Struktura i stratifikacija istrorumunjskoga leksika

8/7/2019 Struktura i stratifikacija istrorumunjskoga leksika

1/28

Croatica et Slavica Iadertina, Zadar, 2009

UDK 811.163.42'282(497.5 Istra)81-112/-114

Izvorni znanstveni lanakPrimljen: 4. 5. 2009.

Prihvaen za tisak: 3. 11. 2009.Goran FilipiSveuilite Jurja Dobrile u PuliMatetia Ronjgova 1, HR 52100 Pula

Struktura i stratifikacijaistrorumunjskoga leksika

U lanku se pokuava sinkronijski i dijakronijski odrediti razliite izvorne ialoglotske leksike slojeve u istrorumunjskim idiomima. Svaki se sloj oprimjerujerijeima koje je autor sam prikupio tijekom terenskih istraivanja od 1985. dodananjih dana (autor raspolae korpusom od preko 15.000 leksikih jedinica raunajui dakako i sve glasovne inaice) i primjerima iz literature o istrorumunjskimgovorima. Pripadnost pojedinih rijei odgovarajuem sloju dokazuje se suvremenimetimologijskim i leksikologijskim metodama. Autor je svjestan stanovita brojamoguih pogrenih procjena jer rije je ipak o idiomu za koji ne postoje nikakvitekstovi iz iole starijih vremena.

Kljune rijei:sinkronija, dijakronija, istrorumunjski leksik, etimologija

0. Grafija i kratice

Za istrorumunjske oblike koje smo sami zabiljeili sluimo se grafijom koju smosastavili za IrLA. Rije je o prilagoenoj hrvatskoj latinici kojoj su dodani grafemikoji izraavaju istrorumunjske posebne glasove i posebni znakovi za digrame lj i nj:

- stranje muklo a

- jako otvoreno e

- poluglas, uje se izmeu v i r u hrvatskoj rijei vrt- odgovara rumunjskome a

c - jako umekano

s - umekano

z - umekano

3 - poetni glas u tal. zelo

g - glas izmeu hrvatskoga di

- velarni zvuni frikativ, kao u panjolskom lago

l - hrvatsko lj

n - hrvatsko nj


2/28

170

Goran Filipi, Struktura i stratifikacija istrorumunjskoga... Croat. Slav. Iadert. v (2009), 169-195

Naglasak u ir. rijeima biljeimo podcrtavanjem naglaenoga vokala, osim koje je uvijek naglaeno. U jednoslonim rijeima naglasak se ne biljei.

Ir. imenice navode se u jednini bez lana, emu slijede nastavci za odreeni lan(-u ili -a), za mnoinu (-o, -e, - itd.), za mnoinu s odreenim lanom (-i, -ele,)ina kraju odrednica roda (m., ., n. ili bg.).Uz infinitiv glagola daje se i oblik za 1. l.jd. prezenta. Za pridjeve se daju sva tri (ukoliko postoji n.) jedninska i mnoinskaoblika.

akavske, slovenske i istromletake rijei koje smo sami prikupili piemoistom grafijom (za slovenski koristimo i w kao u engl. rijei wild), a naglasakbiljeimo kako je to uobiajeno u odgovarajuim dijalektolokim praksama, dokoblike iz literature vjerno prenosimo prema izvorniku (osim srpske irilice kojunajee transliteriramo). U citatima znaenja iz raznih rumunjskih rjenika uzagradi se ponekad daje samo najnuniji prijevod radi boljega snalaenja itateljakoji rumunjski ne razumiju (tj. kad je znaenje posebno bitno za razumijevanjeonoga to se eli rei).

U radu smo koristili sljedee kratice:

ar. - arumunjskibg. - srednji rod rumunjskoga tipa (dvorod)bug. bugarskiak. akavskidr. dakorumunjskigl. glagolgr. grki

hrv. hrvatskiim. imenicaimlet. istromletakiir. istrorumunjskiju. s. - juna sela (unjevica, Nova Vas, Jesenovik, Letaj, Brdo, kabii, Trkovci,

Zankovci, Miheli, Kostran)knji. knjievnil. licelat. latinskim. - muki rod

mlet. mletakimn. mnoinamr. meglenorumunjskin. srednji rod hrvatskoga tipanjem. njemakiodr. odreenipl. pluralprid. pridjevprslav. praslavenskireg. regionalnorum. rumunjski

rus. ruski


3/28

171


sln. slovenskisrp. srpskist. starotal. talijanski

tr. transkitur. turskiumanj. umanjenicausp. usporediv. vidivlat. vulgarnolatinski. enski rod

0.1. UKRATKO O ISTRORUMUNJIMA I ISTRORUMUNJSKOME

Istrorumunji su po svoj prilici potomci balkanskih Vlaha koje kao Vlahe ili pakMorlake spominju mnogobrojni srednjovjekovni dokumenti iz Hrvatske i Bosne iHercegovine (valja imati na umu da su u povijesnim dokumentima to nazivi i zaneke druge etnike skupine - npr. pravoslavno iteljstvo Dalmatinske zagore - takoda se ne moe i ne smije svaki zapis koji govori o Vlasima ili Morlacima odmahpovezati s rumunjskim etnikumom). Prvi se put vlaki stoari u Istri spominju uXII. stoljeu, no dananji su istrorumunjofoni vjerojatno potomci onih Vlaha kojisu koncem XV. i poetkom XVI. stoljea iz unutranjosti Dalmacije, s podruja okoDinare i junog Velebita, valja naglasiti ve potpuno dvojezini (istrorumunjsko-akavski) doli najprije na otok Krk (Dubanica, Poljica), a zatim i u Istru, na

podruja opustoena opetovanim kugama i malarijama. Ipak, valja rei da o tomukoji su to protorumunji (ni rumunjska nacija ni drava jo nisu bile stvorene),odnosno Vlasi ili Morlaci, zapravo predci dananjih Istrorumunja u znanostinema jedinstvenih miljenja, pa moemo s A. Kovaecom ustvrditi da "kako odpovlaenja rimske vojske iz Dacije (271.) o 'Rumunjima' nema gotovo nikakvihvijesti sve do 10. st. na Balkanu i sve do 12. st. sjeverno od Dunava, a i kasnijesve do 16. st. ture (prvi tekstovi na dakorumunjskom potjeu s poetka 16. st.),razrjeenju toga problema teko se nadati." (IrHR: 243). Istraivai nisu jedinstvenini oko toga jesu li srednjovjekovni balkanski Vlasi Srbije, Bosne i Hrvatske tvorilijednu ili dvije skupine. Sextil Puscariu je drao da su Vlasi iz srednjovjekovne Srbije,Bosne i Hrvatske autohtono rumunjsko stanovnitvo sjeverozapadnoga Balkana

koje se pred turskim osvajanjima pomicalo prema zapadu sve do Jadranskoga morai da meu njima valja traiti predke dananjih Istrorumunja. Popovici je pak misliodrukije. Po njemu bi Istrorumunji potjecali sa zapada dakorumunjskoga teritorijaiz ega slijedi zakljuak da je istrorumunjski zapravo dakorumunjski dijalekat kojije u Istri nastavio vlastiti razvitak bez kontakata s matinim govorom (to je i naemiljenje). Bilo kako bilo, Istrorumunji su se relativno rano izdvojili iz rumunjskogakorpusa, svakako prije pojave turcizama i neogrecizama, ali nakon to je dobar dioslavenskoga leksika ve bio postao rumunjskim jezinim blagom.1

1 Prema IrHR, DIr1, SIr2 i vlastitim razmiljanjima i spoznajama.


4/28

172


Istrorumunjski je jedan od etiriju povijesnih rumunjskih dijalekata (uzdakorumunjski2, arumunjski i meglenorumunjski). Od svih rumunjskih dijalektaistrorumunjski je najmalobrojniji prema vlastitim najnovijim istraivanjima uistarskim mjestima (ejane; unjevica, Nova Vas, Jesenovik, Letaj, Brdo, Miheli,

kabii, Trkovci, Zankovci, Kostran) gdje se taj idiom jo govori nema vie oddvije stotine govornika. Govornici istrorumunjskoga nacionalno se izjanjavajuili kao Hrvati (u junim selima veina, u ejanama 100 %) ili regionalno (kaoIstrani). Za razliku od govornika drugih rumunjskih dijalekata katolici su. Jezik sebez ikakvih institucija i praktino bez (osim u novije vrijeme sporadinih susretas rumunjskim lingvistima, etnolozima i novinarima, te jo rjee politiarima)doticaja s Rumunjskom razvija sve do dananjih dana. Takva situacija, uvjetovanaviestoljetnom dvojezinou, prihvaanjem kulture razliite od kulture u kojoj serazvijaju drugi rumunjski govori, odsustvom osjeaja pripadnosti rumunjskomenarodu, jasno se odraava na svim jezinim razinama istrorumunjskih govora koji sudanas u jezinom smislu nuno jako kompromitirani: veliki dio leksika akavskogaje podrijetla, zbog velikog broja akavskih posuenica srednjega roda istrorumunjskije dobio, uz vlastiti srednji rod (dvorod), jo i srednji rod slavenskoga tipa, danaspoznaje i glagolski vid (postao je jedini romanski idiom koji ima glagolski vid imaga dodue i meglenorumunjski, ali samo za glagole posuene iz makedonskoga, dokistrorumunjski razlikuje i vid domaih glagola).

1. Romanski slojevi

1.1. Latinski (domai) sloj

Latinski je sloj leksika koji se razvio iz vulgarnoga latiniteta kao i u inihromanskih jezika, dijakronijski dakako najstariji romanski sloj3 na koji se svi ostalinaslojavaju. Taj je sloj u literaturi najtemeljitije i najbolje istraen. Mogli bismorei da su ga, prije svega rumunjski jezikoslovci (Puscariu, Cihac i dr.), manje-vie u potpunosti rijeili. Nama ostaje dati nekoliko nedvojbenih primjera (uz dvaelementa koja se vie ne koriste) i na koncu se odjeljka posvetiti nekim oblicima kojisu na bilo koji nain problematini:

1.1.1. Rijei koje imaju nedvojbeni latinski etimon

1.1.1.1. Bijel, bijela, bijeloU ejanama b, ba; b/bi, be prid., u unjevici i Novoj Vasi b, b; b,

be prid., u ostalim ju. s. b, ba; b, be prid., u Zankovcima i b, be; b,be prid.4 Oblik smo potvrdili i za sr. slavenskoga (akavskoga) tipa: bo; b(i) uejanama, bo; b u ju. s.: bo de clu "bjeloonica", doslovce "bijelo od oka"

2 Dakorumunjski je osnovica rumunjskoga standarda.3 Dakako da i u rumunskim dijalektima nalazimo ostatke predlatinskoga leksika (trako-daki sloj),no te su rijei najprije ule u vulgarni latinitet Dacije i onda se razvile u rumunjske oblike valja, radipreciznosti, teoretski, dopustiti i mogunost da su one mogle ui i kasnije (kad se prarumunjski veformirao) iz drugih balkanskih jezika.4 U svim se mjestima pridjev rabi i za kosu, u znaenju "sijed": b peri "sijede vlasi, sijeda kosa".


5/28

173


(IrHR: 20). Autori ir. repertoara kojima se sluimo donose: ab, aba, abi, abe (Vir:105), b, lb (IrG: 296), b, -e (DRI: 89), uab, -e(Tir: 157), b, -a (Dir: 186), b,be, lb, be za ju. s. i b, ba, b(i), be za ejane (IrHR: 20). Domaa rije: lat.albus, REW 331.1 > dr., mr. alb, -a (DEX: 23, DMr: 10); ar. lbu, -ba (DDAr: 81),

albu, -b (Dar: 33, s. v. alb)

1.1.1.2. Ptica

U ejanama smo zapisali pu, -u, puure, -rle m., u ju. s. pu, -u, puure, -rlebg., u preostalim ju. s. jo i pu, -u, -, -i m. U ir. repertoarima kojima se sluimonalazimo pul(IrG: 322; Sir: 322; DRI: 142; Tir: 177; Dir: 263), puliu, mn. puli (Vir:143), pul, -u, pul, -i (IrHR: 161)5. Domaa rije prisutna i u drugim rumunjskimdijalektima: dr. pui "pile; ptie" (DEX: 869), ar. pulu "ptica" (DDAr: 893), mr.pul"ptica" (DMr: 239) < lat. pullus "mlado ivotinje", REW: 6828.

