ŠPORTSKO PREKRŠAJNO PRAVO

Doc. dr. sc. Damir Primorac

Poslijediplomski specijalistički studij „Športsko pravo“

Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu

Split, 2012. godina

Pozitivnu ocjenu Stručnog povjerenstva predavanja autora doc. dr. sc. DAMIRA PRIMORCA, pod naslovom “Športsko prekršajno

pravo”, koja po opsegu i kakvoći odgovaraju potrebama studenata poslijediplomskog specijalističkog studija „Športsko pravo“, za kolegij

“Športsko prekršajno pravo”, kao nastavnog teksta prikladnog za objavljivanje na web stranici Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu (čl. 3.

st. 1. Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja, „Narodne

novine”, br. 106/2006.) prihvatilo je Fakultetsko vijeće Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu 26. veljače 2013. godine.

I

SADRŽAJ

1. UVODNA IZLAGANJA ...............................................................................................1

2. MATERIJALNO PREKRŠAJNO PRAVO ........................................................................2

2.1. Vrste kažnjivih radnji u Republici Hrvatskoj .................................................2

2.1.1. Kazneno djelo .........................................................................................2

2.1.2. Prekršaj ..................................................................................................3

2.1.3. Stegovna djela ………................................................................................3

2.2. Odnos prekršajnog prava prema drugim granama prava ............................4

2.2.1. Prekršajno i ustavno pravo .....................................................................4

2.2.2. Prekršajno i kazneno pravo ...................................................................4

2.2.3. Prekršajno i građansko pravo .................................................................5

2.2.4. Prekršajno i upravno pravo ....................................................................6

2.3. Izvori prekršajnog prava ...............................................................................7

2.3.1. Međunarodni ugovori ............................................................................7

2.3.2. Ustav ……………………………........................................................................7

2.3.3. Zakoni i odluke jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave……………………………………………………………………………………….8

2.4. Načelo zakonitosti i obvezna primjena blažeg propisa ................................8

2.4.1. Načelo zakonitosti ..................................................................................8

2.4.2. Obvezna primjena blažeg propisa ..........................................................9

2.5. Prekršaji .......................................................................................................10

2.5.1. Pojam prekršaja .....................................................................................10

2.5.2. Način počinjenja prekršaja ....................................................................10

2.5.3. Vrijeme počinjenja prekršaja .................................................................11

II

2.5.4. Mjesto počinjenja prekršaja ..................................................................11

2.5.5. Nužna obrana ........................................................................................11

2.5.6. Krajnja nužda .........................................................................................12

2.5.7. Sila ili prijetnja .......................................................................................13

2.5.8. Pokušaj ..................................................................................................14

2.5.9. Pojedinačni počinitelj prekršaja i sudionici .............................................15

2.6. Krivnja ..........................................................................................................16

2.6.1. Načelo krivnje ........................................................................................16

2.6.2. Ubrojivost ..............................................................................................16

2.6.3. Neubrojivost i u znatnoj mjeri smanjena ubrojivost .............................17

2.6.4. Samoskrivljena neubrojivost .................................................................17

2.6.5. Namjera .................................................................................................18

2.6.6. Nehaj ......................................................................................................19

2.6.7. Zabluda ..................................................................................................19

2.6.8. Prekršajna neodgovornost djeteta ........................................................21

2.7. Zastara .........................................................................................................21

2.7.1. Zastara prekršajnog progona .................................................................21

2.7.2. Zastara izvršenja prekršajnopravnih sankcija ........................................22

2.8. Prekršajnopravne sankcije ...........................................................................22

2.8.1. Vrste prekršajnopravnih sankcija i njihova svrha ..................................22

2.8.2. Kazne i svrha kažnjavanja ......................................................................23

2.8.2.1. Kazna zatvora .......................................................................23

2.8.2.2. Novčana kazna .....................................................................24

2.8.2.3. Svrha kažnjavanja .................................................................25

2.8.3. Mjere upozorenja i svrha mjera upozorenja .........................................26

2.8.3.1. Uvjetna osuda .......................................................................26

III

2.8.3.2. Opomena ..............................................................................27

2.8.3.3. Svrha mjera upozorenja .......................................................27

2.8.4. Zaštitne mjere i svrha zaštitnih mjera ...................................................27

2.9. Primjena materijalnopravnih odredbi Prekršajnog zakona prema maloljetnim

počiniteljima prekršaja ......................................................................................28

2.10. Rehabilitacija ...............................................................................................29

2.11. Podaci iz prekršajne evidencije ....................................................................30

3. PREKRŠAJNI POSTUPAK ...........................................................................................30

3.1. Pojam prekršajnog postupka .......................................................................30

3.2. Osnovna načela prekršajnog postupka ........................................................31

3.2.1. Načelo pravičnosti postupka .................................................................31

3.2.2. Načelo pretpostavke okrivljenikove nedužnosti ...................................31

3.2.3. Akuzatorno (optužno) načelo ................................................................31

3.2.4. Načelo prava okrivljenika na obranu .....................................................32

3.2.5. Načelo prava uhićene ili zadržane osobe ...............................................32

3.2.6. Načelo uporabe hrvatskog jezika i latiničnog pisma ..............................32

3.2.7. Načelo slobodne ocjene dokaza ............................................................33

3.2.8. Načelo ekonomičnosti postupka i sprječavanje zlouporabe prava iz

Prekršajnog zakona ...............................................................................33

3.2.9. Načelo javnosti ......................................................................................34

3.2.10. Načelo zakonitosti dokaza .....................................................................34

3.2.11. Načelo pomoći neukoj stranci ili drugom sudioniku prekršajnog

postupka…………………………………………………………………………………………….35

3.3. Tijela ovlaštena za vođenje prekršajnog postupka ......................................35

3.4. Subjekti prekršajnog postupka ....................................................................36

3.5. Mjere za osiguranje nazočnosti okrivljenika i uspješno provođenje prekršajnog

postupka ...........................................................................................................38

3.6. Odluke u prekršajnom postupku .................................................................39

IV

3.7. Presuda ........................................................................................................40

3.8. Redoviti pravni lijekovi ................................................................................42

3.9. Izvanredni pravni lijekovi .............................................................................45

4. PROTUPRAVNA PONAŠANJA PREMA ZAKONU O SPRJEČAVANJU NEREDA NA

ŠPORTSKIM NATJECANJIMA ...................................................................................45

4.1. Uvod .............................................................................................................45

4.2. Općenito o protupravnim ponašanjima .......................................................47

4.3. Prekršaji ........................................................................................................48

4.4. Kaznena djela ...............................................................................................56

4.4.1. Općenito ................................................................................................56

4.4.2. Sudjelovanje u tučnjavi ili napadu na gledatelje ili druge osobe ..........57

4.4.3. Organiziranje nasilja na športskim natjecanjima ...................................60

4.4.4. Uništavanje stvari ili imovine na športskim natjecanjima .....................61

4.4.5. Nepoštivanje mjera i zabrana ................................................................62

4.5. Zaštitne mjere ..............................................................................................65

5. PROTUPRAVNA PONAŠANJA PREMA ZAKONU O SPORTU .....................................70

5.1. Zakon o sportu ………….................................................................................70

5.2. Protupravna ponašanja prema Zakonu o sportu ........................................71

6. PROTUPRAVNA PONAŠANJA PREMA ZAKONU O SPORTSKOJ INSPEKCIJI…………….78

6.1. Zakon o sportskoj inspekciji ………………………................................................78

6.2. Poslovi sportske inspekcije ………………………………………………………………………78

6.3. Protupravna ponašanja prema Zakonu o sportskoj inspekciji ………………….81

7. PRAVNE POSLJEDICE OSUDE I KAZNENOG POSTUPKA ………………………………………..82

8. POPIS LITERATURE ...................................................................................................84

9. KAZALO POJMOVA ...................................................................................................88

0

1. UVODNA IZLAGANJA

Športsko pravo je multidisciplinarno budući da ono obuhvaća razne grana prava poput

ustavnog, grañanskog, trgovačkog, upravnog, kaznenog, radnog i dr. Prekršajno pravo još

uvijek se ne tretira kao posebna grana prava te je ono, razmatrajući s jedne strane, dio

kaznenog prava (materijalnog i procesnog) u širem smislu, a s druge strane dio upravnog

prava. Argumenti koji govore u prilog da je prekršajno pravo dio kaznenog prava u širem

smislu jest prije svega identičnost općeg djela odnosno temeljnih odredbi Kaznenog zakona i

Prekršajnog zakona, u kaznenom i prekršajnom postupku, primjenjujući pri tome odredbe

materijalnog kaznenog i prekršajnog prava, utvrñuje se postojanje kažnjivog djela (radnje) i

krivnje počinitelja te eventualne sankcije, u Prekršajnom zakonu – dijelu koji se odnosi na

postupovne odredbe izričito je navedeno kako će se u slučaju ako Prekršajni zakon ne sadrži

odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na odgovarajući način primijeniti odredbe Zakona o

kaznenom postupku i dr. S druge strane, treba istaknuti kako se prekršajno pravo

tradicionalno razvijalo unutar upravnog prava o čemu govore i brojni udžbenici iz upravnog

prava koji u sebi sadržavaju materiju prekršajnog pravo, nadalje, i danas, prema odredbama

Prekršajnog zakona za odreñenu vrstu predmeta postoji nadležnost tijela državne uprave za

voñenje prekršajnih postupaka te izricanje prekršajnih sankcija, osim kazne zatvora i dr.

Kada je u pitanju športsko prekršajno pravo, jasno je već iz samog naziva kako ono u

sebi sadržava elemente športskog i prekršajnog prava. Prema tome, radi lakšeg razumijevanja

predmeta „Športsko prekršajno pravo“ kao jednog od predmeta na Poslijediplomskom

specijalističkom studija „Športsko pravo“, bilo je nužno najprije razraditi temeljne pojmove

prekršajnog prava, a potom u drugom dijelu nastavnog teksta osvrnuti se na protupravna

ponašanja propisana u Zakonu o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, Zakonu o

sportu te Zakonu o sportskoj inspekciji. Imajući u vidu da je riječ o prvom nastavnom tekstu

koji je na jednom mjestu objedinio jednu ovakvu složenu te za svako društvo od iznimnog

značaja materiju, smatram da će on prije svega biti od pomoći ne samo studentima ovog

poslijediplomskog studija radi lakšeg savladavanja ispitnog gradiva i osposobljavanja za

posao koji rade ili budu radili, već i svima drugima koji se u okviru svog zanimanja bave

ovom složenom problematikom.

1

2. MATERIJALNO PREKRŠAJNO PRAVO

2.1. VRSTE KAŽNJIVIH RADNJI U REPUBLICI HRVATSKOJ

U hrvatskom pravnom sustavu postoje tri vrste kažnjivih radnji, i to:

- kaznena djela,

- prekršaji i

- stegovna djela.

Kažnjive radnje su protupravna ponašanja ljudi za koja, prema hrvatskim pozitivnim

propisima, nadležno tijelo može izreći kaznu kao sankciju.1 Razgraničenje izmeñu pojedinih

kažnjivih radnji odreñuje se prije svega na temelju pravnih propisa koji ih predviñaju, pitanja

tko sve može odgovarati za kažnjivu radnju, tijela nadležnog za postupanje te sankcija koje se

mogu izreći počinitelju. U daljnjem dijelu izlaganja izložit će se samo najvažnije osnove

pojedinih kažnjivih radnji kako bi se mogla uočiti povezanost odnosno razlika izmeñu njih.

2.1.1. KAZNENO DJELO

Kazneno djelo predstavlja protupravno ponašanje čovjeka kojim se povreñuje osobito

vrijedno pravno dobro jedne društvene zajednice i koje je zakonom propisano kao kazneno

djelo.2 Ono je najteža vrsta kažnjivih radnji za koje zakonodavac propisuje i najteže kazne.

Četiri su osnovna elementa (obilježja) kaznenog djela:

- radnja (može se sastojati od činjenja ili nečinjenja),

- biće kaznenog djela (radnja mora biti predviñena u zakonu kao kazneno djelo),

- protupravnost (radnjom se mora kršiti neka kaznenopravna norma) i

- krivnja (subjektivni odnos počinitelja prema kaznenom djelu, a kriva je ona osoba koja

je u vrijeme počinjenja kaznenog djela ubrojiva, koja je postupala s namjerom ili iz

nehaja, koja je bila svjesna ili je bila dužna i mogla biti svjesna da je njezino djelo

zabranjeno, a ne postoji ni jedan ispričavajući razlog).

1 Carić, A: Osnove krivičnog prava, Sveučilište u Splitu Pravni fakultet, Split, 1995. godina, str. 7. Vidi o tome i

kod Kurtović, A; Tomašević, G: Osnove kaznenog prava i postupka (Temeljni pojmovi i instituti kaznenog prava i postupka), Pravni fakultet u Splitu, Split, 2002. godina, str. 20. 2 Kurtović, A; Tomašević, G: op. cit. str. 55 i 56.

2

Kaznena djela mogu se propisivati jedino zakonom, a počiniteljima kaznenog djela

kaznenopravne sankcije mogu izricati jedino nadležni sudovi. Kazna zatvora ne može biti

kraća od tri mjeseca niti dulja od dvadeset godina, dok kazna dugotrajnog zatvora ne može

biti kraća od dvadeset i jedne niti dulja od četrdeset godina.3 Iznimno, za kaznena djela

počinjena u stjecaju pod uvjetima KZ-a jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora može se izreći

u trajanju pedeset godina.

2.1.2. PREKRŠAJI

Prekršaji su kažnjive radnje kojima se povreñuje javni poredak, društvena disciplina ili

druge društvene vrijednosti koje nisu zaštićene KZ-om, i drugim zakonima u kojima su

propisana kaznena djela.4 Za razliku od kaznenih djela, prekršaji predstavljaju lakšu vrstu

kažnjivih radnji. Prekršaji se mogu propisivati ne samo zakonom, već i odlukama jedinica

lokalne i područne (regionalne) samouprave.5 Prekršajne postupke zbog počinjenih prekršaja

vode prekršajni sudovi, ali ih mogu voditi i tijela državne uprave (npr. carinska uprava,

porezna uprava, lučka kapetanija i dr.). Ako je u prvom stupnju prekršajni postupak vodilo

tijelo državne uprave, u drugom stupnju o žalbama protiv odluka tog tijela odlučuje Visoki

prekršajni sud Republike Hrvatske. S obzirom da je prema PZ-u kao prekršajnopravna

sankcija propisana i kazna zatvora, potrebno je naglasiti kako kaznu zatvora počinitelju

prekršaja može izreći samo prekršajni sud.6

2.1.3. STEGOVNA DJELA

Stegovna ili disciplinska djela predstavljaju povredu pravila ponašanja koja se odnose

na obnašanje nekog posla ili dužnosti.7 Povrede pravila ponašanja najčešće se odnose na

javnu službu ili dužnost te su kao takva i propisana zakonima koji se tiču upravo te službe

odnosno dužnosti. Tako npr. Zakon o policiji (Narodne novine br. 34/11 – u daljnjem tekstu:

ZOP) propisuje povrede službene dužnosti te ureñuje disciplinski postupak protiv policijskih

službenika8, Zakon o državnom sudbenom vijeću (Narodne novine br. 116/10, 57/11 i 130/11

– u daljnjem tekstu: ZDSV) propisuje stegovna djela te ureñuje stegovni postupak protiv

3 Vidjeti čl. 44. i 46. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11 – u daljnjem tekstu: KZ).

4 Čl. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07 – u daljnjem tekstu: PZ).

5 Čl. 2. st. 1. i 2. PZ-a.

6 Vidi čl. 35. st. 3. PZ-a.

7 Novoselec, P: Opći dio kaznenog prava, Treće izmijenjeno izdanje, Sveučilište u Zagrebu Pravni fakultet,

Zagreb, 2007. godina, str. 57 i 58. 8 Čl. 110.-123. ZOP.

3

sudaca9 i dr. Isto tako, stegovna djela mogu biti propisana i raznim pravilnicima (npr.

Pravilnik o stegovnoj odgovornosti nastavnika, studenata i dr.).10 Stegovni postupak u pravilu

vodi stegovni sud (to može biti i stegovno vijeće, povjerenstvo i dr.), a kao stegovne sankcije

izriču se npr. novčana kazna, ukor, prestanak radnog odnosa, razrješenje od dužnosti, gubitak

statusa studenta i dr.).

2.2. ODNOS PREKRŠAJNOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA

2.2.1. PREKRŠAJNO I USTAVNO PRAVO

Prekršajno i ustavno pravo su čvrsto povezani budući da prekršajno pravo svoja

najosnovnija načela izvodi iz Ustava. Naime, općepoznato je da je Ustav najjači i najviši

pravni akt jedne države te da on predstavlja osnovu za sve grane prava, pa tako i za prekršajno

pravo.11 Kada je u pitanju Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/10, 8/98,

113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10 i 85/10 – u daljnjem tekstu: Ustav RH), odredbe

Ustava RH koje se odnose na prekršajno pravu su npr. odredbe o pravu na žalbu (čl. 18.

Ustava RH), načelu nedužnosti (čl. 28. Ustava RH), pravu na obranu (čl. 29. Ustava RH),

načelu zakonitosti (čl. 31. Ustava RH), pretrazi doma (čl. 34. Ustava RH) i dr.

2.2.2. PREKRŠAJNO I KAZNENO PRAVO

Razmatrajući u širem smislu, prekršajno pravo je dio kaznenog prava (materijalnog i

postupovnog).12 Postoji mogućnost da počinitelj jednom radnjom počini dvije kažnjive radnje

– kazneno djelo i prekršaj. U takvoj situaciji postavlja se pitanje može li se protiv počinitelja

koji je u kaznenom postupku pravomoćno proglašen krivim zbog kaznenog djela, a koje djelo

obuhvaća i obilježja prekršaja, pokrenuti prekršajni postupak zbog počinjenog prekršaja.

Takvu pravnu situaciju riješio je PZ koji je propisao kako se protiv počinitelja prekršaja koji

je već u kaznenom postupku proglašen krivim za kazneno djelo koje obuhvaća i obilježje

prekršaja ne može pokrenuti prekršajni postupak za taj prekršaj, a ako je postupak pokrenut ili 9 Čl. 62. do 73. ZDSV.

10 Vidi Pravilnik o stegovnoj odgovornosti studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu –

http://www.pravst.hr/novosti.php?p=10&s=34. 11

O tome kod Kurtović, A; Tomašević, G: op. cit. str. 19. i Grozdanić, V; Škorić, M: Uvod u kazneno pravo – Opći dio, Organizator d.o.o., Zagreb, 2009. godina, str. 8. 12

U određenom povijesnom razvoju, prekršaji su se razvijali u okvirima upravnog prava. Imajući u vidu da je s jedne strane, u širem smislu, prekršajno pravo dio kaznenog prava, dok su se s druge strane prekršaji razvijali u okvirima upravnog prava, zaključak pojedinih autora je kako je prekršajno pravo, sustavno gledajući, dualističkog karaktera – upravno i kazneno. Naime, glede toga treba istaknuti kako prekršajne propise u Republici Hrvatskoj primjenjuju sudovi i tijela državne uprave, s time da je svaka odluka tijela državne uprave podložna sudskom nadzoru. Upravo radi toga pravna znanost još uvijek prekršaje ne tretira kao posebnu granu prava. Tako, Veić, P; Gluščić, S: Prekršajno pravo – Opći dio, Narodne novine d.d., Zagreb, 2009. godina, str. 3-4.

4

je u tijeku, ne može se nastaviti i dovršiti.13 Meñutim, postavlja se pitanje što ako je počinitelj

najprije kažnjen za prekršaj, može li takva osoba odgovarati i za kazneno djelo. Tako, ako se

u konkretnoj situaciji radi o činjenicama odnosno činjeničnim okolnostima koje su iste i koje

se odnose na istu osobu te ako se radi o činjenicama koje su nerazdvojno povezane u vremenu

i prostoru i koje se odnose na iste radnje kršenja propisa, tada postoji identitet normi izmeñu

prekršaja i kaznenog djela, a što znači da takva osoba neće moći odgovarati za kazneno

djelo.14 Naime, u navedenom slučaju prekršajni postupak u kojemu je netko pravomoćno

proglašen krivim ušao je u sferu kaznenog postupka tako da ta okolnost predstavlja smetnju

za nastavak kaznenog progona protiv počinitelja, što je sukladno načelu ne bis in idem

odnosno načelu da nitko ne može biti ponovno kazneno progonjen za djelo za koje je već bio

suñen i za koje je donesena pravomoćna sudska presuda.15 Prema, tome, a sukladno

navedenom načelu, ne samo da osoba koja je pravomoćno proglašena krivom u prekršajnom

postupku ne može ponovno biti suñena u kaznenom postupku, takva osoba ne može ponovno

biti niti kazneno progonjena s obzirom da načelo ne bis in idem nije samo ograničeno na

zabranu dvostrukog kažnjavanja već i na zabranu dvostrukog progona.16

2.2.3. PREKRŠAJNO I GRAĐANSKO PRAVO

Prekršajno pravo štiti javni poredak, društvenu disciplinu i druge društvene

vrijednosti koje nisu zaštićene KZ-om i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena

djela, dok grañansko pravo ureñuje grañanskopravne odnose meñu ljudima (npr. ugovore,

vlasništvo, brak, oporuke i dr.). Bez obzira što se radi o različitim granama prava, prekršajno

pravo, propisivanjem odreñenih prekršaja, štiti pravna dobra koja pripadaju grañanskom

pravu (npr. imovinu).17 Isto tako, počinjenje prekršaja može biti istovremeno i temelj

grañanskopravne odgovornosti počinitelja koji će odgovarati po pravilima grañanskog prava

(npr. prometni prekršaj u kojem je neka osoba zadobila tjelesne ozljede ili je nastupila

13

Čl. 10. PZ-a. 14

Vidi rješenja Vrhovnog suda RH br. IV Kž 98/10-3 od 23. studenoga 2010. godine te Kzz 19/11-3 od 27. rujna 2011. godine. 15

Čl. 12. st. 1. Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11 i 121/11 – pročišćeni tekst – u daljnjem tekstu: ZKP). Vidjeti i čl. 31. st. 2. Ustava RH. 16

Važnu ulogu u striktnoj primjeni ovog načela u kaznenopravnom sustavu Republike Hrvatske imala je i presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Maresti protiv Republike Hrvatske (zahtjev br. 55759/07) – http://sljeme.usud.hr/usud/prakES.nsf/Praksa/. 17

Tako npr. prema čl. 18. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94 – u daljnjem tekstu: ZPPJRM) novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM kaznit će se onaj tko javno istaknute objave ili predmete državnih organa na javnim mjestima uništi, ošteti, zamaže, neovlašteno ukloni ili spriječi njihovo isticanje na mjestima predviđenim u tu svrhu. Vidjeti još čl. 13. ZPPJRM i dr.

5

materijalna šteta na vozilu).18 Nadalje, iz razloga ekonomičnosti postoji mogućnost u okviru

prekršajnog postupka rješavati pitanje ne samo prekršajne odgovornosti počinitelja, već

grañansko pravni odnos. Naime, osoba koja je oštećena prekršajem može do kraja

prvostupanjskog postupka protiv počinitelja prekršaja podnijeti imovinskopravni zahtjev koji

se može odnositi na naknadu štete, povrat stvari i poništenje pravnog posla.19 Druga situacija

kada se u prekršajnom postupku može odlučivati o nekom grañanskopravnom odnosu jest

prethodno ili prejudicijalno pitanje. Do takvog odlučivanja, prema čl. 92. PZ-a, doći će ako

primjena propisa o prekršaju ovisi o prethodnom rješenju kakvog pravnog pitanja za čije je

rješenje nadležan sud u kojem drugom postupku ili koje drugo državno tijelo. Tada prekršajni

sud ili tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak može samo riješiti to pitanje prema

odredbama koje važe za dokazivanje u prekršajnom postupku, a rješenje tog pravnog pitanja

ima učinak samo za prekršajni predmet o kojem se raspravlja.

2.2.4. PREKRŠAJNO I UPRAVNO PRAVO

U Republici Hrvatskoj prekršajno pravo se tradicionalno izučavalo u okviru upravnog

prava pa je stoga vrlo važan odnos prekršajnog i upravnog prava. Taj blizak odnos izmeñu

prekršajnog i upravnog prava vidljiv je i iz činjenice da se prekršaji propisuju kao povrede

onih zakona i drugih propisa koji, u pravilu spadaju u nadležnost uprave (carina, policija i

dr.), kao i iz činjenice da se prekršajni postupak može voditi i pred tijelima državne uprave

(carinskom upravom, poreznom upravom i dr.) te da ta tijela mogu izricati i prekršajne

sankcije (osim kazne zatvora).20 Meñutim, imajući u vidu da kaznena djela i prekršaji spadaju

pod kažnjive radnje, da prekršajni i kazneni postupak imaju velike sličnosti prilikom

utvrñivanja je li počinjen prekršaj odnosno kazneno djelo, da se i protiv odluka tijela državne

uprave u prekršajnom postupku osigurava nadzor sudova i dr., onda je razvidno kako se

prekršajno pravo može promatrati kao dio kaznenog prava u širem smislu. S druge strane,

18

Ako vozač ne obrati dužnu pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik te uslijed toga izazove prometnu nesreću u kojoj je ozlijedio pješaka, čini prekršaj iz čl. 38. st. 1., a kažnjiv po čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10 i 74/11 - u daljnjem tekstu: ZSPC) ili npr. ako vozač pri mimoilaženju nije sa svoje lijeve strane ostavio dovoljan razmak između svojega vozila i vozila s kojim se mimoilazi, te uslijed toga nastupi materijalna šteta na drugom vozilu, čini prekršaj iz čl. 63. st. 1., a kažnjiv po st. 5. istog članka ZSPC. 19

Čl. 141. PZ-a. 20

Aviani, D: Prekršajno pravo, Drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2009. godina, str. 4.

6

upravo zbog niza dodirnih točaka prekršajnog i upravnog prava, opravdava stajalište

pojedinih autora da se u okviru upravnog prava može govoriti o upravnom kaznenom pravu.21

2.3. IZVORI PREKRŠAJNOG PRAVA

Postoje materijalni i formalni izvori prava. Materijalni izvori prava su društveni odnosi

koji postoje u jednoj državi i koji u velikoj mjeri u toj državi odreñuju pravni poredak, a u tom

smislu i prekršajnopravnu regulativu.22 Formalni izvori prava su oni propisi u kojima možemo

pronaći prekršajnopravne odredbe. Kada se govori o izvorima hrvatskog prekršajnog prava u

prvom redu se misli na formalne izvore prekršajnog prava odnosno na propise u kojima

možemo pronaći prekršajnopravne odredbe. Prema tome, formalni izvori prekršajnog prava su

meñunarodni ugovori, Ustav RH, zakoni te odluke jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave.

2.3.1. MEĐUNARODNI UGOVORI

Meñunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrñeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a

koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi

su iznad zakona.23 Potpisivanjem meñunarodnih ugovora država potpisnica u pravilu

preuzima obvezu da odreñeno ponašanje propiše kao zabranjeno i kažnjivo. Jedan od takvih

meñunarodnih ugovora jest i Europska konvencija o nasilju i nedoličnom ponašanju gledatelja

na športskim priredbama, posebice na nogometnim utakmicama donesena u Strasbourgu 19.

kolovoza 1985. godine (Narodne novine – Meñunarodni ugovori br. 6/94 – u daljnjem tekstu:

Europska konvencija o nasilju)24, prema kojoj su se stranke potpisnice, uz ostalo, obvezale

pokretati postupke protiv gledatelja koji počine nasilje ili druge oblike kriminalnog ponašanja.

2.3.2. USTAV

S obzirom da je Ustav najjači i najviši pravni akt jedne države, on predstavlja osnovu

za sve grane prava, pa tako i za prekršajno pravo. Kao što smo već ranije istaknuli, u Ustavu

RH sadržane su odredbe koje se odnose na prekršajno pravo kao npr. pravo na žalbu (čl. 18.

Ustava RH), načelo nedužnosti (čl. 28. Ustava RH), pravo na obranu (čl. 29. Ustava RH),

načelo zakonitosti (čl. 31. Ustava RH), pretraga doma (čl. 34. Ustava RH) i dr.

21

Aviani, D: op. cit. str. 5. Vidi o tome i kod Veić, P; Gluščić, S: op. cit. str. 9. te Novoselec, P: op. cit. str. 60. 22

O tome kod Grozdanić, V; Škorić, M: op. cit. str. 16-17 te Kurtović, A; Tomašević, G: op. cit. str. 30. 23

Čl. 140. Ustava RH. 24

Vidi o tome kod Crnić, I. i dr., Uvod u športsko pravo, Inženjerski biro d.d., Zagreb, 2009. godina, str. 306-312.

7

2.3.3. ZAKONI I ODLUKE JEDINICA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE)

SAMOUPRAVE

Zakoni i odluke jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave su glavni i

osnovni izvor prekršajnog prava, posebno stoga što se prekršaji i prekršajnopravne sankcije

mogu propisivati zakonom te odlukama jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave.25 S druge strane, sudovi i tijela državne uprave neposredno primjenjuju zakon i

odluke jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prilikom utvrñivanja je li

odreñeno ponašanje predstavlja prekršaj ili ne, pa su stoga oni i neposredan izvor prekršajnog

prava. Za razliku od prekršaja, kaznena djela i kaznenopravne sankcije mogu se propisivati

samo zakonom i meñunarodnim pravom.26 Tako npr. zakoni koji sadržavaju prekršaje su

Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine br. 117/03, 71/06,

43/09 i 34/11 – u daljnjem tekstu: ZSNŠN), ZPPJRM, i dr., a odluke jedinica lokalne i

područne (regionalne) samouprave su npr. Odluka o komunalnom redu (Službeni glasnik

Grada Splita br. 11/2011)27, Odluka o mjerama zaštite od požara na otvorenim prostorima

(Službenik glasnik Splitsko-dalmatinske županije br. 4/00, 4/06 i 3/08)28 i dr. Pri tome je

važno naglasiti kako jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu propisivati

prekršaje i prekršajnopravne sankcije samo za povredu propisa koje ona donose na temelju

svoje nadležnosti utvrñene Ustavom RH i zakonima i tu ovlast ne mogu prenijeti na drugoga.

