STAŠEVICA · 2020. 4. 17. · staŠevica list Župe sv. staŠa u staŠevici issn 1846-7377 godina 8. boŽiĆ, 2013. broj 1. (8)

STAŠEVICASTAŠEVICALIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICILIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI

ISSN

184

6-73

77

Godina 8. BOŽIĆ, 2013. Broj 1. (8)

Dragi StaπevËani u æupi, u Domovini i po svijetu!

Blagdan BoæiÊa uvijek je prigo-da da osvjeæimo svoju vjeru u Boga, koji „radi nas ljudi i radi naπega spasenja“ u Kristu Isusu postaje Ëovjekom, da bismo imali pristup k Bogu i postali djeca Boæja. BuduÊi da te misli ponavljamo svake godi-ne, postoji opasnost da se uspavamo u poznatim sadræajima i da nam velika tajna BoæiÊa postane vijest kao i druge koje danas sluπamo, a sutra veÊ zaboravljamo.

Upravo je poruka BoæiÊa u æivotu i radu oæivljavati tu tajnu po kojoj je Bog postao Bog s nama kao i Bog za nas i na naπoj strani, onaj koji osvjetljuje naπ æivotni put i daje smisao naπem æivotu. On æeli da svoj æivot ne promaπimo, da ne zalutamo na opasnim bespuÊima ovoga svijeta. Bog æeli da uspijemo u æivotu i radu te nam u tom i pomaæe. I uspjet Êemo, ako se dræimo njegovih savjeta, ako æivimo novost radosne vijesti, koja oplemenjuje i potiËe, promiËe pravdu i slobodu, mir i blagoslov.

BoæiÊ je uvijek poziv na novost, paËe najveÊa novost dana ËovjeËanstvu. Sam Bog stvara u nama neπto novo. A gdje je Bog na djelu, ondje nastaju nove misli i djela. U nas same Bog je pohranio novi

poËetak. Izvorna slika koju je Bog napra-vio u naπem roenju, svijetli usred noÊi naπega æivota. Svaki je od nas neπto novo i neponovljivo. Na taj naËin i u nama se dogaa Ëudo BoæiÊa.

BoæiÊ slavimo zato πto Bog posta-je Ëovjekom u jednomu malom Djetetu. Bog postaje malen, mali Bog, BoæiÊ, da bi mogao stati i pristupiti u naπ æivot. Uzima na se svu ËovjeËnost, da bi nam u naπemu ljudskom liku bio sasvim blizu i pozvao nas da zaæivimo, a ne æivotarimo, da svoje dane i godine ispunimo nadom i vjerom. Bog æeli da se trznemo, da osvjeæimo svoju vjeru. Da se joπ jednom prisjetimo odakle dolazimo i kamo idemo, jer u Bogu je naπ ishod kao i naπ zavrπetak. Ako Bog dolazi k nama znaËi da do nas dræi i da smo vaæni. I o ovom BoæiÊu pita nas πto On za nas znaËi? Koju mu vaænost daje-mo u svome æivotu i radu?

S tim mislima i æeljama pruæam vam i ove godine naπ æupski list „Staπevica“. I on je svjedoËanstvo novosti Boæjeg æivota u nama i oko nas. Objavljen je da s vama podijeli vijesti i dogaaje iz protekle godine. U njemu je zgodopisje naπe æupske zajednice, u njemu su zapi-si iz domovinske povjesni-ce, rijeË o selu i o polju, o ljudima koji grade povijest, o imenima i prezimenima,

LIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICIL IST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICIGOD. 8. BOŽIĆ, 2013. BR. 1. (8)

STAŠEVICA

1STAŠEVICA

o

jzsc

o

2 STAŠEVICA

BLAGOSLOV OBITELJIBLAGOSLOV obitelji počinjemo

od Gnječa, 26. XII. u 12 sati.Za blagoslov pripremiti blagoslovljenu vodu,

križ, svijeću, isključiti televiziju i skupiti obitelj na molitvu, ako su u blizini.

Može se dati prilog za potrebe župe, crkvu, gorivo, župni list... Ubilježiti se za primanje

vjerskog lista i odmah platiti.Božićna ispovijed u našoj župi bit će u

nedjelju 22. prosinca u 11 sati.

SRETNE I BLAGOSLOVLJENE

BOŽIĆNE BLAGDANE SVIM VJERNICIMA ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI,

HRVATSKOJI SVIJETU ŽELI

UREDNIŠTVO LISTA

danima svetog Staπa, o πkoli i vjeronauku, o prvopriËesnicima, mladima i starijima. Sve πto je u naπemu æupskom listu zapisano, sluæi da se ne zatare naπ spomen, da se ne izgubi naπe sjeÊanje. Njegove stranice koje listaπ, rijeËi koje u njemu πtijeπ, sve je to dio nas, naπe kulture, predaje i obiËaja, sve je to „Staπevica“.

A Bog mira koje Ëini sve novo i oæivljuje naπu vjeru u æivot neka vas ispuni svojim mirom i obdari svojim blagoslovom. Na dobro vam doπlo sveto Poroenje Isusovo! »estit BoæiÊ i blagoslovljena Nova godina!

Vaπ æupnikFra Vinko PrliÊ

DOŠAŠĆEDošašće – od latinske riječi ad venio, što znači doći – liturgijsko vrijeme očekuje Adventus

Domini, Dolazak Gospodina. Dok dani postaju kraći i hladniji, pripremamo se za »Sunce Pravde« koje dolazi kako bi zapalilo naša srca svojim svjetlom i svojom ljubavlju. Vječna Riječ, koja je van svakog vremena, postala je Utjelovljena Riječ u vremenu, te stoga posvetila svo vri-

jeme. U vremenu Došašća očekujemo dolazak Krista kao djeteta u štali u Betlehemu (prošlost), kao milost u našim dušama (sadašnjost), te kao suca na kraju vremena (budućnost). Vrijeme Došašća ispunjeno je pripremanjem i iščekiva-njem. Svatko se priprema za Božić – kupovinom i ukrašavanjem, spremanjem kolača i čišćenjem. Prečesto, naime, se zaokupimo materijalnim pripremama, te gubimo iz vida prave razloge našeg djelovanja: Utjelovljena Riječ dolazi bora-viti među nas. Mi kršćani bi trebali usredotoči-ti pažnju na duhovnu stranu Božića, za razliku od sekulariziranog potrošačkog svijeta oko nas. Usred silne žurbe tipične za ovo doba godine

pokušajmo učiniti od ovog vremena Došašća vrijeme iščekivanja i čežnje, obraćenja i nade, razmišljanja o nevjerojatnoj ljubavi i poniznosti. Prilikom kupovine i spremanja kolača, prisjetimo se nešto kupiti i pripremiti za potrebite. Dok ukrašavamo prostorije svojih domova, ne smijemo zaboraviti pripremiti mirno mjesto u našim srcima, u kojem će boraviti naš Spasitelj.

JOSIPOV BOŽIĆ

Na stranicama naπega æupskog lista o BoæiÊu je mnogo napisano. S razliËi-tih strana pokuπali smo osvijetliti tu

tajnu naπe vjere. Tko je zapravo Isus, oda-kle dolazi, tko je njegova obitelj, kada se, gdje i kako rodio? Na ta pitanja nalazimo odgovore u prvim poglavljima Matejeva i Lukina Evanelja koja se obiËno nazivaju ”Evanelja Isusova djetinjstva”. Da bi poka-zali tko je zapravo Isus, evanelisti izvjeπÊuju odakle dolazi, koje je njegovo podrijetlo (J. Ratzinger). Opisi BoæiÊa koje poznajemo radije slijede Lukin prikaz toga spasenjskog dogaaja gdje je sve raspjevano, veselo i razdragano od anela do pastira, pjesme i svjetla, radosti i usklika. Matejev prikaz tri-jezan je i ozbiljan. Na samom poËetku svog Evaelja on objaπnjava tko je zapravo Isus. U tu svrhu prikazuje njegovu rodbinsku lozu i navodi dugu listu imena Isusovih predaka. Na njezinu kraju nalazi se Josip, koji Isusa povezuje uz Davidovu lozu i osigurava mu mesijansku baπtinu i zakonsko oËinstvo.

U prikazbi Isusova roenja u Evanelju po Mateju Josip je glavna osoba. Na teme-lju te Ëinjenice pokuπajmo se unijeti u duh toga Ëovjeka i iz njegova kuta gledanja pribliæiti se otajstvu BoæiÊa, po kojem Sin Boæji postaje jedno ljudsko Dijete. Josip je potomak iz Davidova plemena, Marijin muæ od koje se rodio Isus. To je zapravo sve πto znamo o toj zagonetnoj, ali za Isusa vaænoj osobi, Ëovjeku koji dobiva posebnu ulogu u Boæjem planu spasenja. Nijedna njegova rijeË nije zapisana. Njegov je æivot obavijen velom πutnje. O njemu Matej biljeæi da je Marijin zaruËnik, ali da njih dvoje joπ uvijek ne æive pod istim krovom.

Taj podatak za Mateja je veoma vaæan da pokaæe Isusovo boæansko podrijetlo, nje-govo djeviËansko zaËeÊe po Duhu Svetom.

To je veÊ spomenuo pri prikazivanju Isusova rodoslovlja kada tvrdi da Isus nema zemalj-skog oca. Nakon duge liste imena u kojoj se muæevima raaju djeca, dolazi se do Jakova kojemu se raa Josip. Upravo kod Josipa Evanelist mijenja redoslijed raanja i ne kaæe, kako bi se oËekivalo, Josipu se rodio Isus, nego Josip muæ Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist (Mt 1, 16).

3STAŠEVICA

Josipova kriza Evanelist se ne stidi prikazati Josipovu

dvojbu, njegovu unutarnju borbu kad se naπao pred Ëinjenicom da je njegova zaruËni-ca u blagoslovljenom stanju prije negoli je doπla u njegovu kuÊu i prije negoli su æivjeli u braku. Nalazimo se pred Ëovjekom koji se naπao u krizi pred Ëinom koji ne poznaje i za koji ne nalazi objaπnjenje. Oblaci sumnje izje-daju njegovu duπu. ©to uËiniti? Pada mu na pamet potajno je otpustiti i ne izloæiti je strogu

slovu zakona koji kaænjava kamenovanjem. Uza sve to, Evanelist ga naziva „pravednim“ (Mt 1, 19). U biblijskom rjeËniku pravedan je onaj koji je Bogu odan i poboæan, koji se oslanja i pouzdaje u Boga te svoj æivot temelji na Boæjoj rijeËi (J. Ratzinger/Benedikt XVI).

»injenica da ga Evanelje naziva pra-vednim, dovodi do zakljuËka da Josip dræi da je Marija nevina. Zbog toga pomiπlja da joj vrati slobodu, prekine zaruke i da se povuËe iz javnosti. Na æalost, æidovski obiËajnik ne poznaje „potajni otpust“. S danaπnjeg zrenika, bilo bi normalno da Josip razgovara s Marijom ili da mu sama Marija objasni o Ëemu se zapravo radi. Kao njezin

4 STAŠEVICA

Marija mu je povjerila tajnu Ëudesnoga Boæjeg zahvata, koji se dogodio po djelovanju Duha Svetoga. No, kad se Josip naπao oËi u oËi u prisutnosti Boæjeg djelovanja, ponaπa se poput starozavjetnih pravednika, obuzet je strahopoπtovanjem. Ne usuuje se uzeti k sebi Mariju, jer ne æeli da ga smatraju ocem Djeteta koje je zaËeto u tako Ëudesnim okol-nostima. Zemaljski æivot Djeteta koje Marija nosi pod svojim srcem dolazi od Boga, nije djelo ljudsko nego Duha Svetoga.

Josipov san Aneo Gospodnji posreduje upra-

vo u kritiËnom trenutku. Ukazuje se Josipu i prodire u duπu Ëovjeka baπ tamo gdje je on kadar i spreman prihvatiti poruku i provesti je u djelo. Josip je pravedan i s Marijom æeli postupati pravedno. Aneo rasprπuje Josipovu dvojbu, oslobaa ga iz kriznog stanja i nalaæe mu da Mariju uzme k sebi, jer ”πto je u njoj zaËeto od Duha je Svetog”. Pritom obrazlaæe mu dogaaj kako bi mogao razumjeti i prihvatiti novonasta-lu situaciju u kojoj je postao dionikom, a o kojoj se nije usudio ni sanjati.

„Dok je on to snovao, gle, aneo mu se Gospodnji ukaza u snu i reËe: ‘Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, æenu svoju. ©to je u njoj zaËeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit Êe sina, a ti Êeπ mu nadjenuti ime Isus jer Êe on spasiti narod svoj od grijeha njegovih’“ (Mt 1, 20-21).

Boæji poslanik otvara Josipu oËi za ono πto on sam sebi ne moæe objasniti. Pri tumaËenju dogaaja objaπnjava mu da se Djetetovim roenjem od Marije ostvaruje mesijansko proroËanstvo koje je navijestio prorok Izaija: „Evo djevica Êe zaËeti i roditi sina i nadjenut Êe mu ime Emanuel - πto znaËi: S nama Bog!“ (Mt 1, 23). Sam Bog djelovao je u Mariji i obeÊao joj Sina koji Êe svoj narod osloboditi od grijeha njegovih. Anelova poru-ka povezana je s nalogom. Josip treba uzeti Mariju. On ispunja πto mu je nareeno. Uzima

zaruËnik, ima pravo doznati istinu. Uza sve to, on πuti. A moæda se i Marija nadala da Êe i Josipu na Ëudesan naËin biti priopÊeno πto se s njom dogodilo.

Tu Josipovu dvojbu poznavatelji Sv. pisma pokuπavaju rijeπiti tvrdnjom da Josip od samog poËetka zna πto se dogodilo.

k sebi Mariju i ne ”spoznaje ju” dok ona ne rodi sina. Boæja poruka daje mu snagu da uËini ono πto u svom srcu osjeÊa, a ne ono πto slovo zakona nalaæe. Pravedan je jer ljubi, otvoren je i osjetljiv. Poruka je ogromna, teπka razumjeti, prihvatiti i vjerovati.

Isusovo božansko sinovstvoKroz Josipovu muku i jad, dvojbu i

krizu Evanelist, sljedeÊi svoj naum, prika-zuje pravo podrijetlo Isusovo. On je najveÊi Boæji dar ËovjeËanstvu. Dolazi od Boga, a ne od ljudi. Duh Boæji koji je u poËetku stvarao svijet (Post 1-2), opet je na djelu. Isusovo roenje poput je novog stvaranja, poËetak novog svijeta. I samo Isusovo ime ukljuËu-je njegovo poslanje. On je Jeπua, πto znaËi „Bog je Spasenje“. Spas naroda ostvaruje se po oproπtenju grijeha. Grijehe opraπta jedino Bog (Ps 130, 8), jer to ne moæe nije-dan smrtnik, to je Boæja povlastica. Jedno od bitnih svojstava koje Matej pripisuje Isusu jest da je Otkupitelj koji opraπta grijehe svi-jeta.

Prizivom na Izaijino proroπtvo Isusovo ime dobiva konkretno znaËenje. On je Emanuel, πto znaËi: Bog s nama. Tim ime-nom oznaËena je Boæja pomoÊ i zaπtita. Bog je na putu sa svojim narodom. Isus je Emanuel, Bog s nama, kako su to navijesti-li starozavjetni proroci. U to ime narodi Êe postaviti svoju nadu (Mt 12, 21), u to ime bit Êe i krπteni (Mt 28, 19). To upuÊuje na trajnu prisutnost Uskrsnuloga u zajednici onih koji vjeruju: „I evo, ja sam s vama u sve dane - do svrπetka svijeta“ (Mt 28, 20).

Isusovo Boæje sinovstvo, to jest nje-gova jedinstvena povezanost s Bogom i podrijetlo od Boga za Mateja je Isusov mesi-janski identitet. Tu Ëinjenicu zaodijeva u pri-kazbi zaËeÊa po Duhu Svetom. Duh Sveti boæanska je stvarateljska snaga, Isusovo zaËeÊe Boæje je djelo. Jedino Bog svojom stvaralaËkom moÊi moæe stvoriti ljudski æivot kojem on udahnjuje svoj duh. A djelo-

5STAŠEVICA

vanje Boæjeg Duha povezano je s djeviËan-skim roenjem. Marija ne raa svoga sina od sebe same nego ga zaËinje po Duhu Svetom. A djeviËansko roenje dokaz je za Isusovo boæansko sinovstvo. Jedino Bog po svojoj stvaralaËkoj moÊi moæe proizvesti Spasitelja svijeta, oËekivanog Mesiju. Na taj naËin zaËeÊem po Duhu Svetom prikazano je Isusovo boæansko sinovstvo. U Isusovoj povijesti, na njegovu poËetku na djelu je Bog. Isus je za Mateja Boæji dogaaj, Boæje djelo, objava Boæjeg Ëovjekoljublja.

6 STAŠEVICA

Poruka namaU Matejevu prikazu boæiÊnog dogaaja

Josip je pritisnut dvojbom: bavi se miπlju otpustiti svoju zaruËnicu. Aneo Gospodnji uvjerava ga da njegov æivot ima smisla, da Êe Bog s njim izvesti ono πto mu je obeÊao. I u sljedeÊim dogaajima iz Isusova dje-tinjstva Josip djeluje po anelovu naput-ka u snu. Kad je Dijete u opasnosti, uzima njega i majku njegovu te bjeæi u Egipat. A kad je opasnost proπla, opet u snu, Aneo Gospodnji povjerava mu da uzme Dijete i majku njegovu te ode u zemlju izraelsku.

Josip je uzor vjere u Boæju rijeË. I u naπem æivotu dogaa se toliko toga πto ne razumijemo, πto ne odgovara naπim nada-ma i oËekivanjima, ni onome πto smo pla-nirali. Pa i onda kad se osjeÊamo sami i ostavljeni, i kad nam se Ëini da Bog πuti i da nas je zaboravio. Istina je posve druga. Bog nikad ne πuti, on nam govori u πutnji,

molitvi i razmatranju. Potrebno je otvori-ti uπi i Ëuti njegov glas. Bog nam se javlja i u snu da bismo mogli vidjeti ono πto ne moæemo vidjeti i Ëuti ono πto me moæemo Ëuti. Govori nam preko rijeËi i dogaaja, osoba i susreta. Na mnoge naËine, kao πto je u snu govorio Josipu. Potrebno je slije-diti glas svoga srca i svoje savjesti. Taj nas unutarnji glas podiæe i pridiæe, jaËa nas kad smo slabi i kad nemamo snage. Pomaæe nam da podignemo oËi i gledamo u Boæju buduÊnost koja nam je obeÊana i zajamËe-na upravo roenjem Kristovim. Svetkovina Gospodinova roenja poziva nas da, poput Josipa, posluπamo Boæji glas koji se Ëesto oËituje tiho i nenametljivo, snagom istine i ljubavi. Josipov put do BoæiÊa bio je pun poteπkoÊa. Djetetovo roenje obradova-lo je njegovo srce. Moæda je i tvoj put do BoæiÊa posut poteπkoÊama. Neka Isusovo roenje obraduje tvoje srce.

Dinko AraËiÊ

Već nam je postalo obično da svećenik svake godine o Božiću blagoslivlja kuće po župi. Taj blagoslov je često puta jedin-

stvena prigoda za osobni susret svećenika s mnogim župljanima, koji su preko godine izgubljeni u masi vjernika, ili su zbog »privre-menog« rada, studija ili – tko zna zbog čega – na kraće ili duže vrijeme odsutni iz župe. Da li ste ponekad razmišljali o tome što sadr-ži i čemu služi ovaj božićni blagoslov obitelji? Da li je to samo prijateljski susret svećenika s povjerenim mu vjernicima, razmjena informa-cija, prigoda za popunjavanje župske kartote-ke, poticanje zajedničkih akcija u župi ili sku-pljanje redovine? Očito je da sve nabrojeno ide uz taj blagoslov, ali je pitanje, da li je to sve, ili, barem, da li bi trebalo biti sve?

Blagoslov ljudi ili zidova?Da bismo lakše došli do ispravnijega i

iscrpnijeg odgovora na postavljena pitanja, potrebno je uočiti jezgru, srčiku, bit božićno-ga blagoslova obitelji. U gornjem podnaslovu su stavljene dvije alternative s dva naglaska u tom obredu, koji nam daju i smjerokaz za tra-ženi odgovor. Jedan naglasak je bliže, a drugi dalje od jezgre. Vjerojatno već pogađate koji je na kome mjestu. Mislim da ćemo se lako složi-ti da je čovjek bliže središtu ovoga blagoslova, nego zidovi zgrada u kojima ljudi stanuju. To nam izgleda sasvim jasno i lako prihvatljivo. A veliko je pitanje, da li je naša obična svijest i životni stav u skladu s takvim mišljenjem.

Onda bismo svi na okupu dočekali taj blagoslov, koji naviješta i unosi božićni mir i radost u obitelji. Onda bi i svećenici drukčije raspoređivali blagoslove i s više vjere i zano-sa molili i blagoslivljali.

S pravom novi Rimski obrednik u uvod-nim napomenama za ovaj obred ističe da se »zahtijeva nazočnost članova obitelji« (Blagoslovi, Zagreb 1987, str. 443, br. 3) i da

se »ne obavlja blagoslov kuća bez njezinih stanovnika koji u doba blagoslova mogu biti u kući« (br. 4). Izravni kontakt između sve-ćenika i članova dotične obitelji za vrijeme blagoslova zahtijeva sama narav i ustrojstvo ovoga obreda što ćemo još jasnije vidjeti iz daljnjeg izlaganja.

Raspored i sadržaj blagoslovaKad smo se već složili u tome tko su

sudionici toga blagoslova, trebali bismo izložiti što taj blagoslov sadrži i zašto se obavlja baš u božićno vrijeme. Božićni blagoslov obitelji

7STAŠEVICA

Božićni blagoslov kuća

sastavljen je od tri glavna dijela: 1. Svećenikov pozdrav i čitanje odlomka Svetoga pisma; 2. Prošnje s blagoslovnom molitvom; 3. Škrop-ljenje blagoslovljenom vodom i završni blago-slov. Tekstovi su prilagođeni dijaloškoj molitvi, tj. izmjeni uloga između svećenika i okupljenih vjernika. Zbog toga svi sudjeluju u tom obre-

du i nema podjele na izvođače i promatrače. Istina, ne sudjeluju svi jednako, ali je bitno da svi sudjeluju. Sudjeluje se i slušanjem, i odgo-vorom »Amen« na iznesene molitve, i ponav-ljanjem određenih zaziva na predvoditeljeve poticaje, i zajedničkom molitvom Očenaša, i znakom križa, itd.

i čovjekoljublje spasitelja našega Boga« (Tit 3,4). Bog odvijeka postade čovjek u vremenu. Od toga trenutka božansko i ljudsko se pove-zalo u trajno jedinstvo. Bog je postao ono što smo mi, da bismo mi postali ono što je on. Po sakramentu krštenja svaki vjernik ulazi u otajstvenu povezanost s Isusom Kristom, Bogočovjekom, rođenim od Djevice Marije. U toj povezanosti sudjeluju svi krštenici i sve ono što njima pripada. A u tom redu pripadno-sti, kuće i stanovi zauzimaju veoma istaknuto i povlašteno mjesto. U tim kućama i stanovi-ma odgajaju se ljudi, one »odnjišu i sveca i prokleca«. U njima se odvijaju i melodrame i žalopojke života. U njima se razmrsuju najza-mršeniji čvorovi života i proživljavaju radost i nada, žalost i tjeskoba određenog vremena.

Otajstvo razmjene božanskoga i ljud-skoga očitovano u Božiću i božićnom vreme-nu za nas je kamen temeljac pravoga mira,

koji naviješta izvorna božićna pjesma »Slava Bogu na visini i na zemlji

mir ljudima!« Taj navještaj mira i radosti donosi u naše domove svećenikov božićni blagoslov. Potrebno je samo otvoriti srce i

vjerom prihvatiti Božju ponudu. A da nam je to zaista potrebno u ovo naše nestalno i nemirno vrije-

me, o tome nije potrebno trošiti mnogo riječi. Mir i sklad u obi-telji najveća je blagodat koju možemo imati.

8 STAŠEVICA

– »Užiganjem božićne svijeće« izra-žavamo svoju radost radi svijetla što je granulo svijetu Kristovim dolaskom na svijet. U isti mah izražavamo i svoju spre-mnost da i mi sami budemo svijetlo ostva-rujući Kristove riječi: »Vi ste svijetlo svije-ta… Neka tako svijetli svjetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega nebeskoga!« (Mt 5,14 i 16).

Fra Jure Radić

Blagoslov kuće nakon izgradnje

Novi obred blagoslova obitelji predviđa mogućnost prilagodbe različitim situacijama u kući. Obred može biti kraći i duži, prilago-đen starijim i bolesnim osobama, samcima, obiteljima s malenom djecom i slično.

Zašto se taj blagoslov uopće obavlja i zašto baš u božićno vrijeme? To su veoma ozbiljna pitanja i predstavljaju vrhunce naše vjere u otajstvenu povezanost Crkve Kristove s otajstvom utjelovljenja Sina Božjega i istinu da naša vjera nije neka apstrakcija pa ni apstraktna vjera ili nebulozno gubljenje u ništa-vilu nirvane. Kršćanska vjera je stvarna konkretnost uteme-ljena na činjenici utjelovljenja Sina Božjega, vječnoga Logosa. A ta stvarnost ljudima je očito-vana rođenjem Isusa Krista u Betlehemu Judejskom u vrijeme kralja Heroda i cara Augusta. Tada se »očitovala dobrostivost

Što pripremiti i kako primiti blagoslov?A sada sva nabrojena teoretska razgla-

banja spustimo malo na niže i zapitajmo se: Što treba konkretno poduzeti da božićni bla-goslov bude zaista ono što označava i posti-gne plodove koje obećava? Da bi taj blago-slov postigao svoju svrhu treba ga dobro pripremiti. Ta priprema ravnomjerno spada na svećenika i na one koji primaju blagoslov. Svećenik mora napraviti pametan raspored blagoslova kuća u župi, da sve može obavi-ti dostojanstveno i na vrijeme. Ne trošite vri-jeme na dugotrajne i neplodne razgovore,

ali znati posvetiti potrebno vrijeme ljudima i problemima, koji iskrsnu kod susreta i raz-govora. Riječi molitve mora izgovarati jasno i dostojanstveno, molitvene kretnje izvoditi skladno i s poštovanjem.

U svakoj kući za blagoslov treba pripre-miti: Križ, svijeću i posudu s blagoslovljenom vodom i grančicom ružmarina ili bršljana. Za vrijeme obreda treba izgasiti televizor ili magnetofon, slušati ono što svećenik izgovara, odgovarati prema pojedinim dijelovima i obav-ljati zajedničke molitvene kretnje kao što su nakloni, znak križa i slično. Ako želimo nešto posebno blagosloviti od predmeta ili strojeva, onda to treba pripremiti da se ne stvara gužva i neprilika. Prilog koji namjeravamo dati za redo-vinu, gradnje u župi, svete mise ili dobrotvorne svrhe, treba pripremiti u posebnoj kuverti.

Sve nam to može pomoći da božićni bla-goslov bude izvor mira i radosti, sklada u obi-telji i životna okrepa svakom pojedinom vjer-niku. Tako će se ostvariti ono što Crkva moli na Božić: »Svjetlo, koje po vjeri sja u našem duhu, nek se odrazi u našem životu!«

NA DOBRO VAM DOŠLO POROĐENJE ISUSOVO!

Fra Marko Babić

9STAŠEVICA

ŠŠ

Na salzburško-bavarskoj granici, uz rijeku Salzach, leži malo selo Armsdorf koje je postalo slavno i poznato po cijelomu svijetu

otkako se u njemu godine 1818. rodila vjerojat-no najznamenitija, a sigurno najpoznatija i naj-omiljenija božićna pjesma Tiha noć, sveta noć.

znih ruku i ne će ga moći razveseliti nikakvim darom. Namjeravao mu je sastaviti kakvu pri-godnu pjesmu, kako je to inače običavao prigo-dom različitih svečanosti, ali mu na pamet nije dolazila baš nijedna zgodna misao, premda se mnogo trudio i razmišljao.

Vani je već padao mrak kad je kapelan Mohr gazio po zasnježenom putu prema susjed-nom selu Armsdorfu. Svuda naokolo vladao je potpuni mir. Na cijelom putu nije susreo ni žive duše. I baš na tom samotnom putu kroz zimsku noć, koju su iz tamnoga neba rasvjetljavale tisu-će sjajnih zvjezdica, počeli su se u svećeničkoj duši sami od sebe rađati stihovi, iako se cijelo poslijepodne oko toga uzalud trudio.

Kad je Joseph Mohr stigao do armsdorf-ske škole, dovršio je već tri kitice nove božićne pjesme. U nadstrešnici ispred škole, u kojoj je stanovao učitelj, zapisao je kitice na komadić papira, zatim ušao u kuću, u školu, i tu nakon srdačnoga pozdrava svojemu prijatelju, učitelju i njegovoj sestri pročitao netom složenu pjesmi-cu. Bila je tako jednostavna i lijepa da je ganu-la oboje slušatelja. Velečasni Mohr je legao u susjednu sobu na divan da se malo odmori, i zaspao, a učitelj Gruber nije se nikako mogao rastaviti od pjesme. Pročitao ju je i drugi i treći put. Potom ga je zahvatila neka tajna sila i začas je tim riječima napisao zgodan napjev. Kao što su riječi ove pjesme bile jednostavne, tako je bio jednostavan i napjev.

Sa sestrom, koju je dozvao iz kuhinje, uz pratnju na gitari, zapjevao je novu pjesmu. Pjevanje je probudilo velečasnog Mohra u susjednoj sobi. Nemalo se začudio kada je čuo svoju novu pjesmu već uglazbljenu. Pjesma ga je toliko oduševila da je zamolio učitelja Grubera da je sa svojom sestrom zapjeva na Misi pol-noćki. Govorio mu je: »Molim te, ponesi gitaru i zapjevajte pjesmu mojim župljanima!« Potom su se uputili prema župnoj crkvi.

10 STAŠEVICA

Tiha noć, sveta noć

Bilo je to u predvečerje, na Badnjak 1818. g. U susjednom selu Oberndorfu, u sjedištu župe, spremao se župni pomoćnik, svećenik Joseph Mohr, poći u Armsdorf do tamošnjega učitelja i svoga prijatelja Franza Grubera i tamo provesti Badnjak. Prije Mise polnoćke vratit će se obojica u oberndorfsku župnu crkvu gdje ih čeka služba; jednoga za oltarom služiti svečanu božićnu svetu Misu, a drugoga na koru za orguljama svirati i predvoditi pjevanje božićne polnoćne liturgije.

Mladoga je svećenika gotovo žalostila činjenica što će doći k prijatelju na Badnjak pra-

11STAŠEVICA

je pjevaju u različitim prijevodima, prepjevima i aranžmanima. Izvode je podjednako i mali i veliki pjevački zborovi i orkestri u crkvama i u koncer-tnim dvoranama. Publika je uvijek rado sluša.

Nikada ne mogu zaboraviti svečani trenu-tak pred početak božićne Mise polnoćke koju je u mostarskoj katedrali 1989. godine predvodio tadašnji biskup mostarski msgr. Pavao Žanić. Tom je prigodom dvoje pjevača Katedralnoga mješovitog zbora Marija (Anita Krešić i Anita Sušac), uz pratnju Katedralnoga tamburaš-kog zbora, otpjevalo tu svima dragu božićnu popijevku Tiha noć, sveta noć. Dupkom puna mostarska prvostolnica nagradila je skladbu i izvođače dugotrajnim i burnim pljeskom. Bio je to ujedno prvi službeni nastup Katedralnoga tamburaškog zbora.

Posve je razumljivo da su u oberndorfskoj župnoj crkvi, nakon brojnih pohvala u svijetu, podigli toj popijevci lijep spomenik. Odliven iz bronce, spomenik prikazuje svećenika-pjesnika Josepha Mohra kako oduševljeno sluša anđe-osko pjevanje. Iza njega stoji učitelj-glazbenik Franz Gruber koji prati pjevanje svojom gitarom.

Tiha noć, sveta noć jednom spontano nastala, zaživjela je, živi i živjet će. Svojom tajan-stvenom ljepotom trajno će uljepšavati naše Božiće i oduševljavati sve one koji istinski slave svetkovinu Kristova Rođenja.

Niko Luburić, CnK, 12/12.

Polnoćka je. Crkva je bila prepuna vjer-nika. Nakon što je svećenik otpjevao evanđe-lje i izrekao propovijed, učitelj i orguljaš Franz Gruber zasvirao je na gitari nekoliko akorda, a crkvom se oglasila pjesma. Brat i sestra pje-vali su je, a puk je pobožno i ushićeno slušao. Otpjevali su prvu kiticu, potom drugu; kod treće kitice njihovim glasovima pridružila se okuplje-na župna zajednica. Pjevali su svi: muževi, žene, mladići, djevojke i djeca. Napjev je zahvatio Božji narod neodoljivom silom i osvojio njihova srca. Bio je to za sve nazočne neopisiv doživljaj.

Tako je nastala i tako se pjevala prvi put ta prelijepa božićna pjesma kod polnoćke u obern-dorfskoj župnoj crkvi godine Gospodnje 1818. Iz te je crkve pošla u svijet i osvojila gotovo sve narode. Prevedena je na sve jezike i pjeva se po cijelom svijetu na Božić. U hrvatske krajeve došla je ubrzo nakon svoga nastanka. Hrvati

PASTIRIO, pastiri, vratite stado

raspršeno svukuda po svijetu.Nek’ skupe nošnje, torbe iz prošnje

komadiće duše hrvatske,skupite po svijetu.Vratite ih Domu,

da nas ne nestane, da nas ima, recite,recite im svima!

Anđelka Vlahović

12 STAŠEVICA

VELIKI VJERNIKVeliki vjernik je onaj koji za sebe to kaže i pri tome ne misli da laže i sebe i druge.Veliki vjernik je onaj koji kaže da se on i kod kuće može moliti i da za to ne

treba ići u crkvu.Veliki vjernik uzima nedjelje za lov, balote, športske priredbe, kafiće… Jedini

put kad će zaviriti u crkvu je ponoćka, da se, eto, ne zaboravi stari obiteljski običaj.

Veliki vjernik će o Božiću blagosloviti kuću, svećeniku udijeliti novčani dar i držati da je tako podmirio sve svoje obveze prema Bogu i prema crkvi.

Veliki vjernik objesi lice i hvali se kako posti, a to moraju znati svi njegovi u kući i na radnom mjestu.

Veliki vjernik se ne mrsi, ali zato kod njega nastrada dobra riba.Veliki vjernik na sprovode dođe do crkve, ali ne ulazi u crkvu.Veliki vjernik ne zna kad na sv. misi treba stajati, kleknuti ili što odgovoriti na

pojedine zazive.Veliki vjernik dođe u crkvu sa žvakom u ustima.Velikom vjerniku zna zazvoniti mobitel nekoliko puta u crkvi.Veliki vjernik traži Boga onda kad mu treba, a kad mu ne treba, drži se onoga:

»Ne smetaj ti, Bože, meni – ne ću ni ja tebi«.Veliki vjernik za crkvena svadbena slavlja odijeva se kao da ide na plažu.Velikom vjerniku sv. misa za njegove potrebe mora biti služena kad on hoće, a

ne kad se može.Veliki vjernik se čudi kako se njegovo dijete ne može pričestiti i krizmati, a on je

već kupio janjce, a prije toga nije uopće upitao je li njegovo dijete pohađalo vjeronauk i je li on ikada došao na roditeljski sastanak.

Velikom vjerniku je važnije kako će njegovo dijete izgledati na dan Prve sv. pri-česti, hoće li nastupati u priredbi i kako će se pirovati kod kuće, a ne kako se pripremilo dijete za prvopričesničko slavlje u crkvi.

Veliki vjernik ne zna da onaj koji nije crkveno vjenčan, i ne živi s Crkvom ili nedolično živi, ne može biti kum.

Veliki vjernik je uvijek bolji od onih koji »ližu oltare«.Veliki vjernik je papskiji od samoga Pape. On bi mnogo toga u Crkvi mijenjao,

ali sebe nikako.Veliki vjernik ne zove svećenika svojim bolesnima, ostrjelima ili nemoćnim

ukućanima, jer bi se oni mogli prestrašiti i pomisliti kako im s dolaskom sve-ćenika smrt već stoji na vratima.

