Strateška transformacija poljoprivrede i ruralnog prostora (STARS … · ZPP se često kritizira zbog vrlo nejednake raspodjele izravnih plaćanja koja su pristrana prema velikim

SUFINANCIRA EUROPSKA UNIJA

EUROPSKI POLJOPRIVREDNI FOND ZA RURALNI RAZVOJ:

EUROPA ULAŽE U RURALNA PODRUČJA

MJERA TEHNIČKA POMOĆ

EUROPSKI FOND ZA POMORSTVO I RIBARSTVO

MJERA VII.1. TEHNIČKA POMOĆ

Strateška transformacija poljoprivrede i ruralnog prostora

(STARS RAS)

Popratni dokument Hrvatska poljoprivredna politika i instrumenti ZPP-a

Ovaj su popratni dokument izradili zaposlenici Grupacije Svjetske banke. Nalazi, tumačenja i zaključci izneseni u popratnom dokumentu ne odražavaju nužno stajališta Grupacije Svjetske banke, njezina Odbora izvršnih direktora ili vlada koje zastupaju. Grupacija Svjetske banke ne jamči točnost podataka u ovom dokumentu, koji su preuzeti iz više vanjskih izvora. Sadržaj ovog dokumenta ne predstavlja niti se smatra ograničenjem ili odricanjem od povlastica i izuzeća Grupacije Svjetske banke, koja su sva posebno pridržana.

2

Sadržaj

Javni izdaci u poljoprivredi: potpora poljoprivrednicima i opće usluge ............................. 3

Izravna plaćanja kao glavni instrument ZPP-a ........................................................................... 4

Provedba programa ruralnog razvoja 2014. – 2020. ................................................................. 9

Konkurentnost i uspješnost prije i nakon pristupanja EU-u ................................................ 10

Politika poljoprivrednog zemljišta ............................................................................................... 11

Zakon o poljoprivrednom zemljištu – usmjerava provedbu zemljišne politike ........... 11

Površina i dodjela poljoprivrednog zemljišta ....................................................................... 13

Prenamjena poljoprivrednog zemljišta .................................................................................. 14

Dodaci ................................................................................................................................................. 16

3

Javni izdaci u poljoprivredi: potpora poljoprivrednicima i opće usluge 1. Hrvatska troši više na poljoprivredu od većine država članica EU-a. Ako se sredstva

iz državnog proračuna dodaju priljevima iz EU-a u sklopu ZPP-a (EAGF i EAFRD1), hrvatska javna potpora poljoprivredi iznosi oko 1,1% BDP-a (prosjek za razdoblje od 2014. do 2017.), što stavlja ovu zemlju među najveće potrošače EU-a (gotovo tri puta više u od EU-28)2. Udio financiranja iz EU-a u ukupnim potporama poljoprivrednicima progresivno raste i iznosi u prosjeku 65% za razdoblje od 2014. do 2017., dok se nešto više od jedne trećine financira iz državnog proračuna.

2. Izdaci za opće usluge3 u poljoprivredi povećali su se više od četiri puta u razdoblju

od 2004. do 2017., što je puno veća stopa od one prosječnog povećanja ukupnih javnih izdataka u Hrvatskoj (povećanje od 47% cjelokupnog državnog proračuna tijekom tog istog razdoblja). Međutim, poljoprivredna proizvodnja ostala je gotovo jednaka, a bruto dodana vrijednost u poljoprivredi izražena u osnovnim cijenama čak se i smanjila za 15% (s 1,134 milijarde eura 2005. na 975 milijuna eura 2017.). Izdaci za opće usluge u poljoprivredi čine petinu svih proračunskih transfera poljoprivredi tijekom razdoblja nakon pristupanja EU-u (prosjek za razdoblje 2013.-2017.).

3. Hrvatska je usmjerila sredstva EU-a i nacionalna sredstva prema izravnim

plaćanjima. Inicijalne financijske alokacije u Hrvatskoj temeljem ZPP-a za razdoblje 2014.-2020. bile su u korist plaćanja u sklopu 2. stupa zbog postupne pripreme za izravna plaćanja (glavna sastavnica 1. stupa)4 iz proračuna EU-a tijekom razdoblja od 10 godina. Međutim, cjelokupna godišnja omotnica za izravna plaćanja dogovorena tijekom pretpristupnih pregovora iznosi 382,6 milijuna eura, što je više od inicijalne godišnje omotnice za ruralni razvoj (332,2 milijuna eura). Da bi se povećao proračun za izdatke u obliku izravnih plaćanja te optimiziralo nacionalno sufinanciranje, Hrvatska je odlučila prebaciti 15% svog proračuna za ruralni razvoj u 1. stup do 2019. (godišnje 49,8 milijuna eura), kao i iskoristiti transfere dodatnih sredstava iz 2. stupa kao komplementarna nacionalna izravna plaćanja (CNDP) za razdoblje od prve tri godine (ukupno 111,8 milijuna eura) 5. Zbog tih transfera iz 2. stupa, u kombinaciji s uštedama nacionalnih sredstava za

1 Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EAGF) u prvom redu financira izravna plaćanja poljoprivrednicima i mjere kojima se uređuju i potiču poljoprivredna tržišta. Iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFRD) financira se doprinos EU-a programima ruralnog razvoja. 2 Javna potpora poljoprivredi uključuje transfere poljoprivrednicima (i drugim korisnicima poljoprivrednih politika kao što su poduzeća, općine, škole itd.) te opće ili javne usluge u poljoprivredi. Prosječan udio javne potpore poljoprivredi u Hrvatskoj je 1,11% BDP-a i odnosi se na transfere poljoprivrednicima; taj je udio viši kad se uključe opće usluge (1,34% za isto razdoblje za razliku od 0,46% za EU-28). Prema analizi EUROSTAT-ovih podataka o državnim izdacima u poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu i lovstvu, razlika je još veća budući da ti izdaci u odnosu na BDP iznose 0,88% u Hrvatskoj u razdoblju od 2014. do 2017. (najviši postotak u EU-u), dok je prosjek za nove države članice (EU-12) bio 0,49%, a za stare države članice (EU-15) samo 0,22%. EUROSTAT u ovu bazu podataka ne uključuje većinu plaćanja iz ZPP-a, što objašnjava zašto su te brojke niže od samih transfera poljoprivrednicima. Međutim, to je dobra naznaka za opće usluge i razinu državne pomoći. Druga je analiza javne potpore poljoprivredi provedena da bi se usporedila situacija u Hrvatskoj s drugim državama članicama EU-a, koristeći podatke Glavne uprave za proračun (DG BUDGET) o plaćanjima u sklopu ZPP-a iz EAGF-a i EAFRD-a. Prema toj analizi, Hrvatska je neznatno ispod prosjeka za EU-12 (1,04% u odnosu na 1,14%), dok je prosječan udio izdataka u sklopu ZPP-a u EU-15 u istom razdoblju bio 0,30%. Sedam je država koje imaju veći udio od Hrvatske: Bugarska (2,18%), Rumunjska (1,67%), Litva (1,65%), Grčka (1,58%), Mađarska (1,51%), Latvija (1,19%) i Poljska (1,07%). Vidjeti tablice u dodatku za detaljne podatke o javnoj potpori u EU-u po zemljama. 3 Opće usluge u poljoprivredi koje se spominju u ovoj analizi uključuju rashode iz hrvatskog proračuna za administraciju i upravljanje Ministarstvom poljoprivrede te proračunske rashode drugih službi u nadležnosti Ministarstva: Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju; Hrvatske poljoprivredne agencije; Hrvatskog centara za poljoprivredu, hranu i selo; Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu; Agencije za hranu; Agencije za poljoprivredno zemljište. Ti rashodi uključuju i rashode za veterinarstvo i sigurnost hrane unutar Ministarstva, ali ne uključuju rashode za obrazovanje i istraživanja izvan proračuna Ministarstva poljoprivrede. 4 Preostali dio 1. stupa sadrži financijske alokacije za mjere zajedničkog tržišta (ZOT plaćanja) koje predstavljaju manje od 5% ukupnih sredstava za ZPP u aktualnoj financijskoj perspektivi 2014.-2020. ZOT plaćanja uz nekolicinu iznimki (omotnice za vinarstvo i pčelarstvo) ne alociraju države članice već se primjenjuju horizontalno na jedinstvenom tržištu EU-a. 5 Reforma ZPP-a iz 2013. uvela je mogućnost prebacivanja sredstava između dvaju stupova. Hrvatska je bila među jedinih 7 država članica koje su odlučivale o transferu sredstava netom prije početka programskog razdoblja 2014.-2020. s učinkom od

4

sufinanciranje nadopunjujućih plaćanja6, prosječan udio financiranja iz EU-a za izravna plaćanja povećao se na 53% tijekom razdoblja od 2013. do 2017. S druge strane, financiranje mjera ruralnog razvoja iz EU-a ostalo je na 85%, a preostalih 15% je nacionalno sufinanciranje.

4. Usprkos postupnom uvođenju izravnih plaćanja, Hrvatska je uspjela iskoristiti više sredstava EU-a iz alokacija u sklopu ZPP-a nego što je doprinijela proračunu EU-a. Postojalo je zakonsko jamstvo za svaku novu državu članicu u zadnja tri proširenja (2004., 2007. i 2013.) da će njihova neto pozicija u cjelokupnim uzajamnim financijskim tokovima s EU-om u prvim godinama nakon pristupanja biti pozitivna. Međutim, to ne znači nužno da neto transfer koji proizlazi iz proračuna ZPP-a isto mora biti pozitivan. Analiza neto transfera Hrvatske u pogledu sredstava ZPP-a za razdoblje 2014.-2017. otkrila je da je usprkos postupnom povećanju financiranja iz EU-a neto saldo bio pozitivan (kumulativna brojka je 227 milijuna eura ili 57 milijuna eura godišnje za cijelo razdoblje)7. Hrvatska iskorištava sredstva ZPP-a iz proračuna EU-a brže od prosjeka drugih fondova EU-a. Godine 2017. više od 46% rashoda iz proračuna EU-a bilo je povezano sa ZPP-om, što je uvelike iznad udjela alokacija ZPP-a u ukupnim alokacijama Hrvatske za aktualnu financijsku perspektivu 2014.-2020.