1.1.1.3. GnijezdoU ejanama vele koub, -u, -e, -ele m., u Novoj Vasi kuib, -u, -, -i m., u

Jesenoviku, Letaju, Mihelima i Kostranu kujib, -u, -, -i m. i kujib, -u, -e, -ele bg.,u ostalim ju. s. samo ovo potonje. Kovaec donosi cuib, -u, -e, -ele bg. (unjevica)i culb, -u, -e, -ele bg. (Nova Vas) (IrHR: 57), Popovici cuiib, -u, pl. -ur, -urle i cuib,cuibar (DRI: 103), Maiorescu cuib, mn. cuiburi (Vir: 119), Cantemir cul'ib, -ure(Tir: 163). Domaa rije: dr. cuib (DEX: 246), kujb (IrLA: 726 za Rudnu Glavu uSrbiji), ar. cuibu (Dar: 320, s. v. cuib), cujb(u) (DDAr: 321), mr. culb (DMr: 84).6 A.Cioranescu uz cuib pie: "Origen dudoso. Probabl. del gr. 'jaula', por mediode una forma lat. *clubium (...)" (DER: 2645). Meyer-Lbke (zapravo Puscariu)

pretpostavlja lat. *cubium "Lager", REW: 2355, kao i DEX (loc. cit.).

1.1.1.4. Vosak

Kovaec navodi ra za ejane uz napomenu "nesigurno; danas se za vosaknajee kae vsc" (IrHR: 61). Inaicu ovog oblika nalzimo za ir. i u Cioranescua,tere (DER: 1617). Ostali ir. repertoari kojima se sluimo nemaju oblika, a ni samiga nismo potvrdili ni telefonskim provjerama koje smo obavili piui ovaj tekst.Domaa rije: dr. cera (DEX: 158), ar. tera (DDAr: 1068, DER: 1617) < lat. cera,REW: 1821.

Ova je domaa rije danas u istrorumunjskim govorima u potpunosti nestala izamijenjena je posuenicama iz akavskih govora: u ejanama smo uli vosk, -u,voski, voski m, u Brgudu, kabiima, Trkovcima, Mihelima i Kostranu vosk, -u,voski, voski m, u Letaju i Zankovcima vosk, -u, -, -i m, u Jesenoviku osk, -u, -i, oskim, u unjevici i Novoj Vasi osk, -u, -, -i m, u unjevici jo i osk, -u, oski, oskim. Byhan i Maiorescu imaju vosk (IrG: 383, Vir: 157), Popovici vosc, -u (DRI: 165),Cantemir osc (Tir: 174), Kovaec za ejane vsc, -u (IrHR: 216). Posuenice izakavskih govora: npr. vosak u Brgudu, epiu (IrLA: 1575), Svetvinentu i Valturi

5 U akavskom govoru junoga dijela otoka Krka zabiljeili smo posuenicu iz krkorumunjskoga (danasugasloga) pu"ptica", hibridnu umanjenicu na -i.6 Od Istrorumunja su rije preuzeli i Hrvati u Brgudu: koub (a u uporabi je i hibridna sintagma delatikoub "gnijezditi"). U akavskim repertoarima kojima se sluimo ne nalazimo oblika.


6/28

174


(ILA: 1575), osak u Linjanu (ILA: 1575), sak u Pinu (PI: 77), osak u Orbaniima(DO: 510), vosak u Senju (SR: 166) < prslav. *vosk (SES: 726, s. v. vsek).

1.1.1.5. Trzjak

Ovaj primjer nismo sami zabiljeili,7 a nema ga ni u ir. repertoarima kojimase sluimo. Ribari obrazlaui vodiki termin trzjak na koncu lanka veli: "Uistrorumunjskom selu ejanama zabiljeio sam tr zje 'kasno ojanjeno janje'." (ID:220). Navodimo Ribariev lanak u cijelosti: "trzjak m. 'kasno ojanjeno janjemukoga spola'; trzjaka f. 'isto za enski spol'; trzjae, trzjaeta n. 'isto za obaspola'; k tomu trzja m. dem.; trzjaca f. dem.; trzjaetjce n. dem.; Cf. PEW;trzu (tarzu), -e adj. 'kasan'. Rije trzjak (kod Slovinaca gdjegdje i s epentetskiml trzlak) poznata je kod svih istarskih doseljenika; ini se da su je od njih preuzelii starosjedilaki Hrvati na poluotoku. Potvrdu za rairenost te rijei prua tok.tr ze (za trze imam primjera iz okolice Banjaluke, iz Duvna i iz cijele sjeverne

Dalmacije), a njegovi tragovi jamano nisu vrsto omeeni. U istrorumunjskomselu ejanama zabiljeio sam: trzje 'kasno ojanjeno janje'."Vodiki termin daju iHraste i imunovi, trzjak, trzjaka (L: I/550); u Imotskom trzle "kasno ojanjenojanje" (RIG: 222). Ostali repertoari hrvatskih dijalekata kojima se sluimo nemajuodgovarajuih oblika.

U ARJ XVIII nalazimo vie leksema koji odgovaraju Ribarievim: trza "imedomaim ivotinjama", trzak "ime ovnu, koji se pozno ojanjio" (str. 832), trze"janje koje se vrlo kasno ojanji", trzece "umanjenica od trze", trzilo "ime ovnu",trzin "ime ovnu", trzine "ime janjetu koje se kasno ojanjilo", trzini"deminutivod trzin, ime ovnu", trzinka "ime ovci", trzivac "jare ili janje koje se kasno ojarilo

ili ojanjilo", trzivak "ime jaretu koje se pozno ojarilo", trzive "ime jaretu koje sekasno ojarilo", trzivka "ime kozici koja se kasno okozila", trzjai"vidi potonjurije", trzjak "janje koje se pozno ojanjilo", trzlan "vidi potonju rije", trzle "janjekoje se pozno ojanjilo" (str. 834), trznak "isto to trze, trzine", trzona "imevolu, jamano takvom, koji je kasno oteljen", trzonica "deminutiv od trzona",trzovica "deminutiv od trzovka", trzovka "ime ovci", trzula "ime kravi", trzulica"umanjenica od trzula" (str. 835) pojedini se nazivi rabe u Lici, Srbiji i u akavskimgovorima. Pari ima trze i trzivak "agnello nato degli ultimi" (RHT: 1037). Dostagornjih naziva obradio je i Petar Skok u svom rjeniku s. v. trze, izdvajamo: "Tajpastirski naziv poznaju svi doljaci istarski. Govore ga i Bezjaci srednje Istre oko

Pazina. Oni ga primie od ia. (...) Kod istarskih Rumunja (tj. nekroatiziranihia) u ejanama Ribari je zabiljeio trzje 'jagnje kasno ojagnjeno'. Te rijei nemaPuscariu. Rumunjski pridjev bio je prekrojen prema dvze (v.8). U Srbiji na -le trzle> -an trzlan 'janje koje se pozno ojanjilo', usp. kozle. Leksiki ostatak iz jezika

7 Nismo ga uspjeli potvrditi ni opetovanim telefonskim provjerama tijekom pisanja ovoga rada ni uejanama ni u junim selima.8 "Lik dvi- proiren sa -z pojavljuje se u pridjevu dviz (16. v.) 'dvogodinji'; danas samo u pastirskojterminologiji i to u poimenienjima na -c, -ak, -ica, -ka, -e (gen. -eta), -e, (gen. -eta):dvizac, gen.dvsca = dvzak m 'dvogodinji ovan' prema fdvzica = dvska 'dvogodinja ovca ili koza' = dzvska(Kosmet) 'junica', dvze n 'dvogodinja ovca' = dvze (Kosmet) 'jagnje ili jare od jedne godine koje nijepostalo ovan ili ovca ni jare', dve n, kol. na -adf: dvzad = dvad. U poljikom statutu dviz je pridjevuz brav:dvizi bravi 'dvogodinji bravi'. Odatle jo sa sloenim prefiksom -arka, -orka dvizarka f (1777,Kosmet) 'ensko dvize' = dvizorka." (SKOK: I/464, s. v. dv).


7/28

175


srednjovjekovnih Vlaha." (SKOK: III/517).9 U osnovi je termina rum. pridjev kojiodgovara knjievnome trziu "kasan" (DEX: 1078) < lat. *tardvus, REW: 8576 >ar. trdz'u(DDAr: 1038), tradziu (DER: 8773).

Bilo kako bilo, ini se da su Istrorumunji izgubili ne samo termin za kasnoojanjeno janje, nego i sam pridjev od kojega je nastao, a koji ne moemo pronaini u literaturi.

1.1.2. Problematini latinski oblici

U ovom emo odjeljku obraditi dva leksema koji etimologijski nisu jednoznanijer se latinski i slavenski oblici podudaraju ili na oba ili samo na jednom planu.

1.1.2.1. ep

Oblici tipa ep mogli bi biti latinskoga podrijetla, domai dr. cep (DEX: 162);

ar. ep (DDAr: 352), cepu (Dar: 226, s. v. cep); mr. tmp (DMr: 99) < lat. cppus,REW: 193510]. Bilo kako bilo, ti su oblici svakako poduprti ak. istozvunimleksemima tipa ep (diljem istone jadranske obale) < prslav. *ep (SES: 69).Puscariu navodi tep (Sir: 328), Maiorescu cep, cepuri (Dir: 115), Popovici ep, -u,pl. -ur (DRI: 105), Cantemir cep, -ure (Tir: 161), Kovaec ep, -u, epure, -urle zaejane i tep, -u, tepure, -urle za unjevicu (IrHR: 61).

1.1.2.2. Krpelj (Ixodes ricinus)

U ejanama, unjevici, Brdu, Trkovcima i Kostranu rekli su nam krpe, -u, -, -i m., u kabiima krpe, -u, -e, -ele bg. U Novoj Vasi, Jesenoviku, Letaju,

Zankovcima i Mihelima razlikuju naziv za krpelja koji je pun krvi od naziva zakrpelja koji nije; za potonjega vele krpe, -u, -, -i m., a za prepunoga krvi u NovojVasi krpu, -a, -e, -ele ., u Jesenoviku, Zankovcima i Mielima krpua, -a, -e, -ele., u Letaju krpuka, -a, -e, -ele . Od autora ir. repertoara kojima se sluimo samoKovaec donosi entomonim koji je zabiljeio u unjevici: crpuke (IrHR: 48).Entomonimi su zapravo u krajnjoj liniji domaega, rumunjskog, podrijetla, premdapreoblikovani akavskim rumunjizmima koji potjeu s Balkana. U akavskimrepertoarima kojima raspolaemo prevladavaju oblici tipa krpelj: krpelj (RGK:129), krpej (RB: 41), krpelj [krpe] (RMGM: 67), krpalj ['krpa] (DCM: 77), krpel(RGV: 9911), krpej (RSG: 180), u Valturi i abruniima12krpua, u Svetvinentu,abruniima i Linjanu kr

pe

ja, u Svetvinentu kr

pe

(ILA: 920), u Brgudu krpu

a,

u epiu krpuka (IrLA: 920). Skok ima krpua (Dubrovnik, Boka, Bakar), navodi

9 S obzirom na rasprostranjenost oblika veliko je pitanje je li rije u uvezene istarske ak. govore ula izir. ili su je i jedni i drugi donijeli iz Dalmacije, a u starosjedilake je govore mogla ui i iz ir. i iz novihak. idioma.10 Meyer-Lbke (tj. Puscariu) ne dovodi u pitanje latinsko podrijetlo termina (znaenje lat. etimona"kolac, graninik" bi se i moglo opravdati), no osobno smo vie za Mikloievo tumaenje [zbograzlike u znaenjima nastavljaa latinskoga ("vor; klada") odnosno slavenskoga etimona ("ep")] kojeprenosimo prema Cioranescuu: "Probab. resultado del encuentro del lat. cippus con bg. ep." (DER:1654), a do rijei je svakako moglo doi i izravno iz slavenskoga kako je mislio Popovici: "vbulg. (=praslavenski, op. a.) " (DRI: 105, . v. ep) i u tom bi sluaju u ir. rije bila domaa. I na koncu: uknji. rum. oblici tipa cep znae "ep; vor (drveni)", a u ar. i mr. samo "ep".11 Uz natuknicu daje istarski entomonim krpua.12 U abruniima u znaenju "vei obad".


