STANJE I RAZVOJNE TENDENCIJE VANJSKOTRGOVINSKE …nominalno suzbijanje inflacije deflacijskom politikom i politikom teèaja istodobno je dovelo i do opadanja izvoza u vanjskoj trgovini,

Kovaèeviæ Branko1

Saboloviæ Duško2

UDK 339.5

STANJE I RAZVOJNE TENDENCIJE

VANJSKOTRGOVINSKE RAZMJENE

REPUBLIKE HRVATSKE

Sa�etak

Nakon ocjene deficita bilance plaæanja autori su procijenilialarmantnim da neravnote�u u gospodarskim odnosima sinozemstvom izaziva s jedne strane postojeæa gospodarska strukturaHrvatske, a s druge strane gospodarska politika, posebice politikateèaja kune, koja svojom precijenjenošæu stimulira uvoz, adestimulira izvoz. Uz zalaganje za strukturne promjene u hrvatskomgospodrstvu, autori se prikljuèuju veæ više puta iznesenim razlozimada politika teèaja mora biti izmijenjena ne samo radi vanjske trgovineveæ i radi stimuliranja novih investicija u izvozne sektore, za razlikuod postojeæeg stanja u kojemu se osim galopirajuæeg uvoza i ulaganjaoskudnog ili posuðenog kapitala, usmjerava prema sektorima koji æeizgubiti svoju tr�išnu i poslovnu perspektivu ako se promijenipolitika teèaja oko koje dolazi do sve jaèeg neslaganja izmeðupolitièara i dr�avne adminstracije na jednoj i veæine privrednika inezavisnih znanstvenika na suprotnoj.

Gospodarski i vanjskotrgovinski optimum mo�e se prema ponuðenojkoncepciji postiæi u Hrvatskoj na osnovi razrade i primjeneponuðenog alternativnog teorijskog modela.

Autori apeliraju za cjelovitu gospodarsku reformu iz koje bi se naosnovi stimulativnih tr�išnih uvjeta razvili izvozni gospodarskisektori sposobni da konkuriraju na svjetskom tr�ištu bez posebneizvozne stimulacije.

293EKONOMIJA / ECONOMICS, 2 / IX (www.rifin.com)

1 Branko Kovaèeviæ, prof. dr. sc., Ekonomski fakultet Zagreb2 Duško Saboloviæ, prof. dr. sc., Ekonomski fakultet Zagreb

Kljuène rijeèi: vanjskotrgovinska razmjena, intervencionizam,teorija dispariteta, rekonstrukcija privrede, tr�išna selekcija

Uvod

Vanjskotrgovinska razmjena Republike Hrvatske došla je u stanjekoje mora zabrinuti svakog ozbiljnijeg ekonomista pa i ekonomskiosvještenog politièara. Izvoz je u razdoblju od 1992. do 1997. padaopo prosjeènoj godišnjoj stopi od 1,16 posto, a uvoz je rastao po stopiviše od deset puta veæoj odnosno 15,38 posto. U pet godinanominalne stabilizacije hrvatskog gospodarstva robni se uvoz višenego udvostruèio dok se izvoz apsolutno smanjio te je posljedicatakve dinamike rekordan deficit robne razmjene sa svijetom u 1997.godini koji je dosegao 4 782 milijuna USD. Istobno se vanjski dugRepublike Hrvatske pribli�io rekordnom iznosu od gotovo šestmilijardi amerièkih dolara (prema podacima Hrvatske gospodarskekomore). Tendencija stagnacije meðunarodne razmjene nastavlja se iu treæem tisuæljeæu, a prati ju gotovo neizmijenjena gospodarskapolitika.

Kada devizni priljev od izvoza ne pokriva ni polovicu vrijednostirobnog uvoza, to je u nacionalnoj i opæoj ekonomskoj povijestiozbiljan znak upozorenja i potrebe reguliranja opasnih tokovavanjske trgovine.

Nositelji ekonomske politike, struèna i šira javnost trebali bi seozbiljno zamisliti nad ekonomskom situacijom u Hrvatskoj i njenimperspektivama te osmisliti optimalan naèin djelovanja u pravcuosiguranja ekonomskog i socijalnog prosperiteteta (Rohatinski,Santini, 1998). S obzirom na to da je nerobni devizni priljev za “maluzemlju” u geostrateški osjetljivom podruèju u pravilu ranjiviji odrobnoga, nu�no je modificirati gospodarsku politiku kako se ne biplatnobilanèni razlozi drastièno odrazili na stanje zadu�enosti, aputem njega i na razvoj zemlje, te zaposlenost i blagostanjepuèanstva.

Stanje meðunarodne razmjene upozorava na prateæe uèinkepetogodišnje stabilizacije i daje priliku za još jedno cjelovitosistematiziranje u hodu veæ objavljivanih upozorenja o potrebipreispitivanja i boljeg usklaðivanja gospodarske politike premagospodarskim odnosima s inozemstvom, koji su neodvojivi od opæegstanja hrvatskog gospodarstva.

294 B. Kovaèeviæ i D. Saboloviæ: STANJE I RAZVOJNE TENDENCIJE...

Razvoj hrvatskog gospodarstva i ekonomski prosperitet mogu seostvariti strukturnim promjenama u tehnološkim i troškovnimosobinama gospodarskih djelatnosti, te stvaranjem stimulativnihtr�išnih uvjeta za razvoj i zaposlenost gospodarskih i ljudskihpotencijala, optimalnom alokacijom èinitelja proizvodnje, dobrousklaðenom regulacijom tr�išta ili gospodarskom intervencijom.

Vanjska trgovina ili meðunarodna robna razmjena predstavlja prometroba izmeðu zemlje i inozemstva. Taj u�i pojam u meðunarodnojekonomiji, jednako kao i cjelina ekonomskih transakcija sinozemstvom ili meðunarodna razmjena roba, usluga i kapitala,pokazuje s koliko je više ili manje roba, usluga ili kapitala raspolagalanacionalna privreda u odeðenom razdoblju, nego što je samaproizvela. Vanjsku neravote�u prate sve tr�išne i razvojne posljedices utjecajem na domaæe gospodarstvo i na buduæe uvjete poslovanja sinozemstvom.

Meðunarodna razmjena svake zemlje u osnovi je odraz prvenstvenounutrašnjih zbivanja u privredi, proizvodnje i potrošnje, ponude ipotra�nje viškova i manjkova tr�išnih dobara u gospodarstvuotvorenom prema svjetskom tr�ištu. Objektivne materijalne itroškovne tr�išne okolnosti reguliraju se ekonomskom intervencijomi tako odreðuju tr�išni uvjeti za kretanje roba usluga i kapitala izmeðudomaæeg i svjetskog tr�išta.

Mehanizam impulsa vanjskoj trgovini

Pristup vanjskoj trgovini Hrvatske na osnovi teorije disparitetatroškova, cijena i valuta, polazi od ekonomije zbilje, stvarnoggospodarskog �ivota. Prema tome, meðunarodna je razmjenafunkcija ekonomske strukture domaæeg gospodarstva iinstitucionalnih rješenja u ekonomskoj intervenciji. Istodobno sdomaæim tr�išnim uvjetima na poslovanje s inozemstvom jednakobitno ujteèe i svjetsko tr�ište, s druge strane ekonomskih transakcija.

