Embed Size (px)
Citation preview
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 225
Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина
Sud Bosne i Hercegovine Суд Босна и Херцеговина
Predmet br.: S1 2 K 007364 11 K
Datum: 22.11.2012. godine
Sudija:
Hasija Mašović
PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE
protiv
Straživuk Srećko
PRESUDA
Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine:
Edina Hubjer
Branilac optuženog :
Advokat Milan Romanić
Zapisničar:
Bojan Avramović, pravni savjetnik
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
2
Broj: S1 2 K 007364 12 K
Sarajevo, 22.11.2012. godine
U IME BOSNE I HERCEGOVINE
Sud Bosne i Hercegovine, sudija Hasija Mašović, kao sudija pojedinac u krivičnom
predmetu protiv optuženog Straživuk Srećka, zbog krivičnog djela porezna utaja iz člana
210. stav 2. KZ BiH, povodom optužnice Tužilaštva BiH, broj:T20 0 KT 0000960 08 od
18.10.2011. godine, potvrđene od strane ovoga suda dana 26.10.2011. godine, nakon
održanog glavnog pretresa u prisutnosti tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine Edine
Hubjer, optuženog Srećka Straživuka i njegovog branioca Milana Romanića, dana
22.11.2012. godine, donio je i javno objavio:
P R E S U D U
Optuženi :
Straživuk Srećko, sin Mihajla i majke Stoje rođ. Kutlača, rođen 11.02.1965. godine u
Gradišci, oženjen, otac dvoje djece od kojih je jedno dijete mldb., završena škola VSS, po
zanimanju mašinski inženjer, direktor firme „Interkomerc-Company“ d.o.o. Banja Luka,
lošeg imovnog stanja.
K R I V J E
Što je:
U periodu od 28.05.2005. do 05.08.2005. godine, kao ovlašteno lice- direktor u D.O.O.
„Interkomerc-company“ Banja Luka, sa sjedištem u ul. Ivana Gorana Kovačića bb Banja
Luka, kao poreski obveznik, u smislu člana 8. Zakona o porezu na promet proizvoda i
usluga ("Sl.gl. BiH", broj: 62/04), u namjeri da izbjegne plaćanje poreza na promet, robu
ukupne vrijednosti od 740.731,58 KM prodao njemu poznatim kupcima, koji promet
suprotno članu 21, 24, 26 i 27. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Sl.gl.
BiH", broj: 62/04), nije obračunao i prijavio, niti na isti platio porez, a da bi to prikrio, na
osnovu bjanko ovjerenih narudžbenica i izjava da roba služi za dalju prodaju od pravnog
lica „Perspektiva Tradex“ d.o.o. Trn- Laktaši, kroz svoje knjigovodstvo sačinjavao fiktivne
račune i otpremnice, lažno prikazujući da je robu prodao i isporučio „Perspektiva Tradex“
d.o.o. Trn- Laktaši, da bi gotov novac, od prodaje robe, primljen od njemu poznatih kupaca
direktno ili preko posrednika predavao vlasniku „Perspektiva Tradex “ d.o.o. Trn- Laktaši,
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
3
kako bi krajnju potrošnju prikazao kao dalju prodaju koja je oslobođena poreskih obaveza,
u cilju polaganja ovog novca na račun „Perspektiva Tradex“ d.o.o. Trn- Laktaši i
istovremenog transferisanja ovog novca na račune „Interkomerc-company“ d.o.o. Banja
Luka, na koji način je izbjegao i nije platio porez na promet proizvoda u iznosu od
104.535,93 KM, jer nije ispunio uslove propisane čl. 4 i 5 Zakona o porezu na promet
proizvoda i usluga ("Sl. gl. BiH",br. 62/04)
dakle, izbjegao plaćanje davanja propisanih poreznim zakonodavstvom Bosne i
Hercegovine dajući lažne podatke o činjenicama koje su od uticaja na utvrđivanje iznosa
poreskih obaveza, a iznos obaveze čije je plaćanje izbjegnuto prelazi iznos od 50.000,00
KM,
Čime je počinio krivično djelo Porezna utaja iz čl. 210 st. 2 Krivičnog zakona BiH
Pa mu Sud, na osnovu navedenih zakonskih propisa, uz primjenu odredbi člana 58. i
člana 59. Krivičnog zakona BiH, i z r i č e
U V J E T N U O S U D U
Kojom se optuženom Straživuk Srećku utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije)
godine, i istovremeno određuje da se utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi u
roku od 3 (tri) godine od dana pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo.
Na osnovu člana 41. stav 4. i 46. Krivičnog zakona BiH, optuženom se kao sporedna
kazna i z r i č e:
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 10.000,00 KM (deset hiljada konvertibilnih maraka)
Novčanu kaznu u navedenom iznosu optuženi je dužan platiti u roku od šest mjeseci od
dana pravosnažnosti ove presude. Ukoliko optuženi u ovom roku ne plati novčanu kaznu,
sud će u smislu člana 47. Krivičnog zakona BiH bez odlaganja donijeti odluku da mu se
novčana kazna zamjeni kaznom zatvora, i to tako što će se za svakih započetih 100,00
KM novčane kazne odrediti jedan dan zatvora.