Izravna plaćanja kao glavni instrument ZPP-a

5. Raspodjela izravnih plaćanja u Hrvatskoj je neravnomjerna te pogoduje vrlo velikim poljoprivrednim gospodarstvima. ZPP se često kritizira zbog vrlo nejednake raspodjele izravnih plaćanja koja su pristrana prema velikim gospodarstvima. U Hrvatskoj je ta pristranost još izraženija. Prema analizi raspodjele izravnih plaćanja u EU-28 za financijsku godinu 2017., Hrvatska je na trećem mjestu (iza Slovačke i Češke Republike) prema udjelu ukupne omotnice usmjerenom na korisnike koji primaju više od 500 tisuća eura. Međutim, prosječno plaćanje po poljoprivrednom gospodarstvu u toj maloj skupini najvećih gospodarstava (1,73 milijuna eura) stavlja Hrvatsku na čelo među državama članicama u pogledu razlike u prosječnim plaćanjima po poljoprivrednom gospodarstvu između najvećih i svih drugih korisnika izravnih plaćanja (Slika 1.). Omjer između dviju skupina opaženih u Hrvatskoj više je od četiri puta veći od prosjeka za cijeli EU (Tablica 1.), dok je prosječno plaćanje po poljoprivrednom gospodarstvu u Hrvatskoj jedva iznad polovice vrijednosti u EU-u te samo 12-15% prosječne potpore po poljoprivrednom

financijske godine 2015., tj. počevši od proizvodne godine 2014. U vrijeme te odluke, odmah nakon pristupanja Hrvatske EU-u, postojala je zabrinutost da neće moći apsorbirati izdašna sredstva za ruralni razvoj, što je bio presudni čimbenik za opravdanje te odluke. Do 2015. bilo je ukupno 16 zemalja koje su se odlučile za jednu od dvije opcije, pri čemu ih je više odlučilo premještati sredstva iz 1. stupa u 2. stup nego obrnuto (11 država članica za prvu i 5 za drugu opciju). 6 Prijenos 15% sredstava iz 2. stupa povećao je godišnju financijsku omotnicu za izravna plaćanja za razdoblje 2014. – 2019. na 432,4 milijuna eura. Međutim, zbog proračunskih ograničenja Vlada je odlučila ograničiti komplementarna nacionalna izravna plaćanja (CNDP) na dvije trećine u prosjeku od mogućeg maksimuma tijekom prvih pet godina članstva Hrvatske u EU-u (2013.-2017.). Stoga je aktualna financijska alokacija za izravna plaćanja bila 80% od mogućeg maksimuma (337,5 milijuna eura u odnosu na 421,5 milijuna eura). 7 Pozicije neto transfera država članica ne objavljuju se iako Glavna uprava za proračun (DG Budget) daje sirove podatke u svom godišnjem izračunu „operativnog proračunskog salda“ (engl. operating budgetary balance, OBP) za svaku državu. Operativni proračunski saldo države članice razlika je između alociranih operativnih rashoda (administrativni nisu uključeni) i njenog „nacionalnog doprinosa“ proračunu EU-a. Podaci o OBP-u mogu se upotrijebiti za izračun neto transfera koji proizlaze iz ZPP-a. Za analizu neto salda Hrvatske u pogledu poljoprivrede, pretpostavlja se da se rashodi u sklopu ZPP-a sastoje od izravno alociranih rashoda u dva fonda ZPP-a, EAGF-u i EAFRD-u. Doprinos svake države članice rashodima ZPP-a pretpostavlja se da je jednak udjelu njenog nacionalnog doprinosa u ukupnim nacionalnim doprinosima. Analiza je provedena i za druge države članice kako bi se usporedili rezultati Hrvatske, osobito u odnosu na druge nove države članice. Analiza je pokazala da je ZPP neto saldo za Hrvatsku u prvoj punoj godini članstva bio negativan kako je bilo i očekivano zbog sporog postupnog uvođenja odgođene provedbe programa ruralnog razvoja. Međutim, negativni saldo u iznosu od 67 milijuna eura 2014. više se nego nadoknadio već 2015. (kumulativni višak za 2 godine bio je 30 milijuna eura), što se povećalo u dvije naredne godine na 227 milijuna eura). Izražen kao postotak bruto nacionalnog dohotka (BND), višak je iznosio 0,13%, što će nastaviti rasti u narednim godinama zbog progresivnog povećanja financiranja iz EU-a. Kao što se može vidjeti iz tablica u dodatku, prosječni višak za nove države članice (EU-12) za isto razdoblje 2014.-2017. bio je 0,77%, dok su stare države članice zabilježile blagi manjak (-0,06% njihovog ukupnog BND-a). Jedine tri stare države članice s viškom u sklopu ZPP-a bile su Grčka (1,20% BND-a), nakon koje slijede Irska (0,35%) i Španjolska (0,16%), dok su sve nove države članice imale višak (najviši u Bugarskoj +1,84%, iza koje slijede Litva +1,33%, Rumunjska +1,32% i Mađarska 1,18% BND-a).

5

gospodarstvu u Češkoj Republici i Slovačkoj8 (Tablica 2.). Razlog za to je vrlo polarizirana struktura poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj u usporedbi s drugim državama članicama, u kojoj vrlo mali broj vrlo velikih gospodarstava koristi veći dio poljoprivrednog zemljišta (0,7% upisanih poljoprivrednih gospodarstava ima 31% zemljišta prema hrvatskom LPIS-u). Budući da raspodjela sredstava iz ZPP-a uvelike ovisi o površini, novac iz proračuna EU-a usmjerava se na ta gospodarstva. Slika 1. Hrvatska je vodeća u EU-u u neravnomjernoj raspodjeli izravnih plaćanja

Poljoprivredna gospodarstva koja su primila više od 500,000 eura izravnih plaćanja u 2017.: broj poljoprivrednih gospodarstava i prosječna plaćanja po gospodarstvu

eura / korisnik broj poljoprivrednih gospodarstava koja primaju >500.000 eura

Izvor: izračuni Svjetske banke na osnovi podataka EK-a o izravnim plaćanjima – Financijska godina 2017. Za Hrvatsku: podaci Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (Agencija za

plaćanja) (uključena i nadopunjujuća plaćanja), travanj 2019.

Tablica 1.

Raspodjela izravnih plaćanja za financijsku godinu 2017.: pregled po kategorijama

Kategorija korisnika dodijeljena sredstva, 1.000 eura udio, u %

EU 28 Hrvatska EU 28 Hrvatska

< 1 250 € 1.804.770 34.998 4,3 10,3

≥ 1 250 - < 5 000 € 4.536.583 74.024 10,9 21,8

≥ 5 000 - < 20 000 € 10.867.925 98.557 26,2 29,0

≥ 20 000 i < 50 000 € 11.419.034 52.922 27,5 15,6

≥ 50 000 i < 100 000 € 6.099.889 17.962 14,7 5,3

≥ 100 000 - < 300 000 € 4.504.447 19.003 10,8 5,6

≥ 300 000 i < 500 000 € 1.135.598 8.049 2,7 2,4

≥ 500 000 € 1.189.276 34.617 2,9 10,2

Ukupno 41.557.522 340.133 100,0 100,0

Izvor: Izračuni Svjetske banke na osnovi podataka EK-a za EU-28; podaci Agencije za plaćanja za Hrvatsku, travanj 2019.

Napomena: Uključujući sredstva nadopunjujućih plaćanja za Hrvatsku za usporedbu s drugim državama EU-a.

8 Valja napomenuti da sedam država članica (Grčka, Irska, Finska, Belgija, Cipar, Luksemburg i Malta) uopće nema poljoprivredna gospodarstva koja primaju više od 500.000 eura godišnje za izravna plaćanja, dok nekoliko drugih zemalja ima manje od 5 korisnika u toj skupini (Estonija samo 1, Nizozemska 2, Austrija i Slovenija po 3 i Švedska samo 4). Najveći broj tih vrlo velikih poljoprivrednih gospodarstava registriran je u Njemačkoj (372), Češkoj (275), Slovačkoj (148) i Rumunjskoj (124). Dvadeset takvih poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj prima u prosjeku 546 puta veće potpore od prosječnog poljoprivrednog gospodarstva koje ne pripada toj skupini (1,73 milijuna u odnosu na samo 3.168 eura koliko je prosječno izravno plaćanje za čak 96.435 hrvatskih poljoprivrednih gospodarstava za proizvodnu godinu 2016.). To jasno potvrđuje iznimno nejednaku raspodjelu izravnih plaćanja u Hrvatskoj zbog iznimno dvojne strukture poljoprivrednih gospodarstava.

6

Tablica 2.

Usporedba raspodjele izravnih plaćanja (IP) između najvećih i svih drugih korisnika: financijska godina 2017.

Zemlje

A. Korisnici koji primaju više od 500.000 eura

B. Korisnici koji primaju manje od 500.000 eura

Intenzitet IP-a:

omjer najvećih i

svih drugih

Omjer

plaćanja:

A/B (%) broj IP, 1.000 eura * euri / korisnik broj IP, 1000 eura * euri / korisnik

Hrvatska 20 34.617 1.730.855 96.435 305.516 3.168 546 11,3

Rumunjska 124 122.942 991.468 844.358 1.567.396 1.856 534 7,8

Slovenija 3 3.402 1.134.000 56.537 132.388 2.342 484 2,6

Poljska 21 15.897 757.000 1.347.430 3.339.114 2.478 305 0,5

Italija 84 79.330 944.405 842.203 3.718.085 4.415 214 2,1

Portugal 8 6.120 765.000 171.245 648.938 3.790 202 0,9

Litva 6 3.593 598.833 134.990 433.688 3.213 186 0,8

Latvija 5 3.005 601.000 59.760 200.766 3.360 179 1,5

Španjolska 84 73.879 879.512 729.519 4.990.038 6.840 129 1,5

Austrija 3 2.367 789.000 108.837 691.199 6.351 124 0,3

Mađarska 92 70.426 765.500 173.664 1.187.443 6.838 112 5,9

Estonija 1 652 652.000 15.462 113.259 7.325 89 0,6

Bugarska 62 58.389 941.758 67.230 715.691 10.645 88 8,2

Francuska 68 88.809 1.306.015 347.338 7.275.805 20.947 62 1,2

Švedska 4 2.414 603.500 59.486 685.574 11.525 52 0,4

Njemačka 372 257.974 693.478 317.218 4.588.594 14.465 48 5,6

Slovačka 148 109.006 736.527 18.766 323.054 17.215 43 33,7

Ujedinjeno Kraljevstvo

72 58.837 817.181 143.394 3.026.337 21.105 39 1,9

Češka 275 207.371 754.076 29.392 630.180 21.441 35 32,9

Nizozemska 2 1.028 514.000 45.947 733.704 15.968 32 0,1

Danska 11 7.345 667.727 39.566 835.543 21.118 32 0,9

Grčka 0 0 - 632.538 2.021.457 3.196 - 0,0

Irska 0 0 - 124.282 1.208.159 9.721 - 0,0

Finska 0 0 - 51.969 523.143 10.066 - 0,0

Belgija 0 0 - 34.487 508.360 14.741 - 0,0

Cipar 0 0 - 32.712 49.531 1.514 - 0,0

Luksemburg 0 0 - 1.786 33.312 18.652 - 0,0

Malta 0 0 - 5.175 5.043 974 - 0,0

EU-28 1.465 1.207.403 824.166 6.531.726 40.491.317 6.199 133 3,0

EU-15 708 578.103 816.530 3.649.815 31.488.248 8.627 95 1,8

EU-13 849 699.726 824.177 3.055.575 10.190.512 3.335 247 6,9

Izvor: Izračuni Svjetske banke na osnovi podataka EK-a o izravnim plaćanjima (fin. god. 2017.). Za Hrvatsku: podaci Agencije za plaćanja (uključujući nadopunjujuća plaćanja), travanj 2019.

