Izdava: Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti

i kineziologije Sveuilita u Splitu Nikole Tesle 12, 21000 Split, Republika Hrvatska

Tel.: 385 021 385 133 www.pmfst.hr

Predsjednik Povjerenstva za izdavaku djelatnost: Prof. dr. sc. Zdenko Kosinac

Odgovorni urednik: Prof. dr. sc. Nikola Rausavljevi

Recenzenti: Prof. dr. sc. ime Pili

Prof. dr. sc. Nikola Rausavljevi Prof. dr. sc. Milan van

Lektor: Dr. sc. Ivan Bokovi

Grafiki urednik: Doc. dr. sc. Slobodan Bjelajac

Datum postavljanja na mreu: 07.12.2006.

Podatak o izdanju: 1. izdanje

ISBN-10: 953-7155-08-0 ISBN-13: 978-953-7155-08-7

Dr. sc. Slobodan Bjelajac

SPORT I

DRUTVO

Split, 2006.

SADRAJ

PREDGOVOR......................................................................................................................1

1. SPORT I DRUTVO ..........................................................................................................3

2. METODE U ZNANOSTI .............................................................................................11 2.1. Eksperiment............................................................................15 2.2. Aksiomatska metoda ..............................................................19 2.3. Metoda modeliranja................................................................20 2.4. Statistika metoda ..................................................................20

3. POSEBNE SOCIOLOKE METODE..........................................................................23

3.1. Metoda promatranja ...............................................................23 3.2. Metoda razgovora i upitnika ..................................................26 3.3. Povijesna metoda....................................................................27 3.4. Metoda analize sadraja .........................................................29 3.5. Metoda idealnih tipova...........................................................32 3.6. Komparativna metoda ............................................................32 3.7. Sociometrijska metoda ...........................................................32

4. NASTANAK I RAZVOJ SOCIOLOGIJE SPORTA...........................................................35 4.1. Razvoj sociologije sporta u svijetu...............................................................35

4.2. Nastanak i razvoj sociologije sporta u Hrvatskoj .........................................38 5. SOCIOLOGIJA SPORTA I DRUGE ZNANOSTI......................................................45 6. POJAM I DRUTVENA STRUKTURA SPORTA .....................................................49

6.1. Pojmovno odreenje sporta ...........................................................................50 6.2. Drutvena struktura sporta ............................................................................53 6.3. Drutvene funkcije sporta..............................................................................55 6.4. Sport kao igra ................................................................................................55 6.5. Sport kao drutvena pojava ...........................................................................62 7. SPORTSKI AKTERI ....................................................................................................69

8. SPORTSKA DJELATNOST 75

9. DRUTVENI ODNOSI I GRUPE U SPORTU.79 9.1. Sportske grupe.......................................................................................................81 9.1.1. Karakteristike sportaa ...............................................................................82 9.1.2. Karakteristike neposredne publike .............................................................84 9.1.2.1. Karakteristike organizirane nogometne publike............................87 9.1.2.2. Karakteristike neorganizirane nogometne publike ......................102 9.1.3. Umjesto zakljuka: usporedba organizirane i neorganizirane publike.................107 9.2. Karakteristike rukometne publike ......................................................................109

9.3. Karakteristike koarkake publike115 9.3.1. Koarka kao sport urbanita........................................................................117

9.3.2. Koarka kao sport viih drutvenih slojeva ...............................................119 9.3.3. Koarka kao sport obrazovanijih slojeva...................................................121 9.3.4. Koarka kao sport mladih..........................................................................122 9.3.5. Zakljuak: koarka elitni sport .............................................................123 9.4. Posredna publika ..................................................................................................125 9.5. Stratifikacija i sport ..............................................................................................125

10. TERITORIJALNE ZAJEDNICE I SPORT ..............................................................131

11. UENICI I SPORT...................................................................................................137 11.1. Uvodne i metodoloke napomene ....................................................................137 11.2. Istraivaka metoda..........................................................................................138 11.3. Sport je znaajan, ali ne i najznaajniji u ivotu uenika.................................139 11.4. Odnos uenika prema TZK-u...........................................................................141 11.5. Sportom do zdravlja .........................................................................................143 11.6. Najdrai sport, sporta i sportaica...................................................................144 11.7. Uenici i sport: regionalne razlike....................................................................145

12. SPORTSKE INSTITUCIJE...155

13. SPORT I SOCIJALIZACIJA....................................................................................157 13.1. to o uvjetima nastave misle nastavnici tjelesnog odgoja ? .............................160 13.2. Karakteristike nastavnika TZK ........................................................................162 13.3. Kako se organizira nastava TZK......................................................................162

14. KARAKTERISTIKE KORISNIKA FITNESS KLUBOVA.167 LITERATURA: ................................................................................................................173

POPIS TABLICA177

POPIS SLIKA..179 PRILOZI: upitnici181

PREDGOVOR

Ve dvadesetak godina predajem kinezioloku sociologiju (sociologiju sporta) na Zavodu za tjelesni odgoj Fakulteta prirodoslovno-matematikih znanosti i kineziologije Sveuilita u Splitu (prije Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja), dijelom zajedno s profesorom ugiem, dijelom samostalno. U tom razdoblju proitao sam mnogobrojnu literaturu iz ove oblasti, iji je pregled prikazan na kraju knjige. Na samim poetcima osjetio sam potrebu za sistematizacijom tema koje se odnose na sociologiju ove discipline, koju neki nazivaju kineziolokom sociologijom (zagrebaki Kinezioloki fakultet) iako, po mom miljenju, taj pojam nije adekvatan jer je kineziologija znanost o kretanju u irem smislu, a ne samo o ljudskom kretanju), a neki sociologijom sporta (tako se naziva u veini zemalja svijeta), to je opet preuzak pojam jer obuhvaa samo sport, a ne i rekreaciju.

Zbog spomenutih terminolokih dvojbi, kao i zbog nedovoljno sustavnog pristupa ovu sam knjigu nazvao Sport i drutvo, a ne sociologijom sporta ili kineziolokom sociologijom. Iako u knjizi ima elemenata za jedan sustavan pristup koji bi omoguio takav naslov, miljenja sam da bi tekst trebalo nadopuniti s jo nekim poglavljima, to e biti uinjeno u nekom od sljedeih izdanja (primjerice, sport i masmediji, sport i rekreacija i sl.).

Knjiga je plod dugogodinjih itanja i istraivanja iz podruja sociologije sporta (odnosno Kinezioloke sociologije), a dio zasluge pripada i mnogobrojnim studentima tree godine kineziologije koji su svojim pitanjima, ali i aktivnim istraivakim radom sudjelovali u izradi, na emu im se posebno zahvaljujem (to se poglavito odnosi na zadnjih nekoliko poglavlja).

Posebnu zahvalnost dugujem Poglavarstvu grada Splita i Poglavarstvu Splitsko-dalmatinske upanije koji su prilozima od po 5.000 kuna poduprli dio istraivanja koja su u knjizi prikazana. Takoer se zahvaljujem recenzentima i lektoru na trudu koji su uloili kako bi knjiga bila to itljivija.

Knjiga se sastoji iz 14 poglavlja. U prvih est poglavlja govori se o pojmu i temeljnim elementima strukture sporta, metodama u sociologiji sporta i nastanku i razvoju sociologije sporta. u drugih pet o pojedinim elementima drutvene strukture sporta, a u trea tri poglavlja govori se o pojedinim istraivanjima drutvene strukture sudionika u sportu.

U Splitu, 8.12.2006. Autor

2

3

1. SPORT I DRUTVO

Kad se govori o odnosu sporta i drutva, ne moe se a ne ukazati na ire procese koji se odvijaju u znanosti. To moe pomoi boljem definiranju temeljnih pojmova i mjesta discipline u sustavu sociolokih znanosti i znanosti openito. Jer, sociologija sporta je interdisciplinarna znanost koja koristi socioloke spoznaje iz kineziologije i kinezioloke spoznaje iz sociologije.

U suvremenoj znanosti danas postoje dva naoko suprotna, iako komplementarna procesa: proces specijalizacije i proces integracije. Dok je proces specijalizacije zapoeo jo u vrijeme izdvajanja znanosti iz filozofije i traje ve nekoliko stoljea, proces integracije je novijeg datuma i ima osnovicu u nemogunosti objanjenja pojedinih problema s uskoga specijalistikog stajalita. Proces integracije znanosti posebno se razvio kroz interdisciplinarni i multidisciplinarni pristup, koji su do sada davali najbolje rezultate1. Dok se proces specijalizacije sastoji u sve veem usitnjavanju predmeta istraivanja, ime su se stvorile razne discipline, ali i u sve dubljim podjelama unutar njih (u sociologiji npr. sociologija odgoja i obrazovanja, sociologija grada, sela, rada, ekoloka sociologija, sociologija politike, porodice, slobodnog vremena, spolnosti, sporta i dr.)2, stvarnost je, meutim, jedinstvena cjelina, pa s obzirom na postojanje veze dijelova i cjeline podjela do detalja ima i svojih ogranienja. Dok specijalizacija suava okvire i otvara put empirijskim istraivanjima i neposrednom koritenju rezultata u praksi, integracija, pritom, daje bolju interpretaciju irih faktora u smislu odnosa dijelova i cjeline.

Imajui to u vidu, postavlja se pitanje ima li jo smisla podjela na prirodne i drutvene znanosti? Je li klasini sustav znanosti utemeljen na predmetnim kriterijima i dalje odriv? Moe li se znanost bre i humanije

1 Ilustraciju toga ine istraivanja okolia, ponaanja dijela nogometne publike, narkomanije mladih, ali i interdisciplinarna postignua svemirskih letova. Tako se uzroci devastacije okolia ne mogu otkriti ako se ne zae u sferu postojeih drutvenih odnosa temeljenih na sukobu izmeu interesa svih i interesa samo onih koji prisvajaju profit. Nasilje na sportskim terenima nisu dio igre kao ludike potrebe ljudi, ve odreenih politikih opcija koje se igraju sa ivotima gledatelja. Narkomanija mladih je nerjeiva bez timskog rada psihologa, psihijatara, lijenika, sociologa, farmakologa i drugih. Let u svemir ne rjeavaju samo inenjeri i informatiari, ve i fiziari, matematiari, kemiari, biolozi, prehrambeni tehnolozi, tehnolozi odjee i obue, psiholozi, sociolozi, lijenici i pripadnici mnogih drugih struka, a svaka od tih struka ima svoju odreenu ulogu u programu. 2 Ekonomska kriza tridesetih godina 20. stoljea zahtijevala je prelazak na konkretnija prouavanja uzroka. Tada su se razvile i posebne sociologije koje su je povezale s drugim, pa i prirodnim znanostima. Otkrivanje uzroka krize trailo je konkretniji pristup istraivanju raznih segmenata drutva radi odgovora na pitanje perspektive. Opi trend specijalizacije u znanosti poboljao je znanje, a postojanje teorijskih razlika u sociologiji zahtijevalo je empirijsku provjeru, koja je bila mogua jedino veom konkretizacijom. Prema Sociolokom leksikonu iz 1983. bilo ih je etrdesetak, a danas jo i vie.

4

razvijati na problemskom pristupu, uz pretpostavku jedinstvenog epistemolokog naela3 - iskustvene metode (Bosanac, 1984.)?

Izmeu prirodnih i drutvenih, teorijskih i primijenjenih znanosti brie se granica jer i jedne i druge primjenjuju iste epistemoloke kriterije, metode i postupke empirijske evidencije. Metodologija je stoga postala zajedniki nazivnik opih spoznajnih kriterija.

Sociologija je najopenitija znanost o drutvu koja se bavi prouavanjem elemenata strukture drutva i njegovog razvoja definirajui znanstvene zakone o drutvu. Ona istrauje drutvo u totalitetu. Struktura drutva i odnosi meu pojedinim njegovim elementima, faktori te zakonitosti razvoja drutva su predmet njezinog prouavanja, globalnim pristupom i na najapstraktnijoj razini, to je i ini izuzetno kompliciranom. Ona je povezana i s fizikom, kulturnom te socijalnom antropologijom, jer bez prouavanja ovjeka nema smisla prouavati ni njegovo drutvo.