Na osnovu člana 110. i 111. Krivičnog zakona BiH, i člana 392. Zakona o krivičnom
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
4
postupku BIH, od optuženog Straživuk Srećka se oduzima imovinska korist pribavljena
krivičnim djelom u visini iznosa utajenog poreza od 104.535,93 KM (stotinučetiri hiljade
petstotinatridesetpet konvertibilnih maraka i devedesettri feninga), pa se optuženi
obavezuje da navedeni novčani iznos uplati u korist budžeta Bosne i Hercegovine u roku
od deset mjeseci od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
Na osnovu člana 188. stav 1., a u vezi sa članom 186. stav 2. ZKP-a BiH optuženi se
obavezuje na plaćanje troškova krivičnog postupka čiji će iznos sud utvrditi posebnim
rješenjem po pribavljanju svih relevantnih podataka, te se optuženi obavezuje na plaćanje
paušalnih troškova postupka u iznosu od 150,00 (stotinupedeset) KM , koji iznos optuženi
treba platiti u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog
izvršenja.
O b r a z l o ž e n j e Optužba: Optužnicom broj: T20 0 KT 0000960 08 od 18.10.2011. godine, Tužilaštvo BiH optužilo je
Srećka Straživuka da je počinio krivično djelo porezna utaja iz čl. 210. st. 2. Krivičnog
zakona Bosne i Hercegovine.
Sudija za prethodno saslušanje je dana 26.10.2012. godine potvrdio navedenu optužnicu,
nakon čega se optuženi, na ročištu za izjašnjenje o krivnji, izjasnio da nije kriv za
počinjenje krivičnog djela za koje ga Tužilaštvo BiH tereti.
Provedeni dokazi:
Po prijedlogu Tužilaštva sud je proveo dokaze optužbe i to saslušanje svjedoka: Ilije
Grahorca, dok je u svojstvu vještaka ekonomske struke saslušana Kerime Prašljivić nakon
čijeg neposrednog saslušanja i davanja stručnog mišljenja je u sudski spis uvršten njen
Nalaz i mišljenje sačinjen dana 27.12.2006. godine. Pred Sudom je sadržajno iznesena i
u sudski spis uvrštena sljedeća materijalna dokumentacija Tužilaštva BiH: Potvrda o
privremenom oduzimanju predmeta, Državne agencije za istrage i zaštitu, broj: 14-11/1-3-
44-4-4/05 od 19.10.2005. godine, Ugovor, broj: 1-5/05 od 13.05.2005. godine, Ugovor,
broj: 2-5/05 od 13.05.2005. godine, Kartica dobavljača "Perspektiva Tradex" od 01.01. do
18.10.2005. godine, Račun, broj: 80/05 od 15.05.2005. godine sa otpremnicom, br. 80/05
od 15.05.2005. godine, Račun, broj: 35/05 od 25.05.2005. godine sa otpremnicom, br.
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
5
35/05 od 25.05.2005. godine, Račun, broj: 40/05 od 01.06.2005. godine sa otpremnicom,
br. 40/05 od 01.06.2005. godine, Račun, broj: 43/05 od 04.06.2005. godine sa
otpremnicom, br. 43/05 od 04.06.2005. godine, Račun, broj: 44/05 od 04.06.2005. godine
sa otpremnicom, br. 44/05 od 04.06.2005. godine, Račun, broj: 47/05 od 07.06.2005.
godine sa otpremnicom, br. 47/05 od 07.06.2005. godine, Račun, bez brojaod 08.06.2005.
godine sa otpremnicom, br. 50/05 od 08.06.2005. godine, Račun, broj: 54/05 od
14.06.2005. godine sa otpremnicom, br. 54/05 od 14.06.2005. godine, Račun, broj: 56/05
od 13.06.2005. godine sa otpremnicom, br. 56/05 od 13.06.2005. godine, Račun, broj:
58/05 od 16.06.2005. godine sa otpremnicom, br. 58/05 od 16.06.2005. godine, Račun,
broj: 60/05 od 18.06.2005. godine sa otpremnicom, br. 60/05 od 18.06.2005. godine,
Račun, broj: 61/05 od 18.06.2005. godine sa otpremnicom, br. 61/05 od 18.06.2005.
godine, Račun, broj: 63/05 od 21.06.2005. godine sa otpremnicom, br. 63/05 od
21.06.2005. godine, Račun, broj: 66/05 od 23.06.2005. godine sa otpremnicom, br. 66/05
od 23.06.2005. godine, Račun, broj: 67/05 od 23.06.2005. godine sa otpremnicom, br.