6. Mehanizmi ZPP-a za smanjivanje razlika u raspodjeli izravne potpore skromno se

primjenjuju. U Hrvatskoj se ne primjenjuje dobrovoljno određivanje gornje granice kao ni smanjenje isplata za one korisnike koji u okviru programa osnovnog plaćanja (POP) imaju pravo na primitak godišnjih plaćanja u iznosu većem od 150.000 eura. Umjesto smanjenja plaćanja, kao jedan od obveznih modaliteta provedbe POP-a može se odabrati fakultativni program preraspodjele plaćanja. Uvjet za tu zamjenu modaliteta POP-a jest da države članice iskoriste više od 5% od svog nacionalnog maksimalnog iznosa da dodijele preraspodijeljeno plaćanje kao dodatnu isplatu za prve hektare9. Kako bi se potpora preraspodijelila manjim poljoprivrednim gospodarstvima, države članice mogu alocirati do

9 Cilj je redistributivnih plaćanja povećati jediničnu potporu poljoprivrednicima s manjim gospodarstvima za efikasno rješavanje njihove dohodovne potpore i time za smanjivanje nejednakosti između njih i velikih poljoprivrednih gospodarstava koja imaju prednost ekonomije razmjera. Izvorno je ono bilo osmišljeno u Francuskoj s ciljem da se podupre više stočara koji u prosjeku imaju manje površine za uzgoj od poljoprivrednih gospodarstava bez stoke. Broj hektara za koje se može dodijeliti to dodatno plaćanje ograničen je pragom koji određuju države članice (do 30 hektara ili do prosječne veličine poljoprivrednog gospodarstva u državi članici u kojoj je taj prosjek veći od 30 hektara). Iznos po hektaru ne smije premašivati 65% prosječnog iznosa izravnog plaćanja po hektaru. Ovisno o ispunjavanju ovog financijskog gornjeg ograničenja, države članice mogu odlučiti o razini plaćanja po hektaru koja je primjerena da bi se ostvario cilj redistributivnog plaćanja. Prihvatljivost za program osnovnih plaćanja (POP) ili za program jedinstvenih plaćanja po površini (PJPP) preduvjet je za primanje potpore u okviru redistributivnog plaćanja, koje će se dodijeliti za broj hektara za koje se aktiviraju prava na plaćanje (POP) ili broj prijavljenih prihvatljivih hektara (PJPP).

7

30% svog nacionalnog maksimalnog iznosa za izravna plaćanja u redistributivna plaćanja. Među deset zemalja koje su 2017. primjenjivale taj program, Hrvatska i Portugal jedine su države članice koje su prag u pogledu veličine poljoprivrednog gospodarstva postavile na razinu nižu od 30 ha. Odluka o postavljanju praga na 20 umjesto na 30 ha, u kombinaciji s odlukom o raspodjeli skromnih 10% godišnjeg maksimalnog iznosa (uredba omogućava do 30%), smanjila je učinak poželjne snažnije preraspodjele u Hrvatskoj u korist manjih i srednje velikih poljoprivrednih gospodarstava, s obzirom na vrlo visoku razinu koncentracije potpora. Analiza strukture poljoprivrednih gospodarstava i raspodjele prava na plaćanja u Hrvatskoj upućuje na to da bi viši pragovi kako u pogledu površine, tako i u pogledu financijske omotnice za dodatna plaćanja, rezultirali ravnomjernijom raspodjelom izravnih plaćanja.

7. Proizvodno vezane potpore u širokoj su uporabi u Hrvatskoj. Model dobrovoljnih proizvodno vezanih potpora (engl. Voluntary Coupled Scheme, VCS)10, koji čini 15% nacionalne omotnice, dopunjen je raznim sustavima proizvodno vezanih državnih potpora koje se financiraju iz državnog proračuna. Stoga se Hrvatska nalazi visoko na popisu država članica EU-a koje primjenjuju jedan od najdistorzivnijih elemenata poljoprivrednih potpora. Od primjene EU modela na proizvodno vezane potpore, Hrvatska je iskoristila cjelokupnu dostupnu financijsku omotnicu od oko 65 milijuna eura (kombinirano EU i nacionalno financiranje CNDP-a), dok su proizvodno nevezana plaćanja u prosjeku bila isplaćena s gornjom granicom za izravna plaćanja od 80% (zbog niže razine CNDP-a). Kao rezultat toga stvarni udio proizvodno vezanih potpora u izravnim plaćanjima financiranim iz ZPP-a u Hrvatskoj bio je viši od 15%, što bi bila granica za zemlju pod pretpostavkom potpunog iskorištavanja nacionalne omotnice za izravna plaćanja11.

8. Proizvodno vezana plaćanja obično su koncentriranija od proizvodno nevezanih plaćanja. Iako model dobrovoljnih proizvodno vezanih potpora može pomoći u održavanju kritične razine proizvodnje u ruralnim područjima, postoje dokazi velike koncentracije ove vrste potpore među određenim vrstama poljoprivrednih gospodarstava i proizvodnih sustava (npr. 1% najvećih poljoprivrednih gospodarstava u govedarskom sektoru primilo je 62,4% ukupnih potpora namijenjenih tovu goveda, dok je 39,9% proizvodno vezanih potpora za šećernu repu iskoristilo najvećih 1% uzgajivača šećerne repe) (Tablice 3., 4. i 5.). Međutim, samo 4% dostupnih proizvodno vezanih potpora dodijeljeno je najvećim proizvođačima povrća, a 2,6% proizvođačima voća, zbog gornje granice uvedene u tim sektorima12.

10 Dobrovoljne proizvodno vezane potpore mogu se odobriti samo u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se održala trenutačna razina proizvodnje. Potpora se može odobriti unutar definiranih kvantitativnih granica temeljem fiksnih površina i prinosa ili fiksnog broja životinja. U Hrvatskoj se sustav dobrovoljnih proizvodno vezanih potpora primjenjuje u govedarstvu (mliječne krave i tov goveda), proizvodnji mlijeka, voća i povrća, proteinskih usjeva, za ovce i koze te šećernu repu. Proizvodno vezane potpore za govedinu i mlijeko čine najveći dio proizvodno vezanih potpora unutar EU modela. Njihov se udio čak povećao sa 62,2% u razdoblju 2015.-2016. na 64,5% u razdoblju 2017.-2019., dok se udio šećerne repe smanjio s 10,1% na 7,9%. Proteinski usjevi čine 13,3%, ovce i koze 7,9% te voće i povrće preostalih 6,5% jednako podijeljenih. U Hrvatskoj je nastavljena primjena vrlo sličnih sustava dodatnih proizvodno vezanih potpora, prvo kao prijelaznih državnih potpora u trajanju od 3 godine nakon pristupanja, a zatim kao de minimis potpora za sljedeće proizvode: duhan, maslinovo ulje, krmače i mliječne krave (označene u nacionalnom zakonodavstvu kao „osjetljivi proizvodi“). Ukupna godišnja omotnica za tu dodatnu proizvodno vezanu potporu, koja se u potpunosti financira iz državnog proračuna, iznosila je skoro 20 milijuna eura u razdoblju između 2014. i 2017. 11 U proizvodnoj godini 2017., prema analizi podataka Agencije za plaćanja, udio proizvodno vezanih potpora u ukupnim izravnim plaćanjima kompatibilnima s EU modelom bio je nešto iznad 18%. Dodavanjem nacionalnih osjetljivih sektora koji se u cijelosti financiraju iz državnog proračuna u obliku izravnih plaćanja, udio proizvodno vezanih plaćanja u ukupnim izravnim potporama povećava se na 22%, četvrti najviši u EU-u. 12 S ekonomskog stajališta, teško se može opravdati element određivanja gornje granice uveden samo za proizvodno vezana plaćanja u sektorima voća i povrća. Za proizvođače povrća, prihvatljivi hektari samo su prvi hektari od 1 do 10, dok je za proizvođače voća minimum 2, a maksimum 10 ha. Time se proizvođači voća i povrća nejednako tretiraju u usporedbi s ostalim sektorima gdje ne postoji takvo određivanje gornje granice. Specifična je situacija u sektoru mlijeka gdje je Ministarstvo poljoprivrede uvelo element degresivnosti za proizvodno vezana plaćanja koristeći različite koeficijente za tri kategorije poljoprivrednih gospodarstava: (1) koeficijent 1,0 za poljoprivredna gospodarstva s do 50 krava; (2) koeficijent 0,83 za poljoprivredna gospodarstva s 51-200 krava i (3) koeficijent 0,68 za poljoprivredna gospodarstva s više od 200 krava. Vjerojatno bi taj model degresivnosti bio još primjereniji za sektore s najvećom koncentracijom proizvodno vezane potpore: tov goveda, šećernu repu i krmne proteinske usjeve (vidjeti tablice u dodatku o koncentraciji proizvodno vezane potpore).

8

Tablica 3.

Modeli dobrovoljne proizvodno vezane potpore u razdoblju 2015. – 2019.

Vrsta proizvodno vezanog plaćanja

Br. grla / ha bez

smanjenja

jediničnih iznosa

Najviše godišnje omotnice za VCS (euri)

2015. – 2016. 2017. – 2019. Promjena, + / -

1. Mliječne krave 131.000 20.367.218 21.366.120 998.902

2. Tov goveda 130.000 13.102.478 13.530.578 428.100

3. Krmni proteinski usjevi 70.000 8.648.500 8.648.500 0

4. Krave dojilje 50.000 6.918.800 6.918.800 0

5. Šećerna repa 23.000 6.529.618 5.110.135 -1.419.483

6. Ovce i koze 500.000 5.102.615 5.102.615 0

7. Voće 9.400 2.162.125 2.162.125 0

8. Povrće 4.800 2.032.398 2.032.398 0

UKUPNO modeli EU-VCS 64.863.752 64.871.271 7.519

Vrsta proizvodno vezanog plaćanja

Jedinični iznos, euri/grlo ili ha * % omotnice za VCS

2015. – 2016. 2017. – 2019. 2015. – 2016. 2017. – 2019.

1. Mliječne krave 155 163 31,40 32,94

2. Tov goveda 101 104 20,20 20,86

3. Krmni proteinski usjevi 124 124 13,33 13,33

4. Krave dojilje 138 138 10,67 10,67

5. Šećerna repa 284 222 10,07 7,88

6. Ovce i koze 10 10 7,87 7,87

7. Voće 230 230 3,33 3,33

8. Povrće 423 423 3,13 3,13

Udio svih modela VCS-a u izravnim plaćanjima u sklopu ZPP-a (gornje granice)

15,00 15,00

* Indikativni iznos temelji se na dostupnim omotnicama i kvantitativnim granicama bez proporcionalnog smanjenja plaćanja.

Izvor: Izračuni Svjetske banke na osnovi podataka Ministarstva poljoprivrede o dobrovoljnim proizvodno vezanim plaćanjima (VCS) o kojima je obaviještena Europska komisija.

Tablica 4. Neravnomjerna koncentracija dobrovoljnih proizvodno vezanih plaćanja u

Hrvatskoj

Proizvodno vezana

plaćanja po sektorima

Izravna plaćanja za 2017.

najvećih 1% primatelja Broj svih

primatelja

odobrena sva

plaćanja, 1.000 kn 1.000 kn %

1. Tov goveda 62.957 62,4 5.362 100.842

2. Šećerna repa 15.235 39,9 806 38.221

3. Krmni proteinski usjevi 15.399 30,1 7.501 51.191

4. Mliječne krave 41.264 26,0 6.033 158.890

5. Krave dojilje 9.520 18,7 13.299 50.836

6. Ovce i koze 5.689 15,2 12.113 37.376

7. Povrće 598 4,0 2.019 14.854

8. Voće 411 2,6 2.085 15.805

Ukupna vezana plaćanja 151.072 32,3 37.016 468.016

UKUPNA izravna plaćanja 766.631 29,6 100.719 2.591.149

Izvor: Izračuni Svjetske banke na osnovi podataka Agencije za plaćanja (uključujući nadopunjujuća plaćanja), travanj 2019.

9

Tablica 5.

Poljoprivredni sektori s najvećom koncentracijom proizvodno vezanih plaćanja: 2017.

