Upload
tarik-secic
View
13
Download
3
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Psihologija
Citation preview
OŠ „Vitovlje“
STRUČNO USAVRŠAVANJE NASTAVNIKA
TEMA:
STRES I NAČINI ELIMINACIJE STRESA
Tarik Šečić
Oktobar, 2014. godine.
Uvod
Iako će gotovo svatko reći da je stres vrlo lako definirati, to ipak nije tako. U
literaturi se posljednjih stotinu godina može pronaći velik broj različitih
definicija stresa. Problem postavljanja definicije stresa leži u tome što stres
čine skupine različitih iskustava, životnih puteva, reakcija i ishoda,
uzrokovanih širokim rasponom različitih događaja ili okolnosti.
Uobičajeno je shvaćanje pojma stresa kao nečega što nas živcira ili
zabrinjava - bolest, svađa, nasilje, problemi na poslu, polaganje ispita....
Međutim naše tijelo shvaća pojam stresa mnogo šire. Stres je sve što od nas
zahtijeva prilagodbu, svaka promjena u našim životnim okolnostima, povoljne
ili nepovoljne naravi. Već i samo zamišljanje ili predosjećanje promjene
stvaraju stres. Stres je i tjelesni napor poput dugog hodanja, nošenja teških
predmeta, nagle promjene temperature ili obilnog obroka. Stres je neizbježan
dio života svakog čovjeka. To je izrazito složen proces interakcije između
određene osobe i njenog života. Predstavlja način na koji mentalno, fizički i
emocionalno reagiramo na različita stanja, promjene i zahtjeve u našem
životu.
Danas postoji jedna, najčešće prihvaćena definicija stresa koja kaže da je
stres stanje ili osjećaj u kojem se nalazi određena osoba kada smatra da
zahtjevi u njenom životu premašuju osobna i društvena sredstva koja ta osoba
ima na raspolaganju. Ljudi ne osjećaju stres kada imaju dovoljno vremena,
iskustva i sredstava da se nose s nekom situacijom. Suprotno tomu, osjećaju
veće količine stresa kada smatraju da ne mogu ispuniti zahtjeve koji su
postavljeni pred njih.
Stres ne mora uvijek imati negativan utjecaj. Niske razine stresa mogu proći
nezamijećeno, dok blago povišene razine stresa mogu čak pozitivno utjecati
na neku osobu te potaknuti kreativnost i učinkovitost. Takva razina stresa
često je pozitivna u poslovnim okruženjima i prema nekim ispitivanjima
izaziva veću učinkovitost zaposlenika. Visoke razine stresa pak mogu biti vrlo
štetne i pogoršati neke od ozbiljnih kroničnih oboljenja. Kako prolazimo kroz
životni ciklus odrastanja, diplomiranja, promjene posla, vjenčanja, dobijanja
potomaka, proživljavamo i sve te različite razine stresa.
Riječ stres potječe iz srednjovjekovnog engleskog jezika ("stress", "to
stress"), a prvotno se odnosila na napor, nevolju ili ograničenje. U 19. stoljeću
počinje znanstveno korištenje tog termina, a različiti autori različito definiraju
pojam stresa, ovisno o teorijskom pristupu. Općenito se može reći da je stres
stanje u kojem je poremećena psihofizička ravnoteža organizma i koje, radi
prilagodbe, zahtijeva ulaganje dodatnih napora. Izraz stres odnosi se na: 1.
unutarnje stanje organizma (ponekad označeno kao "opterećenje"); 2. vanjski
događaj ("stresor"); 3. iskustvo nastalo transakcijom osobe i okoline
Okolnosti koje izazivaju stres nazivaju se i stresori ("udarači"). Pojam stresa u
užem smislu označava reakciju organizma na djelovanje vanjskog stresora.
Kad se "nagomila stres", čovjek se razbolijeva: može se osjećati kronično
umorno ili iscrpljeno; može patiti od nesanice ili prevelike potrebe za snom; 4
može izgubiti tek, spolnu želju i sposobnost uživanja u životu; može ga
dohvatiti depresija, anksioznost, napadi plača i panike, opsjednutost, fobija..