8/28

176


i istarski oblik krpua (Vodice). S. v. se bavi i oblicima tipa krpelj i za jedne i drugeveli: "rije je pastirski termin, zacijelo leksiki relikt iz jezika srednjovjekovnihVlaha (...) Nalazi se jo u arb. (sc. albanskom) kpush f. Prema tom refleksu hrv.-srp. r je nastao iz rumunjskog reduciranog glasa a, koji je zamijenjen u bugarskom

sa a." (SKOK: II/211). Na istom mjestu oblike tipa krpelj tumai zamjenom doetka-ua > -elj prema smrdelj. Kako smo rekli, ir. su se entomonimi oblikom naslonilina akavske, no u pet su mjesta (Novoj Vasi, Jesenoviku, Letaju, Zankovcima iMihelima) sauvali semantiku opreku "krpelj pun krvi" vs. "krpelj koji se nijenasisao krvi", tj. "vei krpelj" vs. "manji krpelj", to nalazimo i u arumunjskim iu meglenorumunjskim govorima13: ar. ca pushi " 14" (DarM: 127); mr.:capusa "cnd capusa este mai mica, se numeste cartsan15" (DMr: 59). Za dr. nismomogli potvrditi ovu opreku: capusa (DEX: 151), a ni u ostala dva arumunjskarjenika koja imamo na raspolaganju: cpusi (Dar: 202, s. v. capusa), capuse (DDAr:271). Navedeni rumunjski oblici umanjenice su na -usa od cap "glava" (DEX: 133)< lat. caput, -

te, REW: 166816. Za rum. cap Cioranescu rekonstruira vlat. *capum

pod koji svodi i oblike tipa capusa (DER: 1396).17

1.2. Sintagme sastavljene od domaih rijei

U domai fond rijei spadaju i sintagme sastavljene od domaih elemenata.Kronologijski, mogle su biti oblikovane u bilo koje doba. Znatan je broj ovihsintagmi nastao kalikiranjem. Dajemo tri primjera:

1.2.1. Poljski mi (Microtus arvalis)

U unjevici su nam rekli sorecu din pemint (doslovce "mi od zemlje").

Sintagma je vjerojatno nastala in loco, od domaih elemenata: sorecu (u ejanamaore, -u, -, -i m, u unjevici sorec, -u, -, -i m, u ostalim mjestima sore, -u,-, -i m.; Puscariu donosi soret (Sir: 325), Popovici soreu i soretu (DRI: 155),Maiorescu sorec i sorece (Vir: 149), Cantemir sric, -c (Tir: 182), Srbu i Fratilasorec, sore(Dir: 184), a Kovaec za ejane sre, -u i Brdo sret (IrHR: 190) dr. sorece (DEX: 1057), ar., mr. soric(DDAr: 1010, DMr: 285); din< de (< lat. de, REW: 2488) + in (< lat. n, REW:4328)]; pemint"zemlja" (u ejanama pemint, -u, -ure, -urle m, u unjevici, NovojVasi, Jesenoviku, Brdu i kabiima pemint, -u, -ure, -urle bg, u Letaju, Trkovcima,Zankovcima, Mihelima i Kostranu pemint, -u, -, -i m; Byhan navodi pemnt,

-u (IrG: 304), Puscariu pemint(Sir: 319), Maiorescu pamnt(Vir: 138), Popovicipemint, -u (DRI: 135), Cantemir i Srbu i Fratilapemint, -ure (Tir: 175, Dir: 248),Kovaec pemnt, -u, pemnture, -urle (IrHR: 145)]< lat. pavmentum, REW: 6312 >dr. pamnt(DEX: 763), ar. pimntu (DDAr: 844), mr. pimnt(DMr: 222).

13 Koliko nam je poznato ova opozicija ne postoji u slavenskim govorima.14 = veliki krpelj. Naziv za manjega ne moemo pronai.15 = kad je krpelj manji, zove se cartsan Capidan tu natuknicu na knji. rum. tumai samo opisno:"Capusa mai mica de coloare rosiu-cafenie; se pune pe boi, capre s i chiar oameni." (DMr: 62).16 S. v. navodi i rum. capusa.17 Cioranescu u lanku navodi za srpski kapua, no mi taj oblik nismo potvrdili ni u ARJ, ni u CP 1, ni uCP2, a ni u PCX. Tamo nalazimo samo tip s -r-: krpua (ARJ: V/630, PCX: 10/658, CP2: I/433).


9/28

177


1.2.2. Muha zujara (Calliphora vomitoria)

U Novoj Vasi mre musk, u Letaju a mre muska, u Mihelima muska amre, u Zankovcima i Kostranu mre muska. Sve sintagme sastavljene od domaihelemenata (u doslovnom znaenju "velika muha"18 i "ona velika muha") koje sumogle nastati u bilo koje doba: a, pokazni prid. i zam.19 . [(u unjevici smozapisali ca, u ejanama , u ostalim mjestima a manje-vie isto navode i svi ir.repertoari kojima se sluimo) < lat. *ecce-illu (DEX: 6) > dr. acel, acela (DEX: 6;DER: 43); ar. atel(DDAr: 177; DER: 43); mr. tsela (DMr: 307), tela (DER: 43)];mre pridjev "velik" [u ejanama smo zapisali mre/mrle, mre/mra, mro; mr,mr, mr, u unjevici i Novoj Vasi mre, mra/mr, mro; mar, mar, mar, uostalim ju. s. mre, mre/mra, mro; mr, mr, mr. U literaturi nalazimo mre(Sir: 314, DRI: 124, Dir: 226, IrHR: 112), mare (Vir: 133), mre (Tir: 170), mrle(IrHR: 113) < lat. mas, marem, DER: 509120 > dr., ar. mre (DEX: 599, DDAr:656), mr. mri (DMr: 183)]; musca imenica "muha": u unjevici musk, -a, -e, -ele

., u Zankovcima muska, -a, muc, mucele ., u svim ostalim mjestima muska, -a,-e, -ele .; Miorescu ima musca (Vir: 135), Byhan muske (IrG: 284), Popovici musca(DRI: 128), Puscariu muske (Sir: 316), Cantemir musche (Tir: 172) < lat. musca,REW: 5766 > dr. musca(DEX: 663; IrG: 284, s. v. muske; DRI: 128, s. v. musca);ar. musca (DDAr: 717; DRI: 128, s. v. musca), musca(DarM: 359), musko (DRI:128, s. v. musca); mr. musca (DMr: 199; DRI: 128, s. v. musca).

1.2.3. Vilin konjic (Aeshna cyanea)

U ejanama kaliu lu domniu, u unjevici kalicu lu domnicu, u Novoj Vasi,Jesenoviku i Letaju kaliu lu domniu. Ni za ove sintagme sastavljene od domaih

elemenata ne moemo utvrditi u koje razdoblje spadaju. Ir. repertoari kojima sesluimo ne donose odgovarajuih oblika. U osnovi je ovih sintagmi umanjenica odimenice ka(l) "konj": u svim smo anketiranim mjestima zapisali k, klu, k, kim. [u literaturi nalazimo cal(Vir: 112), ca(Tir: 159), c (Dir: 194; IrHR: 44)] < lat.caballus, REW: 1440 > dr. cal(DEX: 125); ar. calu (Dar: 167, s. v. cal), cal(DDAr:238; DarM: 113); mr. ca(DMr: 55). Drugi je dio sintagmi genitiv od domni"Isus":u svim smo anketiranim mjestima uli domni, -u m., hibridna umanjenica na -iod domn "Bog" u ejanama, unjevici, Novoj Vasi i Jesenoviku zapisali smodomnu, domnu, domni, domni m., u ostalim mjestima domn, -u, domni, domnim. Od autora ir. repertoara kojima se sluimo samo Srbu i Fra tila imaju izraz za

Isusa i za Boga, domni, domn (Dir: 208), ostali samo za Boga: domnu (DRI: 107),dmnu (IrG: 209; IrHR: 70), domn (Tir: 164) < lat. domnus, REW: 2741.2. Ir.entomonim na oba se plana poklapa s arumunjskim nazivom clu al Dumnidza'u(DDAr: 238, s. v. cal), callu allu Dumnid a (Dar: 167, s. v. cal).21

18 Usp. mr. musca-mari "bumbar" (DMr 199, s. v. msca).19 U naem sluaju pridjev.20 Etimologija je problematina: "El cambio de sentido ha sido expli-cado por Tiktin, por medio de uncruce, poco probable, con magnus (...)" (DER: 5091).21 Za vilinoga konjica u standardnome rumunjskome koristi se sintagma calul-dracului (DEX 125, s. v.cal) dracului = gen. od drac "vrag" (DEX: 317) < lat. draco, -one "zmaj", REW: 2759.


10/28

178


1.3. (Istro)mletacizmi

Po naem miljenju velika je veina mletacizama u ir. govorima preuzeta izakavskih idioma (v. 3.2.2.2.1.). Nedvojbenih je izravnih mletacizama izuzetnomalo. Izdvajamo jedan:

1.3.1. Pobaciti

Za taj se glagol u kabiima koristi oblik bordi, bordes. Glagola tipa bordi, abordiili sl. ne nalazimo ni u jednom ir. repertoaru kojima se sluimo, a odgovarajuihoblika nema ni u akavskim idiomima. Rije je dakle o jednoj od rijetkih izravnihposuenica iz istromletakoga: bordir (VG: 105), bordr (BOE: 92) iskrivljeniceprema tal. abortire = "Vc. dotta di orig. lat. Abortu(m) deriva da abor (DELI-cd,s. v. aborto)". Potvrene su prie da je transka gospoda svoju nezakonitu djecudavala u skrbnitvo obiteljima iz junih istrorumunjskih sela na to su ove pristajalezbog materijalne dobiti koju su od toga imale. Pretpostavljamo da u tom ambijentuvalja traiti izvor ovoga rijetkog mletacizma.

2. Turski i novogrki sloj

Rijei iz ova dva jezika ine znaajan udio u leksiku ostala tri rumunjskadijalekta, dok ih u istrorumunjskim govorima zapravo nema jer su se buduiIstrorumunji izdvojili iz rumunjskoga etnikog korpusa prije pojave neogrecizamai turcizama. Grecizama gotovo da i nema, a turcizmi su vrlo rijetki: i jedni i drugi uistrorumunjski su uli posredno, iz akavskih govora (v. 3.2.2.2.1.3. i 3.2.2.2.3.).

3. Slavenski slojevi

Slavenski leksik u istrorumunjskim govorima dvoslojan je: prvi sloj ine rijeislavenskoga podrijetla koje Istrorumunji batine iz doba prije prelaska Dunava, adrugi rijei koje su Istrorumunji, zapravo i Istrorumunji i budui Istrorumunji jerovamo uvrtavamo sve oblike, bez obzira na kronologiju, preuzete sa zapadne straneDunava prije dolaska u Cetinsku krajinu, dakle u Srbiji i Bosni, odakle su krenuliprema Lici, Istri i Krku i rijeima koje su preuzimali i jo uvijek preuzimaju nakon tosu se ustalili na dananjim podrujima. U prvi sloj spadaju rijei iz praslavenskoga,iz srpskih i bugarskih govora, a u drugi u prvom razdoblju (prije dolaska u Cetinskukrajinu) iz bosanskih hrvatskih i srpskih govora, u drugom (nakon dolaska uCetinsku krajinu) rijei iz hrvatskih idioma i u konanoj fazi (nakon doseljenjana Krk i u Istru, uz krae zadravanje jedne skupine buduih Istrorumunja u Lici)rijei iz likih, istarskih akavskih i, u manjoj mjeri, slovenskih istarskih dijalekata.Dakako, da je dosta teko sa sigurnou utvrditi kojem tono sloju pripada kojileksem (bilo zbog sekundarnih prilagodbi prema akavskim idiomima, bilo zbogvelike podudarnosti oblika u svim slavenskim idiomima koji su u igri), tj. iz kojegje slavenskoga idioma dospio u istrorumunjski odnosno u rumunjske govore koji edolaskom na Krk i u Istru postati ono to nazivamo istrorumunjskim.


11/28

179


3.1. Batinjeni slavenski oblici (iz pradomovine)

Navest emo tri rijei (uz glasovne inaice) za koje pretpostaljamo da su ihIstrorumunji donijeli sa sobom iz pradomovine. Poblem je u tomu to se sve i na planuizraza i na planu sadraja u potpunosti poklapaju s akavskim ekvivalentima.