1) Tov goveda

broj grla broj grla kuna kuna, % broj poljop. gospodarstava

poljop. gospodarstva,

%

do 800 54.969 47.888.951 47,5 5.337 99,5

801 - 2.400 24.510 21.359.084 21,2 19 0,4

više od 2.400 36.255 31.594.190 31,3 6 0,1

Ukupno 115.734 100.842.225 100,0 5.362 100,0

2) Šećerna repa

područje u ha ukupno, ha kuna kuna, % broj poljop. gospodarstava


%

do 85,00 9.733 19.361.382 50,7 784 97,5

85,01 - 500,00 2.426 4.828.692 12,6 14 1,7

više od 500,00 7.050 14.030.667 36,7 6 0,7

Ukupno 19.210 38.220.740 100,0 804 100,0

3) Mliječne krave

broj krava broj grla kuna kuna, % broj poljop. gospodarstava


%

do 200 62.665 126.455.916 79,6 6.005 99,5

201 - 600 7.028 12.141.648 7,6 20 0,3

više od 600 12.837 20.292.713 12,8 8 0,1

Ukupno 82.530 158.890.277 100,0 6.033 100,0

4) Krmni proteinski usjevi

područje u ha ukupno, ha kuna kuna, % broj poljop. gospodarstava


%

do 85,00 27.895 39.395.378 77,0 7.478 99,7

85,01 - 500,00 3.872 5.545.248 10,8 19 0,3

više od 500,00 4.343 6.250.701 12,2 4 0,1

Ukupno 36.111 51.191.327 100,0 7.501 100,0

Izvor: Izračuni Svjetske banke na osnovi podataka Agencije za plaćanja (uključujući nadopunjujuća plaćanja), travanj 2019.

Provedba programa ruralnog razvoja 2014. – 2020.

9. Hrvatska je ispod prosjeka EU-a u pogledu apsorpcije sredstava za ruralni razvoj, ali je u posljednje dvije godine ostvaren znatan napredak. Kako se programski ciklus približava završnoj fazi (rok je 2023.), Hrvatska zaostaje u korištenju sredstava za ruralni razvoj u usporedbi s prosjekom EU-a (isplaćeni iznosi u Hrvatskoj iz EAFRD-a, uključujući međuplaćanja, iznose 33,4% nacionalne omotnice za programsko razdoblje 2014.-2020. u odnosu na 41,9% za cijeli EU (podaci od 8. ožujka 2019., EK13). Velike su razlike u korištenju mjera ruralnog razvoja očigledne14. Iako napredak u provedbi investicijskih

13 Dokument je objavljen toga datuma, ali obuhvaća razdoblje do 31. prosinca 2018. 14 Velike razlike u korištenju sredstava za ruralni razvoj mogu se djelomično opravdati činjenicom da je Hrvatska jedina država članica koja po prvi put provodi Program ruralnog razvoja. Iskustvo iz razdoblja prije pristupanja i provedbe IPARD-a bilo je ograničeno na tek nekoliko mjera, uglavnom ulaganja u fizičku imovinu. To se iskustvo pokazalo korisnim jer se čini da je u ovom programskom razdoblju ukupno gledano ostvaren napredak u provedbi investicijskih mjera potpora.

10

mjera15 i IAKS mjera ruralnog razvoja16 ukazuje da će financijska sredstva biti potpuno iskorištena, za neke neinvesticijske mjere postoji rizik da neće biti iskorištena sva raspoloživa sredstva za ruralni razvoj. Rizik je osobito visok za sljedeće mjere: suradnja (M16), proizvođačke organizacije (M9), prijenos znanja (M1) te savjetodavne službe u poljoprivredi i šumarstvu (M2), koje sve mogu doprinijeti učinkovitijem AKIS sustavu koji je potreban za omogućavanje uspješne tranzicije hrvatske poljoprivrede.

10. Iako su mjere PRR-a usmjerene na mnoge potrebe poljoprivredno-prehrambenog

sektora u Hrvatskoj, njihovo usvajanje ne znači uvijek njihovu prikladnost sa stajališta dionika. Veća stopa usvajanja nekih mjera PRR-a ne znači nužno da su one potpuno prikladne za potrebe dionika. Dobar je primjer M4 (ulaganja u fizičku imovinu), gdje su prijave za samo jednu podmjeru tijekom polovice programskog razdoblja premašile ukupan raspoloživi iznos za cijelo 7-godišnje razdoblje. To pokazuje da potražnja za sredstvima za rješavanje potreba dionika u sklopu ove podmjere značajno premašuje dodijeljena sredstva. To pak ukazuje na to da je prije donošenja bilo kakvih odluka o transferima sredstava za ulaganja iz 2. stupa u 1. stup potrebno pažljivo ocijeniti izravna plaćanja u sklopu 1. stupa na temelju ekonomskih kriterija. Još jedan izazov odnosi se na kriterije prihvatljivosti koji u nekim slučajevima (tj. potencijalna ulaganja u uporabu obnovljivih izvora energije) sprječavaju poljoprivrednike, koji bi mogli biti zainteresirani, da sudjeluju u natječajima i prijave se za sredstva iz fondova EU-a.

Konkurentnost i uspješnost prije i nakon pristupanja EU-u

11. Rezultati hrvatske poljoprivrede nisu se poboljšali. Komparativna analiza uspješnosti sektora (koristeći podatke EUROSTAT-a o ekonomskim računima u poljoprivredi) između prvog 5-godišnjeg razdoblja nakon članstva u EU-u i prethodnog 5-godišnjeg razdoblja (2008.-2012.) pokazuju da je Hrvatska najmanje uspješna među svim državama članicama, sa stalnim negativnim rastom u pogledu bruto dodane vrijednosti (BDV) i bruto vrijednosti proizvodnje. Posljedično tome, tijekom razdoblja nakon pristupanja EU-u (2013.-2017.), kumulativan gubitak BDV-a mjeren kao prosječna godišnja razlika u odnosu na prethodno 5-godišnje razdoblje bio je značajan i relativno gledano veći nego u bilo kojoj drugoj državi članici te je u apsolutnim iznosima bio 2,179 milijarde eura (gotovo dva godišnja BDV-a)17. Prosječan hrvatski BDV pao je s 1,36 milijarde eura u razdoblju 2008.-2012. na 924 milijuna eura u razdoblju od 2013. do 2017., a još uvijek je u zadnjoj godini za koju EUROSTAT ima konačne brojke (2017.) ispod jedne milijarde eura (975 milijuna).

15 Investicijske mjere povezane s poljoprivredom i ruralnim razvojem uključuju: Ulaganja u fizičku imovinu (M04), Razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja (M06) i Temeljne usluge i obnovu sela u ruralnim područjima (M07). Cilj mjere M04 uglavnom je poboljšanje cjelokupnog poslovanja i održivosti poljoprivrednih gospodarstava. Mjera M06 usmjerena je na financiranje strategija ulaska, izlaska ili diverzifikacije (izvan poljoprivrede). S druge strane, mjera M07 uglavnom se odnosi na ulaganja u fizičku imovinu u javnoj infrastrukturi (glavni korisnici su lokalne samouprave). Prve dvije mjere usmjerene su na privatna ulaganja, sa samo jednom podmjerom koja se odnosi na ulaganja u javnu infrastrukturu za navodnjavanje. 16 U okviru mjera ruralnog razvoja postoji pet mjera koje se obično nazivaju IAKS mjerama ruralnog razvoja s obzirom na njihovu sličnost s 1. stupom u pogledu prijava za potpore i vrste kontrola koje su slične kao za izravna plaćanja: Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene (M10), Ekološki uzgoj (M11), Natura 2000 i plaćanja u skladu s Okvirnom direktivom o vodama (M12), Plaćanja područjima s prirodnim ograničenjima ili ostalim posebnim ograničenjima (M13) i Dobrobit životinja (M14). Hrvatska provodi sve te mjere, osim Natura 2000 plaćanja. Mjera M18 – financiranje komplementarnih nacionalnih izravnih plaćanja (CNDP) posebna je mjera koja se primjenjuje samo u Hrvatskoj unutar postojećeg financijskog okvira u razdoblju od 2015. do 2017. i odnosi se na prijenos sredstava u 1. stup radi boljeg korištenja EU i nacionalnih sredstava. Po svojoj je prirodi potpuno jednaka izravnim plaćanjima i u osnovi služi za dodatna plaćanja zbog postupnog povećanja EU financiranja za izravna plaćanja. 17 Još su samo 4 države članice zabilježile smanjenje BDV-a tijekom istog 10-godišnjeg razdoblja. Međutim, u usporedbi s prosječnim godišnjim smanjenjem od 32% u Hrvatskoj tijekom zadnjeg 5-godišnjeg razdoblja, druge najlošije rezultate zabilježila je Finska sa smanjenjem od 9,7%, dok je pad BDV-a na Cipru, u Rumunjskoj i Belgiji bio tek marginalan (između 3,8% i 0,2%). No mora se naglasiti metodološka promjena u dodavanju potpora vrijednosti proizvodnje koja se u Hrvatskoj dogodila 2013. Ta je promjena preusmjerila proizvodno nevezani dio javnih potpora dohotku poljoprivrednika, čime se snizila baza za usporedbu s prethodnim razdobljem. Međutim, slična se metodološka promjena dogodila za većinu ostalih država članica nekoliko godina ranije, što do određene mjere (ali ne u cijelosti!) može objasniti ovu ogromnu razliku u rezultatima tijekom posljednjih pet godina, dok se kod Hrvatske promjena poklopila s članstvom u EU-u. Ista se napomena može uzeti u obzir i kod analize produktivnosti mjerene kao BDV po godišnjoj jedinici rada (GJR).

11

12. Hrvatska pokazuje nepovoljnija kretanja u produktivnosti. Prije samo deset godina, 2009., Hrvatska je imala više nego dvostruko veću produktivnost od novih država članica u EU-12 (mjereno omjerom BDV-a i godišnjih jedinica rada (GJR)). Međutim, ta je prednost u cijelosti neutralizirana do 2013., a 2017. je hrvatska produktivnost bila 16% ispod prosječne razine u državama EU-12. Istodobno su se rezultati Hrvatske i u odnosu na starije države članice pogoršavali. Apsolutno gledano, prosječna produktivnost u EU-15 povećala se za 19%, od 25.305 eura u prosjeku po GJR-u u razdoblju od 2008. do 2012. do godišnjeg prosjeka od 30.109 eura u razdoblju od 2013. do 2017. (premašujući 32.000 eura u 2017). S druge strane, hrvatska je produktivnost pala za 24,4% sa 6.726 eura na samo 5.084 eura tijekom istog desetljeća, dosegavši tek nešto više od 17% prosječne razine produktivnosti u starim državama članicama u 2017.

13. Poljoprivredno-prehrambeni trgovinski deficiti nastavili su se i nakon pristupanja EU-u. Iako se vrijednost poljoprivredno-prehrambenog izvoza iz Hrvatske udvostručila tijekom posljednjih 15 godina, uvoz primarnih i visokovrijednih prerađenih proizvoda općenito je rastao brže od izvoza. Slabi trgovinski rezultati naglašavaju potrebu za jačanjem konkurentskog položaja hrvatskih poljoprivredno-prehrambenih lanaca radi povećanja njihovih udjela na domaćem i međunarodnom tržištu.