Isto je tako i kineziologija povezana s antropologijom4 jer ovjeka prouava iz kuta psihosomatskoga statusa. U njoj se nalaze svi prostori (konativni, kognitivni, motoriki, biomehaniki, antropometrijski, socioloki), pa se u raspravi o odreenom problemu povezuje sa svima, dajui izuavanju novu kvalitetu. Tako je ovjek stavljen u sredite. Ona je interdisciplinarna, iako je u klasifikaciji naeg ministarstva svrstana u drutvene znanosti. Kineziologija je znanost o kretanju koja prouava zakonitosti upravljanja procesom vjebanja i posljedice tih procesa na ljudski organizam (Mrakovi, 1994:7.). Ona je orijentirana spoznaji bitnih snaga i uvjeta njihove manifestacije u prostoru djelatnih odnosa ljudi. S obzirom na njeno usmjerenje k istraivanju psihosomatskog statusa, najblia je mogunosti otkrivanja ovjeka u interakciji zadanih povijesnih dimenzija. Kako je igra najire, najdublje i najtemeljitije polje djelatnosti, a interesi praktinog ivota zahtijevaju prouavanje kretanja u procesu humanizacije i zatite psihosomatskoga integriteta, kineziologija je pred ostvarivanjem najbitnijeg zadatka suvremene antropologije: integriranju svih instrumenata istraivanja ovjeka kao bia prakse i slobode.

Stoga je veza izmeu kineziologije i sociologije upravo u antropologiji. Jer, predmet istraivanja kinezioloke sociologije jest utjecaj drutvenih faktora na proces oslobaanja i osposobljavanja ovjeka za

3 Epistemologija je filozofska disciplina o mogunostima znanstvene spoznaje i kao takva istrauje logine osnove, temeljne principe te granice znanstvenog prouavanja stvarnosti. Za razliku od nje, gnoseologija se bavi mogunostima sveukupne ljudske spoznaje (ne samo znanstvene, ve i umjetnike, zdravorazumske i sl.), a metodologija je znanstvena disciplina koja prouava znanstvenu metodu. Dok gnoseologija postavlja pitanje je li mogua bilo kakva ljudska spoznaja, a epistemologija je li mogua znanstvena spoznaja, metodologija polazi od pretpostavke da je znanstvena spoznaja mogua i odgovara na pitanje na koji je nain do nje mogue doi. 4 Antropologija se razlikuje i od prirodnih i od drutvenih znanosti jer koristi spoznaje i jednih i drugih. Od prirodnih znanosti uzima strogost u metodi i spoznajnim naelima, a od drutvenih utjecaj strukture drutva na sve ivotne sfere. Dijeli je sadraj predmeta (ovjek koji je i prirodno i drutveno bie).

5

djelatni ivot, ali i utjecaj te prakse na drutvo i njegov razvoj. Rad i slobodno vrijeme su ljudska praksa u kojoj se ovjek javlja kao nositelj novih mogunosti.

Sociologija sporta je mlada socioloka i kinezioloka disciplina koja se uklapa u trendove specijalizacije, pa se postavlja pitanje odnosa ope, socioloke i kinezioloke teorije spram njezine posebnosti.5 Jedan od temeljnih problema prouavanja ove sociologije jest socioloko odreenje tjelovjebe i njezina stavljanja u kontekst drutvenog okruenja.

Dok opa sociologija uopava rezultate istraivanja kinezioloke i drugih posebnih sociologija do razine drutvenih pojava i procesa, kineziologija uopava spoznaje kinezioloke sociologije na specifian nain. To joj prua teorijsku osnovu istraivanja, pa se i sociologija i kineziologija, utemeljene na provjerenim metodama i tehnikama istraivanja te heuristikoj osnovi postavljanja hipoteza, koriste rezultatima njenih istraivanja.6 Predmet istraivanja kinezioloke sociologije moe se promatrati na sljedee etiri temeljne razine:

1) istraivanje drutvenih faktora koji utjeu na ljudsku tjelesnu prirodu, 2) istraivanje tjelovjebe kao specifine ovjekove kulture, 3) istraivanje drutvenih odnosa kao okvira realizacije tjelesne i kulturne prirode, 4) istraivanje drutvenih vrijednosti koje utjeu na tjelovjebu. Pri tomu treba imati u vidu da je suavanje tjelovjebe na istu

tjelesnost puka simplifikacija. Njezino odreenje kao svrsishodne motorike aktivnosti samo je jedna od njenih odrednica. I ona je, meutim, uvjetovana novim potrebama i vrijednostima, pa je slobodna i spontana igra ljudskih potencijala (snage, uma, emocija, osjeaja, volje), ali i dio drutvenog rada, klasnih ciljeva, ekonomskih zakona, kulturnih modela i sl. Ona se definira kao skup tjelesnih i duhovnih aktivnosti pojedinaca i grupa, pretvorenih u rezultate i ostvarenih u osamostaljenim oblicima motorikog kretanja (igra, sport, rekreacija) u cilju zadovoljavanja specifinih ljudskih potreba. Subjekt te aktivnosti je ovjek koji se kroz tjelovjebu kreativno angaira i potvruje kao ljudsko bie (Krsmanovi, 1986.).

Temeljne znaajke tjelovjebe su:

1) ona je organizirana po mjeri promjenljivih psihotjelesnih mogunosti s neizvjesnim ishodom,

2) ona je osobni doivljaj, spoznaja, razumijevanje, zadovoljstvo

5 Nastanak se vezuje uz knjigu Johana Huizinga Homo Ludens, 1938. 6 Heuristika je znanost o metodama istraivanja novih spoznaja.

6

3) ona je intenzivna psihika, drutvena i kulturna komunikacija ljudi svih rasa, uzrasta, spolova, nacionalnosti i uvjerenja, pa je i vaan integrativni faktor ovjeanstva,

4) ona je drutvena pojava (politika, ekonomska, medijska i kulturna), 5) ona je specifini drutveni ritual, spektakl, pa i specifian mit, 6) ona je aktivnost koja ima svoje nositelje (aktere), tvorevine

(rezultate, grupe, organizacije, institucije) i svijest (norme i ideologiju), 7) ona je i vrijednosna injenica koja utjee na zdravstvenu, moralnu

i radnu aktivnost (Krsmanovi, 1986.).

Imajui to u vidu, ovjeku se pored dvije povijesno definirane dimenzije (homo sapinesa i homo economicusa) moe dodati i trea: homo ludensa (ovjek igre).7

Prema tomu, kinezioloka sociologija prouava ljudsku tjelovjebu s aspekta njenih drutvenih karakteristika i uvjeta te njenih utjecaja na drutvo (tjelovjebu kao sociokulturnu pojavu i vrijednost).

Temeljna njezina tekoa je u promjenljivosti, neponovljivosti i specifinosti drutvenih i kineziolokih pojava, pa se kao jedan od temeljnih zadataka postavlja usavravanje teorije putem novih empirijskih istraivanja. Drutveni je ivot pod neposrednim utjecajem interesa razliitih drutvenih grupa, pa se kao njezin zadatak postavlja objektivnost. Stalna borba ekstremnih teoretiara i empiriara, koja postoji i u ovoj disciplini, kao jedan od bitnih zadataka postavlja ostvarenje spoja izmeu teorije i empirije.

Sociologija je najopenitija znanost o drutvu. Sam pojam je sloenica od latinskog termina socius, societas (drutvo) i grkog logos (zakon, znanost). Smislio ga je u 19. st. Auguste Comte.

Osnovna je socioloka pretpostavka da ljudi (od)uvijek ive u grupama. Postojanje grupe se podrazumijeva ak i kada smo sami, jer se drutvo nosi u mislima (uvijek nosimo znanja i norme drutva kojemu pripadamo). Pojedinac se nikada ne ponaa izdvojeno. Kolektiv, a ne pojedinac je socioloki primjerena kategorija. Akcije pojedinaca proizvode drutvene pojave kao pravila ponaanja temeljena na kolektivitetu koja se ne mogu svesti na individualne injenice. Drutvo utjee na naa ponaanja, ak i kada toga nismo svjesni. U grupama se ovjek osjea sigurnije, a bez njih bi drutvo bilo kaotino. Specifinost sociolokog pristupa sastoji se upravo u polasku od situacije.8

Tako, uzroci nekih pojava i procesa vrlo esto su nevidljivi ili su povezani s nekim drutvenim karakteristikama koje nam se, iako ih uvjetuju,

7 Dok je prvu definirao Darwin, druga je Marxov doprinos, a treu je u istoimenoj knjizi 1938. godine smislio nizozemski povjesniar Johan Huizinga. 8 Depresivno ponaanje nezaposlenih uvjetovano je nezaposlenou, pa je rjeenje u otvaranju radnih mjesta. Porast samoubojstava u zemljama tranzicije je rezultat situacije. Nove vrijednosti jo nisu stvorene, pa breme odluivanja pada na pojedinca.

7

ine neutralnima. Mnogobrojne pojave i procesi drutveno su uvjetovani, iako nam se to ne ini. Neki autori su dokazali kako je bavljenje sportom i zainteresiranost za sport uvjetovana drutvenim faktorima jer su razliite drutvene grupe ne samo zainteresirane za razliite vrste sportova, ve se i bave razliitim sportovima (Mihailovi, 1987.).

Tako je meu uenicima i studentima te osobama s visokim obrazovanjem zainteresiranost za sport najizraenija (u prosjeku oni vladaju s 2,5 do tri sportske vjetine), a meu domaicama najmanje izraena (vladaju samo s jednom sportskom vjetinom), meu poljoprivrednicima i KV te VKV radnicima najdrai je sport nogomet, a meu visokoobrazovanima koarka (domaice najvie vole klizanje Mihailovi, 1987.), a vrhunski su sportai u daleko veoj mjeri iz urbanih nego iz ruralnih sredina (Havelka i Lazarevi, 1981.).

Slika 1. Zanimanje i interes za sport

8883

8280

716259

0 20 40 60 80 100

Uenici I studenti

VS I VSS

Administrativno tehniko os.

KV I VKV

NK I PK

Poljoprivrednici

Domaice

%

(Mihailovi,1987.)

Za razliku od prirodnih znanosti koje su gotovo dostigle vrhunac u

jedinstvu teorije, u sociologiji jo uvijek nema jedinstvene teorije, niti ona koristi sve metode koje se koriste u prouavanju prirode. To nije sluajno. Drutvo je izrazito komplicirano, jer osim strukturalne ima i razvojnu dimenziju, pa je do spoznaja daleko tee doi na nain na koji se to ini u prirodnim znanostima. Spomenuta podjela proizlazi iz toga da znanost mnogi smatraju iskljuivo empirijskom disciplinom. Da je znanost, meutim, iskljuivo empirijskog karaktera ne bi bilo tehnikih ni tehnolokih promjena, novih kulturnih pojava ni teorija, promjena u sociokulturnoj sferi i standardima, politikim slobodama i ljudskim sposobnostima. Znanost objanjava, ali i predvodi, pa i kontrolira praksu.Temeljne karakteristike znanosti su da se do tvrdnji dolazi objektivnim i racionalnim postupkom uz iskljuivanje emocija i interesa, to se moe univerzalno provjeriti i primijeniti.