Veliki vjernik za sebe govori da je »veliki vjernik« zato što on to baš nije.fra Ante Babić

13STAŠEVICA

CRKVA SV. BARTULA I STEĆCI NA KRVAVCU U MILUŠOJ (PASIČINA)

Prostor Staševice nedavno je ponovo topo-grafski sagledan u stručnoj, povijesnou-mjetničkoj i arheološkoj literaturi. U ovim je

radovima pozornost ponajprije bila usmjerena pojedinim, već poznatim ostacima iz ranijih razdoblja ili lokalitetima. Apostrofiran je tako problem različitog datiranja temeljnih ostataka, jednobrodne i s polukružnom apsidom, crkvi-ce sv. Anastazija u Staševici, u 5.-6. st., odno-sno u 12.-13. st.1 Sveobuhvatniji je bio kataloš-

1 Marinko TOMASOVIĆ, Toponomastika i hagio-toponomastika kroz arheološke indicije za obal-ni pojas između donjeg toka Cetine i Neretve, u: Dani Stjepana Gunjače. Hrvatska srednjovjekov-na povijesno arheološka baština. Međunarodne teme, 2, Zbornik radova znanstvenog skupa 18.-21. listopada 2011., Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, 2012., 116, gdje se upućuje na literaturu u pogledu različitog datiranja crkve.

ki popis kasnosrednjovjekovnih grobljanskih lokaliteta sa stećcima u Staševici, datiranih u 14.-15. st.2 U njemu su naznačena i ograniče-na revizijska istraživanja. Odnosila su se na provjeru današnjeg stanja stećaka na lokalite-tu Grebine na Jezercu, a nastavljena i za cje-lokupni prostor Staševice. O njihovoj nužnosti ponajbolje govore rezultati terenskih obilaza-ka u prvoj polovini 2013., koja sam poduzeo sa svojim suradnicima i prijateljima.3 Za sada

2 Marinko TOMASOVIĆ – Domagoj PERKIĆ – Ivan Alduk, Topografija stećaka u Hrvatskoj, u: Stećci, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori (4. IX.-2.XI. 2008.), Zagreb, 2008., 83.

3 Položaj Krvavac rekognoscirao sam 4. ožujka s mojim pratiocima i vodičima Milkom, Zlat-kom i Robertom Andrijaševićem iz Gradca, a potom reambulirao s prijateljima Antom i Dra-gicom Škrabić i Zojom Puharić iz Makarske.

( )

Pogled na Krvavac u istočnom podnožju Tangarije (foto: Marinko Tomasović)

MARINKO TOMASOVIĆRavnatelj Gradskog muzeja Makarska

iznosim terenska zapažanja o prostoru Miluše, odnosno za lokalitet Krvavac, kao tek jedan prostorni dio Pasičine. Činim to i kao dužnik u pogledu pret-hodnog osvrta na stećke s ovog lokaliteta, kada su u okviru topo-grafskog pregleda cjelokupnog teritorija Republike Hrvatske tek kataloški popisani pozivanjem na literaturu. Još zanimljivije otkriće s ovih arheoloških obi-lazaka u vezi je teže zamjetljivih ostataka jedne gradnje na loka-litetu. Ovdje iznosim uvjerenje kako je riječ o, u izvorima inače poznatoj, ali nedovoljno sagleda-noj i položajem posve zametnu-toj crkvi sv. Bartula.

Položaj i lokalitet KrvavacNizinski položaj Krvavac

prepoznatljiv je u ovom dijelu brdskog krševitog terena Pasiči-ne po visokim čempresima, izra-slim na nižim dijelovima sjeve-roistočne strane uzdignute kote u istočnom podnožju Tangarije. Pogledom se izvrsno zahvaća s Baranovca, točnije s mjesta novoadaptirane kuće s pseudo-grčkim izgledom stupova verande, do koje se dolazi od nedalekog skretanja ceste od crkve sv. Ante na Pasiki prema Grmčeviku. Do Krvavca vodi prohodna oputina od spomenu-te kuće za napušteni zapadniji zaseok Miluša. Nakon prijeđenih 250 koraka staza se razdva-ja prema jugozapadnoj udolini Krvavca, do koje se dođe nakon prijeđenih 500 koraka. Dosta slikovito podnožje okolnih brda pred-stavljaju dva zaravnata, suhozidnim međama zatvorena kružna zapuštena dočića, od kojih je južniji nešto veći, promjera oko 50-60 m. Ovaj ujedno i označava lokalitet, prepoznatljiv po stećcima na njemu.

Broj i opis stećakaStećke na Krvavcu prvi spominje povje-

sničar don Petar Kaer, tadašnji župnik Pasi-čine (1883. - 1884.). Neodređeno veli kako ih je nekoliko, nagovješćujući kako će o njima biti drugdje više govora.4 Njihov broj ne navodi ni don Rade Jerković, tek napomi-

4 Petar KAER, Starine u Bristi-Pasičini, okružn. Poglavarstva Metkovskoga, Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva, VII/3, Zagreb, 1885., 109. Stećke na Krvavcu Kaer najusputnije na-vodi i u: Pierres sépulcrales dalmates, Société d’ anthropologie de Lyon, Lyon 1887, 30.

14 STAŠEVICA

Stećak br. 4 na Krvavcu (foto: Marinko Tomasović)

Stećak br. 1 u suhozidu na Krvavcu (foto: Marinko Tomasović)

15STAŠEVICA

Stećak br. 3 uzidan u unutrašnje lice suhozida na Krvavcu (foto: Marinko Tomasović)

Stećci br. 6-7 na Krvavcu (foto: Marinko Tomasović)

njujući kako ih je mnogo.5 Tek fra Mario Juri-šić, staševački župnik, govori o 6 stećaka na Krvavcu, tipološki ih ne određujući.6 Potom fra Vjeko Vrčić ponovo piše o „dosta“ steća-ka, ne navodeći im broj.7 Jurišićev manjkav broj preuzimaju Marinko Tomasović, Doma-goj Perkić i Ivan Alduk u spomenutoj topo-grafsko-kataloškoj objavi stećaka u Hrvat-skoj.8 Konačno, gotovo doslovnim preuzima-njem Jerkovićevog navoda, o stećcima na Krvavcu napomenu daje i don Mile Vidović.9

5 Rade JERKOVIĆ, Povijest neretvanskih župa, Don Radovan Jerković, život i djelo (ur. don M. Vidović), Matica hrvatska, Metković, 2000, 397.

6 Mario JURIŠIĆ, Staševica (Brista – Pasičina), Staševica, 1968, 26.

7 Vjeko VRČIĆ, Neretvanske župe, Metković, 1974, 193.

8 Marinko TOMASOVIĆ – Domagoj PERKIĆ – Ivan Alduk, nav. dj. (2), 83.

9 Mile VIDOVIĆ, Povijest župa doline Neretve, Matica hrvatska, Metković, 2011., 647, gdje reče-nica u perfektu sugerira kako su stećci nestali.

Tijekom dvaju terenskih pregleda Krvavca evidentirao sam 9 stećaka, goto-vo odreda sanduka i, izuzetkom jednoga, bez ukrasa na plohama. Stećci su odav-no pomaknuti sa svog grobnog mjesta, a nalaze se na sjeveroistočnoj strani dočića, ugrađeni u među ili nedaleko od njenog unutrašnjeg lica. Za gradnju suhozida isko-rištena su 3 stećka. Stećak br. 1 (dužine: 1,71 m; širine veće od 0,84 m; debljine oko 0,50 m) i oko 3 m jugoistočniji stećak br. 2 (duž.: 1,66 m; šir. veće od 0,96 m i deb. oko 0,50 m), hrapavim gornjim plohama okrenututi su prema vani. Radi se o dosta grubim sanducima, te su relativno teže zamjetni. Stećak br. 3 (duž.: 1,60 m; šir. veće od 0,70 m i deb. oko 0,36 m) ugrađen je („uguran“) u unutrašnje lice međe, svega 1 m zapadnije od br. 1. Solidne je izrade, za razliku od prethodna dva stećka. Stećak br. 4 (duž.: 1,63 m; šir. veće od 0,80 m i deb. 0,44 m) leži izokrenut na užu stranu 5 m od

16 STAŠEVICA

Stećak br. 9 kao dovratnik ulaza u dočić na Krvavcu (foto: Marinko Tomasović)

međe, odnosno uzidanih stećaka. Dobro je izrađen sanduk, glatke gornje plohe okre-nute jugu. Stećak br. 5, odnosno njegov ulomak (duž.: 1,23 m; šir. od 0,50 m i deb. 0,40 m), ugrađen je u niski podzid 3,5 m južno od br. 4. Gornja ploha ulomka nije dobro vidljiva.

Stećci br. 6-8 nalaze se oko 20 m juž-nije. Br. 6 (duž.: 1,45 m; šir. 0,77 m i deb. 0,53 m) odložen je u smjeru sjever-jug, na udaljenosti 5 m od suhozida. Grube je gor-nje plohe, iako je relativno pravilnih brido-va. Sjevernije uz njega nalazi se, položen u istom smjeru, stećak br. 7 (duž.: 1,76 m; šir. 0,62 m i deb. 0,45 m), vrlo pravilnih brido-va iako nedovoljno zaglačanih ploha. Ste-ćak br. 8 (duž.: veće od 1 m; šir. 0,90 m i deb. 0,34 m) nalazi se djelomično zatrpan kamenjem 2,5 m sjeveroistočnije od pret-hodnog. Relativno grublje je izrade. Oko 15 m jugozapadnije, kao dovratnik ulaza u dočić, postavljen je „na nož“ stećak br. 9 (duž.: 2 m; šir. 1,10 m i deb. 0,28 m). Dobro je izrađen, iako ponešto hrapave plohe koju obrubljuje ukrasni žlijeb širine 2 cm. Jedina je ploča među evidentiranim stećci-ma na lokalitetu.

Osobitosti i vrijeme izrade stećaka Izuzetkom ploče br. 9. svi primjerci

stećaka na Krvavcu pripadaju sanduci-ma, upravo u pločansko-neretvanskom području najučestalijem i tipološki posve dominantnom obliku ovih nadgrobni spo-menika.10 Prosječne su izrade, od grubljih primjeraka (br. 1-3) do onih solidne ili vrlo dobre izrade (br. 3-4; 6-7; 9). Svojom deblji-nom ili visinom, promotrivši osobitosti spo-menika na preostalim grobljima, pripadaju

10 Marinko TOMASOVIĆ – Domagoj PERKIĆ – Ivan Alduk, nav. dj. (2), 83-85; Marinko TOMASOVIĆ, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici makarsko-neretvanskog područja, u: Stećci, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori (4. IX.-2. XI. 2008.), Zagreb, 2008., 124.

srednje visokim ili nižim sanducima.11 Sve-ukupnim karakteristikama stećci na Krvav-cu posve se uklapaju u uže regionalnu sliku izgleda ovih spomenika, što se može reći i u pogledu, uvjetno uzevši, i relativno niskog udjela ukrašenosti na njima. Daka-ko, obrub na stećku-ploči br. 9, valja uzeti kao vid ukrašavanja.

Datiranje stećaka još uvijek stoji u pogledu opće datacije preostalih grobalja, dakle od kraja 14. do sredine druge polo-vine 15. st.

Ostaci crkve sv. Bartula u KrvavcuNa jugozapadnom rubu zapuštene

zaravni dočića, zagušene korovom, teže se zamjećuju ostaci urušene kamene grad-nje pokrivene mahovinom. Nalaze se uz ogradni zid, oko 30 m zapadnije od ulaza u dočić, odnosno stećka br. 9. Pažljivijim pro-matranjem uočava se usmjerenje gradnje u smjeru sjeveroistoka, dakle okrenutosti širini zaravni. Veličina ovih ostataka iznosi 4,60 m u dužini, širine oko 1,80 m, te visi-ne do oko 0,50 m. Iako je riječ o ruševnoj strukturi mjestimice se ocrtava pravilnost pročelnog ziđa. Indikativno je što je ovakav nakup drukčijeg izgleda i od naslagivanja kamenja uz istočniji ulaz u dočić. Iako bi ograničeno raščišćavanje ove ruševine jasnije ukazalo na izgled gradnje najvjero-jatnije se radi o manjoj crkvi posvećenoj Sv. Bartulu, na što ukazuje i grobljanski karakter lokaliteta. Crkvu sv. Bartula u Milu-ši izravno spominje izvor 1731., kada se govori o krštenju u ovoj „kapelici“.12 Očito je podignuta još u srednjem vijeku, sudeći

11 Marinko TOMASOVIĆ, Stećci na Grebinama u Čeveljuši i kod crkve sv. Ivana u zapadnoj Plini, Starohrvatska prosvjeta, III. s., 35/2008., Split, 2008., 173, gdje se govori o takvom kriteriju za niz grobalja sa stećcima.

12 Žarko DESPOT, Najstarija sačuvana matica krštenih u franjevačkom samostanu u Zaostrogu, Kačić, XXV, Split 1993, 95, bilj. 17.

17STAŠEVICA

prema spomenu titulara 1422.13 O užem položaju crkve sv. Bartula i opisu njenih ostataka u dosadašnjoj literaturi nije bilo čestih napomena, a osobito nakane da se ova gradnja topografski točnije ubicira. Dra-gocjenim se ispostavio navod don Rade Jerkovića o njenim ostacima na Krvavcu u Milušoj, u samoj blizini stećaka,14 a koji je i nedavno preuzet u hagiotopografskim

13 Ljubomir STOJANOVIĆ, Stare srpske povelje i pisma (ćirilica), Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda, I/2, Beograd – Sremski Karlovci 1934, 4. Miluša, na čijem je predjelu crkva, spominje se 1417. povelji kralja Ostoje: Brković 2011., str. 570, gdje su sabrane objave povelje.

14 Vidi bilj. 5. Vjeko Vrčić očito koristi Jerkovićev navod o spomenu crkve Sv. Bartula u Milušoj u maticama župe, ali začudo izostavlja njeno lociranje u Krvavcu: vidi bilj. 7.

razmatranjima.15 Treba pretpostaviti kako je crkva porušena i ostala zapuštena u rano osmansko vrijeme krajem 15. st. Odlaskom Osmanlija dolazi i do obnove crkve, vjero-jatno krajem 17., ili početkom 18. st., te se i navodi u spomenutom izvoru 1731. Tada se podiže i ogradni zid za novo ukopište, za čiju se gradnju koriste i stećci sa starijih grobova. To bi dokazivalo i na novopridošlo stanovništvo i nestanak obzira prema rani-jim ukopima na groblju.

Rašćišćavanje ostataka o kojima je ovdje bilo govora, dakako, u sklopu manjih arheoloških istraživanja, najvjerojatnije će i potvrditi iznijeta zapažanja o ostacima srednjovjekovne i ranonovovjekovne crkve sv. Bartula.

15 Marinko TOMASOVIĆ, nav. dj. (1), 120.

18 STAŠEVICA

Pogled s istoka na ostatke crkve sv. Bartula na Krvavcu (foto: Marinko Tomasović)

Proslov Ove godine navršava se 545 godina od

kada su franjevci iz porušenog samostana u Ljubuškom stigli u Zaostrog. Svoj dolazak su uklesali u kamen i tako za sva vremena osta-vili zapis vezan uz njihovu nazočnost i nepre-kinuto djelovanje.

Ljubuški se nalazi u Hercegovini. Fra Rudo Mikulić upozorava na povijesnu, zemljo-pisnu i populacijsku jedinstvenost spomenute pokrajine. „Kada je govor o Hercegovini, piše fra Rudo, mnogi i ne misle na njemačko podri-jetlo njezinoga imena. Hercegovina je dobila svoje ime po vojvodi Stjepanu Vukčiću, koji je upravljao ovom pokrajinom od god. 1436 – 1466. U jednoj povelji od god. 1448. imenuje ga njemački car “Herzog”, što znači isto što i vojvoda ili latinski “dux”. Zato naša narodna hercegovačka tradicija prozvala je Stjepana Vukčića Stjepanom Hercegom, a pokraji-

nu, kojom je on upravljao Hercegovinom. „Tijekom prošlih stoljeća i najnovijega vre-mena, upozorava isti fra Rudo, Hercegovina sa svojim pučanstvom dobila je zajedničku ne samo geografsku, već duševnu, kulturnu, ekonomsku i upravno prometnu fizionomiju, koja u sebi sadrži nešto specifično “hercego-vačkoga”. Istina, da ona ima najuži dodir sa Bosnom, s kojom graniči na sjeverno-zapadu, sjeveru i sjevero-istoku, ona ima nešto zajed-ničkoga i sa Crnom Gorom, s kojom graniči na istoku, isto tako ona ima mnogo sličnosti i sa Dalmacijom, s kojom graniči sa zapada i jugo-zapada, ali uza sve to Hercegovina sačinjava svoj hercegovački svijet sa posebnim težnja-ma i posebnim oznakama i posebni hercego-vački teritorij. (…) Hercegovina sa svojim brdo-vitim tlom, sa visokim planinama i uzvisinama spada među najdarovitije predjele naše domo-vine. U sjevernomu njezinom dijelu prema

19STAŠEVICA

Ljubuški

LJUBUŠKI FRANJEVCI U ZAOSTROGUPovodom 545. obljetnice dolaska

Prof. dr. fra ANDRIJA NIKIĆ

Ljubuški

Bosni i u sjeveroistočnom njezinu području dižu se visoke planine s gorskim vrhuncima iznad 2000 m. (…) Uslijed blizine mora i svoda doline Neretve utjecaj mora prodire duboko u unutrašnjost i veliki dio Hercegovine ima ‘modificiran tip mediteranske klime’“1

Prema povijesnim podatcima i arheološ-kim nalazima u Ljubuškom je postojao franje-vački samostan.2 U vrijeme turskih nadiranja, polovicom XV. stoljeća, strah i trepet se širio i po Humskoj zemlji - današnjoj Hercegovini i širem području. Turci su u osvojenim područjima sve viđenije ljude poubijali, djevojke razdijelili kao roblje turskim vojnicima, a druge odvodili u hareme, dočim su madiće odvodili u janjičare. Ta praksa vođena uništenjem kršćana provodi-la se za vrijeme višestoljetne turske okupacije. Čuvši za strahote koje su Turci počinili po Bosni i čine u osvojenim krajevima i da su, nakon pada Bosne 1463. nastavili harati po Humskoj zemlji, u kosti okolnih katolika uvukao se strah. Kada su augustinci koji su živjeli u svom samostanu u Zaostrogu, čuli za turska pustošenja, potražili su sklonište na otoku Hvaru. Preselili su u Sućuraj, a samostan u Zaostrogu je ostao prazan.

Katolički puk u Hercegovini sa svojim fra-trima našao se u životnoj opasnosti. Okupljali su se i dogovarali o presudnim planovima. Što poduzeti da spase goli život? – pitali su se. Konačno, odlučiše napustiti hercegovač-ko podneblje i uputili se prema Jadranskom moru. I jednog dana nekolicina preživjelih fra-tara se, sa svojim pukom zaputi u nepoznato. Put ih je doveo u Zaostroški kraj. Tako su fratri iz Ljubuškog s Gospinom slikom, dokumentima, rukopisima, crkvenim posuđem i ruhom uselili u napušteni samostan i do danas u njemu borave.

Taj dolazak i nastanjenje naših fratara u novom samostanu ovjekovječili su zapisom. Naime, u kameni prag jedne sobe uklesali

1 FA = FRANJEVAČKI ARHIV U MOSTARU, Spisi Pro-vincije, sv. 73. rukopis fra Rude Mikulića.

2 Usp. DOMINIK MANDIĆ, Acta francuscana Her-cegovinae, sv. 1., str. 19.-20., 29.-31.

su: Celebre Archivium conventus AD 1468. – Slavni samostanski arhiv Godine Gospodnje 1468. Tako je davni franjevac sročio sadržaj prostorije i usjekao u kamen pamćenje o dola-sku franjevaca iz Hercegovine koji su se davne 1468. godine nastanili u augustinskom samo-stanu i tu zasadili svoj korijen koji se ukliještio između mora i Rilić planine, preuzimajući ime Zaostroga. Rijetka ali simbolična obljetnica - 545 - od tog događaja poticaj je ove studije.

1. Franjevački samostan u LjubuškomNajstariji zapis o postojanju franjevačkoga

samostana u Ljubuškom od 20. veljače 1438. svjedoči da su upravnici carine u Drijevima (Gabeli) franjevcima u Ljubuškom darovali 2 modija soli.3 To je prvi poznati spomen franje-vaca u Ljubuškom, i samoga Ljubuškog, nasu-prot dosadašnjem podatku iz 1444. godine. Naime, u ,Knjizi oporuka’ (Testamenta notari-ae) 21. veljače 1444. godine, Goislav Orlović (ili Horlović), zvan Petanović ‘dicto Petanouich’, ostavio je svoj pojas da se proda, pa da od dobitka dva dijela pripadnu crkvi u Ljubuškom, a treći dio Sv. Vidu: “La mia zentura che si vendi e che se daga due parti in Lubusia in la chiesa et terza parte in santo Vido - Kada se proda moj pojas neka se dadu dva dijela crkvi u Ljubuškom, a treći dio sv. Vidu”. 4

Malo kasnije, 18. svibnja 1444. Radojko Dobrovojević iz Drijeva (današnja Gabela) ostavio je crkvi u Lubuškom ‘a Lubussa’ šest perpera s nakanom da se za njegovu dušu slave gregorijanske mise u ljubuškoj crkvi ‘le messe de San Gregorio’ .5

Osim toga Goislav Orlović je naredio u istoj oporuci 21. veljače 1444. da se sve od

3 PAD = POVIJESNI ARHIV U DUBROVNIKU, Acta Con-silii Minoris, sv. 7., f. 200’. Podatak donosi u svojoj knjizi DIJANA KORAĆ, Vjera u Humskoj zemlji, Mostar, 2008., str. 51.

4 PAD, Testamenta Notariae, sv. 13, f. 140.5 PAD, Testamenta Notariae, sv. 13, f. 188 -

DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Saraje-vo, 1978., str.115.

20 STAŠEVICA

srebrenine i dukata (zlatnine), što se nalazi u njegovoj kući, pošalje u Rim. Namijenio je to za spas svoje duše, zadužujući svoje epi-trofe Radovza i Katarinu da to i obave - ‘tuto quelo che se trovare in mia chassella de argento et de ducati che tuto parti Radovaz et Catherina... debiano mandare in Roma per mia anima’ 6. Oba naziva naselja Lubusia i Lubussa slična su današnjem obliku Ljubuški, s tim što je kasnije nastala složenica LJUBUŠKI GRAD, od čega je Grad rano otpao.7

Osim navedenih oblika Lubussa, za ime Ljubuški, u ovom se razdoblju javljaju i nazivi Lubischi, Liubuschi i Lublano8.

Fra Petar Bakula konstatira: “Tko je glav-nom mjestu dao ime Ljubuški, vrlo dobro je stvar izrazio, nazvavši ga ‘ljupko mjesto’. Zaista i najljupkijim bi se s pravom nazvalo, ako gledamo bilo na plodnost bilo na ljepotu polja.” Ljubuški se nekada zvao Mali Solin.9

Uskoro na Ljubuški navališe Osmanlije. Bili su ga 1463. zakratko osvojili, ali ga je povratio Hercegov sin Vladislav: “Die 18. Iulii 1463. Prima pars est de donando ambassia-tori voyvode Vladiss(l)aui, qui tulit nouum pro Gliubuschi recuperato”. U Povijensom arhivu u Dubrovniku u istom izvoru 1463. godine grad se spominje još dva puta: Destrusse il stato del herzegh e del conte Vladislavo Gliuboschi; E conte Vladislavo doppo la sua partenza recu-pero Gliuboschi”. Ipak grad se nije mogao oduprijeti snažnoj turskoj sili. Ne zna se točno kada je Ljubuški drugi put pao u turske ruke.

S padom Bosne 1463. godine širi se islam u okupiranim područjima. Nastali su crni i krvavi dani ropstva, siromaštva i svake neprav-

6 PAD, Testamenta Notariae, Sv. 13., f. 170. Usp. DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ, o naselju na-selju Drijeva i njegovu položaju, Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine, XXI-XXVII., Sarajevo, 1976., str. 33.

7 RADOSLAV DODIG, Prvi spomen Ljubuškog. Krš-ni zavičaj, br. 28, str.35-38.

8 VJEKOSLAV KLAIĆ, Povijest Bosne, str. 202.9 PETAR BAKULA, Hercegovina prije sto godina

– Šematizam…, Mostar 1970., str.154-155.

de. Od bosanskog kraljevstva je po osvajanju ustrojen poseban sandžakat (okrug) u sasta-vu Rumelijskog pašaluka. Na čelu Sandžaka su obično islamizirani Bosanci čija prezime-na podsjećaju na njihovo katoličko, odnosno hrvatsko podrijetlo. Prvi medu njima Isabeg Hranusić utemeljio je Sarajevo, danas glavni grad BiH. Osim njega spominju se još i begovi Minetovići, Malkočevići, Borovinići, Mihajlovići, Vranesevići, Juriševići i drugi. Ljubuški je okupiran vjerojatno početkom 1468. godine. Nakon okupacije okupatori su prisvojili sve posjede. U Hercegovini su samo muslimani bili vlasnici imanja; kršćani nisu mogli posjedovati, niti su posjedovali, ikakvu zemlju. Zemlja je bila monopolizirana za pokrajinske begove i age koji su se samo hvalili starim pravima i starim povlasticama.10 Uistinu stoljeća pod turskom tiranijom uvjetovala su da je i u Hercegovini bilo prijelaza na islam i ljudi su takve smatra-li najprije poturicama, a onda Turcima. Kako napisa Muhamed Filipović “muslimani su gos-podareće, a katolici potčinjeno stanovništvo”.

Preživjeli franjevci iz ljubuškoga samo-stana, napuštaju samostan sa sobom nose Gospinu sliku, dokumente, rukopise, crkve-no posuđe i ruho, te se sklanjaju u napušte-nom augustinskom samostanu u Zaostrogu. Iz toga samostan pastoriziraju prostrano područje Poneretvlja i Brotnja sve do početka 18. stoljeća.11 Razne vrste poreza, posebice odvođenje dječaka u janjičare, a djevojčica u hareme te raznovrsne torture i porezi prisi-ljavali su kršćane da se islamiziraju. „Tko bi želio opisati raznolikost i težinu mnogostru-

10 FRANJEVAČKI ARHIV U MOSTARU, Acta Turcarum, br. 319; ARHIV HERCEGOVINE, Acta Turcarum, br. 28 i Sidžil blagajskog šerijatskog suda, br. 1025; ORIJENTALNI INSTITUT U SARAJEVU, Sidžil mostar-skog kadije, br. 2, Sidžil mostarskog suda, br. 2.

11 Usp. KARLO JURIŠIĆ, Katolička crkva na bi-okovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine, Zagreb, 1972. i ANDRIJA NIKIĆ, Srednjovjekovni franjevački samostani u Hercegovini, Hercegovina, 6.7., (14.-15.), Mostar, 2000.-2001., str. 203.-223.

21STAŠEVICA

kih nameta kojima su bili podložni kršćani a Hercegovini i Bosni, napisao je fra Paškal Buconjić, trebalo bi ispisati cijelu knjigu koja bi zahtijevala dosta vremena i mnoga istra-živanja s jednakim naporima. Budući da bi trebalo ispitati i razne sudske procese, jer u svakom od različitih mjesta postoje karak-teristične pojedinosti nameta, bilo sa strane odgovarajuće vlasti, bilo age itd., jer ovdje vladaju velika samovolja i nasilje, (zavisno) od raznolikosti upravitelja i njihovih službeni-ka, više ili manje naklonih da napune vlasti-te torbe, više ili manje fanatični a svojoj vjeri, više ili manje pritišćeni predrasudom kaste.“ Nakon toga Buconjić dijeli ekonomsko-soci-jalne uzroke a tri skupine: „I. različiti državni nameti plaćali su se na sve i svašta - Buconjić navodi 36 vrsta.“12 Uz to „Turski fanatizam prema raji iskaljivao se na slijedeće načine: tlačiti je, ponižavati je i oduzeti joj svako gra-đansko pravo a sve to s neusporedivom zlo-ćom, a ime vjerskog i političkog prvenstva.“ 13

12 ARHIV PROPAGANDE U RIMU, Scritture riferite nei Congressi, Bosnia, sv. 16, f 514r.i Un cenno semplice, str. 17-18.; FRANJEVAČKI ARHIV U MO-STARU, Spisi Kustodije, sv. 7, f. 198r; sv. 1., ff. 24r-26r, 106r-107r, 185r i 216r. Spisi Kustodije, sv. 2., ff. 62r-84r. Godine 1859. za harač u Ra-kitnu bilo je 244, u Grudama 720, na Širokome Brijegu 1824, u Brotnju 1135, a u Mostaru 578 osoba. Usp. ARHIV BISKUPSKOG ORDINARIJATA, br. 89/1859. Fra Paškal Buconjić nadodaje bilješ-ku koja proizlazi iz razlike tržne i državne cijene između pjasta i forinta. Prema tržnoj cijeni 10 pijastri su 1 forint. Državna (zakonska) je cijena 11 pijastra – 1 forint. Un cenno semplice, str. 14.

13 A. NIKIĆ, Hercegovački ustanak 1875., Mo-star – Veljeci, 1995.; ANDRIJA NIKIĆ, Hercegovački ustanak u svjetlu novih izvora, Posebna izdanja ANUBiH, Odjeljenje društvenih nauka, Sarajevo 1977, knj. 3//4, sv. 3, 315-332. - ANDRIJA NIKIĆ, Buconjić, fra Paškal, Franjo među Hrvatima, Zagreb 1976, str. 209. - ANDRIJA NIKIĆ, Književnost hercegovačkih franjevaca zadnjih sto godina, Krši zavičaj, 1977. (br. 10), 50. - ANDRIJA NIKIĆ, Der Aufstand in der Herzegowina 1875/1878..., Sudost-Forschungen, 37/1978, S. 69-91

2. Dolazak ljubuških franjevaca u Zaostrog

Stigavši u Zaostrog i nastanivši se u napu-štenom samostanu ljubuški franjevci su onda, u bivšem augustinskom samostanu u Zaostrog 1468. odlučili pohraniti zavjetne darove i spise u jednoj doličnoj prostoriji koju su odredili za arhiv.14

Fra Karlo Jurišić piše: Prema kasni-je zabilježenoj predaji franjevci su došli u Zaostrog iz Ljubuškoga, a jedan između njih bio je fra Pavao Jakić, kasniji vikar i gvardijan. Umro je u 96. godini, dana 1. siječnja 1508. u Zaostrogu. Najstariji turski dokumenti zaista spominju nekog Pavla, papaza Svete Gospoje (str.13). Naime, plemićka obitelj Jurjevića-Vlatkovića smjestila je franjevce u napušteni augustinski samostan sv. Marije u Zaostrogu. Augustinci su napustili samostan u Zaostrogu između 1463. i 1468., to jest poslije pada Bosne, kada je u Dalmaciji zavladao velik strah i bježanje pred Turcima. Prema prijepisu fra Duje Ostojića slijedeći su fratri iz Ljubuškog samostana otišli u Zaostrog:

fra Petar Vladimirović, gvardijan,

fra Pavo Jakić, vikar,

fra Šimun Radosavljević,

fra Pavo Milošević i

fra Ilija Martinović, brat laik.15

Čini se, prema turskom dokumentu pisa-nom krajem svibnja 1498., da su franjevci samo-stan i crkvu držali već trideset godina. Dakle,

14 Franjevački samostan u Zaostrogu tada posta-je samostan hercegovačkih franjevaca. Iz njega su franjevci sve do 1702. pastorizirali područje Ljubuškog-Veljaka, Poneretvlja, preko Gabele, današnje Čapljine, Brotnja pa sve do Kruševa.

15 FRANJEVAČKI ARHIV, Necrologium fra Duje Ostojića, str. 96. Original se nalazi u franje-vačkom samostanu u Šibeniku, Thecha II, lite-ra B, nr. 25. Fra Dujo nadodaje da je fra Luka Smoljanić iz Međugorja krstio 3660 djece. “Ovaj prvi poče pisati krštenja po naredbi sa-bora Tridentinskoga. Fra Luka Stojić iz Broć-na, čovik vrlo dobra života umri u Omišu.”

22 STAŠEVICA

franjevci su se naselili u napušteno augustinsko prebivalište u Zaostrogu točno 1468. godine.

U nekoliko najstarijih turskih spisa iz Zaostroga na deset mjesta spominje se “redov-nik-kustod” u Zaostrogu. Između njih su dvo-jica poznata po imenu: stariji fra Blaž i mlađi fra Stipan. Kustod fra Blaž živio je u Zaostrogu 1497., to jest za vrijeme državnog popisa. U vrijeme parnice s augustincima turska je vlast 1498. godine kustoda fra Blaža postavila bašbo-gom, to jest starješinom zaostroškoga samosta-na. Ime kustoda fra Blaža citiraju spisi iz 1526. i 1529., kada on nije više vršio tu službu.

Nakon obnove Pećke patrijaršije (1557.) sve su učestaliji i žešći napadi pravoslavaca na katolike i u Hercegovini. Slijedećih četrde-setak godina poznato je preko četrdeset (48) dokumenata – i prema tome vjerojatno i toliko progona, koji se odnose na iste akcije, ali na različitim područjima. Samo u pismohrani fra-njevačkog samostana u Zaostrogu čuvaju se četiri fermana sa sličnim sadržajem.

U fermanu Selima III. iz 1567. stoji: “san-džak-bezima bosanskog, kliškog, hercegovač-kog i zvorničkog sandžaka i kadijama u tim sanžacima. Ranije su kadije Mostara i Skra-dina uputili mojoj Visokoj Porti pismo u kome su izvijestili slijedeće: ‘Na šerijatski sud dola-ze svećenici, koji stanuju u crkvama Ljubuš-ki, Zaostrog, Makarska, Srebrenica i Hlevne (Livna) i ostali kršćani. pa su se potužili ovako: ‘Od carskog osvojenja do ovog današnjeg dana patrijarsi, mitropoliti i episkopi grčkih i srpskih nevjernika nisu uzimali od nas poreze, niti su ni na koji način miješali se u naše crkve. Sada, međutim suprotno ranijem postupku traže od nas poreze, i suprotno šerijatu ulaze u naše crkve i posižu za njima, te nam vrše razna nasilja. Unatoč tome što mi u rukama imamo brojne fermane, kojim se to zabranju-je, oni to nisu poslušali, nego i dalje suprotno šerijatu i ustaljenom običaju miješaju se u to’.

Moj pokojni otac, da mu je laka zemlja, bio je izdao ferman (u kome se kaže): ‘Ako

23STAŠEVICA

Zapis dolaska ljubuških franjevaca u Zaostrog (snimio fra Andrija Nikić, 2013.)

patrijarsi, mitropoliti i episkopi grčkih i srpskih nevjernika nisu od starine običavali, da uzimaju poreze od navedenih svećenika naroda katolič-ke vjere (frenk taifa), i ako nisu imali nikakvog prava, da se miješaju u njihove crkve, te ako je istina, da oni sada, suprotno šerijatu, usta-ljenom običaju i fermanima, koje ovi imaju u rukama, traže od navedenih svećenika poreze, i upadaju u njihove crkve i posižu za njima, te ih na taj način zlostavljaju, to spriječi, i ne dopusti, da nitko ništa ne radi suprotno šerijatu, ustalje-nom običaju i starom kanunu.’

Sada je na moju Portu poslan čovjek, koji moli, da se (taj ferman) obnovi. Stoga naređujem slijedeće: ‘Kad stigne ovaj fer-man, izvidite, pa ako oni posižu suprotno fermanima, koji su i ranije izdati, to zabranite, i ne dopustite, da nitko ne radi ništa, što je suprotno šerijatu i, starom ustaljenom obi-čaju, i ranije izdatom carskom fermanu. One koji ne poslušaju, prekorite, a koji se budu suprotstavljali, zapišite i ovamo javite. Nemoj-te dozvoliti, da mi se ovi ponovno žale. Oslo-nite se na, moj časni znak…’”16

U prosincu 1575. sud mostarskog kadi-je opisuje nasilje mitropolite Savatina prema katolicima u zapadnoj Hercegovini. Savatin je

16 AFSZ = ARHIV FRANJEVAČKOG SAMOSTANA U ZAOSTRO-GU, Acta Turcarum, br. 54. Na poleđini je zapisno: “Ovo e hućum po četiri sandžaka za patriarku, za fratre i za… paša cara Selima.” Noviji zapis: “Emre da frattrrio nisu podložni vladici i biskupom rom-skom, onostranskim”. Ostala tri fermanu su arhivi-rani: br. 52., 62., i 63. U fermanu iz 1575. (br. 62.) poimenično se spominje Duvno, te knezovi:Pavao sin Stipanov iz sela Duvno, Nikola sin Žuje iz Vi-nac i Petar sin Matije iz sela Grude, zatim kne-zovi iz Mostarskog kadiluka. Među protivnicima spominje se “… kaluđer po imenu Salvatije, koji je mitropolit, ide po carevoj zemlji sa 12 konjanika i uzima od nas i od svakoga sela po 15, po 20, pa i više (do 30) groša, a mnoge od nas i na muke stavljaju… Navedeni je kaluđer objesio o konopac redovnika po imenu fra Ivan” , a nevjernici koji su uz njega… udaraju žene u trbuh kladeći se da će biti muško dijete. Oni su prisilili ženu iz sela Uzari-ći, u župi Blato da pobaci sina i oteli joj robu.

silom utjerivao novčane pristojbe i činio nasi-lja. Fratri su, uz znatne novčane izdatke i tom prigodom uspjeli zaštiti katolike.17

3. Franjevačka pastorizacija Prema dokumentu od 2. travnja 1599.

franjevci su iz samostana u Zaostrogu pasto-rizirali prostrano područje na kome su živjeli katolici. U dokumentu uz ostalo stoji:

„1. Neka se znade koliko bih župa zao-stroškoga manastira. Parvo koja se zove župa veljačka darža je jedan župnik počimajući od Primorja: Klenak, Kokoriše, Ravču, Koteze, okolo Vargorca, Ora, Bubnje, Orovje, Veljake donje i gornje, Visoku, Kruševo sve do Rastoga, što (j)e od bure, Vojniše, Klobukom, Tialjine, Šiljegvišta, Futicu, Ti(ti)nu, Probod, Darnje ljubi, Garljeovje.