U suvremenim uvjetima intervencionizma, vremenu kada svakapojedina zemlja poduzima razne mjere ekonomske politike radipostizanja svojih nacionalnih ciljeva, nacionalna dr�ava imamoguænosti regulirati domaæe tr�ište, dok su uvjeti na svjetskomeobjektivno dani cjelinom svjetske ponude i potra�nje. Ekonomskaintervencija ili reguliranje tr�išta radi ostvarivanja gospodarskihciljeva, predstavlja svaku ekonomsku mjeru kojom se troškovi, cijene


ili teèajevi valuta formiraju na razini gdje ih ne bi postavilo slobodnodjelovanje tr�išta (Pertrot,1980:94; Saboloviæ, Preseèan,.1994:290).U povijesti ekonomske misli brojna su teorijska tumaèenjamehanizma impulsa vanjskoj trgovini ili osnove na kojoj poèivavanjska trgovina i ukljuèivanje i specijalizacija zemalja umeðunarodnoj razmjeni. Uz standardnu “èistu teoriju vanjsketrgovine” pojavljuju se i novije teorije s ambicijama da umjestoidealiziranih modela pribli�e tumaèenja stvarnim tr�išnim uvjetima(Saboloviæ, Preseèan, 1980:94).

Prema teoriji dispariteta profesora Pertota vanjska je trgovina odrazstanja nacionalne privrede i gospodarske intervencije na domaæem isvjetskom tr�ištu. Gospodarska struktura i ekonomska intervencijazajedno odreðuju stanje ili uvjete domaæeg tr�išta. Druga stranameðunarodne razmjene je gospodarsko stanje na svjetskom tr�ištu, ato je cjelokupna ponuda i potra�nja u inozemstvu za robama,uslugama i kapitalom.

Nastanak meðunarodne razmjene ili mehanizam vanjskotrgovinskogimpulsa mogao bi se prikazati kao model:

MR = f (Dt, Rt, St)

pri èemu su:MR = meðunarodna razmjena,f = funkcija,Dt = privredna struktura gospodarstva, ili temeljne

proizvodne osobine domaæeg tr�išta,Rt = reguliranje tr�išta ili tr�išna intervencija,St = stanje ponude i potra�nje na svjetskom tr�ištu.

Meðunarodna je razmjena funkcija gospodarske strukture domaæeprivrede, institucionalnih rješenja ili sustava ekonomske politike istanja na svjetskom tr�ištu roba, usluga i kapitala (Saboloviæ, 1995;Saboloviæ, 1996:109-137). Vanjska trgovina kao najpreciznijeevidentirani dio meðunarodne razmjene podlije�e istom mehanizmukao i druga dva nevidljiva sektora usluga i kapitala u ekonomskimtransakcijama s inozemstvom.

Do izvoznog i uvoznog posla doæi æe kada kalkulacije na osnoviusporedbi domaæih i svjetskih cijena budu omoguæile ostvarivanjedobiti u poslovanju s inozemstvom. Unutrašnje i vanjske cijenemoguæe je usporeðivati putem valutnih teèajeva koji su usuvremenim uvjetima u disparitetu u razlièitim gospodarskimtransakcijama.


U dvojstvu materijalnih i institucionalnih unutrašnjih èinitelja kojiutjeèu na razvoj meðunarodnih privrednih odnosa sa svjetskimtr�ištem, te�ište je utjecaja na materijalnim uvjetima razvoja.Institucionalni intervencionistièki utjecaj, koliko god bio znaèajan posvojim kratkoroènim djelovanjima, u objašnjavanju dugoroènedinamike vanjske razmjene postupno nu�no dolazi u drugi plan. Usvojoj i najinternzivnijoj primjeni mo�e se privredna politika“nakalemiti” ipak samo na postojeæe objektivne ekonomske uvjete.Proizvodne, tehnološke i troškovne stvarne osobine gospodarstvaprestavljaju privrednu strukuru. Tr�išna intervencija te uvjete mo�emaksimalno modificirati, mo�e ih i deformirati, ali u tomnajradikalnijem djelovanju ne samo što se mora na njima zasnivatinego mora i o njima voditi raèuna, priznati ih kao granicu svoje moæi(Pertot, 1986:337; Saboloviæ, Preseèan, 1994).

U kratkom roku ili odreðenom èasu mo�e se mjerama ekonomskepolitike ostvariti ciljeve, ali prolaskom vremena kumuliraju se tr�išneposljedice takvog reguliranja u prateæim posljedicama sposobnim daonemoguæe nasilje bez kraja nad tr�ištem.

Najbolja ilustracija ogranièenih vremenskih i ekonomskih dometaekonomske intervencije razabire se iz centralno - planskog voðenjavanjske trgovine. Sve su zemlje s takvim administrativnim mjeramauspijevale na kratak rok postiæi veæu dinamiku izvoza, uvoza ilivanjskotrgovinskog obrta (zbroja izvoza i uvoza) od svjetskogprosjeka. Nakon izvjesnog vremena, ovisno o razvijenosti iekonomskoj snazi dr�ava, nastupila je prijelomna toèka i sve sucentralno - planske zemlje poèele relativno zaostajati u dinamicivanjske trgovine za svjetskim prosjekom i u razdobljima nominalnograsta nacionalnih pokazatelja o vanjskoj trgovini. Promjene udjela ustrukturi svjetske trgovine prema ponderu pojedinih privreda i grupazemalja u svjetskom totalu u razdoblju od tri desetljeæa, svjedoèe onemoguænosti ekonomske intervencije da odr�i vanjsku trgovinu narazini i dinamici za koju ne postoje materijalna osnova gospodarskestrukture i stvarni tr�išni kriteriji.

U uvjetima intervencionizma ekonomska intervencija je uzrok iposljedica promjena privredne strukture i njezinih komponenti i na tajnaèin je nu�no ukljuèena u utjecaj na struktutralne promjene ikretanja u meðunarodnoj razmjeni.

Pomoæu izravnih privrednih mjera mo�e se kratkoroèno postiæi izvozili uvoz kakav ne proizlazi iz privredne strukture zemlje, kojeg ne bi


potaklo slobodno tr�ište. Dolazi do dvostrukog ekonomskogdjelovanja privredno - politièke intervencije. Kratkoroène promjeneu strukturi svjetske trgovine mogu biti rezultat intenzivne izoliraneintervencije, dok su dogoroène promjene sastava meðunarodne robnerazmjene uvjetovane utjecajima intervencionistièki oblikovaneprivredne strukture zemlje.

Ilustracija tr�išne reakcije na mjere ekonomske politike mo�e serazabrati i u vanjskoj trgovini Hrvatske od poèetka voðenjadeflacijske politike na kraju 1993. godine. Politièki cilj stabilizacijeteèaja nacionalne valute stavljen je ispred vanjskotrgovinskoga,odnosno stabilizacije vanjske trgovine robama i uslugama. Uspješnonominalno suzbijanje inflacije deflacijskom politikom i politikomteèaja istodobno je dovelo i do opadanja izvoza u vanjskoj trgovini, aodrazit æe se vremenom još izrazitije na gospodarski razvoj izvanjavnog sektora i zaposlenost na nacionalnom tr�ištu.

Valutna politika veæ petu godinu uzrokuje deflaciju, recisiju, prijetiprivrednim slomom i destimulira izvoz. O tome svjedoèe veæ recentnistatistièki podaci, a zaostajanje izvoza za uvozom u prilog sunavedenom rastu deficita robno - uslu�ene bilance u vanjskojtrgovini. (Vidi: Statistièki privitak).

Uz štetu u meðunarodnoj razmjeni valutna je politika posebnopogubna i za našu gospodarsku buduænost jer bitno utjeèe na kriterijeosobina i kolièine novih investicija koje æe se ugraditi u privrednustrukturu svojim troškovnim osobinama koje æe drastièno izmijenitiposlovni i tr�išni znaèaj proizvodne strukture èim se napustideflacijska valutna politika kakvu ne vodi ni jedna uspješnaindustrijska zemlja u svijetu. Zato nitko u svijetu ne vodi valutnupolitiku deflacije, a posebice se time i ne hvali. Sve zemlje suspješnim gospodarstvom prije stimuliraju nego što bi destimuliralerazvoj vlastitog gospodarstva i te�nju za punom zaposlenosti imakroekonomskim optimumom u svim dijelovima društvenog�ivota. Depresija i deflacija mogle bi se normativno procijenitiopasnijima i gorima od bivše, a postoji opasnost i buduæe inflacije.