14. Hrvatska pokazuje snažnu komparativnu prednost za robu niske vrijednosti, što ograničava prilike za rast i radna mjesta. Potencijal za veći izvoz svakako postoji, budući da Hrvatska ima snažnu komparativnu prednost (engl. Revealed Comparative Advantage, RCA) u nekoliko kategorija poljoprivredno-prehrambenog izvoza: žitarice, uljarice i šećer. Međutim, to je roba niske vrijednosti koja je ujedno i manje radno intenzivna. Vjerojatno je povećana važnost žitarica (kukuruza, pšenice) i uljarica (soje) rezultat poljoprivrednih politika (tj. izdašnih plaćanja po površini nakon pristupanja EU-u) i napuštanja stočarske proizvodnje.

Politika poljoprivrednog zemljišta18

Zakon o poljoprivrednom zemljištu – usmjerava provedbu zemljišne politike

15. Novi zakon o poljoprivrednom zemljištu, na snazi od ožujka 2018., zamijenio je zakon donesen 2013. Najvažnija uvedena promjena bila je decentralizacija dodjele poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, koja je ranije bila u nadležnosti Agencije za poljoprivredno zemljište. Novim je Zakonom Agencija ukinuta, a nadležnost za dodjelu zemljišta prenesena jedinicama lokalne samouprave, što je predstavljalo povratak praksi koja se provodila do 2013.

16. Usvajanje novog Zakona obrazložilo se potrebom da se uklone prepreke dodjeli poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države u Hrvatskoj. Jedan od ciljeva politike bio je da se smanje administrativne prepreke smanjivanjem potrebne dokumentacije u procesu dodjele zemljišta. Očekuje se da će novi Zakon unaprijediti proces dodjele zemljišta (skraćujući vrijeme za administrativne postupke), što će za rezultat imati povećano korištenje u poljoprivredi i u konačnici preokretanje trenda iseljavanja iz ruralnih područja u Hrvatskoj. Zanimljivo je da su se slična objašnjenja i argumenti koristili i tijekom prethodne rasprave pokrenute 2012., kad je odlučeno da se odgovornost za dodjelu zemljišta oduzme jedinicama lokalne samouprave i prenese na središnje nadležno tijelo, što je uključivalo i osnivanje Agencije za poljoprivredno zemljište.

17. Zakon uređuje područja kao što su održavanje i zaštita poljoprivrednog zemljišta, njegovo korištenje i dodjelu zemljišta u vlasništvu države. Zakon propisuje: i) obvezu održavanja

18 Ova se procjena provodi koristeći dostupne podatke. Podaci o dodjeli zemljišta, prodaji zemljišta i raspodjeli od strane županija i općina po kategorijama zemljišta, ostvarenju sredstava od zakupa, prosječnom plaćanju po ha, oslobođenju od plaćanja itd. analizirat će se kad Ministarstvo poljoprivrede dostavi podatke.

12

poljoprivrednog zemljišta u stanju prikladnom za poljoprivrednu proizvodnju, ii) mjere za zaštitu poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja i degradacije, iii) korištenje zemljišta za nepoljoprivredne svrhe, iv) postupke u vezi sa zapuštenim poljoprivrednim zemljištem, i v) postupke povezane sa zakupom ili prodajom zemljišta u vlasništvu države.

18. Zakon prepoznaje poljoprivredno zemljište kao prirodni resurs od interesa za Republiku Hrvatsku. Strane fizičke i pravne osobe ne mogu biti vlasnici poljoprivrednog zemljišta, osim u slučajevima uređenima međunarodnim sporazumima. Poljoprivredno zemljište definira se kao poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, močvare i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.

19. Zakon razlikuje između „osobito vrijednog poljoprivrednog zemljišta“, što znači najkvalitetnije zemljište koje oblikom, položajem i veličinom omogućava najučinkovitiju primjenu poljoprivredne tehnologije, i „vrijednog poljoprivrednog zemljišta“, definiranog kao zemljište primjereno za poljoprivrednu proizvodnju po svojim prirodnim svojstvima, obliku, položaju i veličini. Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu određuje koje se poljoprivredno zemljište smatra „osobito vrijednim“ ili „vrijednim“.

20. Poljoprivredno zemljište mora se držati u stanju koje je prikladno za poljoprivrednu proizvodnju. To se postiže sprječavanjem rasta korova i provedbom mjera kojima je cilj održavati plodnost zemljišta. Vlasnici i posjednici poljoprivrednog zemljišta dužni su primjenjivati potrebne agrotehničke mjere, ne umanjujući njegovu vrijednost. Poljoprivredno zemljište mora se zaštititi od oštećenja u smislu umanjenja ili gubitka proizvodne sposobnosti. Prema Zakonu oštećenje zemljišta uključuje: i) degradaciju fizikalnih, kemijskih i bioloških obilježja u intenzivnoj proizvodnji; ii) onečišćenje štetnim tvarima i organizmima (teški metali, potencijalno toksični elementi, pesticidi, organske onečišćujuće tvari i patogeni mikroorganizmi); iii) eroziju zemljišta, prekrivanja otpadom ili drugim tlom; iv) prenamjenu, kao što je izgradnja urbanih područja, ili industrijskih ili energetskih objekata, prometnica, eksploatacija mineralnih sirovina. Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu utvrđuje razinu oštećenja poljoprivrednog zemljišta, prati sve promjene fizikalnih, kemijskih i bioloških obilježja poljoprivrednog zemljišta te vodi informacijski sustav koji sadrži relevantne podatke.

21. Fizičke i pravne osobe upisane u Upisnik poljoprivrednika dužne su voditi evidenciju o primjeni gnojiva i pesticida te pratiti plodnost poljoprivrednog zemljišta koja se mora ispitivati najmanje svake četiri godine. Troškove analize pokrivaju sami poljoprivrednici. Bilo koje oštećenje poljoprivrednog zemljišta mora nadoknaditi fizička ili pravna osoba koja je uzrokovala oštećenje.

22. Novi je Zakon predvidio i rješenje za poljoprivredno zemljište koje se ne koristi za poljoprivrednu proizvodnju ili se ne održava pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju a vlasnici su nedostupni ili nepoznatog boravišta. Ministarstvo poljoprivrede može dati u zakup takvo zemljište na rok do deset godina fizičkoj ili pravnoj osobi koja je želi koristiti za poljoprivrednu proizvodnju. Takvo se zemljište ne može koristiti za podizanje trajnih nasada ili za izgradnju građevina u svrhu poljoprivredne proizvodnje. Ugovor koji uređuje zakup zemljišta ne mijenja prava vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem koje je predmet ugovora. Sredstva ostvarena od zakupa sukladno ugovoru o zakupu pripadaju vlasniku zemljišta i drže se na računu otvorenom u tu svrhu. Vlasnik zemljišta može u svakom trenutku zatražiti isplatu uplaćenih sredstava zakupnine, kao i otkazivanje ugovora o zakupu pet godina nakon što je sklopljen. Ako vlasnik ne zatraži isplatu uplaćenih sredstava na ime zakupnine u roku od deset godina od dana sklapanja ugovora o zakupu, izdvojena sredstva raspoređuju se između državnog proračuna (25%), proračuna područne (regionalne) samouprave (10%) i proračuna lokalne samouprave (65%) u kojoj se zemljište nalazi.

13

Površina i dodjela poljoprivrednog zemljišta

23. Zemljišna politika nije dio ZPP-a, ali je poljoprivrednici prepoznaju kao ključno ograničenje. Dodjela zemljišta u vlasništvu države osjetljiva je tema, koja je stvorila nesigurnosti na tržištu zemljišta i posljedično tome tržištu poljoprivrednih proizvoda, te je općenito pogodovala velikim poljoprivrednim poduzećima. Transparentnost na tržištu zemljišta omogućila bi jednake uvjete natjecanja za zemljište u vlasništvu države te povećala dodavanje vrijednosti uz istodobno očuvanje kvalitete.

24. Nije jasno koliko je poljoprivrednog zemljišta dostupno u zemlji. Postoje oprečne činjenice o veličini poljoprivredne površine u Hrvatskoj. Tijekom zadnje rasprave u Saboru 2018., kad se raspravljalo o novom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu i kad je on donesen, bilo je napomenuto da je u Hrvatskoj, u tom trenutku, bilo 2.695.037 ha poljoprivrednog zemljišta od čega je 808.008 ha (ili 30%) bilo poljoprivredno zemljište u vlasništvu države (15% ukupno poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj ili 49% površine utvrđenog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države) upisano u šumskogospodarske osnove (uglavnom pašnjaci). Iz tih se brojki može zaključiti da poljoprivrednog zemljišta u privatnom vlasništvu ima 1.887.029 ha (ili 70% od ukupnog). Međutim, izvori tih brojki nisu jasni, budući da se službene statistike o korištenju za poljoprivredu prilično razlikuju. Najnovija takva dostupna brojka iz Istraživanja o strukturi poljoprivrednih gospodarstava (engl. Farm Structure Survey, FSS) ukazuje da je ukupna iskorištena poljoprivredna površina (IPP) u Hrvatskoj 1.566.171 ha, od čega su 894.672 ha oranice, 597.279 ha su trajni travnjaci, 72.372 ha su trajni nasadi (voćnjaci i vinogradi), a 1.848 ha su kućni vrtovi. To znači da je prema službenoj statistici ukupno poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj, što uključuje ono i u privatnom i u državnom vlasništvu, 17% (ili gotovo 321.000 ha) ispod brojke koju je prijavilo Ministarstvo poljoprivrede kao poljoprivredno zemljište u privatnom vlasništvu.

25. Povijesno gledano, glavni nedostaci zemljišne politike uključuju neučinkovite i duge postupke za dodjelu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države. Postoji rašireno stajalište među poljoprivrednicima, osobito malim i srednjim, iako ono nije ograničeno samo na njih, da je neprikladna i neučinkovita dodjela zemljišta u vlasništvu države doprinijela nejednakim uvjetima u pogledu pristupa tom resursu u poljoprivredi, čime se smanjila cjelokupna konkurentnost sektora. Štoviše, kad je riječ o upravljanju poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, kreatori politika smatrali su neprihvatljivom praksu neodgovarajuće kontrole ugovora o dodjeli zemljišta korisnicima. Ovisno o ispunjavanju određenih kriterija, poljoprivrednim gospodarstvima i poduzećima dodjeljuje se zemljište na korištenje. Ti kriteriji uključuju ne samo pravovremeno plaćanje zakupa već u nekim slučajevima i posebne zahtjeve u pogledu zaštite zemljišta, uzgojnih praksi te čak i vrste poljoprivredne djelatnosti, budući da je to bio kriterij prihvatljivosti tijekom natječajnih postupaka.

26. Smatra se da je jedan od najvažnijih izravnih uzroka ovog neučinkovitog postupka neusklađenost između katastra i zemljišnih knjiga. Katastar je metodološki organiziran javni upisnik u određenoj županiji ili općini koji sadrži podatke o granicama i načinima uporabe zemljišta, dok su zemljišne knjige upisnik u koji se upisuju vlasništvo i druga prava, a jedno i drugo se međusobno nadopunjuje. Katastar i zemljišne knjige funkcioniraju kao interaktivni sustavi i zajedno čine Zajednički informacijski sustav (ZIS). U idealnom slučaju trebali bi sadržavati usklađene podatke o vlasništvu i načinu korištenja, ali u većini Hrvatske to još uvijek nije slučaj kad je riječ o poljoprivrednom zemljištu. Službeno nije ni poznato u kojoj su mjeri (u smislu površine) zemljišne knjige i katastar usklađeni. Ta se procjena može podjednako primijeniti na poljoprivredno zemljište u državnom vlasništvu, ali i na ono u privatnom.