2. Drugi župnik Nadjezero ali Međujezero, i Rastok počimavši u Lučka, a dovaršiva Vratar.

3. Treši župnik Podjezerje, od Umčana a svršuje kod Noriljske Kule.

4. U Čitluku parok s kompanjom.5. Peti Međugorje, Biaču, Ardomilje, i

Ljubuški.,6. Šesti Lapčanj, Bašćinu i Slivno.7. A parvo nego se ogradi Križ, daržao je

Zaostrog: Živogoštu, Vlaku, Zavojane, Privordicu, Prapratnice, Kašće, Broćno, Blato, svu onu župu kako e i sada, i Mostar, kako ime emre u fratara zaostroški, da e njiov Mostar po dopušćenu cara rametli.“18

Pastoriziranje katolika na navedenom području trajalo je sve do završetka Bečkog rata (1699.). Tada je udarena nova granica između Mletačke republike i Turskog carstva, zbog sigurnosti, franjevački poglavari su se na kapitulu u Baču 1702. godine dogovorili da pastorizaciju katolika u ljubuškom kraju preuz-mu franjevci iz Kreševa.

U sedamnaestom stoljeću spominje se i pokušaj “unije” Pravoslavne crkve iz Herce-

17 D. MANDIĆ, Acta franciscana…, Mostar, 1934., str.32.-34.

18 A. NIKIĆ, Događajnica Bosne i Hercegovini od 614. do 1918., Mostar, 2003., str. 223.

24 STAŠEVICA

govine s katoličkom. Primjerice prije 7. ožujka 1661. iguman manastira Tvrdoš stigao je u Rim s pismom svoga brata mitropolite Vasili-ja. Priznali su jedinstvo.19 Iguman je zatražio:

1. kakav nabožni dar s odgovorom na Vasilijevo pismo

2. preporuku kršćanskim vladarima

3. novčanu pomoć za putne troškove

4. predlaže da dvojica njihovih studenata budu primljena u rimski kolegij na daljnji studij.20

Biskup Ogramić je oko 1670. godine razotkrio Propagandi namjere pravoslavnih monaha i upozorio da njihov dolazak u Rim nema za cilj izraz poslušnosti papi, nego da dobiju novčanu pomoć i darove od istog pape. Kaleže zatim prodaju Turcima pa istim Tur-cima govore isto što i drugim rečenim našim katolicima, to jest da im papa daje porez kao podložnik njihova patrijarha, i da još više, isti papa zapovijeda, da isto to činimo i mi ostali latini (katolici). S novcem što ga dobiju zatim idu u Carigrad i kupuju od Porte fermane pro-tiv bijednih katolika. Oni tvrde da papini skudi (novac) više mogu, nego sav ostali novac, na primjer “da više mogu učiniti protiv istih kato-lika s deset papinih skudi, nego s tisuću dru-gih”. Biskup Ogramić, konačno, je naglasio da navedena akcija ide na “veliku sablazan i štetu među onim pobožnim vjernicima”.21

19 Arhiv Propagande, SOCG, sv. 125., ff. 330r- 353r. Tu se nalaze originali i prijevod odgo-varajućih dopisa i ispovijesti vjere. Usp. ff. 344r i 345v, te Acta, sv. 29.,ff. 58r-59r. Kalu-đeri iz Mileševa su odlučili izraziti poslušnost Papi (SOCG., sv. 474., f. 523rv). A kaluđeri iz Žitomislića su 1682. poslali svoga igumana da izrazi poslušnost (Acta, sv. 55., ff. 17v-18r i SOCG, sv. 492., f. 85r.

20 Arhiv Propagande, Acta, sv. 29, ff. 58r-59r; sv. 30, f. 23v. Sažetak slijedi iz zapisanih od-govora.

21 Arhiv Propagande, SOCG., sv. 459., f. 127rv. Usp. SOCG, sv. 436., ff. 188rv i 186+188r prijevod. Preporuka biskupa Primia (Prvića?) nalazi se na ff 183rv i 184rv.

Prema sintezi franjevačke pastorizacije iz 1708. godine franjevci su iz zaostroškog samo-stana pastorizirali prostrano područje. U prigod-nom izvješću uz ostalo stoji: „U ovom samo-stanu nalazimo 22 redovnika, koji skupa slave Boga danju i noću s velikom pobožnošću i pri-mjerno. Vrše dušobrižničku službu neprestano propovijedajući sveto evanđelje podjejeljujući svete sakramente i poučavajući kršćanski nauk. Ovaj samostan vrši dušobrižničku službu u pet župa kojke su pod makarskim biskupom. To su:

1. Narenta (Gabela), grad sa selima malobrojnih obitelji, tu su redovnici sagra-dili četiri crkve posvećene sv. Stjepanu, sv. Marku i sv. Iliji i Gospi.

Župu služe dva svećenika. Jedan se zove o. Bonaventura Balilović a drugi o. Stjepan Ivanović. Jedan od njih poučava djecu i pro-povijeda a drugi podjeljuje svete sakramente.

2. Desne, mali gredić sa četri okolna sela, s vrlo malo obitelji. Tu su redovnici sagra-dili crkvu njih služi župnik o. Franjo Stumić.

3. Svetiđero (Sućuraj – Sangiorgio), mali gradić sa devet okolnih sela, s vrlo malo obi-telji; tu su redovnici sagradili crkvu. Služi je župnik o. Franjo Makaranin (od Makarske).

4. Vrgorac, gradić sa četiri sela malobroj-nih obitelji. Ima vrlo lijepu crkvu posvećenu svetoj Mariji. Služi je župnik o. Stjepan Baljan.

25STAŠEVICA

Humačka ploča

5. Becina [Baćina] i Lepčani [Lapčan, danas Gradac na moru], mjesto u kojemu imaju tri crkve posvećene sv. Juri i dvije sv. Mihovilu. Služe je oci prema odredbi oca Gvardijana.

6. Samostanska crkva, oko koje se prostiru tri sela. Služi je kao prvi župnik o. Gvardijan i ostali redovnici.“22

Usprkos višestrukim zulumima koje su provodile turske vlasti i pojedinci, franjevci su, premda u daleko manjem broju, nastavili pastorizirati i čuvati katolički puk. Kako je izgle-dala pastorizacija franjevaca bosanke provinci-je kojoj je u ono vrijeme pripadao i samostan u Zaostrogu pomažu nam i slijedeći podaci:

„Redovnici (franjevci) u kraljevstvu Bosne Srebrene čine ova dobra djela:

1. Odgajaju kršćane u tolikom strahu Božjem, tako da bi potakli i najokorjelija srca da se smekšaju na pogled pobožnosti tog naroda, koji od početka mise do podizanja stoje sklo-pljenih ruku, očiju uprtih u oltar, a od podizanja do konca mise stoje s prekriženim rukama. U crkvi muškarci su odijeljeni od žena. Ne pozna-ju liječnika osim svećenika i ne uzimlju lijekova osim sv. sakramenata i riječi sv. Evanđelja, koje svećenik, položenih ruku na glavu, moli. Veoma su gostoljubivi i prema svećenicima imaju neo-bično poštovanje, tako da, kad vide svećenika, ne usuđuju se sjesti i ako nekada vide da sve-ćenik putem ide, klečeći čekaju blagoslov.

Kod njih nema ljubakanja ni svirke, ni pjevanja, ni psovki. Ako se nekada hoće pro-veseliti, pjevaju nabožne priče [pjesme], koje su ih redovnici naučili.

Među ovim dobrim kršćanima nema dio-ba, jer je otac sa sinovima i oženjenim unuci-ma. I svi su složni i žive zajedno u istoj kući, koju vodi najstariji od ljudi i najstarija od žena koje podložni slušaju više nego redovnički.

2. Iako su opterećeni neprestanim na-metima iako ih Turci neprestano nagovaraju da napuste sv. Evanđeoski zakon, obećavaju-ći im da će ih osloboditi od svih nameta, oni

22 A. NIKIĆ, Događajnica…, Mostar, 2003., str. 295.

su ipak postojani i čvrsti u svetoj vjeri, jer ih podržavaju njihovi svećenici - župnici.

3. Svetkovine svetkuju tako dobro, da ne samo ne rade, nego po čitavi dan s krunicom u ruci mole.

4. Došašće /Advent/ i korizmu provode s kruhom, vodom i solju začinjenim povrćem, jer u Bosanskom kraljevstvu nema ulja.

5. Toliku pobožnost imaju prema Blaženoj Djevici Mariji i Isusovoj muci da smatraju grije-hom jesti maslac petkom i subotom. Ono što obavljaju redovnici u svojoj crkvi u samostani-ma, mnogo je toga, ali ukratko spominjem, da svake svetkovine propovijedaju na svakoj misi, izlažu Presveti Sakrament i prije nego dadnu blagoslov, nose ga u procesiji oko crkve. Neka sve bude na slavu Božju.

Osim toga u Bosni (i Hercegovini) ima mnogo šizmatika (pravoslavaca), koji nepre-stanim poticajima redovnika prelaze svake godine u pokornost svetoj Rimskoj crkvi. Konačno, žao mi je što ne mogu reći sve radi kratkoće vremena, kažem samo sa svećenič-kom iskrenošću, da je Bosansko kraljevstvo natopljeno više znojem i krvi, nego vodom.“23

4. Druga seoba katolika iz HercegovineZa vrijeme Bečkog rata (1683.-1699.) rat-

nih sukoba je bilo i na području pastorizacije zaostroških franjevaca.24 Tako generalni poho-ditelj i provincijalov zamjenik fra Mijo Radnić piše iz Makarske 3. svibnja 1684. kardinalu Alieriju: „Mislim da Vam je dobro poznato što se čini u ovim krajevima što se tiče rata. Raspored Mletačke Republike s Morlacima je vrlo dobar i uzdamo se u Boga pri prvom skorašnjem poho-du (vojnom) dobiti najugodnije vijesti odavde, jer su dosad toliko napredovali bez topa. A s njim ćemo, nadamo se, još i više. Turci su u takvoj pometnji da ne znaju kuda će pobjeći i

23 A. NIKIĆ, Događajnica…, Mostar, 2003., str. 302.24 Usp. A. NIKIĆ, „Specifičnost crkvenih prilika u

Hercegovini u 17. st.“, Zbornik predavanja Znanstvenog skupa u Subotici 12.-14. VIII. 1986., Subotica, 1987., str. 19-47;

26 STAŠEVICA

radi toga se mnogi dragovoljno pokrštavaju.“25 Franjevci s katolicima su na ovom području oče-kivali konačno oslobođenje. Tako spomenuti fra Mijo 4. svibnja iste 1684. godine piše: „ Kraj (država) koji sada napadaju naši hrabri kato-lici (…) zove se Hercegovina, što znači Visoko Vojvodstvo. Prije (je) cvjetala bogatstvom, plem-stvom, oružjem, jer (su) ove vojvode bile u srod-stvu s Aragonijom, Napuljem, Bosnom i konač-no s Velikim turčinom (sultanom), što bijaše konačna propast ove države. Kako čitam u povi-jesti ove zemlje, bilo je 70 mjesta s posadom, a sada ih nema nego 26, od kojih su sada naši Morlaci zauzeli (…) a sav ovaj narod pastoriziraju redovnici moje Provincije i kada se zauzme sav ovaj kraj, bit će širok 150 milja a dug 300 milja i imat će više od 50.000 čisto katoličkih kuća.“ U daljnjem tekstu fra Mijo piše Papi i o Bosni: „U Bosni siromašni redovnici i kršćani su s dušom u ustima. Turci se prestrašeni i sva je njihova nada u neslozi kršćanskih vladara, a naša je sva nada u Bogu i Vašoj Svetosti, kojom sa svom potlačenom Provincijom i kršćanima cjelivam svete noge.“26 Fra Mijo je u to vrijeme bio poseb-no aktivan. Putovao je u Dubrovnik, a dobro je

25 ANDRIJA NIKIĆ, Povijest egzodusa, Mostar-Zaostrog, 1993., str. 37-38.

26 A. NIKIĆ, Povijest egzodusa…, str. 39.

poznavao i stanje u unutrašnjosti. Vijesti koje su kolale uvelike je popunio i Mijo Karlovac, potur-čeni ratni zarobljenik služio je Hazi Bajramu. Kako je spomenuti Bajram nakon neuspjeha u Livanjskom kraju, morao poći u Ugarsku, pre-poručio je hercegovačkom paši i Hasan paši da moraju zauzeti Zadvarje i Norin.27

Nepodnošljivi zulumi i progoni prisilili su franjevce da redom napuštaju i gube svoja stoljetna područja. Godine 1688. napuštaju se samostani u Konjicu28, Visokom i Gradovrhu, a 1690. napušten je samostan u Donjoj Tuzli. U pismu provincijala fra Mije Radnića u Rim prikazana je čitava situacija u nekoliko riječi: “Životarimo samo na časove, držeći smrt u ustih, ter se skrivamo danju i noću po špiljah i šumah i sa svim tim neima ni jednog od toli-kih svojih milih, da ju utješi”. Taj isti provincijal i sam bježi iz Bosne već sljedeće godine. U isto ovo doba, osobito 1687. godine, morali su i ramski franjevci s pukom tražiti utočište u susjednim krajevima. Zato su neki Ramljaci

27 A. NIKIĆ, Povijest egzodusa…, str. 41.-42.28 Samostan u Konjicu Turci su porušili još

1524. godine. Vjerojatno su fratri i dalje ži-vjeli s narodom, dok ih, konačno, zbog gu-bitka oslobođenih područja, okupatori nisu ponovno pokušali protjerati između katolika.

27STAŠEVICA

Franjevački samostan u Zaostrogu

bježali na sinjsko područje i nastanjivali se u Ogorju i Zagori te u župi Zmijino. To bi mogao biti jedan od povoda što su kasnije mnogi odselili upravo u sinjsku krajinu.

Ovi progoni i seobe doveli su do tragičnih posljedica za katolike u Bosni i Hercegovini. Većina siromašnih crkvenih prostora bila je porušena, a “četiri petine Hrvata katolika iseli-lo se iz Bosne (i Hercegovine).

Kršćanska vojska je oslobađala široka područja. Tako su oslobodili i Vrgorac. Godine 1694. oslobodili su i Gabelu, Trebinje i Popovo. Godinama je turska vojska gubila prije okupira-na područja. Na povratku razočarana vojska je pustošila i ubijala kršćanski puk. Franjevci su željeli sačuvati katolike pa su tražili način da se isele s ugroženih područja. U tim teškim okolno-stima pravoslavni crkveni visokodostojanstveni-ci razvijaju nove akcije o podvrgavanju katolika pod svoju jurisdikciju. Tako teške okolnosti pri-siljavale su franjevce da što prije isele s ugro-ženih područja. Generalni providur Dalmacije i Albanije – gosp. Danijel IV. 1695. godine zaštićuje franjevce: „Budući da je pomoću oo. Manje Braće opservanata Provincije Bosne Srebrene, kako u prošlom tako i u sadašnjem ratu, mnogo katoličkog naroda prešlo iz tur-skih krajeva u krajeve presvijetlog gospodina (dužda), koji je s najvećom i najprimjerenijom brigom pastoriziran u duhovnim potrebama, kako se vidi iz mnogih svjedočanstva koja smo primili, i imajući ne manje u vidu zasluge koje su stekli, što je služilo na povećanje općeg

dobra, autoritetom našeg Generalata odlučuje-mo i određujemo da se unaprijed nijedan sve-ćenik makar kako pobožan, ne može i ne treba bilo pod kakvom izlikom miješati ni u kakav posao novih podanika presvijetlog Vojvode u tome što se tiče dušobrižništva, nego da to moraju uvijek vršiti spomenuti oci bosanski (i hercegovački), s tim, da oni koje njihovi pogla-vari odaberu, idu k Ordinariju za blagoslov kao zaslužni za duge patnje koje su podnosili u Turskoj zemlji, da ih održe u pravoj vjeri i trud koji imaju u ovoj zemlji, podvrgavajući u javnu nemilost sve koji bi se ovome protivili što regi-striramo kako treba.“29

Uz brojne franjevce koji su se istakli u spašavanju katolika posebno se ističu zasluge fra Franje Marinovića. Njemu je providur Sinja i okolice gosp. Antonio Semitecolo 10. prosinca 1696. uputio pismenu pohvalu. Providur piše: „Plodno, pohvalno i zaslužno je vjersko djelo-vanje o. Franje Marinovića, serafskog reda sv. Franje Manje Braće, koji je marljivim i vještim načinom zbacio otomanski jaram s mnogih kršćanskih obitelji, pošo ih je izbavio ispod jarma stavivši se na čelo i upravljaući u nemi-rima sadašnjega krvavoga rata, povrati svo-jom svećeničkom snalažljivošću pod Duždevu upravu i pod našu jurisdikciju 736 obitelji, koje su po naredbi presvijetloga gospodina gene-ralnog providura, kavalira Dolfina smještene u selima Potravlja, Muća i Graba, gdje je odmah taj narod dao dokaze hrabrosti i vjernosti protiv neprijatelja“30 Fra Franjo je organizirao i pred-vodio navedene obitelji s područja današnjeg Brotnja i Goranaca. Putovali su preko Ljubuškog kraja, te ušli u Vrgorski kraj, preko Staševice i biokovskih osoja išli dalje. Bez ikakve sumnje, što svjedoče i prezimena što ih danas susreće-mo na području zaostroškog zaleđa, pojedine obitelji su se zaustavljale i skućile duž putovanja ove velike skupine prema navedenim područji-ma - Potravlja, Muća i Graba.

29 A. NIKIĆ, Povijest egzodusa…, str. 42.30 A. NIKIĆ, Povijest egzodusa…, str. 43.

28 STAŠEVICA

zbog batina, drugi pun rana što ih je primio od Turaka, a treći čvrsto uz krevet privezan. Nju dokazuju i sami samostani, koji su bili ne samo jedanput, nego i više puta od turaka paljeni, a s njima mnogi redovnici ranjeni.“

„Osim toga“, nastavlja fra Ivan, „siro-mašni župnici ni u jednom mjestu nemaju ni crkve ni kuće, jer Turčin to ne dopušta, te tako uvijek jedu hladnu hranu, kao bježeći da bi dostigli poslužiti svima. Spavaju na goloj zemlji u siromašnim slamnatim kućicama svojih kršćana. I radi toga iza sebe na konju nose uvijek jedan pokrivač, a na prsima uvi-jek [nose] Presveti sakrament i sveto ulje.“33

5. Poznati franjevciOd 1468. do 1735. ljubuški franjevci su i

dalje pripadali Vikariji, odnosno Provinciji Bosni Srebrenoj. Godine 1735. osnovana je Provincija sv. Kaja, odnosno Presvetog Otkupitelja pa su tadašnji ljubuški fratri ostali u Zaostrogu.34 Od 1735. zaostroški je samostan pripao novoj fra-njevačkoj provinciji. Podatke o ukopanim her-cegovačkim fratrima u Zaostrogu pronašao sam upisane u samostanskim Nekrolozima. Niže izdvojeni fratri su pokopani u Zaostrogu, osim jednoga koji je ukopan u Živogošću. U nekoliko slučajeva preuzeo sam podat-ke i o ukopanim fratrima iz mlađeg razdoblja jer je dopisano da su vezani uz Hercegovinu. Najviše podataka o ukopanim fratrima nalazi se u Starom mrtvaru u Zaostrogu35, a neki su zapisani i u samostanskim nekrolozima. Imena fratara poredao sam po godinama i mjesecima

33 Opširnije u: A. NIKIĆ, Franjevci – zaštitnici naših katolika pod osmanlijskom vlašću (do 1597), Tavelić, XXI/1981., br. 1, str. 9-18.

34 Moguće da su neki od ljubuških fratara koji su se našli s pukom pod turskom okupaci-jom ostali na tim područjima i činili zajedniš-tvo sa s braćom provioncija Bosne Srebrene.

35 AFSZ, Starinski mrtvar. Ovaj mrtvar je, koli-ko mi je poznato, rukopis s najstarijim popi-som pokojnih fratara na našim područjima. Izražavam zahvalnost fra Aleksandru Ribiči-ću na upozorenju na ovaj rukopis.

29STAŠEVICA

Uistinu, iseljavanje je zahvatilo katolički puk i u Bosni. „Katolici su potpuno emigirira-li iz istočne Bosne, a iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine iselilo je vrlo mnogo svijeta. Nestalo je srednjeg staleža, trgovaca i obrtnika, narod je osiromašio. Početkom osamnaestog stoljeća u cijelom bosanskom pašaluku bilo je jedva dvadesetak tisuća katolika.“31 Točnije, u međuvremenu broj katolika je s 310.000 pao na oko 25.000 osoba. Tada je na opustošenim i popaljenim ognjištima ostalo malo katoličkog pučanstva. Na njemu su svoj bijes i divljaštvo iskaljivali okrutni poturice i Turci.

Karlovačkim mirom (1699.) granica Her-cegovine se suzuje, a broj katoličkog stanov-ništva je vrlo malen. Politička granica koja je dijelila mletačko od turskog, dijelila je isto tako, i samostane u Zaostrogu i Živogošću od župa što su ih pojedini franjevci pastorizi-rali od tada u granicama turskog carstva. Ta okolnost ponukala je starješinstvo franjevačke provincije Bosne Srebrene da je 1702. odlu-čilo, da pastorizaciju u zapadnoj Hercegovini preuzmu samostani u Bosni (Kreševo, Fojnica i Sutjeska), a da franjevci iz Zaostroga pastorizi-raju područje koje je pod mletačkom vlašću.32

O stanju katolika i franjevaca tijekom sto-ljeća bjelodano svjedoče tekstovi franjevačkih provincijala, generalnih pohoditelja - vizitator, apostolskih vikara i putnika. Primjerice, general-ni pohoditelj fra Ivan de Vietri 1708. godine piše:

„Ne ću opisivati patnje, koje su kroz na-vedeno vrijeme trpjeli redovnici (sv. Franje) u službi Boga i sv. vjere, jer nažalost ne bih imao snage pisati, nego radije plakati i suze roniti. Ali, kao svećenik, premda nedostojan, kažem istinito da u tim krajevima nema pedlja zemlje, koji nije natopljen krvlju siromašnih fratara. Tu istinu potvrđuju ne samo ljetopisi spomenute provincije (Bosne Srebrene), nego to doka-zuju oni oronuli starci, od kojih je jedan hrom

31 http://www.rama-prozor.info/povijest/tur-skavlast.htm. Susretao sam podatak da je broj katolika pao na oko 17.000 osoba.

32 A. NIKIĆ, Povijest egzodusa…, str. 45-46.

smrti.36 Iz sumarnog popisa, prema godinama i mjesecima smrti, izdvajam podatke o pokojnim fratrima koji su podrijetlom iz Hercegovine.37

1508., siječnja 1., poštovani otac fra Pavao Jakić, jedan od prvih fratara koji je iz Ljubuškog (samostana) stigao u Zaostrog. S njim je stiglo pet fratara. Fra Pavao je bio naj-prije vikar, pa gvardijan u zaostroškom samo-stanu. «qui semper vita religiosa vixit tandem plenus meritis, dignitatibus, ac bonis operi-bus..» Preminuo je u 96.godini života. 38

1518., lipnja 7., preminuo je fra Ilija Martinović, brat laik. On je došao s prvim fratrima iz Ljubuškog u zaostroški samostan. Preminuo je u 64. godini života.39

1538., veljače 5., poštovani otac fra Šimun Raosavljević, treći od onih otaca koji su došli iz ljubuškog samostana i nastanili se u ovom samostan (Zaostrogu). Preminuo je u 78. godini života.40

1571., studenoga 13., mnogopoštovani otac fra Grgo Bukovac, iz Neretve. Obnašao je službe provincijala Bosne Srebrene. Preminuo je u 70. godini života.41

1634., ožujka 20., poštovani otac fra Tadija Jukić, iz Neretve. Bio je tri godine gvar-dijan u Zaostrogu. Preminuo je u 73. godini života.42

36 Želim upotpuniti ovaj popis te molim sve koji imaju više podataka da mi novim podacima ili možebitnim ispravcima pomognu kako bi-smo dobili potpuniji i točniji popis. Nadam se imati i ponuditi javnosti što potpuniji popis lučonoša naše vjere i uljudbe iz navedenog razdoblja i na dotičnom području.

37 ANDRIJA NIKIĆ Lučonoše naše vjere i uljud-be, Mostar, 2004.

38 ARHIV Franjevačkog samostana u Zaostro-gu, - AFSZ, Starinski mrtvar, str. 1.

39 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 86.40 „... tertius a illis RR. Patribus, qui ex conventu

Ljubuski advenerunt hunc conventum inhabi-tare. Pater aequidem dignus omni laude, gloria et honore…” AFSZ, Starinski mrtvar, str. 19. Čudnovata mi godina smrti. Kako je mogao doći 1468. s ostalima, ili je došao u trećoj generaciji.

41 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 152.-153.42 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 47.

1646., veljače 6., u Živogošću je premino fra Mijo Jelavić, iz Neretve. Bivši gvardijan u samostanu u Zaostrog a potom u Živogošću. Bio je znamenit liječnik - “fuit medicus opti-mus”. Preminuo je u 60. godini života.43

1660., studenoga 18., poštovani otac fra Ante Bagalović, iz Neretve. Preminuo je u 59. godini života.44

1674., srpnja 3., poštovani otac fra Jure Jeličić, iz Neretve. Preminuo je u 70. godini života.45

1675., veljače 10, poštovani otac fra Franjo Momic, iz Narone. Preminuo je u 34. godini života.46

1679., kolovoza 27., poštovani otac fra Andrija Jurišić. Bio je dva puta provincijal-ni vikar Bosne Srebrene. Preminuo je u 79. godini života.47

1683., kolovoza 7., poštovani otac fra Ante Jekušić, iz Čitluka (Gabela). Premnuo je u 60. godini života.48

1684., listopada 31., poštovani otac fra Lovro Kovačević, iz Crnča(?). Preminuo je u 57. godini života.49

1686., prosinca 31., poštovani otac fra Ante Arbić, iz Čitluka (Gabele), “Plenus meri-tis et bonis operibus – pun zasluga i dobrih djela.” Preminuo je u 59. godini života.50

1699., srpnja 30., poštovani otac fra Jerko Jeličić, iz Neretve. Preminuo je u 67. godini života.51

1700., svibnja 18., poštovani otac fra Luka Smoljanović, iz Međugorja. Preminuo je u oko 78. godini života.52

43 AFSZ, Starinski mrtvar, str. 19.-20.44 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 154.45 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 97.46 AFSZ, Starinski mrtvar, str. 24.47 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 117.48 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 110.49 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 146. «a Czarnachia…»50 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 177.51 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 106.52 „... bonus et prudens religiosus...” AFSZ.,

Starinski mrtvar, str. 78.

30 STAŠEVICA

31STAŠEVICA

1720., prosinca 26., poštovani otac fra Jure Vuknić, iliti Vulić, iz Neretve. Bio je aktulani župnik u Norinu. Preminuo je u 64. g. života.64

1723., ožujka 6., poštovani otac fra Toma Smoljanović, iz Međugorja. Za svog života uči-nio je brojna dobra djela i redovnički živio. Sveto je u Gospodinu preminuo u oko 79. g. života.

1723., kolovoza 3.,poštovani otac fra Ante Mršić, iz Brotnja. Preminuo je u 48. godini života.65

1723., listopada 3., poštovani otac fra Andrija Čelić, iz Neretve. Preminuo je u 54. godini života.66

1723., studenoga 6., preminuo fra Jure Pervanović, zavjetovani klerik (Liber archivalis)

1724., ožujka 2., Fra Jakov Bakić, Neretvanin. Bio je brat laik. Preminuo je u 54. godini života.67

1725., siječnja 9., poštovani otac fra Bo-no Pirsavić (Prisavić) iz Čitluka (Neretva). Obnašao je službe župnika i gvardijana. Pre-minuo je u 84. godini života.68

64 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 175.65 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 107.66 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 133.67 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 36.-37.68 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 4.

1706., studenoga 26., poštovani otac fra Grgo Arbić, iz Gabele. Preminuo je u 68. godini života.53

1706., prosinca 19., poštovani otac fra Ante Kužić, iz Neretve. Preminuo je u 63. godini života.54

1707., kolovoza 26., poštovani otac fra Stjepan Tvrtković. Preminuo je u 70. godini života.55

1710., siječnja 21., poštovani otac fra Franjo Mijaljević.56

1710., prosinca 27., poštovani otac fra Josip Dropuljić a Crnač, zvani Crnčanin. Preminuo je u 65. godini života.57

1714., ožujka 5., poštovani otac fra Šimun Tvrtković, iz Dračeva (Popovo). Bio je vrlo učen i suvremen pisac. Obnašao je službe gvardijana u Zaostrogu i nabavio veliko zvono za crkvu. Potom je bio tajnik provincije i u dva navrata definitor Bosne Srebrene, te dekan u Primorju. Preminuo je u 96. godini života.58

1714., prosinca 9., poštovani otac fra Marko Kežić, iz Gabele. Preminuo je u 54. godini života.59

1715., studenoga 15., poštovani otac fra Andrija Čilić.60

1716., kolovoza 13., preminuo je fra Toma Granić, od Vrgorca. Bio je brat laik. Umro je u 68. godini života.61

1718., svibnja 12., poštovani otac fra Bernardin Nagnanović, iz Neretve. Preminuo je u 67. godini života.62

1718., listopada 2., poštovani otac fra Mijo Dragović, iz Neretve. Preminuo je u 80. godini života.63

53 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 158.54 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 171.55 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 116.-117.56 Necrologij Bosnae Argentinae, ad diem.57 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 176.58 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 38.-39.59 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 164.60 AFSŠB, Necrologium, ad diem.61 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 112.62 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 75.63 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 133.

1720 i 26 š i f

32 STAŠEVICA

Jure Mijatović, iliti Šiljeg, iz Neretve. Preminuo je u 77. godini života.79

1757., travnja 30., poštovani otac fra Andrija Erceg, bivši meštar novaka. Prvi je obnašao službu gvardijana u imotskom samostanu. Preminuo je u 67. godini života.80

1757., listopada 3., poštovani otac fra Ante Radosavljević81 – podrijetlom iz Brotnja. Preminuo je u 78. godini života.82

1758., siječnja 20., poštovani otac fra Gabro Vidović, iz Brotnja. Preminuo je Opuzenu, gdje je bio župnik, a pokopan je u Zaostrogu.83

1760., veljače 10., poštovani otac fra Mijo Vuičić, iz Neretve. Obnašao je službu gvardija-na u Zaostrogu kroz četiri godine i župnika u Metkoviću. Preminuo je u 60. godini života.84

1762., studenoga 10., poštovani otac fra Luka Raosavljević, od Vrgorca85, bivši kustos. Preminuo je u 71. godini života.86

1766., travnja 9., poštovani otac fra Franjo Marušić, iz Broćnja “lector sexenalis, et actualis capelanus prenominati loci Struge”. Preminuo je u 60. godini života u Strugama, a pokopan u Zaostrogu u crkvi.87

79 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 52., AFS ZAO-STROG, rk, 121., str. 181., i Necrologium Zao-strog, ad diem i AFS Imotski, Necrologivm conventus Imothensis S. Francisci, MC-MLXXXXII.. ad diem (30. III.).

80 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 67. i AFS Imot-ski, Necrologivm conventus Imothensis S. Francisci, MCMLXXXXII.. ad diem (30. IV.).

81 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 136., njegovo pre-zime upisuje Raosavljević, a ostali Radosavljević.

82 AFS ZAOSTROG, RK, 121., str. 567., Necrolo-gium, ad diem i AFS Imotski, Necrologivm conventus Imothensis S. Francisci, MCM-LXXXXII.. ad diem (9. X.).

83 AFSZ, Starinski mrtvar, str. 10. i AFS Imo-tski, Necrologivm conventus Imothensis S. Francisci, MCMLXXXXII., ad diem (20. 1.).

84 AFSZ, Starinski mrtvar, str. 23.85 Njegovi potječu iz Brotnja.86 AFS ZAOSTROG, RK, 121., str. 633., Necrolo-

gium, ad diem i AFS Imotski, Necrologivm conventus Imothensis S. Francisci, MCM-LXXXXII.. ad diem (10. XI.).

87 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 57. - “Lector sex-enalis...” AFS ZAOSTROG, rk, 121., str. 203., i Ne-

1725., lipnja 12., poštovani otac fra Ante Mršić, iz Broćna. Preminuo je u 58. g. života.69

1727., prosinca 7., poštovani otac fra Bariša Arbić, iz Čitluka (Gabele), i Neretve. Preminuo je u oko 76. godini života.70

1728., svibnja 20., Fra Ivan Andrija-šević, klerik.71

1730., veljače 6., preminuo je fra Didak Vukušić, brat laik.72

1730., veljače 28., poštovani otac fra Jure Ćelić (Čelić?), iz Neretve. Preminuo je u 54. godini života.73

1730., ožujka 1., poštovani otac fra Jure Krilić.74

1730., svibnja 13., poštovani otac fra Josip, orguljaš.75

1739., listopada 10., poštovani otac fra Ivan Jeličić, iz Gabele. Preminuo je u 46. godini života.76

1748., listopada 19., poštovani otac fra Jure Jelavić, iz Neretve. Preminuo je u 50. godini života.77

1751., rujna 5., mnogopoštovani otac fra Mijo Lekušić, iliti Vlatković, od Vrgorca – vjerojatno podrijetlom iz Tihaljine – Lekušić ili Leko. Obnašao je službu provincijala. Preminuo je u 72. godini života.78

1754., ožujka 30., poštovani otac fra

69 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 87.70 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 163.71 AFS Kreševo, Necrologion... , pro Conventu

Krescheviensi... Anno Domini 1834. ad diem (20. V.) i AFS FOJNICA, Necrologion... pro con-ventu S. Spiritus Fojniczae (1804.), str. 143.

72 AFS FOJNICA, Necrologion... pro conventu S. Spiritus Fojniczae (1804.), str. 39.

73 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 35.74 AFS U KREŠEVU, Necrologion... pro Conven-

tu Krescheviensi... Anno Domini 1834. ad diem (1. III.)

75 AFS FOJNICA, Necrologion... pro conventu S. Spiritus Fojniczae (1804.), str. 136.

76 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 136.77 AFS Imotski, Necrologivm conventus Imo-

thensis S. Francisci, MCMLXXXXII.. ad diem (19. X.).

78 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 120.

33STAŠEVICA

6. Treći dolazak franjevaca u ZaostrogKad je u travnju 1992. zapucalo u Mostaru

obratio sam se zaostroškom gvardijanu fra Berislavu Nikiću za smještaj. Razdragan je odgovorio dolazite. Ovdje imate sve za život. Dana 3. travnja 1992. stigli su prvi fratri iz Hercegovine – većina nas je bila iz mostarskog samostana. Fra Berislav nas je raskriljenih ruku primio, otvorio svoje velikodušno srce i skrbio za nas više mjeseci. U Zaostrogu smo bili: fra Čedo Škrobo, fra Filip Sivrić, fra Kamilo Milas, fra Nikola Pandžić, fra Franjo Ćavar, fra Petar Vlašić, fra Andrija Nikić, fra Dane Karačić, fra Dinko Maslać i fra Zoran Planinić – ponekad su navraćali i drugi hercegovački fratri. U Zaostrogu smo poput naših pređa našli skrovište. I više od toga bratsku zajednicu u zaostroškom samosta-nu. Tu smo živjeli, molili, organizirali karitativnu skrb i prikupljali snage za nove planove. Nakon Zaostroga vratili smo se u Hercegovinu.

Izbjeglištvo su s nama dijelile i časne sestre: S. Alma i s. Alojzija Ćeškić iz Širokog Brijega i s. Ana Turić iz Bijelog Polja.

A kako su fratri srasli s pukom s nama su boravili i: Ivica Krešić, Zdravko, Ivanka i Marija Mršić, te Dragan Zlomislić.

Naš dolazak u zaostroški samostan učvr-šćen je višestrukim i višestoljetnim vezama.