Uzroci stresa
Stres na radnom mjestu
Stres na poslu stvara pretpostavke za moždani i srčani udar, uništava
mentalno zdravlje i skraćuje život. Još prije deset godina Svjetska
zdravstvena organizacija (WHO) je proglasila stres na radnom mjestu
svjetskom epidemijom, a otada se stres na poslu još više povećao zbog
produbljene globalne krize i nezaposlenosti. Burn out sindrom označava
stanje potpune emocionalne iscrpljenosti zbog pretjeranog, a uzaludnog
zalaganja na poslu. Izgaranje na poslu slično je sindromu kroničnog umora,
ali pritom se mijenja i stav prema poslu, što za umor nije karakteristično.
Amerikanci su procijenili da njihove kompanije trpe štetu od oko 200 milijardi
dolara godišnje zbog akcidenata uzrokovanih stresom, smanjenja
produktivnosti, odsustva s posla (bolovanja) i troškova zdravstvenog
osiguranja.
Stres na radnom mjestu postao je toliko učestala i uobičajena pojava da
slobodno možemo reći kako se dobiva u paketu s poslom. Tek se rijetki
uspijevaju »izvući«, a neka istraživanja pokazala su da mnogi nisu svjesni
stresne situacije.
Kao ilustrativan pokazatelj učestalosti i intenziteta stresa na radnom mjestu
mogu poslužiti podaci iz nedavno provedenog istraživanja Bristolskog
univerziteta o stresu na radnom mjestu, u koje je bilo uključeno 4.135
zaposlenih osoba, kaže neurolog psihijatar Hazim Mulić. Dvadeset posto
ispitanika izjasnilo se da su za radnog vremena izloženi »jakom« i »vrlo
jakom« stresu.
Jedan od najčešćih uzroka stresa na radnom mjestu, ipak predstavljaju
međuljudski odnosi. Stres zbog loših međuljudskih odnosa opisuje i pojam
mobbing, koji označava psihoteror na radnom mjestu koji zaposlenici provode
prema svojim kolegama. U osnovi je najčešće sukob iz nekog razloga, a
nakon njega počinju spletke, podmetanja, ponižavanje i izoliranje. U strahu za
radno mjesto "krivac" može razviti burn out sindrom i kronične zdravstvene
poteškoće, a izlaz može tražiti u napuštanju posla, pa čak i samoubojstvu. Pa
ipak, svaka okolina može uzrokovati stres, i neke razine stresa dio su
svakodnevnog života, a ne samo posljedica odnosa i prilika na radnom
mjestu.
Stresna zanimanja
Pokazalo se da u zanimanja povezana s visokom razinom stresa spadaju
poslovi vezani za edukaciju (prosvjeta i slične profesije), skrb o drugima
(medicinsko osoblje, posebice medicinske sestre) i rukovođenje
(menadžment). Iako je ovdje riječ o stresu na radnom mjestu, tj. zaposlenim
osobama, ne treba zaboraviti da je biti bez ikakvog posla itekako stresna
situacija.Osim spomenutih, u stresogena zanimanja spadaju i poslovi tajnice,
konobara, novinskih urednika, policijskih djelatnika i srednje rangiranih
menadžera, kontrolor zračnih letova, doktor, agent burze, majka male djece.
U osnovi njihovog stresa je situacija da moraju odgovarati na zahtjeve drugih i
to često u vremenski limitiranom roku, a da pri tome imaju malo ili nimalo
stvarne kontrole nad događanjima. Od stresa najviše pate oni između 35 i 45
godina, i što je zanimljivo, razina stresa raste što duže vremena provodima na
istom radnom mjestu.
Buka i stres
U posljednjem desetljeću sve veći problem na radnom mjestu predstavlja
buka niskog intenziteta koja nastaje radom kompjuterske opreme. Sve više
ima izvještaja o pada produktivnosti zaposlenika zbog izlaganja buci
kompjutera. U SAD godišnji troškovi zbog pada produktivnosti i plaćanja
ljekarskih usluga zbog problema buke koju proizvode kompjuteri iznose oko
56 milijardi dolara.