14

27. Prema Zakonu, poljoprivredno se zemljište u vlasništvu države može dati u zakup19, dati na privremeno korištenje, zamijeniti za drugo zemljište ili prodati20. Sredstva prikupljena od zakupa, prodaje, privremenog korištenja i izravne dodjele poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države dijele se između državnog proračuna (25%), područne (regionalne) samouprave (10%) i lokalne samouprave (65%). Dodjela zemljišta u vlasništvu države mora se temeljiti na programu koji je izradila lokalna samouprava i ovisi o odobrenju područne (regionalne) samouprave i Ministarstva poljoprivrede. Program mora sadržavati informacije o ukupnoj površini poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na teritoriju lokalne samouprave; podatke o zemljištu u vlasništvu države koje je već u zakupu; površine zemljišta u državnom vlasništvu predviđene za prodaju, zakup, ribnjake, ispašu i za povrat imovine oduzete u vrijeme komunizma. Najviše 25% raspoloživog zemljišta u vlasništvu države smije se prodati, a do 5% se može koristiti za druge nepoljoprivredne svrhe. Nadležna tijela lokalne samouprave utvrđuju maksimalnu veličinu zemljišta koje se može dodijeliti pojedinačnoj fizičkoj ili pravnoj osobi. Površine na kojima sustavi navodnjavanja već postoje ili će biti izgrađeni moraju biti naznačene u programu, kao i minski sumnjive površine.

28. Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države dodjeljuje se nakon objave natječaja. Natječaji sadrže informacije o planiranim vrstama poljoprivredne proizvodnje za zemljište koje se daje u zakup te mjere za ublažavanje potencijalno negativnih utjecaja na okoliš. Sudionici natječaja moraju predati program uporabe dodijeljenog zemljišta u vlasništvu države, koji sadrži informacije o poljoprivrednom gospodarstvu, vrsti poljoprivredne proizvodnje koja će se provoditi na zemljištu u vlasništvu države, planiranim ulaganjima, planiranim novim zapošljavanjima te površinama pokrivenima postojećim ili planiranim sustavima navodnjavanja. Iznimka u natječajnom postupku je sklapanje ugovora s dosadašnjim korisnicima poljoprivrednog zemljišta o privremenoj uporabi na njihov zahtjev na rok do dvije godine (izravna dodjela). Poljoprivredno zemljište u privatnom vlasništvo može se zamijeniti za zemljište u vlasništvu države otprilike iste vrijednosti u svrhu okrupnjavanja zemljišta. Zemljište u vlasništvu države može se i odobriti za uporabu bez natječajnog postupka znanstvenim, obrazovnim i drugim javnim institucijama koje trebaju poljoprivredno zemljište.

29. Odluku o dodjeli zemljišta na temelju natječaja donose jedinice lokalne samouprave, a odobravaju jedinice područne (regionalne) samouprave i Ministarstvo poljoprivrede. Zemljište se dodjeljuje prema sljedećim pravima prvenstva: i) mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva u sektoru stočarstva koja ne posjeduju dovoljno poljoprivrednog zemljišta (u slučaju zakupa), ii) poljoprivrednici koji već koriste zemljište u skladu s prethodno sklopljenim ugovorima (u slučaju prodaje); iii) mladi poljoprivrednici, iv) ostala obiteljska poljoprivredna gospodarstva, v) fizičke ili pravne osobe koje imaju prebivalište ili sjedište u relevantnom lokalnom području, vi) druge fizičke ili pravne osobe koje se već bave ili se planiraju baviti poljoprivredom. Ako dvoje ili više sudionika natječaja ispunjava iste kriterije za dodjelu, primjenjuju se daljnja prava prvenstva na temelju veličine poljoprivrednog gospodarstva i vrste proizvodnje.

Prenamjena poljoprivrednog zemljišta

30. Struktura poljoprivrednih kultura promijenila se nakon usvajanja ZPP-a. Jedan od najvažnijih nalaza kad je riječ o strukturi poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj je promjena strukture poljoprivrednih kultura. Primjerice, površina pod trajnim pašnjacima u Hrvatskoj se povećala, ali se veličina sektora stočarstva značajno smanjila. To se donekle

19 Ugovori o zakupu sklapaju se za površine od najviše 100 hektara na rok od 25 godina s mogućnošću produljenja za isto razdoblje. Iznimka je zemljište predviđeno za povrat osobama čija je imovina bila oduzeta u vrijeme komunizma i zemljište predviđeno za ostale namjene, koje se može dati u zakup na rok do pet godina. 20 U slučaju prodaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, primjenjuje se ograničenje u smislu maksimalne površine koja se može prodati pojedinačnom kupcu – 50 hektara u kontinentalnom dijelu Hrvatske i 5 hektara u priobalnom području. Kupac poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države mora koristiti zemljište za poljoprivrednu proizvodnju i može je prodati tek nakon 10 godina.

15

može objasniti metodološkom promjenom u obuhvatu iskorištene poljoprivredne površine (IPP), dio razloga leži u samom ZPP-u, ali ta je promjena ujedno i rezultat nacionalne zemljišne politike koja je omogućila špekulativna ulaganja s ciljem dobivanja potpora od EU-a. Još je jedan veliki problem koji je prepoznat u politici i potvrđen rezultatima istraživanja smanjena plodnost poljoprivrednog tla zbog neprimjerenih uzgojnih praksi.

31. Cilj je Zakona zaštititi poljoprivredno zemljište kao vrijedan prirodni resurs te promicati ili omogućiti njegovu uporabu za poljoprivrednu proizvodnju. Međutim, Zakon predviđa i mogućnost prenamjene poljoprivrednog zemljišta za druge uporabe, u kojem je slučaju potrebno platiti naknadu jer će takva površina zauvijek biti izgubljena za poljoprivredu. Prenamjena poljoprivrednog zemljišta uključuje odobrenje građenja, eksploataciju mineralnih sirovina, korištenje za odlaganje otpada, sportske terene, kampove i druge objekte. „Osobito vrijednom“ i „vrijednom“ poljoprivrednom zemljištu ne može se promijeniti namjena, osim u slučaju kada nema niže vrijednoga poljoprivrednog zemljišta kojem bi se mogla promijeniti namjena, ili kad će se zemljište iskoristiti za izgradnju poljoprivrednih građevina ili objekata od interesa za Republiku Hrvatsku.

32. Uredi jedinica područne (regionalne) samouprave moraju voditi evidenciju o promjeni namjene poljoprivrednog zemljišta. Naknada koja se ostvari iz promjene namjene poljoprivrednog zemljišta dijeli se između državnog proračuna (70%) i proračuna lokalne samouprave (30%), koja ga može koristiti samo za navodnjavanje, okrupnjavanje zemljišta te za povećanje vrijednosti poljoprivrednog zemljišta. Naknada se ne naplaćuje pri gradnji objekata koji se koriste za obranu od poplava ili za navodnjavanje, pri gradnji osnovne infrastrukture, pri gradnji građevina koje se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji ili preradi poljoprivrednih proizvoda, pri gradnji obrazovnih ili medicinskih objekata, pri gradnji građevina veličine do 400 m2, pri obnovi objekata oštećenih tijekom rata 1990-ih godina ili pri gradnji stambenih objekata poticane stanogradnje.

16

Dodaci

Ukupni javni izdaci: poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo i lovstvo

Zemlje / skupina

zemalja EU-a

izdaci u milijunima eura izdaci, % BDP-a

2006.-2009. 2010.-2013. 2014.-2017. 2006.-2009. 2010.-2013. 2014.-2017.

EU – 28 47.209 40.058 35.817 0,37 0,30 0,24

Belgija 213 227 263 0,06 0,06 0,06

Bugarska 306 324 365 0,89 0,79 0,78

Češka 898 768 787 0,63 0,48 0,45

Danska 499 486 431 0,21 0,19 0,15

Njemačka 5.352 5.640 6.311 0,22 0,21 0,20

Estonija 123 111 111 0,82 0,65 0,52

Irska 1.194 754 785 0,64 0,43 0,31

Grčka 594 248 389 0,25 0,12 0,22

Španjolska 6.815 5.055 4.040 0,64 0,48 0,37

Francuska 7.751 6.257 5.104 0,40 0,31 0,23

Hrvatska 562 580 405 1,27 1,30 0,88

Italija 6.407 5.526 4.207 0,40 0,34 0,25

Cipar 176 149 122 0,99 0,78 0,66

Latvija 260 150 107 1,23 0,76 0,43

Litva 357 327 308 1,27 1,03 0,80

Luksemburg 151 178 165 0,42 0,41 0,31

Mađarska 957 484 612 0,97 0,48 0,54

Malta 50 44 43 0,85 0,62 0,43

Nizozemska 1.224 1.250 911 0,20 0,19 0,13

Austrija 1.372 1.329 1.273 0,48 0,43 0,36

Poljska 2.969 2.072 1.729 0,93 0,55 0,40

Portugal 655 639 603 0,38 0,37 0,33

Rumunjska 1.496 1.304 1.099 1,19 0,98 0,66

Slovenija 244 200 182 0,69 0,55 0,46

Slovačka 240 247 242 0,41 0,35 0,30

Finska 1.887 1.895 1.642 1,03 0,96 0,77

Švedska 618 713 625 0,18 0,17 0,14

Ujedinjeno Kraljevstvo 3.839 3.102 2.957 0,19 0,16 0,12

EU-15 38.573 33.297 29.705 0,33 0,27 0,22

EU-12 8.074 6.181 5.707 0,90 0,61 0,49

Izvor: Izračuni Svjetske banke na osnovi podataka EUROSTAT-a, ožujak 2019.

17

Ukupni izdaci u okviru ZPP-a u EU u razdoblju 2009. – 2017.

Zemlje / skupina

zemalja EU-a

izdaci u milijunima eura izdaci, % BDP-a

2006.-2009. 2010.-2013. 2014.-2017. %, 2014.-17. 2006.-2009. 2010.-2013. 2014.-2017.

EU – 28 51.834 56.063 54.221 100 0,41 0,42 0,37

Belgija 715 675 560 1,0 0,21 0,18 0,13

Bugarska 194 670 1.024 1,9 0,58 1,64 2,18

Češka 691 1.145 1.159 2,1 0,48 0,72 0,67

Danska 1.108 1.026 993 1,8 0,48 0,41 0,36

Njemačka 6.787 6.768 6.088 11,2 0,27 0,25 0,20

Estonija 111 201 202 0,4 0,74 1,18 0,94

Irska 1.569 1.526 1.487 2,7 0,85 0,88 0,58

Grčka 3.320 2.779 2.818 5,2 1,43 1,38 1,58

Španjolska 6.905 6.761 6.197 11,4 0,64 0,64 0,56

Francuska 10.026 9.556 8.460 15,6 0,52 0,46 0,38

Hrvatska * 433 417 479 0,9 0,98 0,94 1,04

Italija 5.598 5.743 5.165 9,5 0,35 0,36 0,31

Cipar 54 68 76 0,1 0,30 0,35 0,42

Latvija 175 306 298 0,5 0,84 1,48 1,19

Litva 383 561 640 1,2 1,36 1,76 1,65

Luksemburg 50 48 44 0,1 0,14 0,11 0,08

Mađarska 972 1.565 1.710 3,2 0,98 1,56 1,51

Malta 8 16 13 0,0 0,14 0,22 0,13

Nizozemska 1.089 996 891 1,6 0,18 0,15 0,13

Austrija 1.231 1.297 1.172 2,2 0,43 0,42 0,33

Poljska 2.715 4.434 4.645 8,6 0,85 1,16 1,07

Portugal 1.210 1.368 1.292 2,4 0,69 0,79 0,70

Rumunjska 554 1.914 2.787 5,1 0,44 1,43 1,67

Slovenija 168 215 235 0,4 0,48 0,59 0,59

Slovačka 394 624 567 1,0 0,68 0,87 0,71

Finska 853 851 840 1,6 0,47 0,43 0,39

Švedska 955 973 865 1,6 0,28 0,24 0,19

Ujedinjeno Kraljevstvo

4.000 3.976 3.754 6,9 0,20 0,20 0,16

EU-15 45.416 44.343 40.628 74,9 0,39 0,36 0,30

EU-12 6.418 11.719 13.356 24,6 0,71 1,15 1,14

Izvor: Izračuni Svjetske banke na osnovi podataka EK-a/DG BUDGET, ožujak 2019.