Slavni arhiv čuva povelju vojvode Žarka koji je 1468. darovao fratrima zaostroški samostan i određuje njegovo preuzimanje od augustinaca. Papinski indulti, odobrenja mle-tačkih duždeva, turski dokumenti – njih 457, spisi samostanske uprave, dokumenti uz dje-lovanje prosvjetnih ustanova u samostanu… višestoljetna svjedočanstva nude životna svje-dočanstva. Ti veći ili manji, originalni ili prepi-sani dokumenti, na pergameni i papiru obilje-ženi su ožiljcima vremena i napisani rukama nam danas nepoznatih osoba. Tu se susreću imena, prezimena strukture vlasti, ambicije, pothvati, kreativni potencijal bratstva i pučan-stva te čitavi niz domaćih i stranih obitelji i pojedinaca – franjevaca, vojvoda, duždeva, sultana, paša , begova, aga… i raje. Sve se to čuva jedno pokraj drugoga kao i ovo naše

1767., veljače 16., poštovani otac fra Ante Rozić, iz Broćna. Preminuo je u 55. go-dni života.88

1768., siječnja 3., poštovani otac fra Ante Bonušić iz Broćna. Preminuo je u 27. godini života.89

1771., prosinca 9., poštovani otac fra Petar Ravlić, vjerojatno podrijetlom iz Drinovaca “bonus religiosus, et horganista”. Preminuo je u 73. godini života.90

1772., siječnja 22., poštovani otac fra Filip Tomić, iliti Antunović iz Neretve. Preminuo je u 63. godini života.91.

1774., veljače 22., poštovani otac fra Josip Markotić od Vrgorca podrijetlom iz Graba. Preminu je u 60. godni života.92

1796., listopada 15., poštovani otac fra Filip Rupčić – podrijetlom s Hardomilja; pre-minuo je u 73. godini života.93

crologium Zaostrog, ad diem, AFSŽ, Mrtvar, ad diem i AFS Imotski, Necrologivm conven-tus Imothensis S. Francisci, MCMLXXXXII.. ad diem (10. IV.). O njemu je pisao fra Serafin Hrkać i objavio jedno njegovo djelo. On navodi da je od Širokog Brijega. U Nekrologiju piše”...lector sexenalis aet. suae 60. vita functus est.”

88 AFSZ, Starinski mrtvar, str. 27. i RK, 121., f. 95., i Necrologium Zaostrog, ad diem i AFS Imotski, Necrologivm conventus Imothensis S. Francisci, MCMLXXXXII.. ad diem (16. 2.).

89 AFSZ, Starinski mrtvar, str. 2., te RK, 121., i Necrologium Zaostrog, ad diem i AFS Imot-ski, Necrologivm conventus Imothensis S. Francisci, MCMLXXXXII. Ad diem (3.1.). Na prvom listu stoji napisnao: Nekrologij prepisan god. 1933. do svrhe mjeseca travnja prepisa-li klerici fra Karlo Kosor, fra Vjekoslav Vrčić i fra Frano Nimac. Ostalo prepisao o. fra Nikola Bilić. Da je vjerno prepisano svjedoči o. Kon-rad Rudež, gvardijan. AFSŽ, Mrtvar, ad diem.

90 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 164.91 AFSZ, Starinski mrtvar, str. 12.-13. 92 AFSZ., Starinski mrtvar, str. 32., RK, 121.,

str. 107., Necrologium Zaostrog, ad diem i AFS Imotski, Necrologivm conventus Imothensis S. Francisci, MCMLXXXXII.. ad diem (22. 2.). AFSŽ, Mrtvar, ad diem.

93 AFS ZAOSTROG, RK, 121., str. 579., Necrolo-gium, ad diem – dopisano jeuz prezime “Na-ronensis” – iz Neretve.

34 STAŠEVICA

kam prema Šematizmu iz 1979. nalazi u sakri-stiji… Vjerojatno je to ista slika, koju 1672. spo-minje Vilim Gumppenberg ubrajajući franjevač-ku crkvu u Zaostrogu u hodočasničke, upravo zbog osobito čašćenja te slike.“97

Prisjećanje na olovna vremena posvijestio je i fra Hrvoje Bor (Ljubo Hrgić) zapisom u samo-stanskoj kronici: „Radost i slast naših izbi i ognji-šta širom Hrvatske i drugih naših zemalja. Ponos i ohrabrenje, svjetlo u tamnim godinama teškog ropstva osmanlijskog. Putokaz za budućnost, to je naš fra Andrija (Kačić), Starac Milovan sa svo-jim Razgovorom… A Zaostroški manastir i danas bukti čarom Milovanove ličnosti, i duša, koje se predadoše sasvim u službi Krista i puka.“98

Konačno, u studenome 2013. nakon obav-ljenih duhovnih vježbi u samostanu osjećam se, poput fra Gabrijela Jurišića, sretan „što se opet nalazim u toj svetoj zgradi gdje su pet sto-ljeća odabrani sinovi hrvatskog naroda živjeli i kao najbolji sinovi sv. Franje (svjedočili njegovu nesebičnost).99 A na rastanku potvrdih zapis fra Karla Jurišića: „Uoči svoga odlaska iz ove svete zaostroške tišine (…), želim izraziti svoju želju i nadu, da ovaj naš petstoljetni stari samostan Svete Marije pod Viterom bude kao kroz svoju povijest tako i u budućnosti svjetionik vjere, kulture i rodo-ljublja svom sitnom hrvatskom narodu.“100

Ova studija napisana u prigodi 545. obljet-nice dolaska ljubuških franjevaca u Zaostroški kraj upozorava na neke daljnje i bližnje činjeni-ce osvježavajući dugo razdoblje i potičući čita-telje i znanstvenike na zaustavljanju na ovom povijesnom području. Spomenuta su i susljed-na dva dolaska s poimeničnim datumima smrti franjevaca vezanih uz Hercegovinu a koji poči-vaju u Zaostrogu. Na koncu želim da ova studi-ja zrači ljubavlju, strpljenjem i marljivošću koja je u nju utkana, te dopre na što više adresa i nadahne rađanje novih poruka koje o sebi i svome narodu šaljemo u budućnost.101

97 A. NIKIĆ, Zaostroški kraj..., str. 26098 A. NIKIĆ, Zaostroški kraj…, str. 233.99 Usp. A. NIKIĆ, Zaostroški kraj..., str. 235100 Usp. A. NIKIĆ, Zaostroški kraj..., str. 238101 Usp. A. NIKIĆ, Zaostroški kraj. - Mostar-Za-

ostrog 1993., str. 286.

Primorje koje u sebi sadrži jedinstvo različno-sti. I sve se to čuva u sobi koju su 1468. godi-ne hercegovački franjevci odredili za Slavni samostanski arhiv.94

Umjesto zaključkaZa vrijeme višemjesečnog boravka u

Zaostrogu dao sam se na prikupljanje poda-taka o trećem egzodusu stanovništva iz Hercegovine, te napisao i objavio trilogiju.95 U tim knjigama izdvojeni su specifični poda-ci o Zaostroškom kraju, migracijama pučan-stva i skrbi za prognanike i izbjeglice tijekom Obrambenog rata od 3. travnja 1992. godine pa dalje. Knjige su predstavljene javnosti i one su izmamile prigodne poruke i komentare.

Prof. Ljerka Anić je napisala: „U teškim vremenima osvajačkih ratova koji dovode do velikih stradanja i progona pučanstva, rijet-ko tko misli na budućnost i poruke koje iz sadašnjosti treba poslati budućim naraštajima. Bježeći od umiranja na najsvirepiji i najbesti-jalniji način, ljudi spašavaju svoje najmilije i najnužnija materijalna dobra (…) Franjevci koji inače svoj život posvećuju Bogu tak što brinu o duhovnom ali i o materijalnom napretku svoga naroda (…). Knjige koje pišem su, u stvari, pisma bez adrese koje šaljemo nekom tko će u budućnosti tražiti odgovore na svoja pitanja.“96

U knjigama sam poslao i vijest: „O. Andrija Rozić iz Broćna nabavio je srebrnu krunu s pozlatom za Blaženu Djevicu Mariju na plat-nu naslikanu što se nalazi na oltaru koji je njoj posvećen (u samostanskoj crkvi u Zaostrogu). Ta dragocjena slika Marijina, iz čijeg savrše-nog lika struji opoj dražesti, bila je donešena iz Ljubuškog još s dolaskom franjevaca u ovaj samostan, kako sto pričaju stari oci. Ta se sli-

94 A. NIKIĆ, Zaostroški kraj. - Mostar-Zaostrog 1993., str. 76

95 ANDRIJA NIKIĆ, Treći egzodus stanovništva iz Hercegovine u Zaostroški kraj. – 1. Po-vijest egzodusa. - Mostar-Zaostrog 1993. – 2. Zaostroški kraj. - Mostar-Zaostrog 1993. – 3. Izbjeglice i prognanici ‘92. . - Mostar-Zaostrog 1993.

96 A. NIKIĆ, Zaostroški kraj…., str. 284.-285.

Prezime je s jezičnog motrišta nastalo od imenice drop, naziva ostataka zgnječenog

grožđa: drop, trop, kom, komina, drožđe, od kojeg se peče rakija dropovača, dropovica, dropulja, tropovica, komovica, drožđenka, drožđenica.

M. Nosić navodi mogućnost nastanka prezimena Dropulić i od albanskog drop sa značenjem sitni kruh popržen na masti.1

Istog su jezičnog postanja i prezimena:– Dropić (Ploče, Čakovec),– Dropučić (110, Sveti Ivan Zelina),– Dropulja (Vukovar, Slavonski Brod),– Dropuljić (250, Imotski, srednja Dal-

macija, Posavina).Prema popisu stanovništva iz 2001. godi-

ne u Hrvatskoj živi 151 obitelj s prezimenom Dropulić, koje imaju 469 stanovnika, od čega više od dvije trećine prebivaju na dalmatin-skom području (110 obitelji, 362 duše).

Istog krvnog podrijetla su i Hrvati s preo-blikovanim prezimenom Dropuljić (u Imotskoj krajini 27 obitelji sa 113 duša), a zastupljeno je i u Neretvi (Krvavac, Metković, Opuzen, Ploče, Pozla Gora – 13 obitelji, 50 duša).

Evo kako izgleda raspored Dropulića pre-ma prebivalištima na dalmatinskom području:

– Staševica (20 obitelji, 79 duša),– Baćina pokraj Ploča (3, 14),– Dubrovnik (3, 7),– Dusina pokraj Vrgorca (6, 21),– Hodilje pokraj Stona, Smokvica na Kor-

čuli i Vranjic pokraj Solina po jedna osoba(1, 1),– Klek (1, 2),– Krvavac (1, 4),– Makarska (4, 10),– Metković (4, 18),– Opuzen (10, 35),

1 M. Nosić, Prezimena zapadne Hercegovine, Rijeka 1998., str. 189.

– Ploče (15, 38),– Podprolog (14, 55),– Podstrana pokraj Slita (1, 2),– Split (13, 33),– Veliki Prolog (7, 24),– Vrgorac (4, 16).Dropulić i Dropuljić danas su tipična

neretvanska prezimena sa starinom u Vitini pokraj Ljubuškog.

Tu je Dropul(j)iće zabilježio u svom popi-su bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskup fra Pavao Dragićević 1741/1742. godine:

35STAŠEVICA

NAŠA PREZIMENANAŠA PREZIMENA

DROPULIĆ

Otvaranje tunela od Jezera do Baćinskih jezera, 21. XI. 1938.

– šestočlana obitelj Frane Dropuljića (u izvorniku Franciscus Dropuglich).2

Sa svoje hercegovačke strane Dropul(j)ići su prebjegli ispred turskog zuluma u susjedne krajeve pod venecijanskom vlašću (Imotska krajina, Makarsko primorje, vrgor-sko-neretvansko područje), tako da ih sljedeći popis, onaj biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine nije u Vitini niti bilo gdje u Bosni i Hercegovini zatekao Dropuliće.

Na neretvanskom području Dropuljići se pojavljuje u venecijanskom zemljišniku iz 1725-1728. godine, kada su u selu Crnoća Gornja upisane dvije obitelji tog roda:

– sedmočlana obitelj Bože Dropuljića,– petočlano kućanstvo Krstića Dropuljića.3

U Stanju duša stare župe Podjezerje od 1. ožujka 1733. godine u selu Brista zabilje-žene su dvije Dropuljića obitelji s ukupno 11 duša:

2 D. Mandić, op. cit., str. 86.3 M. Glibota, op. cit., str. 178.

– U kući BOŽE DROPULJIĆA uz 40-go-dišnjeg domaćina žive još i:

– Anđela, Božina supruga (30 godina),– Ivan, njihov sin (6),– Ivana, njihova kći (3),– Mijo, njihov rođak (15),– Šima, Mijina majka (40),– Margarita, Šimina kći (13).U KUĆI ILIJE DROPULJIĆA uz 20-godiš-

njeg domaćina žive još i:– Ivana, Ilijina majka (40),– Toma, Ilijin brat (13), – Ante, Ilijin brat (7).4

U Stanju duša stare župe Pasičina-Brista od 31. listopada 1806. godine u selu Brista navedene su dvije obitelji tog roda s ukupno 19 duša:

– 12-člana obitelj Mate Dropuljića,– sedmočlano kućanstvo Šimuna Dro-

puljića.5

4 Nadbiskupski arhiv Split, Matice, signatura M: 67, fol. 292-303.

5 Isto, signatura M. 113.

36 STAŠEVICA

Izgradnja Tankog bada - kanala 1957. i 1958. godine. Mirko Dropulić Gobo Galin, Matša Dropulić Đorđin, Jozo Drpulić Rođak, Joko Rončević Čoga, Ante Šunjić Ganton, Mirko Šunjić Petrov i Cvitan Dropulić Anteljin.

U austrijskom zemljišniku iz 1836. godi-ne za naselje Pasičina zabilježeno je šest obi-telji tog roda, kojih su domaćini bili:

– Ivan Dropuljić (trojica domaćina),– Jakov Dropuljić,– Mate Dropuljić (dvojica).6

U popisu stanovništva Hrvatske iz 1948. godine Dropulići su u Neretvi upisani u slje-dećima naseljima:

– Brista (15 obitelji, 65 duša),– Pasičina (1, 7),– Krvavac (1, 5),– Metković (1, 3),– Opuzen (10, 42),– Otrić Seoci (1, 1),– Podgradina (1, 6).7

Veoma zanimljiv podatak o Dropulićima našli smo za ono vrijeme na prilično velikoj udaljenosti od njihova prebivališta, u Vranjicu pokraj Solina. Naime, u Matici vjenčanih stare župe Vranjic 15. svibnja 1674. godine (list broj 7) upisano je vjenčanje Lovrina, sina Grgura Dropulića iz Rastoka (danas je polje Rastok podijeljeno između grada Vrgorca i hercego-vačke općine Ljubuški) i Tomice, kći pokoj-nog Luke Grubišića iz Lagatora, zaseoka sela Unešića pokraj Drniša. Ime i prezime pokoj-nog mladoženjina oca upisano je samo skra-ćeno: Gr. Dr., pa je prezime nađeno u Matici krštenih, a ime krštenika može potvrditi ime njegova djeda. Godine 1675. u Matici kršte-nih župe Vranjic upisano je: »krsti Grgu, sina Lovrina Dropulića i njegove žene Tomice«. Posve je sigurno da je Grgur Dropulić (otac Lovrinov) bio iz Rastoka (danas Dropulići žive u Podprologu, gdje su svojedobno njihovi preci stigli iz Vitine).

Vranjički je rod imao i dvočlano prezime Dropulić Stanišić. Posljednji je muški potomak

6 Državni arhiv u Splitu, Austrijski zemljišnik iz 1836. godine, katastarska općina Pasičina.

7 Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb 1976. godine.

bio Ante Dropulić Stanišić, a danas su žive samo dvije ženske osobe s djevojačkim prezi-menom Dropulić Stanišići odnosno Stanišić.8

Ovom prigodom valja objasniti kako to da je u Vranjicu vjenčano dvoje mladih; jedno iz Rastoka a drugo iz Lagatora pokraj Unešića. Mladoženja je svježi doseljenik u Solinu, pa mu je zabilježeno mjesto podrijetla, a mladen-kina je obitelj nedavno (1650. godine) doselila iz Drniške krajine, kao i većina vranjičkih obi-telji, kojima se prema onodobnim običajima umjesto prebivališta (tek od nedavnog) upisu-je mjesto podrijetla.

Vratimo se Dropulićima u Neretvi. Glede njihova podrijetla J. Bebić je zabilježio da su u Opuzen sredinom 19. stoljeća doselile dvije obitelji tog roda iz sela Dusine pokraj Vrgorca.9

U Imotsku krajinu Dropuljići su stigli nakon oslobođenja tog kraja od Turaka, i to u Proložac Donji, gdje 1725. godine prema mletačkom zemljišniku 16-člana obitelj Petra Dropuljića dobila 28 kanapa zemlje i kuću uz posjed Petričevića.10

Stanje duša župe Proložac zabilježilo 1734. godine obitelj istog domaćina ali pove-ćanu za sedam duša.11

Dropulići su u 18. stoljeću Katoličkoj cr-kvi dali dvojicu franjevaca:

– fra Josipa, gramatičara i govornika, filozofa i teologa, koji je u Veneciji službovao i kao profesor. Preminuo je 1760. godine,

– fra Luku, za kojeg se zna da se rodio u Crnoći i da je studije završio u Riminiju (Italija).

Ante Ivanković

8 I. Grubišić, Vjenčanja u Vranjicu od 1665. do 1767. godine, str. 137; Tusculum, časopis za solinske teme, broj 1., Solin 2008.

9 J. Bebić, op. cit., str. 36.10 Državni arhiv u Zadru, Venecijanski zemljiš-

nik iz 1725. godine za naselje Proložac u Imotskoj krajini.

11 V. Vrčić, op. cit., str. 220.

37STAŠEVICA

Prigodom prvog izlaska pred srpske osvajače skupina hrvatskih branitelja na južnom boji-

štu upala je u neprijateljske ruke kod Mosta na Bistrini. Bilo je to 14. prosinca 1991. Zarobljeni su Renato Krželj Jozin iz Stabline (1965.), Zdenko Međugorac Matin iz Klobuka (1962.), Drago Marević pok. Srećka iz Staševice (1953.), Ante Škarić pok. Bože iz Metkovića (1961.), Dražen Rudež Jurin iz Mostara (1964.), Pero Škoro Milin, Mate Numanović Redžin iz Beograda (1963.) i Vedran Gnječ iz Staševice. Branitelji su pripadali Prvom vodu u Drugoj satniji Trećeg bataljuna u 116. brigadi Zbora narodne garde u Pločama.

U blizini istog Mosta na Bistrini prije 14. prosinca zarobljeni su Luka Vištica i Tiho Dujmović. Sljedećeg dana, 15. prosinca, tu je zarobljen i Darko Babić, kojega su kasni-je prigodom prebacivanja iz Bileće u Trebinje neprijateljski vojnici ubili u autu.

Neprijatelji su zarobljenicima iz Prvog voda oduzeli sve vrednije stvari i svezane ih poveli preko Mosta. Tu su zaustavili i zarobili cestara Zorana Mioča iz Metkovića koji je nai-šao radi obavljanja svog posla. Nakon dva-tri sata nejasnog čekanja Mioča i ostale zaroblje-nike su natovarili različitom opremom i poveli pješke preko brda u selo Ošlje. Odatle su ih uvečer kamionima prevezli u Slano. Tamo su ih neprijateljski vojnici počeli udarati rukama i nogama dok ih nisu ugurali u jednu trokatni-cu. Fizičke udarce popratili su svakakvim rije-čima, a Dragi Mareviću zbog njegove sijede kose dobacivali: »Evo ga, zaostao iz Drugog svjetskog rata…«. Neki njihov pukovnik zaklju-čao je vrata, ali su neprijatelji lupali po vratima i nastavili riječima vrijeđati.

Potom ih je straža jednog po jednog izvodila na saslušanje. Tražili su njihove osob-

ne podatke i ulogu u Hrvatskoj vojsci. Oduzeli su im osobne isprave. Anti Škariću uzeli su različite ključeve i tom prigodom ga je jedan šakom udario u lice. Na koncu su ih izveli u hodnik, krpama im zavezali oči i jedan zapri-jetio: »Ovu četvoricu starijih ćemo odmah…, a s mlađima ćemo produžiti…«.

Potom su ih sve ukrcali u dva teretna vozila i povezli u nepoznatom smjeru.

Putovanje iz SlanogaU jednom vozilu bili su Ante Škarić,

Renato Krželj, Dražen Rudeš i Pero Škoro. S njima su, osim vozača, bila dvojica čuvara. Neprijateljski čuvari tijekom cijelog putovanja svezane zarobljenike udarali su kundacima među noge, u trbuh i po vratu, šamarali ih i bacali na pod. Vozaču su dovikivali: »Stani, pusti ih neka bježe, pa ćemo ih pobit u bije-gu!« Vozač je šuteći samo vozio. Druga peto-rica zarobljenika bili su u drugom vozilu: Drago Marević, Zdenko Međugorac, Mate Numanović, Vedran Gnječ iz Staševice i Zoran Mioč. Utom vozilu jedan stražar je pitao dru-goga: »Hoćemo li ih u onu istu jamu đe smo sinoć one ili ćemo u onu drugu?« Udarali su ih u sve dijelove tijela. Drago Marević veli kako je razmišljao: »Da mi je tada neko reka da će mi kosti bit u Staševici, sve bi da za to. Mislio sam da neće nikad niko ni znat di sam.« Ante Škarić zapaža kako su ti njihovi stražari pravi majstori u mučenju.

Kad su se vozila zaustavila, iz njih su ih izveli, odvezali im oči i ruke. Tada su doznali da su stigli u zavalu.

Odlazak iz ZavaleOko 2,30 sata 15. prosinca 1991. stražari

su sve zatvorenike svezali i vozilima otpratili u nepoznato odredište. Za vrijeme vožnje stražari

38 STAŠEVICA

GORKA ISKUSTVA U BILEĆKOM ZATVORUSvjedočanstva četvorice hrvatskih branitelja - 102 dana u srpskom logoru

(14. XII. 1991. – 26. III. 1992.)

su ih vrijeđali riječima, ali ih nisu udarali. Istom kad su izišli iz vozila Renato je prepoznao da su stigli u Bileću, jer je tu nekoć bio vojnik.

U bilećkim »izolatorima«Pratitelji su zarobljenike predali uprav-

niku vojnog zatvora u Bileći nekom vodniku Nikoliću. Tada su im oduzete i posljednje osobne sitnice koje su uspjeli očuvati u dže-povima. Rekli su im da to moraju poslati u Beograd ili čuvati do njihova otpuštanja iz zatvora. (Prigodom puštanja na slobodu vra-tit će im samo krunice, koje su neki stražari nazivali ogrlicama, neki bižuterijom.)

Najprije su sve naše zarobljenike zbili u tri male sobe, koje su nazvane »izolatori«.

U sobi 2 x 2 m bili su smješteni Mate Numanović, Drago Marović, Ante Škarić, Zdenko Međugorac i Pero Škoro. Imali su dva dvokatna kreveta. Pero Škoro je ležao na stru-njači na podu između kreveta, ostala četvori-ca na krevetima vezani za njih.

Ostali zarobljenici nalazili su se u drugoj prostoriji. Tu su ležali po betonu svezani po dvojica jedan za drugoga.

U trećoj prostoriji već su se nalazila dvo-jica ranjenih zarobljenika: Luka Vištica i Niko Dujmović iz Opuzena. Njih dvojica ostalima su dijelili hranu koju bi im donijeli stražari. Svaki put su stražari udarali tu dvojicu zaro-bljenika, dok bi oni ostalima dijelili hranu. Ne zna se je li bilo bolnije njima dvojici ili ostali-ma koji su to za vrijeme svog čemernog jela morali gledati. Često bi ih udarali i po rana-ma. Ako bi jelo bilo vruće, onda bi zaroblje-nike još i požurivali. Obično je bilo kuhano povrće. Dobivali su pomalo i kruha. To bi bilo za ručak i za večeru. Za doručak bi dobili po jedno kuhano jaje ili maslac i pomalo kruha.

Stražari su se smjenjivali svako dva sata. Po noći nisu nikako trnuli svjetla. Svaki je stražar po miloj volji od vremena do vremena udarao bilo kojeg zarobljenika ili sve po redu. U zahod su ih službeno puštali oko tri sata

39STAŠEVICA

Drago Marević

izjutra i oko tri poslije podne. Teže su dopu-štali izvan toga odlazak u zahod. Ali svaki odlazak u zahod bio je popraćen udaranjima. Štoviše udarali su ih i u samom zahodu, tako da jadnici nisu mogli od živčanoga kočenja ni ispražnjavati mokraćni mjehur ili debelo cri-jevo. Udarali su šakama, nogama i gumenim crijevom koje se nalazilo u zahodu. Od straha pred udarcima radije su satima trpjeli nabre-knuće i druge vrlo mučne posljedice.

Divljački krici, lupanje i bezdušni udarci po svim dijelovima tijela tvorili su svagdanji pro-gram tog bjedničkog života, pa se nisu mogli razlikovati dan i noć, niti jedno i drugo među-sobno. Tkogod od tih dođe pijan iz grada pa mu padne na pamet i jednostavno dođe »pre-tuć ustaše«. Stražari su bili u odjeći jugoslaven-ske vojske, uglavnom u dobi od 20 do 35 godi-na. Pripadali su Užičkom korpusu. Često su po nalogu upravnika Nikolića ili u njegovoj nazoč-nosti provodili svoja zlodjela nad zatvorenicima.

Jedan od razloga koji su znali nave-sti glasio je: »Gledaj, bre, ustaša koji su se pobunili protiv JNA!« Tako su jednoga tukli ko samo zato što ne priznaje da je ustaša. Kad je ipak od muke priznao, onda su nastavili još

40 STAŠEVICA

žešće. Među tim mučiteljima najviše se isti-cao Ivan Tanović iz Užica. Ostali su se među-sobno nazivali različitim izmišljenim imenima: Krle, Bokser… Jedan je krvnik zahtijevao da ga oslovljavaju »Gosn. đenerale«.

Po 4-5 dana ne bi im dopuštali brijanje. Onda bi im dali tupe žilete te bi ih odveli u zahodske prostorije da se briju, ali su ih za vrijeme brijanja redovito udarali.

Ipak su bila tri dobra stražara: Nikola Bodrušić iz Inđije, neki Abramović iz Banja Luke i jedan Šiptar. Oni su bili u Školi rezer-vnih oficira kao redovni vojnici. Kad bi oni došli na dužnost naši su zarobljenici mogli slobodno otići u zahod i »pristojno« se umiti.

Svima je bez razlike bilo gorko duševno raspoloženje i užasno tjelesno opterećenje čekati po nekoliko sati za odlazak u zahod. Zato nije čudno da pojedinci nisu mogli izdr-žati pa bi ponekad pustili podase. U tim pro-storijama provodili su cijelo vrijeme dok je tra-jala istraga. Neki su tu zadržani deset a neki petnaest dana. To je ovisilo o slobodnim mje-stima u glavnom zatvorskom prostoru.

Izaslanici Međunarodnog crvenoga križa posjetili su bilećki zatvor 22. prosinca 1991. Tada je u zgradi istražnog zatvora na katu bilo 26 ljudi. Devetnaestorica od njih nisu bila u popisu izaslanika Crvenoga križa. Zato je te za-tvorska uprava premjestila za jedan kat naviše.

Zatvorenici Prvog voda bili su srećom na popisu. Zato je predstavnica Crvenoga križa Haydi Marie Hartmann iz Züricha mogla s njima razgovarati. Prigodom prvog posjeta naši sugovornici nisu se usudili kazati za te »skri-vene« zatvorenike zbog jedne Srpkinje koja je bila službena prevoditeljica. Kad je na Badnji dan ponovno došla službena predstavnica Crvenoga križa, kazano joj je i za te nepopisa-ne zatvorenike. Ona je tada izvela nekolicinu zatvorenika starijih od 60 godina, pa je mogla upravnika zatvora uvjeriti da je od njih doznala za one nepopisane. A ti starci su nakon toga bili izvan upraviteljeva dohvata. Prvotno nepovjere-nje prema predstavnici Crvenoga križa iščezlo je u drugom susretu s njom kad je upitala zaro-bljenike mole li se Bogu. na njihov potvrdan odgovor ona je očitovala na licu radost i to ih je uvjerilo u njezinu dobronamjernost. Ipak su se bojali govoriti kakvim su sve mukama izloženi, jer bi ona to sigurno prigovorila zatvorskoj upra-vi, pa bi im se onda još više pogoršalo…

Među ostalim zatvorenicimaPred Božić premješteni su iz istražnog

odjela među ostale zatvorenike. Na počet-ku je u jednoj sobi bilo ukupno dvadeset i šest zatvorenika. Kasnije, kad su oslobođeni Dubrovčani u sobi ih je ostalo samo šesna-est. Je li ih bilo u drugim zgradama ili nije,

ZAHVALA ZA IZBAVLJENJESmiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoće zgaziti, napadač me moj neprestano

tlači! Dušmani moji nasrću na me, mnogo ih je koji se na me obaraju.Svevišnji, kad me strah spopadne, u te ću se uzdati. Božje obećanje slavim, u Boga ja

se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti smrtnik?Od jutra do večeri obružuju me, svi naumi njihovi meni su na zlo. Sastaju se i vrebaju, paze

mi na korake, o glavi mi rade. Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Bože, obori pogane!Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisa-

no u knjizi tvojoj? Moji će dušmani uzmaknuti čim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene! Božje obećanje slavim, u Jahvu se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti čovjek?

Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože: prinijet ću ti žrtve zahvalne, jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si očuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.

BIBLIJA (Ps 56, 1-14)

41STAŠEVICA

nisu mogli doznati. (Tako su istom kasnije doznali da je u Bileći ubijen tajnik trebinjskog HDZ Niko Raič. Međutim, nitko od ostalih zatvorenika njega nikad nije vidio.)

Dnevni redU toj prostoriji po podu su imali strunjače.

Na njima su ležali i imali su pravo spavati samo kad im stražari to narede. Inače se nije znalo po ostalom rasporedu ni za dan ni za noć. Najviše vremena provodili su sjedeći, s ruka-ma na leđima i oborene glave. Jedan s drugim nisu smjeli ni riječi progovoriti. U svaka doba dana i noći ulazili bi, hodali između zatvoreni-ka te ih udarali. Za udarac je bio dovoljan bilo kakav zatvorenikov pokret, pogotovu dizanje glave. Žestina njihova udaranja ovisila je i o alkoholiziranosti. Redovito su udarcima »maj-storski« pogađali u ista mjesta, pa su ti dijelovi tijela obamirali. Kad bi ulazio bilo koji stražar ili zatvorski upravitelj, svi su zatvorenici morali ustati, stati mirno, oborene glave i s rukama na leđima. Neki svjedoče da im je bila teža muka svakodnevno dugotrajno sjediti u istom polo-žaju nego trpjeti udarce, jer bi se od udaraca smjeli makar malo mrdnuti ili ispružiti.

Stražari su se smjenjivali svako dva sata. Pojedinci su zatvorenicima dosađivali svojim pričama: »Ustaše, bilo vam je lijepo s nama. Mi smo vas hranili. Zašto vam je ovo trebalo? Zašto ste klali srpsku djecu? Sve ćemo vas pobiti! Bacit ćemo na vas bombu…«.

Šezdesetpetogodišnjeg Matu Dubelja iz Orahova Dola natjerali su da odjednom popi-je tri litre vode, a nakon toga mu nisu dali ići u zahod. Osim toga njega su tako istukli da mu je sva koža od udaraca pomodrila, a onda pocrnila. Glavna mu je krivnja bila to što je sli-čio Stipi Mesiću.

Najteže pomisliZbog mnogostrukih tjelesnih muka i sva-

kodnevnih prijetnji zatvorenici su se svake noći u svojoj nutrini opraštali od vlastitog života. Neprijatelji su ih svojim postupcima uvjerili da

nimalo ne drže ni do njihova života, kamoli do njihova ljudskog dostojanstva. I ta svijest da im je život nezaštićen bila je izvor strašne more.

Dok je u Bileći bio Užički korpus, zatvore-nicima je bila i loša i vrlo oskudna hrana. Kad su iz Bileće premješteni vojnici Užičkoga kor-pusa, desetar Predrag Mijović i vojnik iz zenič-ke okolice Ivan Bilić došli su među zatvorenike i rekli im da se žele s njima oprostiti. Učinili su to tako da su, hodajući od jednog do drugog pendrekom i šakama udarali pojedince, jedan po leđima, drugi sprijeda u glavu i u trbuh.

Badnji danDrago Marević priča kako mu je nakon

tolikih zlostavljanja bila najteža misao da više neće moći izdržati ono što ga sutra čeka i onda je na Badnju večer u sebi molio za jednog muči-telja Tanovića: »Ma, Bože moj, ne daj mu ništa zla, ali učini da nestane odavde!« Sutradan se pročuje vijest da iz vojarne odlazi Užički korpus.

Vodnik Veljko RašetaNa Božić 1991. Bileću je napustio Užički

korpus, a u vojarnu došli vojnici Riječkoga korpusa. Zatvorsku upravu preuzeo je vodnik Veljko Rašeta, mladić od dvadeset i dvije ili tri godine. Čim je došao saopćio je zatvorenici-ma da će se prema njima vladati kao čovjek, da će se držati Ženevske konvencije i da nitko neće smjeti udariti nijednog zatvorenika. Zaključao im je vrata i omogućio spavati cije-lu noć. Naredio je stražarima da otvore vrata

Nadbiskup Franić ne krije zadovoljstvo što je doživio stvaranje hrvatske države, zašto smatra najzaslužnijim prvog hrvat-skog predsjednika Franju Tuđmana, koji je kao vođa stao na čelo naroda, organizirao otpor te stvorio vojsku i diplomaciju.

»UVJERENI KATOLIK NE BI SMIO GLASOVATI ZA STRANKE KOJE SE

TEMELJE NA ATEIZMU.«

Mons. Franić, nadbiskup u miru,Slobodna Dalmacija, 27. studenoga 2000., str. 2.

42 STAŠEVICA

samo ako koji zatvorenik iznutra pokuca. Rekao je da njemu prijave svakog stražara koji ih udari. On stvarno nije dopuštao da se stražari iživljavaju nad zatvorenicima. Bilo im je dopušteno tiho razgovarati. Štoviše, smjeli su ustati i poći jedan do drugoga u sobi.

Ali upravo sutradan, na Stipanjdan, stra-žar Dejan Grebović u 8 sati izjutra trojicu je zatvorenika istukao žešće nego itko do tada. Sljedećeg jutra potužili su se zatvorskom upravitelju Rašeti. On je stvarno između stra-žara odmah uklonio Dejana Grebovića.

U to vrijeme zatvorenici su mogli nor-malno otići u zahod i stražari ih nisu tukli pri-godom odlaska i povratka.

Nažalost, vodnik Veljko Rašeta premje-šten je već 3. siječnja 1992. Vjerojatno njegovi postupci nisu odgovarali ni nekim stražarima ni odgovornijim osobama u Riječkom korpusu.

Novo pogoršanjeNa čelo zatvora došao je Branko Ljubi-

šić. Zatvorenici su redovito po noći mogli spa-vati, ali je i to ovisilo o raspoloženjima pojedi-nih stražara. Tako su stražari Dejan Đurđević i Slobodan Pomorišec namjerno uzimali po dvije smjene da bi se mogli više iživljavati na zaro-bljenicima. Tako su tražili da zatvorenici osam sati neprestano na koljenima ribaju istu prosto-riju ili veću prostoriju po trideset i šest puta u danu oribati. Tražili su povremeno da za nekoli-ko sekundi obrišu cijeli dugački hodnik. A kat-kada bi pojedincu odredili po jedan kvadratni metar za neprekidno ribanje tijekom osam sati. Sve bi to »začinjali« povremenim udarcima.

Odjeća i obućaZatvorenici su imali otvorene patike, čara-

pe, donje rublje, hlače, košulju i kaput ili vestu. Nakon dvadesetak dana zatvoreničkog života povremeno su vođeni na zajedničko kupanje i tom prigodom su dobivali u zamjenu čiste pot-košulje i gaće. Ostalo je sve na njima ostalo isto do puštanja iz zatvora. Na ležajima su imali jednu deku pod sobom i u jednu se pokrivali. Jedino je vodnik Rašeta davao i još po jednu deku. Prozori su im bili cijeli dan otvoreni.

Molitva u zatvoruUvečer bi pod pokrivačem redovito svaki

pojedinačno molio. U vrijeme vodnika Rašete moli bi i zajednički. Tako je Mate Numanović molio Božju pomoć da mogne izdržati sve zatvorske patnje. Veli da mu je to olakšavalo teret i u srce unosilo nadu.