3.1.1. Roj, rojiti (se)

Za imenicu smo u ejanama zapisali roj, -u, -ure, -urle m, u unjevici, Brdu,kabiima, Mihelima i Kostranu roj, -u, -ure, -urle bg, u Novoj Vasi, Jesenoviku,Letaju, Trkovcima, Zankovcima, Mihelima i Kostranu roj, -u, -, -i m.; za glagolsmo u unjevici zabiljeili roji se, me rojesk, u svim ostalim mjestima roji se, merojes. Puscariu donosi samo imenicu roi (Sir: 323), a Cantemir samo glagol roi(Tir: 178). Ostali nemaju. Premda se navedeni oblici poklapaju s akavskim [npr.u Brgudu roj, u epiu rj (IrLA: 1571), u Svetvinentu, abruniima i Valturitakoer rj (ILA: 1571); u Brgudu pele se roje, u epiu i Valturi rojt se (IrLA:

1572, ILA: 1572), u Svetvinentu i abruniima rojti se (ILA: 1572)], radije ihtumaimo kao domae posuenice iz slavenskoga, vjerojatno bugarskoga (pou,TP: 678) ili srpskoga [rj, rjiti se (CP2: II/893) < prslav. *roj, (SES: 543)] kojesu Istrorumunji imali u svom leksiku i prije prelaska Dunava. Postoje i u drugimrumunjskim dijalektima: dr. roi (im.), ro(gl.); ar. rou (im.), ruescu (gl.) (DDAr:908); mr. ri (im.), ruies (gl.) (DMr: 250, 252)

3.1.2. Siva guterica (Lacerta agilis)

U ejanama i Jesenoviku guerica, -a, -e, -ele m.22, u unjevici i Novoj Vasigueric, -a, -e, -ele , u Letaju, Brdu, kabiima, Trkovcima, Mihelima i Kostranu

gucerica, -a, -e, -ele , u Zankovcima gucerice, -a, -e, -ele .Byhan je zapisao gustsertse, -tse (IrG: 228), Popovici guserite, -a, mn. e, -

le (DRI: 114), ostali nemaju. Nalazimo i oblike tipa guter: Cantemir guscher, -r "Lacerta viridis" (Tir: 167), Kovaec gust"er, -u "guter" za Brdo (IrHR: 88).Ne nuno posuenice iz ak. govora, nego prije prilagoenice prema njima: npr.u Brgudu gerica, u epiu guerica (IrLA: 757), u abruniima (uz guter)i gutaritsa (ILA: 757) < izvedenice na -ica od prslav. *guer (SES: 286) > uepiu guer (IrLA: 759, 760), u Svetvinentu guter (ILA: 759, 760) "Salamandramaculata (pjegavi dadevnjak); Salamandra atra (crni dadevnjak)". Slini oblici,slavenske posuenice (iz srp., odn. bug.), postoje i u drugim rum. dijalektima: dr.

guster "Lacerta viridis" (DEX: 439), ar. gustir "lezard vert", gustur "id.", gustirta"petit lezard" (DDAr: 509), mr. gustir, gustirta (DMr: 148).

3.1.3. Krpa

U unjevici i Novoj Vasi zapisali smo krp, -a, -e, -ele ., u drugim mjestimakrpa, -a, -e, -ele . Popovici ima carpa, -ita (DRI: 98), Cantemir carpe, -a (Tir: 161),Kovaec carpa, -e za ejane (IrHR: 48). Oblici u potpunosti odgovaraju akavskimakrpa (diljem Istre i Dalmacije) < prslav. *krpa (SES: 279)], no poznati su, kaoslavizmi i u ostala tri rumunjska dijalekta: dr. crpa (DEX: 156); ar. c'rpa (DDAr:291); mr. crpa (DMr: 78).

22 Zanimljivo je da smo u vie ispitanika uz ovo pitanje uvijek dobili oblik s poetnim g-, umjestooekivanoga -.


12/28

180


3.2. Slavenski oblici preuzeti nakon prelaska Dunava

3.2.1. Prije dolaska na Krk i u Istru

U ovu kategoriju idu rijei iz najprije bosanskih, a kasnije dalamatinskih govora.Iz ve navedenih razloga teko ih je sa sigurnou opredijeliti, tj. gotovo je nemogueutvrditi jesu li Istrorumunji stanoviti termin preuzeli prije ili tek na Krku i u Istri.Ipak, navodimo dva primjera: za prvi smo gotovo sigurni da je preuzet prije dolaskabuduih Istrorumunja na Krk i u Istru, a za drugi dvojimo.

3.2.1.1. Stonoga (Julus terrestris)

Frane Belulovi iz unjevice razlikovao je dvije vrste stonoga; rekao nam jeda se smogoric, -a, -e, -ele . znatno razlukuje od uobiajene stonoge (koju je onnazivao centogmb, -e, -e, -ele .), tamno je sive boje i zapravo nalikuje crvu sasitnim noicama (dakle Julus terrestris). Svi ostali ispitanici koji su nam dali slinioblik naveli su ga za obinu stonogu, zapravo kao naziv za sve stonoge.23

Autori ir. repertoara kojima se sluimo nemaju odgovarajuih oblika.Entomonimi su posueni iz akavskoga: npr. u Koruli smugurica24"vrsta stonoge(Schyzophyllum) koja zasmrdi kad se na nju nagazi" (RGK-cd), u Visu smargurica"smrdljivi kukac crne boje slian stonogi" (LVJ 499), u Brusju na Hvaru smargorica"stonoga" (L: 1127), u Draevici na Brau smrgo rka (L: 1132 upuuje naprethodnu natuknicu), u Selcima na Brau smrgojka, smrgorla "vrsta gusjenice,stonoga (Schizophyllum sabulosum) (...) Jako je neugodnog mirisa" (RSG: 328).U Akademijinu rjeniku dubrovaki entomonim smgurica "smrdlivi crv, kojiivi u zeml

i" objanjen je kao umanjenica od smugura "crv, koji ivi u zemi,

a koji smrdi, kad ga tko dodirne". Na istoj stranici nalazimo i smugarica "istoto stonoga" za Lumbardu na Koruli i smugoraa "isto to uholaa25, ili crnagusjenica, koja otro smrdi, kad je tko dotakne" s naznakom da se tako govori "uDubrovniku i okolini" (ARJ: XV/819). Terminom se bavio i Skok: "smugurica f.(Lumbarda) = smu- (Dubrovnik) = (s anticipiranim r iz slijedeeg sloga *smurgorica>) smrgorica (Smokvica, Korula) 'stonoga, galija (Korula)' (...)" (SKOK: III/296,s. v. smugurica).

S obzirom na distribuciju akavskih ekvivalenata Istrorumunji su entomonimetipa mogorica preuzeli prije nego su krenuli prema otoku Krku i Istri. Preostaje

nam jo samo zakljuiti da je u osnovi ovih entomonima ak. smrdit(i), smardit(i) isl. [npr. u Brusju na Hvaru smardt(L: 1127), u Visu smardt(LVJ: 499), u Senjusmrdt(SR: 135)] < prslav. *smrdeti (SES: 586, s. v. smrde ti).

3.2.1.2. Isprosnik

U ejanama za isprosnika (posrednika pri sklapanju brakova) nismo zabiljeilitermin. U ju. s. vele govorin, -u, govorin, -i m., osim u Letaju gdje je u uporabiuveanica s prefiksom na-nagovorina, -a, nagovorine, -elem.

23 U Letaju, Brdu, Trkovcima i Zankovcima mogorica, -a, -e, -ele ., u Novoj Vasi mogoric, -a, -e,-ele .24 Tako se kae i u Dubrovniku: smgurica "duguljasti crv slian gusjenici" (RDG 369).25 Za ovo znaenje ne moemo nai potvrdu. Vjerojatno pogreno inae, uholaa uope ne smrdi.


13/28

181


U istrorumunjskim repertoarima kojima se sluimo ne nalazimo slinih oblika.U istom znaenju u epiu rabe nagovor n (IrLA: 455), a u rjenicima akavskihgovora koji su nam na raspolaganju samo za Rukavac nalazimo govorn, ali uznaenju "govorljivac" (RGR: 84). Stariji hrvatski rjenici imaju pojam: govorin

"odvjetnik, advokat; govornik" (VRANIdod: 12), govorcn26 "odvjetnik"(KAI: 277), govorcsina "govornik" (STULLI: 190), govorin "odvjetnik;govornik" (ParRHT: 183). ARJ ima dva oblika: govorin, govorina "odvjetnik,govornik" (ARJ: III/339 obuhvaa i sve navedeno osim Kaia). Rije postojii u slovenskome: govorin uz naznaku ekspresivno i zastarjelo u znaenju "kdorzna spretno govoriti, pripovedovati, govorec, govornik" (SSKJ-cd). Pleternik imagovorn "der Sprecher; der Sprecher bei Hochzeiten" (Plet.: 246). Izvedenica odgovor < pslav. *govor (SES: 153). Bezlaj i Skok navode oblik kojim se bavimo, podnatuknicom govoriti, odnosno govor: gouorzhyn "orator" (ESSJ: I/166, premaKastelecu27); govorin (SKOK: I/598 prema Kastavskom statutu iz 1490. bezznaenja). Prezime Govorin zabiljeeno je u Brbinju, Hvaru, Malom Iu, Zadru iZagrebu, a Govorinoviu Osijeku, Selitu, Sisku, Sunji, au i Zagrebu (LPSRH:197), a prema naim saznanjima postoji i u Istri (i slovenskoj i hrvatskoj).

Nakon svega teko je rei jesu li ir. oblici o kojima je rije u te govore uli izdalmatinskih ili istarskih akavskih govora zbog distribucije prezimena vjerojatnijeje da su i apelativi i prezimena podrijetlom iz Dalmatinske zagore. A pitanje gdje jedolo do pomaka znaenja (koji nije sporan) "govornik; advokat" "isprosnik"na ovom je mjestu ipak najmudrije ostaviti otvorenim.

3.2.2. Nakon dolaska na Krk i u Istru

Ovamo spadaju rijei iz hrvatskih, i slovenskih govora, tj. istarskih i krkihakavskih i istroslovenskih idioma.

3.2.2.1. Istroakavizmi i krkoakavizmi

3.2.2.1.1. Poljski turak (Grillus campestris)

U Novoj Vasi i Letaju uli smo curk, -u, -, -i m., u Brdu i kabiima urek, -u,urci, urci m., u Trkovcima urk, -u, urki, urki m., u ostalim ju. s. curk,-u, curki, curki m. Odgovarajui termin nalazimo samo u Kovaeca: st"urat, aliu znaenju "cvrak"28 (IrHR: 192). Entomonimi su posueni iz nekog akavskog

idioma: npr. u Brgudu urak, u epiu urkc (IrLA: 923), na Boljuntini, uRukavcu i Orbaniima urak (RBG; RGR: 269; DO: 558), u Pinu urak(PI: 108), u Labinu urak (RLC: 264) < prslav. *ur (SES: 630, s. v. urek).S obzirom na distribuciju entomonima, moemo zakljuiti da su Istrorumunjinazive tipa urak posudili tek nakon dolaska u dananju postojbinu, jer je taj tipu Dalmaciji nepoznat (barem prema rjenicima s kojima raspolaemo, a i premavlastitim spoznajama).

26 ita se [govorin].27 V. KastSLS: 97.28 turke i cvrke povezuje cvranje, pa zato u pukim terminologijama esto dolazi do mijeanja njihovihnaziva, a i do izjednaavanja.