2.4. NAČELO ZAKONITOSTI I OBVEZNA PRIMJENA BLAŽEG PROPISA

2.4.1. NAČELO ZAKONITOSTI

Načelo zakonitosti temeljno je načelo prekršajnog prava. Jednako kao i u kaznenom

pravu, tako i u prekršajnom pravu vrijedi načelo nullum crimen sine lege, nulla poena sine

lege tj. nikakvo kazneno djelo ni prekršaj bez zakona (propisa), nikakva kazna bez zakona

(propisa).29 Ovim načelom se ostvaruje garantivna funkcija zakona odnosno drugih propisa u

prekršajnom pravu kojim se osigurava da odreñivanje prekršaja i kažnjavanje za prekršaje

25

Čl. 2. st. 1. PZ-a. 26

Čl. 2. KZ-a. 27

Tako npr. prema čl. 82. Odluke o komunalnom redu Grada Splita za uklanjanje snijega i leda s pločnika uz zgrade odgovorni su vlasnici zgrada, odnosno vlasnici i korisnici stanova te poslovnih prostorija. Fizička osoba koja ne ukloni snijeg i led s pločnika zgrade, prema odredbi čl. 106. st. 1. toč. 61 i st. 2. u svezi s čl. 82. Odluke o komunalnom redu Grada Splita, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1.000,00 kuna. 28

Među ostalim, čl. 10. toč. b) Odluke o mjerama zaštite od požara na otvorenim prostorima Splitsko-dalmatinske županije propisano je kako će se novčanom kaznom od 500,00 do 2.000,00 kuna kaznit fizička osoba koja loži vatru na otvorenom prostoru u razdoblju od 01. lipnja do 31. listopada. 29

Vidjeti čl. 31. st. 1. Ustava RH.

8

neće biti prepušteno nečijoj samovolji već da će prekršaji i kazne za prekršaje biti propisane

zakonima odnosno drugim propisima.30

Za razliku od kaznenih djela, prekršaji i prekršajnopravne sankcije mogu se propisivati

ne samo zakonom, već i odlukama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi, a jedinice područne (regionalne)

samouprave su županije. Općine, gradovi i županije osnivaju se zakonom.31 Unutar općina,

gradova i županija, prekršaje svojim odlukama mogu propisivati samo općinsko i gradsko

vijeće odnosno županijska skupština, kao predstavnička tijela.

2.4.2. OBVEZNA PRIMJENA BLAŽEG PROPISA

U svakom pravnom sustavu, pa tako i u našem, ništa nije neuobičajeno da se zakoni i

drugi propisi mijenjaju i ukidaju. Dakle, postoji vremenska ograničenost zakona i drugih

propisa.32 Primjena zakona i propisa počinje danom njihovog stupanja na snagu, dok zakoni i

propisi prestaju važiti kada ih ukine novi zakon odnosno propis.

Imajući u vidu da je moguća izmjena propisa, postavlja se pitanje koji će se propis

primjenjivati ako je prekršaj počinjen za vrijeme važenja jednog propisa, a počinitelju se sudi

u vrijeme kada je donesen drugi propis. U takvom slučaju, prema počinitelju prekršaja

primjenjuje se propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen. Od ovog pravila

postoji jedan izuzetak, propisan u čl. 3. st. 2. PZ-a, prema kojemu ako se nakon počinjenja

prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obvezno će se primijeniti propis koji je blaži

za počinitelja. O tome je li jedan propis blaži ili ne, utvrñuje sud, a pri tome su kao kriteriji

uzimaju npr. visina propisane kazne, propisuje li izmijenjeni zakon ranije ponašanje

počinitelja kao prekršaj ili ne i dr. Meñutim, obvezna primjena blažeg propisa ne odnosi se na

odredbe prekršajnog postupka (dakle, postupovnog prava), već samo na propisane prekršaje i

prekršajnopravne sankcije.

30

O tome kod Horvatić, Ž. i dr: Rječnik kaznenog prava, Masmedia, Zagreb, 2002. godina, str. 94 i 275. 31

Čl. 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine br. 33/01, 60/01, 106/03, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09 i 150/11). 32

Carić, A: op. cit. str. 17.

9

2.5. PREKRŠAJI

2.5.1. POJAM PREKRŠAJA

Prekršaji su jedna od tri vrste kažnjivih radnji (pored prekršaja, tu su još kaznena djela i

stegovna djela). Već u čl. 1. PZ-a zakonodavac je propisao kako se prekršajem povrjeñuje

javni poredak, društvena disciplina ili druge društvene vrijednosti koje nisu zaštićene KZ-om i

drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela. Iz toga je razvidno da prekršaji

predstavljaju blažu povredu društvenih vrijednosti za razliku od kaznenih djela te da je stoga

za prekršaje propisana i blaža sankcija.

Kada su u pitanju prekršaji, važno je istaknuti kako opisi prekršaja nisu propisani PZ-

om, već se nalaze u brojnim drugim zakonima i odlukama. Naime, PZ donesen je 2007.

godine, a stupio je na snagu 01. siječnja 2008. godine, te u sebi sadržava samo opći dio

materijalnog prekršajnog prava (dakle, dio koji je zajednički za sve prekršaje) te odredbe koje

ureñuju prekršajni postupak.

2.5.2. NAČIN POČINJENJA PREKRŠAJA

Svaki prekršaj je voljni akt čovjeka koji se u vanjskom svijetu manifestira kao činjenje

ili nečinjenje. Iz toga je razvidno da se prekršaj može počiniti činjenjem ili nečinjenjem, s

time da se upravo činjenjem čini najveći broj prekršaja.

Prekršaj je počinjenjem činjenjem (komisivni delikt, lat. delicta commissiva) kada

počinitelj aktivno djeluje tjelesnim pokretom (npr. počinitelj koji pali ili baca pirotehnička

sredstva u natjecateljski ili gledateljski prostor – čl. 39.a st. 1. toč. 3. u svezi s čl. 4. st. 1.

podstavak 8. ZSNŠN.

Prekršaj je počinjen nečinjenjem (omisivni delikt, lat. delicta omissiva) ako je počinitelj

koji je pravno obvezan spriječiti nastupanje propisom opisane posljedice prekršaja to

propustio učiniti, a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako počinjenju tog

činjenja.33 Dakle, ovaj prekršaj sastoji se u propuštanju onoga što se moralo napraviti odnosno

u pasivnom ponašanju počinitelja (npr. počinitelj koji nije poduzeo mjere radi sprječavanja i

suzbijanja nereda i nasilja na športskom natjecanju – čl. 37. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 5.

ZSNŠN). Prema PZ-u počinitelj koji je prekršaj počinio nečinjenje može se blaže kazniti,

osim ako se radi o prekršaju koji može biti počinjen samo nečinjenjem.

33

Čl. 15. st. 2. PZ-a.

10

2.5.3. VRIJEME POČINJENJA PREKRŠAJA

Prekršaj je počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili je bio dužan raditi, bez obzira

na to kada je nastupila posljedica prekršaja. Utvrñivanje vremena počinjenja prekršaja prije

svega je važno radi odreñivanja zakona koji treba primijeniti prema počinitelju prekršaja (npr.

može se postaviti pitanje blažeg zakona i dr.). Prema tome, tek kada se utvrdi vrijeme

počinjena prekršaja znati će se koji je zakon bio na snazi u trenutku počinjenja prekršaja.34

2.5.4. MJESTO POČINJENJA PREKRŠAJA

Prekršaj je počinjen u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje

je u cjelini ili djelomično nastupila posljedica prekršaja, a u slučaju kažnjivog pokušaja i gdje

je posljedica trebala nastupiti. U praksi se najčešće dogaña situacija da se mjesto radnje

počinjenja prekršaja i mjesto nastupanja posljedice najčešće preklapaju, dok se vrlo rijetko

dogaña situacija da se da je počinitelj prekršaja poduzeo radnju na jednom mjestu (npr. u

Splitu), a da je posljedica te radnje odnosno prekršaja nastupila u drugom mjestu (npr. u

Zagrebu).35

2.5.5. NUŽNA OBRANA

Nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga

odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Ako je počinitelj postupio u nužnoj

obrani, tada nema prekršaja. Dakle, nužna obrana predstavlja razlog isključenja

protupravnosti.

Iz zakonske definicije nužne obrane vidljivo je da se ona sastoji od dva bitna elementa:

- napad i

- obrana.

Napad predstavlja svako ponašanje čovjeka kojim se neposredno ugrožava ili

povrjeñuje neko pravno zaštićeno dobro, a on mora potjecati samo od čovjeka.36 Važno je

naglasiti kako napad može biti usmjeren ne samo na čovjeka, već i na njegovu imovinu.

34

Grozdanić, V; Škorić, M: op. cit. str. 35. 35

To je slučaj tzv. distancionih prekršaja. 36

Horvatić, Ž; Novoselac, P: Kazneno pravo – opći dio, MUP RH, Zagreb, 1999. godina, str. 207. Ako je napad od strane životinje, tada bi se radilo o krajnjoj nuždi, a ne nužnoj obrani. Međutim, u slučaju ako bi se vlasnik životinje npr. psa poslužio psom kao sredstvom napada (netko nahuška psa na drugoga), tada bi se radilo o nužnoj obrani.

11

Napad mora biti protupravan odnosno mora se raditi o napadu koji nije poduzet na temelj

neke zakonske ovlasti (npr. ako djelatnik policije sprječava počinitelja u počinjenju prekršaja,

tada se ne radi o protupravnom napadu). Nadalje, napad mora biti stvaran jer ukoliko netko

misli da je napadnut, a napada nema, tada nema nužne obrane.37 Slijedom toga, razvidno je da

napad kod nužne obrane mora potjecati od čovjeka, mora biti protupravan te mora biti

stvaran.

Obrana se sastoji od odbijanja napada od sebe (samoobrana) ili drugoga (nužna

pomoć). Dakle, nužna obrana moguća je ne samo u korist sebe, već i u korist drugoga. Obrana

mora biti istodobna s napadom i prijeko potrebna.38 Obrana je istodobna s napadom ako se

poduzima u vrijeme dok napad traje ili ako napad izravno predstoji. Prema tome, obrana nije

dopuštena protiv budućih napada koji su u stadiju planiranja, pripremanja i sl., a isto tako

obrana nije dopuštena nakon što je napad već prestao. Za obranu se smatra da je prijeko

potrebna ako se napad ne može odbiti na drugi način već samo povredom napadača. O tome je

li obrana bila prijeko potrebna ili ne, gleda se prema svakom konkretnom slučaju, s time da je

uvijek potrebno poći od pitanja: Je li u konkretnom slučaju počinitelj postupio kao što bio

postupio i svaki razuman čovjek?

U slučaju ako bi došlo do prekoračenja granice nužne obrane, tada se počinitelj može

blaže kazniti.39

2.5.6. KRAJNJA NUŽDA

Krajnja nužda isključuje protupravnost pa stoga djelo počinjeno u krajnjoj nuždi ne

predstavlja prekršaj. Uostalom, čl. 18. st. 1. PZ-a propisano je kako nema prekršaja kad je

počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni

istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla

otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. Dakle, krajnja nužda

postoji kada počinitelj povrjeñuje odnosno žrtvuje jedno dobro da bi spasio neko drugo

dobro.40

Bitni elementi krajnje nužde su opasnost i otklanjanje opasnosti. Opasnost predstavlja

takvo stanje u kojemu postoji vjerojatnost da će zbog takvog stanja nastupiti povreda nekog

37

U ovom slučaju radit će se o tzv. putativnoj nužnoj obrani koja je protupravna. 38

Kurtović, A; Tomašević, G: op. cit. str. 65. 39

Čl. 18. st. 2. PZ-a. 40

O tome Carić, A: op. cit. str. 44.

12

dobra.41 Kao što smo već ranije kazali kod nužne obrane jedan je izvor opasnosti – čovjek,

dok kod krajnje nužde takva opasnost može dolaziti ne samo od čovjeka, već i od životinje,

elementarne nepogode i dr. I kod krajnje nužde potrebno je utvrditi je li počinitelj postupio

kao što bi postupio i svaki razuman čovjek.

Opasnost mora biti istodobna (dakle, izravna ili neposredno predstojeća u vrijeme

kada počinitelj povrjeñuje neko dobro), stvarna (opasnost mora postojati, mora biti objektivna

jer u suprotnome počinitelj nema pravo na krajnju nuždu)42 te neskrivljena (počinitelj ne smije

izazvati opasnost koju otklanja).

Što se tiče otklanjanja opasnosti, važno je naglasiti kako je radnja opravdana krajnjom

nuždom ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi način. To znači da se opasnost mora

izbjegavati, a ako to nije moguće, onda je dopušteno povrijediti jedno dobro radi zaštite

drugog dobra. Meñutim, da bi krajnja nužda bila razlog isključenja protupravnosti potrebno je

da je počinjeno zlo (povreda) manja od zla (povrede) koja je prijetila. U takvoj situaciji nema

prekršaja. Ako je pak zlo (povreda) jednako onome zlu (povredi) koje je prijetilo, tada će se

počinitelj osloboditi od kazne.43

2.5.7. SILA ILI PRIJETNJA

Pod silom se podrazumijeva svaka uporaba snage prema nekoj osobi uslijed čega je

ona prisiljena nešto učiniti ili ne učiniti. Kada govorimo o uporabi snage, pod tim ne mislimo

samo na uporabu tjelesne snage, već i na primjenu mehaničke, kemijske i druge snage.

Zajednička karakteristika svih vrsta sila je da je ona izravno usmjerena na neku osobu radi

činjenja ili nečinjenja neke radnje.44

Meñutim, da bi se radilo o razlogu koji isključuje protupravnost potrebno je da se radi

o neodoljivoj sili budući da nema prekršaja kada je počinitelj postupa pod djelovanjem

neodoljive sile. Neodoljiva ili apsolutna sila (vis absoluta) postoji kada je neka osoba uslijed

uporabe tjelesne snage prisiljena na činjenje ili nečinjenje od strane druge osobe, a toj snazi se

41

Novoselec, P: op. cit. str. 205 i 206. 42

Ako nema stvarne opasnosti tada će se raditi o tzv. putativnoj krajnjoj nuždi koja je protupravna. 43

Čl. 19. st. 2. PZ-a. U takvoj situaciji počinitelj prekršaja proglašava se krivim, ali se oslobađa od kazne. 44

Primorac, D: Kaznena djela protiv sigurnosti pomorskog prometa, Doktorska disertacija, Zagreb, 2007. godina, str. 235.

13

nije mogla oduprijeti.45 Dakle, važno je da je osoba prema kojoj je usmjerena takva sila bila

potpuno isključena mogućnosti glede donošenja odluke o kakvom činjenju ili nečinjenju.46

Prijetnja je stavljanje u izgled riječima (usmeno ili pismeno) ili gestama

(konkludentnim radnjama) nekog zla drugoj osobi za slučaj da se ta osoba ne ponaša na

željeni način odnosno na način kako se to od nje traži.47 Prijetnja se može odnositi ne samo na

osobu kojoj je upućena, već i na druge, njoj bliske osobe. Važno je naglasiti da prijetnja, kao

razlog isključenja protupravnosti, mora biti takvog sadržaja da se slomi volja drugoga uslijed

čega se taj odlučio na počinjenje prekršaja.

Ako bi se radilo o sili kojoj se moglo odoljeti ili prijetnji, tada se počinitelj prekršaja

može osloboditi od kazne, a pri tome će se sila ili prijetnja uzeti kao neskrivljena opasnost.48

2.5.8. POKUŠAJ

Tri su bitna sastojka pokušaja prekršaja, i to:49

- započinjanje ostvarenja prekršaja,

- namjera počinitelja da počini prekršaj,

- prekršaj ne smije biti dovršen.

Prema tome, pokušaj prekršaja znači da netko s namjerom započne prekršaj, ali ga ne

dovrši. U takvom slučaju prekršaj će biti kažnjiv samo onda ako je to propisom o prekršaju

propisano. Ukoliko neki propis o prekršaju ne propisuje pokušaj prekršaja kao prekršaj, nema

odgovornosti počinitelja. Tako, pokušaj prekršaja propisan je na više mjesta u ZSNŠN, i to

npr. u čl. 39. st. 1. toč. 2. u svezi čl. 4. st. 1. podstavak 2. ZSNŠN koji propisuje kako je

prekršaj kada netko pokušava unijeti u športski objekt alkoholna pića, drogu, pirotehničko

sredstvo, oružje ili drugo sredstvo pogodno za nanošenje ozljeda ili za stvaranje nereda i

nasilja, u čl. 39. st. 1. toč. 5. u svezi s čl. 4. st. 1. podstavak 5. ZSNŠN gdje je propisano kako

je prekršaj kada netko pokušava unijeti u športski objekt transparent, zastavu ili drugu stvar s

45

Garačić, A: Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001. godina, str. 31. 46

Horvatić, Ž; Šeparović, Z. i suradnici: Kazneno pravo – posebni dio, Masmedia, Zagreb, 1999. godina, str. 109. 47

Horvatić, Ž. i dr: Rječnik kaznenog prava, op. cit., str. 451. 48

Vidi čl. 20. st. 2. i čl. 19. st. 2. PZ-a. 49

Aviani, D: op. cit. str. 14 i Veić, P; Gluščić, S: op. cit. str. 52.

14

obilježjem kojim se iskazuje ili potiče mržnja ili nasilje na temelju rasne, nacionalne,

regionalne ili vjerske pripadnosti i dr.

2.5.9. POJEDINAČNI POČINITELJ PREKRŠAJA I SUDIONICI

U čl. 22. PZ-a odreñeno je tko se ima smatrati počiniteljem odnosno supočiniteljom

prekršaja, a tko sudionikom prekršaja.

Počinitelj prekršaja je osoba koja vlastitim činjenjem ili nečinjenjem ili posredstvom

druge osobe počini prekršaj.

Supočinitelji prekršaja su dvije ili više osoba (počinitelji) koje na temelju zajedničke

odluke počine prekršaj tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju ili na drugi način bitno

pridonosi počinjenju prekršaja.

Sudionici u počinjenju prekršaja su poticatelj i pomagatelj. Poticatelj i pomagatelj su

sudionici koji ne vladajući počinjenjem kaznenog djela, već poticanjem ili pomaganjem

pridonose njegovu počinjenju. Poticatelj drugoga s namjerom potiče na počinjenje prekršaja,

dok pomagatelj drugom s namjerom pomaže u počinjenju prekršaja. Što se tiče prekršajne

odgovornosti, poticatelj i pomagatelj kazniti će se kao da su sami počinili prekršaj, s time da

se pomagatelj može i blaže kazniti.

Nema prekršajne odgovornosti poticatelja i pomagatelja ako je prekršaj ostao u

pokušaju za koji nije propisana prekršajna odgovornost.

Pomaganje u počinjenu prekršaja smatra se osobito: davanje savjeta ili uputa kako da

se počini prekršaj, stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava za počinjenje prekršaja, te

unaprijed obećano prikrivanje prekršaja, počinitelja, sredstava kojim je prekršaj počinjen,

tragova prekršaja ili predmeta pribavljenih prekršajem.

Svaki supočinitelj odgovara u granicama svoje namjere ili nehaja, dok poticatelj i

pomagatelj odgovaraju u granicama svoje namjere.

15

2.6. KRIVNJA

2.6.1. NAČELO KRIVNJE

Načelo krivnje, kao materijalnopravni institut, ogleda se prije svega u tome da nitko

ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajnopravna sankcija

ako nije kriv za počinjeni prekršaj. Dakle, uvjet za primjenu bilo kakve prekršajnopravne

sankcije jest postojanje krivnje. Sadržaj krivnje ureñen je u čl. 25. PZ-a, koji propisuje kako je

kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao

iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s

namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.

Za razliku od materijalnopravnog pojma krivnje, procesnopravni pojam krivnje ureñen je kroz

institut načela nedužnosti prema kojemu je svatko nedužan i nitko se ne može smatrati krivim

za prekršaj dok mu se pravomoćnom odlukom o prekršaju ne utvrdi krivnja. 50

2.6.2. UBROJIVOST

PZ u svojim odredbama nije definirao pojam ubrojivosti, već neubrojivosti. Ubrojivost

je jedan od elemenata krivnje i zato je nužno odrediti pojam ubrojivosti. Naime, samo

ubrojiva osoba može biti kriva, dok neubrojiva osoba u prekršajnopravnom odnosno

kaznenopravnom smislu to ne može biti. Ubrojivost se može definirati kao normalno psihičko

stanje počinitelja u vrijeme počinjenja prekršaja.51 Dakle, temelj ubrojivosti pretpostavlja da

se odreñena osoba s obzirom na svoj intelektualni i voljni potencijal sposobna vladati kao član

odreñene zajednice i poštivati njezina pravila. Za ubrojivost je važno istaknuti da je utvrñuje

sud, a uz pomoć sudskih vještaka iz oblasti psihijatrije. Ubrojivost se ocjenjuje prema

vremenu počinjenja prekršaja. Imajući uvidu da u procesnom prekršajnom pravu postoji

presumpcija ubrojivosti, nije potrebno za svakog počinitelja prekršaja utvrñivati je li

počinitelj u vrijeme prekršaja bio ubrojiv ili ne.52 Takva obveza postoji samo u slučaju ako se

kod nekoga pojavi sumnja glede isključenja ili smanjena ubrojivosti. Tek u takvoj situaciji

sud ima obvezu odrediti psihijatrijsko vještačenje radi utvrñivanja njegove ubrojivosti.

50

Čl. 84. PZ-a. 51

Carić, A: op. cit., str. 48, Veić, P; Gluščić, S: op. cit., str. 62, Grozdanić, V; Škorić, M: op. cit., str. 105. 52

Presumpcija ubrojivosti spada u tzv. prirodne presumpcije koje ne trebamo utvrđivati već ih unaprijed uzimamo kao utvrđene zato što za njihovo postojanje govori prirodno stanje stvari, pravila općeg ljudskog iskustva, stečenog na velikom broju slučajeva iz života. Tako Krapac, D: kazneno procesno pravo, Prva knjiga: Institucije, IV. Izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine, 2010. godina, str. 386 i 387.

16

2.6.3. NEUBROJIVOST I U ZNATNOJ MJERI SMANJENA UBROJIVOST

Prema PZ-u neubrojiva osoba je osoba koja u vrijeme ostvarenja propisanih obilježja

prekršaja nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojega postupanja ili nije mogla vladati

svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog

duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje. Iz toga je razvidno kako je

zakonodavac predvidio četiri osnove neubrojivosti, i to:

- duševnu bolest,

- privremenu duševnu poremećenost,

- nedovoljni duševni razvitak i

- neku drugu težu duševnu smetnju (ovu osnovu zakonodavac nije precizirao već ju je

naveo kao općenitu, a nalaz o kojoj se duševnoj smetnji radi daje sudski vještak

psihijatrijske struke).

Kao što je već ranije navedeno neubrojiva osoba nije kriva i prema njoj se ne može

izreći ili primijeniti prekršajnopravna sankcija.

U slučaju ako je počinitelj u vrijeme počinjenja prekršaja zbog duševne bolesti,

privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže

duševne smetnje bio u znatnoj mjeri smanjen ubrojiv, može se blaže kazniti, ako do znatne

mjere smanjene ubrojivosti nije došlo skrivljeno. Prema tome, počinitelj koji je u vrijeme

počinjenja prekršaja bio u znatnoj mjeri smanjeno ubrojiv, on je ubrojiva osoba, ali se zbog

nekog od gore navedenih stanja može blaže kazniti.

2.6.4. SAMOSKRIVLJENA NEUBROJIVOST

Samoskrivljena neubrojivost odnosi se na one počinitelje koji su sami sebe, dakle

svojom krivnjom, doveli u stanje neubrojivosti. Upravo radi toga zakonodavac je propisao

kako se ne smatra neubrojivim počinitelj prekršaja koji se svojom krivnjom doveo u stanje u

kojem nije mogao shvatiti značenje svojega postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom

uporabom alkohola, droga ili drugih sredstava ako je u vrijeme kada se dovodio u takvo stanje

kod njega postojao nehaj glede prekršaja što ga je počinio, odnosno namjera kada je propisom

o prekršaju propisano kažnjavanje za taj oblik krivnje.53 Dakle, ovo je izuzetak kada

neubrojiva osoba može biti kriva za počinjeni prekršaj. Kod instituta samoskrivljene

53

Čl. 27. PZ-a.

17

neubrojivosti trenutak utvrñivanja ubrojivosti pomiče se unatrag u vrijeme kada je počinitelj

sam sebe počeo stavljati u stanje u neubrojivosti u kojemu je kasnije i počinio prekršaj. Prema

tome, iako se ubrojivost počinitelja utvrñuje u vrijeme počinjenja prekršaja, institut

samoskrivljene neubrojivosti predstavlja izuzetak budući da se ubrojivost počinitelja utvrñuje

u vrijeme kada se počeo stavljati u stanje neubrojivosti (dakle, prije počinjenja prekršaja).

2.6.5. NAMJERA

Postoje dva oblika namjere – izravna i neizravna te se stoga prekršaj može počiniti s

izravnom ili neizravnom namjerom. Za namjeru je važno istaknuti kako ona predstavlja teži

oblik krivnje.

Počinitelj postupa s izravnom namjerom kada je svjestan svoga prekršaja i hoće

njegovo počinjenje. Drugim riječima to znači svjesno i voljno ostvarenje djela. Svjesno

ostvarenje djela znači da počinitelj ima jasnu predodžbu o prekršaju odnosno o svim

okolnostima koja predstavljaju obilježja prekršaja (tu se prije svega misli na radnju,

posljedicu i uzročnu vezu izmeñu njih, kao i u odnosu na sva druga obilježja koja se mogu

pojaviti kod pojedinog prekršaja). Voljno ostvarenje djela ogleda se u tome da je počinitelj

htio počiniti prekršaj odnosno ostvariti sve one okolnosti koja predstavljaju obilježja

prekršaja.

Počinitelj postupa s neizravnom namjerom kada je svjestan da može počiniti prekršaj

pa na to pristaje. Jednako kao i kod izravne namjere, tako je i ovdje potrebno utvrditi stanje

svijesti i volje počinitelja prekršaja. U odnosu na stanje svijesti počinitelja, za razliku od

izravne namjere gdje počinitelj ima jasnu predodžbu o prekršaju odnosno svjestan je svih

obilježja prekršaja, kod neizravne namjere počinitelj prekršaja svjestan je mogućnosti

počinjenja prekršaja odnosno postojanja svih obilježja prekršaja. U odnosu na voljnu

komponentu treba istaknuti kako se kod neizravne namjere traži da je počinitelj pristao na

počinjenje prekršaja, pa tako i na nastupanje posljedice. Dakle, u pogledu izravne namjere

počinitelj predviña nastupanje posljedice kao izvjesno, dok u odnosu na neizravnu namjeru

počinitelj nije siguran u nastupanje posljedice, ali je predviña kao moguću, vjerojatnu. 54

54

Carić, A: op. cit. str. 54 i 55 te Horvatić, Ž; Šeparović, Z. i suradnici: Kazneno pravo – posebni dio, op. cit. str. 266-272.

18

2.6.6. NEHAJ

Za razliku od namjere, nehaj predstavlja blaži oblik krivnje. Prekršaj se može počiniti

svjesnim ili nesvjesnim nehajem. I kod nehaja je takoñer potrebno utvrditi stanje svijesti i

volje počinitelja prekršaja.

Počinitelj postupa sa svjesnim nehajem kada je svjestan da može počiniti prekršaj, ali

lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti. Što se tiče stanja svijesti

počinitelja kod svjesnog nehaja, važno je naglasiti kako je počinitelj svjestan mogućnosti

počinjenja prekršaja odnosno postojanja svih obilježja prekršaja, dakle, jednako kao i kod

neizravne namjere. U odnosu na stanje volje počinitelja, za razliku od neizravne namjere gdje

počinitelj pristaje na posljedicu, kod svjesnog nehaja počinitelj ne pristaje na posljedicu, već

naprotiv on drži da do posljedice neće ni doći. Prema tome, upravo u toj voljnoj komponenti

ogleda se razlika izmeñu neizravne namjere i svjesnog nehaja.55

Počinitelj postupa nesvjesnim nehajem kada nije svjestan da može počiniti prekršaj

iako je prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima bio dužan i mogao biti svjestan te

mogućnosti. Nesvjesni nehaj je najblaži oblik krivnje. Za razliku od ostalih oblika krivnje,

kod nesvjesnog nehaja važno je naglasiti kako nema ni elementa svijesti ni elementa volje.

Ovaj oblik nehaja ne sadrži ni svjesnu ni voljnu komponentu jer počinitelj nije svjestan

mogućnosti počinjenja prekršaja, a nema ni voljni odnos prema posljedici.56 Meñutim, smatra

se prekršajno odgovornim zbog nedostatka dužne pažnje budući da se ponašao neoprezno i

nepažljivo, a bio je dužan i mogao biti svjestan mogućnosti nastupanja posljedice.

2.6.7. ZABLUDA

Zabluda predstavlja pogrešnu predodžbu odnosno svijest o nekoj okolnosti.57 Prema

PZ-u postoje zabluda o protupravnosti prekršaja, zabluda o biću prekršaja i zabluda o

okolnostima koje isključuju protupravnost.

Zabluda o protupravnosti prekršaja predstavlja onu zabludu kada je počinitelj svjestan

svih obilježja prekršaja, ali je pogrešno smatrao da je njegova radnja dopuštena odnosno da

ono što poduzima nije pravno zabranjeno.58 Ova vrsta zablude može biti neotklonjiva i

55

Veić, P; Gluščić, S: op. cit. str. 66. 56

Kurtović, A; Tomašević, G: op. cit. str. 79-80. 57

Horvatić, Ž. i dr: Rječnik kaznenog prava, op. cit., str. 1788. 58

Kao kaznenopravni primjer može se navesti slučaj kada netko zlostavlja životinju ne znajući da takvo njegovo ponašanje predstavlja kazneno djelo.