Na opasnosti recentne deflacijske politike upozorio je profesor AntunŠokman ukazujuæi na previsoku cijenu gospodarske politike -“dugotrajnu recesiju ili bez inflacije, ali bez rasta” (Šokman, 1996).

Na vanjsku trgovinu Hrvatske mo�e se utjecati razvojem privrednestrukture koja æe se preustrojavati kao posljedica tr�išnih djelovanja


mjera ekonomske intervencije, dok su dinamièni uvjeti svjetskogtr�išta objektivno dani za “malu zemlju” i izvan domašaja moæinjezine gospodarske politike. Izlaz iz materijalnih strukturnih teškoæai iz postojeæih sustava intervencije nu�an je da bi se hrvatska privedamogla probiti do nove vanjske ravnote�e na višoj razini razmjene. Tobi morala biti posljedica tehnološke i troškovne rekonstrukcije idobro koordinirane ekonomske politike kojom æe se osigurati da imeðunarodna razmjena pridonose optimalnom korištenjugospodarskih potencijala Hrvatske.

Rekonstrukcija u tranziciji

Proces “tranzicije” od centralno - planskog do tr�išnog društva, ilikolokvijalno reèeno “from Marx to market” pokušava se formulirati ikao znanstvena teorija oslonjena na sljedeæim pretpostavkama:

• pluralizam tr�išta u smislu funkcije integralnog tr�išta,• pluralizam vlasništva u smislu dominacije privatnog

vlasništva,• pluralizam politièkog ustrojstva u smislu višestranaèke

parlamentarne demokracije i funkcije pravne dr�ave.

Temeljni je zadatak ekonomije i politike tranzicije da na osnoviuspostavljanja prekinutih spomenutih povijesnih trendova potaknerazvoj bivših socijalistièkih zemalja Središnje i Istoène Europe upravcu ostvarivanja modela tr�išne (graðanske) demokracije.3

Za Republiku Hrvatsku oèito ne vrijede pravila igre tranzicije odrealnog socijalizma sovjetskog tipa, jer se u našoj dr�avi tr�išterazvijalo veæ èetvrt stoljeæa, od reforme iz 1965. godine do 1990.godine kada je hrvatski Sabor donio brojne zakone s kojima je otvorioput k integralnom tr�ištu i višestranaèkoj demokraciji na prvimvišestranaèkim izborima. Privatno se vlasništvo u Hrvatskoj razvijalok pluralizmu vlasništva i stvaralo preduvjete za brzo prevladavanjeprivatnog vlasništva, ostvarenog u nekoliko godina, dok su još ususjednim zemljama socrealistièki poduzetnici tek sanjali ookuænicama i malim privatnim obrtnièkim radionicama. U Hrvatskojje veæ cvalo i poduzetništvo i njegovalo tradiciju koja je omoguæilafinancijsku podlogu za brzu privatizaciju u devedesetim godinama.


3 Macesich 1991. i Dr. D. Vojniæ 1992. Cit. prema Saboloviæ i Preseèan: Hrvatska umeðunarodnoj ekonomiji, str. 258.

Navedeni razlozi daju osnovu za tezu da bi pokušaj tranzicije u stilunaših susjeda koji su “gradili socijalizam” sve do ruske perestrojke, ustvari znaèio korak unazad za dr�avu sa suboptimalnim tr�išnim,vlasnièkim i demokratskim tradicijama, ali ipak perspektivnima sastajališta razvijenih kapitalistièkih industrijskih zemalja. Trebaposebno istaknuti i poduzetnièke tradicije u Hrvatskoj dokazane ubrzoj i vještoj privatizaciji društvenog vlasništva. Naši poduzetnici itr�išni igraèi oèito nisu nastali preko noæi, niti su se svi vratili izpluralizma tr�išta, vlasništva i demokracije. Zbog toga bi se uHrvatskoj umjesto o tranziciji moglo prije govoriti o potrebirekonstrukcije (temeljito preustrojavati ili organizirati sasvimnanovo) gospodarstva, u èemu je posebno znaèajna transformacija ilipromjena na bolje hrvatske meðunarodne razmjene na osnovistimulativnih tr�išnih uvjeta reguliranih i mjerama dr�avneintervencije, srodne iskustvima razvijenih industrijskih zemalja.Ideolozi tranzicije èini se da izbjegavaju istra�ivanje suvremenogtr�išta dispariteta troškova, cijena i valuta jer im nedostaje znanja iiskustva.

U Hrvatskoj postoji nekoliko kapitalnih knjiga profesora VladimiraPertota o reguliranju tr�išta u funkciji optimalne meðunarodnerazmjene roba, usluga i kapitala. U njima su obrazlo�enja i teorijskepostavke za koje se pokazalo zanimanje na nekoliko inozemnihsveuèilišta, pa i u Meðunarodnom monetarnom fondu. U njihovojtradiciji se treba zalo�iti umjesto za obnovu i tranziciju hrvatskoggospodarstva i naše meðunarodne razmjene, za rekonstrukcijusposobnu da stvori preduvjete za gospodarski optimum razvoja,zaposlenosti i blagostanja (Saboloviæ, 1996).

Kod meðunarodne razmjene na osnovi teorije dispariteta troškova,cijena i valuta prevladava uvjerenje da je razvoj uspješnemeðunarodne razmjene prvenstveno odraz unutrašnjeg stanjagospodarstva, s obzirom na to da sve transakcije s inozemstvompoèinju i završavaju na nacionalnom tr�ištu. Na privrednu strukturunadovezuje se utjecaj reguliranja tr�išta uz pomoæ gospodarskeintervencije s kojom se ostvaruju optimalni ciljevi privrede i društva.U tu funkcionalnu vezu nadodaje se i djelovanje svjetskog okru�enjakroz najobjektivniji utjecaj ponude i potra�nje na svjetskom tr�ištu.

Unutrašnja privredna struktura sastoji se od svih gospodarskihpotencijala odreðenih tehnološkim osobinama proizvodnji i profilomtroškova proizvodnje na mikrorazini poduzeæa i na agregatnoj


makrorazini cijele privrede. Posebno je znaèajna uloga iraspolo�ivosti faktora proizvodnje, kapitala i kvaltitetne radne snage.

Reguliranje tr�išta radi ostvarivanja postavljenih makroekonomskihciljeva odigrava se na razini cijelog gospodarstva uz pomoæ dr�avneintervencije. Primjena mjera ekonomske politike dovodi troškove,cijene ili teèajeve nacionalne valute na one paritete i disparitete nakoje ih nikada ne bi postavila slobodna ponuda i potra�nja naslobodnom tr�ištu (Saboloviæ, Preseèan, 1994: 290):

Reguliranje tr�išta znaèi interveniranje dr�ave u privredi kako bi seutjecalo na njezino funkcioniranje u skladu s te�injom k optimumu ukorištenju i razvoju raspolo�ivih gospodarskih potencijala.Reguliranje tr�išta u tr�išnoj ekonomiji ne pokušava potpunoiskljuèiti tr�išni mehanizam. Prije se radi o djelomiènomprilagoðavanju tr�išnog mehanizma (Heesterman , 1974).

Kombinacijom pozitivnih utjecaja tr�išne konkurencije i korektivnedr�avne intervencije ostvaruju se i oni ciljevi koje slobodno tr�ište nebi jamèilo, posebice na podruèjima gdje je prisutno monopolistièkoposlovanje ili kod javnih dobara gdje je tr�išna alokacijska funkcijasuboptimalna. Uspješni poslovni pothvati u meðunarodnoj razmjenimogu dati visoku dobit, ali istodobno nepovoljno utjecati na razvojukupne domaæe proizvodnje i zaposlenosti ili na formiranje strukturetroškova na domaæem tr�ištu. Politika pune zaposlenosti nijeimanentna slobodnom tr�ištu pa se od Velike svjetske krize1929.-1933. godine na ovom pitanju provjeravaju uspješnosti vlada.