14/28

182


3.2.2.1.2. Zarunik; zarunica

"Zarunik" se u ejanama kae frjer, -u, frjere, -i m.29, u unjevici, NovojVasi, Jesenoviku, Brdu, Trkovcima, Zankovcima, Mihelima i Kostranu frjer, -u,frjer -i m., u Letaju i kabiima frjar, -u, frjar, -i m. Za zarunicu u ejanama,Jesenoviku, Brdu, Trkovcima i Mihelima vele frjerica, -a, frjerice, -ele ., uunjevici i Novoj Vasi frjeric, -a, -e, -ele ., a u Letaju, kabiima i Kostranugovore frjarica, -a, frjarice, -ele . Kovaec navodi frier, -u, "dragi, mladi;zarunik" i frierite "draga, djevojka" za unjevicu te friar, -u "dragi, mladi;zarunik" za ejane (IrHR: 81)30. Popovici ima frier, -u i frierite, -a (DRI: 110),Cantemir frier, frierite (Tir: 166), Srbu i Fratilafrier i frierita (Dir: 213 isto i uTirG: 173), Puscariu friar, friarite (Sir: 310). Byhan ima samo enski rod: fraiertse(IrG: 219) gdje znaenje nismo naveli, "zarunik, odnosno zarunica".31

Za sline oblike u znaenjima srodnim znaenjima u ir. idiomima nalazimo dostapotvrda u hrvatskim govorima na istonoj jadranskoj obali i u njenom zaleu svedo Dalmacije: U istom znaenju kao i u ir. selima u epiu se kae frjar, frajarca,u Brgudu frjer i frjerica, u Pinu frjar "ljubavnik" (PI 33), na Boljuntinifrajer, frajarica "zarunik, -ica; ljubavnik, -ica" (RBG), u Crikvenici frajanje,fraj "udvaranje", frajar "zarunik" (CB: 36), u Rukavcu (kvarnersko zalee) frj"boravak naveer kod zarunice", frajar, frajarica "zarunik, -ica" (RGR: 75),u iiima (otok Krk) frajan, "nono udvaranje djevojci u njezinoj kui", frajar"udvara, zarunik", frajarica "udvaraica, zarunica" (PR: 159), na abartinifra:jat se "ljubakati se", fra:jar "ljubavnik" (GK: 65), u Triblju frj "hodanjezaljubljenika prije enidbe", frajar "dragi, deko, mladi u prijebranoj vezi"(RGT: 23), u Novom Vinodolskom frj "zabava momka s djevojkom", frajarica

"djevojka udvaraa", frajat (se) "zabavljati se momak s djevojkom" (RGNV: 64),u Krku frajat"prositi djevojku" (SKOK: I/528, s. v. frjati), na Boljuntini frajat"aikovati"32 (RBG). Navedeni su hrvatski oblici germanskog podrijetla: "Od njem.freien (...) Taj germanizam doao je na akavski teritorij zacijelo preko Luterovebiblije, preko koje je i njem. glagol uao u gornjonjemaki jezik iz donjeg i srednjegnjemakoga." (SKOK: I/528, s. v. frjati).33 S obzirom na distribuciju oblika tipafrajar u znaenju "zarunik, ljubavnik" Istrorumunji su tu rije vjerojatno posudilitek nakon preseljenja na Krk i u Istru.34

29 Oblikom je to zapravo bg., no budui da uz takve imenice u ejanskorumunjskome uvijek idu brojniciu m., tumae se kao imenice mukoga roda.30 Usput, Kovaec je u ejanama zapisao i zrunic, -u (IrHR: 221) to mi nismo zabiljeili.31 Od iste je osnove i glagol u znaenju "ljubovati, ljubakati" u veini ir. mjesta: frajj se, me frajes(ejane, Jesenovik, Letaj, Brdo, kabii, Trkovci, Zankovci, Miheli, Kostran) u Novoj Vasi su nam napitanje odgovorili sintagmom mere na frje. Cantemir ima fraii "a purta dragoste" (Tir: 166), Kovaecfraii se "udvarati se" (IrHR: 81).32 I u znaenju "zabavljati se, veseliti se".33 Diljem Istre i Dalmacije i za glagol i za imenicu postoji niz slinih oblika (npr. frajer, frajar, frajona;frajat) ali u znaenju "troiti, rasipati; veseliti se, lumpovati i sl.", odnosno "raspikua, rastronik; veseljaki sl." Ti su oblici takoer germanizmi ali su u hrvatske govore najvjerojatnije uli preko mletakih: npr.glagol fraiar "far baldoria; scialacquare" (GDDT: 247).34 Radu Flora ir. oblike friar "logodnic", frierite "logodnica" i frii "a purta dragoste" (SpuIr: 76)dri posuenicama iz slovenskoga s ime se ne bismo mogli sloiti.


15/28

183


3.2.2.2. Rijei iz drugih idioma koje su u istrorumunjske govore ule prekoakavskoga

3.2.2.2.1. Iz (istro)mletakoga

Najvei je broj mletacizama u istrorumunjske govore uao preko akavskoga,to je dakako teko utvrditi sa stopostotnom sigurnou. I u ovom sloju imamorijei koje su Istrorumunji donijeli iz Zagore i rijei koje su preuzeli tek na Krku iu Istri dakako da je nemogue tono utvrditi koje kamo spadaju. Primjera imabezbroj, dajemo samo tri:

3.2.2.2.1.1. Bukavac (Botaurus stellaris)

Za ovu pticu iz obitelji aplji (Ardeidae), reda rodarica (Ciconiiformes) uunjevici kau tarabus, -u, -, -im. Ir. repertoari kojima se sluimo nemaju slinihoblika. akavizam mletakog podrijetla: npr. u Barbanu i Strmcu tarabs, u Trgetutarab, u Funtani tarabz, u Petehima tarabu i u Draguzetima tarab< npr.mlet. u Labincima tarabs, u Funtani tarabz, u Taru taragzo, u Trstu torobuso(GDDT: 746, VDT: 478), torobuto (GDDT: 746) i torobuo (VG: 1116). Andrenavodi butio, -onis, naziv onomatopejskog podrijetla: "Formation onomatopeiquecomme buteo, le cri du butor etant u-houmb repete quatre fois (...)." (NOL: 46).(I)mlet. nazivi nastali su dopunom upravo navedenih latinskih ornitonima (zapravood njega nastalih izvedenica) s toro "bik" (lat. taurus, REW: 8602): "En roman,le mot parat s'tre combine avec taurus pour donner ven. torebus, lucc. tarabuso(...)." (NOL: 46).35 Biku i ptici zajedniko je glasanje: "Meu ovima je doao radisvoga rikanja na glas bukavac (...)." (Pt: 255).36

3.2.2.2.1.2. Brenta (posuda za noenje groa)

U unjevici smo zabiljeili brent, -a, -e, -ele ., u drugim ju. s. brenta, -a,-e, -ele ., u ejanama brenta, -a, -e, -ele . U ejanama smo zapisali i terminbrenta, -a, -e, -ele ., ali samo u znaenju "drvena posuda za noenje iskljuivovode". Oblici tipa brenta (brentaa je uveanica na aa) posueni su iz akavskihgovora, i to, s obzirom na distribuciju termina, iz istarskih akavskih idioma37 gdjesu mletacizmi: npr. brnta u Brgudu, epiu (IrLA: 1289), Svetvinentu i Valturi,brenta u Linjanu (ILA: 1289), Belom (BBT: 51), Novom Vinodolskom (RGNV:26), brnta u Pinu (PI: 14), brenta u Labinu (RLG: 28) < mlet. brenta (VG: 115)38

< lat. *brenta, REW: 128539. Byhan navodi brente (IrG: 199), Puscariu brente (Sir:365), Maiorescu brenta (Vir: 111), Popovici brente (DRI: 94), Cantemir brente(Tir: 159), Srbu i Fratilabrenta (Dir: 193), Kovaec za juna sela brente, -a (IrHR:41).

35 U lat. je zabiljeen i ornitonim taurus, - (NOL :151).36 O nazivima za B. stellaris vrlo iscrpno raspravljaju H. i R. Kahane u BEN.37 Radu Flora navodi brente (SPuIr 74) to tumai kao posuenicu iz slovenskoga s ime se ne moemosloiti.38 Naziv postoji i u svim istriotskim govorima: b'renta (ILA: 1289).39 "Vc. sett. (...) di prob. orig. preromana (...)" (DELI-cd). Prema Skoku "brenta je predrimska alpinskarije, posuena na akavskom, slov. i hrv-kajk. teritoriju u novije doba iz furl." (SKOK: I/207) drimoda je u sjevernoakavskim idiomima ekonominije pretpostaviti mletako podrijetlo termina.


16/28

184


3.2.2.2.1.3. abar

U Novoj Vasi, Letaju, Kostranu i Mihelima uli smo matel, -u, -, -i m., uZankovcima mte, mtelu, mtel, -i m. U Byhana nalazimo mastel"kabao" (IrG:273), u Popovicia mastel(DRI: 123). Oblici tipa matelnedvojbeno su posueni izakavskih govora; lik je proiren diljem Istre i Dalmacije: npr. u epiu matel(IrLA: 1291), u Labinu matela (RLG: 121), u Orbaniima matie l(DO: 488) uPinu matl(PI: 62), u Kukljici mat, matl(RGK: 155), u Brusju na Hvaru matl(L: 533) < mlet. mastlo, mastla "conca per il bucato; tinozza; misura per il vino"(BOE: 404), mastelo (VG: 605) < gr. "coppa a forma di 'mammella',ch' il significato originario della parola" (IGV: 13640). Termin je mogao ui uistrorumunjski u dalmatinskoj zagori ili tek nakon dolaska u dananju postojbinu,a da stvar bude jo kompliciranija oblik mastelpostoji i u dr. (DAR: 183), no buduije vjerojatno rije o neogrecizmu, ir. termini s njim nisu u izravnoj svezi.

3.2.2.2.2. Iz veljotskoga (dalmatskoga)

3.2.2.2.2.1 Krsni kum, kuma

Za krsnoga kuma u svim smo istrorumunjskim mjestima zapisali manje-vieisti oblik, sutl, -u, sutli, - m., a za krsnu kumu sutl, -a, sutle, -ele . (Nova Vas,unjevica), sutla, .a, sutle, -ele . (ostali).

Radu Flora pod natuknicom nas "krsni kum; vjenani kum" navodi oblike tipasutal za ejane: (n) sutal, sutalu; (doi-pl.) sutli (MALGI: 135). Srbu i Fratilanavode samo rije za kumu, sutla i sutra "krsna i vjenana kuma" (Dir: 282), aKovaec ima za Brdo su

tel, -u, su

tli i za Jesenovik su

tle

, -a uz prvi oblik daje

znaenje "(krsni) kum", uz drugi samo "kuma" (IrHR: 186). Ostali nemaju slinihoblika.

Srbu i Fratila za sutla piu: "croat regional (Krk, Rab, Malinska) stla nasa debotez sau de cununie." (Dir: 282). Na otoku Krku sutla, sutol(PR: 233). Takoer zaKrk (Dubanicu) rije donosi i Akademijin rjenik: sutal"isto to kum na krtenju"izvodei je od lat. sanctulus (ARJ: XVII/77). Oblik samo usput, s. v. punica, navodii Skok: "sanctula > sutla, sutal, sutli" (SKOK: III/77). U mletakim govorima nemaparalela, a nema ih ni u istarskim akavtinama, pa je ekonominije pretpostavitida je rije u krke hrvatske idiome ula iz dalmatskoga (veljotskoga) prije nego da

je nastala saimanjem od santula (mlet. santola BOE: 600, s. v. santolo).

41

Ipak,oblike kojima se bavimo Bartoli nije zabiljeio iz direktnih izvora42 (informatori itekstovi) ve sutal,sutla (otok Krk) i sutla (Rab) daje prema indirektnim (hrvatskim)izvorima, odnosno sekundarnim kako ih sam naziva (BART: 251, 304). Imamodakle veljotski oblik koji se sauvao u hrvatskim govorima i kao takav preao ukrkorumunjski.

40 "La voce (...) di antica area veneto-emiliana, per cui una provenienza greca pienamentegiustificata."41sanct> su [usp. Supetar].42 to nam doputa mogunost da ih drimo jo i starijim od dalmatskoga.


17/28

185


3.2.2.2.3. Iz turskoga

Ono malo turcizama u istrorumunjskome ulo je preko akavskih govora.Navodimo samo jedan primjer:

3.2.2.2.3.1. Dep

U ejanama smo zapisali ep, -u, -ure, -urle m., u unjevici zep, -u, -ure, -urlebg., u ostalim junim selima ep, -u, -ure, -urle bg., u Jesenoviku, Letaju i Brdu jo iep, -u, epi, epi m. Byhan donosi zep (IrG: 389), Puscariu zep (Sir: 331), Cantemirjep (Tir: 168), Kovaec ep za juna sela i ejane (IrHR: 229) i zep za unjevicu(IrHR: 224). Posuenice iz nekog akavskog govora: npr. na Boljuntini i u Koruliep (RBG; RGGK-cd), na Roveriji i u Pinu ep (RR; PI: 136). Za sln. ep M. Snojveli: "Prevzeto prek hrv., srb. dep iz tur. ceb (nar. gep, geip), kar je prevzeto izarab. gaib 'torba, vrea"' (SES: 760). Isti turcizam nalazimo i u ar.: gepi, gechi (Dar:162, s. v. buzunar), a u dr. za Transilvaniju i Maramures jeb (dakle [eb])43. Premdanam je teorija da su budui Istrorumunji na put preko Dunava krenuli upravo izpokrajine Maramures osobno najprihvatljivija,44 ovaj istrorumunjski turcizam nemoe potjecati iz Maramuresa.