19

otklonjiva. Ako je riječ o neotklonjivoj zabludi, ona isključuje krivnju i ona je opravdana

budući da počinitelj u odreñenoj situaciji nije znao i nije mogao znati da je djelo zabranjeno. S

druge strane, zabluda će se smatrati otklonjivom ako bi svatko pa i počinitelj mogao lako

spoznati protupravnost djela ili ako se radi o počinitelju koji je s obzirom na svoje znanje,

zanimanje ili službu bio dužan upoznati se s odgovarajućim propisom.59 Ako je počinitelj bio

u otklonjivoj zabludi, može se blaže kazniti za počinjeni prekršaj. Iako je moguće da se

počinitelj nañe u zabludi o protupravnosti prekršaja, valja istaknuti kako su rijetki slučajevi

ove vrste zablude s obzirom da su svi grañani uglavnom svjesni odreñenih radnji koje

predstavljaju prekršaj.

Zabluda o biću prekršaja postoji kada počinitelj u vrijeme počinjenja prekršaja nije

svjestan nekog njegovog zakonom ili drugim propisom odreñenog obilježja. Dakle, ovdje se

zabluda odnosi na neko zakonsko odreñeno obilježje prekršaja koje ga je počinio počinitelj.60

Postojanje ove zablude uvijek isključuje odgovornost za namjeru. Meñutim, ako je počinitelj

bio u zabludi o propisanim obilježjima prekršaja iz nehaja, biti će kriv za taj prekršaj.

Zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost postoji kada je počinitelj u

vrijeme počinjenja djela pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo

dopušteno da su one stvarno postojale. U praksi se ovakav primjer može pojaviti kao

putativna nužna obrana (kada počinitelj pogrešno drži da postoji protupravni napad) ili

putativna krajnja nužda (kada počinitelj ima pogrešnu predodžbu o postojanju stvarne

opasnosti). I kod putativne nužne obrane i kod putativne krajnje nužde biti će važno utvrditi

radi li se o neotklonjivoj ili otklonjivoj zabludi. Ukoliko se u oba slučaju utvrdi da počinitelj

niti uz dužnu pažnju nije mogao procijeniti da se u konkretnom slučaju ne radi o stvarnom

napadu ili stvarnoj opasnosti, tada neće biti kriv odnosno prekršajno odgovoran. Meñutim,

ako se utvrdi da je počinitelj uz dužnu pažnju mogao procijeniti da se ne radi o stvarnom

napadu ili stvarnoj opasnosti, može odgovarati za nehaj, ako je zakonom ili drugim propisom

za taj prekršaj predviñena odgovornost i za nehaj.61

59

Čl. 29. st. 3. PZ-a. 60

U kaznenopravnom smislu ovdje se radi o slučaju kada neka osoba predigne novac u banci i na dva mjesta tim novcem izvrši plaćanje, ne znajući pri tome da se radi o krivotvorenim novčanicama. 61

Grozdanić, V; Škorić, M: op. cit., str. 136-137.

20

2.6.8. PREKRŠAJNA NEDOGOVORNOST DJETETA

Dijete je osoba koja u vrijeme počinjenja prekršaja nije navršila četrnaest godina

života. Prema čl. 9. PZ-a osoba koja u vrijeme počinjenja prekršaja nije navršila četrnaest

godina života (dakle, riječ je o djetetu) ne odgovara za prekršaj.

Ako se dijete učestalo ponaša na način kojim ostvaruje obilježja težih prekršaja,

nadležno državno tijelo za postupanje povodom počinjenih prekršaja obavijestit će o

ponašanju te osobe roditelje ili skrbnike i Centar za socijalnu skrb prema njezinu prebivalištu

ili boravištu njezinih roditelja ili skrbnika.62

U slučaju ako je prekršaj koji je počinilo dijete u izravnoj vezi s propuštenim

nadzorom roditelja ili drugog tko je nadzirao dijete, za počinjeni prekršaj kaznit će se roditelj

ili druga osoba koja nadzire dijete.

2.7. ZASTARA

Zastara je opći institut prekršajnog prava temeljem kojega se ne može primijeniti

prekršajno zakonodavstvo zbog proteka odreñenog vremena od počinjenja prekršaja odnosno

od izrečene prekršajnopravne sankcije. Postoje dvije vrste zastare: zastara prekršajnog

progona i zastara izvršenja prekršajnopravnih sankcija.63

2.7.1. ZASTARA PREKRŠAJNOG PROGONA

Zastara prekršajnog progona znači da se protiv počinitelja prekršaja zbog proteka

zakonom odreñenog vremena od trenutka počinjenja prekršaja ne može poduzeti prekršajni

progon. Prema PZ prekršajni progon se ne može pokrenuti kad protekne dvije godine od

počinjenja prekršaja. Posebnim zakonom može se propisati dulji rok za pokretanje

prekršajnog postupka za prekršaje propisane tim zakonom, ali ne dulji od tri godine.

Zastara se prekida svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela koja se poduzima

radi prekršajnog progona počinitelja zbog počinjenog prekršaja (npr. odreñivanjem glavne

rasprave, donošenjem rješenja o spajanju postupka i dr.). Nakon svakog prekida zastara

62

Učestalost ponašanja mora biti tumačena tako da se djela za suzbijanje kojih je nadležno isto tijelo uprave ponavlja više od dva puta. To ne moraju biti prekršaji iz istovjetnog akta, bitno je da se radi o težim prekršajima. Težim prekršajima valja smatrati prekršaje za koje se može izreći kazna zatvora. Vidi o tome kod Veić, P; Gluščić, S: op. cit., str. 30-31. 63

Horvatić, Ž; Novoselac, P: Kazneno pravo – opći dio, str. 470.

21

počinje ponovno teći. Meñutim, zastara prekršajnog progona nastupa u svakom slučaju kad

protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu odreñena zastara prekršajnog

progona. Postojanje instituta zastare prekršajnog progona opravdava se prije svega činjenicom

što protekom odreñenog vremena od počinjenja prekršaja djela pada u zaborav, a s druge

strane javnost i oštećenik prema prekršaju postaju indiferentni.

2.7.2. ZASTARA IZVRŠENJA PREKRŠAJNOPRAVNIH SANKCIJA

Zastara izvršenja prekršajnopravnih sankcija znači prestanak odnosno gubitak prava

države protekom zakonom propisanog vremena od pravomoćnosti prekršajnopravne

sankcijene na izvršenje te sankcije.64 Jednako kao i kod zastare prekršajnog progona smatra se

kako protekom odreñenog vremena od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena

prekršajnopravna sankcija izvršenje prekršajnopravne sankcije gubi svoju svrhu. Prema PZ

protekom dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju kojom je sankcija izrečena

ili primijenjena ne može započeti izvršenje te sankcije zbog zastare.

Zastara izvršenja se prekida svakom radnjom nadležnog tijela poduzetoj radi izvršenja

kazne ili primjene druge prekršajnopravne sankcije (npr. donošenjem odluke temeljem koje se

osuñenik treba javiti na izdržavanje kazne zatvora i dr.). Nakon svakog prekida zastara

počinje ponovno teći, s time da zastara izvršenja kazne i primjena druge prekršajnopravne

sankcije nastupa u svakom slučaju kada proteknu tri godine od dana pravomoćnosti odluke

kojom je izrečena prekršajnopravna sankcija.65

2.8. PREKRŠAJNOPRAVNE SANKCIJE

2.8.1. VRSTE PREKRŠAJNOPRAVNIH SANKCIJA

Prekršajnopravne sankcije propisane PZ-om su:

- kazne (kazna zatvora i novčana kazna),

- mjere upozorenja (opomena i uvjetna osuda),

- zaštitne mjere i

- odgojne mjere.

Prekršajnopravna sankcija koja može biti propisana odlukom jedinice lokalne i

područne (regionalne) samouprave kojom se propisuje prekršaj jest:

64

Veić, P; Gluščić, S: op. cit. str. 32. 65

Čl. 14. st. 5. i 6. PZ-a.

22

- novčana kazna.

2.8.2. KAZNE I SVRHA KAŽNJAVANJA

U prekršajnopravnom smislu kazna je pravna sankcija koja se sastoji u oduzimanju ili

ograničenju odreñenih prava počinitelju prekršaja koja mora biti predviñena propisom, koju

izriče sud ili nadležno tijelo državne uprave u zakonom predviñenom postupku te počinitelju

koji je kriv za počinjeni prekršaj.66

Prema tome, iz gore navedene definicije razvidno je sljedeće:

- kazna se sastoji u oduzimanju ili ograničenju odreñenih prava (oduzimanje slobode,

plaćanje odreñenog novčanog iznosa),

- kazna mora biti predviñena propisom (zakonom ili odlukom jedinice lokalne i

područne (regionalne) samouprave),

- kaznu izriče sud ili nadležno tijelo državne uprave (prekršajni sud, carinska uprava i

dr.),

- kazna se može izreći samo počinitelju koji je kriv (prekršajno odgovoran) za počinjeni

prekršaj.

PZ-om propisane su dvije vrste kazni: kazna zatvora i novčana kazna. Kazna zatvora

ne može se propisati kao samostalna kazna odnosno jedina kazna za prekršaj već se ona

jedino može propisati kao stroža kazna uz propisanu novčanu kaznu.

2.8.2.1. KAZNA ZATVORA

Kazna zatvora je najteža prekršajnopravna sankcija koja se sastoji u oduzimanju

slobode počinitelju prekršaja za odreñeno vrijeme.67 Ona može biti propisana samo zakonom i

može je izreći samo sud. Kazna zatvora izriče se na pune dane. Prema PZ najmanja kazna

zatvora koja se može izreći je tri dana (opći minimum), a najdulja trideset dana (opći

maksimum), s time da se za najteže oblike prekršaja može izreći kazna zatvora i do šezdeset

dana.68 Od ovog pravila postoji i jedan izuzetak, a to je ako se radi o prekršajima koji se

66

Aviani, D: op. cit. str. 18 i Horvatić, Ž. i dr: Rječnik kaznenog prava, op. cit., str. 570. 67

Carić, A: op. cit. str. 95. 68

Tako npr. fizička osoba koja pjeva pjesme ili dobacuje natjecateljima ili drugim gledateljima poruke čiji sadržaj iskazuje ili potiče mržnju na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti kaznit će se novčanom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 do najdulje 60 dana (čl. 39.a toč. 2. u svezi s čl. 4. st. 1. podstavak 7. ZSNŠN).

23

odnose na nasilje u obitelji ili druge prekršaje koji su povezani s nasiljem, teške prekršaje

protiv okoliša i teške prekršaje vezane za zlouporabu opojnih droga kada se zakonom može

propisati kazna zatvora do devedeset dana.

2.8.2.2. NOVČANA KAZNA

Novčana kazna je imovinska kazna koja se sastoji u plaćanju odreñenog novčanog

iznosa.69

PZ propisuje kako za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja fizičku

osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 100,00 kuna ni

većem od 50.000,00 kuna. Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne

(regionalne) samouprave, za počinitelja prekršaja fizičku osobu ne može biti propisana ni

izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 100,00 kuna ni većem od 2.000,00 kuna.

Za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaj pravnu osobu ne može biti

propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 2.000,00 kuna ni većem od

1.000.000,00 kuna. Ako je u pitanju počinitelj prekršaja fizička osoba obrtnik ili osoba koja

obavlja drugu samostalnu djelatnost koja je počinila u vezi s obavljanjem njezina obrta

ili samostalne djelatnosti, za takvog počinitelja prekršaja zakonom ne može biti propisana ni

izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 1000,00 kuna ni većem od 500.000,00 kuna.

Za prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne)

samouprave, za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti propisana ni izrečena

novčana kazna u iznosu manjem od 500,00 kuna ni većem od 10.000,00 kuna. Ako je u

pitanju počinitelj prekršaja fizička osoba obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu

djelatnost koja je počinila u vezi s obavljanjem njezina obrta ili samostalne djelatnosti,

za takvog počinitelja prekršaja propisanog odlukom jedinice lokalne i područne

(regionalne) samouprave ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu

manjem od 300,00 kuna ni većem od 5.000,00 kuna.

Za prekršaj iz koristoljublja kojim je ostvarena imovinska korist počinitelj se može

strože kazniti, najviše do dvostruko propisane kazne.

69

Kurtović, A; Tomašević, G: op. cit. str. 110,

24

Ako novčana kazna nije u roku odreñenom odlukom o izricanju novčane kazne

plaćena u cijelosti ili djelomično naplatit će se prisilno, sukladno odredbama PZ-a. Ako se

novčana kazna u cijelosti ili djelomično ne naplati ni prisilno u roku od godine dana od kada

je nadležno tijelo za prisilnu naplatu primilo za to zahtjev, nadležni će sud, osim pravnoj

osobi i maloljetnom osuñeniku, zamijeniti je zatvorom računajući svakih započetih tristo kuna

kazne za jedan dan zatvora, time da se zatvor ne može odrediti u vremenu kraćem od tri dana

ni duljem od šezdeset dana. Protiv osuñenika koji nema prebivalište ili boravište u Republici

Hrvatskoj neće se pokretati postupak prisilne naplate neplaćene novčane kazne. U tom slučaju

će sud koji je donio pravomoćnu odluku o prekršaju odmah zamijeniti neplaćenu novčanu

kaznu kaznom zatvora na način predviñen PZ-om.

Ako to ocijeni opravdanim s obzirom na težinu prekršaja i visinu neplaćene novčane

kazne sud može umjesto kazne zatvora, sukladno prethodnom pasusu, odrediti rad za opće

dobro na slobodi. Odredbe PZ-a o radu za opće dobro na slobodi ne primjenjuju se protiv

osuñenika koji nema prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj.

Ako se radi o odluci tijela državne uprave kojom je izrečena novčana kazna, na

zahtjev toga tijela će nadležni sud će odlučiti o prisilnoj naplati sukladno odredbama PZ-a.70

Ako osuñenik nakon donošenja rješenja kojim se zamjenjuje novčana kazna kaznom zatvora

plati novčanu kaznu u cjelini, rješenje će se staviti izvan snage i obustaviti daljnji postupak

izvršenja, a ako plati dio novčane kazne, rješenje će se preinačiti tako što će se uvijek

neplaćeni dio novčane kazne zamijeniti zatvorom odnosno radom za opće dobro na slobodi.

2.8.2.3. SVRHA KAŽNJAVANJA

Svrha je kažnjavanja da se, uvažavajući opću svrhu prekršajnopravnih sankcija71,

izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da

ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest grañana o povredi

javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, te pravednosti

kažnjavanja njihovih počinitelja.72

70

Čl. 34. st. 1. PZ-a. 71

Opća svrha svih prekršajno pravnih sankcija jest da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ne ponašaju – čl. 6. PZ-a. 72

Čl. 32. PZ-a.

25

2.8.3. MJERE UPOZORENJA I SVRHA MJERA UPOZORENJA

Mjere upozorenja su prekršajnopravne sankcije kojima je cilj upozorenje odnosno

opominjanje počinitelja prekršaja. Postoje dvije mjere upozorenja: uvjetna osuda i opomena.73

Za razliku od opomene koja predstavlja prijekor i koja se zadržava samo na upozorenju,

uvjetna osuda predstavlja upozorenje pod prijetnjom kazne.

2.8.3.1. UVJETNA OSUDA

Uvjetna osuda je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od

izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka (vremenskog provjeravanja) u kojem

se ta kazna ne izvršava pod odreñenim zakonskim uvjetima.74 Glavni uvjet je da počinitelj

prekršaja u tom roku (vremenu provjeravanja) ne počini novi prekršaj. Uz taj uvjet,

počinitelju se može odrediti jedna ili više obveza, i to:

- da nadoknadi štetu koju je prouzročio,

- da vrati korist koju je prekršajem pribavio ili

- da ispuni druge obveze predviñene zakonom koje su primjerene naravi prekršaja.

Prema PZ-u odgoda izvršenja izrečene kazne ne može biti kraće od tri mjeseca niti

dulje od jedne godine.

Sud ne mora, ali može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako

osuñenik u vremenu provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili

teža kazna od izrečene uvjetne osude.

U slučaju ako osuñenik tijekom vremena provjeravanja ne izvrši obveze koje su mu

bile odreñene presudom (npr. naknadi štetu koju je prouzročio ili sl.), a u postupku za opoziv

uvjetne osude utvrdi se da je osuñenik to mogao napraviti, sud će opozvati uvjetnu osudu i

odrediti izvršenje izrečene kazne. Ako sud utvrdi da osuñenik nije mogao izvršiti predmetnu

obvezu iz objektivnih razloga, sud može tu obvezu zamijeniti drugom, ili osuñenika

osloboditi obveze.

73

O tome kod Novoselec, P: op. cit. str.416 i Aviani, D: op. cit. str. 21. 74

Za razliku od KZ-a prema kojemu se i za novčanu kazna može izreći uvjetna osuda, PZ ne predviđa takvu mogućnost za novčanu kaznu – vidjeti čl. 56. KZ-a i čl. 44. PZ-a.

26

Važno je istaknuti kako se uvjetna osuda, bez obzira na razlog za opoziv (dakle,

počinjenje novog prekršaja, neispunjenje neke obveze), ne može opozvati ako je protekla

godina dana od isteka vremena provjeravanja. Inače, postupak za opoziv uvjetne osude u

slučaju ako osuñenik ne ispuni jednu ili više obveza nije ureñen odredbama materijalnog

prekršajnog prava, već odredbama koje ureñuju prekršajni postupak (čl. 246. PZ-a).

2.8.3.2. OPOMENA

Opomena je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja može primijeniti

prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00

kuna ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o

očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili

posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu

uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.75 Opomena je najblaža

prekršajnopravna sankcija.

2.8.3.3. SVRHA MJERA UPOZORENJA

Svrha je opomene da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kad se s

obzirom na sve okolnosti koje se tiču prekršaja i počinitelja radi ostvarenja svrhe

prekršajnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje.

Svrha je uvjetne osude da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kojom se

omogućava ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina

izvršenja.

2.8.4. ZAŠTITNE MJERE I SVRHA ZAŠTITNIH MJERA

Zaštitne mjere su prekršajnopravne sankcije koje se izriču počinitelju prekršaja u

prekršajnom postupku s ciljem otklanjanja opasne situacije počinitelja. Ono što se prema KZ

sigurnosne mjere, to su prema PZ zaštitne mjere. Svrha zaštitnih mjera je da se njihovom

primjenom otklone uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog

prekršaja.

75

Čl. 43. PZ-a.

27

U PZ-u propisane su sljedeće zaštitne mjere:

- obvezno psihijatrijsko liječenje,

- obvezno liječenje od ovisnosti,

- zabrana obavljanja zvanja, odreñenih djelatnosti, poslova ili dužnosti fizičkoj osobi,

- zabrana obavljanja odreñenih djelatnosti ili poslova pravnoj osobi,

- protjerivanje stranca iz zemlje,

- oduzimanje predmeta i

- zabrana upravljanja motornim vozilom.

Meñutim, osim zaštitnih mjera propisanih PZ-om, zakonom se mogu propisati i druge

vrste zaštitnih mjera, koje prema trajanju i svrsi moraju biti usklañene s odredbama PZ-a.

Tako npr. prema odredbi čl. 32. ZSNŠN prekršajni sud može, uz zaštitne mjere propisane PZ-

om, izreći i sljedeće zaštitne mjere:76

- zabrana prisustvovanja odreñenim športskim natjecanjima na području Republike

Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju,

- zabrana prisustvovanja odreñenim športskim natjecanjima na području Republike

Hrvatske s obvezom boravka u policijskoj postaji,

- zabrana odlaska na odreñena športska natjecanja u inozemstvo na kojima sudjeluju

hrvatske reprezentacije ili športski klubovi s obvezom javljanja u policijsku postaju i

obvezom predavanja putne isprave.

2.9. PRIMJENA MATERIJALNOPRAVNIH ODREDBI PREKRŠAJNOG ZAKONA

PREMA MALOLJETNIM POČINITELJIMA PREKRŠAJA

Kao što je u ranijem dijelu izlaganja navedeno, osoba koja u vrijeme počinjenja

prekršaja nije navršila četrnaest godina života (dakle, riječ je o djetetu) ne odgovara za

prekršaj. Meñutim, postavlja se pitanja što s osobama koje su navršile četrnaest godina, a

mlañe su od osamnaest godina života kada stječu punoljetnost. Takve osobe nazivaju se

maloljetnici. Prema tome, maloljetnik je osoba koja je navršila četrnaest, a nije navršila

osamnaest godina života. Unutar kategorije maloljetnika postoje dvije kategorije: mlañi

maloljetnik i stariji maloljetnik. Mlañi maloljetnik je osoba koja je navršila četrnaest, a nije

navršila šesnaest godina života, dok je stariji maloljetnik osoba koja je navršila šesnaest, a

nije navršila osamnaest godina života.

76

Čl. 32. ZSNŠN.

28

Osobi koja je počinila prekršaj kao maloljetnik, kao prekršajnopravne sankcije mogu

se primijeniti:

- odgojne mjere (sudski ukor, posebne obveze i upućivanje u centar za odgoj),

- zaštitne mjere (prema mlañem i starijem maloljetniku mogu se primijeniti zaštitne

mjere protjerivanje stranca iz zemlje i oduzimanje predmeta, dok se prema starijem

maloljetniku, uz navedene mjere, mogu još izreći i obvezno psihijatrijsko liječenje,

obvezno liječenje od ovisnosti te zabrana upravljanja motornim vozilom),

- kazne (novčana kazna i maloljetnički zatvor, s time da kazna maloljetničkog zatvora

ne može biti kraća od tri dana ni dulja od deset dana).

Meñutim, prema osobi koja je počinila prekršaj kao mlañi maloljetnik, kao

prekršajnopravne sankcije za počinjeni prekršaj mogu se primijeniti samo odgojne mjere, dok

se prema osobi koja je počinila prekršaj kao stariji maloljetnik, kao prekršajnopravne sankcije

za počinjeni prekršaj mogu se primijeniti odgojne mjere, a uz uvjete predviñene PZ mogu se

izreći novčana kazna i maloljetnički zatvor.

2.10. REHABILITACIJA

Rehabilitacija je uspostava statusa punopravnog grañanina osuñenoj osobi s

posljedicom da joj prijašnja osuñivanost u kasnijem redovnom životu ni u čemu pravno ne

smeta.77 Cilj rehabilitacije je da se osuñivana osoba protekom odreñenih rokova ima smatrati

neosuñivanom osobom i da ima sva prava kao i ostali grañani propisana Ustavom, zakonima i

drugim propisima.

Rehabilitacija nastupa protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju.

Protekom tog roka, počinitelj se smatra neosuñivanom osobom i svaka uporaba podataka o

njegovoj ranijoj prekršajnoj osuñivanosti zabranjena je i nema nikakav pravni učinak.

Rehabilitirana osoba ima pravo nijekati raniju osuñivanost i zbog toga ne može biti pozvan na

odgovornost niti može imati bilo kakve pravne posljedice.

77

Zlatarić, B.; Damaška, M: Rječnik krivičnog prava i postupka, Informator, Zagreb, 1966. godina, str. 290.

29

2.11. PODACI IZ PREKRŠAJNE EVIDENCIJE

Ono što je važno odmah na početku naglasiti jest da se podaci o prekršaju odnosno

njegovom počinitelju nakon što je nastupila rehabilitacija ne mogu nikome dati, a niti se mogu

koristiti za bilo kakve potrebe.

Prije nastupa rehabilitacije, podaci iz prekršajne evidencije mogu se dati samo

sudovima, tijelima državne uprave koja vode prekršajni postupak i državnim tijelima –

ovlaštenim tužiteljima kad se radi o prekršajnom postupku protiv počinitelja prekršaja za

kojeg se traže podaci. Podaci iz prekršajne evidencije mogu se dati i drugim državnim tijelima

na njihov obrazloženi zahtjev kad se radi o povjeravanju odreñenih poslova i zadataka u

državnoj službi ili kada je to potrebno za ostvarivanje odreñenih prava osobe za koju se traže

podaci kod tijela državne uprave ili tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave u

upravnom postupku iz njihove nadležnosti. U postupku javne nabave tijela koja je provode

mogu zatražiti podatke iz prekršajne evidencije samo putem nadležnog tijela državne uprave.

Prekršajnom evidencijom mogu se u okviru svoje zakonske ovlasti koristiti i tijela unutarnjih

poslova radi otkrivanja počinitelja prekršaja. Navedeni podaci smatraju se službenom

tajnom.78

Nitko nije dužan podnositi dokaze o svojoj prekršajnoj osuñivanosti ili neosuñivanosti.

Svatko ima pravo tražiti podatke iz prekršajne evidencije za sebe samo ako dokaže da su mu ti

podaci potrebni radi ostvarivanja prava u stranoj državi.

3. PREKRŠAJNI POSTUPAK

3.1. POJAM PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Prekršajni postupak je skup pravno ureñenih radnji koje poduzimaju sudovi i drugi

subjekti prekršajnog postupka protiv počinitelja prekršaja radi utvrñivanja njegove

odgovornosti te primjenjivanja propisane sankcije. Prekršajne odredbe ureñene su u Drugom

djelu PZ-a koji nosi naziv Postupovne odredbe. U slučaju ako pojedina pitanja nisu ureñena

odredbama PZ-a, na odgovarajući način, kada to bude primjereno svrsi prekršajnog postupka,

primijeniti će se odredbe ZKP-a.

78

Čl. 78. PZ-a.

30

3.2. OSNOVNA NAČELA PREKRŠAJNOG POSTUPKA

3.2.1. NAČELO PRAVIČNOSTI POSTUPKA

Načelo pravičnosti postupka prije svega znači da se on treba primjenjivati pravično i

jednako prema svim sudionicima prekršajnog postupka. Postupovnim odredbama PZ utvrñuju

se pravila kojima se pred prekršajnim sudovima i svim drugim tijelima koja vode prekršajni

postupak, osigurava pravično voñenje prekršajnog postupka, zaštita ljudskih prava, pravilno

utvrñivanje činjenica i zakonito odlučivanje o prekršajnoj odgovornosti tako da nitko nedužan

ne bude osuñen, a da se počinitelju prekršaja izrekne kazna ili primjeni druga

prekršajnopravna sankcija.79 Ovo što je što je upravo rečeno predstavlja i temeljnu svrhu

postupovnih odredbi PZ-a.

3.2.2. NAČELO PRETPOSTAVKE OKRIVLJENIKOVE NEDUŽNOSTI

Ovo načelo je jedno od osnovnih načela na kojemu se zasniva kazneni i prekršajni

postupak. Uostalom, ono je ureñeno i čl. 28. Ustava RH prema kojemu je svatko nedužan i

nitko se ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom

presudom ne utvrdi krivnja. Sukladno tome, i čl. 84. PZ-a propisano je kako je svatko

nedužan i nitko se ne može smatrati krivim za prekršaj dok mu se pravomoćnom odlukom o

prekršaju ne utvrdi krivnja.

3.2.3. AKUZATORNO (OPTUŽNO) NAČELO

Prema ovom načelu prekršajni postupak se može pokrenuti i provesti isključivo na

zahtjev ovlaštenog tužitelja. Osnovni smisao ovog načela je da je uloga prekršajnog progona

odvojena od uloge suñenja. Isto tako, prihvaćanjem ovog načela omogućava se dioba triju

osnovnih uloga u prekršajnom postupku: progona, obrane i suñenja. Dakle, za postojanje

spora potrebne su dvije stranke: ovlašteni tužitelj i okrivljenik, dok je uloga suñenja

prepuštena samostalnom i neovisnom tijelu – sudu ili tijelu državne uprave. Meñutim, iako je

akuzatorno načelo pravilo u prekršajnom postupku, ipak postoji jedan izuzetak, propisan u čl.

188. st. 1. PZ-a, prema kojemu tijela državne uprave vode prekršajni postupak po službenoj

dužnosti ili na temelju optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja. Prema tome, jedino pred

upravnim tijelima postoji mogućnost pokretanja prekršajnog postupka po službenoj dužnosti,

dok to nije moguće kada su u pitanju prekršajni sudovi.

79

Čl. 82. st. 1. PZ-a.

31

3.2.4. NAČELO PRAVA OKRIVLJENIKA NA OBRANU

Pravo okrivljenika na obranu je jedno od najznačajnijih okrivljenikovih prava u

prekršajnom postupku. U tom smislu okrivljenik već na prvom ispitivanju mora biti

obaviješten o prekršaju za koji se tereti i dokazima koji ga terete te mu se mora omogućiti da

se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji

mu idu u korist.80 Važno je naglasiti kako se okrivljenik prilikom prvog ispitivanja mora

poučiti da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na postavljena pitanja. Okrivljenik

se u prekršajnom postupku može braniti sam (materijalna obrana) ili uz pomoć branitelja

(formalna obrana) koji može biti samo odvjetnik, a njega može zamijeniti odvjetnički

vježbenik s položenim pravosudnim ispitom.81

3.2.5. NAČELO PRAVA UHIĆENE ILI ZADRŽANE OSOBE

Uhićenje ili zadržavanje znači svaku mjeru ili radnju koja uključuje prisilno

zadržavanje (lišenje slobode) neke osobe pod sumnjom da je počinila prekršaj.82 U skladu s

odredbom čl. 86. st. 1. PZ-a osoba uhićena ili zadržana pod sumnjom da je počinila prekršaj

mora biti odmah upoznata o razlozima uhićenja ili zadržavanja, na njezin će zahtjev nadležno

tijelo o uhićenju ili zadržavanju izvijestiti njezinu obitelj ili drugu osobu koju ona odredi, a

ako se ispituje kao osumnjičenik ili okrivljenik i poučiti da nije dužna iskazivati te da ima

pravo na stručnu pomoć branitelja kojeg može sama izabrati.

3.2.6. NAČELO UPORABE HRVATSKOG JEZIKA I LATINIČNOG PISMA

Prema Ustavu RH, u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi je hrvatski jezik i

latinično pismo, s time da se u pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično

pismo u službenu uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirili čno ili koje drugo pismo pod

uvjetom propisanim zakonom.83 S tim u svezi i PZ je propisao kako je u prekršajnom

postupku u uporabi hrvatski jezik i latinično pismo, ako za uporabu u pojedinim područjima

sudova nije zakonom uveden i drugi jezik ili pismo.84

80

O pravu na obranu vidi kod Sijerčić – Čolić, H: Krivično procesno pravo, Knjiga I., Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008. godina, str. 222-224. 81

Čl. 115. st. 1. PZ-a. 82

Horvatić, Ž. i dr: Rječnik kaznenog prava, op. cit., str. 1672. 83

Čl. 12. st. 1. Ustava RH. 84

Čl. 87. PZ-a.