Ante Škarić priča: »Ja imam dva sina i kćer. Sin mi se zove Ivan. Dan prije mog pola-ska na teren sjedio je sa mnom. A tada je imao četiri i po godine. A meni se stalno vrti-la u glavi jedna misao: Četiri i po godine sam imao ja kad sam ostao bez oca… Mali mi kaže: – Tata, znaš li zašto Hrvatska mora pobijediti? – Kažem ja: – Zašto? A on prema meni digne glavu i ruke i kaže: – Zato što je Bog na našoj strani. – I ta njegova slika, i to njegovo lice u

Dopustio pokolj Hrvata u Bleiburgu da se zadovolje Srbi

KUMROVEC – Prema zapisima Ivana Meštrovića pri posjetu Brijunima, pitao je Josipa Broza zašto su pobijene stotine tisu-ća Hrvata nakon rata. Tito mu je odgovorio: »To sam dozvolio da se zadovolje Srbi!«

To jasno potvrđuje tko je odgovoran za bleiburšku tragediju hrvatskoga naro-da. Usprkos tomu, nakon toliko godina u Kumrovcu se opet okupljaju tzv. antifašisti za navodni Titov rođendan 25. svibnja da ponovno, po tko zna koji put, otvore stare rane hrvatskoga naroda. Dok Slovenija više ne dopušta slavljenje Titova imena, a radi se o jednom od deset najvećih zločinaca u 20. stoljeću, u Hrvatskoj se ovaj zločinac još uvijek slavi zahvaljujući jugokomunističkim udbaškim krugovima.

U isto vrijeme po Zagrebačkoj se gori otkopavaju nove masovne grobnice pobijenih vojnika NDH i civila samo zato da bi Tito zado-voljio Srbe. Nadajmo se da će ova rođendan-ska lakrdija Josipa Broza biti posljednja.

CnK, lipanj 2013.

43STAŠEVICA

bija u Bileći, ondje se izgubila svaka nada: ne zna se kad će se izić, ‘oć li se izić, šta nosi novi dan, pa ta maltretiranja. Osim toga pove-žem familiju kod kuće: koliko oni pate. Ja znam kako je meni, ali oni ne znaju. Mogu pretpostavljat da je njima teže kod kuće nego meni tu. U svemu tomu uzdisa sam Bogu. Ja mislim, dobar mjesec dana da smo mi mogli molit i za naše obitelji, za hrvatske vojnike, za Hrvatsku, i da iziđemo što prije.« Na sve te nakane zajednički su molili po jedan Očenaš, Zdravomariju i Slava Ocu. Zaključuje: »Stvorili smo zajedničku odluku kad iziđemo otići ćemo zajednički u Međugorje na misu, zahvaliti se. I to smo učinili 29. ožujka 1992. Ispočetka sam i ja sumnjao u Međugorje… Ali sad bio sam duhom prisutan u toj kapeli gdje se Gospa djeci ukazala i tražio od nje da to prinese svome Sinu, da mi usliši molitvu. I nisam izgubio vjeru. Preporučujem i drugi-ma… Ja imam još samo jedan detalj. To je bivalo osobito nedjeljom. Kad bi nam odredili ona ribanja, ja znam točno u 10,30 sati u nas počinje misa. Ja bih ribao one stepenice, ali bi mi misao bila da sam u crkvi. I dok sam riba, ja sam bio duhom prisutan u crkvi. Zato sam čeka nedjelju isto kao da mi je kod kuće. Znao sam: meni će bit lakše. Tada ja mislim na misu, vidim di ko sidi u klupi, kip i sve. I tako sam se osjećao kao da sam doživio misu. I poslije toga nekako mi je bilo lakše.«

OslobođenjeNaši zarobljenici oslobođeni su posredo-

vanjem Međunarodnog crvenoga križa. Pred njih je u blizini Stoca izišla rodbina s predstavni-kom Crvenoga križa iz Ploča. Bilo je to 26. ožuj-ka, a već u nedjelju 29. ožujka 1992. u 11 sati svi su se našli na zahvalnoj misi u Međugorju. Poslije toga su bili na prijateljskom ručku u rodi-teljskoj kući Zdenka Međugorca u Klobuku.

Svi priznaju da i sad svake večeri u moli-tvi zahvaljuju Bogu što su ostali živi.

Žarko IlićKršni zavičaj, 1993.

najtežim trenucima, od prvoga momenta do izlaska našega – meni je bila stalno u glavi.« On je molio da izdrže svi, jer je bio svjestan da bi pogreška jednoga značila nesreću svima.

Zdenko Međugorec veli: »Svaka duhov-na molitva donosi čovjeku psihičku i fizičku ravnotežu. I to nas je spašavalo od svih tih udaraca. Svaki put kad bi me udarili rekao bih: – Bog to vodi! Znači, imao sam nekoga tko je uza me. To mi je davalo vjeru i to me je ostavilo normalnim. Čovjek se moli Bogu u svakoj teškoj situaciji. Svi smo vjerovali da zajednička molitva svih nas možda nekako Boga više ispunjava željom da nam pomo-gne. Zato smo svi mi više posvećivali pažnje toj zajedničkoj molitvi, jer više smo vjerovali u tu molitvu nego u pojedinačnu. Kad je meni bilo teško, ja sam govorio: – Bože, ja ću izmo-liti za se, ali pomozi i njima!«

Drago Marević priznaje da je molitva intimna stvar o kojoj se ne može sve reći. Ipak veli kako je u Slanom bio uvjeren da će ga ubiti pa je tada zavapio: »Isuse, oprosti! Potpuno sam se sabra. Znam da sam grešan. Ako me skinu, nemoj mi uzeti za zlo… Inače u privatnom životu nikad nisam navečer lega da se nisam pomolio za obitelj i za se. A kad sam

Tragedija srpskog naroda započinje za-pravo s Nemanjićima. Crkva (Srpska pravoslav-na o. n.) ih je proglasila svecima premda su bili veoma grješni ljudi. Car Dušan-Silni zadavio je svog oca Uroša III. kako bi što prije preuzeo vlast. Iz istih je razloga Stefan Prvovjenčani otjerao starog Nemanju u manastir. O svojim razbojstvima Nemanja piše i u testamentu koji se čuva na Hilandaru… Ako su oni bili takvi razbojnici, kakvi su onda bili vjernici… Žaliti ih treba i zato što ih njihova vjera i Crkva nije ničemu naučila, nije im dala Boga niti huma-nost nego ih je ispunila mitovima i ona je najve-ći krivac za sva zla koja su se dogodila.

Fra Karlo Krolo, Zbornik o Zagori, knjiga 2.,Zagreb 1998. str. 123.

U postrojbe HV-a uključio sam se tije-kom druge polovice 1991. godine. Bio

sam pripadnik 116. brigade HV, i to njezine Treće bojne. Na teren oko područja Imotice i Matića, odakle je bio rodom dio naše postroj-be, otišli smo 13. prosinca 1991. Odatle smo se, onda po nalogu našega tadašnjeg zapo-vjednika, premjestili na područje Bistrine.

Položaje oko Bistrine zauzeli smo noću, a ujutro 14. prosinca 1991. krenuli smo na drugu stranu jer smo tamo opazili skupinu vojnika za koju smo mislili da su Makarani.

Kad smo im se približili, vidjeli smo da su to neprijateljski vojnici. Pošto nismo mogli pružiti otpor jer smo već bili opkolje-ni od veće skupine, najvjerojatnije crnogor-skih rezervista, oni su nas zarobili. Tada su sa mnom zarobljeni: Dragan Marević, Mate Numanović, Ante Škarić, Pero Škoro, Zdenko Međugorac, Renato Križelj i Ivica Rudež.

Neprijateljski su nam vojnici rekli da nas tu već duže vrijeme čekaju, zato sumnjam u mogućnost izdaje, a cestar koji se tada nala-zio na mostu, samo nas je propustio.

Zapovjednik neprijateljske postrojbe koja nas je zarobila bio je Srećko Vukmirović, zvan Vojvoda. On nas je tukao i prijetio je da će nas sve strijeljati. Nakon što su nas sve-zali, uz njihovu pratnju, pješke smo krenuli

44 STAŠEVICA

Teška zlostavljanja u Bilećkom logoru

Vedran Gnječ

Citat Moše Pijade s prvoga zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću 1942. godine»Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi.

Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom. Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih mora-mo načiniti beskućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira.«

[Dokument se nalazi u Arhivu vojnoistorijskog instituta u Beogradu u fajlu Štaba vrhovne komande (JVUO) – Četnička arhiva, pod oznakom K-12, 30/12.], C na K, lipanj 2013.

rodom iz Užica. Na sam Božić 1991. u ćeliji nas je posjetio Mladen Govedarica i rekao nam je da nećemo dugo ostati u zatvoru. Po njegovu odlasku pretukli su nas logorski stražari.

Jednom prilikom sam u logoru među rezer-vistima zamijetio Boška Suvajca u uniformi SAO Krajine. Taj je Boško Suvajac prije rata živio u Pločama. Situacija se u logoru malo popravila po dolasku Veljka Rašete za upravitelja. Ali kako je sa zarobljenicima bio blag, ubrzo je smijenjen. Dok sam bio u bilećkom logoru, nekoliko su nas puta posjećivali pripadnici MKCK-a. Oni su nas sve popisali.

Zajedno s ostalima iz svoje skupine, raz-mijenjen sam 23. ožujka 1992. u Berkovićima kod Stoca.

Vedran Gnječ, StaševicaSjećanja dubrovačkih logoraša 1991. – 1992.

II., Dubrovnik, 2007. str. 139.-140. Izdavač: Dubrovački muzeji – Muzej suvremene povijesti.

45STAŠEVICA

prema selu Ošlje. Govorili su da će nas strije-ljati u tom selu. Mislio sam da će se to i dogo-diti jer je dvadesetak metara od nas stajao jedan njihov vojnik s uperenim mitraljezom prema nama. No, taj je vojnik u jednom tre-nutku cijev mitraljeza okrenuo prema brdu i u nj je sasuo cijeli rafal.

Onda su nas iz Ošljega odvezli u Slano, cijelo u plamenu. Tu, u Slanom, bili smo pod-vrgnuti prvom ispitivanju. Ispitivao nas je neki podoficir tzv. JNA, a tukao nas je neki vojni policajac po imenu Pero. Bio je ćelav, srednjeg rasta, a po naglasku je očito bio iz ovih krajeva.

Onda su nam zavezali oči i ruke i kami-onom su nas prebacili u Bileću, gdje su nas u logoru zatvorili u neke »kaveze«. Bili smo lisičinama vezani za krevete i stalno zlostav-ljani i udarani od logorskih stražara. Mene je ispitivao Predrag Biga, šef KOS-a u logoru. Pri ispitivanju bio sam vezan za stolac; znali su nas zarobljenike okretati naopačke sa stolcom, polijevati vodom i tući.

Na ispitivanju su najviše tukli Zdenka Međugorca, zbog njegova prezimena i podri-jetla. Zdenko je umro 1996. od posljedica mučenja i udaranja, u logoru u Bileći.

Iz tih »kaveza« premjestili su nas u veću prostoriju. Pri svakom dolasku stražara u tu pro-storiju morali smo držati pognute glave pogle-da prema podu i s rukom na leđima. Ako bi se netko samo pomaknuo, odmah bi bio pretučen.

Po naređenju logorskih vlasti svakod-nevno smo morali obavljati razne fizičke rado-ve. Tako smo istovarivali kamione s opljač-kanim stvarima iz Hrvatske, ribali hodnike i zahode, čistili logorske prostore… Jedan od stražara tjerao nas je da metalnim čavlima čistimo instalacije od struje i da rukama čisti-mo zahode, a ponekad bi prije toga stražari u njih ubacivali razbijene staklene boce. Sve smo te poslove radili bosi i polugoli.

Na samom početku upravitelj logora u Bileći bio je Nikolić, a onda je došao Ljubišić. Obojica su zahtijevali da se zarobljenici tuku i zlostavljaju.

Jedan od najagresivnijih i najsurovijih prema nama zarobljenicima bio je Ivan Tanović,

Don Radi JerkovićuU krilu Gospe KarmelskeU srcu Neretve tvojePočiva mučeničko tilo tvoje.Suza naša oprala ti kostiVitrić piri: oprosti, oprosti…

Jubav tvoja za Neretvu živiNikoga ne kori i ne karaAli puk tvoj kliče:Nema zaborava!!!

Don Rade JerkovićuVelikane Neretvanske grude,I svi vitezovi što ste pali nadu ste nam daliU svakomu od nas vaš Duh Sveti živi:Hrvatska je vazda naš Križ Premili!!!

Anđelka Vlahović, Komin

Don Radovanu Jerkoviću, u prigodi svečanosti prijenosa mučeničkog tijela u novu grobnicu.Župa Bagalovići 13. srpnja 2013.

U prepunoj crkvi sv. Frane u Imotskom u nedjelju, 17. ožujka 2013. godine nakon večernje svete mise predstavljena je knji-

ga izabranih članaka fra Vjeke Vrčića objavlje-nih u Imotskoj Krajini (1975. – 2005.). Knjiga nosi naslov Fra Vjekin vijek. Knjigu je priredio Bože Ujević, za nakladnika se potpisuje Vesna Ujević u ime Kulturno-umjetničke udruge Ujević. Lekturu su načinile Mara Ožić-Bebek i Ivana Petričević, fotografije u knjizi djelo su Bože Ujevića i Arhiva Franjevačkoga samostana u Imotskom, fotografije fra Vjeke Vrčića dolaze iz fotoa-parata Tomislava Matkovića i Branimira Bobana. Knjigu je grafički pripremio i obliko-vao Ante Lončar. Tehnička podrška je bio Branimir Boban. Tiskana je u tiskari Suton. Recenzenti knjige su Mladen Vuković i Josip Jović. Fra Vjekin vijek je knji-ga koja broji 320 stranica.

Na samom početku je sve pozdravila idejna začetnica ove knjige Vesna Ujević koja je obrazložila zašto je ova knjiga važna. O ulozi fra Vjeke Vrčića u našoj povijesti govorio je mr. sc. Mario Bušić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske Grude koja je 2007. godine objelodanila fra Vjekin povijesni roman Posljednji bijeg koji je tiskan u 2000 primjeraka. Mario je pozdravio fra Vjeku i u ime Bratovštine sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići.

O knjizi su nadahnuto govorili Mladen Vuković, novinar radio Splita i jedan od recen-zenata ove knjige, te priređivač Bože Ujević koji se je najviše trudio, da bi ova knjiga ugle-

dala svjetlo dana. Mladen Vuković je ispričao Josipa Jovića što nije mogao biti prisutan na ovom predstavljanju i nazočnima prenio Josipove pozdrave.

Odlomke iz knjige su kazivali Ivana Petričević, glumci Vedran Mlikota i Ante Šućur. Na kraju je fra Vjeki Vrčiću za izni-man doprinos u pisanoj riječi na našemu prostoru zahvalio hercegovački franjevac prof. dr. fra Andrija Nikić. Biranim riječima je fra Vjeko Vrčić na koncu ove kulturne veče-

ri zahvalio svima koji su ovu knjigu priredili. Svima koji su došli na njezino predstavljanje. Nekoliko je puta dok je govorio, fra Vjeko izmamio veli-ki pljesak prisutnih, koji su i na taj način pokazali koliko cijene i vole ovoga franjevca, najstarijeg fra-tra Franjevačke provinci-je Presvetog Otkupitelja i najstarijega svećenika Splitsko-makarske nadbi-skupije, koji je ušao u 100. godinu svoga života. Fra Vjeko je, naime, rođen 28. veljače 1914. godine.

Klapa Bratovština Gorica-Sovići, pod vodstvom Anđelka Nikolića uveličala je ovu večer lijepim pjevanjem i na taj način fra Vjeki kazala HVALA za se.

Gvardijan Franjevačkog samostana sv. Frane u Imotskom fra Kristian Stipanović je zahvalio svima, posebno fra Vjeki i onima koji su se potrudili oko ove vrijedne knjige, te je sve pozvao na druženje u fratarsko blagovali-šte gdje se ostalo razgovarati.

Mario Bušić

46 STAŠEVICA

U crkvi sv. Frane u Imotskom predstavljena knjiga

Fra Vjekin vijek

47STAŠEVICA

U ožujku mjesecu Grad Ploče realizirao je divan projekt koji otvara mnoge moguć-nosti daljnje suradnje, a mladima sva-

kako daje priliku spoznati iskustva mladeži iz inozemstva.

Naime, Grad Ploče organizator je i sudi-onik projekta »Mladi na djelu«, projekta koji je zamišljen kao suradnja između dvije zemlje s bilateralnom razmjenom mladih. U naš je grad tako 19-og. ožujka došla skupina mlade-ži iz pokrajine Molise i Aquaviva Collecroce. U suradnji sa srednjom školom fra Andrije Kačića Miošića, njihovom ravnateljicom Inom Žderić i pedagogicom Marijom Kalabom, plo-čanski maturanti su ih dočekali, pozdravili i zaželjeli dobrodošlicu.

S obzirom da su aktivnosti, kao i neke od tema diskutiranja, bile određene samim projek-tom, njihovo vrijeme boravka bilo je popunjeno posjetima raznih mjesta bogatih nekim drago-cjenostima i posebnostima.

U skladu s tim, predstavljanje specifičnosti Staševice bilo je na rasporedu toga četvrtka, 21. ožujka 2013. U posjet Staševici došla je vesela skupina Talijana od kojih nekolicina vuče naše korijene. Došli su u pratnji pločanskih srednjoš-kolaca. Druženje su započeli doručkom u konobi obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva gos-podina Željke Grgurinovića. Uz pokoju besjedu o lađama, tradiciji koja postaje sve jača i potvrđu-je volju i želju mladih Staševčana za očuvanjem svoga kraja, krenulo se dalje put Pasičine.

Domaćini cijelog dana bili su dogradona-čelnik Ploča Zdenko Mateljak, koji je zajedno s glavarom Staševice Dragom Mateljkom i Ivicom Musulinom mještaninom i djelatnikom Grada Ploča, pokazujući ovaj kraj, s ponosom isticao svaki kamen Staševice.

Neke stare priče o životu nekada, načinu obavljanja nekih svakodnevnih poslova izma-

mio je odlazak u crkvu svetog Jure u Pasičini. Oduševljeni prirodom i pogledom zapjevali su i neko vrijeme proveli na, kako su rekli »obron-cima ovoga lipoga mista«. Ugodna atmosfera bila je pogodna i za raspredanje o temama iz projekta. Pričali su tako i o očuvanju i revitali-zaciji tradicionalnih autohtonih plovila. Imali su Staševčani što reći i na temu povratka u stara sela posebice zbog činjenice da su gosti pohvalili probijene puteve koji sada omogu-ćuju dolazak do starih objekata. U nastavku druženja obišli su crkvu svetog Staša podije-livši svoje dojmove s fra Vinkom Prlićem, koji je informacijama i zanimljivom pričom o župi, njenom nastajanju i razvijanju, proveo prisutne davnim godinama i upoznao ih i s aktivnostima župljana. Dalo se iz te priče iščitati da je crkva mještanima uistinu mjesto gdje pronalaze mir, odmor, a fra Vinko njihov otac, prijatelj i brat, dio njihovih obitelji.

Svoju priču o dojmovima s maratona lađa, gostima su ispričali mi dečki iz Udruge lađara Staševica.

Po završetku posjeta školi u Staševici, na zajedničkom ručku u »Konobi Luce« uz tradici-onalne specijalitete lakše su se sabirali dojmovi kojih je uistinu bilo dosta, a po tada već dobro uvježbanoj navici, zapjevalo se i zaplesalo.

»Ovaj posjet ostat će mi u pamćenju« rekla je Sabrina, simpatična djevojka iz pokraji-ne Molise, a koliko joj se svidjelo sve što je vidje-la na Staševici govori i broj fotografija koje je napravila tijekom boravka.

»Od srca Vam hvala, rado ćemo našima pričati o Staševici«, vikao je u zahvali domaćini-ma posebno veseo Peppe, inače dobri duh cije-le ekipe.

Ispraćeni Božjim blagoslovom, Talijani obećaše da će glas o Staševici svakako pronije-ti cijelim svojim krajem.

Posjet mladih Talijana StaševiciGlas o Staševici na krilima divnih dojmova putuje do Molisea

Neretvanska riznica umjetnina i inih vri-jednosti zajedno s Hrvatskom kulturnom

zakladom i drugim kulturnim institucijama već više godina organiziraju znanstvene skupove o pojedinim znanstvenicima i kul-turnim djelatnicima iz Neretvanske krajine. O dr. fra Stanku Petrovu, franjevcu, profeso-ru, jezikoslovcu i piscu organiziran je skup 2011. godine i objavljen Zbornik 2013. Ove godine organiziran je simpozij od 26. do 28 rujna i bio je posvećen Petru Tutavcu Biliću, emigrantu, jezikoslovcu, prevoditelju i književniku.

Drugoga dana predavanja su održana u Gimnaziji u Metkoviću, a poslije preda-vanja slavljena je koncelebrirana sv. misa za pok. Petra Tutavca Bilića, fra Stanka Petrova i sve znanstvenike i kulturne djelat-nike iz cijele Neretvanske krajine. Sv. misu

48 STAŠEVICA

Metković

Spomen-ploča fra Stanku Petrovu

Fra Gabrijel Jurišić predvodi sv. misu

Fra Stanko Petrov (†1963.)

je predvodio i održao prigodni govor fra Gabrijel Jurišić, koji je govorio o fra Stanku ne samo kao o znanstveniku i piscu, nego posebno o njemu kao uzornom redovniku, revnom i svetom svećeniku, za koga mnogi drže da je proživio svetački život i popeo se na vrhunce kršćanske savršenosti.

Pjevanje je predvodio Župni mješoviti zbor, a sudjelovali su brojni vjernici pred-vođeni dr. Božom Petrovom, gradonačelni-kom. Također su sudjelovali predavači sa znanstvenoga skupa, a među njima i gos-podin Hrvoje Tutavac Bilić, sin pok. Petra Tutavca sa suprugom, koji su za ovu prigo-di doputovali iz Argentine.

Poslije sv. mise gosp. Jakov Petrov, najstariji Metkovac iz plemena Petrova, otkrio je brončanu ploču, koja je postavlje-na na zid uz oltar Blažene Djevice Marije. Ploča je izlivena u bronci, s likom fra Stanka i prigodnim tekstovima, a izradio ju je akademski kipar Stjepan Skoko. Tako su organizatori odali priznanje jednome od najuglednijih Metkovaca ne samo znan-stvenim skupom i objavljenim Zbornikom, nego i brončanom pločom u župnoj crkvi Sv. Ilije.

49STAŠEVICA

Pismo fra Stanka za fra Karla Jurišića

Otkrivanje spomen-ploče

50 STAŠEVICA

Dom kulture u Staševici ugledao svjetlo dana

Dugoočekivani neizmjerno potreban novou-ređeni i renovirani Dom kulture u Staševici otvorio je svoja vrata. Svečano otvorenje

započelo je Euharistijskim slavljem u crkvi svetog Staša. Svetoj misi nazočio je velik broj mještana, gradonačelnik Ploča Krešimir Vejić, zamjenik gradonačelnika Zdenko Mateljak, dožupanica Dubrovačko neretvanske župani-je Marija Vučković i mnogi drugi gosti koji su došli podijeliti radost ovoga dana.

Gradonačelnik Ploča Krešimir Vejić izra-zio je ponos i zadovoljstvo realizacijom ovako vrijednog i za mještane značajnog projekta. »Vraćanje korijenima, obnavljanje starih puto-va i ulaganje u sve aspekte života malih mje-sta, preduvjet je za opstanak istih, ali time i jačanje Grada Ploča«, rekao je gradonačel-nik Vejić. Zadovoljstvo u svom obraćanju pri-sutnima nije krio ni glavar Staševice Drago Mateljak. Dom kulture je blagoslovom otvorio fra Vinko Prlić iznijevši neke stare i već zabo-

ravljene podatke i informacije o ovim novou-ređenim prostorijama.

Dom kulture, koji se sastoji od nekoliko prostorija, omogućit će mještanima razne kulturno sadržajne aktivnosti, manifestacije i obilježavanja, za što do sada nisu imali prili-ku. Svim mještanima je čestitala i zamjenica župana Dubrovačko neretvanske županije istaknuvši »da je najveće trajno bogatstvo upravo čovjek kojeg odgaja rodno tlo, roditelj, učitelj i vjeroučitelj. To su stupovi hrvatskoga društva na kojem će se temeljiti nova gospo-darska samobitnost naša samobitnost naše Staševice, Ploča, županije i domovine«, rekla je dožupanica Marija Vučković. Već prvoga dana »života« Doma kulture u Staševici, orga-nizirana je izložba slika Tihe Kežić, slikarice i mještanke Staševice, tako da su nove pro-storije odisale nekim posebnim čarom, ali i nadom da će u njima mnoge generacije obi-lježavati važne obljetnice i razna događanja.

Novouređeni Dom kulture u Staševici

51STAŠEVICA

Dragi gosti i prijatelji!

Dragi moji župljani!

Lijepo nas je ovdje vidjeti kod ovog obnovljenog zdanja naše stare škole. Fra Ante Gnječ je odmah po svojem dolasku za župnika u Pasičinu sanjao o otvaranju škole za ovu župu. Dok nije bilo škole, u župskoj kući je samoinicijativno organizirao pri-vatnu pučku školu, gdje je djecu poučavao u čitanju i pisanju. Učionica je bio hodnik župske kuće gdje se sjedilo na malim bančićima, koje su djeca donosila od svoje kuće. U ljetno doba je škola bila pod kostilom, koju je potres srušio 11. siječnja 1962. godine.

U sv ibnju 1927. škola se počela raditi, a već u jesen 1929. bila je gotova. Od Oblasnog odbora u Dubrovniku dobio je 2000 dinara. Inženjer Pero Gnječ d a rova o j e š ko l s ke klupe, prozore i vrata. Oblasni komesar Merini dao je 5000 dinara, a općina Opuzen 1000 dinara. Od ministra pro-svjete dobio je 50 000 dinara. Škola je ukupno koštala 138 154 dinara, a u dugu je ostao 27 927 dinara. Seljaci su doprinijeli pržinu, crljeni-cu i klačinu koja je upaljena u gaju Crni Hum.

Besprijekornim radom glavara i naro-da svaka je kuća morala dati dvije nadnice besplatno. Škola se tako brzo završila.

Svečano otvorenje škole bilo je 19. siječ-nja 1930. a koja je bila okićena cvijećem, zelenikom i zastavama. Prisustvovalo je cije-

Riječ o. župnika lo selo. Upisalo se u školu 134 djece. Fra Ante je u školi rekao svetu misu i blagoslovio nove školske prostorije. Kumovi škole bili su: Jozo Marević pk. Šimuna, koji je darovao 1000 dinara, Jure Mateljak Nikolin koji je dao 20 dolara, Ante Rončević Stanić je poklonio 500 dinara. Na ban-ketu koji se održao bili su pred-stavnici vlasti, Odbor za gradnju,

mnogi učitelji, te mnoštvo svijeta. Prvi namje-šteni učitelj bio je Mihovil Gojak iz Gradca.

Župnici dolaze i odlaze. Mnogi se zabo-ravljaju. Ali, ova župa i cijelo Pojezerje ne će nikada zaboraviti fra Antu Gnječa, jer je on kroz 21 godinu bio njihov uzorni župnik, mar-ljivi učitelj i graditelj.

Godine 1960-ih škola je nadograđena, a poslije zidom opasana, 1982. sagrađena je nova škola, a stara napuštena.

Neka sada obnovljena stara škola služi selu. To je naš Dom kulture…

Živjeli!

Najzaslužniji za Dom kulture

52 STAŠEVICA

Zaostrog tijekom ljeta posjete brojni strani i domaći turisti. Malobrojni znaju da ovo mje-stance u sebi krije pravo kulturno blago. A

to su franjevački samostan i crkva Uznesenja B. D. Marije koji su više od pet stotina godina svjedoci mnogih povijesnih zbivanja ovoga kraja. Franjevački samostan je i najveći i najvaž-niji spomenik kulture na ovome području, koji su u 14. stoljeću osnovali augustinci. Od 1468. pa sve do danas u njemu žive franjevci.

U okviru samostana su knjižnica, botanički vrt i muzej koji je nedavno obnovljen. Ovoga ljeta sam ga obišla. U prvoj dvorani je velika slika, ulje na platnu, Posljednja večera iz 18. stoljeća nepo-znatoga autora. U njezinu desnomu donjem kutu naslikan je pas dalmatiner, najstariji poznati pri-kaz ove autohtone pasmine iz Dalmacije. Jedna je odaja uređena kao staro obiteljsko ognjište. U kaminu visi limeni kotlić na verigama, a ispred je okrugli drveni stolić s tronošcima. Na stolu drve-ni tanjuri i zdjela sa žlicama. Na trenutak kao da osjetih miris žganjaca i kiseloga mlijeka i kao da čuh žamor dječice okupljene oko toga skromnog stola sa svojom obitelji. Kraj zida se mogu vidjeti stare pegle na ugalj, sićevi, tkalački stan i vrete-no koji nam vjerno dočaravaju nekadanji težak

Obnovljen muzej u franjevačkom samostanuZAOSTROG

život naših baka i djedova. U susjednoj odaji, u staklenim ormarima su lutke obučene u narodne nošnje dalmatinskoga kraja i okolice, Srijema, Ravnih Kotara i Bosne. Tu su i stara misna sve-ćenička odijela, stare knjige inkunabule, kao i Kačićevi prvijenci: Korabljica i njegov Razgovor ugodni. U svim muzejskim prostorijama zidove rese slike našega poznatoga akademskog slikara Mladena Veže, koje je za života darovao ovomu samostanu. Posebno se ističe gipsani odljev jed-noga od hrvatskih pisaca i prosvjetitelja fra Filipa Grabovca koji je u ovome samostanu nekoć živio i svoje britke stihove pisao dok svoj tužni život nije skončao kao zatočenik u Soto di piombi u tamnici u Veneciji. U posljednjoj odaji muzeja je veliki brončani reljef kipara Ivana Meštrovića iz 1943. Rane svetoga Franje koji klečeći prima sti-gme. Da bi ovaj prelijepi samostan i njegove sta-rine tako dugo trajale, potrebno ih je povremeno obnavljati i renovirati. Sve to nedavno je učinio zaostroški gvardijan fra Branko Brnas. Prije njega to isto činili su brojni gvardijani poput fra Nikole Radića, fra Berislava Nikića, fra Marija Jurišića, fra Ante Babića i drugih i tako ovo velebno zda-nje sačuvali budućim naraštajima.

Ana MiličevićNO, rujan 2013.

53STAŠEVICA

IZLET ZA PAMĆENJE

Jučer mi fra Andrija Nikić reče da bismo danas (16. 1. 2012.) mogli otići u posjet fra Vinku Prliću, u Staševicu. Suglasio

sam se. Iako sunce grije – poprilično je hladno. Uz to i lagani sjeverac puše. Fra Vinku smo pošli malo prije jedanaest sati.

Lijepo nas je dočekao. Pokazao nam lijepo uređenu crkvu i župni stan.

Kroz Staševicu sam više puta prolazio, ali k crkvi i u župni stan nisam dosada svra-ćao. Tako mi je to prvi put da dolazim u tu crkvu i taj župni stan u Staševici. Nakon što smo vidjeli lijepu crkvu i župni stan, uputili smo se u obilazak jednog dijela župe – u brdskim zabitima.

Uputismo se, dakle, nas trojica – fra Vinko, fra Andrija i ja, fra Vinkovim autom. Fra Vinko vozi, jer on je već iskusan u tim Božjim betinama ili bogazama, tu, gdje bi se reklo, kako narod kaže, gdje je Bog kazao mjestu tom – laku noć! Doista, gle-dajući ta staništa vukova, moglo bi se reći da je tom mjestu Bog davno okrenuo leđa. Ali, vidjevši dobro ono što sam vidio, mogu s pravom reći: Bog tom mjestu nije rekao Laku noć! jer je tu, kako se dobro vidi, nekada bilo života, bilo je volje, bilo vjere, bilo marljivosti i nadasve upornosti za životom. Prije nego je fra Vinko probio ovaj put (2008.) gotovo do samih vrhova brdâ, tim putem kojeg je fra Vinko i asfalti-rao, uz pomoć dobročiniteljâ i naroda, prije je mogla proći samo mazga s čovjekom. Nevjerojatno, ali istinito: taj put je zastrašu-jući, jer su ispod njega, s jedne strane urvi-ne, bez ikakvih ograda, zastrašujuće pla-ninske padine, provalije, a s druge strane puta ili auta: samo kamenje, litice, groma-de. Na tom putu auta se uopće ne mogu mimoići, već samo vraćajući se natrag, na ponekim mjestimičnim proširenjima. Nije mi bilo ugodno voziti se tim putem, a kamo

li da bih ja njim vozio. To ne bih ni kada bih svoj život u zamjenu trebao dati.

Put kojega je fra Vinko probio, ne da bi njim auto mogao ići, put do bivših naselja, do crkava i crkvica, dug je oko 8 kilometara. I kako sam bio strahu od vrto-glavih urvina, činilo mi se da ga nikada ne ćemo preći. Zaustavljali smo se kod kuća koje su začuđujući dobro građene: od klesanog kamena. I crkve, koje su bez sumnje dokaz vjere, također su građene od klesanog kamena, da bi tako što ljepše bile! Iznenađujuće dobre i lijepe su i kuće i crkve. Pa se čovjek nužno pita: Kako su ti ljudi uspjeli tako to sagraditi, i to bez puta, bez današnjih vozila – u tim Božjim betina-ma i urvinama?

Po gdje-gdje se vidi tu i pokoji manji ili veći dolac. Nekad izvor života, potom zapušten, ali sada, otkad prođe ovaj put, očito se vidi da ti doci i poljca, te – pregršti zemlje, oživljuju. Oni koji su odatle potekli, počeli su obrađivati te njive, doce i poljca. Krajolik se ne može opisati, već samo vidje-ti i doživjeti – stati i čuditi se svemu tome oko sebe. Za put i putovanja tuda, služile su prije samo ljudske i životinjske, tj. maz-

54 STAŠEVICA

gine noge. Mazga je bila jako sredstvo za nošenje i prenošenje stvari. Zbog izdržljivo-sti i otpornosti mazge, narod i kaže da je netko jak i otporan – ko mazga.

Sad se ljudi počeše tu vraćati, makar za kratko da tu borave; te obnavljaju svoje davnašnje postojbine i rade ili obrađuju spomenute vrtače, dočiće i poljca – pre-gršti nezatrovane zemlje. Krv nije voda – narod naš lijepo kaže – zato se ta krv, rekli bismo, uzbrdo vraća; jer ona nije voda, već krv koja je izvor osjećaja i ljubavi prema svom i svojima od kojih je i potekla – vraća se gore. Taj kraj oživljuje nakon probijene ceste…

Svraćajući k tim kućama, zadivljujuće lijepim građevinama – to vrijedi posebno istaći kad se uzmu u obzir ona vremena i mogućnosti; svraćajući dakle i kapeli-cama i crkvama, svratismo tako, jednim rukavcem ove ceste, tek probijenim i svježe asfaltiranim putem, do nekadašnje župne crkve i nekadašnjeg župnog stana u takozvanoj Pasičini. Lijepa je, prelijepa crkva od klesana kamena, a iznad nje stoji sablasni kostur spaljenog župnog stana i župnog ureda. Spališe ga, u drugom svjet-skom ratu, Talijani. Dobri Bog neka prosti tom »pobožnom narodu!«

Vidjevši sve ovo, to jest ovaj vratolo-mni brdski kraj, vidim također da je imao pravo pokojni fra Ante Radić, kad je pisao svome starješinstvu u Split, kako je izni-mno teško i nepodnosivo služiti to mjesto, zbog vrtoglavih, vratolomnih puteva i bes-puća. Njegove zapise pročitah, u godiš-njem listu Staševica – 2011., gdje on vrlo zorno i lijepo opisuje svoje muke što ih je podnio, za vrijeme boravka u Pasičini; pastoralno radeći u tom mjestu bez pute-va, s pustim strminama, provalijama i urvi-nama. Ipak, ovdje svaki kamen, svaki obje-kat i građevina zavrjeđuju posebnu pozor-nost i opis. Vjerujem da će to fra Vinko opi-

sano ostaviti na papiru – za buduće nara-štaje, da i budući naraštaji dozovu u svoju dušu i sjećanje prošli život svojih predaka. On će to učiniti, kao što je u stvarnosti probio i ovaj doista, za sada, veličanstve-ni put, kojim mogu ovdje doći oni koji vole to mjesto, oni koji žele vidjeti što se rijetko može vidjeti, ali i oni koji se ne plaše po ovim urvinama i brdima hodati. Sada se može puno lakše doći i vidjeti to stjenje, te litice, te strmine, te visine, s kojih se pruža pogled dolje na polje, na vrgorački kraj, na Hercegovinu: vidjeti i doživjeti prošlost u spomenutim kućama, u crkvama, po gro-bištima i grobljima i tome slično…

Obišavši sve to, spustismo se u župu Staševica, koja sada živi i marljivo radi, kao što je i prije bila marljiva u brdima u Pasičini, sada još marljivija uz polje, uz cestu kojom prolaze sada čak i vozila iz Europe. Dakle, spustismo se u Staševicu. Nas dvojicu hercegovačkih fratara fra Vinko htjede nagraditi zato što smo to sve vidjeli, ta čudesa doživjeli; htjede nas nagraditi lijepim ručkom u Konobi »Luce«. Ustvari, nas dvojica smo htjeli njega nagraditi što nam je on omogućio vidjeti to i njegovim putem, sada slobodno možemo reći: Prlića putem, tamo-gore, u te visine doći. Ali on uporan, kako u svom poslu, tako i u gostoprimstvu, nas počasti ručkom u gostionici »Luce«, govoreći: »Vi ste moji gosti!«

Ni ručak, a posebno sve ono što gore u brdima vidjesmo, bar ja to tako doživlja-vam, ne može se zaboraviti. Zato mi se, sama od sebe, otimlje riječ Hvala! Hvala svima onima kojima je na čelu gradnje ovoga puta bio, hrabri i marljivi, fra Vinko! Hvala dakle fra Vinku i svima ostalima koji su nam omogućili bolji i lakši pristup – čak autima – do tih ljudskih i Božjih čuda – u tim vratolomnim brdima.