8

Tablica 1. Zanimanje i preferencija sportova Rang

Poljopriv-rednici

NK i PK radnici

KV i VKV radnici

Slubenici s SSS

VS i VSS Uenici i studenti

Domaice UKUPNO

1 Nogomet Koarka Nogomet Koarka Koarka Koarka Klizanje Koarka 2 Koarka Nogomet Koarka Nogomet Atletika Tenis Koarka Nogomet 3 Boks Plivanje Rukomet Atletika Nogomet Plivanje Gimnastika Atletika 4 Atletika Atletika Boks Plivanje Plivanje Nogomet Plivanje Plivanje 5 Skijanje Rukomet Atletika Gimnastika Skijanje Skijanje Atletika Rukomet 6 Rukomet Gimnastika Plivanje Klizanje Tenis Atletika Skijanje Skijanje 7 Plivanje Klizanje Stolni tenis Rukomet Rukomet Rukomet Nogomet Tenis 8 ah Stolni tenis Vaterpolo Skijanje Vaterpolo Vaterpolo Tenis Klizanje 9 Gimnastika Skijanje Skijanje Tenis Stolni tenis Odbojka Rukomet Gimnastika 10 Stolni tenis Vaterpolo Tenis Vaterpolo Gimnastika Stolni tenis Stolni tenis Vaterpolo 11 Vaterpolo Tenis ah Stolni tenis Klizanje Gimnastika Odbojka Stolni tenis 12 Streljatvo Odbojka Odbojka Boks ah ah Vaterpolo Odbojka 13 Klizanje Boks Gimnastika Odbojka Odbojka Klizanje ah Boks 14 Odbojka Streljatvo Klizanje ah Boks Hokej Veslanje ah 15 Tenis ah Hokej Veslanje Hokej Boks Streljatvo Hokej 16 Hokej Veslanje Streljatvo Streljatvo Streljatvo Streljatvo Hokej Streljatvo 17 Veslanje Hokej Veslanje Hokej Veslanje Veslanje Boks Veslanje

(Mihailovi, 1987.) Slika 2. Zanimanje i prosjek poznavanja sportskih vjetina

88

83

82

80

71

62

59

0 20 40 60 80 100

Uenici I studenti

VS I VSS

Administrativnotehniko os.

KV I VKV

NK I PK

Poljoprivrednici

Domaice

(Mihailovi,1987.)

Da bi se neto moglo nazvati znanou, prije svega mora imati predmet i

metode istraivanja (odreeni objekt i naine njegove spoznaje). Sociologija se pri istraivanju drutva slui razliitim metodama, specifinima za istraivanje drutva, ali i nekim opima, kojima se slue sve znanosti. Predmet i metoda su meusobno povezani, pa se jedno bez drugoga ne moe konstituirati (Zajearanovi, 1987.).

Cilj znanstvenog istraivanja je otkrivanje znanstvene istine. O znanstvenoj istini kao predmetu istraivanja znanosti moe se govoriti tek nakon provjere i dokazivanja kao osnovnih metodolokih zahtjeva. Za razliku od objektivne istine, koja vjerojatno takoer postoji neovisno od ovjeka, a koja se nikad ne moe do kraja dokuiti, znanstvena je istina vezana uz ljudsku svijest, pa je relativna i promjenljiva, ali ne i proizvoljna. Znanstvena istina je spoznaja koja relativno, a ne apsolutno odgovara objektivnoj stvarnosti.

9

Slika 3. Sportski status prema mjestu stanovanja

3,8

96,2

9,9

90,1

31,5

68,5

0%

20%

40%

60%

80%

100%

Vrhunskisportai

Standardnisportai

Nesportai

Grad

Selo

(Havelka i Lazarevi, 1981.)

Slika 4. Rezidencijalni status sportskih publika

94 6

82 18

100

99 1

0 20 40 60 80 100

Koarkaka publika

Nogometna publika

Vaterpolo publika

Rukometna publika

SeloGrad

(Bjelajac, 1990.; Kokan, 1992.; Grabar, 1992.; Jankovi 1994.)

Objektivna istina je samo relativno dokuiva jer se spoznaje preko

osjetila i misaonih procesa koje nazivamo zakljuivanjem. Sama je znanost dokazala da osjetila varaju, pa se postavlja pitanje moe li im se vjerovati (primjerice, Sunce se ne okree oko Zemlje kako mi to okom vidimo, ve Zemlja oko Sunca). Je li stvarnost ono to opaamo ili ono to iz toga zakljuujemo? Zato i treba ukazati na razliku izmeu objektivne i znanstvene istine. Da je znanstvena istina najblia objektivnoj, pokazuje se kroz njezinu praktinu provjeru.9

9 Zakon gravitacije glasi da sva tijela u vakuumu padaju na zemlju s istim ubrzanjem. To se moe provjeriti mjerenjem na svakom pojedinanom sluaju. Znanstvene spoznaje novijeg doba, meutim, dokazale su da je Zemlja na polovima spljotena, pa je zakon gravitacije izmijenjen.

10

11

2. METODE U ZNANOSTI Istraivanje znanstvene istine se vri pomou znanstvenih metoda.

Znanstvene su metode postupci kojima se znanstvenik slui u istraivanju stvarnosti. Osim njih, za istraivanje znanstvene istine potrebna je i znanstvena teorija koja predstavlja cjelokupnost opih provjerenih stavova o bitnim odnosima u stvarnosti. Istraivanje polazi od nerijeenog problema u teoriji, ali se rezultati istraivanja u nju vraaju i obogauju je novim spoznajama. Prema tome, predmet istraivanja znanosti nije stvarnost po sebi ve odnos ovjeka prema svijetu, pa razliite znanosti istrauju samo razliite vidove toga odnosa.

I neke druge djelatnosti, meutim, bave se istraivanjem istine (umjetnost, religija, filozofija). Znanstveno se istraivanje od njihovih istraivanja razlikuje po objektivnosti, preciznosti i sustavnosti (Markovi, 1961.).

Objektivnost znai uzimanje u obzir svih znaajnih podataka i uporno traganje za novima. Pri izboru injenica znanstvenik mora odbaciti predrasude, odnosno biti otvoren novim iskustvima, ali i drugim znanstvenicima mora pruiti mogunost provjere rezultata njegovih istraivanja jer stavovi koji se ne mogu provjeriti nisu znanstveni.

Sustavnost znai jasno definiranje pojmova i njihovo svrstavanje u odreene klasifikacije, koji se temeljem istog kriterija moraju dosljedno izvesti. Klasifikacije pritom moraju biti razvijene i iscrpne, odnosno moraju imati onoliko jedinica koliko je potrebno da svi konkretni sluajevi mogu nai mjesta u nekoj od njih. Klasifikacija je temeljno tehniko sredstvo za izdvajanje izvornih podataka i slui kao pojmovni okviri sintetikih oblika iskustvene evidencije, ali i za matematiku obradu podataka.10

Pri klasificiranju treba uzeti u obzir ve poznate bitne osobine pojave. Klasifikacija, pritom, olakava sistematizaciju postojeega i slui za otkrivanje nekih jo nepoznatih osobina i odnosa. Osnovni logiki postupak kojim nastaju jest dioba. Diobom se obujam nekog opeg pojma (roda) dijeli na ue dijelove (vrste).11 Rod i vrsta imaju relativno znaenje. Ono to se u odnosu prema neemu javlja kao vrsta prema rodu, u odnosu prema neemu drugome se moe javljati kao rod prema vrsti.12

10 Ako pojam sporta dijelimo na konkretnije pojmove, sluimo se klasifikacijom (sport se moe podijeliti na muki i enski, na amaterski i profesionalni i s1.), a ako elimo znati koliko sportaa ima u jednom gradu, sluimo se mjerenjem (apsolutnim brojem, ili postotkom, ili koeficijentom i s1.). 11Jedna od najrazvijenijih jest klasifikacija zanimanja. Rod ovdje predstavlja sam pojam zanimanja, a vrstu ine razliite skupine zanimanja, koje se dijele na podvrste. Klasifikacija zanimanja prikazana je u cijeloj jednoj knjizi. 12 Tako su metalci vrsta u odnosu na industrijske i zanatske radnike, ali su rod u odnosu na bravare.

12

Postupak klasificiranja mora zadovoljiti odreene logike i teorijske zahtjeve. Logiki zahtjevi su dosljednost, potpunost, iscrpnost, meusobna iskljuivost i diskriminacijska otrina (Markovi, 1961.).

Dosljednost znai da se sve skupine formiraju temeljem istog kriterija (fundamentum ili principium divisionis), a u protivnom se stvara kaos (kod klasifikacije zanimanja npr. fundamentum je vrsta pos1a koji se obavlja).

Potpunost znai da se zbroj obujma vrsta i podvrsta na koje se pojam dijeli mora poklapati s obujmom pojma roda, to vai za sve stupnjeve klasifikacije.

Iscrpnost znai da je to manji obujam pojmova koji se svrstavaju pod "ostalo" i s1. ("ostalo" predstavlja generalni element klasifikacije i obuhvaa ono to se ne moe svrstati pod druge pojmove).

Meusobna iskljuivost znai da se sve jedinice klasifikacije istog stupnja openitosti moraju iskljuivati, jer je inae neizvjesno u koju se skupinu odreena pojava svrstava.

Diskriminacijska otrina znai da klasifikacija mora imati sposobnost meusobnog razlikovanja klasificiranih pojmova.13

Teorijski zahtjevi klasificiranja proizlaze iz cilja sagledavanja reda ili rezultata procesa. to neka klasifikacija dublje prodire u s1ojeve determinizma, pomou nje se mogu otkriti trajniji i openitiji odnosi. Zato je neophodno da kriteriji klasificiranja pokazuju neku rodnu vezu ili bitnu i trajnu strukturalnu osobinu (npr. kod klasifikacije po spolu rodna veza je u pojmu ovjek).

Znanstvene klasifikacije su prirodne i sjedinjuju rodne i strukturne, a neznanstvene druge kriterije (specifini, teorijski ili praktini ciljevi, ili pragmatino teleoloki14 kriterij). Iste se pojave mogu klasificirati na razliite naine, ovisno o vlastitim osobinama i vezama s drugim pojavama koje su u sreditu interesa.

Kad se klasifikacije vre pomou vie kriterija, ime se izrauje sintetiki pokazatelj (kriaju se razna obiljeja), govori se o tipologijama (Markovi, 1961.). One se rade kad su elementarne klasifikacije suvie apstraktne i nedovoljne za razvrstavanje kompleksnih pojava te za izuavanje raznih iskustvenih odnosa. Krianjem razliitih obiljeja i stvaranjem sinteze omoguava

13 Klasifikacija sportova na muke i enske temelji se na spolu kao principu podjele. Ona je potpuna jer se zbroj obujma pojmova potpuno poklapa s obujmom pojma spol. Ona je iscrpna, jer nema potreba za kategorijom "razno", "ne znam", "ostalo" i s1. Pojmovi muko i ensko su meusobno iskljuivi jer je sasvim jasno tko u koju vrstu spada. I konano, ona ima diskriminacijsku otrinu jer ima sposobnost razlikovanja pojmova muko i ensko. 14 Teleologija je idealistika filozofija po kojoj je sve u prirodi ureeno svrsishodno i svaki razvoj ostvaruje ciljeve koji su unaprijed bili odreeni. Teleoloki stoga znai svrhovit (koji ima cilj).

13

se dublje znanstveno prouavanje raznih kompleksnih pojava i procesa. To su viedimenzionalne klasifikacije, posebno znaajne u drutvenim znanostima.15

Temeljna osobina tipologija jest da u njima vie dolaze do izraaja teorijska shvaanja na osnovu kojih se odabiru i meusobno povezuju njihova pojedinana obiljeja. Njihova temeljna prednost je u brzom predvianju dogaaja. Tako, ako za nekoga kaete da je vrhunski sporta, moete bar priblino predvidjeti rezultat njegovog natjecanja, to kod drugih ljudi nije sluaj.

Preciznost je utvrivanje spoznajno znaajnih razlika meu pojavama, a ogleda se u sposobnosti tonog opisivanja pojave. Najvea se preciznost postie mjerenjem te znanost uvijek tei kvantifikaciji.16

Mjerenje je manje ili vie precizna klasifikacija. Opravdano je samo ako se pomou njega postie precizniji i objektivniji opis pojava pomou brojanih simbola koji se mjerenim pojavama pridaju na temelju precizno utvrenih pravila, kao i ako se na precizniji nain mogu analizirati razni odnosi meu pojavama nego to je to sluaj s kvalitativnim klasifikacijama. Kvantitativni podaci dobiveni mjerenjem ne mogu se odvojiti od kvalitativnih klasifikacija (da bi se neto mjerilo mora postojati neka klasifikacija ili tipologija).

Mjere obavezno moraju biti jasne, precizne, jednoznane, to manje podlone iskrivljavanjima i koritene od strane strunih osoba.