Kako se dobro usklaðenom ekonomskom politikom mo�e ostvaritidobra postignuæa u razvoju i meðunarodnoj razmjeni, a nakondrastiènih ratnih razaranja, ona mo�e biti smjerokaz pri kreiranjumodela rekonstrukcije i razvoja hrvatskog gospodarstva imeðunarodne razmjene.

Strukturni preduvjeti sanacije gospodarstva

Neprijeporna je potreba za ambicioznim pothvatom kao što jedefiniranje puteva konsolidacije cjeline i razlièitih dijelovagospodarstva, da bi se nadomjestilo refleksne i parcijalne mjere kojesu se poduzimale od nastanka nove suvremene hrvatske dr�ave uratnim uvjetima. Èak i u sreðenim tr�išnim gosodarstvima dobrokoordinirane privredne mjere, koje vode raèuna o cjelini tr�ihnih


djelovanja reguliranja gospodarstva, daju djelotvornija postignuæa odneusklaðenih rješavanja parcijalnih i konkretnih tr�išnih nedostataka.

Najprije se treba uzeti u obzir da je hrvatsko gospodarstvo naslijedilobrojne slabosti iz povijesti bivše SFRJ, pa èak i iz ekonomskeprethistorije Kraljevine SHS, i Austorugarske carevine. Kroz sva tarazdoblja stvarale su se troškovne i lokacijske osnove razvitkahrvatskog gospodarstva te se ti utjecaji nalaze i u polaznimlokacijskim, troškovnim i proizvodnim uvjetima RepublikeHrvatske.

Stvaranjem novih dr�ava namjesto SFRJ znaèajno su se narušili iuhodani, iako suboptimalni, uvjeti proizvodnje i meðunarodnerazmjene. Nekadašnja unutrašnja trgovina na domaæem tr�ištupretvorila se u meðunarodnu razmjenu s poveæanim otporima,politièkim i komercijalnim rizicima ili je potpuno nestala.

Na troškove proizvodnje nastao je sna�an udar gubitka dijela tr�ištasirovina ili radi njihovog stjecanja inozemnog troškovnog statusa, aizgubila su se i tr�išta na kojima su postojali veæ stalni tradicionalnikupci proizvoda iz Hrvatske. Nekadašnja unutrašnja trgovina bezposebnih prepreka u sretanju domaæe ponude i potra�nje, postala je zamnoga poduzeæa vanjskom ili meðunarodnom razmjenom, uz sveprateæe promjene u tr�išnoj kalkulaciji, prvenstveno izra�ene putempoveæanih otpora, a time i troškova pri kretanju roba i faktoraproizvodnje, rada i kapitala, što se prouzroèilo jaèanjemgospodarske posebnosti i individualnosti svake od novonastalihzemalja. Izmijenjeni poslovni i tršišni uvjeti mogu dovesti u pitanje itr�išnu opravdanost i konkurentnost nekih od preobra�enih polo�ajaproizvodnji u novim uvjetima.

Zbog toga je nu�no provjeriti i preispitati cjelokupno hrvatskogospodarstvo u novim konketnim proizvodnim i vanjskotrgovinskimmoguænostima. To je prvenstveno interes svakoga poduzeæa, ali istotako i cijele privrede na koju se lanèano širi izravni i posredni pritisakna rast troškova, to znaèi i dr�ave nadle�ne za stabilnost tr�išnihstimulativnih uvjeta poslovanja i za makroekonomske rezultate ipokazatelje. Na poèetne nepovoljne strukturne uvjete proizvodnjenadodaje se i nedostatak kvalitetnih poslovnih iskustva poduzetnika imenad�era srednje i mlaðe generacije, a nadovezali su se i razaranja itroškovi rata kao dodatne teškoæe koje potenciraju potreburekonstrukcije, prije nego obnove razorenog, ali i neošteæenoggospodarstva.


Kod ošteæenih ili uništenih gospodarskih objekata neosporna jepotreba obnove, ali uz rekonstrukciju i modernizaciju. Treba voditiraèuna o tome radi li se o investicijama koje su u funkciji razvoja, iliipak prvenstveno o objektima koji æe poveæati skupu potrošnju raznihvrsta. Proizvodnje s udjelom visokih materijlnih troškova æe se nakraju opet odraziti na porast materijalnih troškova proizvodnje ustrukturi pojedinaènih i agregatnih cijena i smanjiti konurentnostnacionalnog gospodarstva na svjetskom tr�ištu.

Obnova ili rekonstrukcija

Oèekivanje gospodarskog poleta i prosperiteta nakon ratnih nevolja,razaranja i siromaštine budi optimizam kod puèanstva. Tako jeuglavnom bilo poslije svakog rata u svakom dijelu zemaljske kugle.Taj se zanos treba popratiti i s operativnim mjerama koje jamèe istimulativne poslovne uvjete za poduzeæa. Uz �ar obnovegospodarstva nu�an je sustavni pristup, pa valja upozoriti i naopasnost ponavljanja grešaka naših predaka iz prethodnihposlijeratnih obnova u ovom podneblju. Razlog za sumnjièavost jeutoliko jaèa što se meðu kreatorima ekonomske politike nalaze i oništo su veæ prenijeli na leðima, ili barem do�ivjeli, jednu obnovunakon Drugog svjestskog rata, a veæina je ekonomista i poslovnihljudi stasala u vremenu nedjelotvorne ekonomske koncepcije i tako senavikla na raznolike poteze kreatora ekonomske politike te mirenje sasuboptimalnim i nestimulativnim stanjem na tr�ištu.

Buduæi da se u bivšem jugoslavenskom privreðivanju i proizvodnojstrukturi previše dugo pojavljivao sustav potcjenjivanih tr�išnih itroškovnih kriterija, velika je opasnost ako bi se buduæi razvojregulirao uz podjednaku troškovnu nesenzibilnost. Ekonomistisrednje generacije lakše mogu usvojiti novi tr�išni �argon nego selišiti stila upravljanja koji su mu godinama tesali uèiteljisocrealistièkog podrijetla.

Postoje indicije da se dio gospodarskog mentaliteta neostjetljivosti zaznaèaj troškova poslovanja ugradio i u proces tranzicije hrvatskoggospodarstva na putu od Marxa prema tr�išnom poslovanju - fromMarx to market. Zalaganje za skupi rast proizvodnji bez obzira nanjihove kvalitativne, tehnološke i troškovne osobine predstavljanastavak administrativno planskog pristupa umjesto tr�išnekoncepcije.


Drastièno pogoršanje privrednih pokazatelja na poèetku devedesetihgodina u Hrvatskoj ne bi se smjelo tumaèiti iskljuèivo ratnimposljedicama, zaboravljajuæi strukturne razloge uvjetovaneprethodno desetogodišnjim razdobljem �estoke gospodarske isvekolike krize i u Hrvatskoj, iako je razaranje gospodarskih uvjetanajoèitije i najizrazitije.

Potrebno je uoèiti i obrazlo�iti opadanje gospodarstvenih aktivnosti,zaposlenosti, �ivotnog standarda i drugih pokazatelja kao nastavakopadanja po krivulji dugoroènog paraboliènog trenda iz ranijihgodina. Rat je potencirao negativne tendencije, ali ne bi smiomaskirati bit uzroka nedjelotvornih postojeæih najveæih poduzeæa iskromnih postignuæa u gospodarstvu i vanjskoj trgovini. Nepovoljnigospodarski i posebice vanjskotrgovinski rezultati u posljednjih petgodina ne mogu se staviti na dušu ratnim zbivanjima veæ prijeneadekvatnoj “dogmatskoj” tr�išnoj politici koja je bje�eæi od Scilezapala u vrtloge Haribde.