Buka posebno negativno utiče na slijedeće aktivnosti:
Aktivnosti koje zahtijevaju koncentraciju, učenje i analitičke procese
Aktivnost koje uključuju govor i slušanje
Aktivnosti koje zahtijevaju precizni rad mišića (posebno mišića šake)
Aktivnosti koje uključuju više simultanih radnji
Aktivnosti koje iziskuju stalni mentalni napor
Buka kompjutera (tiha buka) često uzrokuje poremećaje spavanja i
poremećaje društvenog ponašanja. Pojavljuju se uporne nesanice, sa
uzimanjem raznih sedativnih i hipnotičkih sredstava, koja dugoročno
pogoršavaju osnovni poremećaj, dovode do neurasteničnih tegoba,
depresivnosti, ovisnosti o tim sredstvima. Često je izraženo antisocijalno i
agresivno ponašanje, zatim otuđenost i izolacija osobe, koja polako iz realnog
prelazi u "cyber" svijet
Prije dvije godine na Cornell univerzitetu provedeno je istraživanje sa jednim
zanimljivim eksperimentom: svaki zaposlenik je u toku radnog vremena, ne
znajući, dobio uz redovne radne zadatke i jedan nerješiv zadatak. Nakon
nekog vremena svi zaposlenici su odustali od rješavanja tog zadatka i
nastavili su sa radom. Analizirajući rezultate utvrđeno je da su zaposlenici koji
su radili u uvjetima buke učinili u prosjeku 40% manje pokušaja da riješe taj
zadatak, od onih koji su radili u tišim uvjetima.
U korporaciji Ericsson usvojena je politika za smanjenje stresa, uz projekciju
jasnih ciljeva i odgovornosti, dobre mogućnosti pronalaženja ravnoteže
između rada i privatnog života, ugodnu radnu okolinu, i visoki stepen zdravlja
zaposlenih. Takav pristup smanjuje izostanke s posla i gubitke, a pruža veće
zadovoljstvo, povjerenje i samopouzdanje. U Ericssonu djeluje Workplace
Health Unit- jedinica koja koordinira aktivnosti u vezi smanjenja stresa na
individualnom i organizacijskom planu. Health Service vodi brigu o
pojedincima koji pate od stresa. Management Counsulting djeluje na
organizacijskom planu tj. u dogovoru sa menadžerom jedinice u kojoj nastaju
problemi, nastoji pronaći rješenja, koja su specifična za pojedine radne
sredine.
Menadžerske bolesti
Otkrivene sasvim slučajno, prije tridesetak godina u Americi. Kardiolozi
Friedman i Rosenman dijelili su čekaonicu sa kolegom oftalmologom i
primijetili da su stolice ispred njihove ordinacije više oštećene i pohabane
nego one ispred vrata njihovog kolege. Zašto bi njihovi pacijenti više rukama
stiskali i gužvali rub stolice nego oni koji su došli na pregled vida. Utvrdili su
da kod njih dolazi relativno veliki broj ljudi koji su na rukovodećim funkcijama,
koji su nestrpljivi i nemaju živaca ni vremena čekati.
Nastavljajući opservacije i istraživanje u tom pravcu podijelili su ljude u dva
tipa: tip A i tip B.
Tip A: potpuno je predan poslu, uvijek se strahovito žuri, radije sam napravi
nešto nego što čeka da njegovi suradnici to naprave, agresivan je, nestrpljiv,
sklon depresiji, širi nervozu oko sebe, sklon je neprijateljskom raspoloženju. U
najkraćem vremenu želi obaviti što više posla. Dva kardiologa su ovaj tip
nazvali "trkaći konj".
Tip B ili "kornjača" manje je takmičarski raspoložen, manje posvećen poslu i
manje užurban. Rjeđe se sukobljava sa suradnicima, ima uravnoteženiji i
opušteniji pristup životu. Samopouzdaniji je i sposoban je uporno i istrajno
ravnomjerno raditi, sa sistematskim pristupom i ujednačenim tempom. S njim
je ugodnije raditi jer se nema osjećaj da vrijeme steže oko vrata.
Za razliku od tipa A koji uvijek misli da će zakasniti, tip B se ne uzbuđuje.
Jednako je uspješan kao tip A iako je smireniji, opušteniji, ne viče i ne
uzrujava se i sve što radi čini se da radi kao od šale.
Ta dva tipa razlikuju se po svom odnosu i reagiranju na stres. Tip B najčešće
neće oboljeti od menadžerske bolesti dok je tip A idealna meta koju stres
napada sa svih strana.
