Starac i more

Ime pisca: Ernest HemingwayPonešto o piscu: Ernest Miller Hemingway poznati je američki pisac, a zacijelo je jedna o najkontroverznijih ličnosti američke suvremene književnosti. Rođen je u Oak Parku 1899. godine ž. Sudjelovao je u prvom svjetskom ratu kao dobrovoljac u talijanskoj vojsci, a poslijednje godine života proveo je u Kubi. Njegova najpoznatija djela su romani: “Zbogom oružije”, “Za kim zovno zvoni”, “I sunce se ponovno rađa”, “Imati i nemati”, “Smrt popodne”, “Preko rijeke pa u drveće”,”Snjegovi Kilimandžara”. Za roman “Starac i more” dobio je 1954.g. Nobelovu nagradu za književnost . Ernest Hemingway oduzeo je sebi život 2. svibnja. 1961.g.Mjesto radnje: Meksički zaljev i otok KubaVrijeme radnje: Druga polovina XX. stoljećaTema: Borba starca Santiaga sa sabljarkom i morskim psimaGlavna misao: “Čovijek može biti uništen, ali ne i poražen”Likovi: Santiago, dječak ManolinSadržaj priče:

Starac Santiago bio je siromašan ribar. Živio je u predgrađu Havane , na otočnoj državi Kubi. Nije imao nikoga, a za njega se donekle brinu dječak Manolinm koji mu je pomagao nositi mreže i donosio mu hranu. Starac je volio s dječakom pričati o bejzbolu , a posebno o velikom Joeu DiMaggiu. Nažalost starca je napustila ribička sreća. U osamdeset i četiri dana nije ništa ulovio. Osamdeset i petog dana odlučio je u svom čamčiću odveslati daleko na pučinu, što dalje od kopna. sunce još nije ni izašlo a starac je već bacio četiri mamca. Budući da nikoga nije bilo u blizini mogao je pričati sam sa sobom, a da ga nitko ne proglasi ludim. naglas se divio ljepotama mora i ribamakoje u njemu žive. A onda je iznenada osjetio trzaj. Neka je riba zagrizla jedan od mamaca. Budući da je imao iskustva, naslutio je da je mamac zagrizla sabljarka, ali nije znao kolika. Čvrsto je uhvatio udicu. Pogledao je prema kopnu, ali se ono nije vidjelo. Starac je započeo svoju borbu sa sabljarkom. Poželio je da je i dječak s njim. Na moru je već bio jedan dan, a sa sobom je ponio samo bocu vode. Lijeva mu se ruka ukoćila, a na desnoj je imao posjekotinu od konopca. Želio je da riba iskoči iz vode, pa da zna s kim ima posla. Riba kao da je znala što starac želi. U jednom trenutku iskočila je iz vode u svoj svojoj snazi i ljepoti. Bila je duža od starčevog čamca i teža od pola tone, tako je starac mislio. Ali, nije se uplašio. Grč na lijevoj ruci mu je ubrzo prošao, a uhvatio je i delfina, pa je imao hrane. Jedino čega se bojao je bio dolazak morskih pasa. Kako je bio iskusan, starac je znao da će riba početi kružiti oko čamca u sve manjim krugovima. Tako je i bilo. Starac je bio na izmaku snaga, a riba sve bliže čamcu, sve dok sabljom gotovo nije dodirivala čamac. tada je starac znao da je došlo vrijeme da ubije ribu. Uzeo je harpun i zabio ga ribi u srce. Dovukao ju je do čamca i zavezao ju za nj. Tada je došlo ono najgore. Primamljeni mirisom krvi morski psi su navalili na sabljarku. U borbi s njima

starac je izgubio svoj harpun i nož. Ipak, ribu nije obranio. Pala je noć i starac je ugledao svjetla iz Havane. Kad je uplovio u luku vidio je da je ostao samo kostur ribe. Čitava je ostala samo glava i leđna peraja. Starac je otišao kući i zaspao. kada je Manolin ujutro došao do starca i vidio njegove izranjavane ruke, rasplakao se. Otišao je po kavu i donio ju starci koji je bio utučen. Poslije je starac opet zaspao . Ohrabren dječakom, sanjao je predivne snove.