32

Stranke i ostali subjekti prekršajnog postupka imaju pravo služiti se svojim jezikom, a

tijelo koje vodi postupak osigurat će prijevod onoga što su iznijeli odnosno priložili kao

ispravu. Ako stranke i ostali sudionici prekršajnog postupka ne razumiju jezik na kojemu se

vodi postupak, osigurat će se prevoñenje onoga što se iznosi tijekom postupka. Prevoñenje

obavlja ovlašteni sudski tumač. Sve sudske pozive i odluke sud upućuje na hrvatskom jeziku i

latiničnom pismu, a okrivljeniku koji je zadržan ili se nalazi na izdržavanju kazne dostavit će

se prijevod tih pismena na jeziku kojim se okrivljenik služi u postupku. Jednako tako,

okrivljenik koji je lišen slobode, može od početka pa do završetka prekršajnog postupka

dostavljati sudu podneske na svom jeziku, a prije i nakon toga, samo pod uvjetom

uzajamnosti.85

3.2.7. NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA

Ovo načelo znači da sud ili tijelo državne uprave u prekršajnom postupku prilikom

ocjenjivanja postojanja ili nepostojanja činjenica nije vezan posebnim formalnim dokaznim

pravilima, već to ocjenjivanje vrši na temelju svoje logičke i psihološke analize. To ne znači

da sud ili tijelo državne uprave prilikom ocjene dokaza imaju potpunu slobodu i da takva

ocjena može biti samovoljna. Ocjena se mora zasnivati na općim zakonima ljudskog mišljenja

i podliježe kontroli višeg suda, što znači da takav zaključak o postojanju ili nepostojanju

činjenice sud ili tijelo državne uprave mora iznijeti u obrazloženju svoje odluke.

3.2.8. NAČELO EKONOMIČNOSTI POSTUPKA I SPRJEČAVANJE ZLOUPORABE

PRAVA IZ PREKRŠAJNOG ZAKONA

Prema načelu ekonomičnosti tijelo koje vodi postupak (sudovi ili tijela državne

uprave) dužno je provesti postupak brzo i bez odugovlačenja, vodeći pri tome računa da se on

provede sa što manje financijskih sredstava, vremena i rada, kako glede tijela koje vodi

postupak, tako i glede svih drugih sudionika prekršajnog postupka.86 Jednako tako, ponašanje

sudionika u prekršajnom postupku mora biti sukladno postupovnim odredbama PZ-a, a tijelo

koje vodi postupak dužno je onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju strankama i

sudionicima postupka. U slučaju ako stranka ili netko od sudionika prekršajnog postupka

očito odugovlači postupak ili na drugi način zlouporabljuje prava iz PZ-a, tijelo koje vodi

postupak uskratiti će pravo na tu radnju. Prema tome, a cilju ekonomičnosti prekršajnog

85

Aviani, D: op. cit. str. 30. 86

Borković, I: Upravno pravo, IV. Izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine d.d., Zagreb, 2002. godina, str. 555.

33

postupka, uvijek treba voditi računa o dvije stvari: ekonomičnosti postupka i sprječavanje

zlouporabe prava iz PZ-a.87

3.2.9. NAČELO JAVNOSTI

PZ je preuzeo ustavnu odredbu čl. 119. st. 1. Ustava RH prema kojoj su rasprave javne

i presude se izriču javno, u ime Republike Hrvatske.88 Ovo načelo prije svega znači pravo

stranke da sudjeluje procesnim radnjama u prekršajnom postupku, ali isto tako i drugim

osobama koje nemaju neposrednog pravnog interesa da prate tijek postupka. Načelo javnosti

daje garanciju na pravilnost, nepristranost i objektivnost suñenja. Meñutim, u postupku protiv

maloljetnika, sukladno odredbi čl. 223. st. 11. PZ-a, uvijek je isključena javnost. Osim toga, s

obzirom da se ZKP supsidijarno primjenjuje u prekršajnom postupku, ali jedino pod uvjetom

ako PZ ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima, zaključuje se kako se u prekršajnom

postupku mogu primijeniti odredbe čl. 387-390. ZKP koje se odnose na javnost rasprave.

Tako, tim odredbama je propisano kako sud npr. može isključiti javnost za cijelu raspravu ili

njezin dio radi zaštite tajne kojoj bi štetila javna rasprava, zaštite osobnog ili obiteljskog

života optuženika, žrtve, oštećenika ili drugog sudionika u postupku. Važno je naglasiti kako

se isključenje javnosti ne odnosi na stranku, žrtvu, oštećenika, njihove zastupnike i branitelja.

3.2.10. NAČELO ZAKONITOSTI DOKAZA

U čl. 90. st. 1. PZ-a propisano je kako se sudske odluke ne mogu utemeljiti na

dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi).89

Nezakoniti su oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili

meñunarodnim pravom zajamčenih prava na obranu, dostojanstvo, ugled i čast te

nepovredivost osobnog i obiteljskog života. Nadalje, nezakoniti su i oni dokazi koji su

pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviñeni PZ-om te

drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. Prema tome, nezakoniti su i oni dokazi za koje se

saznalo iz nezakonitih dokaza (tzv. plod otrovne voćke ili plod otrovnog stabla).90

87

Horvatić, Ž. i dr: Rječnik kaznenog prava, op. cit., str. 290 i 1850-1851. 88

Čl. 165. st. 2. PZ-a. 89

Već u čl. 29. st. 4. Ustava RH propisano je kako se dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu uporabiti u sudskom postupku. S obzirom da se ta zabrana odnosi na sve sudske postupke, onda je i PZ propisana navedena zabrana. 90

Plod otrovne voćke ili plod otrovnog stabla predstavlja onaj dokaz koji je pribavljen na zakonit način, ali se za taj dokaz saznalo iz dokaza koji je pribavljen na nezakonit način (npr. kada se tijekom ispitivanja okrivljenika primjenjuje sila radi dobivanja njegovog priznanja, a nakon on čega prizna počinjenje prekršaja te navede još neke druge dokaze – npr. gdje se nalazi sredstvo s kojim je počinjen prekršaj, supočinitelje i sl. Prema tome, u

34

3.2.11. NAČELO POMOĆI NEKOJ STRANCI ILI DRUGOM SUDIONIKU

PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Okrivljenika ili drugog sudionika u postupku, koji bi iz očitog neznanja mogao

propustiti kakvu radnju ili se zbog toga ne bi koristio svojim pravima, tijelo koje vodi

postupak poučit će o pravima koja mu prema PZ-u pripadaju i o posljedicama propuštanja

radnje. Dakle, dužnost je tijela koje vodi postupak da vodi računa kako neznanje okrivljenika

ili drugog sudionika u postupku ne bi naštetilo ostvarenju nekog njihovog prava pa ih upravo

radi toga i mora poučavati o tome.

3.3. TIJELA OVLAŠTENA ZA VOĐENJE PREKŠAJNOG POSTUPKA

PZ propisuje kako u prekršajnim predmetima sude prekršajni sudovi i Visoki

prekršajni sud Republike Hrvatske, dok se posebnim zakonom može propisati stvarna

nadležnost državne uprave za voñenje prekršajnog postupka u prvom stupnju. Tako npr. u

Carinskom zakonu (Narodne novine br. 78/99, 94/99, 117/99, 73/00, 92/01, 47/03, 140/05,

138/06, 60/08, 45/09 i 56/10 – u daljnjem tekstu: CZ) propisano je kako za carinske prekršaje

u prvom stupnju postupak vodi vijeće za prekršaje91, u Općem poreznom zakonu (Narodne

novine br. 147/08 i 18/11 – u daljnjem tekstu: OPZ) propisano je kao za porezne prekršaje u

prvom stupnju vodi i rješenje o prekršaju donosi vijeće za prekršajni postupak nadležnog

područnog ureda Porezne uprave92 i dr.

Prekršajni sudovi su nadležni:

1. suditi u prvom stupnju za sve prekršaje osim za one za koje je posebnim zakonom

propisana stvarna nadležnost tijela državne uprave,

2. odlučivati o zahtjevu za obnovu prekršajnog postupka:

a) u predmetima u kojima su sudili,

b) protiv pravomoćnih prekršajnih naloga ovlaštenih tužitelja ako je riječ o

prekršajima iz stvarne nadležnosti suda, te

c) protiv svih pravomoćnih obaveznih prekršajnih naloga.

3. pružati pravnu pomoć prema odredbama meñunarodnih ugovora i PZ-a,

4. obavljati i druge poslove propisane zakonom.

ovom slučaju neće biti nezakonit dokaz samo priznanje okrivljenika, već i svi drugi dokazi koji si temeljem okrivljenikovog priznanja pribavljeni. Vidi o tome kod Primorac, D: Kazneno procesno pravo II., nastavni tekst objavljen na web stranicama Sveučilišnog studijskog centra za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu - http://forenzika.unist.hr/, Split, 2011. godina, str. 25-26. 91

Čl. 252. CZ-a. 92

Čl. 206. OPZ-a.

35

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nadležan je:

1. odlučivati u drugom stupnju o žalbama protiv odluka prekršajnih sudova i tijela

državne uprave,

2. odlučivati o izvanrednim pravnim lijekovima u slučajevima propisanim PZ-om,

3. odlučivati o sukobu nadležnosti izmeñu sudova,

4. odlučivati o zahtjevima za izuzećem predsjednika sudova,

5. obavljati i druge poslove propisane zakonom.

U prekršajnom sudu odluku o prekršaju i druge odluke donosi sudac pojedinac, dok

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske odlučuje u vijećima sastavljenim od tri suca.

Tijela državne uprave nadležna su:

1. odlučivati u prvom stupnju o prekršajima kada je to propisano posebnim zakonom,

2. odlučivati o zahtjevima za obnovu prekršajnog postupka:

a) u predmetima iz svoje nadležnosti; te

b) protiv pravomoćnih prekršajnih naloga u predmetima za koje je za voñenje

prekršajnog postupka predviñeno prvostupanjsko odlučivanje toga tijela državne

uprave.

3. obavljati i druge poslove propisane zakonom.

3.4. SUBJEKTI PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Stranke u prekršajnom postupku su ovlašteni tužitelj i okrivljenik, dok su sudionici

prekršajnog postupka branitelj okrivljenika, zakonski zastupnik ili opunomoćenik, oštećenik

te druge osobe kojih se tiče voñenje odreñenog prekršajnog postupka.

Dakle, stranke u prekršajnom postupku su samo ovlašteni tužitelj i okrivljenik.

Pod pojmom ovlašteni tužitelj podrazumijevamo pravnu ili fizi čku osobu koje su

ovlaštene prema odredbama PZ-a protiv počinitelja prekršaja pokrenuti prekršajni postupak.

Sukladno odredbi čl. 109. st. 1. PZ-a ovlašteni tužitelji su:

36

- državni odvjetnik (pred prekršajnim sudovima nadležan je stvarno nadležan općinski

državni odvjetnik, a pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske nadležan je

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske),93

- tijelo državne uprave (ministarstva, državni uredi Vlade RH, državne upravne

organizacije i uredi državne uprave u županijama),94

- pravna osoba s javnim ovlastima (npr. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje –

HZZO, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje - HZMO i dr.)

- oštećenik (riječ je o osobi kojoj je prekršajem povrijeñeno ili ugroženo kakvo

imovinsko ili osobno pravo).

Pojam okrivljenik prema PZ-u obuhvaća onu osobu protiv koje se vodi prekršajni

postupak. Okrivljenik u prekršajnom postupku može biti:

- fizička osoba,

- fizička osoba obrtnik i osoba koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću,

- pravna osoba i s njom izjednačeni subjekti te

- odgovorna osoba u pravnoj osobi.

U teoriji prekršajnog prava razlikuju se pojmovi stranačka i procesna sposobnost.

Stranačka sposobnost je ona sposobnost koja omogućava nekom subjektu da bude

stranka u prekršajnom postupku (ovlašteni tužitelj ili okrivljenik).95

Procesna sposobnost je sposobnost nekog subjekta da u prekršajnom postupku može

samostalno poduzimati procesne radnje (npr. državni odvjetnik uvijek ima stranačku i

procesnu sposobnost budući da se na tu dužnost imenuje na temelju zakona, a ispunjavajući

uvjete za tu dužnost, automatski ostvaruje i uvjete za stranačku i procesnu sposobnost, dok

fizička osoba stranačku i procesnu sposobnost dobiva s navršenih četrnaest godina života).

93

Prema odredbi čl. 110. st. 1. PZ-a državni odvjetnik može podnijeti optužni prijedlog za sve prekršaje. 94

Čl. 3. st. 1. Zakon o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 150/11). 95

Vidi o tome kod Krapac, D: op. cit. str. 195.

37

3.5. MJERE ZA OSIGURANJE NAZOČNOSTI OKRIVLJENIKA I USPJEŠNO

PROVOĐENJE PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Kao što nam i sam naziv ovog poglavlja kaže, cilj ovih mjera je osiguranje nazočnosti

okrivljenika u prekršajnom postupku radi uspješnog voñenja tog postupka. Prilikom

odlučivanja o mjerama osiguranja nazočnosti okrivljenika u prekršajnom postupku sud će

uvijek voditi računa o načelu srazmjernosti tj. da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista

svrha može postići blažom mjerom te načelu supsidijarnosti tj. sud će po službenoj dužnosti

ukinuti mjere osiguranja nazočnosti okrivljenika u postupku ako su prestali zakonski uvjeti za

njihovu primjenu ili ako su nastupili uvjeti da se ista svrha može postići blažom mjerom.96

PZ poznaje sljedeće mjere za osiguranje nazočnosti okrivljenika u postupku i mjere za

uspješno voñenje prekršajnog postupka (mjere su u PZ-u poredane od one najlakše - poziva,

do one najteže - zadržavanje):

- poziv okrivljeniku,97

- dovoñenje okrivljenika,98

- mjere opreza,99

96

Čl. 127. PZ-a. 97

Pozivanje se obavlja dostavom zatvorenoga pisanog poziva koji obvezno sadrži (čl. 128. st. 2. PZ-a): 1. naziv suda koji poziva, 2. ime i prezime okrivljenika, 3. naziv ili oznaku prekršaja koji mu se stavlja na teret, 4. mjesto kamo okrivljenik treba doći, 5. dan i sat kad treba doći, 6. naznaku da se poziva u svojstvu okrivljenika, 7. upozorenje da u slučaju nedolaska može biti određeno njegovo prisilno dovođenje, ili da će se pod uvjetima PZ-a postupak ili rasprava provesti i donijeti presuda i bez njegove nazočnosti (članak 167. stavak 3. PZ-a). 8. službeni pečat i potpis suca. 98

Sud će izdati dovedbeni nalog ako uredno pozvani okrivljenik ne dođe a svoj izostanak ne opravda, ili ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva a iz okolnosti očito proizlazi da okrivljenik izbjegava primiti poziv ili odazvati se na uredno primljeni poziv. Ako sud ocijeni da postoje uvjeti za vođenje postupka i donošenje presude i bez ispitivanja okrivljenika, dovedbeni nalog se ne mora izdati. Dovedbeni nalog izvršava policija (čl. 129. st. 1. i 2. PZ-a). 99

Prema čl. 130. st. 2. PZ-a mjere opreza su: 1. zabrana napuštanja boravišta, bez dozvole suda, 2. zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja, 3. zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, 4. zabrana poduzimanja određene poslovne aktivnosti, 5. privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice, sa zabranom, 6. privremeno oduzimanje vozačke dozvole za upravljanje vozilom ili dozvole za upravljanje plovilom, zrakoplovom ili drugim prijevoznim sredstvom.

38

- jamstvo,100

- uhićenje101 i

- zadržavanje.102

3.6. ODLUKE U PREKRŠAJNOM POSTUPKU

U prekršajnom postupku donose se sljedeće odluke:

- presuda,

- rješenje o prekršaju,

- prekršajni nalog,

- rješenje i

- naredba.

100

Okrivljenika, protiv kojeg treba odrediti zadržavanje ili je zadržavanje protiv njega već određeno zbog bojazni da će pobjeći, sud može ostaviti na slobodi, odnosno pustiti na slobodu ako on osobno ili tko drugi za njega dade jamstvo da do kraja prekršajnog postupka neće pobjeći, a sam on na zapisnik obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište (čl. 133. st. 1. PZ-a). Jamčevina uvijek glasi na svotu novca koja se određuje s obzirom na težinu prekršaja, nastalu štetu prekršajem, pribavljenu imovinsku korist prekršajem i očekivane troškove provođenja postupka, osobne i obiteljske prilike okrivljenika, te imovno stanje okrivljenika ili osobe koja za njega daje jamstvo. Umjesto gotovog novca kao jamstvo se može položiti vrijednosne papire, dragocjenosti ili druga pokretnina koje se lako mogu unovčiti (čl. 133. st. 2. PZ-a). 101

Policija je ovlaštena uhititi osobu zatečenu u počinjenju prekršaja propisanog zakonom ako postoje razlozi za zadržavanje iz članka 135. PZ-a (vidjeti čl. 134. st. 1. PZ-a). Policija će uhićenika uz optužni prijedlog dovesti sucu ili ga pustiti na slobodu čim prestane potreba lišenja slobode a najkasnije u roku od 12 sati od uhićenja. Policija će od uhićenika uzeti osobne i druge potrebne podatke. Ako navedeni rok za uhićenje pada izvan radnog vremena ili dežurstva suda, uhićenik će se dovesti do kraja vremena u kojemu sud radi. Ako to nije moguće zbog okolnosti uhićenja ili drugih važnih razloga, policija će uhićenika, uz pisano obrazloženje, dovesti sucu početkom radnog vremena ili dežurstva narednog dana. U svakom slučaju, zadržavanje ne može trajati dulje od 24 sata (čl. 134. st. 3. PZ-a). 102

U čl. 135. st. 1. PZ-a propisano je: Ako je protiv određene osobe podnesen optužni prijedlog za prekršaj propisan zakonom, a radi se o prekršaju protiv javnog reda i mira, prekršaju vezanom za nasilje u obitelji ili prekršaju za koji se može izreći kazna zatvora ili novčana kazna veća od 10.000 kuna, sud može sam ili na prijedlog tužitelja, nakon što je ispitao okrivljenika i utvrdio da ne postoje razlozi za odbacivanje optužnog prijedloga iz članka 161. PZ-a, odrediti zadržavanje te osobe ako: 1. postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se i dr.), 2. postoji opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za prekršajni postupak ili da će ometati prekršajni postupak utjecajem na svjedoke ili sudionike, 3. osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti istovrsni prekršaj. Zadržavanje određeno prema gore navedenom stavku može trajati dok za to postoje razlozi zbog kojih je određeno ali ne dulje od petnaest dana računajući u to i vrijeme uhićenja, a protiv maloljetnika zadržavanje može trajati dvadesetčetiri sata računajući od časa kada je zadržavanje odredio sud.

39

Važno je istaknuti kako presudu donosi samo sud, dok rješenje o prekršaju donosi

tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak. Prekršajni nalog, rješenje i naredbu

donose i druga tijela koja sudjeluju u prekršajnom postupku.

3.7. PRESUDA

Presuda je najvažnija odluka koja se donosi u prekršajnom postupku i u kojoj se

odlučuje o glavnim i sporednim predmetima prekršajnog postupka.103 Presuda se mora

sastojati od uvoda, izreke ili dispozitiva te obrazloženja, a ona se donosi i javno objavljuje u

ime Republike Hrvatske.

Ona se može odnositi samo na osobu protiv koje je podnesen optužni prijedlog i

proveden postupak (subjektivni identitet presude) i samo na djelo iz podnesenog ili na

raspravi izmijenjenog ili proširenog optužnog prijedloga (objektivni identitet presude). Sud

temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi,

savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju takve

ocjene izvodi zaključak je li neka činjenica dokazana. Sud nije vezan za prijedlog tužitelja o

pravnoj ocjeni djela.

Prema sadržaju presude se dijele na meritorne (presude o glavnoj stvari) te formalne

(procesne) presude. 104

Meritorne (suštinske) presude su one presude kojima se rješava glavno pitanje (lat. in

merito) prekršajne stvari tj. je li okrivljenik počinio prekršaj, je li za taj prekršaj kriv te može

li se prema njemu primijeniti prekršajnopravna sankcija. Meritorne presude su presuda kojom

se okrivljenik proglašava krivim te presuda kojom se okrivljenik oslobaña od optužbe.

Formalne (procesne) presude su one presude u kojima se ne rješava glavna stvar tj.

pitanje postojanja prekršaja i krivnje, već sud donosi ovu presudu kada postoje odreñene

smetnje zbog kojih se ne može upustiti u rješavanje glavne stvari. Formalna presuda je

presuda kojom se optužba odbija.

103

Primorac, D: Kazneno procesno pravo II., op. cit. str. 9. 104

Meritorna (lat. meritum – zasluga, ono što zaslužuje pozornost) presuda je ona presuda kojom se odlučuje o glavnoj stvari prekršajnog postupka odnosno predmetu optužbe (dakle, odlučuje se o pitanju okrivljenikovog prekršaja, njegovoj krivnji te prekršajnopravnoj sankciji), dok je formalna presuda ona presuda kojom se ne odlučuje o glavnoj stvari zbog postojanja određenih zakonskih zapreka (npr. zbog odustajanja tužitelja od optužbe, nastupa zastare i dr.).

40

Slijedom toga, razvidno je kako postoje tri vrste presuda:

- presuda kojom se optužba odbija,

- presuda kojom se optuženik oslobaña optužbe i

- presuda kojom se optuženik proglašava krivim.

Presudu kojom se optužba odbija sud će izreći:105

- ako za suñenje nije stvarno nadležan,

- ako je postupak voñen bez optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja,

- ako je tužitelj tijekom glavne rasprave odustao od optužnog prijedloga,

- ako je okrivljenik za isti prekršaj već pravomoćno osuñen, osloboñen optužbe ili je

postupak protiv njega pravomoćno obustavljen, a ne radi se o rješenju o obustavi

postupka iz članka 213. PZ-a i

- ako se prekršajni progon ne može poduzeti zbog zastare, ili ako postoje druge

okolnosti koje isključuju prekršajni progon.

Presudu kojom se okrivljenik oslobaña od optužbe sud će izreći: 106

- ako djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj,

- ako ima okolnosti koje isključuju krivnju i

- ako nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.

U presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim sud će izreći: 107

- za koje djelo se proglašava krivim, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine

obilježje prekršaja te onih o kojima ovisi primjena PZ-a i propisa kojim je prekršaj

propisan,

- naziv prekršaja prema propisu kojim je propisan,

- koja se kazna izriče ili druga mjera primjenjuje ili se prema odredbama PZ-a oslobaña

od kazne,

- koja se zaštitna mjera primjenjuje i oduzima li se imovinska korist,

- odluku o uračunavanju zadržavanja i svakom lišenju slobode i

105

Čl. 181. PZ-a. 106

Čl. 182. PZ-a. 107

Čl. 183. PZ-a.

41

- odluku o troškovima prekršajnog postupka te imovinskopravnom zahtjevu.

3.8. REDOVITI PRAVNI LIJEKOVI

Pravni lijek je pravno sredstvo kojim stranke i druge ovlaštene osobe pobijaju odluku

donesenu u kaznenom postupku, s ciljem da se ona ukine ili preinači. Pravni lijekovi se dijele

na redovite i izvanredne pravne lijekove. Redoviti su oni pravni lijekovi kojima se pobijaju

odluke koje još nisu postale pravomoćne. Redoviti pravni lijekovi su žalba na presudu i žalba

na rješenje.108

Rok za žalbu protiv presude i rješenja odreñen je PZ-om, a on iznosi osam dana u

odnosu na presudu te tri dana glede rješenja, računajući od dana dostave presude odnosno

rješenja.109

Protiv prvostupanjske presude žalbu mogu podnijeti stranke (ovlašteni tužitelj i

okrivljenik), branitelj i oštećenik, s time da u korist okrivljenika žalbu mogu podnijeti i

njegov bračni i izvanbračni drug, srodnik u uspravnoj liniji, zakonski zastupnik, posvojitelj,

posvojenik, brat, sestra i udomljenik. Tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist

okrivljenika, a oštećenik može pobijati presudu samo zbog odluke o troškovima prekršajnog

postupka.

Prema čl. 193. st. 1. PZ-a žalba treba sadržavati:

- oznaku presude protiv koje se podnosi,

- osnove za pobijanje presude,

- obrazloženje žalbe,

- prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelomično ukine ili preinači te

- ime i prezime podnositelja žalbe i njegov potpis.

Presuda se može pobijati iz sljedećih osnova:110

- bitne povrede odredaba prekršajnog postupka,

- povrede materijalnog prekršajnog prava,

- pogrešno ili nepotpuno utvrñenog činjeničnog stanja,

108

Borković, I: op. cit., str. 569. 109

Čl. 191. st. 1. te čl. 211. st. 1. PZ-a. 110

Čl. 194. PZ-a.

42

- odluke o prekršajnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima

prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu.

Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji:111

- ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude sudjelovao sudac

koji nije sudjelovao u voñenju postupka odnosno na glavnoj raspravi, osim ako je

raspravu ili postupak sukladno zakonu vodio sudački savjetnik, ili koji je

pravomoćnom odlukom izuzet od suñenja,

- ako je na glavnoj raspravi odnosno u voñenju postupka sudjelovao sudac koji se

morao izuzeti (članak 104. stavak 1. PZ-a),

- ako je održana glavna rasprava ili postupak proveden bez sudjelovanja stranaka i

sudionika u postupku protivno odredbama PZ-a,

- ako je okrivljeniku, branitelju, oštećeniku tužitelju protivno njegovu zahtjevu

uskraćeno da se na glavnoj raspravi služi svojim jezikom i da na svojem jeziku prati

tijek rasprave,

- ako je protivno PZ-u donesena odluka o isključenju javnosti s glavne rasprave,

- ako je sud povrijedio propise prekršajnog postupka o pitanju postoji li optužni

prijedlog ovlaštenog tužitelja ili je optužni prijedlog prekoračen,

- ako je odluku donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi u toj stvari

ili ako je sud nepravilno presudom obustavio prekršajni postupak zbog stvarne

nenadležnosti,

- ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe,

- ako je presudom povrijeñena odredba članka 202. stavka 4. PZ-a,

- ako se presuda temelji na dokazu iz članka 90. PZ-a,

- ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako

presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili

su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim

činjenicama postoji znatna proturječnost izmeñu onoga što se navodi u razlozima

presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih

isprava ili zapisnika.

111

Čl. 195. PZ-a.

43

Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji i ako sud pri pripremanju glavne

rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka ili pri

donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu PZ-a ili je

povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili

moglo utjecati na presudu.

Povreda materijalnog prekršajnog prava postoji ako je zakon ili na njemu utemeljen

propis povrijeñen u pitanju:112

- je li djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak prekršaj,

- ima li okolnosti koje isključuju krivnju,

- ima li okolnosti koje isključuju prekršajni progon a osobito je li nastupila zastara

prekršajnog progona ili je stvar već pravomoćno presuñena,

- je li glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može

primijeniti,

- je li odlukom o kazni, uvjetnoj osudi ili opomeni odnosno odlukom o zaštitnoj mjeri

ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu te

- jesu li povrijeñene odredbe o uračunavanju uhićenja, zadržavanja i izdržane kazne.

Pogrešno ili nepotpuno utvrñeno činjenično stanje:113

Pogrešno utvrñeno činjenično stanje postoji ako je sud kakvu odlučnu činjenicu

pogrešno utvrdio, odnosno kad sadržaj isprava, zapisnika o izvedenim dokazima ili tehničkih

snimki ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost ili pouzdanost utvrñenja odlučne činjenice.

Nepotpuno utvrñeno činjenično stanje postoji ako kakva odlučna činjenica nije utvrñena.

Odluka o prekršajnopravnim sankcijama i drugim pitanjima:114

Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni, uvjetnoj osudi i opomeni kad tom

odlukom nije prekoračena zakonska ovlast (članak 196. točka 5. PZ-a), ali sud nije pravilno

odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, i zbog

toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobañanju od

kazne, o uvjetnoj osudi ili opomeni iako su za to postojali zakonski uvjeti.

112

Čl. 196. PZ-a. 113

Čl. 197. PZ-a. 114

Čl. 198. PZ-a.

44

Sukladno odredbi čl. 203. st. 1. PZ-a drugostupanjski sud može u sjednici vijeća

rješenjem odbaciti žalbu kao nepravodobnu ili nedopuštenu, ili presudom odbiti žalbu kao

neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, ili rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i

dostaviti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suñenje i odluku, ili presudom preinačiti

prvostupanjsku presudu.

3.9. IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Izvanredni pravni lijekovi su oni pravni lijekovi kojima se pobijaju pravomoćne

odluke. PZ je propisao sljedeće izvanredne pravne lijekove:

- obnovu prekršajnog postupka,

- zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne i

- zahtjev za zaštitu zakonitosti.

4. PROTUPRAVNA PONAŠANJA PREMA ZAKONU O SPRJEČAVANJU NEREDA NA ŠPORTSKIM NATJECANJIMA

4.1. UVOD

Temelj donošenja ZSNŠN bila je Europska konvencija o nasilju.115 Radi se o

konvenciji Vijeća Europe koja je objavljena u nekadašnjem Službenom listu SFRJ –

Meñunarodni ugovori br 9/90, dok je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku još 1994.

godine da će Europska konvencija o nasilju početi važiti i primjenjivati se od objave te

Odluke u Narodnim novinama.116 S obzirom da je Odluka objavljena u Narodnim novinama

dana 06. lipnja 1994. godine, ona se od tada primjenjuje u Republici Hrvatskoj. Glavni cilj

Europske konvencije o nasilju jest da se stranke potpisnice konvencije, radi prevencije i

kontrole nasilja i nesportskog ponašanja gledatelja na nogometnim utakmicama, obvežu da će

u granicama svojih ustavnih odredbi poduzeti sve potrebne korake kako bi Europska

konvencija o nasilju postala učinkovita. Sve stranke potpisnice Europske konvencije o nasilju

115

Vidi bilješku br. 24. 116

Odluka o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju pristupa (akcesije) objavljena je u Narodnim novinama – međunarodni ugovori. br. 6/1994. U čl. II. navedene Odluke, pored ostalog, propisano je kako će tekstovi svih međunarodnih ugovora, pa tako i europske konvencije, važiti i primjenjivati se kao službeni tekstovi u Republici Hrvatskoj, dok je u čl. II. Odluke propisano kako Odluka stupa na snagu danom objave u Narodnim novinama – međunarodni ugovori.