Zbog stresa u svijetu umiru milioni ljudi. Samo u Americi milion ljudi godišnje
umre od kardiovaskularnih bolesti. Naravno da svi oni nisu menadžeri, ali
način života kojim živi većina Amerikanaca zabrinjavajući je. Japance najviše
ugrožavaju moždani udari. Na našim prostorima menadžerske bolesti nisu
tako česte kao u SAD, Japanu ili Zapadnoj Evropi ali se zna da pogađaju
ljude oko 40. godine i to češće muškarce. Kod muškaraca su napadnuti srce i
krvni sudovi, dok žene zapadaju u depresivna i anksiozna stanja. Kronični
stres na poslu i razvod braka mogu biti smrtonosna kombinacija za muškarce.7
Na univerzitetima u New Yorku i Pittsburghu provedeno je sedmogodišnje
istraživanje na 12.366 pacijenata. Od 10.904 muškaraca koji su na početku
istraživanja bili u braku, manja je vjerojatnost bila da će umrijeti oni koji su
ostali u braku nego oni koji su rastavljeni. Od onih koji su se tokom ovog
ispitivanja rastali, 1.332 su umrli iz različitih razloga, a 663 od
kardiovaskularnih bolesti. Najgore su bili pogođeni rastavljeni ispitanici koji su
radili pod uvjetima stresa. Zaključak je da ostanak u braku u srednjim
godinama štiti muškarce u suočavanju s negativnim iskustvima na poslu.
Više i češće od stresa još jedino bol u leđima pogađa suvremenu populaciju
svih zaposlenih. (prema podacima EASHW - Evropska agencija za sigurnost i
zdravlje).
Reakcija na stres
Postoje tri oblika mehanizama reakcije na stres: kratkoročna, tzv. "bori se ili
bježi" (od engl. fight-or-flight) reakcija; dugoročna reakcija zvana opći
adaptacijski sindrom, te način na koji razmišljamo i interpretiramo situacije u
kojima se nalazimo.
Kratkoročna reakcija
Kratkoročna, "fight-or-flight" reakcija javlja se kad smo suočeni s nekom
neposrednom prijetnjom ili stresnom situacijom, poput izbjegavanja prometne
nesreće ili svađe s prijateljem ili suradnikom. Organizam u tim trenucima
odgovara na prijetnju izlučivanjem kemikalija i hormona koji tijelo stavljaju u
stanje uzbune i spremno za akciju. Spomenuti hormoni, primjerice, omogućuju
da brže trčimo ili da pružimo snažniji otpor. Povećavaju brzinu rada srca,
pojačavaju znojenje, preusmjeravaju krv s površine kože i tako smanjuju
gubitak krvi u slučaju ozljede. Sve to značajno poboljšava našu mogućnost
preživljavanja po život opasnih stresnih situacija.
Tijelo ostaje u takvom stanju sve dok mozak ne pošalje signal da je
spomenuta situacija prošla, čime se prekida proizvodnja kemikalija koje su
uzrokovale fizičku reakciju. Potrebno je pola sata do sat vremena kako bi
kemikalije napustile organizam. Ova vrsta reakcije može uzrokovati probleme
kada se tijelo ne oporavi od stresne situacije. Iz nama još nepoznatih razloga,
može se dogoditi da mozak ne pošalje signal da je opasnost prošla ili se pak
možete tijekom jednog dana naći u toliko stresnih situacija da ste cijelo
vrijeme u stanju stresa.
Iako ovakva "mobilizacija" unutar našeg organizma pomaže preživljavanju,
ona može imati i negativne posljedice. Budući da smo u tom stanju uzbuđeni,
razdražljivi, osjećamo tjeskobu, to smanjuje našu mogućnost učinkovitog rada
s drugim ljudima. Sigurno se pitate zbog čega biste osjećali ovakvu reakciju
prilikom rada s drugim ljudima, što ne predstavlja po život opasnu situaciju.
Međutim, posljednja istraživanja su pokazala da se upravo ovakva,
adrenalinska reakcija javlja čak i u slučajevima kad se suočavamo s nečim
neočekivanim.
Dugotrajna reakcija
Dugotrajna reakcija ili opći adaptacijski sindrom, za razliku od kratkoročne
reakcije, javlja se kao odgovor na dugotrajno izlaganje uzrocima stresa.
Istraživanja su pokazala da, suočeni sa stresom, ljudi reagiraju u tri faze:
alarmna faza, prilikom koje se javlja reakcija na izvor stresa;
faza otpora, prilikom koje se otpor prema izvoru stresa povećava što se
više tijelo nosi sa stresom i adaptira na njega; 10
faza iscrpljenja, nastupa nakon što se iscrpi otpor i počne znatno
slabiti.