Nezadovoljavajuæe privredne rezultate u razvoju i meðunarodnojrazmjeni uzrokuju prvenstveno troškovno i tehnološki nedovoljnopreobra�ene skupe proizvodnje nastale u povijesti bez adekvatnetroškovne i tr�išne kalkulacije, praæene nekordiniranomekonomskom politikom. Ako bi takve gospodarski neracionalne, aèesto i komercijalno besmislene djelatnosti, poveæale svoju aktivnostuz dr�avnu potporu radi iluzije o�ivljavanja gospodarstva, to bimoglo stvoriti gubitke i donijeti više štete nego koristi. Isto tako je iiluzija stabilnosti treèaja nacionalne valute skupo plaæena gubicimana podruèju rasta i zaposlenosti, neuvjerljivo svjedoèeæi o uspješnostitaštih kreatora valutnog eksperimenta.

Rast proizvodnje treba biti zasnovan na istra�ivanju strukturetroškova, u kojoj æe biti smanjeni visoki materijalni troškovi, apoveæan udio rekapitalizacije ili formiranja novog kapitala, te tr�išnihosobina. postojeæih proizvodnji kao temelju za tr�išnu selekcijuuvjeta za razvoj djelotvornih gospodarskih sektora. Preduvjetprivredne uèinkovitosti je ispravljanje postojeæih troškovnika svedok se ne eliminira veliki dio dosadašnje i stvori znaèajne nove,troškovno usklaðenije proizvodnje.

Buduæi da se u našoj investicijskoj strukturi suviše dugo oèitujesustav potcjenjivanja kriterija troškova, opravdana je pretpostavka danajveæi dio postojeæe proizvodnje oèituje troškovnu neosjetljivost.


Njezino bi stimuliranje dalo skupi rast “proizvodnji s gubitkom”,praæenih uništavanjem kapitala.

U tragiènim ratnim razaranjima moglo bi se naæi i “sreæe u nesreæi”,èak i nešto “dobroga”. Rat je vjerojatno zatvorio i neke proizvodnje,za što bi politièari i vlast teško našli snage i hrabrosti, jer bi nestanakpostojeæe potpore ekonomske politike znaèio prepustiti ihprestrukturiranju na tr�ištu, a za mnoge i neizbje�noj sudbini. To bipoveæalo i kroniènu nestašicu radnih mjesta i pad zaposlenosti.

Besperspektivni pogoni vjerovatno ponegdje u Hrvatskoj rade i dalje.Dio njih æe tr�ište bez dr�avnih protekcija vjerojatno zatvoriti ilipreobraziti i u miru, dok se neke iz strateških razloga i politikezaposlenosti mo�da isplati i podr�avati i štititi.

U uvjetima nekoordiniranog reguliranja tr�išta postoji opasnost dazbog nesavršene konkurencije i raznih moguæih monopolskihtendencija nestanu s tr�išta perspektivna poduzeæa, a pre�ive u osnovitroškovno i tehnološki besperspektivna.

Teška ratna razaranje treba promatrati u svjetlu poznatih iskustavadrugih zemalja, uz uoèavanje svih bitnih razlika. Njemaèka i Japanbili su do temelja uništeni u Drugom svjetskom ratu, a postali susvjetske gospodarske velesile. Razvojem novih proizvodnji nanajnovijim tehnologijama nadmašili su pobjednièke zemlje, koje suse koristile reparacijskim strojevima otetim od pobjeðenih ipora�enih.

Razlozi govore u prilog prihvaæanju iskustva rekonstrukcije poputNjemaèke i Japana, umjesto ponovnog obnavljanja porušenog, atr�išno neracionalnog dijela gospodarstva i dosadašnjih idejakreatora ekonomske politike. Stari se opasni mentalitet ekonomskisuboptimalnog investiranja i privreðivanja uz pomoæ nekoordiniraneekonomske politike mo�e najlakše obnavljati, ako je uopæe i biotemeljito razoren.

Kao suprotnost bi se moglo usporediti neke od temeljnih osobinajapanske dr�avne intervencije zapoèete u poslijeratnoj rekonstrukciji,a izrasle u djelotvorni sustav optimalnog razvoja u svjetskojkonkurenciji. Uz najširu primjenu intervencionistièkih instrumenata,Japan do sada nije pokazivao znake ekonomskih devijacija koje inaèeizaziva eksces primjene intervencije na koji se nailazi èesto kodzemalja koje primjenjuju i mnogo bla�e intervencionistièke mjere.Japan je izgleda našao jednu optimalnu kombinaciju primjene


djelovanja slobodnog tr�išta i njegovog intervencionistièkogusmjeravanja. Slobodu djelovanja tr�išta ostavlja posvuda gdje jedjelovanje ekonomske intervencije nesigurno ili nepouzdano, aliintervencijom ogranièava tr�ište posvuda gdje slobodno tr�ište mo�erazviti uvjete koji privredno - politièki ne odgovaraju izgledimaostvarenja postavljenih ciljeva. Time se saèuvalo pravo na aureoluprivrednog liberalizma, a istovremeno je tr�ište djelovalo samo posebi bolje i u pravilu upravo onako kako se privredno - politièki�eljelo.

Posebno zanimanje mora pobuditi japanska organizacija formiranja ikorištenja kapitala u funkciji optimalnih gospodarskih postignuæaputem tr�išnog usmjeravanja investicija. Praktièki zatvoren izašaltera bankarske piramide (hijerarhijski i tr�išno povezanogbankarskog sustava), taj je kapital na neki naèin privredno - politièkisocijaliziran. Kapital je istovremeno u privatnim rukama, jer jeprivatno vlasništvo dionièara, a ne samo industrije nego i banaka(osim emisione banke). Privatnik na ulo�eni kapital naèelno dobivamaksimalnu dividendu, ali samo na neposredno ulo�en kapital, ali nei na njegovu priraslu vrijednost.

Rekapitalizacija ili formiranje novog nacionalnog kapitala u Japanujedna je od najviših na svijetu, iako nastaje u jednoj od prirodenajsiromašnijih privreda s najnepovoljnijom moguæom geografskomlokacijom. Ekonomski recept i metode s kojima se to postiglo unajmanju ruku moraju pobuditi interes onih zemalja koje su na nekinaèin u sliènom polo�aju, iako je japanska ishodišna situacija sigurnojedna od najnepovoljnijih u svijetu.

Mo�e se pretpostaviti da je Japan jedna od malobrojnih zemalja kojaje na vrijeme shvatila da je moderna privredna politika s razvojemsvih moguæih alternativnih intervencionistièkih moguænosti postalaposebna znanost ili vještina koja mo�e dovesti do uspjeha neovisno opolitici ili društvenom ureðenju u kojemu se ona primjenjuje. Uspjehovisi prije svega o adekvatnosti izabranih mjera i o naèinu i vremenunjihove primjene. Japanci ne kriju tajnu svoje ekonomske politikekoju koordinira Ministarstvo za industriju i trgovinu – MITI,bankarski sustav i druge financijske institucije, kao ni svoja temeljnaopredjeljenja na tehnološki konkurentne i znanjem intenzivne sektore(Saboloviæ, 1996:124). Japanske gospodarske tegobe izazvanepovezanošæu tr�išta i podjelom sudbine s dalekoistoènim azijskimgospodarskim “tigrovima i zmajevima” ne derogira neosporni


rekordni razvoj gospodarstva i vanjske trgovine. Veæ su japanskinezavisni ekonomisti pripremili scenarij razvoja do 2020. godine.4