3.2.2.3. Istroslovenizmi

Radu Flora je 1972. u ljubljanskoj Lingvistici objavio lanak (SPuIr) gdje jegotovo dvije stotine istrorumunjskih leksema doveo u svezu sa slovenskim rijeima,no po naem miljenju gotovo se sva njegova rjeenja mogu dovesti pod velikopitanje. Osvrui se na neke radove R. Flore (napisane prije ovoga koji smo minaveli) i I. Coteanua Emil Petrovici i Petru Neiescu 1964. piu: "Se mai vorbes tesi astazi de influenta slovena asupra istroromnei si despre contactul dintre slovenisi istroromni, ca, de exemplu, n studiile asupra istroromnei ale lui Radu Florasi mai ales ale lui I. Coteanu. O asemenea influent a directa nu exista." (PIL: 196).Ipak, ne moe se sa sigurnou ustvrditi da nema posuenica iz slovenskoga, nobilo kako bilo, slovenski je sloj u istrorumunjskim govorima jako teko odreditibudui se slovenski leksik uvelike poklapa s leksikom hrvatskih akavskih govora.Za prvi primjer koji navodimo imamo najmanje dvojbi da je rije o posuenici izslovenskoga, a drugi (uz ograde) drimo kalkom prema slovenskim oblicima:

3.2.2.3.1. Dadilja

Za dadilju smo u unjevici zabiljeili petrn, -a, petrne, -ele . Istrorumunjskirepertoari kojima se sluimo nemaju odgovarajuih oblika. Oblik je mogao bitipreuzet iz nekoga slovenskog, vjerojatno transkoga45, idioma, bez posredovanjaakavskoga (u akavskim repertoarima kojima se sluimo ne nalazimo slinihoblika): pestrna (SSKJ-cd), izvedenica od pestovati (SSKJ-cd) < prslav. *pestovati(SES: 439).

43 Isti oblik navodi se i u DAR: 169.44 Na ovom se mjestu o tim teorijama ne e razglabati, pa itatelja upuujemo na odgovarajue radove,recimo IrE I: 21.45 Potvrene su prie da je transka gospoda svoju nezakonitu djecu davala u skrbnitvo obiteljimaiz junih istrorumunjskih sela na to su ove pristajale zbog materijalne dobiti koju su od toga imale.Pretpostavljamo da u tom ambijentu valja traiti izvor ovoga rijetkog slovenizma.


18/28

186


3.2.2.3.2. Djed; baba

U ejanama smo za djeda zapisali ja betru (ejane), za baku mja betra(ejane).46 Paralele nalazimo samo u Kovaeca: a betara mie; ela betaru ieza ejane (IrHR: 129, s. v. nona; nono). Mogue je da je rije o kalkovima premasln. stari oe; stara mama (diljem Slovenije), pogotovo jer taj tip nije uobiajen uhrvatskim govorima ni iz sadanjeg ni iz biveg ir. okruenja, a zabiljeen je samo uejanama gdje je utjecaj slovenskih govora najoekivaniji ipak tip postoji i u dr., zabaku [mama batrna "mama stara" (DSLR: 85, s. v. bunica)], pa se kalkiranje premaslovenskim govorima moe dovesti u pitanje. Bilo kako bilo, rije je o dvije hibridnesintagme s prvim stranim i drugim domaim elementom: ja "otac" [u ejanamaje, -a, je, -ele m., u unjevici cc, -a, cce, -ele m., u Novoj Vasi , -a, e,-ele m., u Letaju, Brdu, kabiima, Trkovcima, Zankovcima, Mihelima i Kostranue, -a, i, - m., u kabiima i e, -a, eti, m.; Radu Flora u svom atlasunavodi (n) o.ie, o.ia; (doi) oai, o.ile za ejane, (un) oe; (.) oe, oi

za unjevicu, (ur) oe; oi za Novu Vas, (ur) oe; oe (!) za Jesenovik,(ur) oe; oi za Brdo i oe za Letaj (MALGI 27). Pus cariu ima tte (Sir: 327)i kao posebnu natuknicu vokativ o (Sir: 308)47, Popovici e, -a/-ele, ia, a(DRI: 104), Cantemir cce (Tir: 161) i tite (Tir: 184), Maiorescu ciace, ciacia uznapomenu "A Gradigne si dice tiatia" (Vir: 116), Srbu i Fratilae za unjevicui ie za Jesenovik (Dir: 203), Kovaec e za Jesenovik (uz natuknicu navodiodr. oblik a i vokativ o) i ie, -a za ejane (uz natuknicu u zagradi navodioblik za genitiv i dativ lu ia) (IrHR: 61). Oblici su akavskoga podrijetla, npr.: uepiu aa (IrLA: 485), u Pinu a (PI: 22), u Orbaniima aa (DO: 430), uVodicama ajka, ajko (ID: 163), u Rukavcu aa (RGR: 53) < djeja rije. Oblici

s -j- moda duguju postanje oblicima tipa maje (v. dalje). Mnoinski oblik etikoji smo zapisali u kabiima preuzet je kao takav.]; mja [u ejanama mje, -a,mje, -ele ., u unjevici i Novoj Vasi mj, -a, mje, -ele, u ostalim ju. s. mja,-a, mje, -ele .; Radu Flora je zapisao (o) moa.ie, mo.ia; (doo) moai; mo.iele zaejane, (o) moa.ie, mo.ia; (.) moai; mo.iele za unjevicu i Novu Vas, Jesenoviki Brdo i (o) mo.ia; (.) moai, moaile (!) (MALGI: 28), Puscariu mie, mike, mmei mater (Sir: 314), Popovici mie (DRI: 123), Cantemir mie i miche48 (Tir: 170),Maiorescu maia (Vir: 132), Srbu i Fratilamia (Dir: 225), Kovaec mie, -a zaJesenovik i ejane (IrHR: 111). Rije preuzeta iz akavskih govora. Ribari za

46 Usput, u ju. s. nazivi su tipa did, bba i nono, nona: nono, -, noni - m. (ejane, unjevica, Nova

Vas, Brdo, Trkovci, Miheli, Kostran), nono, -, noneti, - m. (Jesenovik, Letaj), did, -u, dizi, - m.(kabii), did, -u, did, -i m. (Zankovci); none, -a, none, -ele . (ejane), nona, -a, none, -ele . (sva ju.sela osim kabia), bba, -a, bbe, -ele . (kabii). Nazivi tipa did[did, -u; -di, -zi, -durle (IrG: 207);did, -u, pl. z, -i (DRI: 106)] posueni su iz akavskoga: npr. u Svetvinentu, Valturi i Linjanu dd(ILA:502a) < prslav. *ded (SES: 82, s. v. ded). Oblika tipa baba u naem znaenju ne nalazimo ni u jednomir. repertoaru kojim se sluimo nego samo u znaenju "stara ena, starica": bbe (Sir: 304); bbe, -e (Tir:158); bbe, -a, -e za Jesenovik, bba, -e za ejane (IrHR: 35). Posuenice su to iz akavskih idioma: npr.u Svetvinentu, abruniima, Valturi i Linjanu bba (ILA: 502b) < prslav. *baba "stara enska" (SES:21). Nazivi tipa nono i nona [ nno (Tir: 173); nno, nni za unjevicu, Brdo i ejane; nna, nne zaBrdo i ejane (IrHR: 129); nono, -n; nona, -e (Dir: 238)] mletacizmi su koji su u ir. po svoj prilici ulipreko akavskih govora (manje je vjerojatno da je rije o izravnim mletacizmma): npr. u epiu i Brgudunno; nna (IrLA: 502ab) < imlet. nono; nona < kas. lat. nonnu(m); nonna(m), DELI-cd.47 Uz natuknicu biljei "vocativul lui tte", to zapravo nije tono, o je vokativ od e/, a vokativPuscarijeva oblika za oca je cco, odnosno tto biljeeno grafijom kojom se on sluio.48 Uz napomenu:"ntrebuintat numai n formula: Maica boja (Maica domnului)".


19/28

187


Vodice navodi vokativ mjo uz napomenu "od nom. mja koje se ne upotrebljava,nego se kae samo: mjka f." (ID: 190) Takoer samo vokativ ima i L. Raduli zaRivanj, mjo uz napomenu "samo vok. od majka, mati" (RRG: 164), i A. Piasevoliza Sali, maj49 (RGS: 174). Slavenska rije, hipokoristik od mama, majka50 < pslaven.

*mama (SES: 320).]; betru, betra "star, stara" [u ejanama betr, betra, betro;betri, betre, betri prid., u unjevici i Novoj Vasi betr, betr, betro; betri,betre, betri prid., u ostalim ju. s. btr, btra, btro; btri, btre, btri prid.:Puscariu navodi beta'r, -e (Sir: 304), Popovici betar, -a (DRI: 92), Cantemir betar,-e (Tir: 159), Sarbu i Fratilabetr, -a, -o (Dir: 191), Maiorescu betr, betra, betri,betre (Vir: 109), Kovaec betar, -e za Jesenovik i betar, -a za ejane (IrHR: 38).Oblici toga tipa prisutni su u svim rumunjskim dijalektima: dr. batrn (DEX: 92);ar. bita'rnu, -na (DDAr: 211), bitrnu, -ni; -n, -ni, bitrnu (DA: 118, s. v. batrn),bitarnu (DRI: 92, s. v. betar), bitarnu (DER: 742);mr. bitran, bitrana (MrA: 198),bitrn (DRI: 92, s. v. betar), bitra (DER: 742) < lat. vetranus, REW: 9287.2.]

4. Hibridni elementi

Hibridnih elemenata u istrorumunjskom leksiku ima jako puno. U prvu skupinuspadaju sintagme, preciznije sintagme sastavljene od domaih (istrorumunjskih) iakavskih elemenata koje su mogle nastati u bilo koje doba nakon dolaska buduihIstrorumunja u Cetinsku krajinu, tvorbom in loco ili kalkiranjem, dok drugu skupinuine izvedenice tvorene sufiksacijom ili prefiksacijom, koje su pak mogle nastati iodmah nakon to su Istrorumunji preli Dunav s tim da valja dopustiti i mogunostda su dio takvih tvorenica budui Istrorumunji mogli donijeti i iz pradomovinekao posljedicu tamonjih slavensko-rumunjskih kontakata. Jasno da je zapravonemogue tono utvrditi kronologiju takvoga leksika.

4.1. Hibridne sintagme

Navodimo tri primjera:

4.1.1. Bavica (karatel)

Za tu bavu u Mihelima koriste sintagmu mika bvica, a u Letaju mika bva.Oba su termina hibridna, u doslovnom znaenju "mala bavica" odnosno "malabava". Prvi je elemenat, mik "mali", domai: u unjevici smo zabiljeili mik,

mik; mic, mic i mike,prid.,u Novoj Vasi mik, mik; mi, mi,prid., u ostalimmjestima mik, mika; mi, mi, prid.; Byhan je zabiljeio mik, mke, mits, mke (IrG:276), Puscariu mic, mike (Sir: 315), Popovici mic, -e (DRI: 125), Maiorescu mic,mica, mn. mici, mice (Vir: 134), Cantemir mic, -che (Tir: 171), Srbu i Fratilamic,-a (Dir: 228), Kovaec mic, mke, miza juna sela, mic, mke, mit za unjevicui mic (mcu), mca, miza ejane (IrHR: 116) < lat. *miccus, DER: 5252 > dr.,mr. mic, -a (DEX: 628, DMr: 189), ar. n'ic, n'ca (DDAr: 796). Drugi je elemenatstrani: u unjevici smo zapisali bcv, -a, -i, -ile ., u Novoj Vasi bv, -a, -i, -ile., u svim ostalim mjestima bva, -a, -i, -ile ., a u Novoj Vasi, Letaju, Trkovcima

49 Naglasak je vjerojatno pogrean, trebalo bi mjo.50 Prema naim spoznajama u Istri i Dalmaciji oblici tipa majka ueni su i rabe se uglavnom samo usintagmama tipa majka boja.