Dobar primjer ovakve reakcije na stres su ljudi koji se bave kupoprodajom na
velikim burzama, poput Wall Streeta. Njihov svakodnevni život je izrazito
stresan. Nakon inicijalne alarmne reakcije i šoka, nauče se adaptirati na
svakodnevni stres koji izaziva donošenje važnih financijskih odluka ili pak
dobitak ili gubitak velikih novčanih iznosa. Na kraju, velik broj njih dolazi u
fazu iscrpljenja, koja uzrokuje da oni jednostavno "izgore" na takvom poslu.
Način razmišljanja i percepcije svijeta
Na kraju, treći mehanizam reakcije na stres je način na koji razmišljamo i
percipiramo svijet oko sebe. Koliko će se netko osjećati stresno uvelike ovisi
o njihovom vlastitom mišljenju o tome koliko štete im može učiniti pojedina
situacija, te koliko su oni sami sposobni odgovoriti zahtjevima situacije.
Različiti pristupi nošenja sa stresom mogu uvelike pomoći mijenjanju
interpretacije stresnih situacija.
Posljedice stresa
Psihološke i emocionalne posljedice
Nedovoljna koncentracija u teškim aktivnostima, čest gubitak pažnje.
Kapacitet memorije se smanjuje, kako u kratkom tako i u dugom vremenskom
periodu. Problemi koji zahtijevaju trenutnu i spontanu reakciju rješavaju se na
nepredvidiv način.
Svi problemi koji zahtijevaju mentalnu aktivnost rješavaju se sa mnogo
pogrešaka. Čovjek nije u stanju da procjeni trenutnu situaciju. Način
razmišljanja ne slijedi logične, povezane sheme, ne poštuje red, već se
iskazuje na neorganiziran način.
Teškoće sa emocionalnim i fizičkim opuštanjem, napetost. Osim stvarne
fizičke neuravnoteženosti, čovjek počinje da sumnja u postojanje drugih
bolesti (hipohondrija).
Povećanje nestrpljivosti, netolerancije, autoriteta i manjak razumijevanja
prema drugima.
Moralni i etički principi koji oblikuju život pojedinca slabe, a samosvladavanje
opada.
Povećava se obeshrabrenje, a smanjuje želja za životom. Nemogućnost tečne
komunikacije, mucanje, smanjenje rječitosti. Gubitak volje i oduševljenja,
odsustvo sa posla, škole, fakulteta. Povećano konzumiranje alkohola,
cigareta, kave i drugih droga. Razina energije se mijenja iz dana u dan, ali je 11
u globalu niska. San je poremećen. Osoba uglavnom pati od nesanice, a s
vremena na vrijeme pokazuje ekstremnu potrebu za snom. Osoba postaje
sumnjičava, okrivljuje druge. Odgovornost prepušta drugima. Pojavljuju se
čudne reakcije neprimjerene određenom pojedincu. Pojavljuje se ideja o
samoubojstvu, a ponekad i pokušaji da se sprovede u djelo. Osoba sebe
smatra slabom i nesposobnom.
Fizičke posljedice
Tjelesni simptomi su glavobolje, problemi s probavom, gubitak ili povećanje
apetita, poremećaj spavanja, noćno znojenje, povećana i bolna napetost
mišića (osobito u predjelu vrata i ramenog pojasa), poremećaj menstrualnog
ciklusa, itd
Dolazi i do psihosomatskih bolesti: povišen krvni tlak, raniji nastup
arterioskleroze, »stresogeni« dijabetes, povećani rizik od infarkta...U
duševnoj sferi posljedice dugotrajnog stresa mogu se klinički ispoljiti kao
depresivno stanje s apatijom, zatim kao različita stanja straha ili više-manje
stalno povišena psihička napetost s pojačanom razdražljivošću, kroničnom
nesanicom, značajno otežanom koncentracijom i drugim psihičkim
poteškoćama.
Vrste stresa
Fiziološki stres odnosi se na opterećenje organa i tjelesnih sustava (npr.
stresni prijelom kosti), odnosno na odnos između hipofize i nadbubrežnih
žlijezda u stanjima djelovanja stresa na organizam.
Psihološki stres definiramo spoznajnim (kognitivnim) procesima i osjećajima
(emocionalnim) stanjem organizma u stresnim transakcijama s okolinom.