Znanstvena je teorija uvijek apstraktna, to ne znai da je i nerazumljiva. Ona predstavlja najire i najapstraktnije ljudsko iskustvo utemeljeno na injenicama, pa ju je upravo zato mogue primijeniti u svim konkretnim sluajevima. Ona se sastoji iz osam sljedeih temeljnih elemenata (Markovi, 1961.):

1) znanstveni jezik (precizno definira temeljne pojmove), 2) iskustvene injenice s odreenog podruja stvarnosti, 3) znanstveni zakoni (stavovi o odnosima u tom dijelu stvarnosti), 4) metodoloka pravila na temelju kojih se do njih dolazi, 5) norme praktine aktivnosti, 6) filozofske pretpostavke, 7) nain organizacije injenica, hipoteza i zakona, 8) znanja o povijesti njenog razvitka s temeljnim perspektivama za

budunost.

15 Na temelju klasifikacije naselja po veliini i socijalnoj strukturi stanovnika stvorena je statistika tipologija naselja na gradska, mjeovita i seoska naselja. Isto tako, temeljem razliitih rezultata sportaa moe se napraviti tipologija sportaa na vrhunske i standardne. Ili na temelju rezultata zagaenja zraka, vode, mora i tla, moe se napraviti tipologija ekoloke ugroenosti. 16 Stajalita "danas je toplo" manje je precizno od stajalita "danas je u 7 sati temperatura na Marjanu iznosila 320 C". Ili tvrdnja da je "trka A bri od trkaa B" daleko je manje precizna od tvrdnje "trka A pretri 100 m za 9,8 s, a trka B za 10 s".

14

Promjenama tih elemenata razvija se znanstvena teorija (bilo da se mijenja rjenik ili neki drugi element).

Sociologija se nalazi na niim stupnjevima razvoja jer jo uvijek ne polazi od iste filozofske osnove. Danas se, meutim, ona svela na samo nekoliko pravaca, dok je jo krajem prologa stoljea, pa i poetkom ovoga, bilo vrlo razliitih pristupa. Ve tridesetak godina postoji tendencija pribliavanja ove tri teorije, pa se uskoro moe oekivati jedinstvo socioloke teorije. I pored toga sociologija ima svoju specifinu metodologiju. To, meutim, ne znai da ona ne spada u znanost, kako to neki misle.

Znanstveno istraivanje uvijek polazi od teorije. Ako u teoriji postoji nerijeeni problem, on se rjeava istraivanjem. Svako znanstveno istraivanje odvija se u sljedeim etapama:

1) prouavanje literature o problemu istraivanja kako se ne bi

istraivalo ono to je ve otkriveno, 2) deduciranje hipoteza o moguim rjeenjima i odreivanje metoda i

tehnika istraivanja, 3) budui da su hipoteze apstraktne, moraju se operacionalizirati,

(treba stavove dovesti do konkretnosti prepoznavanja perceptibilnih indicija),

4) provedba empirijskog istraivanja, 5) analiza i interpretacija rezultata kojima se provjeravaju hipoteze s ciljem

njihovog potvrivanja, 6) vraanje rezultata istraivanja (potvrenih ili odbaenih hipoteza)

ponovno u teoriju. Tako se istraivanjem obogauje teorija, jer se rjeava problem od

kojega se polo, to mijenja i razvija teoriju. Znanstvenu metodu ine osnovne osobine postupaka istraivanja.

Znanstvenik pri tom mora biti objektivan, uporan i egzaktan, omoguiti provjeru rezultata drugima, koristiti se racionalno empirijskim pristupom, odbaciti sve autoritete, predrasude i intuiciju, i imati kritiki odnos prema rezultatima istraivanja. Metode istraivanja u znanosti mogu se podijeliti na osnovne (ope) i posebne (specifine). Osnovne vrijede za sve, a posebne samo za pojedine znanosti.

Premda ima razliitih shvaanja o tome koje se metode mogu koristiti u svim znanostima, nema dvojbe da u osnovne metode spadaju sljedee (Zajearanovi, 1987: 42.):

1) eksperiment, 2) aksiomatska metoda, 3) statistika metoda, 4) metoda modeliranja.

15

2.1. Eksperiment

Eksperiment je induktivna znanstvena metoda s precizno odreenim i kontroliranim uvjetima koja slui za otkrivanje uzroka, vremenskog redoslijeda, prostorne povezanosti i djelovanja pojave na pojavu. Osnovna je njegova karakteristika da se jednom pojavom namjerno djeluje na drugu uz preciznu kontrolu uvjeta. Cilj eksperimenta je utvrivanje uzrono funkcionalnih odnosa, nunih i dovoljnih uvjeta unutar ireg deterministikog sklopa. Deterministiki sklop ine svi nuni uvjeti koji su meusobno povezani, a uzrok pojave je samo onaj koji je dovoljan za njen nastanak i bez koga se ona nikada ne javlja (aktivni faktor koji je izaziva). Eksperimentom se provjeravaju unaprijed postavljene hipoteze u to je mogue istijem vidu. Iz sloenog deterministikog sklopa se izdvaja jedan uzroni faktor radi ispitivanja njegovog specifinog utjecaja na odreenu pojavu. Faktor ije se djelovanje istrauje zove se eksperimentalni faktor (nezavisna varijabla), a pojava na koju se djeluje eksperimentalni objekt (zavisna varijabla).

Slika 5. Shema deterministike situacije

Stvaranjem eksperimentalne situacije nastoji se odnos

eksperimentalnog faktora to vie odvojiti od drugih, za koje se teorijski takoer moe oekivati postojanje utjecaja na pojavu. Radi postojanja razliitih faktora koji mogu imati utjecaj, u drutvenim pojavama treba definirati jednu ili vie kontrolnih grupa. Suvremena socioloka teorija omoguuje i istraivanja u kompleksnijim uvjetima, koja se primjenjuju na

16

nehomogenim grupama (tzv. faktorijalni eksperiment), ime se omoguava maksimalno pribliavanje stvarnim uvjetima (Mili, 1978.). Eksperimentalno objanjenje sastoji se u otkrivanju neophodnih i dovoljnih uvjeta pojave, jer pojava moe biti posljedica vie, a ne samo jednog uzroka.17

Prema tome, operativno uplitanje u dio stvarnosti jedna je od bitnih karakteristika eksperimenta, pa definiranje cilja predstavlja jo znaajniji preduvjet uspjeha eksperimenta. Da bi se eksperimentalna situacija stvorila treba, na temelju definiranih ciljeva i postojee teorije, dobro definirati hipoteze koje su teorijska osnovica za stvaranje eksperimentalne situacije (njima se istraivanje usmjerava na samo relevantne faktore, a ne na sve). Preciznost eksperimenta ovisi i o metodoloko-tehnikoj razvijenosti znanosti (Mili, 1978.).

Eksperiment je dinamian oblik istraivanja. Njime se istrauju namjerno izazvane promjene, pa je u sutini izrazito precizan. Preciznost eksperimenta ovisi o mogunosti predvianja svih komponenti kao to su (Mili, 1978.):

1) stanje objekta prije eksperimenta, 2) karakteristike situacije kojima se kontroliraju relevantni faktori, 3) vanjski uvjeti eksperimentalne situacije, 4) jaina djelovanja eksperimentalnog faktora, 5) veliina promjena na objektu nastale u eksperimentu. Zbog operativnosti, eksperiment u drutvenim znanostima ima

ogranienja u kumulativnom historijskom djelovanju pojava (eksperiment ne moe dugo trajati) i u etikim granicama eksperimentiranja s ljudima (Mili, 1978.). Zato se drutvene znanosti vie koriste drugim metodama istraivanja koje se nastoje maksimalno pribliiti eksperimentu.

Laboratorijski eksperiment karakteriziraju posebni uvjeti u granicama znanstvene etike (moraju se eliminirati tetne posljedice za ispitanika i osigurati apsolutna dragovoljnost sudjelovanja koje se izvodi u manjim grupama i traje kratko).18

17 Zdrueni deterministiki faktori mogu djelovati drugaije nego u ispitivanju pojedinanih utjecaja, jer takvo djelovanje nije jednako zbroju njihovih pojedinanih utjecaja, pa faktorijalni eksperiment ima veliku znanstvenu vrijednost. Slino je funkcionalistika teorija razvila tzv. funkcionalnu analizu, u kojoj se kompleksno utvruju funkcije raznih dijelova sloene cjeline u njenom odravanju, opem ili posebnom djelovanju, mijenjanju ili nastajanju. Za razliku od nje, analitiko istraivanje uzronog djelovanja ima za cilj izdvajanje samo pojedinih, a ne svih faktora koji imaju utjecaj na pojavu, radi utvrivanja njihove specifine teine u istraivanju neophodnih i dovoljnih uvjeta za nastanak pojave. Kod funkcionalne analize se mora polaziti od itavog sustava i njegovog funkcioniranja, istraiti sve funkcije pojedinih njegovih dijelova, to je moda kod biolokih znanosti i mogue, ali je u drutvu to vrlo teko izvodivo jer u drutvu ima i skrivenih funkcija. 18 Eksperimenti vreni u logorima nisu znanstveni jer nisu dobrovoljni ni etini, jer su proizvodili mnogobrojne negativne efekte, pa i smrt.

17

Slika 6. Uvjetovani refleks

Osim laboratorijskog eksperimenta, koji je do sada opisivan i koji se u

sociologiji koristi rijetko, u sociologiji se mogu koristiti jo sljedee tri skupine eksperimenata, od kojih su druge dvije pseudoeksperimenti (Mili, 1978: 689.):

1) eksperiment u prirodnim uvjetima, 2) prirodni eksperiment, 3) ex-post-facto eksperiment. Eksperiment u prirodnim uvjetima odvija se u uvjetima u kojima ljudi inae

djeluju (radnom mjestu, razredu i sl.), pri emu se mijenja samo eksperimentalni faktor, a uvjeti ostaju kakvi jesu.19

Prirodni eksperiment i nije pravi ve pseudoeksperiment i znai prouavanje nekog procesa u njegovom spontanom tijeku na onim mjestima i u onom vremenu gdje se on pojavljuje u svojim najizraenijim oblicima.20 19 Najvei je problem, pritom, osigurati simulaciju stvarne ivotne situacije. Poznati su eksperimenti Elton Mayoa koji je pokazao da sama izloenost eksperimentu mijenja rezultate. U istraivanju utjecaja osvjetljenja na produktivnost, pokazalo se da su radnici i pri poveanju i pri smanjivanju svjetlosti u hali davali iznadprosjene rezultate, jer su znali da sudjeluju u eksperimentu (osjetili su da im je pridana posebna vanost, pa su to nastojali i opravdati). Najlake je simulirati stvarnu ivotnu situaciju kod eksperimenata s djecom, jer je kod njih mala razlika izmeu igre i stvarnosti (Mili, 1978:693.). 20 U ovu grupu spadaju na pr. istraivanja koja prate jednu grupu ljudi od momenta kad ona krene u neku aktivnost (npr. koja se seli iz jednog mjesta u drugo), ili istraivanje nastajanja novog naselja, pa se istrauje kako pojedini faktori koji se postupno u naselje uvode utjeu na ljude i ljudsko ponaanje. U ovu grupu eksperimenata spadaju i istraivanja koja se vre nakon pojedinih katastrofa, kao to su potresi, poplave, rat i sl., kako bi se utvrdilo kako se ljudi ponaaju pri takvim situacijama. U prirodne eksperimente spadaju i istraivanja utjecaja okoline na razvoj linosti (prouavani su jednojajani blizanci koji su i tako stjecajem okolnosti bili odvojeni jedan od drugoga, pa se dokazalo da uvjeti okoline imaju znaajnijeg utjecaja za razvoj odreenih

18

Slika 7. Ponaanje ljudi u ratu

Ex-post-facto eksperiment je jo manje eksperiment jer se tu radi o razvijenom statistikom prouavanju nekih procesa nakon to su se oni ve dogodili. Slika 8. Istraivanje nakon potresa

Planiranje i izvoenje eksperimenta ima sljedee etiri osnovne etape (Mili, 1978: 698.):

osobina linosti nego to ga imaju genetski faktori). Poetkom sedamdesetih godina ovom je metodom izvreno istraivanje utjecaja zrakoplovne buke na zdravstveno i psihiko stanje stanovnika Trogira. Ispitanici su odgovarali na pitanja o postojanju odreenih tekoa, a kako bi se mogao odrediti znaaj intenziteta, usporeeni su odgovori ispitanika "eksperimentalne grupe" (stanovnici koji ive ispod koridora) s odgovorima ispitanika dvije "kontrolne grupe" (Donji Seget i Okrug). Pokazalo se da su smetnje stanovnika "eksperimentalne grupe" nekoliko puta izraenije nego kod stanovnika "kontrolnih grupa" (Bjelajac, 1975.)