20/28

188


i Mihelima jo i bva, -a, -e, -ele .: Puscariu donosi batve (Sir: 304), Srbu iFratilabava (Dir: 190), Kovaec bave, -a, -i, -ile za ju. s., bava, -i, -ile za ejanei btve, -a, -i, -ile za unjevicu (IrHR: 36). Posuenice iz akavskih govora: npr.bava u Brgudu, epiu (IrLA: 1251) i Orbaniima (DO: 414), bacva u Labinu

(RLG: 16), bava i bva u Salima (RGS: 25) < pslav. *bi, gen. *bve (HER:120). Sintagma je zapravo nastala in loco i ona jest hibridna gledano dijakronijski,no budui su u trenutku formiranja toga dvoslonog termina Istrorumunji ve bilipreuzeli i bva i umanjenicu bvica, sinkronijski moemo smatrati da je nastalaod domaih elemenata.

4.1.2. Barska kornjaa (Emys orbicularis)

U Zankovcima smo uli bakuosu. Sintagma je nastala in loco, bez akavskogaili nekoga drugog posredovanja. Zadnja su dva elementa domaa: ku "s, sa" (u svimsmo mjestima zapisali ku) < lat. cum, REW 2385; osu "kost + odr. l." [u ejanama

os, -u, -e, -ele,m., u unjevici, Jesenoviku, Letaju, Brdu, Trkovcima, Zankovcima,Mihelima i Kostranu os, -u, -e, -ele bg, u unjevici, Novoj Vasi i kabiima os,-u, -ure, -urle bg u literaturi: os, -u mn. ose, osele (DRI: 132), os, mn. osa (Vir:137), os (uos), -e Dir: 244), os, -u, se, -ele za ejane, unjevicu i Novu Vas i os,-u, -ure, -urle za unjevicu (IrHR: 138)] < lat. ssum, REW: 6114 > dr., ar. os(DEX: 731, DDAr: 809), mr. .os (DMr: 316). Prvi je elemenat sintagme akavskogapodrijetla koji je u trenutku formiranja termina ve bio preao u istrorumunjski[u unjevici zb, -a, -e, -ele , u Novoj Vasi b, -a, -e, -ele , u svim ostalimmjestima ba, -a, -e, -ele .; u ir. repertoarima kojima se sluimo nalazimo: jbe,-a, -ele (DRI: 117), jabe, -e (Tir: 168), jaba, -e (Dir: 220), ba za ejane (IrHR:

228)]. Posuenice iz akavskih govora: npr. aba u Brgudu, epiu (IrLA: 747),Svetvinentu, abruniima, Valturi, Linjanu (ILA: 747) i Orbaniima (DO: 594)< prslav. *aba (SES: 756).

4.1.3. Divlja svinja (Sus scropha)

U ejanama, unjevici, Novoj Vasi, Brdu, kabiima, Trkovcima i Kostranuzapisali smo divu pork, u Letaju, Zankovcima i Mihelima divi pork. Hibridnesintagme sastavljene od pridjeva divi posuenog iz akavskih govora [u unjevici iNovoj Vasi divi, div; divi, dive/diviidivji, divj; divji,divje/divjiidibi, dib;dibi, dibe/dibi, u ostalim mjestima divi, diva; divi, dive/divi i divji, divja; divji,

divje/divjii dibi, diba; dibi, dibe/dibi - u Kovaeca nalazimo dvii (dvli), dvia(dvle), dvii (dvli) za ejane i dvli, dvle, dvli za unjevicu (IrHR: 69), u ostalihdivl (Sir: 309); dvli, -e(Tir: 164); divli (Dir: 207) < ak. divji, divi < prslav. *div(SES: 94, 95)]i domae imenice pork "svinja" [u unjevici pork, -u, porc, -i, u ostalimmjestima pork, -u, por, -i m (isti oblik, porc, nalazimo i u svim ir. repertoarima kojimase sluimo osim u Byhana: Sir: 321; Vir: 141; DRI: 138; Tir: 176; Dir: 255; IrHR:152)] < lat. porcus, REW: 6666; DER: 6652 > dr. porc (DEX: 825); ar. prcu (DDAr:872); mr. porc (DMr: 229). Ne moemo biti sigurni je li rije o kalkovima premaakavskim istoznanicama [npr. dvi prasac u Brgudu, dvi prasac u epiu (IrLA:731); dbi prasats u Svetvinentu, abruniima i Valturi, dmi prasats u Linjanu(ILA: 731)51] ili prilagoenicama prema navedenim akavskim oblicima nezabiljeene

izvorne sintagme koja odgovara dr. porc salbatic (DEX: 825, s. v. porc).


21/28

189


4.2. Hibridne izvedenice

Navodimo dva primjera sufiksacije i jedan prefiksacije:

4.2.1. Metlica za ienje posuda (u vinarstvu)

U Novoj Vasi metlicu kojom iste bave i sl. posude nazivlju hibridnom sintagmom(v. 4.1.) mik meturic. Drugi je elemenat, koji nas u ovom sluaju zanima, hibridnaumanjenica na ak. doetak -ica od domae imenice metura "metla" [za metlu smou unjevici zapisali metur, -a, -e, -ele ., u Brdu i kabiima metura, -a, metur, -i., u ostalim ju. selima metura, -a, -e, -ele .52; Byhan navodi meture, -re (IrG: 275),Puscariu meture (Sir: 314), Maiorescu metura, mn. meture (Vir: 134), Popovicimeture, -a, mn. e (DRI: 125), Cantemir meture i metule53 (Tir: 171), Kovaec zajuna sela meture, -a (IrHR: 116)] postoji i u drugim rumunjskim dijalektima: ar.,mr., dr. metura (DDAr: 679, DMr: 188, DRI: 125, s. v. meture), dr. matura (DEX:611), mr. m(i)etura (DER: 5166): "Origen oscuro. En su base debe estar el lat.matta 'estera'54 (...)" (DER: 5166).

4.2.2. Djevojka

U ejanama, Letaju, Brdu, Trkovcima i Zankovcima za djevojku kau ftina,-a, ftine, -ele .; Byhan ima fetine za ejane (IrG: 215), Puscariu fetine (Sir: 310),Popovici fetine, -a (DRI: 109), Cantemir fetine, - (Tir: 165), Srbu i Fratilafetina,-e (Dir: 212), Kovaec fetina, -e, -ele za ejane i Brdo te feKtine, -a, -e, -ele zaunjevicu (IrHR: 78). Hibridne uveanice na akavski doetak -ina55 od fta, ft"djevojica" i sl. [fta, -a, fte, -ele . (ejane, Jesenovik, Letaj, Brdo, kabii,Trkovci, Zankovci, Miheli, Kostran), ft, -a, fte, -ele . (unjevica, Nova Vas);Byhan je zapisao fete, -te (IrG: 215), Puscariu fete (Sir: 310), Popovici fete, -a, pl. e,-le (DRI: 109), Maiorescu fta, pl. fete, fetele (Vir: 123), Cantemir fete, -e (Tir: 165),Srbu i Fratilafeta, -e (Dir: 212), Kovaec fete, -a, -e, -ele za unjevicu i feta, -e,-ele za ejane (IrHR: 78)] domaa rije prisutna u svim rumunjskim dijalektima:dr. fata (DEX: 369; DRI: 109), ar. feta (DDAr: 454), feata (DRI: 109; DER: 3294),mr. feta (DRI: 109; DER: 3294) < lat. *feta, REW: 3269. Mogue je da su naeuveanice naslonjene na akavske oblike tipa divojina: npr. u Brgudu i epiudivojna (IrLA: 417), u Svet-vinentu i abruniima divojna (ILA: 417).

4.2.3. Posisati

U ejanama smo zapisali posue, posu, u unjevici posuze, posug, u ostalimju. s. posue, posug. Od autora ir. repertoara kojima se sluimo oblik ima samoKovaec: posue za ejane (IrHR: 153). Na domai glagol sue [sue, su(ejane),

51 Usp. mr. porc-dif(DMr: 229, s. v. porc), takoer hibridna sintagma: mr. dif= div "divlji" < bug. div(DMr: 113).52 Usput, u ejanama samo metla, -a, -e, -ele . (Srbu i Fratila imaju samo metla Dir: 228, dokostali ir. repertoari kojima se sluimo nemaju toga oblika), posuenica iz akavskih govora: npr. metla uBrgudu, epiu (IrLA: 1431), Valturi i Linjanu (ILA: 1431) < prslav. *metla (SES: 338).53 Oblik nastao krianjem s ak. metla.54 Lat. matta, REW 5424.55 Premda doetak -ina postoji i u istromletakim govorima, u naem je sluaju rije o izvedenicamaprema akavskome tipu istoga sufiksa.


22/28

190


suze, sug(unjevica), sue, sug(ostali); Kovaec biljei sue za Jesenovik i ejane isuze za unjevicu (IrHR: 186), Byhan sue, supt, sugu za ejane (IrG 357), Puscariusuze (Sir: 326), Maiorescu sug, a suge, suje, supt(Vir: 151), ostali nemaju oblika. rije postoji u svim rumunjskim dijalektima: dr. suge (DEX: 1039; DER: 8334),

ar. sug, supsu, suptu, sudzire; mr. sug, supciu, supt, suziri (DER: 8334) < lat. sugere,REW: 8438] dodan je hrvatski prefiks po- prema akavskom glagolu posisat(i).

5. Recentni leksik iz inih idioma

Govornici istrorumunjskih govora danas ive iste utjecaje (kontakti s pripadnicimadrugih dijalekatskih zajednica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine uglavnom, kola,lijenik, televizija, radio, biblioteke itd.) kao i njihovi akavski susjedi, pa i unjihove govore ulaze rijei koje se tiu navedenih utjecaja. Moemo biti sigurnida te rijei u istrorumunjske govore ulaze uglavnom izravno, bez posredovanja

akavskoga (premda se ni to posredovanje ne moe potpuno iskljuiti). Navodimojednu posuenicu iz hrvatskoga standarda Istre i jednu iz knji. rum. jezika:

5.1. Domovnica

Naziv je za domovnicu jedinstven u svim ir. govorima: domovnica, -a, -e, -ele.56 < reg. hrv. domvnica, prema stand. hrv. dmovnica (RHJ: 201).

5.2. Rat

Tijekom jednog razgovora (snimanog) koncem 2001. sa svojim najboljim inajpouzdanijim ispitanikom, Franom Beluloviem (danas pokojnim) iz unjevicekad mi je priao o nekim dogaajima za vrijeme II. svjetskog rata upotrijebio je rijerazboj57, glasovno adaptiranu posuenicu iz knji. rum.: razbi (DEX: 894). Kadsam ga zaustavio i pitao odakle mu ta rije, rekao je da je to nauio od Rumunja ida je svjestan da je, osim njega, nitko ne rabi (tijekom godina u istrorumunjska susela dolazili rumunjski istraivai i sasvim je mogue da su i oni ostavili traga u ir.leksiku pogotovo u ljudi s osjeajem za jezik kakav je imao Frane Belulovi).

6. Zakljune misli

Ovaj rad valja shvatiti samo kao pokuaj stratifikacije istrorumunjskogaleksika. Kronologiju je slojeva vrlo teko utvrditi iz vie razloga. Prije svega valjaimati na umu da nemamo nikakvih pisanih istrorumunjskih dokumenata (pa niza najnovija razdoblja), a i za sam rumunjski jezik prve pisane tragove moemopratiti tek od poetka 16. st. Nije lako jednoznano odrediti, kako smo pokazali,ni domai, vulgarnolatinski sloj, a to se tie kronologije slavenskih slojeva, kojiine gotovo 80% istrorumunjskoga leksika (veliki je postotak slavizama i u drugimrumunjskim dijalektima) problemi su, dakako, puno vei jer se leksik svih slavenskihidioma koji ine jezino blago istrorumunjskih govora uvelike poklapa, pa ne

56 Isto i u unjevici i Novoj Vasi, a ne oekivano domovnic adaptacija na morfolokoj razini nijeizvrena.57 U reenici Fost a vrma de razboj. "Bilo je vrijeme rata."