Socijalni stres odnosi se na sveukupnost socijalne situacije u određenom
vremenskom razdoblju koja djeluje na većinu ljudi
Akutni stres je produkt napetosti koje život svakodnevno donosi i često se
javlja u neugodnima situacijama koje treba razriješiti. Budući da su one
slučajne i prolazne takav se stres obično lako nadvladava.Pa i ljudi koji
upadaju iz jedne krizne situacije u drugu kod kojih je kaos postao sastavni dio
osobnosti mogu se nositi sa njim no ne i bez posljedica po sebe i ljude oko
sebe.
Kronični stres dugotrajnog je karaktera. Žrtva kroničnog stresa više ne vidi
izlaz iz stresne situacije, poput siromaštva, nezadovoljavajućeg posla,
nezaposlenosti, nesređenoj obiteljskoj sitiaciji, brizi za onemoćalog rođaka…
No koji god da je uzrok kronični stres razara svoju žrtvu iz dana u dan, iz
tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. A jedan od najgorih karakteristika
kroničnog stresa jest to da se ljudi na njega naviknu, više se ni ne obaziru 12
budući da im on predstavlja stari, dobro poznati, a ponekad gotovo i ugodan
osjećaj.
Traumatski stres posljedica je neke teške tragedije, kao što je silovanje,
nesreća ili prirodna katastrofa, a mnogi ratni veterani svakodnevno se
suočavaju s njim. Simptomi traumatskog stresa mogu uključivati živo sjećanje
na traumu, I to čak mnogo godina kasnije, zajedno s povećanom osjetljivošću
na relativno nevažne događaje. Ponekad se kod osobe koja pati od takvog
stresa može dijagnosticirati bolest koja se naziva posttraumatski stresni
poremećaj (PTSP).
Načini otklanjanja psihičkog stresa
Mnogi pokušavaju posljedice stresa ublažiti na neprikladan ili čak štetan
način. Nikotin, alkohol, kofein, šećer, sredstva za umirenja te opijati najčešća
su sredstva kojima pokušavamo smanjiti stres koji osjećamo. Sredstva koja
nas potiču na akciju ili stimulansi, djeluju tako da podstiču lučenje
neurotransmitera serotonina, noradrenalina i dopamina, ali time uzrokuju
stalne velike uspone i padove energije i raspoloženja. Organizam se s
vremenom na njih privikava, tako da treba povećavati dozu stimulansa za
postizanje istog učinka. Mnogi svakodnevno uzimaju velike količine kave,
cigareta, alkohola, čokolade ili svega zajedno. Ove stvar ne samo da ne
smanjuju stres, već stvaraju ovisnost razbijajući prirodne antistresne
mehanizme.
Umjesto uzimanja stimulansa i sredstava za smirenje, suvremeni čovjek bi
trebao naučiti metode za izbjegavanje stresa i smanjivanje njegovih štetnih
učinaka. Neke od njih možemo provoditi sami, kao što je smanjenje obima
dnevnih obaveza (radnih, obiteljskih, školskih, društvenih), uvođenje pravilne
prehrane s mnogo vitamina i minerala, izbjegavanje stimulansa i sedativa,
uredan ritam spavanja i budnosti, redovna tjelovježba uz tehnike opuštanja i
meditacije.
Mentalni trening
Metodama psihološkog, odnosno mentalnog treninga ljudi se mogu obučiti u
tome kako psihički ispravno prevladati stresnu situaciju, a ne kako tu situaciju
izbjeći, budući da je to u mnogim zanimanjima jednostavno neizvodljivo zbog
same prirode posla (policija, primjerice). Smatra se da bi svi oni koji kod sebe
zamjećuju simptome stresa ili pak, zbog prirode posla, predviđaju mogućnost
razvoja stresne situacije trebali na vrijeme proći kroz stručni tretman kojim bi
stekli znanje i vještine o tome kako sačuvati svoje psihofizičko zdravlje u
okolnostima svakodnevnog stresa na radnom mjestu.
Jedan od važnih dijelova stres managementa, odnosno nošenja sa stresom,
su tzv. strategije. Mnoge od tih strategija mogu se vrlo lako naučiti i nisu
potrebne neke dodatne upute. Važno je napomenuti da niti jedna od strategija
nije važnija od drugih, te da vi sami možete pronaći onu koja najbolje djeluje u
vašoj situaciji.