Koncepcija tr�išne selekcije

U teoriji modela gospodarske tr�išne selekcije postoji koncepcijaprofesora Vladimira Pertota, koja nije pobudila zanimanje kreatoraekonomske politike kada je objavljena u drugoj polovici osamdesetihgodina, a a�urirana je poèetkom devedesetih. Taj model, srodanjapanskoj privrednoj politici, zasniva se na teoriji disparitetatroškova, cijena i valuta, a istodobno se protivi i novom dogmatizmuslobodnog tr�išta zasnovanog na ideologiji laissez - fairea, èiji je krajnavijestio i nekrologom popratio lord Keynes, veæ poèetkomdvadesetog stoljeæa. Na Keynesovim je poslijediplomskimpredavanjima, u�ivo, profesor Pertot zaèeo svoje intrvencionistièkeideje. One su pihvaæane u gospodarskoj stvarnosti, posebice uJapanu, zanimaju i èinovnike MMF-a, ali su se pokazaleneprimjerenima mentalitetu samoupravnog socijalizma u našempodneblju, i to u doba agonije, potkraj osmog desetljeæa prošlogstoljeæa

Bivši i sadašnji kreatori hrvatske ekonomske politike godinamaproklamiraju spremnost na promjenu privredne strukture i izlazak izekonomske krize, stavljujuæi posebno te�ište na problememeðunarodne razmjene. Uz te slu�bene napore pojavljuju se iinicijative jednog broja ekonomista da ponude svoja vlastitakoncepcijski i struèno raznolika rješenja na tragu razlièitihekonomskih škola. Bez spominjanja raznih pokušaja, mahom iteorijski necjelovitih i nedosljednih, valja upozoriti na cjelovitukonzistentnu koncepciju profesora Vladimira Pertota. Njezine sutemeljne naznake:

Rast proizvodnje treba biti zasnovan na saznanjima istra�ivanjastrukture, dispariteta troškova i cijena, te tr�išnih osobina postojeæihproizvodnji, kao temelju za tr�išnu selekciju uvjeta za razvojgospodarskih sektora. Preduvjet makroekonomske efikasnosti jeispravljanje postojeæih troškovnika sve dok se ne eliminira veliki diodosadašnje i stvori znaèajna nova troškovno usklaðena strukturaproizvodnje.


4 Economist, London, March 20th - 28th ,1998.

Buduæi da se u našoj investicijskoj strukturi suviše dugo oèitovaosustav potcjenjivanja kriterija troškova, opravdana je pretpostavka danajveæi dio naslijeðenih postojeæih proizvodnji oèituje troškovnuneosjetljivost i da je njihovo stimuliranje u biti skupi rast“proizvodnji s gubitkom” bez kvalitetnih uèinaka, praæendestrukcijom kapitala, što se na kraju mora pokriti i platitideprecijacijom domaæe valute, zaostajanjem u razvoju ikonkurentnosti u inozemstvu. Tr�išna koncepcija prestrukturiranjagospodarstva poèinje od razvoja poljoprivrede pri èemu posebanznaèaj imaju iskustva Europske zajednice i njezine poljoprivrednepolitike.

Koncepcija cjelovite konsolidacije i razvoja polazi od teze da bi seproblem troškovne adaptacije mogao lakše rješavati u poljoprivredinego u postojeæoj industriji kakva je ostala u naslijeðe nakon raspadabivše SFRJ.

Model prestrukturiranja kao prihvatljiva osnova za gotovo svakuprivredu mogao bi se primijeniti uz nu�ne prilagodbe i na hrvatskogospodarstvo. Prema odreðenoj viziji ekonomske politike s kojom bise moglo najprije stabilizirati poljoprivredu, trebalo bi upravo cijenepoljoprivrednih proizvoda uzeti kao osnovicu i polazni paritet svihbuduæih tr�išnih proraèuna optimalnih pariteta cijele ostale privrede,industrije i uslu�nih djelatnosti. Teèaj nacionalne valute premacijenama poljoprivrednih proizvoda morao bi unaprijed jamèitipoljoprirvredi rentabilan otkup i stimulirati proizvodnju koja bipokrivala sve naše potrebe, osiguravala iskorištenje kvalitetnihpoljoprivrednih površina i otvarala moguænost zaposlenosti zahrvatske farmere. Utvrðivanje takvog poljoprivrednog teèaja uodnosu na cijene proljoprivrednih proizvoda, a u skladu s potrebamakonsolidacije i razvoja agrara, vjerojatno bi èinilo manje poteškoæa ustvaranju uvjeta za optimalno formiranje pariteta troškova i cijena.Moglo bi ga se odmah reguliranjem tr�išta postaviti negdje na razinipariteta “zelenih teèajeva” u Europi. Ako Europa prema timteèajevima mo�e imati i uspješnu industriju, iako uz mnogo trzavica isubvencija koje uzrokuju i kontroverzne ocjene uèinaka CAP-a(Zajednièke poljoprivedne politike Europske zajednice) u teorijskimistra�ivanjima i u gospodarskoj stvarnosti, to bi moralo vrijediti i zanas. Koliko god bi se visoko morao odrediti paritet “zelene valute”,on ne bi smio smanjivati našu konkurentnost preko visine nadnica i uonim vodeæim izvoznim industrijskim granama u kojima i inaèemoramo postiæi meðunarodnu konkurentnost, niti u proizvodnji


namijenjenoj prodaji na domaæem tr�ištu, bez neke posebnevanjskotrgovinske zaštite.

Cijene koje omoguæuju odreðeno formiranje kapitala i u europskojproljoprivredi, morale bi to jamèiti podjednako i svim domaæimagrarnim proizvoðaèima. Potom bi se moglo pristupiti odreðivanjutr�išnih uvjeta za formiranje svih ostalih cijena u procesukonsolidacije i prestrukturiranja u industriji. U hrvatskoj ekonomskojznanosti uglavnom se iskristaliziralo saznanje da poljoprivrada unašem podneblju nema izgleda da bude dominantni izvozni sektor.Pokazalo se opasnim vjerovanje da se metodama suprotnim od onihkoje su se nekoæ primjenjivale u administrativnom planiranju mo�epoljoprivredi vratiti njezin nekadašnji izvozni polo�aj. Uvijek æemoizvoziti neke agrarne proizvode posebne kvalitete koje mo�emoproizvesti uz relativno niske troškove, kao što to rade i industrijskezemlje. To pretpostavlja odbacivanje svaštarskog, rastresitog(diverzificiranog) i kapilarnog izvoza i usredotoèiti se na namjenskuizvozno orijentiranu proizvodnju posebne kvalitete sposobnu dasama stvori svoju izvoznu potra�nju. Takve izvozne proizvodnjepoljoprivrednog sektora mogle bi se regrutirati iz nekihtradicionalnih, mo�da i zaboravljenih proizvoda, ali i razvojemnovih, nakon provjere ekonomskom logikom, kao preduvjet tr�išnepotpore i tr�išne stvarnosti. Nekada se u nas kvalitetno proizvodilo sizgledima za prihvaæanje i na svjetskom tr�ištu npr. purane, voæe,ljekovito bilje, salame, pršute, duhan, ovèji sir, lozovaèu(Pertot,1986). Argumenti za razvoj kvalitetne poljoprivredneproizvodnje niskih troškova i visoke kvalitete nisu nipošto i razlog zastimuliranja hipertorofirane poljoprivrede. Postignuæa i nedostaciCAP-a pru�aju vrlo korisne smjerokaze i iskustva koje treba pomno idetaljno provjeriti i istra�iti moguænost prilagodbe spefiènimuvjetima i potrebama Republike Hrvatske, vodeæi raèuna da su istruèni i znanstveni razlozi èesto optereæeni pristranošæu i interesimazemalja i tvrtki zainteresiranih da profitiraju slabljenjem ili èaknapuštanjem zajednièke europske agrarne politike. Jednako je jasan imotiv europskih struènjaka svjesnih da više od dva i pol desetljeæaagrarnog protekcionizma nije omelo uspješan europski razvoj pazaštitnu politiku zato njeguju i dalje.