45

primjenjivat će odredbe te konvencije i na sve druge sportove i sportska dogañanja na kojima

se može očekivati nasilje ili nesportsko ponašanje gledatelja. Upravo radi toga opravdano se

postavlja pitanje što je trebalo čekati devet godina da se donese jedan zakon koji ureñuje ovu

složenu materiju, posebno kada se uzme u obzir da su mnoge europske države dosta ranije od

nas donijele takve zakone.117 Meñutim, i te europske države su navedene zakone donijele sa

zakašnjenjem budući da je svaka od tih država prethodno doživjela odreñene izgrede na

športskim natjecanjima poput velike tragedije koja se dogodila na stadionu u Heyselu u

Bruxellesu 1985. godine prije odigravanja finala Lige prvaka izmeñu Liverpoola i Juventusa

kada je smrtno stradalo 39 ljudi, većinom navijača Juventusa. Nakon te tragedije UEFA je

kaznila sve engleske klubove zabranom natjecanja u UEFA natjecanjima tri godine, dok je

Liverpool kažnjen s pet godina,118 a Engleska je tek tada krenula u oštru borbu protiv

huliganskih ispada te je nakon deset i više godina postigla red na športskim, posebno

nogometnim natjecanjima. Ne treba zaboraviti istaknuti kako je tek nakon Heyselske tragedije

i Vijeće Europe shvatilo da mora odlučno krenuti u borbu protiv huliganizma na športskim

natjecanjima pa je stoga nekoliko tjedana poslije i donesena Europska konvencija o nasilju.

Za razliku od Engleske, Francuska je krenula u borbu protiv huliganstva 1993. godine kada su

televizijski gledatelji tijekom izravnog prijenosa nogometne utakmice izmeñu PSG i Caena

imali prigodu svjedočiti napadu i premlaćivanju zapovjednika interventne policije.119

Dakle, iz toga je razvidno kako su mnoge države, pa tako i Vijeće Europe, problem

nasilja na športskim natjecanjima počeli ozbiljno shvaćati tek nakon huliganskih ispada svojih

navijača, a nakon čega su donosili odreñene propise u cilju suzbijanja takvih i sličnih nasilja.

Upravo radi toga je i Republika Hrvatska, uočavajući da se na velikom broju športskih

natjecanja dogañaju huliganski ispadi, pristupila donošenju jednog zakona koji će

sankcionirati protupravna ponašanja na športskim natjecanjima i koji će biti u skladu s

Europskom konvencijom o nasilju. Posebno stoga što do donošenja ZSNŠN iz 2003. godine

nije postojao propis koji je provodio smjernice Europske konvencije o nasilju tako da su se

odredbe koje su se odnosile na sprječavanje, suzbijanje i sankcioniranje protupravnih

ponašanja nalazile u više propisa – KZ-u, ZPPJRM i Zakonu o javnom okupljanju (Narodne

novine br. 128/99, 90/05 i 150/05 – u daljnjem tekstu: ZJO).

117

Npr. Engleska je donijela je takve propise 1985. i 1986. godine (Zakon o sportskim priredbama, Zakon o javnom redu i miru – www.opsi.gov.uk), Italija 1985. godine, Francuska 1993. godine (tzv. Zakon gđe. Alliot-Marie – www.legifrance.gouv.fr) i dr. 118

Vidi o tome na wikipedia.org/wiki/Heyselska_tragedija 119

Bodin, D; Robene, L; Heas, S: Sport i nasilje u Europi, Knjiga trgovina d.o.o., Zagreb, svibanj 2007. godina, str. 51.

46

4.2. OPĆENITO O PROTUPRAVNIM PONAŠANJIMA

ZSNŠN donesen je 2003. godine, a od tada do danas zakonodavac je sveukupno

napravio tri izmjene i dopune tog zakona (2006, 2009 i 2011. godine). Iako su prve dvije

izmjene i dopune ZSNŠN imale za cilj smanjenje broja izgreda na stadionima, treba istaknuti

kako one ipak, unatoč oštrijim propisanim sankcijama, nisu učinkovite djelovale prema onoj

grupi navijača koja se i ranije pojavljivala kao počinitelji protupravnih ponašanja. Upravo radi

toga je zakonodavac pristupio i trećoj izmjeni i dopuni ZSNŠN nadajući se kako će one biti

učinkovitije od onih ranijih te da će počinitelje protupravnih ponašanja odvratiti od činjenja

tih radnji ubuduće, a ujedno i djelovati na sve ostale navijače da se na športskim natjecanjima

ne ponašaju protupravno. Osim toga, zadnje izmjene i dopune ZSNŠN usmjerene su i na

vlasnike i korisnike športskih objekata s obzirom da se športski objekti nisu opremali na način

kako je to bilo propisano ZSNŠN (npr. športski objekti trebali su biti opremljeni ureñajima za

kontrolu i brojanje ulaznica te neprekidnim videonadzorom s mogućnošću ispisa i

pohranjivanja snimljenog zapisa) te je sada propisano kako policija može zabraniti održavanje

športskog natjecanja ukoliko športski objekt nije opremljen na način kako je to propisano

ZSNŠN. Prema tome, zakonodavac je na ovaj način jasno ukazao kako glede sprječavanja

nereda na športskim natjecanjima ne treba samo provoditi oštru kaznenu odnosno prekršajnu

politiku prema navijačima, već treba osigurati i sve potrebne preduvjete, propisane ZSNŠN,

da se izgredi na športskim natjecanjima ne dogañaju. Dakle, ukoliko ZSNŠN ostane samo

mrtvo slovo na papiru te se ne bude primjenjivao u svom punom opsegu glede ispunjavanja

zakonskih obveza i odgovornosti svih onih na koje se ZSNŠN odnosi (navijača, organizatora

športskih natjecanja,120 vlasnika športskih objekata, korisnika športskih objekata, redarske

službe, policije i dr.), ZSNŠN nikada neće postići onu svrhu zbog koje je zapravo i donesen.

Svrha ZSNŠN je osiguravanje sigurnosti gledatelja, natjecatelja i drugih sudionika

športskog natjecanja ili športske priredbe i stvaranje okruženja koje sprječava, suzbija i

sankcionira nedolično ponašanje, nerede, te nasilje, prije, za vrijeme i nakon športskog

natjecanja ili športske priredbe, zaštita gledatelja koji se dolično ponašaju, zaštite drugih

grañana i njihove imovine i imovine pravnih osoba te stvaranje uvjeta da športsko natjecanje

ili športska priredba što više pridonosi kvaliteti života grañana, osobito mladeži.121

120

Prema čl. 3. st. 3. ZSNŠN organizatori športskog natjecanja u smislu ZSNŠN jesu športski klubovi, športski savezi, športske udruge više razine i druge pravne ili fizičke osobe koje organiziraju športsko natjecanje. 121

Čl. 1. ZSNŠN.

47

ZSNŠN propisuju se:

– protupravna ponašanja prije, za vrijeme i nakon športskog natjecanja ili športske

priredbe,122

– obveze i odgovornosti športskih udruga, ustanova i trgovačkih društava123 koji su

organizatori ili sudjeluju u športskom natjecanju, te športskih saveza i drugih športskih

udruga više razine,

– posebni uvjeti koje mora ispunjavati športski objekt i obveze vlasnika ili korisnika

športskog objekta,

– obveze i odgovornosti gledatelja športskog natjecanja, osobito ograničavanja u

mogućnosti prisustvovanja športskom natjecanju,

– obveze i odgovornosti športaša, trenera, sudaca i drugih osoba koje vode športsko

natjecanje,

– obveze i odgovornosti sredstava javnog priopćavanja,

– obveze i ovlasti ministarstva nadležnog za poslove športa i ministarstva nadležnog za

unutarnje poslove u provoñenju ZSNŠN,

– kaznena djela, prekršaji i sankcije za protupravna ponašanja propisana ZSNŠN.

Imajući u vidu da ZSNŠN, uz ostalo, propisuju kaznena djela i prekršaje, onda je

razvidno kako ZSNŠN pod pojmom protupravna ponašanja razlikuje kaznena djela i prekršaje

pa će u sljedećem dijelu teksta biti riječi upravo o tome.

4.3. PREKRŠAJI

Prekršaji, kao jedna od vrsta protupravnog ponašanja, mogu biti ostvareni tijekom

čitavog razdoblja od polaska, putovanja, trajanja natjecanja do povratka sa športskog

natjecanja.124 U čl. 4. ZSNŠN propisano je kako se prekršajima smatraju:

a) posjedovanje ili konzumiranje alkoholnih pića i drugih pića koja sadrže više od

6% alkohola, droga te posjedovanje pirotehničkih sredstava, oružja i drugih

sredstava pogodnih za nanošenje ozljeda ili za stvaranje nereda i nasilja,125

122

ZSNŠN za pojmove športsko natjecanje i športske priredbe koristi jedinstveni pojam: športsko natjecanje. 123

ZSNŠN za pojmove športska udruga, ustanova i trgovačko društvo koristi također jedinstveni pojam: športski klub. Športskim klubom u smislu ZSNŠN smatra se svaka udruga, ustanova ili trgovačko društvo koje sudjeluje u športskom natjecanju (čl. 3. st. 2. ZSNŠN). 124

Čl. 4. st. 2. ZSNŠN.

48

b) pokušaj unošenja ili unošenje u športski objekt alkoholnih pića, droga,

pirotehničkih sredstava, oružja i drugih predmeta koji su prema prosudbi redara

pogodni za nanošenje ozljeda ili za stvaranje nereda i nasilja,

c) pokušaj ulaska, dolazak i boravak na prostoru športskog objekta u alkoholiziranom

stanju iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog

zraka,

d) maskiranje lica kapom, maramom ili na drugi način radi prikrivanja identiteta,

e) pokušaj unošenja, unošenje i isticanje transparenta, zastave ili druge stvari s

tekstom, slikom, znakom ili drugim obilježjem kojima se iskazuje ili potiče mržnja

ili nasilje na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti,

f) bacanje predmeta u natjecateljski prostor ili gledateljski prostor,

g) pjevanje pjesama ili dobacivanje poruka čiji sadržaj iskazuje ili potiče mržnju ili

nasilje na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti,

h) paljenje i bacanje pirotehničkih sredstava,126

i) paljenje ili uništavanje na drugi način navijačkih rekvizita i drugih predmeta,

j) pokušaj nedopuštenog ulaska ili nedopušten ulazak u natjecateljski prostor ili u

gledateljski prostor ili prostor koji je namijenjen sucima ili drugim osobama koje

sudjeluju u športskom natjecanju,127

125 Posjedovanje i unošenje športskog oružja od strane natjecatelja koji to oružje unose u športski objekt radi sudjelovanja na športskom natjecanju u odgovarajućem športu, ne smatra se protupravnim ponašanjem (čl. 4. st. 3. ZSNŠN). 126

Tako, pravomoćnim rješenjem Prekršajnog suda u Splitu br. 1-16-2546/03 od 3. listopada 2005. godine okrivljenik je proglašen krivim što je dana 27. studenoga 2003. godine u 22,15 sati na istočnoj tribini gradskog stadiona Poljud, za vrijeme odigravanja utakmice Kupa UEFA izmeñu HNK «Hajduk» i AS «Roma», zatečen s upaljenim pirotehničkim sredstvom – dimnom kutijom, čiji ostaci su mu oduzeti, čime je počinio prekršaj iz čl. 4. t. 6. ZSNŠN – paljenje i bacanje pirotehničkih sredstava, te mu je stoga temeljem odredbe čl. 39. t. 6. ZSNŠN izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna. Okrivljeniku je takoñer temeljem odredbe čl. 32. ZSNŠN izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima u trajanju od jedne godine računajući od pravomoćnosti odluke. 127

Pravomoćnim rješenjem Prekršajnog suda u Splitu br. 1-16-1047/04 od 22. veljače 2006. godine okrivljenik je proglašen krivim što je dana 15. svibnja 2004. godine u 18,40 sati za vrijeme odigravanja nogometne utakmice I. HNL izmeñu HNK «Hajduk» i HNK «Varteks» na gradskom stadionu Poljud u Splitu, a dok se nalazio na sjeveroistočnom dijelu tribina, u jednom trenutku uskočio u teren, čime je počinio prekršaj iz čl. 4. toč. 10. ZSNŠN – nedozvoljen ulazak u natjecateljski prostor, pa mu je tako temeljem čl. 39. st. 1. toč. 10. ZSNŠN izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna te mu je ujedno temeljem čl. 32. ZSNŠN izrečena zaštitna

49

k) boravak i zadržavanje na mjestu u gledateljskom prostoru za koje se ne posjeduje

ulaznica ili odgovarajuća isprava izdana od strane organizatora.

Za prekršaje opisane u točkama a), b), c), d) i e) te za točku k) fizička osoba može se

kazniti novčanom kaznom od 2.000,00 do 15.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30

dana, dok se za prekršaje opisane u točkama f), g), h), i) i j) fizička osoba može biti kažnjena

novčanom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje

30 do najdulje 60 dana.128 Meñutim, novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna ili

kaznom zatvora od najmanje 30 do najdulje 60 dana kaznit će se fizička osoba koja je dva ili

više puta od dana počinjenja prekršaja u razdoblju od dvije godine unatrag pravomoćno

proglašena krivom za prekršaje opisane u točkama f), g), h), i) i j).

ZSNŠN propisano je kako se športskim natjecanjem smatra svako pojedino natjecanje

u okviru sustava športskih natjecanja uspostavljenog na temelju Zakona o sportu (Narodne

novine br. 71/06, 150/08, 124/10, 124/11 i 86/12- u daljnjem tekstu: ZS), u kome se natječu

domaći i gostujući športski klub, meñunarodno natjecanje organizirano na području Republike

Hrvatske, natjecanje u sustavu europskih i svjetskih športskih organizacija, natjecanje za koje

postoji procjena mogućnosti izbijanja nereda i nasilja te natjecanje u inozemstvu u kojem

sudjeluje reprezentacija ili športski klub iz Republike Hrvatske.129

Prema čl. 5. ZSNŠN organizator športskog natjecanja dužan je procijeniti mogućnosti

izbijanja nereda i nasilja na športskom natjecanju i poduzeti mjere radi njihovog sprječavanja

i suzbijanja, propisane ZSNŠN i drugim zakonima i propisima za njihovo provoñenje, te

propisima meñunarodnih i domaćih športskih saveza i drugih športskih udruga više razine.

Organizator športskog natjecanja u procjeni opasnosti od nereda i nasilja i ocjeni potrebnih

mjera za njihovo sprječavanje i otklanjanje dužan je surañivati s nadležnim policijskim

tijelom i osigurati dovoljan broj osoba, uključujući i policijske službenike, na prostoru

športskog objekta i u njegovoj neposrednoj blizini, radi provoñenja mjera sigurnosti športskog

natjecanja. Isto tako, organizator športskog natjecanja dužan je postupati po nalogu policije

glede poduzimanja mjera sigurnosti u postupku pripreme, organiziranja i održavanja

športskog natjecanja. Kada je za vrijeme održavanja športskog natjecanja došlo do

protupravnog ponašanja gledatelja u većem opsegu, službene osobe organizatora koje vode

natjecanje dužne su privremeno ili trajno prekinuti športsko natjecanje. mjera zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima u trajanju od jedne godine računajući od dana pravomoćnosti sudske odluke. 128

Čl. 39. i 39.a ZSNŠN. 129

Čl. 3. st. 1. ZSNŠN.

50

Organizator športskog natjecanja, ovisno o vrsti športa i razini športskog natjecanja,

vrsti športskog objekta, očekivanom broju gledatelja, te ocjeni opasnosti za izbijanje nereda i

nasilja, mora na športskom natjecanju imati redarsku službu s dovoljnim brojem redara.

Redarsku službu mogu činiti zaposlenici organizatora športskog natjecanja, redari dragovoljci,

članovi klubova navijača, koji su osposobljeni za obavljanje poslova redara na športskom

natjecanju. Organizator športskog natjecanja može za poslove redarske službe angažirati

zaštitare i čuvare zaposlene u trgovačkom društvu koje ima odobrenje za obavljanje

djelatnosti privatne zaštite, na temelju ugovora s tim društvom, prema propisima koji

reguliraju poslove privatne zaštite. Redari moraju na odjeći imati vidljivo istaknutu oznaku ili

napis koji označava da su pripadnici redarske službe, pri čemu redari koji su zaposlenici

trgovačkih društava koje obavljaju djelatnost privatne zaštite moraju nositi odoru i iskaznicu

te imati radni nalog.

Ukoliko je športsko natjecanje, na temelju mjerila iz prethodna dva pasusa, ocijenjeno

s visokom opasnošću od izbijanja nereda i nasilja, na zahtjev policije predsjednik prekršajnog

suda osigurat će nazočnost suca prekršajnog suda i zapisničara, ukoliko športski objekt

raspolaže odgovarajućim prostorijama za njegov rad. Ukoliko športski objekt ne raspolaže

odgovarajućim prostorijama za rad prekršajnog suca, potrebno je osigurati njegovo dežurstvo

u prostorijama nadležnoga prekršajnog suda. Dežurnog suca na zahtjev organizatora odreñuje

predsjednik prekršajnog suda najbližeg mjestu održavanja športskog natjecanja.

Organizator športskog natjecanja kao redare može zapošljavati ili koristiti samo osobe

koje su fizički i psihički sposobne za obavljanje poslova redara, koje imaju najmanje srednju

stručnu spremu, koje nisu osuñivane za prekršajna djela protiv javnog reda i mira ili za

kaznena djela počinjena iz koristoljublja ili počinjena iz nečasnih pobuda ili za koja se

progoni po službenoj dužnosti. Redari koji nemaju odobrenje (licenciju) za obavljanje poslova

privatne zaštite moraju proći obuku kojom ih se upoznaje s njihovim obvezama i ovlastima i u

kojoj se ocjenjuje stupanj njihove fizičke i psihičke pripremljenosti i podobnosti za obavljanje

redarskih poslova.

Športski objekt,130 pored uvjeta propisanih posebnim propisima, mora imati dovoljan

broj ulaza, odnosno izlaza, mogućnost postavljanja odgovarajućih ograda ili drugih prepreka

130 Športskim objektom u smislu ZSNŠN smatra se, pored športskog objekta prema odredbama ZS, i drugi

zatvoreni ili otvoreni objekt koji služi obavljanju drugih djelatnosti kada se povremeno koristi za športsko natjecanje te prostor na kojem se ulazak i kretanje osoba uvjetuje posjedovanjem ulaznice ili posebne dozvole koju izdaje organizator natjecanja (čl. 3. st. 5. ZSNŠN).

51

radi odvajanja pojedinih skupina gledatelja, uspostavljene sustave obavještavanja, zaštitu od

požara, prostor za pružanje hitne medicinske pomoći, dovoljan broj sanitarnih čvorova

lociranih na pojedinim dijelovima športskog objekta, a športski objekti na kojima se održavaju

športska natjecanja prema pravilima iz članka 6. stavka 4. i uvjetima iz članka 8. stavka 4.

ZSNŠN i ureñaje za kontrolu i brojanje ulaznica te neprekidni videonadzor s mogućnošću

ispisa i pohranjivanja snimljenog zapisa o ponašanju gledatelja na ulazima, izlazima i cijelom

prostoru športskog objekta gdje se nalaze gledatelji, kojeg organizator športskog natjecanja,

vlasnik ili korisnik športskog objekta mora dostaviti policiji na njezin zahtjev, radi korištenja

u prekršajnom ili kaznenom postupku. Ukoliko športski objekt nije opremljen sukladno gore

navedenom, policija može zabraniti održavanje športskog natjecanja.

Ako športski objekt ima parkiralište, prostor za parkiranje autobusa mora biti odvojen

od prostora za parkiranje osobnih automobila, a posebno mora biti osiguran odvojeni prostor

za parkiranje autobusa i osobnih vozila navijača gostujućega športskog kluba. Ako športski

objekt nema parkiralište ili je njegovo parkiralište nedovoljno za prihvat očekivanog broja

autobusa i osobnih automobila, organizator športskog natjecanja je dužan od nadležnog tijela

Grada Zagreba, odnosno grada ili općine na čijem području se nalazi športski objekt, ishoditi

odgovarajuće odobrenje da se odreñeni prostor koristi za parkiranje autobusa i osobnih

automobila. U slučaju ako organizator športskog natjecanja ne ispuni gore navedene obveze

glede parkirališta odnosno parkiranja autobusa i osobnih automobila, policija može zabraniti

održavanje športskog natjecanja.

Ulaznim i izlaznim vratima športskog objekta mora rukovati osposobljeno osoblje.

Ulazna i izlazna vrata, posebno vrata koja se koriste u izvanrednim situacijama (rušenje

tribina, krova ili drugog čime je natkriven gledateljski prostor, požar, nekontrolirano kretanje

mase gledatelja, nestanak svjetla i sl.) prostor za prodaju ulaznica, rampe za usmjeravanje

gledatelja, prolazi (tuneli) i stepenice moraju biti odgovarajuće i vidljivo označeni, te se

nalaziti pod stalnim nadzorom redara za vrijeme športskog natjecanja.

Športski objekt, odnosno onaj njegov dio na kome će se održavati športsko natjecanje i

biti smješteni gledatelji mora prije ulaska gledatelja biti pretražen radi pronalaženja predmeta

koji se ne smiju unositi u športski objekt. Sustav obavještavanja gledatelja na športskom

objektu mora biti jasan i jači od buke koju mogu stvoriti gledatelji unutar i izvan športskog

objekta. Sustav obavještavanja gledatelja ne smije se koristiti za objavu političkih poruka niti

za podupiranje domaćega športskog kluba.

52

Na prostoru športskog objekta nije dozvoljena prodaja i distribucija alkoholnih pića u

smislu ZSNŠN. Bezalkoholna pića se smiju prodavati ili distribuirati samo ako su u

papirnatim ili otvorenim plastičnim posudama. Iznimno od toga, nacionalni športski savezi,

uz prethodnu suglasnost policije, mogu dopustiti prodaju i distribuciju pića s koncentracijom

alkohola do 6%, u papirnatim ili otvorenim plastičnim posudama, u športskim objektima na

športskim natjecanjima koja nisu označena kao visokorizična natjecanja prema odredbama

članka 5. stavka 1. i članka 6. stavka 1. ZSNŠN.131

Zatvoreni športski objekti, i otvoreni športski objekti ako se na njima održavaju

športska natjecanja noću, moraju biti opremljeni samostalnim izvorom električne energije

dovoljnim da se u slučaju nestanka električne energije iz javnog sustava osigura stupanj

rasvjete dovoljan da se spriječi opasnost za gledatelje. Športski objekt se, polazeći od vrste i

značaja športskog natjecanja, očekivanog broja gledatelja i očekivanog dolaska gledatelja,

mora otvoriti dovoljno rano da bi se izbjegle gužve i neredi prilikom ulaska gledatelja u

športski objekt. Ako od vremena otvaranja športskog objekta do vremena početka športskog

natjecanja treba proći više od 30 minuta organizator športskog natjecanja dužan je osigurati

zabavu za gledatelje (prigodan športski ili zabavni program kojim se promiče šport).

Prema tome, u prethodnom dijelu naveli smo sve obveze koje se moraju ispuniti u

cilju osiguravanja sigurnosti gledatelja, natjecatelja i drugih sudionika športskog natjecanja ili

športske priredbe. U suprotnome, novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit

će se za prekršaj fizička osoba koja organizira športsko natjecanje ako:

- ne poduzme mjere radi sprječavanja i suzbijanja nereda i nasilja na športskom

natjecanju, odnosno odbije surañivati s nadležnim policijskim tijelom i postupati po nalogu

policije glede otklanjanja uočenih nedostataka u postupku pripreme, organizacije i održavanja

športskog natjecanja,

- na športskom natjecanju nema redarsku službu ili nema dovoljan broj redara,

- omogući da poslove redara obavljaju osobe koje nemaju oznaku ili natpis koji

označava da su pripadnici redarske službe,

131

Prema čl. 5. st. 1. ZSNŠN organizator športskog natjecanja dužan je procijeniti mogućnosti izbijanja nereda i nasilja na športskom natjecanju i poduzeti mjere radi njihovog sprječavanja i suzbijanja, propisane ZSNŠN i drugim zakonima i propisima za njihovo provođenje, te propisima međunarodnih i domaćih športskih saveza i drugih športskih udruga više razine. U čl. 6. st. 1. ZSNŠN propisano je kako organizator športskog natjecanja, ovisno o vrsti športa i razini športskog natjecanja, vrsti športskog objekta, očekivanom broju gledatelja, te ocjeni opasnosti za izbijanje nereda i nasilja, mora na športskom natjecanju imati redarsku službu s dovoljnim brojem redara.

53

- kao redara zapošljava ili koristi osobu koja nije osposobljena za poslove redara,

- zapis videonadzora športskog objekta ne dostavi na zahtjev policije,

- ne osigura odgovarajući prostor za parkiranje autobusa i osobnih automobila,

- ulaznim i izlaznim vratima športskog objekta ne rukuje osposobljeno osoblje,

- se ulazna i izlazna vrata športskog objekta, prostor za prodaju ulaznica, rampe za

usmjeravanje gledatelja, prolazi (tuneli) i stepenice ne nalaze pod stalnim nadzorom redara,

- ako nije prije održavanja športskog natjecanja provedeno pretraživanje športskog

objekta ili dijela športskog objekta u kojem se organizira športsko natjecanje i na kojem se

smještaju gledatelji,

- sustav obavještavanja gledatelja koristi za namjene koje nisu dopuštene,

- na prostoru športskog objekta dopusti prodaju i distribuciju alkoholnih pića,

- športsko natjecanje održava noću, a športski objekt nije opremljen samostalnim

izvorom električne energije,

- športski objekt ne otvori dovoljno rano da bi se izbjegle gužve i neredi prilikom

ulaska gledatelja u športski objekt.

Ako se radi o jednom o gore navedenih prekršaja, novčanom kaznom u iznosu od

10.000,00 do 80.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba obrtnik ili osoba koja obavlja drugu

samostalnu djelatnost organizator športskog natjecanja, novčanom kaznom u iznosu od

50.000,00 do 250.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba organizator športskog natjecanja,

dok će se novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba

pravne osobe organizatora športskog natjecanja.

Nadalje, ZSNŠN propisano je kako će se novčanom kaznom od 15.000,00 do

50.000,00 kuna kaznit za prekršaj fizička osoba koja je vlasnik ili korisnik športskog objekta

ako:

- na športskom objektu nema neprekidni videonadzor s mogućnošću ispisa i

pohranjivanja snimljenog zapisa, ureñaj za brojanje i kontrolu ulaznica te sustav za

obavještavanje gledatelja,

- ulazna i izlazna vrata športskog objekta, prostor za prodaju ulaznica, rampe za

usmjeravanje gledatelja, prolazi (tuneli) i stepenice nisu odgovarajuće i vidljivo označeni.

Meñutim, za gore navedeni prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do

100.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu

54

djelatnost koja je vlasnik ili korisnik športskog objekta, novčanom kaznom u iznosu od

100.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba koja je vlasnik ili korisnik

športskog objekta, dok će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit

odgovorna osoba pravne osobe vlasnika sportskog objekta.

Jednako tako važno je naglasiti kako prema ZSNŠN za prekršaj može biti kažnjen i

redar koji ne obavi dužnost koja mu je propisana ZSNŠN odnosno koji ne postupi po

zapovjedi policije. Naime, ako športsko natjecanje osiguravaju i pripadnici policije, najviše

rangirana osoba u hijerarhiji zapovijedanja mora biti iz reda policije, a pripadnici redarske

službe dužni su postupati po zapovijedi policije. Čl. 38.a ZSNŠN propisano je kako će se

novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna kazniti za prekršaj redar koji ne postupi po

zapovijedi policije ili ne obavi jednu ili više od sljedećih dužnosti:132

- štiti sudionike športskog natjecanja te imovinu koja se nalazi u športskom objektu,

- utvrdi posjeduje li osoba ulaznicu ili drugu odgovarajuću ispravu izdanu od strane

organizatora te spriječiti neovlašten ulazak u športski objekt,

- utvrdi posjeduje li osoba koja ulazi ili se nalazi na športskom objektu alkoholna pića,

drogu, pirotehnička sredstva, oružje ili druge predmete pogodne za nanošenje ozljeda

ili za stvaranje nereda i nasilja te takve predmete privremeno oduzeti,

- utvrdi posjeduje li osoba koja ulazi ili se nalazi u športskom objektu transparente,

zastave, simbole i sl. kojima se iskazuje ili potiče mržnja ili nasilje na temelju rasne,

nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti ili neke druge posebnosti i privremeno

oduzeti takve predmete,

- zabrani pristup u športski objekt osobi koja je u alkoholiziranom stanju iznad 0,50

g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka ili pod utjecajem

droge, ili koja pokušava unijeti u športski objekt alkohol, drogu, pirotehnička sredstva,

oružje ili druge predmete pogodne za nanošenje ozljeda ili za stvaranje nereda i

nasilja,

- zabrani gledateljima prijelaz iz jednog dijela športskog objekta u drugi dio,

- zadrži gledatelja koji se nasilno ponaša ili drugačije remeti red i mir na športskom

natjecanju i predati ga policiji,

- onemogući gledatelje u pristupu u one dijelove športskog objekta koji nisu namijenjeni

gledateljima,

132

Dužnosti redara propisane su u čl. 10. st. 1. ZSNŠN.

55

- osobe zatečene u počinjenju prekršaja preda policiji.