Fizička aktivnost
Nađite vremena i prostora za redovitu tjelovježbu. Tjelovježba potiče lučenje
tvari koje djeluju kao prirodni antidepresivi i anksiolitici - noradrenalina,
endorfina i enkefalina. Pored toga redovito vježbanje snižava koncentraciju
estrogena, čime se sprječava nastanak i rast estrogen-ovisnih tumora čiji su
tipični primjeri miomi, endometrioza i rak dojke. fizičke aktivnosti mogu
uvelike smanjiti stres i intenzitet reakcija na stres. Posebno su korisne
aerobne vježbe, poput hodanja, trčanja, plivanja ili vožnje biciklom. Istezanje 14
je korisno kod napetosti mišića. Aerobne vježbe podižu i razinu određenih
kemikalija u mozgu koje poboljšavaju raspoloženje i čine nas zadovoljnijima
samim sobom. Redovita fizička aktivnost vrlo je korisna strategija nošenja sa
stresom
Pisanje
Sve je više istraživanja koja pokazuju kako pisanje o stresnim situacijama i
okolnostima može pomoći otpuštanju stresa i poboljšanju bolesti i stanja na
koja utječe stres. Preporučuje se oko 10-15 minuta pisanja dnevno, a na papir
možete prenijeti vaše viđenje stresnih situacija i vaše osjećaje
Razgovor
Izražavanjem i dijeljenjem svojih razmišljanja s članovima obitelji ili
prijateljima moći ćete bolje razumjeti svoje osjećaje; Razgovor o vašim
zapažanjima, razmišljanjima i reakcijama na stresore i traumu također je od
velike važnosti. Pružite kolegama psihološku potporu kroz zajedničko
druženje i razmjenjivanje osjećaja i reakcija te poštovanjem različitosti.
Smijeh i plač - predstavljaju prirodne načine nošenja sa stresom i otpuštanja
napetosti, oboje predstavlja dio procesa zacjeljivanja rana;
Sudjelovanje u aktivnostima u kojima uživate - smislene aktivnosti pomažu
otpuštanju napetosti, mogu uključivati neki hobi, aktivnosti ili umjetnost. Briga
i igra s kućnim ljubimcima također može pomoći.
Odmor i relaksacija
Važno je zadržati i osigurati ritam spavanja koji omogućava dovoljno sna i
vremena za opuštanje. Koristite tehnike disanja, mišićne relaksacije,
izometričke vježbe i kreativne vizualizacije. Opustite se na svoj uobičajeni
način: slušajte glazbu, čitajte, šetajte...
Prehrana
Važno je, ako je moguće, redovno jesti. Vjerojatno ćete imati posebnu potrebu
za slatkišima i kavom. Šećer i kava još će više povećati vašu preosjetljivost
tako da je važno postaviti neke granice. U situacijama intenzivnih stresora ili
nakon traumatske situacije ljudi često povećavaju razinu pijenja alkoholnih
pića ili počinju uzimati sredstva ovisnosti. Ovdje pod sredstvima ovisnosti
mislimo čak i na tablete za smirenje koje nam u jednokratnoj primjeni mogu
pomoći ali svako dalje uzimanje samo pogoršava poteškoće. Alkohol i
sredstva ovisnosti mogu odgoditi doživljavanje i suočavanje s osjećjima i
reakcijama na stres i traumu te će umjesto razrješenja tih osjećaja i reakcija
doći do njihovog pogoršavanja. Koristite se zdravim razumom kod unošenja
hrane i pića. Stimulansi poput slatkiša, kofeina, nikotina i alkohola potiču
ovisnost, a kako bi se održala odgovarajuća razina energije, trebamo ih sve
više. U početku čak možda pomažu da se izgubi koji kilogram na težini, a li
kasnije djeluju poput šećera. Podižu razinu glukoze i inzulina, te se višak 15
glukoze pretvara u masti. Jedini način kojim se možemo odbraniti od brzog i
stresnog načina života je poticanje vitalnosti i prirodne energije.Smanjite
potrošnju sredstava za smirenje i spavanje.
Smanjenje obaveza
Napetost i tjeskoba su često rezultat prevelikog broja obaveza, bilo da se radi
o prekovremenom radu, radu na više mjesta ili nešto ugodnijim obavezama
kao što su to "dobrovoljni" tečajevi. Sve obaveze zasigurno ne možete
odbaciti i odgoditi, ali ukoliko se loše osjećate ili se razbolite, od vas nitko
neće imati koristi, niti ćete moći išta raditi. Razmislite o svojim obavezama, i
iz dnevnog rasporeda izbacite sve što možete. Najveću štetu ćete trpjeti ako
izgubite zdravlje, stoga zamijenite veću štetu manjom štetom - gubitkom nekih
obaveza.