23/28

191


moemo biti sigurni jesu li pojedinu rije Istrorumunji donijeli iz pradomovine,jesu li je preuzeli tijekom boravka u Bosni ili tek u Cetinskoj Krajini odakle su(jedan dio preko Like) doli najprije do Krka i na koncu do Istre, svoje dananjepostojbine. Najtei je, premda za hrvatsku dijalektologiju najznaajniji, problem

utvrditi kronologiju akavizama: gotovo nikad ne moemo biti potpuno sigurni jesuli Istrorumunji pojedine rijei preuzeli prije ili poslije nastanjivanja u Istri zbogu Istru prenijetih akavskih govora iz kojih su rijei iz tih novih govora ulazile i ustare istarske akavske idiome (pa su tako mogle ulaziti i u ir., a mogle su u njemuve i biti). Problem su i mletacizmi; mi drimo da je velika veina rijei iz togasloja u istrorumunjski dospjela iz akavskoga, no ima i drukijih miljenja. Ima idrukijih miljenja i to se tie posuenica iz slovenskih govora iz okruenja; mimislimo da ih gotovo i nema, ali veina, naroito rumunjskih, lingvista koji su otom pisali ne bi se s time sloila. Bilo kako bilo, opet naglaavamo da je ovo samoprvi pokuaj stratifikacije istrorumunjskih govora i eventualno polazite za buduaistraivanja koja bi trebala dovesti do novih spoznaja, korisnih nadasve, zbog samestrukture istrorumunjskoga leksika, za prouavanje povijesti hrvatskoga jezika ali idrugih slavenskih idioma.

Literatura

ARJ Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I-XXIII, HAZU (tada JAZU), Zagreb,1880.1976.

BART Matteo Giulio B a r t o l i, Il Dalmatico. Resti di un'antica lingua romanzaparlata da Veglia a Ragusa e sua collocazione nella Romnia appenino-balcanica (a

cura di Aldo Duro), Istituto della Enciclopedia Italiana, Rim, 2000.BBT Nikola Ve l i , Besedar Bejske Tramuntane, Mali Loinj Beli Rijeka,2003.

BEN Henry & Renee K ahane , Butor "Bittern": elusive-ness of a name, uPhilologica hispaniensia, Madrid, 1985.

BOE Giuseppe B o e r i o, Dizionario del dialetto veneziano, Martello Editore,Milano, 1971. (pretisak mletakoga izdanja iz 1856.)

CB urica I v a n i D u s p e r, Crikveniki besedar, Crikvenica, 2003.

CP1 Vuk Stefanovi Karadi, Srpski rjenik, Prosveta-Nolit, Beograd, 1987.(pretisak izdanja iz 1818.)

CP2 Vuk Stefanovi K a r a d i , Srpski rjenik, Prosveta, Beograd, 1964. (premaizdanju iz 1852.)

DO Janneke Kalsbeek, The akavian Dialect of Orbanii near minj inIstria, Editions Rodopi B. V., Amsterdam-Atlanta, 1998.

L Mate H r a s t e & Petar i m u n o v i , akavisch-deutsches Lexicon, knj. I,Bhlau Verlag, Kln-Wien, 1979.

DAR Gh. Bulgar & G h . C o n s t a n t i n e s c u - D o b r i d o r , Dict

ionar de

arhaisme si regionalisme, Editura Saeculum, Bukuret, 2000.


24/28

192


DAr Matilda Caragiu Mariot e a n u , Dictionar aromn, I (A-D), EdituraEnciclopedica, Bukuret, 1997.

DArM Dina C u v a t a, Dictsionar armnescu machidunescu, Skopje, 2006.

DCM Walter Breu & Giovanni Piccoli, Dizionario croato molisano diAcquaviva Collecroce, Campobasso, 2000.

DDAr Tache Papahagi, Dictionarul dialectului aromn, Editura AcademieiRepublicii Populare Romne, Bukuret, 1963.

DELI-cd Manlio C o r t e l a z z o & Paolo Z o l l i, Dizionario Etimologico dellaLingua Italiana, Bologna, 1999. (izdanje na CD-u).

DER Alejandro Cioranescu, Diccionario etimologico rumano, Tenerife,Madrid, 1966.

DEX Dictionarul explicativ al limbii romne, Univers Enciclopedic, Bukuret,1998.

DIr Richard S r b u & Vasile F r a t i l a, Dialectul istroromn, Editura Amarcord,Temivar, 1998.

DRI Josif P o p o v i c i, Dialectele romne, IX: Dialectele romne din Istria, parteaa 2A (texte Ei glosar), Halle A. D. S., Editura autorului, 1909.

DSLR Luiza S e c h e & Mircea S e c h e, Dictionarul de sinonime al limbii romne,Bukuret, 1997.

ESSJ France B e z l a j, Etimoloki slovar slovenskega jezika (I-IV), Ljubljana, 1977.,

1982., 1995., 2005.GDDT Mario D o r i a, Grande dizionario del dialetto triestino, Trst1984.

HER Alemko G l u h a k, Hrvatski etimoloki rjenik, Zagreb, 1993.

ID Josip R i b a r i , O istarskim dijalektima, Pazin, 2002.

IGV Manlio C o r t e l a z z o, Influsso greco a Venezia, Bologna, 1970.

ILA Goran F i l i p i & Barbara B u r i G i u d i c i , Istriotski lingvistiki atlas,Znanstvena udruga Mediteran,Pula, 1998.

IrE I. Goran F i l i p i, "Istrorumunjske etimologije I.: 'slezena"', Filologija, 40,2003., str. 1930.

IrG Arthur By h a n, "Istrorumnisches Glossar", u: Iahresbericht des Institutsfr rumnische Sprache, 4, Leipzig, 1899, str. 174396.

IrHR August Kovaec, Istrorumunjsko-hrvatski rjenik s gramatikom itekstovima, Znanstvena udruga Mediteran,Pula, 1998.

IrLA Goran Filipi, Istrorumunjski lingvistiki atlas / Atlasul LingvisticIstroromn / Atlante Linguistico Istrorumeno, Pula, 2002.

KastSLS Joe S t a b e j, Slovensko-latinski slovar (po: Matija Kastelec Gregor

Vorenc, Dictionarivm latino-carniolicvm 1680 1710),Ljubljana, 1980.


25/28

193


KAI Bartol K a i , Hrvatsko-talijanski rjenik, Zagreb 1990. (prema rukopisuiz 1599.)

LVJ Andro Roki Fortunato, Libar vikiga jazika, samonaklada, Toronto,1977.

MALGI Radu F l o r a, Micul Atlas Lingvistic Al Graiurilor Istroromne,Bukuret,2003.

MrA Petar Atanasov, Meglenoromna astazi, Editura Academiei Romne,2002.

NOL Jacques A n d r e, Les noms doiseaux en latin, Pariz, 1967.

PCX Renik srpskohrvatskog knjievnog i narodnog jezika, 1-15 (A-nokavac),Institut za srpskohrvatski jezik (knj. 15 Institut za srpski jezik), Beograd, 1959.-1996.

PR Branko Tu r i , Sedmokojani. Prvi okavski rjenik, Rijeka, 2002.

PI ime Rui S u d e v, Pian i pinski idiomi, C.A.S.H., Pula, 1999.

PIL Emil Pe t r o v i c i & Petru Ne i e s c u, "Persistenta insulelor lingvistice", uCercetari de lingvistica, (CL), IX, nr. 2, Cluj, 1964, str. 187214.

Plet. Maks Pl e t e r n i k, Slovensko-nemki slovar, (I-II), Ljubljana, 1894.

Pt Stjepan Gj u r a i n, Ptice, I-II, Zagreb, 1899.

RB Ante B a i F r a t r i , Rjenik blatskog govora hrvatskog jezika na knjievnijezik rastumaen, samoizdanje, Blato, 1988.

RBG Ivan F r a n c e t i , Rjenik boljunskih govora (rukopis s konca pedesetih,poetka ezdesetih godina 20. st., nalazi se na Odjelu za humanistike znanostiSveuilita "Juraj Dobrila" u Puli).

RGNV Josip M. S o k o l i - K o z a r i , Gojko M. S o k o l i - K o z a r i ,Rjenik akavskog govora Novog Vinodolskog, Rijeka Novi Vinodolski, 2003.

RGT Berislav R o p a c, Rjenik stranih rijei u akavskom govoru Triblja,Zagreb, 2001.

RGR Franjo Mohorovi i Mar i in , Rjenik akavskog govora

Rukavca i blie okolice, Rijeka Opatija Matulji, 2001.RDG Mihailo B o j a n i & Rastislava Tr i b u n a c, Rjenik dubrovakog govora,SDZ XLIX, Beograd, 2002.

REW W. M e y e r L b k e, Romanisches etymologisches Wrterbuch, Heidelberg,1972.

RGK Tomislav Mari i Kukl j ianin, Rjenik govora mjesta Kukljice,Matica hrvatska, Zadar, 2000.

RGGK-cd Damir K a l o g j e r a & Mirjana S v o b o d a & Vinja J o s i p o v i ,Rjenik govora grada Korule, Zagreb, 2008. (cd izdanje).

RGS Ankica P i a s e v o l i, Rjenik govora mjesta Sali, Zadar, 1993.


26/28

194


RGV Bla Jurii, Rjenik govora otoka Vrgade, II, JAZU (danas HAZU)Zagreb, 1973.

RHJ Rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb, 2000.

RHT Dragutin P a r i , Rjenik hrvatsko-talijanski, Zadar, 1901.RLC Marijan Milevoj, Gonan po nase (rjenik labinske cakavice), Labin,2006.

RLG Marijan M i l e v o j, Gonan po nase (rjenik labinskog govora),samonaklada,Pula, 1992.

RMGM Agostina Piccoli & Antonio Sammartino, Rjenikmolikohrvatskoga govora Mundimitra, Fondazione "Agostina Piccoli" & Maticahrvatska, MontemitroZagreb, 2000.

RR Slavko K a l i , Roverski rjenik (rukopis)

RRG Ladislav R a d u l i , Rjenik rivanjskog govora, Zadar, 2002.

RSG Sinia Vu k o v i , Rinik selakega govora (rjenik dijalekta Selca na otokuBrau), Laus, Split, 2001.

SES Marko S n o j, Slovenski etimoloki slovar, Ljubljana, 1997.

SIr Sextil P u s c a r i u , Studii istroromne, III, Cvltvra Nat ionala, Bukuret,1929.

SIr2 Sextil P u s c a r i u , Studii istroromne, II, Cvltvra Nationala, Bukuret,1929.

SKOK Petar S k o k, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I-IV,JAZU (danas HAZU) Zagreb, 19711974.

SPuIr Radu F l o r a, "Slovenake leksike posuenice u istrorumunskom",Linguistica, 12, Ljubljana, 1972, str. 6794.

SR Milan M o g u , Senjski rjenik, Zagreb Senj, 2002.

SSKJ-cd Slovar slovenskega knjinega jezika, izdanje na CD-u, Ljubljana, beznaznake godine.

STULLI Joakim S t u l l i, Rjecsoslje, Dubrovnik, 1806.

TIr Traian C a n t e m i r, Texte istroromne, Editura Academiei Republicii PopulareRomne, Bukuret, 1959.

TIrG Richard S r b u, Texte istroromne si glosar, Tipografia Universitatii dinTimisoara, Temivar, 1992.

TP , , Sofija, 1997.

VDT Ernesto Kosovitz, Dizionario-vocabolario del dialetto triestino, Trst,1968.

VIr Ioan Maiorescu, Itinerario in Istria e vocabolario istriano-romeno,Edizioni Parnaso, Trst, 1996.


27/28

195


VRANI Faust Vr a n i , Rjenik pet najuglednijih evropskih jezika: latinskog,talijanskog, njemakog, hrvatskog i maarskog, Zagreb, 1971. (prvotisak: Mletci,1595)

VRANIdod Faust Vr a n i , Hrvatsko-latinski rjenik (postupkom obrataizradio i pogovor napisao Valentin Putanec), v. VRANI

Struttura e stratificazione del lessico istrorumeno

riassunto

Nell'articolo si cerca di determinare, dal punto di vista sincronico e diacronico,

vari strati autentici e alloglotti del lessico degli idiomi istrorumeni. Ogni strato vieneillustrato da esempi di parole raccolte dall'autore stesso durante le indagini fatte sulterreno dal 1985 in poi (l'autore dispone di un corpus di oltre 15.000 unit lessicali comprese anche tutte le varianti di pronuncia) nonche da esempi presi dai rispettivistudi sulle parlate istrorumene. L'appartenenza di singole parole a strato particolareviene provata mediante metodi moderni di etimologia e di lessicologia. L'autore consapevole della possibilit di alcune interpretazioni sbagliate, dato che si trattadell'idioma su cui non esistono testi scritti risalenti ad un periodo che potrebbeessere considerato remoto.

Parole chiave:sincronia, diacronia, lessico istrorumeno, etimologia


28/28

Documents

Struktura i stratifikacija istrorumunjskoga leksika