19

1) etapa izbora problema, 2) etapa pronalaenja eksperimentalne situacije, 3) etapa planiranja promatranja tijeka eksperimenta, 4) etapa analize i tumaenja dobivenih rezultata. U etapi izbora problema definiraju se hipoteze koje se moraju uklopiti u

teorijska znanja o irim sklopovima determinizma (jedan niz hipoteza se odnosi na karakter uzronog faktora, a drugi na karakteristike itavog sklopa u kojem je on smjeten).

U etapi stvaranja (pronalaenja) eksperimentalne situacije planiraju se kontrolne skupine kao razliite od eksperimentalne po imbeniku koji se istrauje. To je vrlo teko jer se kree na nekoliko razina (strukturalnoj, povijesnoj, razini uvjeta ivota i sl.). Ne uzimaju se samo kolektivne osobine skupine, ve i pojedinaca, to se postie ujednaavanjem parova (u svakoj skupini mora biti po jedan pojedinac istih karakteristika), ili ujednaavanjem struktura.

Promatranje tijeka eksperimenta se takoer mora planirati, jer treba voditi rauna o normalnosti situacije. Zato se izbjegava prethodno snimanje situacije, jer bi se time ve utjecalo na ljude, pa i na tijek eksperimenta (ako bi podatke trebalo dobiti od ispitanika).

U analizi eksperimentalnih rezultata statistiki se provjeravaju hipoteze, a na osnovi usporedbe razlika izmeu eksperimentalne i kontrolne skupine. U toj se etapi izrauju i testovi znaajnosti te odvajaju znaajne od beznaajnih razlika. Ako se rezultati mogu uklopiti u prethodne teorijske spoznaje, bez obzira na to potvruju li ili odbacuju hipoteze, smatra se da je eksperiment uspio. U drutvu djeluju vrlo razliiti faktori, od fiziko-kemijskih, preko biolokih, psihikih, pa do specifino drutvenih (Mili, 1978: 700.). Oni imaju vie dimenzija, od tehnolokih (orua, tehnika, vjetina i znanje), preko drutveno-organizacijskih (drutvene vrijednosti, drutveni odnosi) do kulturolokih (spoznajno-orijentacijska, normativno-integracijska i estetsko-izraajna).

Pri eksperimentu ponekad treba formirati kontrolne skupine koje se od eksperimentalne razlikuju samo po eksperimentalnom faktoru. U sociologiji se to radi ujednaavanjem osobina grupa, jer razlike izmeu eksperimentalne i kontrolne grupe ukazuju na znaenje neovisne varijable (Mili, 1978: 701.). 2.2. Aksiomatska metoda

Aksiomatska metoda nije nita drugo do deduktivno zakljuivanje iz osnovnih istina (aksioma) koje ne treba posebno dokazivati. Karakterizira je obilno i dosljedno koritenje simbola, formalnih postupaka i temeljnih teorijskih principa. Dokazi su egzaktni i sustavni jer aksiomatski sustav ine osnovni pojmovi, teoremi, kao osnovni iz njih izvedeni elementi, aksiomi kao osnovne istine sustava, pravila njihova stvaranja i mijenjanja. Pritom se

20

mora voditi rauna o neproturjenosti, konzistentnosti i koherentnosti sustava te potpunosti i neovisnosti aksioma. Definicije i dokazi ovise o strukturi aksioma, a dobiva se dedukcija izraena formalnim jezikom hipotetiko deduktivnih principa (Zajearanovi, 1987: 49.). 2.3. Metoda modeliranja

Metoda modeliranja se koristi u istraivanjima pojava koje su istraivau

nedostupne. Umjesto nedostupne, uzima se neka slina dostupna pojava (ne i sasvim ista), pa se iz slinosti zakljuuje o osobinama nedostupne pojave. Ova se metoda oslanja na analogiju (Zajearanovi, 1987: 57.).

Prvi su je koristili jo stari Grci. Promatrajui estice praine, zakljuili su da se svijet sastoji od tako sitnih estica, atoma. Bitan napredak u razvoju znanosti, meutim, nastupio je tek u vrijeme izrade vjetakih modela. Prvi se modeli koriste u arhitekturi (modeli objekata). U 19. stoljeu rabe se u fizici, kemiji, logici, matematici, lingvistici, kibernetici i dr.

Modeli imaju sljedee tri funkcije (Zajearanovi, 1987.): 1) praktinu, 2) demonstrativnu i 3) istraivaku (makete, sheme, crtei, grafikoni). Modeli u znanosti slue za razradu i primjenu teorije, objanjenje injenica i

zakona, predvianje dogaaja, posredovanje izmeu teorije i prakse te uspostavljanje veza meu teorijama radi stvaranja najopenitijih spoznaja. Objekt koji se istrauje zove se original, a koji ga zamjenjuje model. Original i model, osim slinosti, moraju imati i razlike izraene koeficijentom. Spoznaje o modelu prebacuju se na original tako to se idealiziraju, poboljavaju, ili eliminiraju injenice koje kvare idealnu sliku.21 2.4. Statistika metoda

Statistika metoda je kvantitativno istraivanje masovnih pojava radi otkrivanja njihovih osobina, rasprostranjenosti i tendencija. Pojave moraju biti masovne, heterogene i promjenljive. Preduvjeti primjene ove metode su mjerenje i brojanje (Zajearanovi, 1987: 67.).

injenice se nakon prikupljanja sreuju, pretvaraju u podatke, trae se ope pravilnosti i tendencije.22 Moe se istraivati pojava u cijelosti ili neki njezin dio

21 Bohr se sluio ovom metodom u prouavanju strukture atoma, a Marx je pomou nje objasnio nain funkcioniranja kapitalistike proizvodnje. Marxova podjela na drutveno ekonomske formacije takoer je model za prouavanje povijesti. Isto tako, na temelju istraivanja primitivnih drutava kulturna antropologija zakljuuje o prolim drutvima. 22 Opetovanim mjerenjima temperatura moe se npr. izraunati i prosjena temperatura dana (ako je u

21

(uzorak), koji moe biti reprezentativan ili nereprezentativan. Reprezentativan je onda kada je izabran tako da moe predstavljati pojavu u cijelosti, a nije reprezentativan onda kada je namjerno izabran.23

Ova se metoda moe koristiti samo uz prethodnu izradu klasifikacije kako bi se podaci mogli prikazati u statikim ili dinamikim serijama, strukturalno ili relacijski obraditi (statika, dinamika, korelacijska i druge analize pomou tehnika sreivanja podataka, tablino, grafiki ili funkcionalno prikazati, izraditi prosjeke i mjere disperzije). Slika 9. PRIMJER STATIKE SERIJE: Odgovori na pitanje: Ako bi sad bili izbori, za koju biste dravnu listu vi glasovali? (u %).

Bez odgovora 19%

Ni za jednu 5%

Ne znam 21%

Ostale stranke 5%

Koalicija oporbe 4%

HDZ 19%

HSLS12%

HSS 6%

SDP5%HSP

4%

(Bjelajac, 1999.)

7 sati 140 C, u 12 200C, a u 18 sati 170C, onda se ovi podaci zbroje (T = 51) i podijele s brojem mjerenja, pa se dobije prosjena temperatura dana ( = 170C). 23 Kada, primjerice, hoemo ispitati samo stavove studentica, onda u uzorak ne smiju ui i studenti, a moe predstavljati itavu masu to se naziva reprezentativnim uzorkom. Tako, kada hoemo ispitati stavove studentske populacije, onda emo uzorak izabrati po nekom popisu, sluei se odreenim kljuem (npr. svaki deseti s popisa), pa se pretpostavlja da takav desetpostotni predstavlja itavu masu studenata.

22

Tablica 2 . PRIMJER DINAMIKE SERIJE: Kretanje stanovnitva Splita 1948.-2001. Godina Broj stanovnika Verini indeks Temeljni

indeks 1948 48248 100 100 1953 58443 121 121 1961 77822 133 161 1971 123027 217 340 1981 169322 138 351 1991 200459 118 415 2001 185000 92 383

Tablica 3. PRIMJER KORELACIJSKE ANALIZE (stranka za koju bi glasovao, po obrazovanju ispitanika)

(C=0.32) HDZ HSLS HSS SDP HSP Ostali UKUPNO Osnovna kola 59 19 7 11 4 - 100 kola uenika u privredi 58 17 - 4 17 4 100 Srednja kola 35 25 10 9 6 16 100 Via kola 31 19 13 9 - 28 100 Visoka kola 23 22 16 10 12 18 100

(Bjelajac, 1999.)

23

3. POSEBNE SOCIOLOKE METODE

Zbog kompliciranosti drutva sve ope metode ne mogu se primijeniti u sociologiji. Kako se drutvo sastoji od pojedinaca, drutvenih skupina, zajednica, institucija, tvorevina i odnosa u meusobno vrlo dinaminim procesima, postavlja se pitanje je li u takvim okolnostima mogue koristiti sve metode. Takoer se postavlja i pitanje postoje li i specifinosti u primjeni tih metoda ili se one mogu primjenjivati kao i u drugim znanostima. U drutvu, ne samo da su pojave i odnosi meu njima specifini, ve postoje i moralne norme koje se javljaju kao prepreka upotrebi odreenih metoda. Zato je socioloka metoda posebna, a uz neka ogranienja moe se govoriti o slijedeim metodama skupljanja podataka u sociologiji (Mili, 1978: 428-432.):

1) metoda promatranja, 2) metoda razgovora i upitnika, 3) metoda analize sadraja, 4) historijska metoda, 5) komparativna metoda, 6) metoda idealnih tipova, 7) sociometrijska metoda.

3.1. Metoda promatranja

Promatranje je metoda prikupljanja podataka pomou neposrednog

opaanja. Istraiva je neposredno prisutan, to je prednost jer mu proiruje primarno iskustvo. Ova metoda ima i niz tekoa u primjeni (mogu se promatrati samo aktualni iskustveni sadraji, ali ne i proli, vanjske manifestacije, ali ne i skrivene; kod procesa koji due traju metoda je neprimjenljiva, a veina drutvenih procesa je takva). Osim toga, ne mogu se promatrati sve drutvene pojave (tajne, intimne, ali i druge nepristupane pojave).

Postoje sljedea tri temeljna vida promatranja u sociologiji (Mili, 1978: 436.):

1) promatranje sa sudjelovanjem, 2) promatranje bez sudjelovanja, 3) promatranje malih grupa.

Za razliku od zdravorazumskoga, znanstveno promatranje mora biti

sustavno, to znai da istraiva mora dobro razraditi plan promatranja, od kojega ne smije odstupati jer onda dovodi u pitanje objektivnost. Postoje pri tom sljedee otegotne okolnosti (Mili, 1978: 445.):

24

1) opaajno je polje vremenski i prostorno ogranieno, 2) opaanje je podreeno spontanosti (ne smije se ni usporavati ni

ubrzavati), 3) proces biljeenja znaajno je otean, pa i nemogu (posebno kada se

odvija brzo), 4) teko je pratiti dogaaje koji nisu uli u plan, a njih uvijek u

drutvu ima mnogo, 5) nema razraenih klasifikacija za sve vrste promatranja pa ima

subjektivnosti. Najvee uspjehe u sustavnosti postigli su znanstvenici u prouavanju malih

skupina, jer su dobro razradili klasifikacijsku shemu razvrstavanja podataka prikupljenih promatranjem (Balesova metoda). Bales je promatrao sve oblike ponaanja svih lanova skupine, pri emu se ponaanja razvrstavaju u 12 klasifikacijskih jedinica, a rezultat je izrada profila o ponaanju skupine kao cjeline, ali i svakoga njenoga lana. Izrauje se analiza koja pokazuje sudjelovanje pojedinih vrsta ponaanja u ukupnom ponaanju pojedinca i analiza koja pokazuje udio nekog oblika ponaanja pojedinca u ukupnom ponaanju iste vrste. Balesova shema sastoji se iz etiri skupine, a svaka ima po tri pokazatelja (Mili, 1978: 451.).