Ukoliko je ikako moguće, izbjegavajte situacije i osobe koje vam štete, s
kojima ste u sukobu, u čijem društvu se loše osjećate, koje vam "crpe
energiju", ne pružaju ono što od njih tražite i obrnuto. Loši međuljudski odnosi
su veliki izvor stresa. Nemojte se upuštati u žučne diskusije i rasprave,
polemike, dokazivanja i slično. Neka vam bude važnije da se osjećate dobro,
nego da budete u pravu. Osjećate li da vas zamara previše društvenih
aktivnosti, smanjite broj izlazaka ili susreta. Budite nedostupni barem neko
vrijeme svakog dana. Ukoliko se u tom slučaju osjećate sebični, sjetite se da
drugima možete biti dobro društvo, tek onda kad se vi osjećate dobro.
Ukoliko se osjećate napeto, neko vrijeme nemojte planirati niti izvoditi nikakve
značajnije promjene u svom životu, osim onih koje baš nikako ne možete
izbjeći. Odgodite pruređenje stana, promjenu posla, stupanje u brak, selidbu.
Svaka promjena, pa čak i ona nabolje, predstavlja stres za organizam.
Stručna pomoć
Stres može biti težak i obeshrabrujuć. Ukoliko se nalazite u teškoj situaciji i
ne možete si pomoći, najbolje je potražiti pomoć savjetnika, terapeuta ili
specijaliste. Stručnom pomoći možete doći do metoda smanjenja simptoma
stresa i smanjenja stresa u svakodnevnom životu. Postoji nekoliko metoda
liječenja stresa, odnosno prevladavanja simptoma koje on sa sobom nosi:
Kognitivno-bihevioralnom terapijom možete naučiti kako percipirati stres i
pomaže vam u razumijevanju načina na koji percepcija utječe na vašu
reakciju. Ovim načinom liječenja saznat ćete i kako na najbolji način razviti i
održati tehnike prevladavanja stresa.
Metoda svjesnog kontroliranja tjelesnih funkcija koje tijelo inače regulira
automatski, kao što su napetost mišića, rad srca, temperatura kože i krvni
tlak.
Ukoliko je stres uzrokovao neku emocionalnu, odnosno mentalnu bolest,
poput depresije ili tjeskobe, moguće je uzimanje lijekova.
Najčešće strategije suočavanja sa stresom
Neki od kratkotrajnih načina suočavanja sa stresom uključuju: neposredno se
opustiti u trenutku napetosti, uzeti pauzu, zapitati se je li vrijedno
uznemiravati se zbog određene situacije i napraviti listu stvari koje moramo
odmah napraviti.
Dugotrajni načini suočavanja sa stresom su sljedeći:
izabrati vlastite ciljeve
izgraditi sustav podrške
misliti u pozitivnim terminima
donijeti odluke
vlastita očekivanja učiniti realističnim
prihvatiti ono što ne možemo promijeniti
predvidjeti potencijalno stresne situacije
živjeti u sadašnjosti
dobro organizirati svoje vrijeme
voditi brigu o vlastitom zdravlju
odvojiti vrijeme za sebe
Ako ne možemo mijenjati okolinu, možemo promijeniti svoje tumačenje
događaja i doživljavati stvari tako da nas ne ugrožavaju. To je suština
pozitivnog mišljenja i u svijetu se organiziraju tečajevi na kojima se uči kako
da se stvari pozitivno doživljavaju. Ista stvar se može doživjeti kao tragedija ili
kao sitnica. Nije važno da mi nekoga promijenimo niti je to moguće. Važno je
da znamo zaštititi i obraniti vlastito biće i svoje interese. A sve to pristojno,
argumentirano i ljubazno. Za stres na radnom mjestu je značajno naučiti
primjenjivati bihevioralno-kognitivnu modifikaciju: osoba treba naučiti
prepoznati događaje na poslu koji izazivaju stres i misli i emocije koje prate te
događaje. "Stresnu" misao i "stresnu" emociju, koja prati "stresni" događaj,
treba zamijeniti nekim drugim mislima i emocijama koje ne izazivaju neugodu.
Pomaže i smijeh, humor, druženje, pjevanje.