Fra Vlado Lončar

55STAŠEVICA

Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije Stjepan Gnječ, koji je posljednjih 39 godina pastoralno djelovao u Hrvatskoj katoličkoj

misiji Geelong u Australiji, preminuo je u srije-du 5. lipnja u Australiji.

Rođen je 1. kolovoza 1936. u mjestu Krvavcu u župi Bagalovići kod Metkovića od roditelja Andrije i Ivke (rođ. Ujdur) Gnječ. Završio je osnov-no četverogodišnje školovanje u rodnome mjestu Krvavcu, trogodišnje (sedmogodišnju školu) u obli-žnjem gradiću Opuzenu, a veliku maturu (5 godi-na) u splitskom sjemeništu. Teološki studij završio je u Zagrebu.

Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1963. u splitskoj katedrali. Bio je pet godina župnik u župi Ravča-Kljenak-Kokorići kod Vrgorca, a zatim pet godina u župi Ruda kod Sinja u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Od 1. kolovo-za 1973. do 1. ožujka 2012. bio je u hrvatskoj inozemnoj pastvi u Australiji kao dušobrižnik. Bio je voditelj Hrvatskoga katoličkog centra sv. Ante Padovanskoga u Geelongu-Ballaratu-Milduri. U teškim vremenima u domovini i dale-koj Australiji bio je uvijek čvrst i uspravan.

Za vrijeme agresije na Hrvatsku patio je i organizirao je i prikupljao pomoć za ugrožene u domovini i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine. Neizmjerno se obradovao rađanju slobodne i neovisne Hrvatske. Ljubio i živio za Boga, Crkvu i svoj hrvatski narod. Osobna promišlja-nja koja su nastajala dok je, kako je zapisao, imao pred očima baš konkretnoga hrvatskog čovjeka, kako onog u iseljeništvu, tako i onog u domovini Hrvatskoj, sabrao je u knjizi pod naslovom »Hoću znati, hoću vjerovati: i moli-ti se i raditi!« Kao zaljubljenik u svoj hrvatski narod i domovinu, jezik i baštinu, cijeli svoj život skupljao je narodno blago, zapisivao narodne poslovice, molitve, priče i pjesme, ostavivši nekoliko knjiga u zalog budućim hrvatskim naraštajima. Bio je nadaren i za

STJEPAN GNJEČ (1936.-2013.)

glazbu i pjesničku riječ te je tim darovima povezivao ljude u tuđini pomažući im da tako očuvaju nacionalni identitet, jezik, folklor i obi-čaje. U Glasu Koncila br. 19/2006. objavio je »Molitvu naroda Božjega za svoje svećenike«.

Pokopan je u petak 21. lipnja, u svojoj rodnoj župi Bagalovići u neretvanskom kraju. Misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić zajedno s brojnim svećenicima te uz sudjelo-vanje velikoga broja vjernika iz rodne župe i doline Neretve. Nadbiskup mu je zahvalio za svećeničko služenje te je uz ostalo istaknuo da je ostao »trajno povezan sa svojom Splitsko-makarskom nadbiskupijom, Crkvom i domo-vinom«. Na oproštaju pročitano je prigodno slovo ravnatelja Hrvatske inozemne pastve fra Josipa Bebića, a prigodnu riječ zahvale izrekao je i domaći župnik don Augustin Radović. (M)

G. K, 7. VII. 2013.

56 STAŠEVICA

Preuzvišeni oče nadbiskupe Marine, časna braćo svećenici, dragi redovnici i redovnice,

poštovana obitelji, rodbino i prijatelji vlč. Gnječa!Okupili smo se ovdje oko posmrtnih osta-

taka našega dragog vlč. Stjepana Gnječa, koji je odrastao na ovoj neretvanskoj grudi i koji po svojoj želji, nakon dugogodišnjega pastoralno-ga rada izvan domovine, želi počivati na svojoj hrvatskoj zemlji, uz Neretvu koja nas je naučila poštovati prirodni tijek stvari i volju Gospodnju.

Posljednji put vlč. Stjepan i ja vidjeli smo se na njegovu oproštaju, tijekom završetka pastoralne službe voditelja Hrvatske katolič-ke misije Geelong u siječnju ove godine. Po posebnom ozračju koje je tih dana vladalo oko nas u Geelongu i po velikom ganuću na oproštajnoj svetoj misi u župnoj crkvi spo-znao sam ono što sam već otprije znao: ljudi su voljeli svoga velečasnoga, slušali su njego-

ve riječi, čitali su njegove knjige, pratili su što radi, brinuli su se za njega kao što se i on bri-nuo za njih, a iako načet bolešću – pjevao je tako skladno i srčano da je nadjačao sve nas u crkvi. Snažno se zalagao tih dana za to da pomogne onomu koji će poslije njega preuze-ti HK misiju u Geelongu i nastavi sve ono na čemu je vlč. Stjepan ustrajao u povjerenoj mu zajednici. U veljači 2013. u župnoj crkvi Svete Obitelji svečano je, zajedno s pukom Božjim i subraćom svećenicima u Australiji, proslavio svoj zlatomisnički jubilej, čime je na najljepši način zaokružio svoj svećenički put i gdje je u jednoj rečenici vješto sažeo sve vrijedno-sti i smisao toga svoga puta, riječima: »Bože vječni, Bože pravedni, daj mi volju i snagu da do kraja svog života za svoj se hrvatski narod molim, da ga volim, da za njega rije-čima govorim i djelima radim!«

Oproštaj od vlč. Stjepana Gnječa, lipanj 2013., Bagalovići

Zajednička fotografija Gnječa pred crkvom sv. Jure u Pasičini 22. kolovoza 2010. godine. Snimio Ivica Puljan

57STAŠEVICA

Vlč. Stjepan Gnječ na puno je mjesta svje-dočio kako ga je Bog još kao dijete pozvao i odredio za svećenički poziv. Tijekom svoga dugo-godišnjega pastoralnog djelovanja ostavio je neiz-brisiv trag u mnogim župama u domovini i u ino-zemstvu. Zato dok stojimo danas pred njegovim odrom i skrušena srca molimo za njegovu dušu, prigoda je da izrazimo zahvalnost vlč. Stjepanu za njegovu vjernost Bogu, odanost vjerničkom puku i hrvatskomu narodu. Pouzdano znam da će nje-gov odlazak ostaviti veliku prazninu među iselje-nim Hrvatima u Australiji, kao i među svima nama, ali nošeni vjerom da Božja brižnost koja nas ljubi i spašava upravlja svime u našem životu i postavlja nas u određenim trenucima na točno određena mjesta u svijetu, duboko vjerujemo da nas i zau-stavlja na ovome svijetu trenutkom naše smrti, dobro znajući zašto to čini. Umiranje tako više nije završetak, nego početak najvećega čina ljuba-vi, koji nam omogućava da dospijemo u naručje Boga čija ljubav traje dovijeka.

Dragi Stjepane, moj Neretvanine! Stojimo ovdje na ovome proplanku i gledamo Neretvu kako struji poput vode koja vodi u vječni život, a meni padaju na um Isusove riječi koje je izre-kao apostolima: »Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije tko vjeruje u me!«

Pili smo, dragi Stjepane, od djetinjstva tu istu vodu, i stvarno i simbolično! Išli smo zajed-no za Kristom, odazvali smo se, primali smo Duha Božjega i širili Kraljevstvo Božje po svoj zemlji. Zato ti na ovome oproštaju mogu samo reći: H V A L A!

Zahvaljujem Ti, Stjepane, uime svih sve-ćenika, redovnika i redovnica koji rade u hrvat-skoj inozemnoj pastvi, uime Vijeća za hrvatsku inozemnu pastvu na čelu s predsjednikom Vijeća mons. Perom Sudarom i u svoje osob-no ime, kao ravnatelj Ureda za hrvatsku inoze-mnu pastvu.

Izražavam iskrenu sućut tvojoj obitelji i brojnoj rodbini, preuzvišenom splitsko-makar-skom nadbiskupu mons. Barišiću i cijeloj nad-biskupiji, svim vjernicima među kojima si djelo-vao i svima koji su te poštovali i voljeli.

Uvjeren sam da je Bog za Tebe pripravio posebno mjesto na nebesima. Počivao u miru Božjem i neka ti je laka ova hrvatska neretvan-ska gruda na kojoj si ponikao i kojoj se ponov-no vraćaš!

Fra Josip Bebić

58 STAŠEVICA

Od pet novozaređenih - trojica HrvataTemišvarski biskup Martin Roos u katedrali sv. Jurja u

Temišvaru u Rumunjskoj zaredio je u subotu 6. srp-nja petoricu dijecezanskih svećenika od kojih, uz dvoji-cu Mađara, trojicu karaševskih Hrvata: bratiće Mihaela Milju Sima i Mihaela Nikolu Sima, iz župa Karaševo, filijala sv. Jakov u Nerminu, te Novicu Dragiju iz župe Lupac, filijala sv. Petra i Pavla u Ravniku.

Misa je slavljena na pet jezika: mađarski, nje-mački, hrvatski, rumunjski i latinski, uz sudjelovanje 70-ak redovničkih i biskupijskih svećenika, među koji-ma karaševski i lupački župnik Juraj Katić i Marijan Tjinkul, dekan i profesori teološkog fakulteta u Albi Juliji, u kojemu su novozaređeni svećenici završili filo-zofsko-teološki studij, brojnih redovnica, bogoslova, sjemeništaraca i mnoštva vjernika, koje je dupkom ispunilo katedralu. Koncelebrirali su i franjevci split-ske Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja: o. Ivica Omazić iz Vrgorca, o. Mario Jurišić iz Zaostroga i o. Vinko Prlić iz Staševice, i don Stipo Knežević iz župe Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku. Od predstavnika svjetovnih vlasti nazočni su bili: Andrea Gustović-Ercegovac, veleposlanica RH u Bukureštu, Marijan Vlašić, načelnik općine Lupak, kojoj pripada-ju sela Ravnik, Vodnik i Klokotić, te načelnik općine Zmijavci Miroslav Karoglan.

Tumačenja obreda čitao je na sva četiri živu-ća jezika, koja se koriste u liturgiji mjesne temišvar-ske Crkve, biskupijski ekonom Nikola Lauš, Hrvat iz Lupaka, a na hrvatskome je pročitano prvo čitanje u službi riječi. Pjevao je temišvarski katedralni zbor »Exultate« pod ravnanjem Fabijana Roberta Maikoia a jednu je skladbu odsvirao i na hrvatskome otpje-vao župni tamburaški zbor iz Novoga Travnika s vodi-teljem Zlatkom Senjkićem.

Nakon mise i svečanog primanja u biskupsko-me dvoru, koje je za rodbinu, prijatelje i goste prire-dio domaći biskup Roos, veleposlanica Gustović-Ercegovac susrela se s hrvatskim svećenicima, zahvalila im na trudu oko očuvanja vjerske i narod-nosne svijesti i čestitala na trojici novih članova, čime je njihov ukupan broj trinaest: dvanaest biskupijskih i jedan redovnički svećenik – salvatorijanac.

T. Vuković, GK, 21. VII. 2013.

Veleposlanica u Bukureštu Andrea Gustović-Ercegovac pozdravila je mladomisnike s

ovratnikom i pasom ispisanim na glagoljici

Fra Mario Jurišić

Mladomisnik Novica Dragija

59STAŠEVICA

Rupni Do

70. obljetnica mučeničke smrti70. obljetnica mučeničke smrti

Mjesto mučeničke smrti

Poslije molitve za pokojnike u Rupnom Dolu, svi su štovatelji mučenika pošli u župnu

crkvu Male Gospe u Ravnom, u kojoj je sv. misu predvodio fra Ante Udovičić, vikar Provincije i župnik Gospe od Zdravlja u Splitu. U koncele-braciji su bili župnik don Pero Pavlović i 14 fra-njevaca. U svetoj misi sudjelovali su molitvom i pjevanjem vjernici iz župe Ravno, rodbina mučenika, djeca iz mjesne Osnovne škole sa svojim učiteljicama i vjernici iz Dubrovnika.

Prije ravnih 70 godina partizani su u Rupnom Dolu, u Župi Male Gospe, u Ravnom, u Trebinjskoj biskupiji, ubili našu braću fra Stanka Bradarća, župnika Bajagića, i fra Milana Lapića, profesora naše Gimnazije u Sinju. S njima su ubili i fra Beata Baldu, studenta teologije iz Dubrovnika, i četvori-cu mještana-rodoljuba: Mihu Miška Burića, Matu i Nikolu Kukrika i Martina Prkačina. Kosti dvojice franjevaca 1993. godine prenesene su u Sinj i pokopane u franjevačkoj grobnici, a na mjestu na kojem su podnijeli mučeničku smrt postavljen je mramorni spomenik.

O mučeničkoj smrti dvojice naše braće možete detaljno pročitati u knjizi „Trolist mučeni-ka Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. U prigodi 65. godišnjice mučeništva o. Stanka Bradarića, o. Milana Lapića i o. Petra Paviše“ koju je napisao fra Stjepan Čovo.

HGJ

Sv. misa za braću franjevce

60 STAŠEVICA

Ovih dana pojavila se fra Marijeva 50. knjiga pod naslo-vom Rim - Hrvatski tragovi . Počeo je pisati davne 1968. godine u Staševici, kada je izišla njegova prva knjiga pod naslo-vom Staševica. Bio je župnik u Staševici od 1967. do 1969.

Fra Marijev jubilej

KnjigaKnjige su gomilano blago svijeta, dostojno naslijeđe generacija i naroda. Knjiga je čarob-

njak. Knjiga je preobrazila svijet. U njoj je pamćenje ljudskog roda i ona je tumač ljudske misli. Svijet bez knjige - svijet je divljaka.

Knjiga je vrijednija od svih spomenika i od svih grobnica, urešenih oslikanim stupovima, jer ona sama gradi spomenike u srcu onoga koji je čita. Knjižnice donose svjetlost našemu duhu. Knjižnice su kaleidoskopi ljudske misli. Dobre knjige u knjižnicama su najbolji lijekovi za našu dušu.

Preko knjige mrtvi uče žive. Knjige su nijemi učitelji. Raj na zemlji nalazi se na stranicama dobrih knjiga, koje se nalaze u našim knjižnicama. Knjiga je za dušu, ono što je hrana za tijelo.

Narod bez knjige, brzo postaje rob. Dobra knjiga nije hrana, nego poslastica.

Fra Mario Jurišić

1. STAŠEVICA (1968.)

2. SV. NIKOLA PUTNIK (1972.)

3. NERETVANSKI ZAŠTITNICI (1973.)

4. HODOČAŠĆE U CZESTOCHOWU (1973.)

5. JUNACI RANOG KRŠĆANSTVA (1974.)

6. ŠIRITELJI VESELE VIJESTI (1974.)

7. SUVREMENI SAMARITANCI (1974.)

8. NADGROBNI NATPISI (1975.)

9. MAJČINI DOMOVI (1976.)

10. NADA USKRSNUĆA (1977.)

11. GLASOVI PREDVODNIKA I. (1979.)

12. GLASOVI PREDVODNIKA II. (1980.)

13. MIR I DOBRO (1981.)

14. GLASOVI PREDVODNIKA III. (1983.)

15. U SRCU AFRIKE (1984.)

16. UPOZNAJMO MARIJU (1984.)

17. SVETI ILIJA PROROK (1985.)

18. ONOSTRANSKI ZVUCI (1986.)

19. RAZAPETA LJUBAV (1986.)

20. CVIJEĆE ZA MARIJU (1987.)

21. S MAJKOM MILOSRDNOM (1988.)

22. BLAGOSLOV I PROKLETSTVO (1990.)

23. SKLADAN NAUK (1991.)

24. SVJEŽI POVJETARAC (1992.)

25. DOBRI OTAC ANTIĆ (1992.)

26. ČOVJEK DOBROTE (1993.)

27. RATNA KRUNICA (1993.)

28. MAJKA EUROPE (1993.)

29. KRIK RANJENE DUŠE (1994.)

30. GROBOVI GOVORE (1994.)

31. SAKRAMENT LJUBAVI (1996.)

32. OSVAJAČI SRDACA (1997.)

33. MOLITVE SV. BRIGITE (1998.)

34. MOLITVE MAJKE TEREZE (1999.)

35. NERASKIDIVA VEZA (2000.)

36. PUTEVI I STRANPUTICE (2002.)

37. MALA KORABLJA (2004.)

38. PREMA USKRSNUĆU (2005.)

39. LOVREĆKI MUČENICI (2006.)

40. FRANJINIM STOPAMA (2008.)

41. HRVATSKI KARDINALI (2009.)

42. HRVATI U RUMUNJSKOJ (2009.)

Od tada se fra Mario dao na pisanje, pa ih je nabrojio, ovih dana pedeset. Pisao je o svemu što svećenika i običnog vjerni-ka zanima, što možemo vidjeti u popisu naslova knjiga. Fra Mario Jurišić je rođen 1937. g. u Baškoj Vodi, živi u Zaostrogu.

FRA MARIO JURIŠIĆFRA MARIO JURIŠIĆ

RIMRIMHRVATSKI HRVATSKI T R A G O V IT R A G O V I

FR

A M

AR

IO J

UR

IŠIĆ

R

IM - H

RV

AT

SK

I T

RA

GO

VI

43. GLASOVI PREDVODNIKA IV. (2009.)44. ŽIVOTNA MUDROST (2010.)45. A-B-C PROPOVIJEDI (2011.)46. A-B-C PROPOVIJEDI (2011.)47. HRVATSKI KARDINALI, (2012.)48. HRVATSKI SVJETIONICI (2012.)49. PAPA FRANJO (2013.)50. RIM - HRVATSKI TRAGOVI (2013.)

61STAŠEVICA

Dani svetog Staša donesu u mjesto pose-ban šušur, poseban osjećaj i tih dana

Staševica zaista »živi« zajedništvo; i staro i mlado pod budnim okom svoga zaštitnika danima prije samog blagdana druži se, moli, igra i zabavlja te ugošćuje i posjetitelje i prija-telje iz drugih mjesta.

I ove 2013. bješe također veselo i razigra-no, ali i pobožno i dostojanstveno. Procesijom kojom je započela sveta Euharistija otvorena su vrata slavlju na dan ovoga nebeskog zaštit-nika, mučenika i sveca, svetog Anastazija ili u narodu svetog Staša. Misu je predvodio fra Nedjeljko Šabić, a u svetoj službi služilo je još 12 svećenika prijatelja, kako ih naziva staše-vački župnik fra Vinko Prlić.

Svetoj misi nazočili su i gradonačelnik Ploča Krešimir Vejić, dogradonačelnik Zdenko Mateljak i zamjenica župana DNŽ Marija Vučković.

»Ovaj veliki blagdan podsjeća nas na život prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, na vri-jeme progona kršćana, vrijeme kada su zbog opredjeljenja za Krista bili proganjani, maltreti-rani i mučenički ubijani«, na početku propovi-jedanja rekao je fra Nediljko. Osvrnuo se i na vrijeme današnjice kada, kaže on »žele našoj djeci odnijeti Krista, kada je religioznost hobi.«

O živim mučenicima današnjeg vre-mena, svjedocima progona zbog vjere u propovijedi ovoga svečanoga dana govorio je fra Nedjeljko. Stoljeća i tisućljeća povije-sti kršćanstva svjedoče nam o mučeništvu za Krista i vjere u njega. Mučenici su posta-li skorup, kršćanska elita, moralne veličine i najbolji dio čovječanstva. »Među takve ubraja se i zaštitnik Staševice sveti Staš«, rekao je fra Nediljko. Vjernicima je poručio kako nas sakrament krštenja obvezuje priznavati i ispo-

vijedati našu pripadnost Isusu Kristu i to bez obzira na zgodna i nezgodna vremena, bez obzira je li to opasno ili ne. U svom obraćanju vjernicima, fra Nedjeljko je govorio i o služ-benom progonstvu kršćana, koje još uvijek postoji u nekim zemljama, ali i o strahovitim odlukama na koje su vjernici prisiljeni; straho-vita odluka se stvara: »Krist ili karijera? Krist ili radno mjesto? Krist ili penzija? Krist ili upis na učilište? Nije li moja generacija i generacije vas starijih to doživjela ovdje kod nas i to pod suludim komunističkim jednoumljem?«

Fra Nedjeljko je pozvao vjernike na sva-kodnevno svjedočenje vjere u Krista, odmica-nje od činjenice da je vjera hobi i razonoda. »Sve to trebamo u mirnim situacijama razmi-sliti, da budemo spremni u kušnji teških časo-va. Biti kršćanin može se samo u stalnoj bud-

SVETI STAŠ 2013.

Budimo i mi svakodnevni svjedoci vjere u Krista

Fra Nediljko Šabić

62 STAŠEVICA

nosti. Budnih i spremnih kršćana ima i ovdje u Staševici, samo neka ih je još i više. Amen«, završio je propovijed ovaj prijatelj Staševčana, svećenik koji je dosta vremena proveo uz njih kao njihov župnik.

Atmosferu koju je stvorila ova propovi-jed mogla bi se zasigurno očitovati kroz spre-mnost svakog od nas da se zaista dokažemo kao živi Isusovi mučenici koji će svoju vjeru svjedočiti svakoga dana i u svakom međuljud-skom odnosu; u svom domu, na svom rad-nom mjestu i na ulici.

Slavlje su Staševčani zaključili velikom večernjom feštom na kojoj su odigrane finalne utakmice malonogometnog turnira, a pravi šti-mung zabave do ranih jutarnjih sati održavao je glazbeni gost pjevač Josip Ivančić.

Čast je i posebno zadovoljstvo bilo biti dijelom ove velike proslave za mjesto; mjesto koje će vjerujem na temeljima snažnih riječi i kapljica duhovnosti živjeti i svjedočiti vjeru svakoga dana… sve do sljedeće godine kada će im njihova fešta i slavlje donijeti poseban osjećaj, a njihov svetac blagoslov i utjehu potrebnu u ovim teškim vremenima, jer kako čitamo u Evanđelju po Ivanu:

»Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«

Lory Lovrić

Blagdan sv. Staša 2013.

„Ovo proglašenje blaženim don Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, svetkovina je mira nad ratom, bratstva nad podjelama, oprosta nad mržnjom, božanske ljubavi nad ljudskom zlobom. To je evanđeoska pozitivna poruka, duboko božanska, koja pokreće naša srca da čine samo dobro.“ Tako je govorio na veličanstvenom crkvenom i narodnom slavlju u Puli, 23. rujna t. g. kardinal Anđelo Amato, pro-čelnik Kongregacije za proglašenje svetih, koji je kao poslanik pape Franje predvodio slavlje beatifikacije mučenika don Miroslava. U drev-noj Areni, građenoj u prvom stoljeću, u doba rimskih careva, doba progonstava kršćana, a 19 stojeća kasnije, proglašen je blaženim don Miroslav, mučenik 20. stoljeća, Hrvat, Istranin, svećenik koji je svakomu čovjeku samo dobro želio i činio, ali je ateistička mržnja, žedna nevi-ne krvi, noževima izbola mladoga svećenika,

63STAŠEVICA

Bl. Miroslav Bulešić

svećenik i mučenik(† Lanišće, 24. VIII. 1947.)

Žrtva komunističke mržnje

Blaženi Miroslav Bulešić

Školska godina 1946./1947. u Sjemeništu u Pazinu. Miroslav Bulešić sjedi peti s desna.

na dan kad se je u Župi Lanišće dijelio sakra-menat sv. krizme.

Sveto istarsko tloU naše moderno doba, svojom prolive-

nom krvlju, don Miroslav se je pridružio velikoj procesiji istarskih mučenika i svetaca, od onih u Poreču na čelu sa sv. Mavrom, biskupom (II. stoljeće). U toj su procesiji i pulski mučenici, predvođeni sv. Germanom, koji je pri kraju III. stoljeća u pulskoj Areni osuđen na smrt i pogubljen. Tu je i sv. Maksimijan, rođen kraj Vistra u Istri, nadbiskup Ravenne (+556.). U Istri je živo i sv. Romuald, otac brojnih istarskih pustinjaka (+1027.). Građani Pule posebno štuju u Crkvi sv. Frane blaženoga Otona, fra-njevca, koji je njihov zaštitnik (+1241.). U gra-diću Bale sagrađena je velika Crkva u kojoj se čuva tijelo blaženoga Julijana, franjevca, poznatoga propovjednika (+1349.). A župska Crkva sv. Blaža u Vodnjanu poznata je po „sve-tim tijelima“ brojnih mučenika i svetaca, koji su darovani toj Crkvi u početku XIX. stoljeća.

U toj procesiji, dugoj 19 stoljeća, hodo-časte brojni sveci i mučenici, muškarci i žene,

građani i seljaci, intelektualci i radnici, vojnici i obrtnici, djevice i udovice, od kojih su mnogi prolili svoju krv i podnijeli mučeničku smrt. Ne samo Istra, nego i svi drugi naši hrvatski kraje-vi natopljeni su krvlju nedužnih i nevinih ljudi, koje su zlikovci nasilno lišili života. Svi oni nisu službeno proglašeni svetima. Ali oni su sveti i Božji ih narod takvim prepoznaje i štuje. To je „vox populi - glas vjerničkog puka“.

Blaženi MiroslavU naše dane, pri kraju te velike proce-

sije, zasjao je divni lik mladoga svećenika, mučenika i blaženika don Miroslava Bulešića. A tko je on? Evo nekoliko osnovnih podataka.

Svjetlo dana ugledao je u selu Čabrunići, župa Svetvinčenat, 13. svibnja 1920. godine. Poslije osnovne škole pošao je u Goricu i Kopar, gdje je završio gimnaziju i položio ispit zrelosti te u Rimu studirao filozofiju i teologi-ju na sveučilištu Gregorijani. Za svećenika je zaređen i slavio Mladu Misu 26. IV. 1943. godi-ne u svojoj rodnoj Župi Svetvinčentu.

Oduševljen mladi župnik potpuno se je posvetio svojim župljanima, najprije u Baderni

64 STAŠEVICA

Oko 700 svećenika sudjelovalo je na misnom slavlju u Areni

65STAŠEVICA

svršetkom Drugoga svjetskog rata 1945. godi-ne u vašoj zemlji (Hrvatskoj) nastupilo sustavno i nemilosrdno progonstvo Crkve i svećenika. Revolucionari (komunisti), bojeći se kršćan-skoga odgoja djece i mladih, činili su sve da ih odvrate od vjere i nedjeljne Mise te podvrgnu tzv. socijalističkom preodgoju, koji je umjesto ljubavi propovijedao klasnu mržnju.“

Tu Kardinalovu riječ potvrđuje povijesno dokazana činjenica da su komunisti u ratu i poslije rata ubili preko 600 svećenika, redovni-ka i redovnica, a mnoge su osudili na višego-dišnju robiju. Također su ubili, strpali na robiju i otjerali iz domovine Hrvatske veliki broj hrvat-skih vjernika. Sve je to neizmjerna tragedija hrvatskoga naroda. Za te zločine nikada nitko nije ni optužen ni osuđen.

Uz kardinala Alojzija Stepinca, Crkva je proglasila blaženim i don Miroslava Bulešića i na taj način sve naše mučenike, žrtve ateistič-ke mržnje, stavila vjernicima za uzor i za zago-vornike pred Bogom.

Na kraju slavlja u Areni kardinal Anđelo Amato uskliknuo je na hrvatskom jeziku: „Blaženi Miroslave Bulešiću, moli za nas!“

Na taj molitveni usklik više od 17 tisuća hodočasnika u Puli i milijunsko slušateljstvo putem televizije u Hrvatskoj i po cijelomu svije-tu oduševljeno je i dugo pljeskalo…

Fra Gabrijel Jurišić

i zatim u Kanfanaru. Kako je to bilo u jeku Drugoga svjetskoga rata, neki su mu prigova-rali da dijeli sakramente „neprijateljskim voj-nicima“, a on je javno u crkvi rekao: „Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakra-mente svima koji ih traže: i Hrvatu, i Nijemcu i Talijanu.“ Kao župnik držao je kateheze i uveo razne pobožnosti pa su ga vjernici zavoljeli. Protivnici su Crkve govorili: „Dok je ovaj živ, narod ne će ići za nama.“ Zbog prijetnja neki su mu savjetovali da se neko vrijeme skloni u Italiju, a on je odgovorio: „U Italiji ima dosta svećenika. Ja moram ostati ovdje.“

Neko je vrijeme bio profesor i odgojitelj u Sjemeništu i Gimnaziji u Pazinu. Kad je obi-lazio neke župe, u kojima je bila sv. krizma, doživio je da su borbeni komunisti ometali obrede. On se je uvijek napadačima hrabro odupirao. Tako je u nedjelju 24. VIII. 1947. održana krizma u Lanišću. Poslije krizme raz-bojnici su navalili u župsku kuću i izudarali mons. J. Ukmara. Kad je stigao don Miroslav, navalili su na njega, udarali ga i mučili i konač-no nožem zaklali. Umirući je Mučenik vapio: „Isuse, primi dušu moju!“

Komunisti nisu dopustili da bude poko-pan u obiteljskoj grobnici u Svetvinčentu, nego je morao biti pokopan u Lanišću. Poslije više od deset godina borbe njegovo je tijelo konač-no preneseno u obiteljsku grobnicu. I svećeni-ci i vjernici u Istri počeli su ga štovati kao pra-voga mučenika, skupljali su kapljice njegove krvi i štovali ih kao mučeničke relikvije.

Poslovi za beatifikacijuPostupak za proglašenje blaženim tajno

je započet 1956. godine, ali je zbog politič-kih razloga morao biti usporen. Obnovljen je 1992. god. i sretno završen svečanim progla-šenjem blaženim u Areni u Puli 29. rujna ove godine. Bio je to veličanstveni skup preko 17 tisuća hodočasnika iz svih hrvatskih krajeva, predvođenih brojnim biskupima i svećenicima.

U tom svečanom trenutku kardinal Anđelo Amato, uz ostalo, je rekao: „Poznato je da je

Ostaci Bulešićeve krvi na zidu župne kuće u Lanišću i jastuk natopljen Bulešićevom krvlju

66 STAŠEVICA

STAŠEVICAGospa Lurdska

U Spilicama, zaselku župe Staševica, nalazi se crkva Duha Svetoga i Gospe Lurdske. Jednostavna je to jednobrodna pačetvorina trokutasta zabata sa sakristijom kraj oltarnog prosto-ra, s natkrivenim predvorjem ispred i modernim zvonikom koji izrasta kraj njega.

Kad su mještani Crpala, Spilica i Gnječa uoči Dušnog dana (2. studenoga) došli g. 2001. urediti svoje grobove, među njima se rodila zamisao kako bi bilo dobro na groblju sagraditi i crkvu, barem malu. Za to su se posebno zagrijali Josip Plećaš i Stipe Dropulić te se dali na posao. Uskoro je oblikovan za to i poseban odbor. Na čelu s Križanom Rončevićem u nj su ušli Jure i Stipe Dropulić, Dražen Gnječ, Josip Plećaš, Mirko i Nedjeljko Rončević, Petar Šiljeg te Stipe i Zoran Šunjić. Narod kaže, kad se bratska srca slože, da i olovo plivati može. Tako se dogodilo i sa zami-šlju o crkvi na Spilicama. zajedničkim sna-gama brzo se mogla zapaziti i izdaljega. Sagrađena je od opeka s betonskim kostu-rom, a natkriveno otvoreno predvorje na stu-povima izrađeno je od betona. Duga je 12, a široka 8 i visoka 5,5 m. Jednostavan, 10 m visok zvonik, otvoren je i uzak poput pre-slice, s jednim zvonom, nad kojim se izdiže vitki oveći metalni križ. U zvonik, urešenu velikim satom, 20. kolovoza 2004. postavlje-no je i 270 kg teško zvono. Elektrificirano je i zvoni na elektronički pogon. Na njemu je tekst: »Crkva Svetoga Duha i Gospe Lurdske«. Vjernici su, naime, htjeli nastaviti tradiciju štovanja Duha Svetoga i Gospe Lurdske, kako je dugo bilo i u staroj crkvi Svih svetih na Bristi.

Gradnja crkve započela je prema nacrtu ing. arh. Ivana Vulića iz Splita 19. listopada 2002., a zidarski radovi završili su za svega 72 dana. Po izgradnji, darovima vjernika iz inozemstva i iz domovine nastavljeno je malo-pomalo uređivanje unutarnjosti i okoliša. Crkva je tako obložena fino klesanim kamenom, a na uglu navrh pročelja nasuprot zvoniku diže se kip Anđela čuvara. Kao da bdije nad grobovima pokojnika! Kraj crkve je, naime, groblje za zaselke Crpala, Spilice i Gnječe. U jeku širenja štovanja Gospe Lurdske, u crkvi na Bristi sagrađen je g. 1913. i njezin oltar sa špiljom i kipovima Gospe i male sv. Bernardice na njemu. Nakon toga u župi je nastavlje-no svečanije slavljenje blagdana Gospe Lurdske. Izgradnjom nove Gospine crkve na Spilicama, vjernici Staševice to nastavljaju u njoj. Gospi Lurdskoj u čast župa je g. 2012. objavila i Vjenčić Gospe Lurdske, priručni molitvenik.

Marija br. 2/13. 3. st. omota

DRUGI O NAMA

67STAŠEVICA

Ivan Jukić - fra Vinko Prlić

Sakralna baština župe StaševicaKnjižnica Zbornika »Kačić« : monografije, dokumenti, građa; br. 52, 2011., 123 str.

Kao što sam naslov kazuje, monografija je posvećena sakralnoj baštini župe Staševica koja pripada Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. U djelu je opisana povijest kraja koji obuhvaća današ-nja župa Staševica, od njezinih najstarijih poče-taka koji potječu s kraja 5. i početka 6. stoljeća (ostaci ranokršćanske crkve) te srednjovjekovnih stećaka i nadgrobnih ploča do današnjih dana. Sam je tekst bogato ilustriran sa 123 fotografije. Monografija je izdana u nizu »Knjižnica zborni-ka KAČIĆ - monografije, dokumenti, građa...« te je važan doprinos kršćanskoj i hrvatskoj kulturi uopće. Posebnu važnost ima za lokalnu zajedni-cu koja se brine za očuvanje baštine svoga kraja.

Istaknuto mjesto u brizi za baštinu svakako zauzima župnik fra Vinko Prlić, koautor monogra-fije. Za njegov nesebičan rad dodijeljena mu je i nagrada Grada Ploča za životno djelo. Gradsko vijeće Grada Ploča tako mu je odalo priznanje za nesebičan doprinos u izgradnji i sanaciji crkava, te unapređenju kulturnog i duhovnog života župe Staševica. Godine 1998. fra Vinko Prlić, odlukom predsjednika RH dr. Franje Tuđmana, odlikovan je Redom hrvatskog pletera.

Područje Staševice bilo je naseljeno još u dalekoj prošlosti o čemu svjedoče prapovijesne gomile. O kontinuitetu naseljenosti svjedoče i ostaci ranokršćanske crkve i srednjovjekovni stećci i nadgrobne ploče. Za vrijeme turske vla-davine u ovom su kraju pastoralno djelovali fra-njevci iz Zaostroga. U drugoj polovini 18. stolje-ća osniva se župa koja je obuhvaćala područje koje se nazivala Pasičina. Sjedište župe prvo je bilo na Bristi, a tek će se u drugoj polovini 20. stoljeća premjestiti u Staševicu. Prvenstven je uzrok tomu preseljenje stanovništva iz zabitnijih zaselaka prema plodnome polju nakon isušiva-nja vrgoračkog jezera (40-ih godina 20. stoljeća). Pisanih je izvora malo te se mahom odnose na novija razdoblja. U župi danas postoji petnaest

kapelica koje svjedoče o živoj vjeri stanovnika toga kraja. Detaljnije je opisano sedam sakralnih građevina među kojima su i ostaci ranokršćanske crkve, kao i inventar crkvi. Važno je istaknuti da ove crkve nisu izvan upotrebe te se u njima može vidjeti odraz zajednice vjernika koja čuva i obnav-lja vjersko i kulturno blago u svom posjedu.