Kod promatranja je posebno znaajno ustanoviti i otkloniti subjektivnost promatraa, to se postie kombiniranjem vie neovisnih promatraa, pri emu treba izraunati tzv. koeficijent suglasnosti koji govori o mjeri slaganja neovisnih promatraa u opaanju odreenog elementa (Mili, 1978: 471.).

Takoer treba objasniti i iri kontekst u kojem se pojava promatra, jer on bitno moe objasniti odreeno ponaanje. Primjerice, ako se promatra nogometna utakmica, nuno je imati informacije i o tome kakvo je stajalite zauzelo vodstvo tima, predsjednitvo, kakve su odluke u vezi s nagraivanjem igraa, ali i kakva je atmosfera bila na stadionu, je li bilo ekscesa, kako se navijalo, je li bilo bengalki na terenu, je li publika gaala igrae i sl. Tek se nakon toga moe objasniti djelovanje pojedinih igraa.

Osim promatranja malih skupina, mogu se promatrati i kompleksnije pojave ili zajednice (grad, selo, gradski kvart, publika). Osnovni preduvjeti takvog promatranja su da promatranje traje due, te da se osim promatranja koriste i neke druge metode. U takvim promatranjima je nunija povezanost s teorijom jer se tako promatranje usmjerava. Ako traje izrazito dugo, dijeli se na sekvence (sekvencijalna analiza), jer je potrebno imati osnovu usmjeravanja istraivanja u daljnjim sekvencama (Mili, 1978.).

25

Tablica 4. Balesov model promatranja malih grupa A DRUTVENO-

EMOCIONALNO 1 pokazuje solidarnost, podie ugled drugih, pomae, nagrauje

PODRUJE 2 poputanje napetosti, ali se, smije, izraava zadovoljstvo pozitivne reakcije 3 slae se, pasivno prihvaa, razumije, sudjeluje, poputa B PODRUJE

ZADATKA 4 predlae, upuuje, podrazumijeva autonomiju ostalih lanova

5 iznosi miljenje, ocjenjuje, analizira, izraava osjeaje i elje predlaganje rjeenja 6 orijentira, obavjetava, ponavlja, razjanjava, potvruje C PODRUJE

ZADATKA 7 trai orijentaciju, obavjetenje ponavljanje, potvrdu

8 trai miljenje, ocjenu, analizu, izraze osjeaja pitanja 9 trai prijedloge, uputstva, mogue naine postupanja D DRUTVENO-

EMOCIONALNO 10 ne slae se, pasivno odbija, formalistiki se ponaa, ne pomae

PODRUJE 11 pokazuje napetost, trai pomo, povlai se negativne reakcije 12 pokazuje antagonizam, umanjuje ugled drugih, brani se

(Mili, 1978.) Uspostavljanje dobrih odnosa s istraivanom sredinom jedan je od

osnovnih zahtjeva sekvencijalnih istraivanja, pa je dobro upoznavanje sredine vrlo znaajno (ukoliko se u tome ne uspije, bolje je odustati od istraivanja).

Pri prikupljanju podataka istraiva ne smije biti neiskren prema istraivanoj sredini, pa se treba ponaati sukladno vlastitom statusu, potujui obiaje sredine. Budui da due vremena boravi u toj sredini, istraiva u sekvencijalnim istraivanjima treba prikupljati podatke i iz drugih pristupanih izvora (lokalnog arhiva, tiska, upnog ureda, iz razgovora s pojedinim lanovima skupine i sl.), ime se ujedno provjeravaju podatci prikupljeni promatranjem (Mili, 1978.).

Najvei problem promatranja je biljeenje podataka. Ako se ono obavlja istovremeno s promatranjem, remeti se normalan slijed situacije. Podatke treba to konkretnije pribiljeiti, kao i naine dolaenja do njih. Takoer treba zabiljeiti i to kako podatke tumae lanovi skupine te stavove koje skupina ima prema odreenom ponaanju. Pri biljeenju treba zapisivati i vlastite komentare koji mogu biti znaajni za interpretaciju poto su nastali neposredno u procesu prikupljanja, a istovremeno treba vriti i klasificiranje podataka (Mili, 1978.).

Treba utvrditi osobnu jednadbu istraivaa, koja moe bitno utjecati na rezultate (kvantiteta i vrsta iskrivljenja podataka nastalih zbog osobnih psihikih, fizikih i drutvenih osobina istraivaa i psihikog stanja u momentu istraivanja).24 Osobna jednadba istraivaa ovisi o sljedeim imbenicima25: 24To je sluaj i u egzaktnim znanostima (u astronomiji su npr. promatrai razliito vidjeli poloaj nebeskih tijela, iako su uvjeti promatranja isti). 25 Ova jednadba slui za izbor istraivaa, a selekcija se vri putem nijemih filmova i njihova prepriavanja od strane kandidata (ako je potrebno vizualno pamenje), ili ponavljanja teksta (ako je potrebno auditivno

26

brzine, preciznosti i strukturnih karakteristika opaaja, razliitih sposobnosti psihike koncentracije ljudi, razliitih osobina pamenja,26 psihikog raspoloenja pojedinca u trenutku opaanja, drutvenih karakteristika istraivaa (Mili, 1978.).

3.2. Metoda razgovora i upitnika

Metoda razgovora (intervjua) u sociologiji se najee koristi. Pod znanstvenim razgovorom se podrazumijeva svako prikupljanje podataka putem govorne komunikacije s ciljem znanstvene upotrebe. Cilj razgovora utjee na oblike i naine njegova voenja, a podrazumijeva se i pristanak ispitanika (Mili, 1978: 477.).

Pismeni upitnik je obrazac kojim se posredno trae obavjetenja. Osoba koja vodi razgovor naziva se ispitivaem (anketarom), a osoba koja odgovara ispitanikom. Anketa je nain prikupljanja podataka s veim brojem ispitanika i jednostavnijim sadrajem koji se prikuplja u relativno kraem vremenu (Mili, 1978.).

Prednosti ankete su sljedee (Mili, 1978.):

1) koristi se i kod podataka neovisnih od istraivaa, 2) temelji se na teoriji uzorka dijela populacije, 3) sadraj se znatno proiruje jer ispitanici mogu govoriti i o onome to

je bilo ili e biti, 4) poveava se brzina prikupljanja podataka. Postoje i tekoe u koritenju ove metode, a one su sljedee (Mili,

1978.): 1) epistemoloke, 2) psiholoke, 3) drutvene. Epistemoloke tekoe znae da ispitanici nisu znanstvenici, pa se postavlja

problem vrijednosti odgovora, ali i da razliiti problemi za pojedince imaju razliito znaenje (zato treba razlikovati iskrene od neiskrenih odgovora, svjesna pretvaranja od

pamenje), a preporua se koritenje vie promatraa, uz usporedbu njihovih nalaza, ili ponavljanje istraivanja.

26 Prema Miliu, moe se govoriti o sljedea tri tipa promatraa (Mili, 1978.): 1) empirijski etnograf (pamti sve do detalja), 2) holistiki etnograf (pamti cjelinu, a detalje ne) 3) socijalni antropolog (pamti strukturu i sustav, a ne detalje)

27

nesvjesnih zakljuivanja, pokuaje davanja racionalnih i prihvatljivih odgovora od stvarnih); psiholoke u razliitim psihikim iskustvima i stanjima ispitanika u momentu istraivanja, razlikama u inteligenciji, mentalnoj zrelosti ispitanika, a drutvene u raznim drutvenim preprekama u komunikaciji razliitih slojeva i tajni.

Razgovora i upitnika ima mnogo vrsta, to ovisi o kriterijima klasifikacije. Po obujmu prikupljenih podataka mogu biti krai (nekoliko pitanja) i dui (preko sto pitanja). Po karakteru sadraja dijele se na one koji istrauju injenice (stvarna ponaanja, dogaaji i stvarne pojave i procesi) i one koji se odnose na psihika iskustva i osobine. Po stupnju formalne standardizacije dijele se na slobodne i razgovore s unaprijed utvrenim (zatvorenim) odgovorima. Po proceduralnim pravilima ponaanja anketara dijele se na one gdje anketar aktivno sudjeluje i ona gdje on samo pasivno postavlja pitanja i biljei odgovore. Po stupnju standardiziranosti uvjeta obavljanja razgovora dijele se na one koji se obavljaju u istim uvjetima (u istoj prostoriji, npr.) i one s razliitim uvjetima. Po upotrebi tehnikih pomagala (magnetofoni, kamere i sl.) na one gdje se tehnika pomagala upotrebljavaju i one gdje se ona ne upotrebljavaju. I konano, po frekventnosti razgovora na jednokratne i na one koji se ponavljaju, tzv. panel istraivanja (Mili, 1978.).

Istraivanje pomou ove metode ima sljedee etape (Mili, 1978.): 1) izrade osnova za razgovor, 2) terenskog istraivanja, 3) obrade podataka. U etapi izrade upitnika utvruju se ciljevi i teorijski i operativno razrauje

sadraj.27 Anketarima se daju adrese ili principi po kojima e nai ispitanike (postoje i skupna anketiranja, gdje anketar samo upuuje ispitanika kako popuniti upitnik, pa veliku skupinu nalazi na jednom mjestu.).

Obrada podataka se sastoji iz logine kontrole odgovora, ispravljanja greaka, kodiranja (za pitanja s otvorenim odgovorima treba napraviti kodeks), ubacivanja u raunalo i izrade tablica.

3.3. Povijesna metoda

Povijesna se metoda temelji na prouavanju povijesne dokumentacije, te

razgovoru sa ivim sudionicima dogaaja. Jedna je od najstarijih metoda (prvi ju je uporabio Tukidid, koji je razgovarajui sa sudionicima peloponeskih ratova stvorio obimnu grau o njima). Meutim, rekonstrukcija historijskih dogaaja u pravom smislu 27 Istraivanje socijalne strukture publike u Splitu, npr., imalo je za cilj utvrivanje socijalnih karakteristika posjetitelja utakmica. Pri izradi upitnika utvren je pojmovni aparat, a operacionalizacija je dala konkretne pokazatelje, pa su pojmovi razumljiviji i dalje razraeni u upitniku.

28

rijei poinje tek s pojavom pisma i pisanih izvora. Ulogu pisanih izvora mogu igrati i materijalni ostatci kulture, kao to su arheoloke iskopine, koje mogu rekonstruirati povijesne dogaaje, ali i stupanj razvoja tehnike i tehnologije nekog dalekog vremena, te tadanjih drutvenih odnosa, to nije ni pouzdano ni precizno, kao pisani, crtani ili zvuni izvori (Mili, 1978: 532.).

Historijsko prouavanje sastoji iz sljedee tri etape (Mili, 1978.):

1) pronalaenje izvora radi stvaranja izvorne grae (historijska heuristika), 2) kritika analiza izvora s ciljem izdvajanja pouzdanih od nepouzdanih, 3) sinteze historijskih injenica kojom se stvara rekonstrukcija dogaaja.

Svaki proizvod neke prole aktivnosti neposredno te posredno

obavjetenje moe biti povijesni izvor. Historijski se izvori dijele na sljedee etiri osnovne skupine (Mili, 1978.):

1) ostaci ljudske materijalne djelatnosti,28 2) pisani izvori,29 3) likovni izvori (slike, fotografije, statue, i sl.), 4) zvuni izvori (glazba, snimljeni govori i sl.).

Prvi zadatak historijske analize je pronalaenje i sreivanje izvora podataka

uz pomo arheologije (znanost o ostatcima materijalne kulture), numizmatike (znanost o starom novcu), paleografije ( znanost o starim pismima), heraldike ( znanost o grbovima), filologije (znanost o jeziku), koje ih uvaju i kategoriziraju, vremenski ih datiraju i prostorno lokaliziraju te im tumae smisao (Mili, 1978.).