* Izračun za Hrvatsku temelji se na podacima Ministarstva financija za mjere srodne ZPP-u, uklj. financiranje sredstvima EU-a

18

Javni transferi u poljoprivredi u EU-u i Hrvatskoj u razdoblju 2004. – 2017.

Regija / razdoblja Javni transferi: godišnje u milijunima eura

Promjene 2014.-17. u odnosu na 2004.-08.

A) 2004.-08.

B) 2009.-13. C) 2014.-17. Delta: C - A Indeks: C/A

Europska unija - 28* 71.670,9 67.726,0 68.364,5 -3.306,4 95

Hrvatska, ukupni transferi** 386,7 532,5 614,9 228,2 159

od čega: transferi poljoprivrednicima *** 338,8 431,0 499,8 161,0 148

od čega: opće usluge **** 47,8 101,5 115,1 67,2 241

Izvor: Izračuni Svjetske banke na temelju podataka OECD-a za 2018. – Praćenje i evaluacija, ožujak 2019.

* Izračun za EU dobiven je od ukupnog proizvođačkog subvencijskog ekvivalenta (PSE), umanjen za proizvođački koeficijent nominalne potpore (NAC) da bi se dobila procjena ukupnih novčanih transfera

** Izračun za Hrvatsku temelji se na konačnim podacima Ministarstva financija za izvršenje proračuna za razdoblje 2004. – 2017.

*** Transfer poljoprivrednicima uključuje transfer drugim korisnicima poljoprivredne politike (poduzeća, općine, škole itd.)

**** Opće usluge uključuju proračunske transfere tijelima javne uprave pod nadležnošću Ministarstva poljoprivrede

Javni transferi u poljoprivredi u EU-u i Hrvatskoj u odnosu na BDP

Regija / razdoblja Javni transferi: prosječni % BDP-a Promjene u postotnim

bodovima

A) 2004.-08.

B) 2009.-13. C) 2014.-17. Delta: C - A Delta: B - A

Europska unija - 28 * 0,59 0,52 0,46 -0,13 -0,07

Hrvatska, ukupni transferi ** 0,96 1,19 1,34 0,38 0,24

od čega: transferi poljoprivrednicima *** 0,84 0,97 1,09 0,25 0,13

od čega: opće usluge **** 0,12 0,23 0,25 0,13 0,11

Izvor: Izračuni Svjetske banke na temelju podataka OECD-a za 2018. – Praćenje i evaluacija, ožujak 2019.

* Izračun za EU dobiven je od ukupnog PSE-a, umanjen za proizvođački NAC da bi se dobila procjena ukupnih novčanih transfera

** Izračun za Hrvatsku temelji se na konačnim podacima Ministarstva financija za izvršenje proračuna za razdoblje 2004. – 2017.

*** Transfer poljoprivrednicima uključuje transfer drugim korisnicima poljoprivredne politike (poduzeća, općine, škole itd.)

**** Opće usluge uključuju proračunske transfere tijelima javne uprave pod nadležnošću Ministarstva poljoprivrede

21

Izravna plaćanja u Hrvatskoj u prve četiri godine članstva u EU-u: sredstva EU-a i CNDP-a

Financijska alokacija u eurima: EAGF + državni proračun (nadopunjujuća plaćanja)

Godina

Nacionalna

omotnica,

gornja granica

IP-a *

Sredstva

EAGF-a,

gornja

granica

EAGF ukupno, %

CNDP – gornja

granica (100%

moguće)

CNDP

dodijeljen

odlukama

Vlade (uklj.

Mjeru 18) **

Ukupna

dodijeljena

financ.

sredstva

(EAGF + CNDP)

% dodijeljenih

sredstava vs.

mogući

maksimumi

Gornja

granica IP-a

za državu

Stvarno

dodijeljena

sredstva

CNDP

Ukupno

2013. 379.693.065 94.923.266 25,0 34,8 284.769.799 178.007.801 272.931.068 62,5 71,9

2014. 430.424.467 164.005.000 38,1 46,1 266.419.467 191.988.067 355.993.067 72,1 82,7

2015. 432.425.000 183.735.000 42,5 53,0 248.690.000 162.889.525 346.624.525 65,5 80,2

2016. 432.425.000 202.865.000 46,9 57,2 229.560.000 151.735.792 354.600.792 66,1 82,0

2017. 432.425.000 241.125.000 55,8 67,5 191.300.000 116.077.385 357.202.385 60,7 82,6

Ukupno 2.107.392.532 886.653.266 42,1 52,5

1.220.739.266 800.698.570 1.687.351.837 65,6 80,1

Prosjek 421.478.506 177.330.653 244.147.853 160.139.714 337.470.367

* Fleksibilnost preusmjeravanja sredstava iz omotnice za ruralni razvoj na izravna plaćanja iznosi 15% (godišnje 49,8 mil. eura u razdoblju 2014. – 2019.)

** Mjera 18 u programu ruralnog razvoja omogućava preusmjeravanje sredstava s ruralnog razvoja na izravna plaćanja u razdoblju 2014. – 2016.: ukupno 111,8 mil. eura

22

Provedba Programa ruralnog razvoja u Hrvatskoj: nešto ispod prosjeka za EU

/Programi EAFRD-a 2014.-2020., ukupni napredak, % (8.3.2019.)/

23

Usporedba kretanja BDV-a u poljoprivredi u Hrvatskoj i EU-28: 2008. – 2017.

Hrvatska je zabilježila najveći pad u razdoblju 2013. – 2017. u odnosu na sve druge zemlje EU-a!

Jedinica: mil. eura,

tekuće osnovne cijene

2017.

Ø2013.-17.

Ø2008.-12.

Promjena: Ø 2013.-2017. u odnosu na Ø 2008.-2012.

Ukupna

promjena

BDV-a, % % Ø godišnje ∑ 2013. -

2017.

Hrvatska 975 924 1.360 -32,0 -436 -2.179 -190,8

Hrvatska vs. EU-28, % 0,52 0,53 0,87

Hrvatska vs. EU-27, % 0,52 0,54 0,88

Hrvatska vs. EU-15, % 0,62 0,63 1,04

Hrvatska vs. EU-12, % 3,37 3,60 5,91

EU-28, uklj. Hrvatsku 187.945 173.599 155.763 11,5 17.835 89.177 54,2

EU-27 186.970 172.675 154.403 11,8 18.271 91.356 55,9

EU-15 158.039 146.965 131.385 11,9 15.581 77.903 56,0

Francuska 29.526 28.202 27.171 3,8 1.031 5.157 18,6

Italija 31.868 31.808 28.106 13,2 3.702 18.509 61,8

Španjolska 28.779 25.232 21.749 16,0 3.483 17.415 74,1

Njemačka 20.882 18.707 16.969 10,2 1.737 8.687 48,7

Ujedinjeno Kraljevstvo 11.439 11.177 8.795 27,1 2.382 11.911 119,3

Nizozemska 11.769 10.532 8.785 19,9 1.747 8.733 90,4

Grčka 5.807 5.460 5.424 0,7 35 177 3,2

Danska 3.170 2.628 2.557 2,8 71 357 13,8

Austrija 3.224 2.850 2.730 4,4 120 598 21,4

Belgija 2.385 2.274 2.277 -0,2 -4 -18 -0,8

Portugal 2.871 2.607 2.440 6,9 167 836 33,1

Irska 3.191 2.438 1.461 66,8 976 4.882 250,4

Švedska 1.919 1.750 1.502 16,5 248 1.239 76,2

Finska 1.086 1.190 1.319 -9,7 -128 -641 -51,1

Luksemburg 122 111 98 12,3 12 61 58,0

EU-12 28.931 25.709 23.019 8,2 1.885 7.541 31,0

Poljska 10.659 8.934 8.221 8,7 713 3.566 41,6

Rumunjska 7.711 7.096 7.133 -0,5 -36 -182 -2,6

Mađarska 3.564 3.271 2.361 38,6 910 4.552 161,7

Bugarska 1.923 1.749 1.562 12,0 187 937 56,6

Republika Češka 1.677 1.541 1.144 34,7 397 1.983 147,7

Litva 1.241 1.088 811 34,2 277 1.387 146,1

Slovačka 652 590 482 22,5 108 542 101,1

Slovenija 439 468 410 14,2 58 291 66,3

Cipar 339 301 313 -3,8 -12 -59 -19,3

Estonija 278 277 260 6,5 17 84 31,4

Latvija 389 335 266 25,7 69 343 114,0

Malta 60 59 57 3,6 2 10 17,6

BDP Hrvatske, ukupni*

48.677 45.339 45.431 -0,2 -91 -455 -1,0

Izvor: Izračuni Svjetske banke na osnovi EUROSTAT-a (na dan 04.02.2019.), ožujak 2019.

24

Produktivnost u poljoprivredi u Hrvatskoj i EU-u: u razdoblju 2013.-17. Hrvatska se vratila na razinu nižu od one iz 2006. godine

(Omjer BDV vs. GJR: uvjerljivo najveći pad u Hrvatskoj u razdoblju 2013.-2017.)

jedinica: BDV u eurima/GJR Promjena: Ø 2013.-2017. u odnosu na Ø 2008-2012

Ukupna

GJR: godišnja jedinica rada,

težinski prosjek,

2017. Ø2013.-17. Ø2008.-12. promjena

euri/GJR, % Ø godišnje

∑ 2013. -

tekuće cijene 2017. %

Hrvatska 5.603 5.084 6.726 -24,4 -1.642 -8.210 -139,0

Hrvatska vs. EU-28, indeksi % 27,91 28,14 46,00




EU-28, uklj. Hrvatsku 20.073 18.065 14.623 23,5 3.443 17.213 105,3

EU-27 20.347 18.316 14.776 24,0 3.540 17.701 107,0

EU-15 32.535 30.109 25.305 19,0 4.805 24.024 86,7

Danska 58.817 48.775 47.013 3,7 1.763 8.814 18,4

Nizozemska 79.858 71.366 58.351 22,3 13.015 65.077 100,3

Belgija 41.477 39.935 37.271 7,1 2.664 13.322 34,5

Francuska 39.597 36.956 33.362 10,8 3.594 17.968 51,1

Luksemburg 35.407 31.577 26.627 18,6 4.950 24.750 85,0


Švedska 33.596 29.366 23.000 27,7 6.366 31.828 121,6

Njemačka 43.723 38.013 32.281 17,8 5.732 28.658 81,5

Španjolska 33.004 30.373 23.181 31,0 7.192 35.961 134,3

Italija 28.403 28.691 24.575 16,8 4.116 20.582 77,3

Austrija 27.126 23.541 21.208 11,0 2.332 11.660 52,1

Finska 17.134 16.356 15.757 3,8 599 2.994 18,6

Grčka 13.207 11.993 11.883 0,9 110 551 4,6

Irska 19.857 15.006 9.237 62,4 5.768 28.841 237,9

Portugal 11.770 10.032 7.694 30,4 2.338 11.690 131,9

EU-12 6.679 5.654 4.378 29,2 1.277 6.383 127,2

Cipar 11.810 13.542 12.309 10,0 1.233 6.166 47,7

Malta 11.869 11.879 12.432 -4,4 -553 -2.763 -22,7

Republika Češka 16.036 14.704 10.286 42,9 4.417 22.087 176,8

Estonija 13.650 13.151 9.739 35,0 3.413 17.064 149,1

Slovačka 14.981 11.840 6.944 70,5 4.896 24.480 260,6

Litva 8.461 7.341 5.555 32,2 1.786 8.930 138,5

Mađarska 8.456 7.417 5.397 37,4 2.020 10.100 157,6

Slovenija 5.577 5.778 5.129 12,7 649 3.244 59,5

Rumunjska 5.134 4.772 3.942 21,1 831 4.153 95,3

Poljska 6.360 4.875 4.007 21,7 868 4.340 97,7

Bugarska 8.133 6.328 3.846 64,5 2.482 12.409 244,0

Latvija 5.209 4.315 2.955 46,0 1.360 6.799 187,1


Hrvatska je u potpunosti izgubila svoju ogromnu prednost po pitanju produktivnosti u odnosu na prosjek za 12 novih država članica u razdoblju 2013. – 2017.