Bogate ilustracije prikazuju sakralne objekte, panorame kraja, inventar crkvi te slike svećenika koji su obnašali službu u župi. Na kraju knjige nala-zi se kazalo osobnih imena, kazalo zemljopisnih naziva, popis fotografija te zemljovid župe. Ovako bogato ilustrirana monografija vrijedan je spomen vjernicima koji žive u župi, kao i onima koji su zbog nedaća povijesti bili primorani odseliti.

Zvonimir MarinovićObnovljeni život, LXVIII/2013., 3, str. 431.

Kapelica Gospe od Zdravlja, Spilice

STAŠEVICA investirano 1,4 milijuna kuna

Otvoren novi Dom kulture

68 STAŠEVICA

VJERSKO GLASILOU ozračju Božića

Staševica, list župe Sv. Staša u Staševici, Župa Sv. Staša u Staševici, Split, 2012.

Staševica je glasnik lokalne župe koji je prigodno izdan u Božićno vrijeme, pa su i tekstovi tematski prilagođeni ovom dobu godine. Uvijek je zanimljivo pročitati vjesnik ili list neke od mnogobrojnih manjih župa u Hrvatskoj; svaki od njih daje uvid u specifičan način života, običaje, bitne događaje i ljude u nekom od manje poznatih hrvatskih krajeva. Tako i u ovom listu dozna-jemo o životu, povijesti i svjetonazorima župljana malog biokov-skog mjesta. Naravno, tu su tekstovi o Božiću, mladomisničkom Božiću, radovi koji se bave vjerom i/ili pojedinim svecima (Sv. Franjo), kao i općeniti radovi o religiji, Hrvatskoj, odgoju djece i slično. Međutim, najzanimljiviji su upravo oni koji nam daju uvid u

život te župe i njene okolice; Usmena književnost Zaostroga, Naša prezimena: Marević, Fra Vinku nagrada Ploča za životno djelo, Obilježen grob Fra Šimuna Miošića, Deveti dani svetoga Staša.

Lidija Eterović - Hr. Slovo, 4. I. 2013. st. 23.

U Staševici je svečano otvoren Dom kulture »Stara škola«, za koji je izdvojeno oko 1,4 milijuna kuna. Svečanom otvorenju prethodilo je euhari-stijsko slavlje u crkvi svetoga Staša, koje je pred-vodio fra Vinko Prlić. Dubrovačko-neretvanska dožupanica Marija Vučković istaknula je: »Nakon više desetljeća utapanja ljudi u gradove, njiho-va pretvaranja u bezlične siluete koje ne trebaju misliti ni stvarati, nego samo raditi što im se nalo-ži, jedino što vrijedi trajno samo je čovjek kojeg odgaja rodno tlo, roditelj, učitelj i vjeroučitelj. To su stupovi hrvatskog društva na kojim će se temeljiti nova gospodarska samobitnost naše Staševice, Ploča, županije i domovine.«

Gradonačelnik Ploča Krešimir Vejić od-govorio je političkim protivnicima koji dijele ljude na one koji žive u gradu i one u malim mjestima.

»To su promašene politike, odgovorni ljudi ulagat će i u Ploče i u okolna mjesta. Koliko su jaka mala mjesta, toliko je jak grad Ploče. Obnova ovakvih objekata jedan je od preduvjeta za opsta-nak ljudi na ovim područjima«, rekao je pločanski gradonačelnik Ploča. Novootvoreni objekt blago-slovio je fra Vinko Prlić, a u sklopu svečanosti pri-ređena je izložba slika slikarice iz Staševice Tihe Kežić i OŠ fra Ante Gnječa iz Staševice.

Ante Šunjić, Sl. Dalmacija, 11. V. 2013., str. 28.

NIŽU SE ČESTITKEMoji poštanski pretinci, stvarni i vir-

tualni, doslovno su prebukirani ovih dana. Izdvojio bih neke koje ne mogu prešutjeti. Fra Vinko Prlić, župnik župe Staševica, uz božićnu čestitku (koja je već pod božićnim drvcem) poslao mi je i novi list župe sv. Staša, Staševica br. 1. (7.), god. 7. Uz list tu je i separat Anđelka Mijatovića, Usmena književnost Zaostroga, koji je istodobno tiskan i u ovome broju. Nabrajanje svega onoga što se može pročitati u ovome listu, odvelo bi me daleko, a prostora je malo. Dovoljno će biti spomenuti da je Gradsko vijeće grada Ploča dodijelilo nagradu Grada Ploča za životno djelo vrijedniku fra Vinku Prliću za nesebičan doprinos u izgradnji i sanaciji crkava, te unaprjeđenju kulturnog i duhovnog života župe. Čestitam fra Vinko!

Željko KrmekHrvatsko Slovo, 28. XII. 2012., str. 26.

Proslavljen blagdan svetog Staša

U Staševici je dostojanstveno pro-slavljen blagdan svetoga Staša, zaštitnika župe. U prepunoj mjesnoj crkvi održano je svečano misno slavlje na kojem su sudje-lovali i predstavnici gradske i županijske vlasti, a već tradicionalno je organizirana procesija, u kojoj je sudjelovalo mnoštvo vjernika sa širega područja Staševice.

A. Š.

Dubrovački vjesnik, 31. 8. 2013., str. 43.

69STAŠEVICA

Postati otac nevjerojatan je doživljaj, nešto najljepše što se bilo kome može dogo-diti u životu. Neopisivo je kad ga uzmeš u ruke (dijete), to je izvan svake kategorije – opisivao je Luka Modrić (nogometaš), svoje dojmove nakon što je postao otac malog Ivana.

(Jutarnji list, 24. listopada 2012., str. 31.).

Cvijeće za Isusov grob darovali su:

Anđela Dropulić 20 E, Zora Marević 100 Kn, Gordana Marević 100 Kn, Mirjana Kušurin 100 Kn, Neda Marević 100 Kn, Danica Musulin 50 Kn, Tiha Kežić 50 Kn, Duška Šiljeg 50 Kn, Nada Šunjić 50 Kn, Zlata Marević 50 Kn, Ljilja Marević 50 Kn, Ana Dropulić 50 Kn, Mirjana Musulin 50 Kn, Dara Krešić 50 Kn, Marija Kužić 50 Kn, Bosa Kužić 50 Kn, Neda Kušurin 50 Kn, Katica Marević 50 Kn, Višnja Musulin 30 Kn, Studa Mateljak 30 Kn, Marija Kužić (Nikole) 20 Kn, Župnik 100 Kn, Marija Kaluža i Milena Rončević 100 Kn, Neda Dropulić 60 Kn, Nevenka Bustruc 50 Kn, Mira Marević Antina 200 Kn.

70 STAŠEVICA

• Da je fra Filip Žderić rođen u Grnčeniku 1680. god. Studije filozofije i teologije završio u Genovi (Italija), u Zaostrogu bio profesor i gvardijan, sagradio župsku kuću u Gradcu. U Grnčeniku je 24. travnja 1731. krstio Stipana Žderića sina Bartolova?

• Da je fra Grgur iz Zaostroga mučen u Konji-cu oko 1524. god. Njega su Turci objesili na mostu u Konjicu. Kostur mu je na mostu visio oko godinu i po dana?

• Da je fra Mario Jurišić, župnik Staševice, 2. rujna 1968. godine pošao u Beč i sudjelovao na simpoziju o školjkama. Pročitao je predavanje dr. fra Jure Radića: Gastropod »Mitra« (Episcomitra) »zonata« u Jadranskom moru. Iz Austrije je otišao u Švicarsku, gdje je s fra Ignacijem Vugdelijom i fra Nedjeljkom Šliškovićem u Fribourgu tražio robe za svoju župu. Dobio je pun kamion robe, što je vlakom dovezao do Metkovića. Obukao je tada cijelu župu.

• Da je 5. lipnja 1986. godine gvardijan fra Nikola Radić, darovao ciglu za crkvu sv. Staša.

• Da su na sv. Staša (26. kolovoza 2013.) posjetili Staševicu Mate Jukić sa suprugom Anom r. Marević, kći Josipa Marevića Šarca. Vjenčali su se prošle godine u Splitu, a ovdje je tjedan dana kasni-je upriličen pir za rodbinu i prijatelje. Lijepo su nas

• Da je fra Luka Radosavljević u Zaostrogu 1733. izgradio peć za pečenje kruha. Isti je zasadio vinograd na području Kapeći, odakle se dobivalo vino kao lijek, koji trajno liječi?

• Da je fra Karlo Jurišić na blagdan Svih sve-tih (1. XI. 1953.) na Bristi rekao prvu misu poslije 11 godina i održao propovijed, na kojoj je cijela crkva plakala. Govor je sačuvan.

• Da je za župnika fra Stipe Bešlića, 21. lipnja 1997. helikopterom prevezao 50 tona građevinskog materijala s Jezerca u Staševici, do crkava u brda, jer nije bilo nikakve ceste. U pet radnih dana, plus pet dana prijenosa materijala, od mjesta gdje je heli-kopter dovezao do samih crkava. Ljudi su sa sobom nosili hranu i piće?

• Da je u Stocu živ sadrt fra Blaž Stipurinović iz samostana na ušću Neretve (Osinj) a porijeklom je bio iz Zažablja; a gradački (Gradac kod Neuma) župnik don Luka Šimunovič (Simeonis) je umro u mukama pod udarcima u gabeoskom zatvoru 1659. g.?

• Da je Požarevačkim mirom 1718. god. odre-đeno da područje Kleka ima poseban status: uloga mu je razdvajanja Dubrovačke i Mletačke republike na kopnu, a ne izlaz Turske na more, kako se u novi-je vrijeme često piše. Nakon ovoga mira Turcima se priznaje kopno ali more nije njihovo, tu im je bilo zabranjeno »držanje i najmanjih barki i obavljanje bilo kakve pomorske djelatnosti.«

• Da je fra Martin Kosović iz Zaostroga, postao provincijalom 1568. g. u čije doba su Turci samostan na otoku Osinju spalili i sravnili sa zemljom 1570.?

• Da su dvojica fratara iz Zaostroga bili apo-stolski misionari u Provinciji Filipopolj (Plovdiv) u Bugarskoj. Obojica fratara, fra Mate Medaković i Ivan Nikolić, onamo su i umrli?

• Da je fra Luka Vladimirović (1718. – 1788.) za samostanski kor nabavio predivni antifonarij, izvrsno uvezan, te rukopis vrsnog pisca p. o. Josipa Cordana iz Venecije?

• Da je fra Stipan Tvrtković iz Bagalovića, svo-jim milodarima dao naslikati svete slike na stropu crkve u Zaostrogu, što se općenito zvalo nebo crkve?

ZNATE LI?

iznenadili, kad smo u kolicima vidjeli njihova sina Luku Staša. To je prvo ime Staš iz župe. Mali Staš se rodio u Perthu 19. veljače 2013. godine. Po njima je Josip poslao 100 aud. za crkvu, 50 za list i za mise.

71STAŠEVICA

Ono što nije zapisano,kao da se i nije dogodilo.

Studeni je hladani kestene peče,

one lijepe, smeđeljudi grickaju svaku večer.

(Ivan Jurić Radovan)

1. Svi Sveti. Na Bristu sam išao auto-mobilom. Misa je bila u crkvi. Svi su na izla-zu dobili džepni kalendar za 2013. god. U sv. Staša misa u 16 sati.

2. Dušni dan. Svete mise u Gospe Lurd-ske, u sv. Staša i na groblju Međublace.

3. S Anđelkom Mijatovićem išao na spro-vod Jeli Tolić u Vinjane, majci fra Željkovoj.

5. U Imotskom pokopan fra Stipe Ćirko (49), voditelj HKM u Kölnu.

7. Augustin Marević tražio podatke o plemenu Marevića.

8. Postavljena nova ulazna vrata na žup-skoj kući.

9. U Međugorju sprovod župniku fra Pet-ru Vlašiću. U sprovodu bila 183 svećenika.

11. U Imotskom sprovod Ani Meter, du-gogodišnjoj predsjednici Franjevačkog svje-tovnog reda. Na sprovodu je bilo šest sveće-nika i jedan bogoslov.

12. Regionalni sastanak u Makarskoj. Predavanja su držali fra Domagoj Runje i fra Bruno Pezo.

16. Međunarodni sud u Hagu oslobodio generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. Slavlje u selu. Došao fra Vladimir Kozina sa

ZGODOPISJE - STAŠEVICAZGODOPISJE - STAŠEVICA

STUDENI, 2012.

svojim sestrićem Nikolom, pratili vijesti iz Haga i zajednički smo obišli crkve u brdima.

17. Vjenčani u crkvi sv. Staša Ivan Marević Rankov i Tea Jerković Tihomirova.

18. U Vukovaru sjećanje na 18. studenog 1991. U povorci cijeli državni hrvatski vrh. Poslije polaganja vijenaca slavila se sveta misa, predvo-dio Nuncij, a propovijedao biskup Bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak. Paljenje svijeća na trgu fra Ante Gnječa u Staševici.

72 STAŠEVICA

sestre, te mnoštvo naroda. U crkvi sv. Staša, misa za župljane: ubijene, nestale i poginule u Drugom svjetskom ratu i obljetnica smrti prvo-ga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

20. U Sinju sprovod fra Augustinu Akrapu.

21. Gospa od Zdravlja. U župi se poseb-no obilježava na Prodan Brigu, a večernja misa u sv. Staša i blagoslov djece. Došao novi broj lista Marija (12/2012.) u kojem je župnikov članak: Čitateljica od prvog broja (1/1963.). U ovoj godini list Marija prima 70 čitateljica iz naše župe. Pretplatu daju u blagoslovu kuća.

23. U Vrgorcu sam imao misu i propovijed u prigodi trodnevnice Krista Kralja. Koncelebrirali župnik fra Ivica i fra Domagoj Volarević.

24. Vjenčani u župi Teo Barbir i Nevenka Dropulić.

25. Krštena Leona Dropulić Zoranova.

26. U Zaostrogu samostanski kapitul.

28. U Velikom Prologu dekanatski sas-tanak, predavanje imao prof. don Mihovil Prović.

29. U Splitu počeo simpozij o pokojnom nadbiskupu Frani Franiću, u prigodi 100. ob-ljetnice rođenja.

Prosinac je siromahi trinaest dana prosi,a trideset i prvi dan

djeci darove nosi.

3. Sprovod Anici Plećaš (1923.). Prvi spro-vod iz mrtvačnice, u crkvu Gospe Lurdske. U 19. s. Poetsko glazbena večer: In memoriam prof. Tomislav Zupčić-Zupa. (1951. - 2012.), u Domu kulture u Pločama.

4. Prvi utorak u došašću. Na misi zornici 34 vjernika, poslije mise kava u dvorani.

5. Rekolekcija u Vepricu. Pokorničko bogoslužje imao don Radojko Vidovič, a predavanje don Darko Matijević: Svećenički poziv i navještaj u Godini vjere.

10. U Zmijavcima sprovod Zorki Todorić-Manjić, majci čč.ss. Ljiljane i Mariangele. U sprovodnoj misi bila 22 svećenika i 53 časne

PROSINAC, 2012.

11. Jutros osvanuo prvi snijeg, ispovije-danje bolesnika po župi.

15. Ispovijedanje u Metkoviću; u 14 s. ispovijed u Stablini.

23. Ispovijed u našem dekanatu.

24. Badnji dan vedro i sunčano. U 20 sati Dječja ponoćka, igrokaz i recitacije djece iz vrtića i škole.

25. Božić. Svirao Tomo, poslije mise na čestitanje pozvani svi u vjeronaučnu dvoranu. Poslije župske mise ručak u Zaostrogu.

26. Sv. Stjepan. Poslije mise početak blagoslova obitelji od Gnječa.

27. Sv. Ivan, poslije mise nastavak blago-slova obitelji. U Spilicama se susreo s Jurom Rončevićem, koji se vratio iz Australije, napra-vio novu kuću. Dao za potrebe crkve 100 AUD. Blagoslov obitelji završili 30. prosinca. Taj dan

73STAŠEVICA

iz grupe crkvenih pjevača župe Rogotin, dao za župu 2000 kn. Hvala im. Dr. Joze Kužić, prof. u Australiji došao na kratko, javio mi se na groblju, kod sprovoda Kreše Gnječa.

Veljača se skriva,ispod maske stoji,

kad se kući vratisvoju plaću broji.

2. Svijećnica, na misi blagoslov svijeća. Poslije podne navratili Ante Mrkonjić i Jozo Mustapić iz Zmijavaca.

4. S fra Nedom Šabićem i fra Petrom Vrljičkom bio na Visovcu, vidjeli novake. Poslije ručka se vratili kući.

sam blagoslovio kuću, na Crpalama, koju je kupio Oskar Willem iz Belgije. Kuću je kupio od Josipa Dropulića, koji živi na Šipku u Pločama.

31. Stara godina. Misa zahvalnica i krat-ki izvještaj.

Siječanj drva siječei u peći stavlja,

a vani na snijegubijele grude valja

3. Naručio tisuću lit. lož ulja (drugi put), cijena 6.810,00.

5. U Metkoviću na sprovodu Ivi Martiću, zetu fra Josipa Bebića.

8. S fra Mariom Jurišićem išao u Dub-rovnik i obišli tvrđavu Imperijal na Srđu.

10. S fra Nediljkom Šabićem obišao samostan sv. Ante na Šubićevcu u Šibeniku. Posjetili me č. s. Jasna s Nediljkom i Ankom Šabić iz Zmijavaca.

12. Srećko Marević kosio oko crkve, a Jasminka Marević i Višnja Musulin čistile raslinje.

19. U Zaostrogu imendan fra Mariju Jurišiću.

21. Sprovod Zdravku Kežiću (1954.), hrvat-skom branitelju. Na sprovodu bio počasni vod.

23. Došao novi broj lista Marija koji na zadnjoj stranici donosi sliku crkve Gospe Lurdske na Novoj Bristi s tekstom o gradnji.

25. Velika voda u polju. Matica izišla iz korita, prekrila most u Umčanima.

26. Sprovod Mati Mareviću »Beusu«. Fra Karlo Jurišić je 1955. god. od njega dobio jednu košnicu pčela za samostan u Zaostrogu.

28. Sprovod Kreši Gnječu, koji je s Vinkom Sikirićem 23. prosinca 1955. iz Zao-stroga dopratili fra Nikolu Radića, koji je ostao u Pasičini do 2. veljače 1956. god. i kroz to vrijeme krstio 23 djece. Domaćin mu je bio Josip Marević Smrtić. Poslije sprovoda, jedan

SIJEČANJ, 2013. VELJAČA , 2013.

5. Danas sam s Đonijem Dropulićem, gla-varom sela, išao do crkve na Bristi. Isposlovali smo pet kamiona tampona za nasipanje puta do crkve. Sutradan smo dobili još tri kamio-na. Cijeli dan bagerom radio na putu za Bristu Miljenko Dropulić, što mu je dozvolio direktor Komunalnoga gosp. Ižotić, Hvala!

7. Danas su Tonka Šunjić, Marinka Šunjić, Zdenka i Ana Musulin čistile crkvu na Bristi.

74 STAŠEVICA

28. Papa Benedikt XVI. se danas opro-stio s kardinalima i popodne s helikopterom otišao u Gastel Gandolfo. Po odredbi nad-biskupa mons. Marina imali smo svetu misu za uzorno služenje pape Benedikta Kristovoj Crkvi. Poslije mise euharistijsko klanjanje i molitva za izbor Pape.

8. U Bijelom Viru sam imao misu u sklo-pu trodnevnice Gospi Lurdskoj. Poslije mise sa župnikom don Marinkom obišao Dobranje.

9. Na igralištu na Crpalama obilježava-nje igrališta.

11. Gospa Lurdska na Bristi. Puna crkva svijeta. Misu i propovijed imao fra Nediljko Šabić. Na misi bio gradonačelnik Vejić, dogradonačel-nik Mateljak sa glasnogovornicom Lory Lovrić. Za goste ručak u Joška Gnječa. Kod crkve je bilo 30 automobila, put nasut i poravnat.

- Papa u 11,30 se svojevoljno odrekao pontifikata.

13. Pepelnica. U 16 sati sv. misa, pepe-lanje i večernja iz Vjenčića.

16. Građevinski obrt Jorge započeo s uređivanjem dvorišta pred starom školom. Škola je potpuno obnovljena nastojanjem Grada Ploča. U 16 sati sv. misa za Gordanu Grgurinović, poginula u Perthu, Australija, u prometu. Danas je u Perthu sprovod, pa se u isto vrijeme slavila sveta misa u Staševici.

17. Poslije podne sam išao u Imotski gdje su slavili: fra Vjeko Vrčić 75. obljetnicu svećeničkog ređenja; fra Zoran Kutleša, fra Stipe Bešlić i fra Ferdo Boban 25. obljetnicu misništva. Misu predvodio fra Zoran, propovi-jedao fra Željko Tolić.

19. Umrla Pera Usorac (1930.).

20. Rekolekcija za svećenike u Vepricu. Pokorničko bogoslužje vodio fra Jakov Begonja, predavanje don Ranko Vidović, na temu Svećenik u godini vjere.

21. Posjetio me fra Dinko Maslać.

22. Počeo trodnevni tečaj za zaručnike na Velikom Prologu, iz naše župe su tri para. Poslije podne padala velika kiša i odgođena utakmica Hajduk – Dinamo.

27. Iz Metkovića došli Miće Jelaš i Tomo Panza, te posadili grm između palme i masli-ne Gospine suze. Danas je papa imao služ-beni oproštaj na Trgu sv. Petra.

Ožujak je toplijijer proljeće najavljuje,

ali prije toga dobadobre kiše izlije.

1. Župu posjetila djeca iz našeg Dječjeg vrtića sa tetom Sekom i donijeli prikupljeni novac za Caritas u Kninu u iznosu od 300 kuna, odmah poslano u Knin. Djeca su vidjeli knjižnicu i počastio ih suhim smokvama.

3. Treća korizmena nedjelja, kolekta za BiH.

4. U Zaostrogu samostanski kapitul.

5. Ispred stare škole počeo se raditi nogostup, a jučer je skinuta oplata kod grad-nje novoga zida.

8. U Gradcu umro Vladimir Marević, po-kopan 9. ožujka u groblju Mađublace.

OŽUJAK, 2013.

75STAŠEVICA

Poslije obilaska crkve sv. Staša u dvorani se počastili, te ručak u Joška Gnječa, gdje nas je bilo 45. Iza ručka išao sam ispovijedati u Metković. S gostima je bio dogradonačelnik Ploča Zdenko Mateljak.

24. Cvjetnica. Prije mise blagoslov ma-slinovih grančica ispred crkve, procesija oko crkve. Križ nosio Stipan Kušurin, svijeće Bruno Mateljak i Drago Dropulić.

27. U Zmijavcima sam na misi za pok. roditelje fra Nede Šabića. U vrtiću blagoslovio obojana uskrsna jaja. Djeca se vesele.

28. Veliki četvrtak. Apostoli su bili: Miro Rončević, Đani Dropulić, Rajko Dropulić, Živoja Šunjić, Pepa Šiljeg, Zvone Kušurin, Kruno Marević, Ante Marević Đopin, Drago Gnječ, Drago Marević, Gordan Musulin i Jure Jovica. Kruh donijela Nada Šunjić Živojina, kapulu i salatu Mira Mateljak i Rada Mateljak. Gosti su nam bili gradonačelnik K. Vejić i dogradonačelnik Z. Mateljak. Grob napravio Drago i Kata Marević. Večeru servirale Ljilja i Kata Marević. Vino flaširano darovao Paško Kužić, a Dragica Đopina domežanu vina. Cvijeće na grobu platio gradonačelnik, pa smo od prikupljenog novca nabavili tapet niz cijelu crkvu.

- Darovali za igralište na Crpalama: Andreas Jerković, Matko Jerković, Mario Jerković i Dinko Dropulić. Donijeli iz Njemačke branke za igralište s mrežama, loptama i dresovima.

29. Veliki petak. Procesija pošla iz crkve. Križ iznosi Stipan Kušurin, kasnije se mije-njaju. Kandelabre nosili Jakov Marević Antin i Drago Marević Gojkov. Križ unio u crkvu Goran Musulin i bio mu je u rukama preko cijelih obreda. Policija je pratila procesiju do crkve Gospe Lurdske. Muku su čitali Paško Kužić, Drago Marević, Anamaria Mateljak.

30. Velika subota. Jure Banov naložio vatru. Počeli u 20 sati, puna crkva svijeta.

31. Uskrs. Poslije mise išao sam u Goricu na sprovod Mirjani Vokić.

10. Četvrta korizmena nedjelja. Sred-njoškolci imali križni put u Vrgorcu. Postaje od naših su čitali Ante Musulin Gordanov i Darko Rončević, a križ nosili Andrej Musulin i Antonio Kušurin.

12. Počelo konklave, nakon prvog izbo-ra pojavio se crni dim.

13. Izabran novi Papa Franjo, Argentinski kardinal Jorge Mario Bergoglio, nadbiskup Buenos Airesa, isusovac, rođen 1936. Bijeli dim se pojavio u 19,05 s.

17. Peta korizmena nedjelja, ispovijed u našem dekanatu. Na igralište, za djecu na Crpalama, dovezene igračke za djecu.

19. Sv. Josip. Inauguracija Pape Franje.

21. Posjetili nas Molizanski Hrvati iz Italije, koji su se cijeli dan družili s našim srednjoškolcima u Pločama. Išli su s malim automobilima u Pasičinu, vidjeli zapaljenu župsku kuću 1942. i rekoše da će je obnoviti.

76 STAŠEVICA

15. Na staroj školi promijenjena tri stara prozora, sada su svi prozori novi. Hvala Gradu.

19. Župnika posjetili Berislav Glavaš i Marinko Galiat, djelatnici u Hrvatskim vodama. Darovao sam ih Kačićem i našom monografijom.

23. Sveti Jure se slavi u Pasičini. Prije mise blagoslovio obnovljenu veliku kamenu kuću Mije Lazina. Služi za primjer kako bi tre-balo obnoviti stare kuće u brdima.

24. Sprovod Stojki Kežić (1936.).26. Na Humcu sprovod fra Ljubi Vlašić

(1942.). Srušena plinara kod stare škole, po-četak uređenja dvorišta.

28. S fra Gabrijelom sam u Zadru na zlatnoj misi fra Bernardina Škunce.

29. S dogradonačelnikom Mateljkom i glavarom Dragom, obišao obnovljenu staru školu, primjer kako treba raditi.

30. Nasipali se putovi u polju i čistili kanali u organizaciji Grada Ploča.

U svibnju ruže cvatubijele, žute, crvene,a kada vjetrić puše,

ljuljaju se kao sjene.

1. S prvopričesnicima i njihovim roditelji-ma bio u Zaostrogu. Obišli crkvu, muzej, bibli-oteku… počastili se u blagovaonici.

2. Danas se uređivalo oko igrališta na Crpalama.

4. Župnika posjetio Ivica Mateljak Banov, živi u Perthu. Došao obići bolesne roditelje i dao za crkvu 2000,00 kuna. Drago Mateljak oprao fasadu crkve. Cvjećarna (Branka) daro-vala cvijeće za crkvu. Hvala!

5. Poslije svete mise otvor Stare škole – Doma kulture. U dvorani Lijepa naša, vodila gla-snogovornica Lory Lovrić. Prvi govorio Drago Mateljak, glavar, gradonačelnik Krešimir Vejić, dožupanica Marija Vučković, te župnik govo-rio i na koncu blagoslovio obnovljenu školu

U travnju trava rastei livade zelene,

travanj budi snenecvjetiće šarene.

1. Uskrsni ponedjeljak. Misa u Gospe Lurdske.

4. Ante Marević pok. Jakova darovao kip Srca Isusova za našu crkvu. Po kip sam išao u sv. Klare.

6. Vjenčani Ante Kežić i Ivana Sušac.

TRAVANJ, 2013.

SVIBANJ, 2013.

Ante i Ivana s kumovima i fra Vinkom

7. Mali Uskrs. U emisiji Obećana zemlja (17,40 HTV2) je spomenut izlazak Židova iz Sarajeva 1992/93. i kako ih je fra Vinko Prlić primao u Imotskom. Kršten Mihael Kužić sin Kristijana i Mirjane.

8. Sprovod Ivanišu Gnječ (1922.). Služ-ba Božja 1/2013. na str. 122. donijela oglas knjige: Ivan Jukić – fra Vinko Prlić, Sakralna baština župe Staševica.

9. Mirko Grgurinović sa suprugom do-šao iz Pertha i bio na misi za pok. Gordanu, koja je poginula 5. veljače u Perthu. Dao za potrebe župe 100 AUD.

13. S fra Petrom iz Vrgorca išao na spro-vod Šimi Prolić u Satrić, majci fra Mladena, župnika u Runoviću.

14. Išao na izbore za EU i bio na sprovo-du Vladi Vlašić Valteru u Gorici.

77STAŠEVICA

koju je 1929. sagradio župnik fra Ante Gnječ. Gradonačelnik je rekao da je obnova škole sta-jala 1.400,000 kuna. Za sve ovo je najzaslužniji dogradonačelnik Zdenko Mateljak, koji je dese-tak puta išao u Zagreb i tražio financije. Sada se planira gradnja vrtića u Staševici kod stare škole.

8. Sa fra Nedom Šabićem bio u Kninu i obišli radove na crkvi.

9. Ravnatelj škole Boro Bustruc dao rad-nike i kosilicu koji su uredili dvorište za Prvu pričest.

10. Dan županije. Na svečanoj akademi-ji dodijeljeno javno priznanje don Petru Mikiću nagrada za životno djelo, zbog doprinosa Pločama: »Kada sam došao u Ploče, rekli su mi da je to grad bez duše, no s novom crkvom grad je dobio dušu.« (Sl. Dal. 11. V. 2013., str. 26.).

11. Ispovijed prvopričesnika i njihovih roditelja.

12. Prva pričest u župi. Djece je bilo 11. Crkva lijepo uređena. Pred crkvom prikupljanje potpisa za referendum: »U ime obitelji« s naka-nom da se u Ustav RH uvrsti odredba po kojoj je

brak životna zajednica žene i muškarca. Skupilo se 749.316 potpisa što je predano predsjedniku Sabora 14. lipnja. (JL 15. lipnja 2013. str. 16).

17. Počeo se probijati protupožarni put od crkve na Bristi prema Jerkovićima 60.600 Kn, i Rupjići 59.290 Kn. Radove vodi Mjesni odbor, a financira Grad Ploče, radove izvodi Vodoprivreda iz Vrgorca. Danas betonirano od asfalta do Kužića i Kežića u brdu.

18. U Zaostrogu. gvardijan blagoslovio kućnu kapelu i imendan fra Srećku Vekiću.

78 STAŠEVICA

27. S fra Petrom Vrljičkom išao obići u Biogradu bolesnog fra Milana Ujevića.

U lipnju cvate lipa, ona ima cvjetiće žute,Lipanj najavljuje ljeto i toplo, žuto sunce.

3. Vladislav Paradžik, radnik kod Veselka Miličevića u Ljubuškom, napravio kameni nosač za kip Srca Isusova i danas ga postavio u crkvi svetog Staša. Kip Srca Isusova i kame-ni nosač darovao je Ante Marević pok. Jakova. Susreo sam se s Dragom Draškovićem, od-vjetnikom, kojemu sam dao punomoć za lega-lizaciju crkve Gospe Lurdske i sv. Staša.

19. Duhovi. Izbori u Županiji. Gradona-čelnik, dogradonačelnik, župan, dožupanica i naši glavari ostali isti. Kršten Marino Mateljak, sin Damira i Ivane.

22. Rekolekcija za svećenike u Vepricu. U 20 sati koncert u prigodi Dana grada i na-bavki novih orgulja u Pločama.

24. U Zavojanima misa za ubijenog župnika fra Karla Ćuluma 1943; koga su ubili domaći komunisti.

26. Presveto Trojstvo. Na misi krštena Kiara-Klara Marević, kći Ivana i Tine. Vjenčani Ante Ereš i Ružica Grgurinović.

LIPANJ, 2013.

Vjenčanje Ante Ereš i Ružice Grgurinović

Kip Srca Isusova

4. S Radoslavom Tomićem, profesorom iz Splita, studentom Ivanom Vekićem iz Met-kovića i njegovim ocem Franom, obišli smo crkve sv. Ante na Pasiki i Svih Svetih na Bristi. Ivan piše radnju (V. godina) u Zadru o starim crkvama u Neretvi. Jasminka Marević i Višnja Musulin kosile travu oko crkve, poslao ih rav-natelj Boro Bustruc. Hvala!

7. Prvi petak – Srce Isusovo. Prije sv. mise blagoslov kipa Srca Isusova, kojeg je darovao za našu župnu crkvu Ante Marević p. Jakova (4.000 kn).

9. U Gorici sprovod Iki Pejiću, bratu fra Jozinu i fra Pijevu.

10. Neven i Bosa Kužić, te Dragica Marević Đopina, očistile crkvu na Pasiki i obojali, a prije par dana Paško Kužić pokosio travu i očistio groblje. Hvala!

79STAŠEVICA

Miro Rončević Lekić Mirkov, Nedo Rončević Tošić Matin, Nedo Šunjić Lešić Rebac, Mate Šunjić Nedin, Ivica Rončević Lasić Velimirov, Josip Rončević Lasić Velimirov, Ante Šunjić Vladin, Velimir Šunjić Ivanov, Joško Šunjić Petkov Stipanov i Stipe Šunjić Joškov Petkov.

30. Krštena Anja Kužić, kći Nikole i Elze.

Srpanj je radnik,on žito žanje,

da u kući kruha imakada jutro svane.

1. U Imotskom sprovod fra Anti Madu-niću, u misi 85 svećenika.

2. U svom domu u Kopanici umro Andrija Prlić u 106. godini života. Rođen je u Sovićima u Hercegovini 1907. Prolazio je sve i svašta, mučio se, i nikada se nije požalio. Najteže im je bilo za vrijeme Drugog svjetskog rata,

13. Sv. Ante. U 10,30 s krunica sv. Ante, litanije i procesija oko groblja. U 18 s misa u sv. Staša, blagoslov djece i ljiljana. Djeca iz vrtića recitirali i pjevali sv. Anti. Pripremila ih teta Seka. Hvala!

15. U Ružićima kod Gruda sv. Misa za pok. Slavku Nikić, majku fra Berislavovu. Na misi je bio fra Andrija i fra Vinko, skupa s fra Berislavom.

16. Na misi kršten Mirko Gnječ, sin Mije Lazina.

21. U Bagalovićima sprovod don Stjepanu Gnječu (1936.). Umro u Geelongu (Australija), gdje je bio dušobrižnik od 1973. godine.

22. Vjenčani Andrija Musulin i Ivana Kežić.

25. Dan državnosti RH. U Zaostrogu samo-stanski kapitul. Danas je početak čišćenja i pila-nja šume kuda će proći put od crkve Svih Svetih na Bristi prema Rujićima (Šunjići i Rončevići). Taj dan su od crkve počeli čistiti u 6 s. ujutro:

SRPANJ, 2013.

Djeca iz vrtića na blagdan sv. Ante

80 STAŠEVICA

6. U katedrali sv. Jurja u Temišvaru ređe-nje petorice svećenika, od kojih su trojica kara-ševski Hrvati. Sada u biskupiji Temišvar ima 13 svećenika Hrvata. Ređenje je obavio biskup Martin Roos. U koncelebraciji bilo 70 svećeni-ka. Tom prigodom na ređenje došla hrvatska veleposlanica u Bukureštu Andrea Gustović-Ercegovac. Na konaku smo kod don Petra.

7. Mlada misa jednog od trojice: Novica Dragija, r. 1987. župa Lupak, filijala Ravnik. Druga dvojica imaju 14. i 21. srpnja. Hrvata je bilo četiri svećenika: fra Mario Jurišić, fra Ivica Omazić, fra Vinko Prlić i don Stipo Knežević, koji je doveo sa sobom tamburaški orkestar, koji su svirali za svećeničko ređenje, na mla-doj misi i na objedu. Glas Koncila je poslao novinara Tomislava Vukovića. Katedrala je sagrađena 1789. god. Za misu me zamijenio fra Gabrijel Jurišić, dovezao ga Drago Marević.

8. Pošli iz Klokotića preko Srbije i nave-čer došli kući. Danas je u 15 s. otvoren tunel sv. Ilija kroz Biokovo (4248 m), bili smo među prvima koji su prošli kroz tunel.

10. Geodeti Boris Pavlović i njegov po-moćnik snimali crkve za legalizaciju. Danas

napose 1943., kada je morao po selu skuplja-ti novce da bi otplatio živote svoje supruge i četvero djece, jer su mu četnici prijetili da će ih sve poklati. Sa suprugom je odgojio 12 djece, a oni su mu podarili 31 unučadi i 35 praunuča-di. Pokopan je 4. srpnja na gradskom groblju u Slavonskom Brodu. Uz mnogobrojnu rodbi-nu i prijatelje, sprovodne obrede predvodio je dr. Ivica Pažin, profesor đakovačkog KBF-a.