Nakon definiranja tr�išnih uvjeta za razvoj proljoprivrede postojalabi poèetna osnova i za daljnju rekonstrukciju gospodarstva. Promjenakoja je neizbje�no i hitno potrebna, ako ne �elimo da privredapotpuno izgubi svoju proizvodnu potenciju, mo�e uspjeti samo ako se


provede promjenom strukture investicija i proizvodnih troškovnika.To je dugotrajan proces koji vodi obustavi proizvodnje u objektima snajvišom razinom i nepovoljnim profilom troškova, pa èak istvaranju vakuma u porastu proizvodnje i izvoza sve dok se neuspostavi neka troškovno motiviranija proizvodnja. Presudna je pritome politika teèaja nacionalne valute u funkciji razvoja iunapreðenja meðunarodne razmjene. Nema meðutim ni brzihrješenja niti poma�u jednostrani valutni intervencionistièki zahvati.Deflacija definirana kao tendencija smanjenja cijena i poveæanjekupovne moæi domaæe valute u prvome je redu rezultat poveæanjaproizvodnosti rada. Veæa proizvodnost smanjuje troškove i cijenuproizvoðaèa kao odraz proizvodnih troškova. Odraz ovakvog stanjagospodarstva poveæava proizvodnu konkurentnost na domaæemtr�ištu, dok stvarna konkurentnost na svjetskom tr�ištu ovisi oprateæim mjerama reguliranja tr�išta raznim oblicima gospodarskepolitike, u prvom redu dr�avne intervencije, a posebice presudnovalutnom politikom.

U strukturi cijena posebno je znaèajno u kojoj je vrsti troškova došlodo poveæanja proizvodnosti ili uèinkovitosti i tako se prouzroèilosni�enje cijena. Rubrika materijalnih troškova svojim smanjenjemizrazito pridonosi stabilnosti tr�išta i svjedoèeæi o kvalitativnompomaku u tehnologiji, znanju i upravljanju poveæava konkurentnostproizvoðaèa, a posredno i cijele privrede i u svjetskim relacijama.Smanjenje troška osobnih primanja mo�e biti maè s dvije oštrice.Koliko god smanjuje potra�nju i inflaciju na tr�ištu, toliko smanjenjeefektivne kupovne moæi djeluje na smanjenje efektivne potra�nje, atime i na smanjivanje prometa i potrošnje na tr�ištu, prijeteæi i razvojuproizvodnje ako nadmašuje potra�nju na domaæem tr�ištu, a ne radise o proizvodnji kvalificiranoj za konkuriranje na svjetskom tr�ištu.Najstabilnije je domaæe tr�ište na kojemu se radna snaga plaæa uskladu i na osnovi s njezinom proizvodnosti.

Smanjivanje troškova poreza u svakoj cijeni i u makroekonomskomagregatu u privredi omoguæuje poduzeæu da smanji cijenu i poveæasvoju konkurentnost u zemlji i svijetu. Meðutim, znaèaj prikupljenogporeza pridonosi uspješnijem funkcioniranju dr�ave u borbi zaubla�avanje problema nezaposlenosti, poveæanja blagostanja ikvalitetnije i potpunije osiguravanje javnih funkcija dr�aveprimjereno suvremenom društvu i osiguravanju društvenog mira bezterorizma i kriminala kojima pogoduje bijeda i siromaština. Koliko jeishitreno uvoðenje PDV-a pridonijelo stimulativnosti tr�išnih uvjeta


poslovanja, tra�ilo bi cjelovito istra�ivanje nezavisnih ekonomista.Formiranje novog kapitala ili rekapitalizacije najznaèajniji je trošak ustrukturi cijene jer se iz njega prelijevanjem mogu osigurati noveinvesticije, poveæati porezi, prestrukturirati proizvodnju imodernizirati tehnologiju ili financirati ostvarenje dobitnih idr�avnih ciljeva.

Ako se administrativno izazove deflacija u bijegu od infacije, npr.restriktivnom monetarnom politikom i valutnom politikomprecijenjenosti domaæe valute bez odgovarajuæeg porastaproizvodnosti i efikasnosti rada i privreðivanja, u pravilu mo�e doæido recesije i opadanja privredne aktivnosti, zaposlenosti iprvenstveno zaostajanja izvoza za stimuliranim uvozom. U svakojpolitici kriju se opasnosti i zamke kao i intervencionistièke greškeprimjene krivih neprimjerenih oblika gospodarske intervencije iliopæe tr�išne greške u sluèaju da se �eljeni ciljevi posti�u na naèin kojetr�ište svojim djelovanjem jednostavno ne omoguæuje. Èini nam seda se u Hrvatskoj èini dvostruka greška u voðenju valutne politike i tose onda odra�ava na stanje privrede i vanjske trgovine koja èasovitovapi za rekonstrukcijom i transformacijom do koje vodi drukèijereguliranje tr�išta s bolje usklaðenim mjerama gospodarskeintervencije.

Kod valutne politike treba skicirati te�ište onih unutrašnjih postupakapri investicijama koji su neizbje�ni za uspostavljanje tr�išnih uvjetaza razvoj proizvodnje normalnih troškova i uravnote�enemeðunarodne razmjene. U tom kontekstu stabilna valuta je prijesredstvo nego cilj uspješno regulirane privrede. Prema naslijeðenimstrukturnim osnovama troškova najveæi dio hrvatskih proivodnji veæje preskup, pa je i izvoz u globalu tako skup da vodi odlijevanjusupstancije u inozemstvo. Obustavi porasta troškova u gospodarstvumoralo bi putem nekoliko usporednih akcija slijediti uspostavljanjemtakve proizvodne strukture u postojeæim investicijama koja æe upogledu troškova biti logiènija i perspektivnija u usporedbi skonkurencijom na domaæim i inozemnim tr�ištima. Tehnièkipreduvjet za to moralo bi biti po jedinstvenim kriterijima snimanjepostojeæe strukture troškova veæeg dijela znaèajnijih proizvoðaèa usvim pojedinostima i u cijeloj privredi na jedinstven naèin. Iz tejedinstvene ustanove morali bi postupno izaæi dvojaki prijedlozi kojibi bili osnovica za operativnu ekonomsku politiku. Osim za kreatoremakroekonomske politike rezultati timskog istra�ivanja mogli bipredstavljati i vrlo korisne poslovne informacije za banke i poduzeæa.


Prije svega, u tr�išnoj selekciji definirali bi se uvjeti i razlozistvaranja po jedinstvenim kriterijima novih, izvozno orijentiranih itroškovno kvalificiranih izvoznih proizvodnih središta i zatim pojedinstvenoj troškovnoj tr�išnoj provjeri, razlozi za rekonstrukcijupostojeæih izglednih proizvodnji. Stvaranje novih izvoznièkihsredišta najte�i je i najdelikatniji posao. Samo uz najveæe naporemogu se hitno izraditi projekti koji bi mogli dovoljno brzo, s obziromna sve postojeæe ekonomske domaæe i vanjske uvjete, pru�atiproizvodne moguænosti prete�no za izvoz s izglednim priljevom udeviznim iznosima koji bi pokrivali najmanje iznos tekuæegplatnobilanènog deficita u okviru deviznih potreba zemlje. Banke bitrebale prema tr�išnim kriterijima, kako je to uobièajeno uindustrijskim zemljama, osigurati kapital za financiranje izglednihizvoznièkih pothvata. Istodobno bi trebao teæi proces troškovnereforme u postojeæoj proizvodnji radi dovoðenja na odreðenu razinuvalutne vrijednosti onih proizvodnji, bilo za izvoz ili ne, koje bi semogle odr�avati ubuduæe na domaæem tr�ištu, ali bez nekih daljnjihveæih gubitaka vrijednosti nacionalne valute, odnosno bez subvencijai pretjerane potpore gospodarskim mjerama. Pošto bi se istra�ili ipripremili podaci o troškovnicima o pojedinoj proizvodnji u cijelojprivredi, moglo bi se zapoèeti prave studijske radove u ocjenjivanjupostojeæih troškova na temelju unaprijed formuliranog “zelenogpariteta” i informacija o uvjetima na svjetskom tr�ištu. U vladinomtimu sa suradnicima od kojih se mo�e oèekivati dovoljno znanja iekonomske objektivnosti, moralo bi se odluke o stimulativnimmjerama ekonomske politike zasnivati na najmodernijim i najstro�imkriterijima teorije lokacije, opæe rentabilnosti, tehnološkeperspektivnosti, kadrovske osoposobljenosti i sliènome. Iz postojeæihobjekata morali bi se u segmentu rekonstrukcije kao sastavnom dijelutr�išne selekcije, najprije izluèiti oni kod kojih bi se uz odgovarajuæumoderniziraciju tehnologije i poveæanje kapaciteta došlo dovelikoserijske proizvodnje za izvoz ili bi se moglo oèekivati da æeodr�avati barem svoj dosadašnji obujam izvoza pri odgovarajuæemteèaju nacionalne valute, ali bez posebnoe izvozne stimlacije.