Izvori mogu biti primarni (neposredni) i sekundarni (posredni). Prvi potjeu od neposrednih sudionika dogaaja, ali i autentinih dokumenata30, a svi ostali su sekundarni 31 (Mili, 1978.).

Zbog toga je neophodna i vanjska ili unutarnja kritika analiza izvora. Dok se vanjska analiza temelji na utvrivanju naina uspostavljanja izvora i svodi na prikazivanje izvora u njegovom prvobitnom obliku te otkrivanja njegova porijekla, unutarnja se svodi na tumaenje

28 To mogu biti orua, kue, putovi, prometala, komunalni ureaji, namjetaj, odjea, nakit, novac, oruje, grbovi, zastave i sl. 29 To mogu biti ugovori, odluke, naredbe, izvjetaji, porezne knjige, podaci popisa, matine knjige i sl.) ili evidencija zapisanih dogaaja koji nisu njihov sastavni dio (kronike, memoari, knjievna djela, znanstvena literatura, tampa, video kasete i sl.). 30 To mogu biti fotografije, filmovi, magnetofonske trake, pisma i sl. 31 Nisu dobiveni od neposrednih sudionika te se njihova vrijednost smanjuje s poveanjem vremenske i prostorne distance.

29

vjerodostojnosti i smisla. Pri tomu uvijek treba imati u vidu smisao izvora u trenutku nastajanja. Sve je to odluujue pri otkrivanju krivotvorenih izvora i njihove eliminacije, a oni se ponekad stvaraju ak i namjerno (Mili, 1978.). Ovom se metodom moe istraivati kada je u povijesti nastao koji sport i kako se razvijao do danas. 3.4. Metoda analize sadraja

Analiza sadraja je nain sreivanja podataka u procesu drutvene komunikacije nastao kao rezultat praktinih i teorijskih potreba za dobivanjem objektivnih podataka o pojedinim njenim oblicima. U osnovi je to mjerenje uestalosti pojedinih oblika i sadraja komunikacije (Mili, 1978: 571.).

Komunikacija se odvija slanjem i primanjem poruka kao simbolikih sadraja odreenih smislom ( bar poiljatelj poruke taj smisao podrazumijeva) i upuenih s namjerom drugim osobama. Cilj poruke je elja za iznoenjem iskustava radi usklaivanja zajednike djelatnosti te utjecanjem na drugoga. Prema tomu, svaki proces komunikacije ima sljedea tri osnovna elementa (Mili, 1978.):

1) poiljatelja poruke, 2) primatelja poruke, 3) sadraj poruke. Dok sadraj poruke moe biti vrlo razliit, ovisan od oblika drutvene

djelatnosti ili situacije u kojoj se komunikacija odvija, poiljatelj i primatelj poruke mogu biti pojedinac, drutvena skupina ili itavo ovjeanstvo, posebno danas, u doba razvijenih masovnih medija.32

Sam proces slanja i primanja poruke meusobno su povezani jer nekad poiljatelj poruke eli vidjeti efekte poruke, pa od primatelja oekuje odgovor u bilo kojem vidu.33

Analiza sadraja se odnosi na sadraj poruke. Na osnovi njega se dolazi do zakljuka o shvaanjima, stajalitima, vrijednostima i namjerama poiljatelja te o njegovu odnosu prema drugim skupinama organizacijama, zajednicama i sl.

Ona se ne koristi samo u znanosti, ve i u praktinim djelatnostima. esto je koritena u ratovima i politikim borbama, gdje se iz poslanih poruka zakljuuje o namjerama neprijatelja, a slanjem poruka razvijala se

32 Tako je na pr. reklama Coca-cole rairena cijelim svijetom i prikazuje na TV i drugim sredstvima masovne komunikacije. 33 Proizvoa Coca-cole, npr., to vidi po poveanoj prodaji nakon reklame. Ako se prodaja poveala, reklama je imala utjecaj, a ako ne, treba je mijenjati.

30

politika propaganda ili zavaravalo neprijatelje (to nema znanstveni karakter).

Analiza sadraja ima znanstveni karakter kada se poruke istrauju objektivno, sustavno i precizno, s ciljem stvaranja evidencije o komunikaciji kao jednom od aspekata drutvenog ivota. Prvi su je koristili Max Weber i Piterim Sorokin.

Postoji etiri vrste istraivanja pomou ove metode (Mili, 1978.). U prvu skupinu spadaju praktina (esto neznanstvena) istraivanja,

poput istraivanja Laswella koje je omoguilo zakljuivanje o stanju u faistikim zemljama i politikim namjerama njihovih voa.34

Max Weber, u knjizi "Protestantska etika i duh kapitalizma", ovom je metodom istraivao dogme protestantizma, a Sorokin je statistiki dokazao kako se u europskoj kulturi smanjuje udjel religiozne, a poveava udjel znanstvene svijesti.

U drugu skupinu spadaju istraivanja tema knjievnih, likovnih i filmskih djela te raspoloenja i stajalita u umjetnosti prema suvremenim prilikama, prolosti i budunosti. Mogu se istraivati razliiti sadraji, kao to su karakterne crte, drutvene karakteristike glavnih lica, negativaca i sl.

U treu skupinu spada analiza kolskih udbenika s ciljem otkrivanja razliitih utjecaja na njihove sadraje.35

U etvrtu skupinu spadaju ispitivanja stilskih karakteristika i razumljivosti knjievnih tekstova i drugih pismenih sastavaka (tiska i sl.), s ciljem utvrivanja osobina jezika te jezika razliitih drutvenih skupina (analizom jezika tiska moe se tono utvrditi kome se obraa).

Analiza sadraja se moe koristiti i kao sredstvo za sreivanje podataka u sociolokim i drugim istraivanjima (za obradu pitanja s otvorenim odgovorima).

Iz svega toga se vidi da je podruje primjene analize sadraja vrlo iroko, iako ima i niz slabosti. Meu temeljne slabosti spadaju sljedee: 34 Lasswell je na osnovi analize sadraja politike promidbe faistikih zemalja zakljuio da Nijemci jo ne raspolau nekim tajnim orujem, ali da e ga uskoro imati (atomska bomba), te e ga uskoro moi primijeniti, to je i ubrzalo iskrcavanje u Normandiji. Isto tako zakljuio je i o politikom raspoloenju razliitih slojeva njemake populacije, o odnosima izmeu Rima i Berlina, o nepovezanosti talijanske i njemake promidbe i sl. Analizom sadraja amerikih masovnih medija dokazalo se da ona podravaju i produbljuju predrasude o Talijanima kao gangsterima, idovima kao lukavcima i prepredenjacima, Ircima kao preosjetljivima, impulsivnima i lako uvredljivima, crncima kao smijeno tupavima i lijenima, dok su tipine Amerikance anglosaksonskog porijekla prikazivali u dobrom svjetlu ( poslovni, sposobni, menaderi, inteligentni i sl.). Slino tome su vrena i istraivanja neprijateljske komunikacija u vrijeme II. svjetskog rata, pa je zakljuivano o namjerama neprijatelja i meusobnim odnosima, a namjernim slanjem lanih poruka ili polutonih informacija u kombinaciji s vizualnim simulacijama, spaen je veliki broj saveznika pri iskrcavanju u Normandiji (stvoren je utisak da e se saveznici iskrcati na sasvim drugom mjestu, pa Nijemci, ni kada je poelo iskrcavanje, nisu vjerovali da je to pravo.). 35 Poznato je da se promjene udbenika odvijaju vrlo sporo, ak i kada se programi brzo mijenjaju, pa je znaajno vidjeti koliko udbenici zaista sadre elemenata novih programa, a koliko su zadrali stare.

31

1) deskriptivnost (ne ide se na utvrivanje kauzalnih odnosa), 2) vrijednosna neutralnost (zanemaruje se stajalite prema istinitosti

poruka), 3) nemogunost analiziranja tajnih komunikacija (kojih u drutvu ima velik

broj). U tehnikom smislu, analiza sadraja se kree izmeu kvantitativne

semantike i predmetnog registra, pri emu je blia ovom drugom (Mili, 1978.)36 Temeljna jedinica analize sadraja je najee pojedina rije, odnosno

izvjestan broj najznaajnijih rijei ili tema, skupova izabranih pojmova, karaktera i sl. Analizirana poruka ima osnovnu temu, s kojom su svi ostali elementi povezani, pa je jedan od prvih zadataka analize njeno jasno utvrivanje. Pored toga, svako razvijenije komuniciranje ima i opisne dijelove o drutvenim stanjima i kretanjima kojima se adekvatnije objanjava kontekst istraivanja. Pored sadraja, nastoji se otkriti i odnos poiljatelja prema poruci te intenzitet poruke (Mili, 1978.).37

I kod analize sadraja treba odrediti stupanj pouzdanosti, koji ovisi od odreenosti klasifikacijskog okvira i njegove iscrpnosti s obzirom na cilj i predmet istraivanja. Ako se razvrstavanje rezultata radi raunalom, pouzdanost se utvruje pregledom sluajeva koje je on razvrstao u pojedine klasifikacijske jedinice (Mili, 1978.).

Znaajna je i reprezentativnost uzorka (kod istraivanja dnevnog tiska npr., prvo treba stvoriti uzorak listova, pa uzorak izdanja, uzorak stranica, dijela stranice i sl.).

Ovom se metodom moe istraivati odnos novinara prema razliitim vrstama drutvenih pojava i procesa, pa i sportova, jednostavnim prebrojavanjem koliko se koja vrsta sporta javlja u sredstvima masovne komunikacije (Bjelajac, 2001., 2002., 2003.a). Kada bismo to uinili, vjerojatno bismo doli do zakljuka kako novinari potiu nogomet i masovne sportove, a zapostavljaju neke sportove (jedriliarstvo, rukomet i dr., npr.) koji postiu ak i bolje meunarodne uspjehe od nogometa.

36 Semantika prouava znaenje rijei, a pod predmetnim registrom se podrazumijeva otkrivanje samo osnovnih sadraja neke komunikacije. 37 Nije svejedno je li poruka upuena u vrijeme kada je svi gledaju ili u kasne sate. Nije svejedno je li poruka na naslovnoj stranici ili negdje u sredini lista. Nije takoer svejedno je li poruka napisana velikim masnim slovima ili malim, kao to nije svejedno ima li izraajne zvune efekte i boje, je li statina ili dinamina i sl. I konano, poruka djeci izgleda drugaije od poruke odraslima, poruka mukarcima drugaije od poruke enama, ili intelektualcima i fizikim radnicima itd.

32

3.5. Metoda idealnih tipova

Metodu idealnih tipova uveo je u sociologiju Max Weber koji je smatrao da se drutvene pojave ne mogu analizirati jer su neponovljive. One se mogu samo razumjeti pomou metode idealnih tipova. Ta je metoda slina metodi modeliranja, jer istraiva misaono konstruira pojavu onako kako bi ona trebala idealno izgledati, a da maksimalno racionalno funkcionira. Weber je tako stvorio idealni tip birokracije navodei one karakteristike koje bi joj omoguile funkcioniranje po principu racionalno zakonskog autoriteta. Idealni tip se onda usporeuje s realnim tipom pomou koeficijenta slinosti (razlike), pa se iz razlika izmeu njih moe zakljuiti o stupnju racionalnog funkcioniranja birokracije u odreenom drutvu. 3.6. Komparativna metoda

Komparativna su istraivanja novijega datuma. Potjeu iz antropologije, a

smisao im je u usporedbi razliitih drutava ili pojava. Ona omoguavaju generalizacije u opoj sociologiji, jer imaju za cilj sustavno opisivanje oblika globalnih drutava i pojedinih vrsta pojava te njihovo objanjavanje. Usporedna se metoda koristi i kao zamjena za eksperiment, kada je iz raznih razloga eksperimentalnu situaciju nemogue izazvati, a posebno kada se dvije pojave razlikuju samo u jednom initelju, koji se moe tumaiti kao uzrok tih razlika. 3.7. Sociometrijska metoda Sociometrijsku je metodu u sociologiju uveo Jakob Moreno. Metoda se temelji na pretpostavci da svaka drutvena skupina ima svoju specifinu drutvenu strukturu, ovisnu od privlaenja odnosno odbijanja lanova skupine. Moreno je tako, istraujui strukturu studenata, studentima postavio pitanje S kime biste se u grupi najradije druili? i ustanovio da svaka grupa ima vou koji je najpopularniji lan, razliite podgrupe (dijade i trijade) i izolirane pojedince. Dijade su najintimnije skupine jer u njima lanovi maksimalno izmjenjuju informacije. U njima je mogu i nerazrjeivi konflikt jer nema treega koji e presuditi.38 Skupine koje odluku mogu donijeti veinom glasova su daleko stabilnije. U dijadi jedan odluuje, a drugi izvrava, a trijada je stabilnija jer postoji vea meuovisnost lanova, ali s manje osjeaja intimnosti (dva se lana mogu udruiti protiv treega, pa se jedinstvo odrava nadglasavanjem).