3. Na Visovcu dan Provincije. Na susre-tu nas je bilo 118 fratara. Na povratku obišli gradnju crkve u Kninu.

5. Pošao s fra Marijem u Rumunjsku. U Imotskom smo se priključili načelniku opći-ne Miroslavu Karoglanu i predsjedniku NK Croatia iz Zmijavaca, Zdravku Gabelici. Išli smo preko Mađarske. U Temišvaru su nas ugostili salvatorijanci. Za komunizma su bili ukinuti, iz samostana istjerani i naselili ga s državnim službenicima. Crkva je služila župi. Dolaskom demokracije se obnavlja-ju. Salvatorijanac Sorin nam je rekao da se osjeća Hrvatom, otac mu je Rumunj, a majka Hrvatica pa veli: »U meni je duša, srce i krv Hrvatska, a ‘karoserija’ (tijelo) je rumunjsko.«

Kuća Stjepana i Petra (Perkana) Šiljeg, zaselak Iskisli u Novim Selima, gdje je stanovao župnik fra Mate Rakić od 1949. do 1955. a fra Petar Sikavica od 1955. do 1957. godine dok su držali Borovce i Nova Sela.

81STAŠEVICA

13. Sprovod Mladenu Nikoliću (1934.) na Jezercu, išao iz kapele.

14. Ispovijedanje na Velikom Prologu.15. Velika Gospa. Na Velikom Prologu

sam u 6 s., misa s propovijedi u 8 s. a u župi misa u 9,30 sati.

16. Na Humcu sam na sprovodu fra Vla-dimiru Kozini. Umro 14. kolovoza u 76. godini života, 54 godine redovništva i 48 godina sve-čeništva.

19. U Ravči primopredaja župe. Odlazi don Neven Vuković u Lokvičiće, a dolazi don Pave Pavić iz Muća Gornjeg.

20. Griwi iz Kaštela popravljao brecanje na Spilicama, pomagao mu držati skale Vitko Plećaš. U 4 s. pošlo 12 radnika iz Šunjića i Rončevića u Rujiće i radili na putu po selu.

21. Jure Šunjić s gospođama Kušurin i Kežić čistile oko crkve za blagdan sv. Staša.

22. Danas se generalno čistila crkva za sv. Staša: Kata Marević, Dražana Gnječ, Tiha Kežić i Studa Mateljak.

23. Komunalno iz Ploča stavilo transpa-rente sa zastavicama po selu za sv. Staša. U Vepricu sam se susreo s o. Nadbiskupom radi radova na crkvi Gospe Lurdske. Zavjetni blagdan sv. Roka u Prapatnicama. Prvi dan trodnevnice na čast sv. Staša. Propovijedao fra Mario Jurišić.

24. Ispovijedanje vjeroučenika na počet-ku nove školske godine.

26. Sv. Staš. Procesija oko crkve. Misu i propovijed imao fra Nediljko Šabić, u konce-lebraciji su bili: don Davor Bilanžić, fra Petar Teskera, fra Pero Rastočić, don Petar Mikić, fra Mario Jurišić, fra Petar Vrljičak, fra Marko Bitanga, fra ivica Omazić, don Pave Pavić, fra Andrija Nikić, fra Dinko Maslać i fra Vinko Prlić. U Koncelebraciji nisu bili, a bili su na misi don Marin Marčić, fra Paviša Norac Kevo i Tino Labrović. Sliku sv. Staša su nosile: Tea Klinac, Paula Musulin, Julija Šunjić i Julijana Gnječ Lazina. Križ nosio Kruno Marević Smrtić.

su električari iz Ploča stavljali rasvjetu na igra-lištu na Crpalama.

12. U dvorištu kuće Mira Rončevića stav-ljen kip Gospe Lurdske, rad Željka Ančića iz Zavojana.

13. Osam radnika, Šunjića i Rončevića, radilo na putu od crkve Svih Svetih do Rujića.

14. U sklopu trodnevnice Gospi od Kar-mela misa i propovijed na Bagalovićima.

16. Umrla Darinka Grgurinović.21. Poslije mise išao sam na Mladu misu

fra Šimunu Markulinu u Hrvace.27. Kršten Deni Musulin, sin Ante i Nede.28. U Gorici sprovod Ivi Pejić, majci č. s.

Danke.31. Sprovod u Kominu Perici Jerković,

majci svećenika don Stipe Jerkovića i baki don Damira Bistića.

Sve što srpanj ubra,kolovoz nam vozii sve to bogatstvo

kući sada nosi.

1. Umro Jure Gnječ (1932.) pok. Ilije.

7. U Posušju sam propovijedao u sklopu devetnice na čast Velike Gospe.

8. Staševicu posjetili mladi iz Rumunjske sa svojim župnikom don Petrom Dobra i prof. Petrom.

9. Na Jezercu sprovod Zdravku Musulinu Koprcanu (1956.). Prvi sprovod iz kapele na Jezercu.

- Iz Pertha došli u Staševicu Vice i Živka Marević, dali prilog za list Staševica. Danas se prvi put išlo u Rujiće s malim automobilom.

- Iz Pertha došao Petar Mateljak Cvitanov, i obnovljenu kuću blagoslovio župnik. Dali su prilog za legalizaciju crkve i za list Staševica.

- Sprovod Srećku Usorac (1931.) na Novoj Bristi.

KOLOVOZ , 2013.

82 STAŠEVICA

6. Iz Zagreba s fra Marijem navratili na Udbinu gdje nas je primio župnik don Tomislav Rogić, obišli crkvu i druge prosto-rije. U Kninu obišli radove na novoj crkvi. Utakmica u Beogradu: Srbija – Hrvatska 1:1. Šibenski biskup mons. Ante Ivas, poslao preporuku za kolektu 15. rujna za crkvu u Kninu.

7. Mala Gospa u Vepricu.

Rujan je bogat voćem,u voćnjaku ljudi ima,

on ih zove zatoda dade voće svima.

2. Početak nove školske godine. Misa za učenike, na početku nove školske godine. Sprovod Dušanu Mareviću Đopi (1932.), u sprovodu sa župnikom bio i fra Stipe Bešlić.

3. U Zagrebu sprovod Zvonku Bušiću. Na sprovod nisam mogao ići, ali sam dan poslije sprovoda bio na njegovu grobu (5. rujna).

Obitelji Jakić i Dropulić

RUJAN, 2013.

Fra Vinko na grobu Zvonka Bušića

Fra Vinko i fra Mario na Udbini

8. Mala Gospa u našem dekanatu se slavi u Zavojanima. Krštena Lucia Mateljak, kći Marka i Antonele. Kršten Marko Antonio Dropulić, sin Đonia i Ante.

15. Na misi kolekta za crkvu u Kninu.

19. Ivana Kušurin, Mira Kežić i Jure Šunjić čistili oko crkve i s ovim su završili ovoljetni rad, što je vodio ravnatelj škole Boro Bustruc.

22. Na misi propovijedao fra Mario Jurišić, na temu Sluge Božjeg don Miroslava Bulešića, koji će 28. rujna u Puli biti proglašen blaženim.

23. Ivica i Snježana Jakić s prijateljicom Zdravkom posjetili obitelj Anđele i Nede Dropulić. Župnik im darovao monografiju i župni list.

83STAŠEVICA

28. U Puli (Arena) proglašen blaženim don Miroslav Bulešić.

29. Sv. Mihovil se slavi u Ravči.30. Pepa, Duška i Boro Šiljeg mastili

grožđe za župu.

24. U općini Ravno, mjesto Rupni Do, kod spomenika fra Stanku Bradariću i fra Milanu Lapiću postavili cvijeće, upalili svijeće i molili za njihove duše. Njih su 1943. god., ubili partiza-ni. Na misi smo se sjetili i fra Balda Beato, sve-čano zavjetovanog bogoslova iz Male Braće u Dubrovniku, koji se našao u Ravnom kod brata Luke. Kad su naišli partizani, bez ikakvog suđenja su ga ubili. Mještani su ga pokopali u Ravnom.

25. U Imotskom sam na sprovodu Vjeke Vrčića, sinovca fra Vjekina. Umro na radnom mje-stu (carinarnica u Kamenskom). Na sprovodu bilo jedanaest svećenika. Do podne dekanatski na Velikom Prologu, vodio prof. don Mario Mihaljević.

26. U Metkoviću u crkvi sv. Ilije, otkrivena spomen ploča dr. fra Stanku Petrovu. Na misi pro-povijedao fra Gabrijel Jurišić.

27. Umrla Marija Tolić, živjela kod kćerke Mirjane, ispraćena u Vrgorac, gdje će biti poko-pana. Župnika posjetio Mijo Musulin pok. Andrije koji živi u Perthu, Australija. S obitelji došao u Hrvatsku i ovih dana se vraća. Danas je doneše-no prvo grožđe za župu.

Krštenje Lucije Mateljak i Marka Antonia Dropulić

Nadgrobna ploča u župnoj crkvi u Svetvinčentu

84 STAŠEVICA

15. Grivi – Grgurin iz Kaštela postavio pocinčane penjalice na zvoniku kod Gospe Lurdske.

16. Župnika posjetio Stjepan Šešelj, knji-ževnik i urednik Hrvatskog Slova. U Metkoviću imendan fra Luki.

20. Misijska nedjelja. Na misi krštenje Nina Šunjića. Imao sam misu na Velikom Prologu.

Listopad lišće odbacujei ima šuštave staze

i u parku i u šuminajviše ga ljudi gaze.

1. Arhitekti Marija Glavinić, Zdenka Bar-tulović, Alojzija Mioč i tehničar Martin Glavinić snimali crkve sv. Staša i Gospe Lurdske za legalizaciju objekata.

3. U Zaostrogu smo na Preminuću sv. o. Franje.

4. U Školi obilježen Dan kruha. Lijepo je bilo vidjeti pun hol djece, kolača… Blagoslovio župnik.

7. Jutros umro Darko Krešić (21), sin Ante i Dare, bit će pokopan u Mostaru.

8. U Imotskom sprovod fra Dinku Bekavcu (61). Zadnja služba mu je bila u Zagrebu, gdje je i umro 6. listopada.

9. Počelo se s uređivanjem okoliša kod trafostanice, koja je pred župnom kućom.

10. U Zmijavcima sprovod Ani Todorić, majci č. s. Klaudije. U misli bilo 17 svećenika i 50-ak časnih sestara.

11. Sprovod Anti Mareviću pok. Bariše. Uz župnika bio i fra Nediljko Šabić.

12. Kod crkve Gospe Lurdske ispraćaj pokojnog Darka Krešića, koji je umro 7. listo-pada. Budući da je rođen u Splitu, trebalo je napraviti dokumente za pokop u Mostaru. Na ispraćaju mnogo svijeta, a u Mostar je pošlo 50-ak automobila. U Mostaru je bio fra Stipe Bešlić, bivši župnik.

13. Dan zahvalnosti. U crkvu na blago-slov vjernici donijeli plodove zemlje i rada svo-jih ruku. U Australiji umro Milan Kužić (34) sin Jozin. Jozo je na Baranovcu napravio vikendi-cu i zadnje vrijeme je dolazio u Staševicu. U Australiji radi kao profesor informatike.

14. Boro Šiljeg postavio novu rasvjetu u garaži.

LISTOPAD, 2013.

Molitva oca na krštenju sina Nina Šunjića

23. U Sinju sprovod fra Stanku Prceli (81.).

24. Časne sestre u Vrgorcu slave sv. Rafaela, zaštitnika Družbe.

- Počeo XIX. međunarodni teološki sim-pozij na temu: »Recepcija Drugog Vatikanskog sabora s posebnim osvrtom na crkvu u Hrvata.« Simpozij je održan u Splitu 24. – 26. listopada 2013. na KBF-u.

85STAŠEVICA

Šunjić i Toni Plećaš Vitkov. Beton je darovao Grad Ploče, a mate prikupili od dobročinite-lja iz sela.

29. Dan kruha u vrtiću. Župnik dao djeci sličice sv. Staša i blagoslovio pripremljenu hranu. Danas su čistili crkvu Svih Svetih na Bristi: Pepa i Duška Šiljeg, Crni i Desa Plećaš. Donijeli su lemuzinu s oltara u crkvi. Sprovod Nediljku Kežiću (1957.) u Međublace.

30. U Gorici sprovod don Milivoju Galiću (1943.). Sprovodnu misu predvodio i propovi-jedao biskup mons. Ratko Perić.

31. Lijep sunčan dan. Mnogi idu na gro-blje okititi i očistiti, jer sutra su Svi Sveti.

Studeni sanja napitke vruće,vrapci bi ušli u tople kuće.

Mladen Vuković

1. Svi Sveti. Misa na Bristi. Dan sunčan. Vjernici došli automobilima, jer se ovih dana betoniralo na nekim mjestima.

27. Na početku svete mise župnik blago-slovio misnicu, koju je darovala obitelj Krešić, u spomen na sina Darka koji je umro 7. listo-pada u 21. godini života. Kršten na misi Marino Rončević, sin Ivice i Danijele.

28. Danas su dovezena tri miksera betona na put prema crkvi Svih Svetih na Bristi. Beton su ugradili: Lenko Grgurinović, Nediljko Šunjić Jurin, Nedo Rončević, Živoja

STUDENI, 2013.

† Darko Krešić

Dana 7. listopada umro je Darko Kre-šić, mladić, u 21. godini života. Četiri godi-ne se borio s bolešću. Pokopan je 12. listo-pada u Mostaru (Cim). Budući da je rođen u Splitu, trebalo je čekati papire. Ispraćaj je bio kod Gospe Lurdske, a sahrana u Mostaru. Iz župe je išlo 50-ak automobila. Njegova obitelj je naručila zelenu misnicu kod časnih Anćela u Dubrovniku, koju smo blagoslovili na početku mise 27. listopada. Darko je bio ministrant. Roditelji, kao i cijela župa, imaju ga u lijepom sjećanju. Počivao u miru Božjem!

Krštenje Marina Rončević

2. Dušni dan. Mise u Gospe Lurdske, sv. Staša i na groblju u Međublacama.

3. Na misi kršteni Valentino Musulin Andrijin i Luca Kežić Hrvojeva.

4. Župnik išao na duhovne vježbe gdje je ostao do petka. Obitelj Dinke i Seke Gnječ naba-vili za crkvu Gospe Lurdske veliki križ (3.825 kn ili 510 eura).

9. Vjenčanje Joška Krstičevića i Georgije Mateljak. Kršten Ante Musulin Tomislavov.

10. Kršten Duje Kežić Franin.

12. Na HTV 3 prikazan film Bogu iza leđa snimljen na Staševici 1999. godine.

86 STAŠEVICA

Klapa Luka Ploče na vjenčanju Joška Krstičevića i Georgije Mateljak

Krštenje Luce Kežić

Križ za crkvu Gospe Lurdske

darovali su Mišo i Antonio Gnječ,

sinovi Dinke i Seke

Krštenje Valentina Musulina

13. Svećenici Biokovskog dekanata išli u

Kotor, gdje ih je primio biskup mons. Ilija Janjić.

87STAŠEVICA

Svećenici Biokovskog dekanata s biskupom mons. Ilijom Janjićem u Kotoru 13. studenog 2013.

17. Na misi propovijedao fra Mario Jurišić. Poslije mise roditeljski za krizmanike i prvopričesnike.

- Blagoslov kuće Marija Šunji-ća koji se idućeg tjedna ženi.

- Sprovod Mili-Milanu Musulinu.

- U večernjim satima paljenje svijeća: na trgu fra Ante Gnječa, kod crkve Gospe Lurdske, kod čekao-nica i na prozorima kuća. Paljenje svijeća je bilo u spomen na Vukovar.

19. Utakmica Hrvatska - Island 2:0. Veselje u selu.

25. Sprovod Drini Marević ž. Mirkinoj. U sprovodu sa župnikom

bio bivši župnik fra Ivan Jukić. Župnik je nagla-sio da je njezina kuća za župnike od fra Karla Jurišića do fra Joze Smolje bila kuća svih žu-pnika, jer je župska kuća bila zapaljena.

Krštenje Duje Kežića

PLOČE – Srdačno Vas pozdravljam i zahvaljujem na onoj divnoj fotomonografiji, ali i Vašem župnom listu iz kojega se da išči-tati, osim bogate riznice znanja kojom raspo-lažete, Vaša briga, predanost i žar kojim pri-stupate Vašim župljanima, a sudeći i prema vlastitom iskustvu, i svima koji Vam dođu u goste. List je ovo kojim čovjek nahrani dušu, informira se o novim događajima, a pošteno se, onako ljudski, na samom kraju i nasmije

Lora Lovrić

VRGORAC – Na dobro Vam došlo Porođenje Gospodinovo. Neka Vas Mali Isus ispuni svojom radošću, koja neka Vam bude snaga i u Novoj 2013. godini.

Sestre i štićenici Imakulate

88 STAŠEVICA

POŠTA...

ZMIJAVCI – Primila sam Vaš list Sta-ševica. Iskreno se zahvaljujem, jer sam puno toga saznala o radu i životu župe. Vidim da u župi obnavljate svetišta, kao i kod nas u Zmijavcima, Prološcu i Imotskom. Kad god mogu sa Nenom, Ankicom i Ivanom odem izmoliti križni put na Todorića gradi-ni. Jedna postaja je uvijek na Vašu nakanu. Zahvaljujemo Bogu što imamo ovo svetište sv. Križa, što je sagrađeno za Vašega župni-kovanja u Zmijavcima (1997. – 2006. godine).

Mila Šuto

ŠIROKI BRIJEG – Na dobro Vam došao Božić i sveto Porođenje Isusovo. Neka Vam Nova 2013, bude blagoslovljena i puno zdravlja. Još jednom zahvaljujem na srdač-nom prijemu ovoga ljeta, kada ste mene i s. Elizabetu provezli po brdima Vaše župe.

s. Pija

IMOTSKI – Dani prolaze, da i ne primje-ćujemo, godine se nižu, ali prijateljstvo ostaje. Tu je i list Vaše župe u kojem uvijek nađemo zanimljivosti, tema, na čemu Vam najiskrenije zahvaljujemo.

Obitelj Nevena i Zore Čuljak

SLAVONSKI BROD – Iskreno zahva-ljujem na listu Staševica, kojim me uvijek obradujete. Nadam se, da ćemo Vas posjetiti narednog ljeta, moja sestra i ja.

Dragica Cindrić

ZAGREB – Čitajući Vaš list oduševi-la sam se tim listom. Nema puta do njihovih crkava, korov obuzeo putove i ljudska srca. Mi franjevci i franjevke znamo što je sv. Franjo učinio. Kod dobrog Boga nema slučaja. Bog veliki, malo Dijete u jaslama izabra Vas i kaže: »Sinko trebam te!« Srdačno Vas pozdravljam uz moje skromne molitve.

s. Klara Benović

ZADAR – Velika Vam hvala na knjizi (Sakralna baština župe Staševica o. u.) koja pruža informacije o prošlosti Staševice i pri-donosi povijesti dalmatinskog sela. Ukoliko ubuduće saznate da je tiskana neka knjiga ili knjižica o selu ili župi u Dalmaciji, molim Vas lijepo, obavijestite me na tel. 023-091-983 ili 092-1442-601 ostat ću Vam zahvalan. Sve knji-ge o župama i selima u Dalmaciji poklonit ću Sveučilišnoj knjižnici u Zadru. Sakupio sam oko tri stotine naslova a mnoga nemam, osobito starija, jer sam se kasno sjetio da bi ova zbirka mogla korisno poslužiti općem dobru. Šaljem Vam na poklon knjigu Južne granice Dalmacije u kojoj se donose južne hrvatske granice kroz povijest. U njoj stoji da je o poluotoku Prevlaci suvišno govoriti jer je odmaknuta od povijesne granice koja je ista od 15 stoljeća do danas.

Dr. prof. Stijepo Obad

89STAŠEVICA

SAVRŠENI ŽUPNIKUvezeno iz Engleske i dotjerano za naše prilike

Savršeni župnik propovijeda točno deset minuta. Pritom oštro osuđuje sve grijehe, ali tako da se nitko ne osjeća povrijeđenim. Radi od ranoga jutra do ponoći, a uvijek je svjež i odmoran.

Savršeni župnik zadovoljan je s malim prihodom, uvijek je pristojno obučen, vozi novi auto, kupuje i studira najnovije knjige, a polovicu svojega prihoda daje za potrebe župe i siromašnih. Star je 29 godina, a ima 40 godina iskustva. Osim toga i dobro izgleda.

Savršeni župnik izgara u radu s mladeži, a najviše vremena provodi sa starijim ljudima. Njegovo se ozbiljno i dostojanstveno lice uvijek široko smiješi, jer on ima smisla za humor koji mu omogućuje da se čvrsto veže za svoju župu. Savršeni župnik dnevno obavi dvade-setak posjeta obiteljima i bolesnicima, a kad ga netko treba uvijek je u župnom uredu.

Savršeni župnik u svemu sluša savjet svojega župskog vijeća, a donosi samostalne odluke na opće zadovoljstvo svih župljana. Svim se srcem posvećuje redovitim polaznicima nedjeljne svete mise, a sve vrijeme troši na obraćenje mlakih i rubnih kršćana.

Savršeni župnik obično živi u susjednoj župi. Kana 5/92

RAZONODA

U Hrvatskoj kroz cijelu povijest imamo najčešće imena s prefiksom MIR počam od hrvatskih knezova i kraljeva Trpimira, Branimira, Krešimira i Zvonimira.

– Zvonimir = zvon na mir;– Trpimir = trpnja i na nepravedan mir;– Branimir = obrana mira;– Želimir = želja za mirom;– Dragomir = ugođaj u miru;– Budimir = i u ratu buđenje mira;– Gojimir = gojenje mira kao cvijeta;– Velimir = govorenje o miru;– Ljubomir = ljubav za mirom;– Ratimir = i u rat radi mira;– Krešimir = kresanje mira;– Tugomir = tuga za mirom;– Slavomir = slavljenje mira;– Vladimir = vladanje mirom;– Miomir = milina u miru;– Vitomir = i život za mir;– Kažimir = ukazivanje mira;– Svemir = univerzalizam mira.(Matko Šilović, prof; Hrvatska Obzorja, 1998.)

VUK UBIJEN NA VRLO ČUDAN NAČIN

Dječak od 15 godina Ante Kežić u selu Pasičini, kotar Metković, na položaju Dobri Dočić, idući u branje smokava, nedaleko sela, opazio je vuka u udaljenosti od oko 4 metra od sebe. Vuk je prema njemu išao otvorenih ralja i ispružena jezika. Dječak je uzeo kamen »potegao prema vuku i pogo-dio ga točno u ralje«. Kamen se vuku zabio u grlo i dječak je dohvatio nešto veći kamen i potegao ponovno u sljepoočnicu vuku, našto se vuk prevalio. Vidjevši da ga je s kamenom prevalio, uzeo je još nekoliko kamenja i uda-rao ga po glavi, dok ga je dotukao. Nabacao je nekoliko kamenja na vuka, otrčao u selo, na što su seljaci dotrčali i uvjerili se da je vuk ubijen, kožu sadrli i poslali je Lovačkom druš-tvu u Vrgorac. Ovaj gest hrabrog dječaka, tre-balo bi uistinu nagraditi.

(Slobodna Dalmacija, 11. X. 1951., str. 3.).

90 STAŠEVICA

TAJ SVEĆENIKAko slučajno govori deset minuta više:

»To je obični brbljavac!«Ako posjeduje automobil: »On je svje-

tovni kapitalista!«Ako nema automobila: »Nije sposoban

prilagoditi se vremenu!«Ako obilazi vjernike u župi, onda:

»Neprestano luta!«Ako posjećuje obitelji: »Nema ga nikad

kod kuće!«Ako je često kod kuće: »Taj ti je samo-

živac i ne voli nikoga!«Ako spominje milostinju ili štogod traži:

»Samo misli na zaradu!«Ako kasni u ispovjedaonicu: »Nikad

nije točan!«Ako žuri: »Taj ne može slušati nikoga!«Ako je točan za misu: »Njegov je sat

uvijek naprijed!«Ako malo kasni s misom: »Goni narod

da gubi dragocjeno vrijeme!«Ako uređuje crkvu: »Razbacuje se s

novcem!«Ako ne gradi: »Ne brine se ni zašto!«Ako je mlad: »Neiskusan je!«Ako je star: »Taj je van vremena i

podjetinjio!«Ako umre: »Zar nema nikoga da ga

zamijeni?«Zar bi ga ti zamijenio poslije svega ovoga

što mu svaki dan govoriš? Ne brini se. Bog se brine za svoje i dat će novog svećenika s novom snagom i zamijenit će ga!

Daj HajdukuNapravio Zagorac u Dalmaciji pro-

metni prekršaj i zaustavi ga policajac:– Znate li da ste prošli kroz crveno?

To bi trebalo biti 1000 kuna kazne, oduze-ta dozvola i tri boda. I što ćemo sad?

Zagorac kaže:– Pa evo tisuću kuna.– Dobro, a što ćemo s dozvolom?– Ma evo ti i dozvola.– A što ćemo s tri boda?– Ne znam, daj Hajduku.

OGLAS ZA KNJIGE:KAČIĆ – Zbornik Franjevačke provincije

Presvetoga Otkupitelja, Split, XLIV–XLV/2012.-2013., str. 524 – Sadržaj: Prezentacija »Marinova zbornika« u Rimu, Parizu, Splitu, Zagrebu i Visovcu; Papa Benedikt XVI. nasljednik blaženo-ga Ivana Pavla II. i francuski akademik – hodo-časnik u Hrvatsku (E. Marin); Pravni odnosi fra-njevačkih provincijala i sestara Trećega reda sv. Franje u hospiciju u Šibenskom Varošu do 1878. godine (J. Brkan); Franjevački samostan na Gradovrhu (F. Hidanović); Vučkovići na duvanj-skim Vučkovinama (S. Manđeralo); Mučenici i Božji ugodnici Gospićko-senjske biskupije (H. G. Jurišić); Odgojna preobrazba u teologij-skom i aksiologijskom ozračju (A. Vukasović); Mogućnosti katoličke škole u duhovnom odgoju (J. Šimunović); Odgojne vrijednosti i metode u djelu »Pravilo kršćanskoga života namjenjeno hrvatskoj mladeži« fra Petra Krstitelja Baćića (N. Nekić); Novicijat Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja na La Verni 1968. – 1970. (S. Čovo); Gospa Lurdska i hrvatski narod (H. G. Jurišić); Slavlje u Otoku 20. VII. 1913. fra Stanka Petrova (I. Bošković); † Dr. Šimun Jurišić (J. Barić); Novi prilozi fauni amonita gornjeg skita iz Muća (V. Golubić). – Popis suradnika, primljene knjige i izdanja Zbornika »Kačić«.

* * *ZBORNIK »KAČIĆ« U RUKAMA PAPE

BENEDIKTA XVI. Prezentacija u Rimu, Parizu, Splitu, Zagrebu i Visovcu. Izd. »Kačić« – Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja«, Split – Zagreb 2012., str. 120. Govori predstavljačâ na prezen-tacijama u navedenim gradovima, objavljeni na hrvatskom, latinskom, francuskom i talijanskom jeziku. Neki prigodni tekstovi. Slike u boji.

Narudžbe: Zbornik »Kačić«, Šetalište kard. A. Stepinca 1, 21230 Sinj.

– Nema Duha Svetoga tamo gdje se na Misu ne ide, u sakramentalnom životu ne sudjeluje, nedjelju i zapovjedne blagdane ne poštuje, nego se rade teški poslovi. Tamo gdje je nedjeljom važnija birtija, nego Euharistija; prešnije kupanje i more, gradnja kuće i pla-stenik, nego molitvenik, tamo se zasigurno Duh Sveti neće zadržavati. Pogotovu, neće biti nazočan ako se zbog toga ne ispovijedamo ili pak to činimo nevaljano, lažno i svetogrdno.

Mons. Želimir Puljić

91STAŠEVICA

DAROVATELJI LISTA»Nitko nije toliko siromašan da ne bi

mogao nešto darovati.

Nitko nije toliko bogat da ne bi mogao primiti nešto na dar.«

(Helder Camara)

Svojim novčanim prilogom omogućili su izla-ženje našega Lista, za što zahvaljujemo, i ujedno potičemo drage župljane i druge čitatelje našega Lista, osobito one koji su iz ove župe odselili širom svijeta ili koji su ostali živjeti u Hrvatskoj, da svojim prilozima olakšaju objelodanjivanje naše Staševice. Rado ćemo objaviti i njihove fotografije s kakvom lijepom viješću. Posebno zahvaljujemo Dubrovačko-neretvanskoj županiji na daru za ovaj broj. Hvala!

Darovatelji:Jadranka Ćulum, Peraško Blato, 100 kn;

Milenko Dropulić, 100 kn; Zdenko Mateljak p. Luke, 100 kn; Stipe Barbir Antin, 100 kn; Mario Marević Mirkin, 100 kn; Miro Rončević, 100 kn; Igor Kaluža, 100 kn; Anka Brkljačić, Metković, 100 kn; Ivo Ožić, Opuzen, 100 kn; Rajka Džanko, Čakovec, 100 kn; Ivo Jadreško, Metković, 100 kn; Matijas Marević, 100 kn; Ljubica Lončar, Ploče, 150 kn; Miro Marević, Dubrovnik, 100 kn; Milan Ljubičić, Gradac n/m, 100 kn; Lenko Kežić, 100 kn; Lenka Blass, Daun u Njemačkoj, 20 eura; Mate Marević, Beus, 100 kn; Ante Klinac p. Ivana, 100 kn; Anđelka Vladimir, 100 kn; Slava Karoglan, Zmijavci, 100 kn; Ante Jerković, Perth, 400 kn; Mate Rončević, Gradac n/m, 20 eura; Anko Musulin, Perth, 100 eura i 100 eura za potre-be župe; p. Zdravko Kežić, 100 kn; p. Mate Marević Beus, 100 kn; p. Krešo Gnječ, 100 kn; Mila Šuto Gugina, Zmijavci, 100 kn; Stanislav Marević, 100 kn; Ivan Todorić Mijotin, Zmijavci, 100 kn; Željka Musulin Velina, 100 kn; Mila Jovica, Sydney, 300 kn; Ante Vlašić Matin, Dubrovnik, 200 kn; Ivica Mateljak Banov, za potrebe župe, 2000 kn; Petar Kežić, Opuzen, 100 kn; Dragica Cindrić, Slavonski Brod, 200 kn; Jure Šunjić Željkov, Metković, 100 kn; Županija dubrovačko-neretvanska, 10.000 kn; p. Darinka Grgurinović, 170 kn; Anko i Branka Musulin,

Perth 100 aud; legalizaciju crkve, 200 aud; Caritas, 100 aud; Živka i Vice Marević Jelić, Perth, 100 aud; p. Jure Gnječ, 100 kn; p. Zdravko Musulin Koprcanov, 100 kn; Petar Mateljak Cvitanov, Perth, 50 aud; za legalizaciju crkve 50 aud; Boro Grgurinović, Podgora, 200 kn; p. Srećko Usorac, 100 kn; Nikola Medak, Metković, 200 kn; p. Mladen Nikolić, 100 kn; Mirjana Kušurin 150 kn; Josip Marević Šarac, Perth, 50 aud; za legalizaciju crkve 100 aud; Joško Gnječ, 50 eura; Marko Mateljak Dražanov, Rotterdam, 200 kn; Zlata Slišković, 10 eura; Mara Klinac Jurina, 110 kn, Mihovil Lekić, Gradac n/m, 130 kn; Mijo Musulin p. Andrije, Perth, 100 aud; Mladen Musulin Koprcanov, 270 kn; Boro Mateljak, Gradac n/m, 40 eura; Mate Sikirić 100 kn; Mate Musulin p. Ante, 100 kn; Nevenka Bustruc, 100 kn; p. Ante Marević, 100 kn; Anton Krešić, 100 kn; Tiho Mateljak, 100 kn; Gordan Musulin, 100 kn; Stipan Kušurin, 100 kn; Dinko Gnječ, 100 kn; Ante Marević p. Ivana, 100 kn; Ivica Rončević Velimirov, 100 kn; p. Nediljko Kežić, 100 kn; Duška Šiljeg, 100 kn; Rajko Mateljak, 100 kn; p. Darko Krešić, 100 kn; Lenko Grgurinović, 100 kn; Jure Dropulić Nevenov, 100 kn; Hrvoja Kežić, 100 kn; Andrija Musulin, 100 kn; Anđelka Vlahović, Komin, 50 kn; Ruža Jovica, 100 kn; Neda Marević p. Ante, 100 kn; Luca Kežić Hrvojeva, 100 kn; Duje Kežić Franin, 100 kn; Dušan Kežić, 100 kn; Ante i Ivana Kežić, 100 usd; p. Milan Musulin, 100 kn; Ivica Kušurin, 100 kn; Ivica Musulin, 100 kn; Georgija i Joško Krstičević, 100 kn; Ante Vlašić, Dubrovnik, 300 kn; Željko Mateljak, 100 kn.

Prijenos cigle s Jezerca u Pasičinu 1997. g.

92 STAŠEVICA

STAŠEVICALIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI

20345 STAŠEVICAGodina 8. 2013. br. 1(8)

Izdaje: Župa sv. Staša u StaševiciMatični broj župe: 1058495OIB župe: 84989812552Glavni i odgovorni urednik:Fra Vinko Marinko Prlić, župnik20345 StaševicaTel./fax: 020/695-200, 098/1990-404

List izlazi povremeno, dopušte njem crkvenih i redovničkih poglavara.

Tisak: Jafraprint - Split

Rukopisi i slike: ne vraćaju se

Narudžbe, suradnju i doprinose slatina adresu:LIST ŽUPE SV. STAŠA20345 STAŠEVICA

Kunski račun:Splitsko-makarska nadbiskupijaŽupa sv. Staša StaševicaBr. 2340009-1100118134Privredna banka Zagreb d.d.Podružnica OpuzenDevizni račun:IBAN: HR07 2340 0091 1001 1813 4Privredna banka Zagreb d.d.10000 Zagreb, Račkoga 6 CroatiaSWIFT CODE: PBZGHR2XLIST SE UZDRŽAVA DRAGO VOLJ NIM PRILOZIMA VJERNIKA.

Naslovna stranica: Papa FranjoDruga strana omota: Unutrašnjost crkve Svih SvetihTreća strana omota: Crkva sv. Ante prije i poslije obnoveČetvrta strana omota: Tiha Kežić, Crkva sv. Ante, ulje na platnu, 2013. g.

SADRŽA JUVODNA RIJEČ ŽUPNIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1JOSIPOV BOŽIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3BOŽIĆNI BLAGOSLOV KUĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7TIHA NOĆ, SVETA NOĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10VELIKI VJERNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12CRKVA SV. BARTULA I STEĆCI NA KRVAVCUU MILUŠOJ (PASIČINA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13LJUBUŠKI FRANJEVCI U ZAOSTROGU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19NAŠA PREZIMENA: DROPULIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35GORKA ISKUSTVA U BILEĆKOM ZATVORU . . . . . . . . . . . . . . . 38FRA VJEKIN VIJEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46POSJET MLADIH TALIJANA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47SPOMEN-PLOČA FRA STANKU PETROVU . . . . . . . . . . . . . . . . 48DOM KULTURE U STAŠEVICI UGLEDAO SVJETLO DANA . . . 50OBNOVLJEN MUZEJ U FRANJEVAČKOM SAMOSTANU . . . . 52IZLET ZA PAMĆENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53STJEPAN GNJEČ (1936.-2013.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55OD PET NOVOZAREĐENIH - TROJICA HRVATA . . . . . . . . . . . . 5870. OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59FRA MARIJEV JUBILEJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60BUDIMO I MI SVAKODNEVNI SVJEDOCI VJERE U KRISTA . . . 61BLAŽENI MIROSLAV BULEŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63DRUGI O NAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66ZNATE LI? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70ZGODOPISJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71POŠTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88RAZONODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89DAROVATELJI LISTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

NARODNI REFERENDUM1. XII. 2013.

Referendumsko pitanje:»Jeste li za to da se u Ustav Republike

Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?«

Staševica:ZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92 %

Krizma u našoj župi bit će 4. svibnja 2014.

Susret Hrvatske katoličke mladeži bit će u Dubrovniku 26.-27. travnja 2014.

STAŠEVICALIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI

U c

rkvi

ovo

j kro

z go

dine

dug

edj

edi s

u na

ši n

alaz

ili s

nagu

;u

jadu

, muc

i, ut

jehu

i sp

okoj

,i n

apri

jed

išli

po k

rvav

om t

ragu

.

Documents

STAŠEVICA · 2020. 4. 17. · staŠevica list Župe sv. staŠa u staŠevici issn 1846-7377 godina 8. boŽiĆ, 2013. broj 1. (8)