U drugu grupu postojeæih analiziranih objekata svrstala bi sepoduzeæa koja bi uz zaštitu uobièajenu u Europi mogla pri novomteèaju nacionalne valute i uz napore za poveæanje djelotvornosti ikonkurentnosti, modernizcijom, prozivoditi bez posebne zaštite, aliprvenstveno za domaæe tr�ište.


U treæoj bi grupi poduzeæa bila ona koja ne odgovaraju ni jednoj odposlovnih perspektivnih grupa i èijem bi se likvidiranju moralopristupiti onim tempom kojim bi se u drugim industrijskim grupama ina sektoru usluga poveæala zaposlenost, primjerena uspostavljanjunovih uvjeta racionalnog privreðivanja.

Vjerojatno se resorpcija radne snage iz likvidirane industrije ne bimogla u potpunosti provesti porastom tra�nje za novom radnomsnagom u novim sasvim ili reformiranim industrijama orijentiranimana izvoz i domaæe tršište. Usporedno s regeneracijom proizvodnihtroškovnika, morala bi teæi i revizija kvalitete postojeæe radne snage(Pertot, 1986:416).

Koncepcija još nije provjerena u našem podneblju, iako je srodnadobro funkcionirala u japanskom gospodarstvu. Posebno je va�noshvatiti da se nipošto ne polazi od definiranja konkretnih grana ilipoduzeæa koja bi trebala dobiti potporu, to bi prvenstveno trebaloprepustiti bankarskom sustavu na osnovi studija o opravdanostisvakog projekta u reguliranim tr�išnim uvjetima. Valjalo bi reguliratiopæe proizvodne uvjete u kojima æe se kroz konkurenciju provestitr�išna selekcija privatnih, dr�avnih i mješovitih poduzeæa premakriterijima domaæeg i svjetskog tr�išta i makroekonomskomoptimumu zapošljavanja proizvodnih potencijala i stanovništva.


Statistièki privitak

Vanjskotrgovinska bilanca Republike Hrvatske u 000 kn5

Izvoz Uvoz

Saldo

trgovinske

bilance

Koeficijent

pokriæa uvoza

izvozom,

postoci

1987 14 111 952 16 748 811 - 2 636 859 84,3

1988 14 590 802 16 873 686 - 2 282 884 86,5

1989 16 083 747 20 261 835 - 4 178 088 79,4

1990*

20 693 041 26 730 071 - 6 037 029 77,4

1991*

19 241 148 22 509 885 - 3 268 737 85,5

1992*

32 423 341 31 044 349 1 378 992 104,4

1993* **

26 190 381 29 228 938 - 3 038 557 89,6

1994* **

22 528 977 27 555 693 - 5 026 716 81,8

1995* **

24 517 110 39 619 226 -15 102 116 61,9

1996* **

25 565 623 43 903 761 - 25 565 623 58,2

1997* **

24 846 695 54 837 622 - 29 990 927 45,3

1998* **

28 876 089 53 359 811 - 24 483 722 54,1

Izvor: “SLJH 1998” i “MSI br. 5/1999” Dr�avnog Zavoda za statistiku.

* Obuhvaæeni su izvoz i uvoz robe po osnovi oplemenjivanja.

** Obuhvaæeni su izvoz i uvoz robe sa zemljama bivše Jugoslavije.


5 Vrijednosti su preraèunate u kune primjenom godišnje teèajne liste stranih valuta za 1997.gdje je vrijednost 1 amerièkog dolara 5,5327 kuna.

Slika II-15.

Vanjskotrgovinska bilanca Republike Hrvatske u 000 kn6 1987.-1998.

Literatura

1) Dr Vladimir Pertot: Teorija dispariteta troškova, cijena i valuta, Školskaknjiga, Zagreb 1980,

2) James Meade: Inteligentna ekonomska politika, Ekonomska bibliotekaOKC, Zagreb 1990.

3) Vladimir Pertot i Duško Saboloviæ:, “Meðunarodna trgovinskapolitika”, Informator, Zagreb 1998.

4) A.R.G: Heesterman: Macro-economic Market Regulation, Heinemann,London 1974.

5) Dr Saboloviæ D.: Rekonstrukcija gospodarstva i transformacijameðunarodne razmjene, Ekonomija/Economics, Rifin Zagreb 1996.

6) Prof. dr. Antun Šokman: Tekuæa gospodarska politika i monetarnakretanja, Zagreb 1996.

7) Vladimir Pertot: Japan u �arištu privredne politike, Liber, Zagreb 1978.

8) *** Japan’s Postwar Industrial Policz, Economic Programs in theReconstruction And Expansion Periods, JETRO, Tokio 1986.

315

-40 000

-20 000

0

20 000

40 000

60 000

1987 1988 1989 1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998

Izvoz Uvoz Saldo

u mil. kn

EKONOMIJA / ECONOMICS, 2 / IX (www.rifin.com)

6 Vrijednosti su preraèunate u kune primjenom godišnje teèajne liste stranih valuta za 1997.gdje je vrijednost 1 amerièkog dolara 5,5327 kuna

9) Dr. Duško Saboloviæ: Rekonstrukcija hrvatskog gospodarstva, Zbornikradova meðunarodne konferencije “Restrukturiranje gospodrstva utranziciji”, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb 1995.

10) Dr. Duško Saboloviæ: Rekonstrukcija gospodarstva i transformacijameðunarodne razmjene, Ekonomija/Economics, tematski brojEkonomska politika, br. 1, Rifin, Zagreb 1996. str. 109 -137.

11) Dr. Duško Saboloviæ i mr Tomislav Preseèan: Hrvatska umeðunarodnoj ekonomiji, èitanka s izborom tekstova, Ekonomskifakultet Zagreb i Mikrorad, Zagreb 1994

12) Dr. Branko Kovaèeviæ: Osnove ekonomije, Ekonomski fakultet iMikrorad, Zagreb, 1999.

13) Dr. Branko Kovaèeviæ: Osnove poslovne ekonomije, Ekonomskifakultet i Mikrorad, Zagreb, 2001.

14) �eljko Rohatinski, Guste Santini: Ekonomska politika, Rifin Zagreb1998.

15) “Prijedlog mjera za poticanje izvoza”, Hrvatska gospodarska komora,Zagreb 1998.

16) Dr. Branko Kovaèeviæ: Obilje�ja populacije i radnog resursa Hrvatske iekonomska politika, Ekonomija/Economics, broj 2-3, Zagreb 1996.

17) Dr. sc. S. Andrijaševiæ, dr. sc B. Kovaèeviæ, dr.sc. Duško Saboloviæ:Pension Insurance Model in Croatia, Institute for Economic Research ,Ljubljana,1997.


Documents

STANJE I RAZVOJNE TENDENCIJE VANJSKOTRGOVINSKE …nominalno suzbijanje inflacije deflacijskom politikom i politikom teèaja istodobno je dovelo i do opadanja izvoza u vanjskoj trgovini,