38 Pri sporu, u skupini s parnim brojem lanova mogu je nerijeen ishod.

33

Ova se metoda moe koristiti u formiranju sportskih timova (prof. Marinovi je pomou ove metode sastavio veslaki tim koji je osvojio zlatnu medalju na meunarodnom natjecanju). Slika 10. Sociogram

34

35

4. NASTANAK I RAZVOJ SOCIOLOGIJE SPORTA39 Sociologija sporta nastala je relativno kasno. Za mnoge su sport, igra i

slobodno vrijeme marginalne drutvene pojave. No igre su se kroz povijest pokazale znaajnima. Promjene u drutvu su takve da sport i slobodno vrijeme postaju glavna pitanja, a napredak drutvenih znanosti uveliko je povezan s rjeavanjem praktinih kulturnih problema. Prvi su se u svijetu ovim problemima poeli baviti Steinizzer i Risse. Oni ovjeka u sportskim aktivnostima tretiraju kao totalno, biopsihosocijalno i samorealizirajue bie, a sam sport je reakcija na ovjeka industrijskog drutva, kola volje koja se razlikuje kod masa i elita (Marjanovi, 1987.).

Sociologija sporta, meutim, zapoinje s knjigom Homo Ludens 1938., u kojoj Huizinga definira sport kao zabavu koja naputa igru, dok brojni radovi o navedenoj temi slijede tek nakon dvadesetak godina. Gotovo istovremeno djeluje pet autora. To su: Caillois, Diem i Von Krockow, Boyl i Magnane (Marjanovi, 1987.). Slika 11. Zaeci sociologije sporta

Johan HUIZINGA (1872.-1945.)

Homo ludens (1938.)

Roger CAILLOIS (1913.-1978.)

Igre i ljudi (1958.)

Carl DIEM (1882.-1962.)

Wesen und Lehre des Sports

(1949.)

4.1. Razvoj sociologije sporta u svijetu Roger Caillois (1958.) na sport gleda kao na zanat koji postupno gubi smisao igre, koja se sastoji iz nekoliko elemenata: natjecanja, kockanja, glume (preruavanja) i opojnosti (vrtoglavica, ekstaza, zanos).

39 Ovaj je tekst objavljen u Radovima Fakulteta prirodoslovno matematikih znanosti i odgojnih podruja u Splitu (Bjelajac, 2003.b).

36

Prema vrsti igre koju potie, Caillois vri podjelu drutava, jer se po igri moe prepoznati i karakter ovjeka i drutva. "Paidia" je bioloka potreba za tranjem i stvaranjem bunih i zvunih efekata koja vodi slobodi, razonodi i fantaziji. Ludus je njena dopuna kojom se uvodi red, disciplina, trening, usvajanje informacija, vjetina i izvjesna kognitivnost iznalaenjem rjeenja u igri.

Najvei broj radova iz ovog podruja nastao je tek osamdesetih godina 20. st. U ovoj znanosti dugo su dominirala biologistika stajalita, koja su na sport gledala kao na "stvar po sebi", nepovezano i odvojeno od drutva u kojem se razvija. Meutim, uz ve spomenute teme javili su se i drugi problemi vezani uz dogaanja u sportu i oko njega. Javila se potreba za istraivanjem raznih sportskih skupina, ponaanja gledatelja, rairenosti sportskih pokreta, drutvenih imbenika koji potiu ili koe bavljenje sportom u razliitim skupinama, veze sporta i politike, otvorenosti sporta i sl.

Na znaenje sporta upuuje i injenica njegove univerzalnost, jer sport postoji u oko 3.000 kultura. Sociologija se sporta posebno razvila u V. Britaniji, Francuskoj, Njemakoj, Poljskoj, SSSR-u, SAD-u, a u posljednje vrijeme i u Hrvatskoj. Neki se autori, pritom, bave analizom suvremenih drutava, a drugi pokuavaju zahvatiti stvar u korijenu, pribliavajui se antropolokom shvaanju totaliteta ovjeka kao samorealizirajue jedinke uronjene u odreeni drutveni prostor i vrijeme. Sociologija sporta u Velikoj Britaniji je povezana s religijom i kulturom. Mcintosh smatra da sport izraava drutvene i politike odnose meu dravama, pa ga treba prouavati u kontekstu razvoja linosti unutar istraivanja slobodnog vremena i sveukupnih kulturnih vrijednosti. Kritiki pristup sportu je zapoeo tek s istraivanjima Parkera (1976.) i Robertsa (1978.) koji su utjecali na suvremene sociologe. Istraivanje drutvenih problema i socijalne strukture uz sugeriranje reformi za promjene, ukazivanje na doprinos organiziranog sporta i rekreacije u stvaranju nove vrste strunih analiza i istraivanja sporta u funkciji zatite prirode, teme su koje se javljaju u Velikoj Britaniji. Slobodno se vrijeme pritom vidi kao prirepak radnom, pa se sociologija slobodnog vremena i sporta promatraju u okviru sociologije rada (Marjanovi, 1987.). U Njemakoj se razvija postavka o povezanosti sporta s drutveno-ekonomskim strukturama i nainom proizvodnje, s ime je povezan i uinak u sportu. Tako, Diem (1960.) smjeta sport izmeu igre i ozbiljne drutvene aktivnosti, i istie da se izmjenama u radu i nainu ivota mijenja i sport kao oblik razonode. Von Krackow (1962.) uoava da je sport postao opijum i civilizacijska komponenta suvremenog duha vremena. Posebnu pozornost autor usmjerava problemima rekorda, motivima, uspjesima u sportu i konkurenciji (Marjanovi, 1987.). U SAD-u sociologiju sporta karakterizira empirijska orijentacija i veza sa sveuilitem. Sport se tretira kao potroaka roba masovne kulture i oblik kompenzacije za nizak socijalni status masa. Kapitalizacija i komercijalizacija

37

sporta i njegovo pretvaranje u masovnu potrebu, osnovni su problemi koji se istrauju u SAD-u. Jedan od prvih koji se bavio sociologijom sporta u SAD-u je Boyl (1963.). On razmatra odnos sporta i mladih, publike i sporta u lokalnom preobraaju drutva, probleme dezintegracije, drutvene funkcije sporta u suvremenoj kulturi i civilizaciji i sl. Na sport on gleda kao na nain ienja od ratnikih vjetina koje su ljudima navodno uroene (Marjanovi, 1987.). U Francuskoj se ova znanstvena disciplina razvila iz sociologije slobodnog vremena. Magnane (1964.) na zanimljiv nain pokazuje drutvenu funkciju sportske dokolice, istraujui povezanost sporta, dokolice i rada, kao i znaenje sporta za radne uvjete, pojavu komercijalizacije u sportu, probleme sportskog spektakla i sporta u svakodnevnom ivotu. Sportai, po njemu, igraju ulogu infantilnih linosti, manipuliranih od strane sportskih rukovoditelja koji imaju izraenu volju za moi. On takoer prouava popularnost sporta, sportskih zvijezda te odnos igre i sporta. Prema njemu, sport treba drutvu jer preko njega moe utjecati na mlade (Marjanovi, 1987.). Dumazdier vidi sportski spektakl kao injenicu masovnog drutva, sugerira razna istraivanja te postavlja pitanja "zato slabe moralne i umjetnike vrijednosti meu sportaima?", "kako djeluju sportske vrijednosti na obrazovni sustav i razvoj linosti?", "kako utjeu sportska natjecanja na razumijevanja meu narodima?" te "kakve su mogue uloge sporta u razvoju kulture industrijskih i urbanih drutava?". Vezu sporta i politike izuavao je Mejnoa 40(Marjanovi, 1987.). U Poljskoj se nastanak sociologije sporta vidi u drutvenim promjenama i nizu problema koje iz njih proizlaze. Sport je drutveno koristan, svestran i masovan, i umnogome ovisi od razvoja odreenih oblasti ivota i kulture. Osnovne funkcije sporta, prema Poljacima, su zabavna i vizualna funkcija formiranja drutvenih odnosa i struktura, funkcija motornog osposobljavanja (Marjanovi, 1987.). Problemi profesionalnog i amaterskog sporta, kao i utjecaj idejnih promjena na sport, drutveni izvori sporta, drutveni uvjeti i mogunosti njegova irenja u ruralnim sredinama, problemi socijalizacije u sportu i sl., osnovne su teme Whalla. Za razliku od njega, Krawczyk govori o tjelesnoj kulturi kao dijelu ope kulture pomou koje se ovjek ponovno vraa prirodi, a njene su funkcije aksioloko-akulturacijska i socio-tehnika. Suvremeni sport treba promatrati kao jedinstvenu cjelinu koja obuhvaa vaan i specifini fenomen suvremenog drutva i kulture, te ukazati na unutarnju diferencijaciju sporta. Pored sporta ona obuhvaa odgoj i rekreaciju u funkciji zdravstvene preventive i uvanja ekoloke ravnotee. Modzykowskye se bavi utjecajem politike na sport te univerzalnim vrijednostima sporta koje obogauju pojedinca i sportsku zajednicu ( Marjanovi, 1987.). U SSSR-u je sport vaan imbenik i sredstvo drutvene integracije. Iako je naglaena i klasna dimenzija te povezanost s drugim drutvenim

40 Povezanost sporta s ekonomskim i komercijalnim ciljevima, olimpijski pokret, nacionalne i meunarodne konflikte u politici i sportu, neutralnost sporta i sl.

38

pojavama, sport je sredstvo za bri dolazak u komunizam. Posebno se u tome istie Ponomarev (znaenje znanstveno-tehnikog progresa za tjelesnu kulturu), koji osnovni problem sociologije vidi u istraivanju odnosa rada, slobodnog vremena i tjelesne kulture ( postoje moralni, intelektualni, estetski i radni odgoj). Sport ima utjecaj na socijalizaciju, jer kroz masovnost aktivira identifikaciju, pa ga treba drutveno planirati. Jakobson govori o tjelesnom odgoju, sportu i rekreaciji kao dijelovima tjelesne kulture (sport se sastoji iz masovnog, akog i spektakularnog, to ukljuuje i industriju dokolice). I konano, Novikov i Stepovoj smatraju da je tjelesna kultura drutvena pojava koja ima ulogu u izgradnji socijalizma kroz istraivanje sociolokih problema i aspekata tjelesne kulture u socijalistikom drutvu (Marjanovi, 1987.). 4.2. Nastanak i razvoj sociologije sporta u Hrvatskoj U Hrvatskoj, pristup istraivaa sociologiji sporta nije tako temeljit ni obuhvatan kao u drugim zemljama, nego je fragmentaran. Donedavno i nije ni imao karakteristike konstituiranja posebne discipline.41 Istraivai se u nas u poetku bave problemima poloaja tjelesne kulture u drutveno-politikom sustavu, problemima tjelesne kulture u nastavi, odnosom tjelesne kulture i ena, problemima profesionalizacije sporta i sl. Analizom bibliografskih jedinica vezanih uz kinezioloku sociologiju, bilo da su objavljene u hrvatskim asopisima i ostalim medijima, bez obzira na mjesto boravka auto