4.4. KAZNENA DJELA

4.4.1. OPĆENITO

Zadnjim izmjenama ZSNŠN iz 2011. godine, u ZSNŠN uvedena su četiri kaznena

djela – Sudjelovanje u tučnjavi ili napadu na gledatelje i druge osobe, Organiziranje nasilja na

športskim natjecanjima, Uništavanje stvari ili imovine na športskim natjecanjima te

nepoštivanje mjera i zabrane. Do uvoñenja tih kaznenih djela u ZSNŠN, jedna od glavnih

zamjerki prema tom zakonu bila je ta što do tada niti jedni oblik protupravnih ponašanja na

športskim natjecanjima nije bio propisan kao kazneno djelo, pogotovu stoga što su mnoge

europske države u svojim zakonodavstvima propisivale kaznena djela za različite oblike

protupravnih ponašanja na športskim natjecanjima (npr. Engleska, Italija, Poljska, Bugarska i

dr.).133 Na taj način se sada Republika Hrvatska u cijelosti uklopila u zakonodavnu praksu

drugih europskih država. Meñutim, same izmjene i dopune ZSNŠN, pa tako i uvoñenje

kaznenih djela, zasigurno neće postići nikakav učinak ako se on ne bude u cijelosti

primjenjivao u praksi.134 U tom smislu, kao pozitivan primjer borbe protiv nasilničkog

ponašanja na nogometnim utakmicama, kao primjer treba uzeti Englesku. Naime, englesko

zakonodavstvo je za počinitelje protupravnih ponašanja na nogometnim utakmicama

propisalo velike zatvorske kazne, a uz to, propisi su se dosljedno primjenjivali, tako da je

uslijed toga Engleska već u prvih pet godina primjene tih propisa postigla iznimne rezultate u

suzbijanju nasilničkog ponašanja na nogometnim utakmicama. Rezultat takvog postupanja u

Engleskoj dovelo je do toga da izmeñu nogometnog igrališta i gledatelja više nema nikakvih

zaštitnih ograda, tučnjava na stadionu gotovo više i nema i sl. Prema tome, Engleska je

postala pozitivan primjer u borbi protiv nasilničkog ponašanja na nogometnim utakmicama

tako da su mnoge europske države na sličan način krenule u borbu protiv huliganizma na

stadionima. Unatoč tome, u mnogim europskim državama donošenje zakona koji ureñuju tu

133

Šuput, D: Pravni okvir koji uređuje borbu protiv nasilja na sportskim priredbama europskih država, Institut za uporedno pravo, Beograd, 2010. godina, str. 239-247. 134

Tako npr. stupanjem na snagu izmjena i dopuna ZSNŠN iz travnja 2009. godine vlasnici ili korisnici športskih objekata trebali su u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu tih izmjena (dakle, do travnja 2010. godine) opremiti športske objekte uređajima za kontrolu i brojanje ulaznica te neprekidnim videonadzorom s mogućnošću ispisa i pohranjivanja snimljenog zapisa o ponašanju gledatelja, a što nije napravljeno. Kada se uzme u obzir da je jedan od razloga izostanka tučnjava te drugih oblika protupravnih ponašanja na nogometnim utakmica u Engleskoj činjenica da se cjelokupno športsko natjecanje, pa tako i gledateljstvo, snima, s obzirom da je na temelju toga lako identificirati počinitelje, onda je jasno koliko je nužno i važno osigurati određene preduvjete u cilju sprječavanja protupravnih ponašanja na športskim natjecanjima.

56

problematiku nije polučilo sličan uspjeh (izuzetak su Italija i Poljska), a jedan od razloga

svakako treba tražiti u činjenici što se zakoni dosljedno ne primjenjuju u praksi.135

4.4.2. SUDJELOVANJE U TUČNJAVI ILI NAPADU NA GLEDATELJE ILI

DRUGE OSOBE

Čl. 31.a

1) Tko za vrijeme odlaska na športsko natjecanje, trajanje športskog natjecanja ili

povratka sa športskog natjecanja sudjeluje u tučnjavi ili napadu na druge

gledatelje, redare, službene osobe organizatora natjecanja, športaše ili druge osobe,

uslijed čega je neka osoba teško tjelesno ozlijeñena, kaznit će se za samo

sudjelovanje kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

2) Ako je kaznenim djelom iz st. 1. ovoga članka prouzročena smrt neke osobe,

počinitelj će se kazniti za samo sudjelovanje kaznom zatvora od šest mjeseci do

pet godina.

3) Organizator ili voña grupe koja počini kazneno djelo iz st. 1. ovoga članka kaznit

će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

4) Organizator ili voña grupe koja počini kazneno djelo iz st. 2. ovoga članka kaznit

će se kaznom zatvora od tri do deset godina.

5) Nema kaznenog djela iz st. 1. i 2. ovoga članka ako je osoba koja je sudjelovala u

tučnjavi uvučena u nju bez svoje krivnje ili samo radi toga jer se branila ili

razdvajala druge sudionike u tučnjavi.

Predmetno kazneno djelo predstavlja specijalno kazneno djelo (lex specialis) u odnosu

na kazneno djelo Sudjelovanje u tučnjavi iz čl. 122. KZ. Ovo kazneno djelo je specifično jer

se može jedino počiniti za vrijeme odlaska na športsko natjecanje, trajanja športskog

natjecanja ili povratka sa športskog natjecanja. U tom smislu važno je istaknuti što se ima

smatrati športskim natjecanjem prema ZSNŠN. Tako, športsko natjecanje u smislu ZSNŠN

smatra se svako pojedino natjecanje u okviru sustava športskih natjecanja uspostavljenog na

temelju ZŠ, u kome se natječu domaći i gostujući športski klub, meñunarodno natjecanje

organizirano na području Republike Hrvatske, natjecanje u sustavu europskih i svjetskih

športskih organizacija, natjecanje za koje postoji procjena mogućnosti izbijanja nereda i 135

Šuput, D: op. cit., str. 247-248.

57

nasilja te natjecanje u inozemstvu u kojemu sudjeluje reprezentacija ili športski klub iz

Republike Hrvatske.136

Počinitelji ovog kaznenog djela su osobe koje su sudjelovale u tučnjavi ili napadu na

druge gledatelje, redare, službene osobe organizatora natjecanja, športaše ili druge osobe.

Dakle, počinitelj ovog kaznenog djela može biti svaka osoba (delicta communia). Tučnjava

pretpostavlja fizičko obračunavanje izmeñu tri ili više osoba. Sudionici tučnjave nisu samo

oni koji se fizički obračunavaju, već i oni koji na drugi način u njoj sudjeluju npr. poticanjem,

bodrenjem i dr.137 Pod napadom se podrazumijeva svaka djelatnost koja je usmjerena na tijelo

neke osobe i koja stvara konkretnu opasnost prema tjelesnom integritetu te osobe.138

Da bi se ostvarilo ovo kazneno djelo potrebno je da uslijed sudjelovanja u tučnjavi ili

napada doñe do teške tjelesne ozlijede neke osobe (čl. 31.a st. 1. ZSNŠN) odnosno da je

prouzročena smrt neke osobe (čl. 31.a st. 2. ZSNŠN). Dakle, sudjelovanje u tučnjavi ili

napadu uslijed čega je došlo do prouzročenja smrti neke osobe predstavlja teži oblik osnovnog

kaznenog djela iz st. 1. te je stoga za st. 2. propisana i veća kazna.

Kod ovog kaznenog djela potrebno je naglasiti kako se kažnjava zbog samog

sudjelovanja u tučnjavi gdje je neka osoba teško tjelesno ozlijeñena ili prouzročena smrt neke

osobe, ali u slučaju ako se utvrdi tko je od sudionika tučnjave prouzročio tešku tjelesnu

ozljedu ili smrt neke osobe, tada će ta osoba odgovarati samo za npr. ubojstvo ili tešku

tjelesnu ozljedu (dakle, ne i za kazneno djelo Sudjelovanja u tučnjavi ili napadu na gledatelje

ili druge osobe), dok će ostali sudionici odgovarati zbog ovog kaznenog djela.

U čl. 31.a st. 3. ZSNŠN propisana je odgovornost organizatora ili voñe grupe koja je

počinila osnovni oblik kaznenog djela iz st. 1. tog članka (teška tjelesna ozljeda), dok je u st.

4. propisan teži oblik navedenog kaznenog djela (prouzročenje smrti neke osobe). Jasno je da

je uslijed toga i propisana veća kazna za st. 4., nego za st. 3.

Za razliku od ranijeg Kaznenog zakona (Narodne novine br 110/97, 27/98 - ispravak,

50/2000, 129/2000, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 84/2005 - ispravak, 71/2006,

110/2007, 152/2008 i 57/2011 – u daljnjem tekstu: KZ97) koji je poznavao značenje grupa

ljudi te je u čl. 89. toč. 22. za grupu ljudi naveo da su to najmanje tri osobe koje se povezane

radi trajnog ili povremenog činjenja kaznenog djela, pri čemu svaka od tih osoba daje svoj

136

Čl. 3. ZSNŠN. 137

Horvatić, Ž; Šeparović, Z: i dr.: op. cit. str. 95 i 96. te Garačić, A: op. cit. str. 74 i 75. 138

Bačić, F: Pavlović, Š: Komentar Kaznenog zakona, Organizator, Zagreb, 2004. godina, str. 1105.

58

udio u počinjenju kaznenog djela, novi KZ koji je na snazi 01. siječnja 2013. godine u svojim

odredbama nema značenja za pojam grupa ljudi. Zakonodavac je čl. 328. KZ-a ukinuo razliku

izmeñu grupe i zločinačkog udruženja te je sada u st. 4. navedenog članka naveo da

zločinačko udruženje čine najmanje tri osobe koje su se udružile sa zajedničkim ciljem

počinjenja jednog ili više kaznenih djela, za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju

duljem od tri godine, a koje ne uključuje udruženje koje čine osobe slučajno povezane za

neposredno počinjenje jednog kaznenog djela. Dakle, zakonodavac je proširio pojam

zločinačkog udruženje tako da ono u velikoj mjeri obuhvaća i dosadašnji pojam grupe.

Pojam organizator obuhvaća osobu koja je dominantna figura, voña i koja drži

dirigentsku palicu u svojim rukama, odreñuje program, plan, ciljeve, strategiju i taktičke

poteze organizacije odnosno grupe (čl. 31.a st. 3. i 4. ZSNŠN) ili pojmovno sada prema KZ-u

zločinačkog udruženja (čl. 328. st. 1. KZ-a). On usmjerava cjelokupnu aktivnost grupe ili

zločinačkog udruženja i autoritet je ostalim osobama te je koheziona snaga u unutarnjim

odnosima.139

Što se pak tiče značenja voñe grupe ili zločinačkog udruženja, treba istaknuti kako se

tu radi o vrlo važnoj ulozi neke osobe, koja planira i dodjeljuje pojedine zadatke unutar grupe

odnosno zločinačkog udruženja. Za razliku od člana grupe ili zločinačkog udruženja koji

nema lidersku ulogu i koji samo daje svoj udio u počinjenju kaznenog djela, voña grupe

odnosno zločinačkog udruženja je po svojoj važnosti i utjecaju odmah iza organizatora.

Prema tome, važno je naglasiti kako će ovo djelo postojati jedino u slučaju ako je

došlo do teške tjelesne ozlijede odnosno prouzročenja smrti neke osobe, jer će se u

suprotnome raditi o prekršaju, a ne o kaznenom djelu. Teška tjelesna ozljeda i prouzročenje

smrti predstavljaju objektivni uvjet kažnjivosti, jer se radi o naknadnom dogañaju od kojega

je zakonom uvjetovano postojanje odreñene inkriminacije, a koji ne mora biti obuhvaćen

krivnjom počinitelja.140 Počinitelj ovog kaznenog djela ne može biti osoba koja je sudjelovala

u tučnjavi i koja je jedino teško tjelesno ozlijeñena, ali ako je osim te osobe, još netko drugi

teško tjelesno ozlijeñen ili je pak prouzročena smrt neke osobe, tada ta osoba može kazneno

odgovarati.

Kazneno djelo sudjelovanje u tučnjavi ili napadu na gledatelje ili druge osobe može se

počiniti jedino s namjerom.

139

Bačić, F: Pavlović, Š: op. cit. str. 1136. 140

Zlatarić, B; Damaška, M: op. cit. str. 197.

59

Prema čl. 31.a st. 5. ZSNŠN nema kaznenog djela iz st. 1. i 2. tog članka ako je osoba

koja je sudjelovala u tučnjavi uvučena u nju bez svoje krivnje ili samo radi toga jer se branila

ili razdvajala druge sudionike u tučnjavi. Naime, takvo sudjelovanje u tučnjavi predstavlja

jedan od razloga isključenja protupravnosti pa stoga i nema kaznenog djela.

Kada je u pitanju objektivni uvjet kažnjivosti, već ranije je istaknuto kako je kod ovog

djela potrebno da neka osoba bude teško tjelesno ozlijeñena ili da je prouzročena smrt neke

osobe. Meñutim, kod prosuñivanja radi li se uopće o ozljedi ili ne, odnosno o kojoj težini

ozlijede je riječ, važno je istaknuti kako odluku o tome ne donosi sud, već sudski vještaci

kojima tijelo koje vodi postupak nalaže izradu nalaza i mišljenja (vještačenje).141

4.4.3. ORGANIZIRANJE NASILJA NA ŠPORTSKIM

NATJECANJIMA

Čl. 31.b

Tko organizira ili vodi grupu ljudi koja zajednički za vrijeme odlaska na športsko

natjecanje, trajanja športskog natjecanja ili povratka sa športskog natjecanja

sudjeluje u tučnjavi ili napadu na druge gledatelje, redare, službene osobe

organizatora natjecanja, športaše ili druge osobe, uslijed čega je neka osoba

tjelesno ozlijeñena ili je došlo do oštećenja ili uništenja tuñe stvari ili imovine veće

vrijednosti, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.

Kazneno djelo iz ovog članka može počiniti svaka osoba (delicta communia). Iz

zakonskog opisa ovog kaznenog djela razvidno je kako je intencija zakonodavca prije svega

sankcionirati onoga tko organizira ili vodi grupu radi činjenja gore navedenih radnji s obzirom

da se radi o osobama koje imaju najznačajniju hijerarhijsku ulogu u počinjenju kaznenih

djela. Dakle, osnovni cilj ovog kaznenog djela je kažnjavanje onoga tko organizira nasilje na

športskom natjecanju. Važno je naglasiti kako je riječ o novom kaznenom djelu budući da se

ovo kazneno djelo do sada nije moglo podvesti pod niti jedno drugo kazneno djelo unutar KZ-

a, pa tako ni kada je u pitanju kazneno djelo Sudjelovanja u tučnjavi iz čl. 122. KZ-a. Naime,

kod kaznenog djela iz čl. 122. KZ-a potrebno je da je kod neke osobe nastupila smrt ili teška

tjelesna ozljeda. Upravo radi potrebe inkriminacije organizatora ili voñe grupe te važnosti

njihovih uloga u počinjenu kaznenog djela, bilo je nužno propisati jedno ovakvo kazneno

141

Čl. 309. ZKP.

60

djelo, bez obzira što se kao posljedica može pojaviti samo tjelesna ozljeda.142 Osim tjelesne

ozlijede, kod počinjenja ovog kaznenog djela kao objektivni uvjet kažnjivosti može još biti

oštećenje ili uništenje tuñe stvari ili imovine veće vrijednosti.

Osnovna razlika izmeñu uništenja i oštećenja neke imovine ili stvari jest u tome što

uništenje znači promjenu u suštini ili obliku imovine odnosno stvari tako da ona više nije što

je bila niti se može uporabiti za ono što je namijenjena, dok oštećenje predstavlja promjenu

suštine, stanja ili oblika imovine odnosno stvari, uslijed čega ta stvar ne može služiti ili samo

djelomično može služiti svojoj svrsi.143 Meñutim, nije dovoljno da doñe samo do oštećenja ili

uništenja tuñe stvari ili imovine, već je potrebno da se radi o stvari ili imovini veće vrijednosti

(prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske mora se raditi o vrijednosti

koja prelazi 30.000,00 kuna).144

Što se tiče pojmova poput organiziranja ili voñenja grupe, športskog natjecanja,

sudjelovanja u tučnjavi ili napadu, o tome je bilo već govora kod prethodnog kaznenog djela,

a što sve jednako vrijedi i za ovo kazneno djelo, pa se stoga nema potrebe ponavljati.

Kazneno djelo Organiziranje nasilja na športskim natjecanjima može se počiniti jedino

s namjerom.

4.4.4. UNIŠTAVANJE STVARI ILI IMOVINE NA ŠPORTSKIM

NATJECANJIMA

Čl. 31.c

Tko za vrijeme odlaska na športsko natjecanje, trajanje športskog natjecanja ili

povratka sa športskog natjecanja ošteti, izobliči, uništi ili učini neuporabljivom

tuñu stvar ili imovinu veće vrijednosti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom

zatvora do tri godine.

142

Tjelesna ozljeda u najširem medicinskom značenju predstavlja svako nasilno organsko ili duševno oštećenje tjelesne cjelovitosti, neovisno je li ono nastalo namjerno ili nenamjerno. Vidi o tome kod Bačić, F; Pavlović, Š: op. cit. str. 483. 143

Pavišić, B; Veić, P: Komentar Kaznenog zakona, MUP RH, Zagreb, 1999. godina, str. 434. 144

Radi jedinstvene primjene neodređenih vrijednosti obilježja za pojedina kaznena djela od strane svih sudova, nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN, 129/00 od 22. prosinca 2000), Kazneni odjel Vrhovnog suda na sjednici održanoj dana 19. siječnja 2001. godine donio je dopunu pravnog shvaćanja od 24. studenoga 1997. godine (Su-726-IV/97) da zakonsko obilježje „stvar velike vrijednosti“ postoji kad vrijednost uništene ili oštećene stvari prelazi 30.000,00 kuna.

61

Ovo kazneno djelo predstavlja specijalno kazneno djelo (lex specialis) u odnosu na

kazneno djelo Oštećenje tuñe stvari iz čl. 235. KZ-a. Kao i kod prethodnih kaznenih djela,

ovo kazneno djelo takoñer može počiniti svaka osoba (delicta communia). Kazneno djelo

uništavanja stvari ili imovine na športskim natjecanjima čini onaj tko za vrijeme odlaska na

športsko natjecanje ili povratka sa športskog natjecanja ošteti, izobliči ili učini

neuporabljivom tuñu stvar ili imovinu veće vrijednosti. U obrazloženju Konačnog prijedloga

Zakona o izmjenama i dopunama ZSNŠN iz prosinca 2010. godine predlagatelj je izričito

naveo kako je s obzirom na učestalost uništavanja imovine veće vrijednosti prije, za vrijeme

ili nakon športskog natjecanja bilo potrebno uvesti ovo novo kazneno djelo.

Kao i kod kaznenog djela organiziranja nasilja na športskim natjecanjima iz čl. 31.b

ZSNŠN, i ovdje je potrebno da oštećenje, izobličenje, uništenje ili činjenje neuporabljivom

tuñe stvari ili imovine bude veće vrijednosti (dakle, potrebno je da se radi o šteti većoj od

30.000,00 kuna). Dok smo u odnosu na oštećenje, uništenje te stvar veće vrijednosti dali

pojašnjenje kod kaznenog djela organiziranja nasilja na športskim natjecanjima, u narednom

dijelu potrebno je pojasniti što to znači kada je stvar izobličena i kada je učinjena

neuporabljivom. Tako, izobličenje znači da je stupanj povrede takav kojim se znatno narušava

dotadašnji oblik stvari, dok učiniti stvar neuporabljivom znači dovesti stvar u takvo stanje da

se ne može više rabiti u svrhe za koje je namijenjena, a da pri tome nije oštećena ili

uništena.145

Da bi se mogla oštetiti, izobličiti, uništiti ili učiniti neuporabljivom neka stvar, nužno

je da je stvar tuña, s time da ovo kazneno djelo može počiniti i suvlasnik jer se na taj način

povrjeñuje pravo drugog suvlasnika.146

Kazneno djelo Uništavanje stvari ili imovine na športskom natjecanju može se počiniti

jedino s namjerom.

4.4.5. NEPOŠTIVANJE MJERA I ZABRANA

Čl. 31.d

Tko se za vrijeme trajanja zaštitne mjere iz članka 32., sigurnosne mjere iz članka

34. ili zabrane prisustvovanja športskom natjecanju iz čl. 34.a ZSNŠN zatekne na

145

Bačić, F; Pavlović, Š: op. cit. str. 798. 146

Kazneno djelo uništenja i oštećenja tuđe stvari iz čl. 222. st. 1. KZ-a (prije čl. 137. st. 1. KZH) može počiniti i suvlasnik na zajedničkoj stvari, jer na taj način povrjeđuje pravo drugoga – Županijski sud u Bjelovaru Kž-92/08 od 05. veljače 1980. godine.

62

prostoru športskog objekta ili se njegova prisutnost utvrdi na drugi način, kaznit će

se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine

Isto kao što je slučaj s kaznenim djelom Organiziranje nasilja na športskim

natjecanjima iz čl. 31.b ZSNŠN, i ovdje je riječ o novom kaznenom djelu koje se po svom

zakonskom okviru nije moglo podvesti pod neko drugo kazneno djelo unutar KZ-a. Ovo

kazneno djelo takoñer može počiniti svaka osoba (delicta communia). Dok je prije donošenja

izmjena i dopuna ZSNŠN iz 2011. godine ovakvo postupanje zakonodavac propisao kao

prekršaj, navedenim izmjenama zakonodavac je očito želio onemogućiti svako neozbiljno

shvaćanje i izigravanje izrečenih mjera koje se odnose na zabranu prisustvovanja odreñenim

športskim natjecanjima. Upravo radi toga je takva postupanja propisao kao kazneno djelo

želeći na takav način što učinkovitije utjecati na počinitelje kojima su izrečene takve mjere,

odvratiti ih od daljnjih činjenja protupravnih ponašanja te preventivno djelovati na sve ostale

da se ne ponašaju protupravno. Dakle, ovo kazneno djelo je uvedeno za sve one koji se za

vrijeme trajanja zaštitnih mjera, sigurnosnih mjera i drugih mjera zateknu na prostoru

športskog objekta ili se njegova prisutnost utvrdi na drugi način (putem videonadzora).

S obzirom da ovo kazneno djelo čini osoba koja se za vrijeme trajanja zaštitnih mjera,

sigurnosnih mjera i drugih mjera zatekne na športskom objektu, potrebno je odrediti što se

smatra športskim objektom. Tako, prema čl. 65. ZS športskim grañevinama smatraju se

ureñene i opremljene površine i grañevine u kojima se provode športske djelatnosti, a koje

osim općih uvjeta propisanih posebnim propisima za te grañevine zadovoljavaju i posebne

uvjete u skladu s odredbama ZS. U čl. 3. st. 5. ZSNŠN navedeno je kako se športskim

objektom smatra, pored športskog objekta prema odredbama ZS, i drugi zatvoreni ili otvoreni

objekt koji služi obavljanju drugih djelatnosti kada se povremeno koristi za športsko

natjecanje te prostor na kojem se ulazak i kretanje osoba uvjetuje posjedovanjem ulaznice ili

posebne dozvole koju izdaje organizator natjecanja.

Imajući u vidu da se kao počinitelji ovog djela mogu pojaviti osobe koje se zateknu na

športskom objektu, a kojima su prethodno izrečene zaštitne mjere iz čl. 32, sigurnosne mjere

iz čl. 34 ili zabrana prisustvovanja športskom natjecanju iz čl. 34.a ZSNŠN, u sljedećem

dijelu rada navesti će se koje su sve mjere sadržane u čl. 32, čl. 34 te čl. 34.a ZSNŠN.

63

Prema čl. 32. ZSNŠN, pored zaštitnih mjera i mjera opreza147 propisanih PZ, sud može

počinitelju izreći i zaštitne mjere:148

- zabrane prisustvovanja odreñenim športskim natjecanjima na području Republike

Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju,

- zabrane prisustvovanja odreñenim športskim natjecanjima na području Republike

Hrvatske s obvezom boravka u policijskoj postaji,

- zabrane odlaska na odreñena športska natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluju

hrvatske reprezentacije ili športski klubovi s obvezom javljanja u policijsku

postaju.

Odredbom čl. 34. ZSNŠN počinitelju kaznenog djela učinjenog za vrijeme održavanja

športskog natjecanja sud može pored kazne i sigurnosnih mjera propisanih KZ-om149 izreći i

sigurnosnu mjeru zabrane prisustvovanja odreñenim športskim natjecanjima u trajanju koje ne

može biti kraće od jedne godine niti duže od pet godina računajući od pravomoćnosti sudske

147

Prema čl. 130. st. 2. PZ-a mjere opreza su: zabrana napuštanja boravišta bez dozvole suda, zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja, zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, zabrana poduzimanja određene poslovne aktivnosti, privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice sa zabranom te privremeno oduzimanje vozačke dozvole za upravljanje vozilom ili dozvole za upravljanje plovilom, zrakoplovom ili drugim prijevoznim sredstvom. Rješenjem Prekršajnog suda u Splitu br. VI JRM -2064/09 od 17. studenoga 2009. godine okrivljeniku je produljena mjera opreza zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima i to nogometnim utakmicama na kojima nastupa HNK Hajduk i reprezentacija RH, na području RH, dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti odluke o prekršaju, s obrazloženjem da se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak zbog prekršaja iz čl. 4. st. 1. toč. 7. ZSNŠN te da će navedena mjera spriječiti okrivljenika u činjenju novih istovrsnih prekršaja. Povodom izjavljene žalbe okrivljenika, Visoki prekršajni sud RH svojim rješenjem br. IR-508/2010 od 18. svibnja 2010. godine potvrdio je odluku Prekršajnog suda u Splitu i odbio okrivljenikovu žalbu navodeći kako s obzirom na težinu i značaj prekršaja koji se okrivljenik ustavlja na teret, izrečena mjera opreza samo prevenira moguću situaciju u kojoj bi se okrivljenik i u budućnosti, do okončanja prekršajnog postupka odnosno pravomoćnosti presude, mogao na sličan način protupravno ponašati za vrijeme odigravanja nogometnih utakmica i time predstavljati opasnost za ostale disciplinirane posjetitelje nogometne utakmice. U jednom rješenju istražnog suca Županijskog suda u Splitu, a temeljem odredbe čl. 90. st. 1. i 2. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06), protiv okrivljenika su određene dvije mjere opreza, i to: 1) zabranjuje se okrivljenicima posjećivanje svih nogometnih utakmica HNK Hajduk i 2) obvezuju se okrivljenici u vrijeme odigravanja nogometnih utakmica HNK Hajduk prijavljivati u policijsku postaju nadležnu prema mjestu njihovog prebivališta. 148

Zaštitne mjere koje se prema odredbi čl. 50. PZ-a mogu primijeniti su: obvezno psihijatrijsko liječenje, obvezno liječenje od ovisnosti, zabrana obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili dužnosti fizičkoj osobi, zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova pravnoj osobi, protjerivanje stranca iz zemlje, oduzimanje predmeta te zabrana upravljanja motornim vozilom. 149

Prema odredbi čl. 73. KZ-a sigurnosne mjere koje se mogu primijeniti su: obvezno psihijatrijsko liječenje, obvezno liječenje od ovisnosti, zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom, protjerivanje stranca iz zemlje i oduzimanje predmeta.

64

odluke, s time da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove

mjere.

Nadalje, odredbom čl. 34.a ZSNŠN propisano je kako osobi za koju postoje saznanja

da se već ranije protupravno ponašala za vrijeme dolaska, održavanja ili odlaska s nekog

športskog natjecanja prekršajni sud na prijedlog policijske uprave nadležne za područje na

kome se nalazi prebivalište takve osobe može izreći zabranu prisustvovanja odreñenom

športskom natjecanju ili zabranu prisustvovanja športskim natjecanjima za vrijeme koje ne

može biti kraće od šest mjeseci niti duže od godinu dana.

Kazneno djelo Nepoštivanje mjera i zabrana može se počiniti jedino s namjerom.

4.5. ZAŠTITNE MJERE

Počinitelju prekršaja prekršajni sud može, pored zaštitnih mjera i mjera opreza

propisanih PZ-om,150 izreći i zaštitnu mjeru:151

- zabrane prisustvovanja odreñenim športskim natjecanjima na području Republike

Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju,152

- zabrane prisustvovanja odreñenim športskim natjecanjima na području Republike

Hrvatske s obvezom boravka u policijskoj postaji,

- zabrane odlaska na odreñena športska natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluju

hrvatske reprezentacije ili športski klubovi s obvezom javljanja u policijsku postaju i

obvezom predavanja putne isprave.

Zaštitne mjere mogu se izreći u trajanju koje ne može biti kraće od jedne godine niti

duže od dvije godine.

Osoba kojoj je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja odreñenim športskim

natjecanjima na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju, dužna

150

Vidjeti bilješku br. 147. i 148. 151

Čl. 32. st. 1. ZSNŠN. 152

Presudom Prekršajnog suda u Splitu br. Pp 13-J-1712/11 od 20. srpnja 2011. godine okrivljenik je proglašen krivim što je dana 19. srpnja 2011. godine oko 20,10 sati zatečen ispred istočne tribine Gradskog stadiona Poljud pri ulasku u stadion gdje se odigravala nogometna utakmica Prve HNL između HNK Hajduk i NK Šibenik s početkom u 20,00 sati, kojom prigodom je nad njim napravljen alkotest te je utvrđeno da je pod utjecajem alkohola od 0,78 g/kg, dakle, pokušao je ući na prostor športskog objekta u alkoholiziranom stanju iznad 0,5 g/kg alkohola u krvi, čime je počinio prekršaj iz čl. 4. st. 1. podstavak 3. ZSNŠN, a kažnjiv po čl 39. st. 1. toč. 3. ZSNŠN te je stoga prema okrivljeniku primijenjena uvjetna osuda i temeljem odredbe čl. 32. st. 1. toč. 1. ZSNŠN izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama gdje nastupa HNK Hajduk na području RH s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine.

65

je najkasnije dva sata prije početka odreñenog športskog natjecanja pristupiti u nadležnu

policijsku postaju prema mjestu prebivališta, a ako je odsutna iz mjesta prebivališta i nalazi se

u Republici Hrvatskoj u najbližu policijsku postaju i javiti se dežurnom policijskom

službeniku te ga izvijestiti o adresi na kojoj će se nalaziti za vrijeme trajanja odreñenog

športskog natjecanja, kao i za vrijeme do isteka dva sata nakon završetka tog natjecanja.153

Adresa ne može biti unutar područja od dva kilometra od športskog objekta na kojem se

održava športsko natjecanje za koje je osobi izrečena zaštitna mjera, osim u slučaju kada ta

osoba unutar navedenog područja ima prebivalište ili boravište, odnosno mjesto rada ili u

drugim opravdanim slučajevima. Policija je ovlaštena provjeriti nalazi li se osoba na

navedenoj adresi.154

Osoba kojoj je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja odreñenim športskim

natjecanjima na području Republike Hrvatske s obvezom boravka u policijskoj postaji, dužna

je najkasnije pola sata prije početka odreñenog športskog natjecanja pristupiti u policijsku

postaju prema mjestu prebivališta, a ako je odsutna iz mjesta prebivališta i nalazi se u

Republici Hrvatskoj u najbližu policijsku postaju te je dužna boraviti u službenim

prostorijama policije ili drugim pogodnim prostorijama do isteka dva sata nakon završetka

športskog natjecanja.