25

Usporedba kretanja poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj i EU-28: 2008. – 2017.

Samo su Hrvatska i Malta zabilježile pad tijekom zadnjeg desetljeća, ali je u Hrvatskoj pad dvoznamenkast!

jedinica: mil. eura,


2017.

Ø2013.-17.

Ø2008.-12.


Ukupna

promjena

proizvodnje,

% % Ø godišnje

∑ 2013. -

2017.

Hrvatska 2.204 2.187 2.923 -25,2 -736 -3.679 -144,0

Hrvatska vs. EU-28, % 0,51 0,52 0,76

Hrvatska vs. EU-27, % 0,51 0,52 0,77

Hrvatska vs. EU-15, % 0,62 0,62 0,91

Hrvatska vs. EU-12, % 3,13 3,28 4,80

EU-28, uklj. Hrvatsku 430.816 421.045 384.865 9,4 36.179 180.897 44,9

EU-27 428.613 418.858 381.943 9,7 36.915 184.577 46,1

EU-15 358.216 352.154 321.034 9,7 31.120 155.599 46,2

Francuska 72.642 73.560 70.093 4,9 3.467 17.333 24,1

Njemačka 56.249 55.836 51.248 9,0 4.588 22.939 42,8

Italija 55.098 55.358 50.816 8,9 4.543 22.713 42,8

Španjolska 50.614 46.545 40.565 14,7 5.980 29.901 68,7


Nizozemska 28.949 27.760 25.323 9,6 2.437 12.186 45,9

Danska 11.136 10.691 9.986 7,1 704 3.522 34,1

Grčka 11.272 10.816 10.540 2,6 276 1.378 12,9

Belgija 8.385 8.262 7.776 6,2 485 2.427 30,3

Irska 8.385 8.262 7.776 6,2 485 2.427 30,3

Austrija 7.299 7.027 6.631 6,0 397 1.984 29,0

Portugal 7.451 7.030 6.437 9,2 593 2.967 44,1

Švedska 6.462 6.246 5.431 15,0 815 4.075 69,8

Finska 4.302 4.479 4.371 2,5 108 540 12,2

Luksemburg 429 424 353 20,2 71 357 91,9

EU-12 70.396 66.704 60.909 8,0 4.872 19.490 30,5

Poljska 25.690 23.441 21.008 11,6 2.433 12.164 54,7

Rumunjska 17.180 16.523 16.017 3,2 506 2.530 15,6

Mađarska 8.392 8.098 7.011 15,5 1.087 5.434 71,9

Republika Češka 5.070 4.922 4.451 10,6 471 2.357 50,3

Bugarska 4.213 4.189 4.181 0,2 8 40 0,9

Litva 3.142 2.922 2.354 24,1 568 2.841 107,7

Slovačka 2.390 2.348 2.159 8,8 190 948 42,1

Latvija 1.422 1.358 1.051 29,2 306 1.532 127,2

Slovenija 1.161 1.209 1.142 5,9 67 337 28,7

Estonija 886 879 723 21,6 156 780 97,4

Cipar 728 687 682 0,7 5 25 3,6

Malta 122 127 129 -1,5 -2 -10 -7,6


26

Produktivnost u poljoprivredi u Hrvatskoj i EU-u: Hrvatska ispod 30% prosjeka EU-a u 2017.!

(Omjer proizvodnje poljoprivredne industrije u odnosu na GJR: samo je Hrvatska imala stalan pad u razdoblju 2008. – 2014.)

jedinica: proizvodnja u eurima/GJR


Ukupna

GJR: godišnja jedinica rada,

težinski prosjek, 2017. Ø2013.-17. Ø2008.-12.

promjena

euri/GJR, % Ø godišnje

∑ 2013. -

tekuće cijene 2017. %

Hrvatska 12.666 12.028 14.454 -16,8 -2.426 -12.129 -91,6





EU-28, uklj. Hrvatsku 42.981 43.815 36.130 21,3 7.685 38.426 96,1

EU-27 43.550 44.428 36.550 21,6 7.879 39.393 97,3

EU-15 70.181 72.148 61.831 16,7 10.317 51.583 77,0

Danska 185.987 198.408 183.625 8,1 14.782 73.912 38,7

Nizozemska 187.388 188.109 168.194 11,8 19.916 99.578 55,9

Belgija 144.193 145.097 127.262 14,0 17.835 89.173 65,5

Luksemburg 117.771 121.057 95.338 27,0 25.719 128.593 118,9

Švedska 102.608 104.839 83.178 26,0 21.661 108.307 115,2


Njemačka 107.923 113.460 97.491 16,4 15.970 79.849 75,7

Francuska 93.536 96.392 86.065 12,0 10.326 51.632 56,6

Finska 67.059 61.536 52.229 17,8 9.307 46.534 81,8

Austrija 57.837 58.048 51.505 12,7 6.543 32.715 59,7

Španjolska 58.362 56.028 43.235 29,6 12.793 63.965 128,9

Italija 47.455 49.934 44.432 12,4 5.503 27.513 58,3

Irska 46.252 47.081 38.420 22,5 8.661 43.306 101,3

Grčka 23.769 23.759 23.090 2,9 669 3.343 14,3

Portugal 27.754 27.050 20.296 33,3 6.754 33.768 142,6

EU-12 14.484 14.671 11.584 26,6 3.087 15.433 117,6

Republika Češka 47.068 46.977 40.019 17,4 6.958 34.789 80,0

Slovačka 49.099 47.114 31.112 51,4 16.001 80.007 204,6

Estonija 36.933 41.797 27.105 54,2 14.692 73.459 213,2

Cipar 32.062 30.874 26.806 15,2 4.068 20.338 70,5

Malta 25.272 25.421 27.980 -9,1 -2.559 -12.796 -47,9

Litva 19.051 19.717 16.131 22,2 3.586 17.930 100,0

Mađarska 19.133 18.363 16.031 14,5 2.332 11.662 67,8

Latvija 17.258 17.491 11.662 50,0 5.829 29.144 199,9

Slovenija 15.244 14.938 14.299 4,5 639 3.197 21,9

Rumunjska 9.781 11.112 8.851 25,5 2.261 11.303 113,2

Poljska 13.389 12.791 10.240 24,9 2.551 12.754 110,8

Bugarska 15.769 15.154 10.296 47,2 4.858 24.292 190,9


U razdoblju 2008.-2012. produktivnost u Hrvatskoj bila je veća za 25% u odnosu na 12 novih država članica, ali u 2017. godini bilo je obrnuto – manja za 13%!

27

KRETANJA FAKTORSKOG DOHOTKA U HRVATSKOJ I EUROPSKOJ UNIJI

Najveći pad u Hrvatskoj odmah nakon ulaska u EU (2014.), zatim oporavak u razdoblju 2015. – 2017.

jedinica: mil. eura


2017.

Ø2013.-17.

Ø2008.-12.

Promjena: Ø 2013.-2017. u odnosu

na Ø 2008.-2012. Ukupna

promjena

fakt. doh.,

% % Ø godišnje ∑ 2013. -

2017.

Hrvatska 1.065 938 1.014 -10,6 -108 -539 -55,2

Hrvatska vs. EU-28, % 0,69 0,59 0,71

Hrvatska vs. EU-27, % 0,69 0,59 0,71

Hrvatska vs. EU-15, % 0,85 0,72 0,86

Hrvatska vs. EU-12, % 3,75 3,30 4,21

EU-28, uklj. Hrvatsku 155.241 159.922 143.160 9,4 13.514 67.570 44,6

EU-27 154.198 158.984 142.146 9,6 13.622 68.109 45,2

EU-15 125.786 130.535 118.060 8,6 10.120 50.599 40,7

Španjolska 27.647 25.529 22.396 10,2 2.276 11.382 47,5

Francuska 22.686 24.195 23.171 3,1 721 3.605 15,2

Italija 23.732 23.810 19.329 23,3 4.511 22.557 104,6

Njemačka 13.389 16.349 15.379 3,9 594 2.972 18,7


Nizozemska 7.395 7.512 6.336 14,7 929 4.646 67,1

Grčka 5.956 6.079 6.491 -7,5 -487 -2.434 -38,7

Danska 1.406 2.055 2.036 -4,8 -99 -493 -24,1

Irska 3.150 3.198 2.491 20,5 511 2.556 89,8

Portugal 2.759 2.608 2.383 6,7 159 795 31,9

Austrija 2.304 2.284 2.446 -10,3 -251 -1.255 -53,1

Belgija 1.961 2.080 2.181 -5,3 -116 -578 -27,1

Finska 1.569 1.636 1.985 -14,9 -296 -1.480 -81,8

Švedska 1.532 1.640 1.542 4,5 69 347 21,8

Luksemburg 70 81 78 0,0 0 0 0,1

EU-12 28.412 28.449 24.086 14,5 3.502 17.511 66,7

Poljska 10.291 10.656 9.306 10,8 1.009 5.046 50,6

Rumunjska 6.831 6.435 5.716 7,6 433 2.167 35,7

Mađarska 3.809 3.755 2.748 35,1 964 4.818 148,2

Bugarska 2.145 2.177 1.830 15,1 276 1.381 68,9

Republika Češka 2.125 2.010 1.608 22,2 357 1.787 98,8

Litva 867 989 744 29,2 217 1.084 125,1

Slovačka 810 756 626 16,3 102 512 74,0

Latvija 480 496 406 18,1 73 367 81,4

Estonija 192 327 329 -0,9 -3 -15 -4,7

Slovenija 463 453 397 15,7 62 312 73,4

Cipar 336 327 310 2,6 8 40 12,6

Malta 62 68 68 3,5 2 12 17,6


Drugo najveće smanjenje faktorskog dohotka tijekom zadnja dva 5-godišnja razdoblja u Hrvatskoj (nakon Finske)

Documents

Strateška transformacija poljoprivrede i ruralnog prostora (STARS … · ZPP se često kritizira zbog vrlo nejednake raspodjele izravnih plaćanja koja su pristrana prema velikim