Osoba kojoj je izrečena zaštitna mjera zabrane odlaska na odreñena športska

natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluju hrvatske reprezentacije ili športski klubovi s

obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave, dužna je

153

Visoki Prekršajni sud Republike Hrvatske je u svom rješenju br. Jž-2953/2007 od 21. siječnja 2009. godine pored ostalog naveo: …Naime, odredbom čl. 39.a st. 2. ZSNŠN (NN br. 117/03 i br. 71/06) propisano je između ostalog da će se kazniti osoba, koja za vrijeme zaštitne mjere ne pristupi u policijsku postaju i ne javi se dežurnom policijskom službeniku (čl. 35.a st. 1. istog Zakona) što je okrivljenik u svom iskazu i priznao. Nadalje, u čl. 35.a st. 1. istog Zakona između ostalog propisano je ako okrivljenik ne postupi na gore propisani način i ne javi se uslijed nemogućnosti zbog zdravstvenog stanja ili profesionalnih obveza koje ne trpe odgodu, da je dužan javiti telefonom i izvijestiti o adresi na kojoj se nalazi, a ako je odsutan iz mjesta prebivališta, a nalazi se u Republici Hrvatskoj, dužan je pristupiti u najbližu policijsku postaju i izvijestiti o adresi na kojoj se nalazi, a ova odredba sadržana je i u zaštitnoj mjeri koja je primijenjena prema okrivljeniku rješenjem Prekršajnog suda u Zagrebu br. VII-J-D-1219-2007. godine od 25. ožujka 2007. godine. Slijedom navedenog, okolnost na koju se okrivljenik poziva i drži odlučnim činjenicama, da nije znao za utakmicu jer zbog obveza nije pratio dnevni tisak ili slaba medijska praćenost utakmice, nisu okolnost koja bi ispričala okrivljenika za djelo prekršaja za koji se tereti, jer za to nema zakonskog uporišta… 154

Presudom Prekršajnog suda u Splitu br. Pp 13-J-5925/10 od 01. rujna 2010. godine okrivljenik je proglašen krivim jer je dana 29. kolovoza 2010. godine u Splitu, nakon provjere od strane policijskog službenika, utvrđeno da se ne nalazi u caffe baru „Arca“ u trgovačkom centru „Joker“, iako se bio dužan nalaziti na toj adresi za vrijeme utakmice, kao i dva sata nakon završetka utakmice, a koja se tog dana odigravala u Parku mladeži u Splitu između RNK Split i HNK Hajduk u vremenu od 20,00 do 21,45 sati, budući da mu je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Splitu br. VII J-4521/10 izrečena zaštitna mjera zabrane posjećivanja svih nogometnih utakmica u kojima sudjeluje HNK Hajduk i reprezentacija Hrvatske na području RH u trajanju od jedne godine, s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine, računajući od dana pravomoćnosti gore navedene odluke tj. od 08. travnja 2010. godine.

66

najkasnije pola sata prije početka odreñenog športskog natjecanja pristupiti u policijsku

postaju prema mjestu prebivališta, a ako je odsutna iz mjesta prebivališta i nalazi se u

Republici Hrvatskoj u najbližu policijsku postaju i javiti se dežurnom policijskom službeniku

te ga izvijestiti o adresi na kojoj će se nalaziti za vrijeme trajanja odreñenog športskog

natjecanja kao i za vrijeme do isteka dva sata nakon završetka tog natjecanja te je dužna

sedam dana prije održavanja športskog natjecanja predati putnu ispravu u policijskoj postaji

prema mjestu prebivališta. Policija je ovlaštena provjeriti nalazi li se osoba na navedenoj

adresi.

Ako je osoba kojoj je izrečena jedna od zaštitnih mjera propisanih ZSNŠN iz

opravdanih razloga, radi zdravstvenog stanja ili profesionalnih obveza koje ne trpe odgodu, u

nemogućnosti postupiti kako je to propisano, dužna je javiti se telefonom u policijsku postaju

prema mjestu prebivališta i izvijestiti o adresi na kojoj se nalazi.

Policija može za osobom kojoj je izrečena zaštitna mjera i koja nije pristupila u

nadležnu ili najbližu policijsku postaju i javila se dežurnom policijskom službeniku ili za koju

se provjerom utvrdilo da se ne nalazi na danoj adresi, raspisati potragu radi dovoñenja sucu

prekršajnog suda. Policija će prekršajnom sudu dovesti osobu kojoj je izrečena zaštitna mjera

članka, ako je zatečena u prostoru športskog objekta ili je njezina prisutnost utvrñena

pregledom zapisa videonadzora športskog objekta ili zapisa videonadzora koji je obavila

policija.

Novčanom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od

najmanje 30 do najdulje 60 dana kaznit će se osoba kojoj je izrečena zaštitna mjera, a koja ne

postupi sukladno prethodnim pasusima. Novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna ili

kaznom zatvora od najmanje 30 do najdulje 60 dana kaznit će se fizička osoba koja je dva ili

više puta od dana počinjenja prekršaja u razdoblju od dvije godine unatrag pravomoćno

proglašena krivom za navedeni prekršaj.

Osobi za koju postoje saznanja da se već ranije protupravno ponašala za vrijeme

dolaska, održavanja ili odlaska s nekog športskog natjecanja prekršajni sud na prijedlog

policijske uprave nadležne za mjesto održavanja športskog natjecanja ili policijske uprave

nadležne za područje na kome se nalazi prebivalište takve osobe može izreći zabranu

prisustvovanja odreñenom športskom natjecanju ili zabranu prisustvovanja športskim

natjecanjima za vrijeme koje ne može biti kraće od šest mjeseci niti duže od godinu dana.155

155

Pravomoćnim rješenjem Prekršajnog suda u Splitu br. 1-16-2311/05 od 11. studenoga 2005. godine prema okrivljeniku je temeljem odredbe čl. 35. ZSNŠN u svezi s čl. 36. st. 2 i 3. ZP primijenjena zaštitna mjera zabrane

67

Ta osoba dužna je najkasnije dva sata prije početka odreñenog športskog natjecanja pristupiti

u nadležnu policijsku postaju prema mjestu prebivališta, a ako je odsutna iz mjesta

prebivališta i nalazi se u Republici Hrvatskoj u najbližu policijsku postaju i javiti se dežurnom

policijskom službeniku te ga izvijestiti o adresi na kojoj će se nalaziti za vrijeme trajanja

odreñenog športskog natjecanja, kao i za vrijeme do isteka dva sata nakon završetka tog

natjecanja. Adresa ne može biti unutar područja od dva kilometra od športskog objekta na

kojem se održava športsko natjecanje za koje je osobi izrečena zabrana, osim u slučaju kada ta

osoba unutar navedenog područja ima prebivalište ili boravište, odnosno mjesto rada ili u

drugim opravdanim slučajevima.

Novčanom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od

najmanje 30 do najdulje 60 dana kaznit će se osoba kojoj je izrečena navedena zabrana i koja

ne postupi kako je gore propisano. Novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna ili

kaznom zatvora od najmanje 30 do najdulje 60 dana kaznit će se fizička osoba koja je dva ili

više puta od dana počinjenja prekršaja u razdoblju od dvije godine unatrag pravomoćno

proglašena krivom za navedeni prekršaj.

Pravomoćnu odluku o prekršaju u kojoj je izrečena zaštitna mjera, sud osim

podnositelju optužnog prijedloga dostavlja i nacionalnom športskom savezu, koji je o tome

dužan obavijestiti organizatora športskog natjecanja, odnosno ugovornog distributera

ovlaštenog za prodaju ulaznica te klub, odnosno udrugu navijača. Organizator športskog

natjecanja ili ugovorni distributer odbit će prodati ili dodijeliti ulaznicu za odreñeno

natjecanje osobi kojoj je izrečena zaštitna mjera ili mjera opreza za vrijeme dok traje ta

zaštitna mjera ili mjera opreza. Isto tako, organizator športskog natjecanja dužan je poduzeti

mjere za onemogućivanje pristupa na prostor športskog objekta osobi za koju zna ili je dužan

znati da joj je izrečena zaštitna, odnosno sigurnosna mjera zabrane prisustvovanja odreñenim

prisustvovanja športskim natjecanjima i to na svim nogometnim utakmicama HNK «Hajduk» bez obzira na mjesto odigravanja u trajanju od jedne godine. Zaštitna mjera izvršit će se po pravomoćnosti rješenja, a povjerava se PU splitsko-dalmatinskoj – nadležnoj policijskoj postaji na čijem području okrivljenik ima prebivalište, s time da je okrivljenik dužan postupati po nalozima službene osobe nadležne policijske postaje koja izvršava mjeru. U obrazloženju rješenja je navedeno kako je prijedlog za tom mjerom podnijela PU splitsko dalmatinska navodeći kako okrivljenik djeluje u sklopu organizirane skupine od oko tridesetak osoba koje čine «izgredničku jezgru» navijača HNK «Hajduk» te da u «izgredničkim» ponašanjima sudjeluje već dugi niz godina. Prema mišljenju predlagatelja, prihvaćanjem predložene mjere djelovalo bi se preventivno na način da bi se sa športskih terena udaljile osobe sklone protupravnim ponašanjima. Prijedlogu je priložena evidencija MUP-a iz koje proizlazi da je okrivljenik do sada u više navrata evidentiran kao počinitelj protupravnih ponašanja na športskim natjecanjima (zlorabio je pirotehnička sredstva, neovlašteno je ulazio u natjecateljski prostor, napao je djelatnika policije na osiguranju športske utakmice i dr.). Sud je prihvatio navedeni prijedlog smatrajući kako su zbog ranijih protupravnih ponašanja okrivljenika na športskim natjecanjima ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu zaštitne mjere iz čl. 35. ZSNŠN, te da će ova mjera, koja prije svega djeluje preventivno, onemogućiti okrivljenika da ubuduće sudjeluje u protupravnim ponašanjima na športskim natjecanjima.

68

športskim natjecanjima ili mjera opreza. Takoñer, organizator športskog natjecanja ili

ugovorni distributer odbit će prodati ili dodijeliti ulaznicu za odreñeno natjecanje osobi za

koju raspolaže saznanjima da se ranije protupravno ponašala te će poduzeti mjere za

onemogućavanje pristupa na prostor športskog objekta toj osobi.

Novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od

najmanje tri dana do najdulje 30 dana kaznit će se za prekršaj fizička osoba, odnosno

novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna pravna osoba koja kupi ili na drugi način

pribavi ili omogući kupnju ili pribavljanje ulaznica osobi kojoj je izrečena zaštitna mjera,156

zabrana prisustvovanja športskom natjecanju157 i mjera opreza158 te organizator športskog

natjecanja koji ne odbije prodati ili dodijeliti ulaznicu za odreñeno natjecanje osobi kojoj je

izrečena zaštitna mjera ili mjera opreza za vrijeme dok traje ta zaštitna mjera ili mjera opreza,

koji ne poduzme mjere za onemogućivanje pristupa na prostor športskog objekta osobi za

koju zna ili je dužan znati da joj je izrečena zaštitna, odnosno sigurnosna mjera zabrane

prisustvovanja odreñenim športskim natjecanjima ili mjera opreza te koji ne odbije prodati ili

dodijeliti ulaznicu za odreñeno natjecanje osobi za koju raspolaže saznanjima da se ranije

protupravno ponašala te će poduzeti mjere za onemogućavanje pristupa na prostor športskog

objekta toj osobi.

Počinitelju kaznenog djela učinjenog za vrijeme održavanja športskog natjecanja sud

može pored kazne i sigurnosnih mjera propisanih KZ-om159 izreći i sigurnosnu mjeru zabrane

prisustvovanja odreñenim športskim natjecanjima u trajanju koje ne može biti kraće od jedne

godine niti duže od pet godina računajući od pravomoćnosti sudske odluke, s tim da se

vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere. Na sigurnosnu

mjeru izrečenu počinitelju kaznenog djela glede njegovih obveza, na odgovarajući način se

primjenjuju odredbe koje se odnose na obveze počinitelja prekršaja kojemu je izrečena

zaštitna mjera.

Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove ustrojava i vodi Zbirku podataka o

osobama i dogañajima vezanim uz športska natjecanja. Zbirka podataka sadrži: osobne

podatke o osobama evidentiranim za prekršaje iz ZSNŠN (ime i prezime, ime oca/majke,

156

Vidjeti čl. 32. st. 1. i čl. 34.a st. 1. ZSNŠN. 157

Čl. 34.a st. 1. ZSNŠN. 158

Čl. 130. st. 2. PZ-a. 159 Prema odredbi čl. 65. st. 1. KZ-a sigurnosne mjere su: obvezno psihijatrijsko liječenje, obvezno liječenje od

ovisnosti, obvezan psihosocijalni tretman, zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, zabrana

upravljanja motornim vozilom, zabrana približavanja, udaljenje iz zajedničkog kućanstva, zabrana pristupa Internetu i zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora.

69

osobni identifikacijski broj, datum i mjesto roñenja, spol, nadimak, pseudonim, zanimanje,

pripadnost klubu navijača ili navijačkoj skupini, fotografiju te svaku informaciju koja se

odnosi na identificiranu fizičku osobu koja se može identificirati), podnesenim kaznenim

prijavama i optužnim prijedlozima, izrečenim mjerama opreza, kaznama, sigurnosnim i

zaštitnim mjerama, te zabranama prisustvovanja športskim natjecanjima, dovedenim i

zadržanim osobama, podatke dobivene od inozemnih policijskih tijela, te s time u vezi

podatke o navijačima i navijačkim skupinama. Navedeni podaci mogu se koristiti za razmjenu

u okviru meñunarodne policijske suradnje, a mogu se davati i drugim korisnicima sukladno

propisu kojim se ureñuje zaštita osobnih podataka. Svi ti podaci čuvaju se deset godina.160

5. PROTUPRAVNA PONAŠANJA PREMA ZAKONU O SPORTU

5.1. ZAKON O SPORTU

ZS donesen je 28. lipnja 2006. godine, a stupio je na snagu 06. srpnja 2006. godine.

Od njegovog stupanja na snagu pa do danas, ZS mijenjao se četiri puta – 2008, 2010, 2011 i

2012. godine. Na izradi ZS radilo se oko šest godine, a u njemu su sudjelovali istaknuti pravni

stručnjaci i razne športske institucije, posebno Hrvatski olimpijski odbor. Važno je naglasiti

kako sustav športa u Republici Hrvatskoj sve do donošenja ZS iz 2006. godine nije bio

usklañen sa sustavom športa Europske unije niti je do tada važeći Zakon o sportu (Narodne

novine br. 111/97, 13/98 i 24/01 – u daljnjem tekstu: ZOŠ) nudio odgovarajuća rješenja glede

ureñenje problematike suvremenog športa.

ZS sastoji se od XV. glava, i to: I. Opće odredbe, II. Nacionalni program sporta, III.

Nacionalno vijeće za sport, IV. Sustav sporta i sportske djelatnosti, V. Oblici udruživanja, VI.

Stručni poslovi u sportu, VII. Sportska natjecanja, VIII. Sportske grañevine, IX. Zdravstvena

zaštita, X. Financiranje sporta, XI. Informacijski sustav u sportu, XII. Državne nagrade u

sportu, XIII. Nadzor, XIV. Kaznene odredbe te XV. Prijelazne i završne odredbe. S obzirom

na temu ovog nastavnog teksta, u daljnjem dijelu analizirat će se samo glava XIV. koja nosi

naziv Kaznene odredbe i koja se odnosi na prekršaje propisane ZS.

160

Vidjeti čl. 39.b ZSNŠN.

70

5.2. PROTUPRAVNA PONAŠANJA PREMA ZAKONU O SPORTU

Odredbama ZS, uz ostalo, propisane su i obveze pravnih i fizičkih osoba u sustavu

športa, dok su čl. 86, čl. 87, čl. 88 i čl. 89. ZS propisani prekršaji u slučaju povreda tih

odredbi. Radi lakšeg razumijevanja u čemu se sastoji prekršaj pravnih i fizičkih osoba u

sustavu športa, u narednom dijelu rada najprije će se navesti opis prekršaja, a potom će se

analizirati svaki prekršaj posebno.

Čl. 86. ZS

(1) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna

osoba ako:

1. započne obavljati sportsku djelatnost prije nego što bude upisana u registar sportskih

djelatnosti koji vodi ured državne uprave u županiji, odnosno ured Grada Zagreba nadležan za

poslove sporta,

2. obavljanje stručnih poslova u sportu povjeri osobi koja za to ne ispunjava uvjete,

3. traži ili dopusti da u sportskom natjecanju sudjeluje osoba kojoj nije utvrñena opća

zdravstvena sposobnost ili posebna zdravstvena sposobnost,

4. ne izvrši upis u Registar profesionalnih klubova, predviñen pravilnikom o upisu,

5. ne poštuje obveze podnošenja i dostavljanja potrebne dokumentacije u zakazanom roku

Povjerenstvu za profesionalne sportske klubove propisanih ZS,

6. ne poštuje obvezu podnošenja i dostavljanja potrebne dokumentacije u postupku obveznog

preoblikovanja propisanih ZS,

7. pravna osoba u sustavu sporta ne izvršava obveze i zadaće propisane ZS,

8. ne poštuje ograničenja vezana uz osobe koje sudjeluju u organiziranju i voñenju sportskog

natjecanja propisane ZS.

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi

novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.

71

Analiza prekršaja iz čl. 86. ZS

St. 1. toč. 1. - U Čl. 20 st. 1. ZS propisano je kako se fizičke i pravne osobe koje

obavljaju sportske djelatnosti161 upisuju u registre sportskih djelatnosti koje vode uredi

državne uprave u županiji, odnosno Gradu Zagrebu prema sjedištu pravne, odnosno

prebivalištu fizičke osobe. Ako pravna osoba ili odgovorna osoba (st. 2.) započne obavljati

sportsku djelatnost prije nego što bude upisana u registar, kaznit će se novčanom kaznom za

prekršaj.

St. 1. toč. 2. - Da bi se ostvario ovaj prekršaj potrebno je prije svega navesti što su to

sve stručni poslovi i tko sve ispunjava uvjete za njihovim obavljanjem.162 Prema tome, pod

stručnim poslovima smatraju se:

- programiranje i provoñenje sportske pripreme (ove poslove mogu obavljati osobe koje

imaju odgovarajuću stručnu spremu najmanje na razini trenera prvostupnika i osobe

koje su osposobljene putem ustanove za osposobljavanje kadra na temelju programa

za stjecanje licencije krovnih svjetskih ili europskih udruženja odreñenog sporta),

- programiranje i provoñenje sportske poduke djece i mladeži u sportskim školama (ove

poslove mogu obavljati osobe kao u prethodnoj točki),

- programiranje i provoñenje sportske rekreacije (ove poslove mogu obavljati osobe

koje imaju odgovarajuću stručnu spremu najmanje na razini trenera prvostupnika),

- programiranje i provoñenje izvannastavnih školskih sportskih aktivnosti (ove poslove

mogu obavljati osobe koje imaju odgovarajuću stručnu spremu na razini sveučilišnog

studija i ispunjavaju uvjete za učitelja odnosno nastavnika tjelesne i zdravstvene

kulture sukladno posebnom propisu),

161

Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZS sportske djelatnosti su: - sudjelovanje u sportskom natjecanju, - sportska priprema, - sportska rekreacija, - sportska poduka, - organiziranje i vođenje sportskog natjecanja te - upravljanje i održavanje sportskom građevinom.

Nadalje, u čl. 18. st. 2. ZS propisano je kako se sportskom djelatnošću smatraju i organizirane izvannastavne školske sportske aktivnosti i studentske sportske aktivnosti, dok je u st. 3. istog članka navedeno kako će u slučaju sumnje je li neka djelatnost sportska djelatnost, u smislu ZS, to utvrditi ministarstvo. 162

Čl. 59. i čl. 60. ZS.

72

- podučavanje osoba osnovnoj tehnici pojedinog sporta (ove poslove mogu obavljati

osobe koje su osposobljene za rad u športu putem ustanova za osposobljavanje kadra u

sportu).

Ako pravna osoba ili odgovorna osoba (st. 2.) povjeri obavljanje stručnih poslova u

sportu osobi koja za to ne ispunjava uvjete, kaznit će se novčanom kaznom za prekršaj.

St. 1. toč. 3. - Odredbom čl. 71. st. 1. i 2. ZS propisano je kako u sportskom natjecanju

može sudjelovati osoba za koju je u razdoblju od šest mjeseci prije sportskog natjecanja

utvrñena opća zdravstvena sposobnost, a kada je to propisano pravilnikom koji donosi

ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost ministra i posebna zdravstvena sposobnost, ako

propisima nacionalnoga sportskog saveza nije odreñeno kraće razdoblje. Opću i posebnu

zdravstvenu sposobnost utvrñuje ovlašteni liječnik odnosno specijalist sportske medicine,

specijalist medicine rada i sporta ili liječnici drugih specijalnosti koji imaju završeni

poslijediplomski studij iz medicine rada i sporta. Listu ovlaštenih liječnika utvrñuje

ministarstvo nadležno za poslove zdravstva, uz suglasnost ministra.

U slučaju ako pravna osoba ili odgovorna osoba (st. 2.) traži ili dopusti da u sportskom

natjecanju sudjeluje osoba kojoj nije utvrñena opća zdravstvena sposobnost ili posebna

zdravstvena sposobnost, kaznit će se novčanom kaznom za prekršaj.

St. 1. toč. 4. – Pravilnikom o Registru profesionalnih športskih klubova propisan je

sadržaj, način voñenja te postupak upisa i brisanja iz Registra profesionalnih športskih

klubova.163 U navedeni Registar upisuju se, i status profesionalnog športskog kluba stječu,

športski klubovi – udruge za natjecanje i športska dionička društva registrirani za obavljanje

športske djelatnosti sudjelovanja u športskim natjecanjima ako ispunjavaju uvjete iz članka

24. stavka 1. ZS.164 Prema tome, svi profesionalni sportski klubovi upisuju se u Registar

profesionalnih športskih klubova, a Registar vodi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.

Ako pravna ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ne izvrše upis u Registar

profesionalnih športskih klubova, kaznit će se novčanom kaznom za prekršaj.

163

http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3225. 164

Prema čl. 24. st. 1. ZS profesionalni status, u smislu ZS, ima onaj sportski klub koji je osnovan radi obavljanja sportske djelatnosti sudjelovanja u sportskom natjecanju, ako uvjete iz čl. 8. st. 1. ZS zadovoljava više od 50% registriranih sportaša u seniorskoj konkurenciji, u odnosu na broj prijavljenih sportaša za natjecateljsku godinu na listi koju vodi odgovarajući nacionalni sportski savez ili ako ispunjava uvjete za stjecanje profesionalnog statusa sukladno pravilima odgovarajućeg nacionalnog sportskog saveza.

73

St. 1. toč. 5. - Pravilnikom o djelokrugu i načinu rada Povjerenstva za profesionalne

športske klubove ureñen je djelokrug i način rada tog Povjerenstva (Narodne novine br.

11/07). Povjerenstvo za profesionalne športske klubove osnovano je kao stručno tijelo čija je

zadaća praćenje obavljanja djelatnosti profesionalnih športskih klubova. Poslovi Povjerenstva

propisani su u čl. 2. Pravilnika o djelokrugu i načinu rada Povjerenstva za profesionalne

športske klubove.165

Ukoliko pravna ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ne poštuje obveze podnošenja i

dostavljanja potrebne dokumentacije u zakazanom roku Povjerenstvu za profesionalne

sportske klubove propisane ZS, kaznit će se novčanom kaznom za prekršaj.

St. 1. toč. 6. – Sportski klub-udruga za natjecanje mora se preoblikovati u s.d.d. u

skladu s odredbama članka 43. i 44. ZS ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:166

1. da se radi o profesionalnom sportskom klubu u smislu članka 24. ZS u nogometu, košarci i

rukometu i da je izdano rješenje o upisu u Registar profesionalnih športskih klubova,

2. da na temelju revizije iz članka 40. ZS proizlazi da su se kod sportskog kluba-udruge za

natjecanje stekli uvjeti za pokretanje stečajnog postupka prema posebnim propisima, a on nije

pokrenut, odnosno da se postojanje navedenih uvjeta može utvrditi i na temelju dokumenata

koje je sportski klub-udruga za natjecanje obvezan slati Povjerenstvu u skladu sa člankom 24.

stavkom 6. ZS ili da se na temelju godišnjega financijskog izvješća i godišnjega revizorskog

165 Tako, Povjerenstvo obavlja sljedeće poslove:

– vodi evidenciju o dokumentaciji koju su mu dužni slati profesionalni športski klubovi; – daje suglasnost na izbor revizora; – daje prethodnu suglasnost na rješenje kojim se utvrđuje obveza preoblikovanja; – daje suglasnost na elaborat koji u postupku preoblikovanja izrađuje profesionalni športski klub; – daje dopuštenje za raspisivanje poziva za upis i uplatu dionica u petom krugu; – utvrđuje iznos temeljnog kapitala u slučaju obveznog ili dragovoljnog preoblikovanja športskog kluba – udruge za natjecanje u športska dionička društva (u daljnjem tekstu: š.d.d.); – vodi evidenciju o imateljima dionica u š.d.d.; – daje suglasnost na stjecanje dionica na koje otpada više od 25% temeljnog kapitala š.d.d.-a, a koje jedna osoba može izravno, neizravno ili preko povezanih osoba u š.d.d.-u imati; – prima obavijesti o stjecanju dionica koje se zajedno s dionicama koje jedna osoba već ima izravno, neizravno ili preko povezanih osoba odnose na najmanje 5% temeljnog kapitala š.d.d.-a kao i svakom daljnjem stjecanju dionica; – obavještava nacionalni športski savez, čiji je član š.d.d. u kojem su dionice stečene, o stjecanju dionica na koje otpada više od 25% temeljnog kapitala i stjecanju dionica na koje otpada više od 5% temeljnog kapitala; – predlaže pokretanje stečajnog postupka kod športskog kluba-udruge za natjecanje ako športski klub-udruga za natjecanje ne provede postupak preoblikovanja u š.d.d. iako je to bila dužna učiniti ili ako preoblikovanje nije uspjelo. 166

Čl. 41. ZS.

74

izvješća utvrdi da postoje uvjeti za pokretanje stečajnog postupka, a on ne bude pokrenut ni u

roku od 30 dana od dana kada su ti uvjeti ostvareni.

Odredbom čl. 43. ZS propisan je postupak podnošenja i dostavljanja potrebne

dokumentacije u postupku obveznog preoblikovanja. Ako pravna osoba ili odgovorna osoba

(st. 2.) ne postupi kako je gore navedeno, kaznit će se novčanom kaznom za prekršaj.

St. 1. toč. 7. – Pravne osobe u sustavu sporta su udruge, trgovačka društva i

ustanove.167 Novčanom kaznom za prekršaj kaznit će se pravna ili odgovorna osoba u pravnoj

osobi ako pravna osoba u sustavu športa ne izvršavaju obveze i zadaće propisane ZS.

St. 1. toč. 8. – Prema čl. 11. st. 1. ZS osobe koje sudjeluju u organiziranju i voñenju

sportskog natjecanja su sportski sudac, sportski delegat i sportski povjerenik. Tako npr.

sportski sudac koji sudjeluje u organiziranju i voñenju sportskog natjecanja u sportovima za

koje je, sukladno ZS, propisana obveza preoblikovanja sportskih klubova-udruga za

natjecanje u sportska dionička društva, kao i osoba koja je to bila u posljednjih tri godine, ne

može biti:

– član tijela sportskog kluba-udruge za natjecanje kao ni član uprave ili nadzornog

odbora sportskog dioničkog društva,

– član sportskog saveza i član sportskog nacionalnog saveza prema ZS,

– osoba ovlaštena za zastupanje sportskih klubova-udruga za natjecanje, sportskog

dioničkog društva i član sportskog saveza i član sportskog nacionalnog saveza prema ZS.

Ukoliko pravna ili odgovorna osoba u toj pravnoj osobi ne poštuje ograničenja vezana

uz osobe koje sudjeluju u organiziranju i voñenju sportskog natjecanja propisana ZS, kaznit

će se novčanom kaznom za prekršaj.

Čl. 87. ZS

Novčanom kaznom od 10.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba

koja obavlja samostalnu djelatnost u sustavu sporta ako:

1. obavlja stručne poslove u sportu bez odgovarajuće razine obrazovanja, odnosno stručne

osposobljenosti,

167

Čl. 5. toč. 3. ZS. O sportskim udrugama, trgovačkim društvima i ustanovama vidi i čl. 14-16. ZS.

75

2. započne obavljati sportsku djelatnost prije upisa u registar sportskih djelatnosti ili nastavi

obavljati sportsku djelatnost nakon brisanja iz registra sportskih djelatnosti,

Analiza prekršaja iz čl. 87. ZS

Podstavak 1. – Dok se čl. 86. ZS odnosi na prekršaje pravnih i odgovornih osoba, čl.

87. ZS ureñuje odgovornost fizičkih osoba u sustavu sporta. Prilikom analize čl. 86. st. 1. toč.

3. ZS jasno je navedeno koji su sve stručni poslovi u sportu i tko ih sve može obavljati. Ako

fizička osoba obavlja stručne poslove u sportu bez odgovarajuće stručne spreme odnosno

stručne osposobljenosti, kaznit će se novčanom kaznom za prekršaj.

Podstavak 2. – Fizička ili pravna osoba prije započinjanja obavljanja sportskih

djelatnosti mora biti upisana u registar sportskih djelatnosti koje vode uredi državne uprave u

županiji, odnosno Gradu Zagrebu prema sjedištu pravne, odnosno prebivalištu fizičke

osobe.168 Ako fizička osoba započne obavljati sportsku djelatnost prije nego što bude upisana

u registar, kaznit će se novčanom kaznom za prekršaj.

Isto tako, prekršaj iz ovog podstavka čini onaj tko nastavi obavljati sportsku djelatnost

nakon brisanja iz registra sportskih djelatnosti. U čl. 20. st. 2. ZS propisano je kako ministar

propisuje sadržaj, način voñenja te postupak upisa i brisanja iz registra sportskih djelatnosti.

Pravilnik o registru športskih djelatnosti koji to ureñuje donio je Ministar znanosti,

obrazovanja i sporta Republike Hrvatske dana 09. listopada 2006. godine (Narodne novine br.

112/2006). Prema tome, ako fizička osoba nastavi obavljati sportsku djelatnost nakon brisanja

iz registra sportskih djelatnosti, kaznit će se novčanom kaznom za prekršaj.

Čl. 88. ZS

(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj škola ako

novčana i druga sredstva dana za aktivnost i rad školskoga sportskog društva upotrijebi za

druge namjene, a ne isključivo za rad i djelovanje školskoga sportskog društva.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u školi novčanom

kaznom od 3.000,00 do 10.000,00 kuna.

168

Čl. 20. st. 1. ZS.

76

Analiza prekršaja iz čl. 88. ZS

Odredbom čl. 17. st. 1. i 2. ZS propisano je kako radi provoñenja izvannastavnih

sportskih aktivnosti učenika, školski odbori u osnovnim i srednjim školama osnivaju školska

sportska društva bez pravne osobnosti. Sredstva za rad i aktivnosti školskog sportskog društva

osiguravaju se iz državnog proračuna i iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave o Grada Zagreba na račun škole. Prema tome, sva ta dobivena sredstva su strogo

namjenska (isključivo za aktivnost i rad školskog sporta), a ako se ona upotrebljavaju za

druge namjene, kaznit će se novčanom kaznom za prekršaj ne samo škola (st. 1.), već i

odgovorna osoba u školi (st. 2.).

Čl. 89. ZS

(1) Za prekršaje propisane člankom 86. i 87. ZS mogu se izreći sljedeće zaštitne mjere:

1. zabrana obavljanja sportske djelatnosti fizičkoj osobi u trajanju od jednog mjeseca do jedne

godine,

2. zabrana obavljanja sportske djelatnosti pravnoj osobi u trajanju od tri mjeseca do jedne

godine.

(2) Imovinska korist ostvarena prekršajem propisanim člankom 86. i 87. ZS oduzet će se.

Analiza prekršaja iz čl. 89. ZS

Osim novčanih kazni za prekršaje iz čl. 86. i 87. ZS, počiniteljima tih prekršaja mogu

se izreći i dvije zaštitne mjere: zabrana obavljanja sportske djelatnosti fizičkoj osobi u trajanju

od jednog mjeseca do jedne godine te zabrana obavljanja sportske djelatnosti pravnoj osobi u

trajanju od tri mjeseca do jedne godine. Jednako tako, ako je počinitelj prekršaja ostvario

kakvu imovinsku korist, ona će se od njega oduzeti budući da, sukladno odredbi čl. 76. st. 1.

PZ-a, nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu prekršajem. Imovinska korist

ostvarena prekršajem oduzima se odlukom o prekršaju kojom se utvrñuje da je prekršaj

počinjen.

77

6. PROTUPRAVNA PONAŠANJA PREMA ZAKONU O SPORTSKOJ

INSPEKCIJI

6.1. ZAKON O SPORTSKOJ INSPEKCIJI

Zakon o sportskoj inspekciji (Narodne novine br. 86/12 – u daljnjem tekstu: ZSI)

donesen je 13. srpnja 2012. godine, a stupio je na snagu 04. kolovoza 2012. godine. ZSI

ureñuje se ustroj, poslovi, način rada, prava, dužnosti i ovlasti sportske inspekcije. Inspekcija

provodi inspekcijski nadzor nad provedbom ZS i propisa donesenih na temelju njega te

poduzima mjere i radnje za koja je ovlaštena ZSI. Inspekcijski nadzor u prvom stupnju

obavljaju sportski inspektori i viši sportski inspektori u uredima državne uprave u županijama

odnosno u Gradskom uredu Grada Zagreba, a u drugom stupnju državni sportski inspektori,

viši državni sportski inspektori i glavni sportski inspektor ministarstva nadležnog za sport.169

Ustrojstvenom jedinicom inspekcije rukovodi glavni sportski inspektor. Inspekcijski postupak

pokreće se po službenoj dužnosti.

6.2. POSLOVI SPORTSKE INSPEKCIJE

U provedbi nadzora nad pravnim i fizičkim osobama u sustavu sporta koje podliježu

nadzoru inspekcije, inspektor utvrñuje stanje u vezi s obavljanjem sportske djelatnosti

sukladno odredbama ZS, a osobito:170

1. izvršavaju li se u sustavu sporta zadaće utvrñene ZS,

2. poštuju li se propisi o upisu u registar sportskih djelatnosti, registar profesionalnih

sportskih klubova, odnosno u drugi odgovarajući registar,

3. ima li pravna osoba u sustavu sporta propisane opće akte i jesu li oni usklañeni sa

zakonom i drugim propisom,

4. je li sastav predstavničkog i izvršnog tijela, odnosno tijela upravljanja i nadzora

pravne osobe u sportu u skladu sa ZS i na temelju njega donesenih propisa,

5. postoje li za osobe koje obavljaju poslove u sportu zapreke u smislu odredaba ZS,

169

Čl. 3. st. 1. ZSI. 170

Čl. 9. ZSI.

78

6. donose li se odluke i drugi pojedinačni akti u skladu sa ZS i na temelju njega

donesenih propisa,

7. primjenjuju li se odredbe ZS i na temelju njega donesenih propisa u vezi s

posljedicama pravomoćne osude i kaznenog postupka,

8. obavlja li stručne poslove u sportu osoba koja za to ne ispunjava propisane uvjete,

9. obavlja li se sportska djelatnost u skladu s propisanim tehničkim i zdravstvenim

uvjetima,

10. obavljaju li pravne osobe u sportu koju drugu djelatnost osim sportske djelatnosti

bez propisanog odobrenja,

11. organiziraju li se sportska natjecanja u skladu sa ZS i na temelju njega donesenih

propisa,

12. imaju li osobe koje sudjeluju u sportskim natjecanjima odgovarajuću zdravstvenu

sposobnost koju je utvrdio ovlašteni liječnik sukladno sa ZS i na temelju njega donesenih

propisa,

13. poštuju li se pravila o korištenju nedopuštenih sredstava (doping).

O obavljenom nadzoru i utvrñenom stanju inspektor sastavlja zapisnik. Na temelju

utvrñenih činjenica inspektor može izreći naredbu ili zabranu te izdati prekršajni nalog,

odnosno podnijeti optužni prijedlog nadležnom prekršajnom sudu ako je povredom propisa

počinjen prekršaj.171 Naredbe i zabrane izriču se rješenjem.172

Inspektor će narediti otklanjanje propusta, nedostataka, odnosno nepravilnosti u

odreñenom roku:173

1. ako pravne osobe u sustavu sporta ne izvršavaju zadaće utvrñene ZS,

2. ako nadzirana fizička ili pravna osoba obavlja sportsku djelatnost, a nije izvršila

upis u registar sportskih djelatnosti, odnosno drugi odgovarajući registar,

171

Izdavanje prekršajnog naloga i podnošenje optužnog prijedloga provodi se pod uvjetima, na način i u postupku koje propisuje PZ – vidi čl. 18. st. 3. ZSI. 172

Vidi čl. 15 i čl. 18. ZSI. 173

Čl. 19. st. 1. ZSI.

79

3. ako nadzirana pravna osoba nema propisane opće akte, odnosno ako ti akti nisu

usklañeni sa zakonom ili drugim propisom,

4. ako nadzirana fizička ili pravna osoba ne obavlja sportsku djelatnost u skladu s

propisanim tehničkim i zdravstvenim uvjetima,

5. ako pravna osoba u sportu obavlja koju drugu djelatnost bez propisanog odobrenja,

6. ako sportsko natjecanje nije organizirano u skladu sa ZS i na temelju njega

donesenih propisa,

7. u drugim slučajevima kada je ta mjera propisana zakonom ili drugim propisom ili u

drugim slučajevima kada se izricanjem te mjere utvrñeno stanje može uskladiti sa zakonom ili

drugim propisom i kada se tim usklañenjem posljedice prouzročene propustima, nedostacima

ili nepravilnostima mogu otkloniti.

Ako gore navedeni nedostaci ne bude otklonjeni u ostavljenom roku, inspektor će

zabraniti obavljanje sportske djelatnost.

Inspektor će nadziranoj pravnoj osobi narediti poništenje, ukidanje ili oglašavanje

ništavnim pojedinačnog akta, odluke ili drugoga pojedinačnog akta ako su ispunjeni uvjeti

propisani zakonom te ako je time bitno povrijeñen zakon ili drugi propis, a poduzimanjem

drugih mjera ne može se uspostaviti zakonito stanje. Ako se naredba ne provede u

ostavljenom roku, poništenje, ukidanje ili oglašavanje ništavnim provest će inspektor.174

Inspektor će nadziranoj pravnoj osobi zabraniti da u njoj obavlja poslove član

predstavničkog ili izvršnog tijela, odnosno upravnog ili nadzornog tijela ako za tu osobu

postoji zapreka u smislu odredaba ZS. Protiv tog rješenja može se izjaviti žalba Ministarstvu

znanosti, obrazovanja i sporta.175

Inspektor će nadziranoj pravnoj osobi, odnosno fizičkoj osobi koja obavlja samostalnu

djelatnost zabraniti:176

1. obavljanje poslova u sportu osobi za koju je utvrñena zapreka u smislu odredaba

ZS,

174

Čl. 20. ZSI. 175

Čl. 21. ZSI. 176

Čl. 22. ZSI.

80

2. obavljanje stručnih poslova osobi koja ne ispunjava propisane uvjete,

3. sudjelovanje u sportskim natjecanjima osobi koja nema odgovarajuću zdravstvenu

sposobnost utvrñenu u skladu sa zakonom.

Inspektor će izreći zabranu i u drugim slučajevima kada je za to ovlašten zakonom ili

drugim propisom.

Protiv prvostupanjskog rješenja inspektora može se izjaviti žalba inspekciji u

Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, a izjavljena žalba odgaña izvršenje rješenja.177

Žalbu može izjaviti odgovorna osoba u pravnoj osobi i fizička osoba koja je bila predmet

nadzora. Žalbu može izjaviti i fizička osoba u pravnoj osobi kojoj je rješenjem izrečena

zabrana ili nareñena druga obveza te druga fizička ili pravna osoba koja za to dokaže pravni

interes. Protiv prvostupanjskog rješenja državnog inspektora nije dopuštena žalba, ali se može

podnijeti tužba nadležnome upravnom sudu.

6.3. PROTUPRAVNA PONAŠANJA PREMA ZAKONU O SPORTSKOJ

INSPEKCIJI

Članak 31. ZSI

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj

pravna osoba, odnosno fizička osoba koja obavlja samostalnu djelatnost u sustavu sporta:

1. ako ne osigura uvjete za provedbu nadzora ili ako inspektoru, odnosno državnom

inspektoru ne pruži potrebne podatke i obavijesti,

2. ako na bilo koji način sprječava ili ometa inspektora, odnosno državnog inspektora u

obavljanju nadzora ili poduzimanju mjera i radnji za koje je ovlašten,

3. ako ne postupi po rješenju inspektora, odnosno državnog inspektora,

4. ako u odreñenom roku ne izvijesti inspektora o ispunjenju obveze iz rješenja.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi

novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

177 Iznimno, žalba ne odgađa izvršenje rješenja ako je riječ o poduzimanju hitnih mjera čije izvršenje se ne može

odgađati - čl. 23. st. 5. ZSI. Hitne mjere navedene su u čl. 24. st. 1. ZSI.

81

Članak 32. ZSI

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba koja

obavlja poslove za pravnu osobu u sustavu sporta:

1. ako na svom području rada ne osigura uvjete za provedbu nadzora ili ako ne pruži potrebne

podatke i obavijesti,

2. ako na bilo koji način sprječava ili ometa inspektora u obavljanju nadzora ili u

poduzimanju mjera i radnji za koje je ovlaštena,

3. ako ne postupi po rješenju sportskog inspektora.

7. PRAVNE POSLJEDICE OSUDE I KAZNENOG POSTUPKA

Pravne posljedice osude su posebne mjere koje po sili zakona kao posljedica osude za

kazneno djelo, izvan sustava kaznenih sankcija, pogañaju osuñenika tako što ograničavaju

njegova odreñena prava ili što mu nameću odreñene zabrane. One nastupaju automatski,

samom pravomoćnosti presude za kazneno djelo.178 Tako, prema odredbi čl. 13. st. 1. ZS

osoba pravomoćno osuñena na kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci za neko od

kaznenih djela počinjenog s namjerom, a nije primijenjena uvjetna osuda, ne može sudjelovati

u sportskim natjecanjima, organizirati i voditi sportska natjecanja, obavljati stručne poslove u

sportu, sudjelovati u radu skupštine ili tijela upravljanja sportske udruge ili trgovačkog

društva, niti može biti ovlaštena za zastupanje te pravne osobe.

Pravna osoba dužna je raskinuti ugovor o radu ili drugi ugovor na temelju kojeg osoba

iz čl. 13. st. 1. ZS obavlja poslove ili sportsku djelatnost, odnosno razriješiti je dužnosti i

funkcija u roku od osam dana od saznanja za pravomoćnu presudu i o tome obavijestiti

registarsko tijelo, a na prestanak ugovora o radu primjenjuju se opći propisi o radu.179

Osoba protiv koje je pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela počinjenog na

štetu djeteta, odnosno maloljetnika udaljit će se od obavljanja poslova u sportu u kojima

178

Bačić, F; Pavlović, Š: op. cit. str. 400. 179

Čl. 13. st. 2. ZS.

82

dolazi u kontakt s djecom, odnosno maloljetnicima do pravomoćnosti presude, odnosno

obustave postupka.

Nadalje, odredbom čl. 27. st. 3. ZS, uz ostalo, propisano je kako članovi tijela

sportskog kluba-udruge za natjecanje, osobe ovlaštene za zastupanje te osobe ovlaštene za

voñenje poslova po odluci ovlaštenog tijela ili na temelju općih akata sportskog kluba-udruge

za natjecanje ne mogu biti osobe:

– koje ne mogu biti članovi uprave odnosno nadzornog odbora dioničkog

društva prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93,

34/99, 52/00 – Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09 i 152/11 – pročišćeni tekst)180 i

zakona kojim se ureñuje sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti,

- koje su u posljednje tri godine pravomoćno kažnjene za kaznena djela ili

prekršaje u sportu i u vezi sa sportom, kao ni osobe iz članka 13. ZS.

180

Prema čl. 239. st. 2. ZTD članom uprave može biti svaka fizička osoba koja je potpuno poslovna sposobna. U statutu se mogu odrediti uvjeti za imenovanje članova uprave. Članom uprave ne može biti osoba: 1) koja je kažnjena za kazneno djelo zlouporabe stečaja, zlouporabe u postupku stečaja, pogodovanja vjerovnika ili povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz Kaznenog zakonika Republike Hrvatske i to za vrijeme od pet godina po pravomoćnosti presude kojom je osuđena, s time da se u to vrijeme ne računa vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ili 2) protiv koje je izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja zanimanja koje je u potpunosti ili djelomično obuhvaćeno predmetom poslovanja društva za vrijeme dok traje ta zabrana.

83

8. POPIS LITERATURE

• Aviani, D: Prekršajno pravo, Drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2009. godina.

• Bačić, F: Pavlović, Š: Komentar Kaznenog zakona, Organizator, Zagreb, 2004. godina.

• Batinica, M i dr.: Komentar Zakona o prekršajima, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1996. godina.

• Borković, I: Upravno pravo, IV. Izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine d.d., Zagreb, 2002. godina.

• Carić, A: Osnove krivičnog prava, Sveučilište u Splitu Pravni fakultet, Split, 1995. godina.

• Carinski zakon (Narodne novine br. 78/99, 94/99, 117/99, 73/00, 92/01, 47/03, 140/05, 138/06, 60/08, 45/09 i 56/10).

• Crnić, I. et alt., Uvod u športsko pravo, Inženjerski biro d.d., Zagreb, 2009. godina.

• Europska konvencija o nasilju i nedoličnom ponašanju gledatelja na športskim

priredbama, posebice na nogometnim utakmicama donesena u Strasbourgu 19.

kolovoza 1985. godine (Narodne novine – Meñunarodni ugovori br. 6/94).

• Garačić, A: Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001. godina.

• Grozdanić, V; Škorić, M: Uvod u kazneno pravo – Opći dio, Organizator d.o.o., Zagreb, 2009. godina.

• Horvatić, Ž. i dr: Rječnik kaznenog prava, Masmedia, Zagreb, 2002. godina.

• Horvatić, Ž; Novoselac, P: Kazneno pravo – opći dio, MUP RH, Zagreb, 1999. godina.

• Horvatić, Ž; Šeparović, Z. i suradnici: Kazneno pravo – posebni dio, Masmedia, Zagreb, 1999. godina.

• Pravilnik o registru profesionalnih športskih klubova (http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3225).

• Kazneni zakona (Narodne novine br. 125/11).

• Kazneni zakon (Narodne novine br 110/97, 27/98 - ispravak, 50/2000, 129/2000, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 84/2005 - ispravak, 71/2006, 110/2007, 152/2008 i 57/2011).

84

• Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama ZSNŠN iz prosinca 2010. godine.

• Krapac, D: Kazneno procesno pravo, Prva knjiga: Institucija, III. Izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine, 2007. godina.

• Kurtović, A; Tomašević, G: Osnove kaznenog prava i postupka (Temeljni pojmovi i instituti kaznenog prava i postupka), Pravni fakultet u Splitu, Split, 2002. godina.

• Novoselec, P: Opći dio kaznenog prava, Treće izmijenjeno izdanje, Sveučilište u Zagrebu Pravni fakultet, Zagreb, 2007. godina.

• Odluka o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Splita br. 11/2011).

• Odluka o mjerama zaštite od požara na otvorenim prostorima (Službenik glasnik Splitsko-dalmatinske županije br. 4/00, 4/06 i 3/08).

• Opći porezni zakon (Narodne novine br. 147/08 i 18/11).

• Pavišić, B; Veić, P: Komentar Kaznenog zakona, MUP RH, Zagreb, 1999. godina.

• Popis zabranjenih sredstava za 2012. godinu koji održava Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping u skladu s WADA – http://www.hada.hr/_new/images/articles/file_51.pdf.

• Pravilnik o djelokrugu i načinu rada Povjerenstva za profesionalne športske klubove (Narodne novine br. 11/07).

• Pravilnik o Registru profesionalnih športskih klubova (http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3225).

• Pravilnik o registru športskih djelatnosti (Narodne novine br. 112/06).

• Pravilnik o stegovnoj odgovornosti studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu – http://www.pravst.hr/novosti.php?p=10&s=34.

• Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. studenoga 1997. godine (Su-726-IV/97) te dopuna tog pravnog shvaćanja od 19. siječnja 2011. godine.

• Prekršajni zakon (Narodne novine br. 107/07).

• Presuda Prekršajnog suda u Splitu br. Pp 13-J-5925/10 od 01. rujna 2010. godine.

• Presuda Prekršajnog suda u Splitu br. Pp 13-J-5925/10 od 01. rujna 2010. godine.

• Presuda Županijskog suda u Bjelovaru Kž-92/08 od 05. veljače 1980. godine.

• Presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Maresti protiv Republike Hrvatske (zahtjev br. 55759/07) – http://sljeme.usud.hr/usud/prakES.nsf/Praksa/.

85

• Primorac, D: Kaznena djela protiv sigurnosti pomorskog prometa, Doktorska disertacija, Zagreb, 2007. godina.

• Primorac, D: Kazneno procesno pravo II., nastavni tekst objavljen na web stranicama Sveučilišnog studijskog centra za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu - http://forenzika.unist.hr/, Split, 2011. godina.

• Primorac, D; Konjić, Z; Blaće, K: Kaznena djela u Zakonu o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima s posebnim osvrtom na mjere opreza prema Zakonu o kaznenom postupku”, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, br. 4/2011.

• Primorac, D; Duvnjak, Ž; Roso, S: Neki aspekti prekršaja prema Zakonu o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima”, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 47, 2/2010.

• Rješenje Prekršajnog suda u Splitu br. 1-16-2311/05 od 11. studenoga 2005. godine.

• Rješenjem Prekršajnog suda u Splitu br. 1-16-2546/03 od 3. listopada 2005. godine.

• Rješenjem Prekršajnog suda u Splitu br. 1-16-1047/04 od 22. veljače 2006. godine.

• Rješenje Prekršajnog suda u Splitu br. VI JRM -2064/09 od 17. studenoga 2009. godine.

• Rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske br. Jž-2953/2007 od 21. siječnja 2009. godine.

• Rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske br. IR-508/2010 od 18. svibnja 2010. godine.

• Rješenja Vrhovnog suda RH br. IV Kž 98/10-3 od 23. studenoga 2010. godine te Kzz 19/11-3 od 27. rujna 2011. godine.

• Sijerčić – Čolić, H: Krivično procesno pravo, Knjiga I., Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008. godina.

• Šuput, D: Pravni okvir koji ureñuje borbu protiv nasilja na sportskim priredbama europskih država, Institut za uporedno pravo, Beograd, 2010. godina.

• Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/10, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10 i 85/10).

• Veić, P; Gluščić, S: Prekršajno pravo – Opći dio, Narodne novine d.d., Zagreb, 2009. godina.

• Zakon gñe. Alliot-Marie Francuske– www.legifrance.gouv.fr.

• Zakon o državnom sudbenom vijeću (Narodne novine br. 116/10, 57/11 i 130/11).

86

• Zakon o javnom okupljanju (Narodne novine br. 128/99, 90/05 i 150/05).

• Zakon o javnom redu i miru Engleske– www.opsi.gov.uk.

• Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine br. 33/01, 60/01, 106/03, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09 i 150/11).

• Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06).

• Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11 i 121/11 – pročišćeni tekst).

• Zakon o policiji (Narodne novine br. 34/11).

• Zakon o potvrñivanju Meñunarodne konvencije protiv dopinga u športu (Narodne novine – Meñunarodni ugovori br. 7/2007).

• Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94).

• Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10 i 74/11).

• Zakon o sportskim priredbama Engleske - www.opsi.gov.uk.

• Zakon o sportskoj inspekciji (86/12).

• Zakon o sportu (Narodne novine br. 71/06, 150/08, 124/10, 124/11 i 86/12).

• Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti (Narodne novine

br. 163/03, 94/04., 48/05. 141/06, 60/08, 38/09 i 92/10).

• Zakon o sprječavanju sukoba interesa (Narodne novine br. 26/11 i 12/12).

• Zakon o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 150/11).

• Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine br. 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11).

• Zakon o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99, 52/00 – Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09 i 152/11 – pročišćeni tekst).

• Zlatarić, B.; Damaška, M: Rječnik krivičnog prava i postupka, Informator, Zagreb, 1966. godina.

• www.wada-ama.org.

• wikipedia.org/wiki/Heyselska_tragedija.

87

9. KAZALO POJMOVA

A

Alkoholno piće 48, 53

B

Biće kaznenog djela 2

Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka 43, 44

Č

Činjenje 10

D

Delicta communia 60

Dijete 21, 28

E

Elementi (obilježja) kaznenog djela 2

Evidencija 30

G

Grañansko pravo 5, 6

Grupa ljudi 58, 59

I

Imovinskopravni zahtjev 6

88

Inspekcija 78

Inspekcijski nadzor 78

Inspektor 78-82

Izvori prekršajnog prava 7

Izobličenje stvari 62

J

Javnost 34

K

Kazna zatvora 3, 23, 24

Kazne

- pojam 23

- vrste 23, 24

- novčana kazna 24, 25

- kazna zatvora 3, 23, 24

- svrha kažnjavanja 25

Kazneno djelo

- pojam 2

- elementi 2

- sudjelovanje u tučnjavi ili napadu na gledatelje ili druge osobe 57-60

- organiziranje nasilja na športskim natjecanjima 60, 61

- uništavanje stvari ili imovine na športskom natjecanju 61, 62

- nepoštivanje mjera i zabrana 62-65

Kazneno pravo 4

Kažnjive radnje

- pojam 2

89

- vrste 2

Krajnja nužda

- pojam 12

- opasnost 12

- otklanjanje opasnosti 13

Krivnja 2

M

Maloljetnik 28

Maloljetni po činitelj prekršaja 28, 29

Meñunarodni ugovori 7

Mjere opreza 64, 69

Mjere upozorenja

- pojam 26

- vrste 26

- uvjetna osuda 26, 27

- opomena 27

- svrha mjera upozorenja 27

Mjere za osiguranje nazočnosti okrivljenika 38, 39

Mjesto počinjenja prekršaja 11

Mlañi maloljetnik 28

N

Načela prekršajnog postupka

- pravičnosti postupka 31

- pretpostavke okrivljenikove nedužnosti 31

- akuzatorsko (optužno) 31

90

- prava okrivljenika na obranu 32

- prava uhićene ili zadržane osobe 32

- uporabe hrvatskog jezika i latiničnog pisma 32, 33

- slobodne ocjene dokaza 33

- ekonomičnosti postupka i sprječavanje zlouporabe prava iz Prekršajnog zakona 33, 34

- javnosti 34

- zakonitosti dokaza 34

- pomoći neukoj stranci ili drugom sudioniku prekršajnog postupka 35

Načelo zakonitosti 5

Nadležnost sudova 35, 36

Namjera

- izravna 18

- neizravna 18

Napad kod nužne obrane 11, 12

Ne bis in idem 5

Nečinjenje 10

Nedužnost 31

Nehaj

- svjesni 19

- nesvjesni 19

Neodoljiva ili apsolutna sila 13, 14

Neubrojivost 17

Novčana kazna 24, 25

Nužna obrana

- pojam 11

- napad 11, 12

- obrana 12

91

Nužna pomoć kod nužne obrane 12

O

Obrana kod nužne obrane 12

Obilježja (elementi) kaznenog djela 2

Objektivni identitet presude 40

Objektivni uvjet kažnjivosti 59, 60

Obvezna primjena blažeg propisa 9

Odluke u prekršajnom postupku 39

Okrivljenik 37

Opasnost kod krajnje nužde 12, 13

Opomena 27

Organizator grupe (zločinačkog udruženja) 59

Organizator športskog natjecanja 50, 51, 68

Oštećenje imovine 61

Otklanjanje opasnosti kod nužne obrane 13

Ovlašteni tužitelj 36, 37

P

Parkiralište 52

Pobijanje presude zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama 44

Počinitelj 15

Pogrešno ili nepotpuno utvrñeno činjenično stanje 44

Pokušaj 14

Pomaganje 15

Pomagatelj 15

Poticatelj 15

92

Povjerenstvo za profesionalne športske klubove 71, 74

Povreda materijalnog prekršajnog prava 44

Pravni lijekovi

- redoviti 42

- izvanredni 45

Pravne posljedice osude 82, 83

Prekid športskog natjecanja 50

Prekršaji

- pojam 2, 10

- odnos prema drugim granama prava 4-7

- način počinjenja 10

- činjenje 10

- nečinjenje 10

- vrijeme počinjenja 11

- mjesto počinjenja 11

Prekršajna evidencija 30

Prekršajna neodgovornost djeteta 21

Prekršajni postupak

- pojam 30

- načela 31-35

Prekršajni sudac 51

Prekršajnopravne sankcije 22, 23

Presuda

- pojam 40

- subjektivni identitet 40

- objektivni identitet 40

- meritorna (suštinska) 40

93

- formalna (procesna) 40

- kojom se optužba odbija 41

- kojom se okrivljenik oslobaña od optužbe 41

- kojom se okrivljenik proglašava krivim 41, 42

Prethodno ili prejudicijalno pitanje 6

Prijetnja 14

Procesna sposobnost 37

Protupravno ponašanje 48-50

R

Radnja 2

Razglas 52

Redari 51

Redoviti pravni lijekovi 42

Registar profesionalnih klubova 71, 73

Registar športskih djelatnosti 71, 72

S

Samoobrana kod nužne obrane 12

Samoskrivljena neubrojivost 17, 18

Sigurnosne mjere 64, 69

Sila

- pojam 13

- neodoljiva ili apsolutna 13, 14

Slobodna ocjena dokaza 33

Sportska inspekcija 78

Sportski inspektor 78-82

94

Stariji maloljetnik 28

Stegovna djela 3, 4

Stranačka sposobnost 37

Stranke 36

Stručni poslovi 72, 73

Subjektivni identitet presude 40

Sudionici prekršajnog postupka 36

Sudionici u počinjenju prekršaja 15

Supočinitelj 15

Sustav obavještavanja (razglas) 52

Š

Školska športska djelatnost 76

Športske djelatnosti 72

Športska grañevina 63

Športsko natjecanje 50

Športski objekt 51-53

Športsko pravo 1

Športsko prekršajno pravo 1

T

Tučnjava 58

U

Ubrojivost 16

Uhićenje 32

Uništenje imovine 61

95

Upravno pravo 6, 7

Ureñaj za kontrolu i brojanje ulaznica 52

Ustav 7

Ustavno pravo 4

Uvjetna osuda 26, 27

U znatnoj mjeri smanjena ubrojivost 17

V

Veća vrijednost 61, 62

Videonadzor 52

Voña grupe (zločinačkog udruženja) 59

Vrata 52

Vrijeme počinjenja prekršaja 11

Vrste odluka 39, 40

Z

Zabluda

- pojam 19

- vrste 19

- zabluda o protupravnosti 19, 20

- zabluda o biću prekršaja 20

- zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost 20

Zabrana 67-68

Zadržavanje 32

Zastara

- pojam 21

- zastara prekršajnog progona 21, 22

96

- zastara izvršenja prekršajnopravnih sankcija 22

Zaštitne mjere prema PZ-u

- pojam 27

- vrste 28

- svrha 27

Zaštitne mjere prema ZSNŠN i ZŠ 28, 64-70, 77

Zbirka podataka 69, 70

Zdravstvena sposobnost 71, 73

Zločinačko udruženje 59

Ž

Žalba

- pojam 42

- sadržaj 42

- žalbeni razlozi (osnove) 42-44