67/05 od 23.06.2005. godine, Račun, broj: 67/05 od 24.06.2005. godine sa otpremnicom,
br. 68/05 od 24.06.2005. godine, Račun, broj: 65/05 od 05.07.2005. godine sa
otpremnicom, br. 65/05 od 05.07.2005. godine, Račun, broj: 67/05 od 07.07.2005. godine
sa otpremnicom, br. 67/05 od 07.07.2005. godine, Račun, broj: 66/05 od 09.07.2005.
godine sa otpremnicom, br. 66/05 od 09.07.2005. godine, Račun, broj: 68/05 od
12.07.2005. godine sa otpremnicom, br. 68/05 od 12.07.2005. godine, Račun, broj: 70/05
od 13.07.2005. godine sa otpremnicom, br. 70/05 od 13.07.2005. godine, Račun, broj:
72/05 od 14.07.2005. godine sa otpremnicom, br. 72/05 od 14.07.2005. godine, Račun,
broj: 74/05 od 15.07.2005. godine sa otpremnicom, br. 74/05 od 15.07.2005. godine,
Račun, broj: 75/05 od 16.07.2005. godine sa otpremnicom, br. 75/05 od 16.07.2005.
godine, Račun, broj: 76/05 od 18.07.2005. godine sa otpremnicom, br. 76/05 od
18.07.2005. godine, Račun, broj: 78/05 od 19.07.2005. godine sa otpremnicom, br. 78/05
od 19.07.2005. godine, Izvod Razvojne banke, br.: 57 od 08.06.2005. godine sa
uplatnicom i izjavom o kompenzaciji bez broja i datuma, Izvod Razvojne banke, br.: 59 od
13.06.2005. godine sa uplatnicom i izjavom o kompenzaciji bez broja i datuma, Izvod
Razvojne banke, br.: 61 od 18.06.2005. godine sa uplatnicom i izjavom o kompenzaciji
bez broja i datuma, Izvod Razvojne banke, br.: 66 od 24.06.2005. godine sa uplatnicom i
izjavom o kompenzaciji bez broja i datuma, , Izvod Razvojne banke, br.: 67 od 25.06.2005.
godine sa uplatnicom i izjavom o kompenzaciji bez broja i datuma, , Izvod Razvojne
banke, br.: 69 od 30.06.2005. godine sa uplatnicom i izjavom o kompenzaciji bez broja i
datuma, , Izvod Razvojne banke, br.: 73 od 14.07.2005. godine sa uplatnicom i izjavom
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
6
o kompenzaciji bez broja i datuma, , Izvod Razvojne banke, br.: 76 od 20.07.2005. godine
sa uplatnicom i izjavom o kompenzaciji bez broja i datuma, , Izvod Razvojne banke, br.: 78
od 22.07.2005. godine sa uplatnicom i izjavom o kompenzaciji bez broja i datuma, Izvod
Razvojne banke, br.: 79 od 23.07.2005. godine sa uplatnicom i izjavom o kompenzaciji
bez broja i datuma, ,Izvod Razvojne banke, br.: 80 od 26.07.2005. godine sa uplatnicom i
izjavom o kompenzaciji bez broja i datuma, , Izvod Razvojne banke, br.: 82 od 05.08.2005.
godine sa uplatnicom i izjavom o kompenzaciji bez broja i datuma, Izvještaj Nove
Banjalučke banke, br.: 134 od 21.07.2005. godine, Izvještaj Nove Banjalučke banke, br.:
135 od 22.07.2005. godine, Kartica kupca Perspektiva od 01.01. do 18.10.2005. godine,
Račun otpremnica, br. 563 od 28.05.2005. godine sa narudžbenicom, br. 27 od
28.05.2005. godine, Račun otpremnica, br. 580 od 01.06.2005. godine sa narudžbenicom,
br. 31 od 01.06.2005. godine, Račun otpremnica, br. 576 od 01.06.2005. godine sa
izjavom, br. 30 od 01.06.2005. godine, Račun otpremnica, br. 583 od 02.06.2005. godine
sa izjavom, br. 33 od 02.06.2005. godine, Račun otpremnica, br. 587 od 03.06.2005.
godine sa izjavom, br. 35 od 03.06.2005. godine, Račun otpremnica, br. 640 od
06.06.2005. godine sa izjavom, br. 41 od 06.06.2005. godine, Račun otpremnica, br. 641
od 06.06.2005. godine sa izjavom, br. 42 od 06.06.2005. godine, Račun otpremnica, br.
647 od 07.06.2005. godine sa izjavom, br. 46 od 07.06.2005. godine, Račun otpremnica,
br. 649 od 07.06.2005. godine sa izjavom, br. 45 od 07.06.2005. godine, Račun
otpremnica, br. 653 od 07.06.2005. godine sa izjavom, br. 47 od 07.06.2005. godine,
Račun otpremnica, br. 655 od 09.06.2005. godine sa izjavom, br. 50 od 09.06.2005.
godine, Račun otpremnica, br. 659 od 09.06.2005. godine sa izjavom, br. 51 od
09.06.2005. godine, Račun otpremnica, br. 661 od 10.06.2005. godine sa izjavom, br. 53
od 10.06.2005. godine, Račun otpremnica, br. 664 od 10.06.2005. godine sa izjavom, br.
54 od 10.06.2005. godine, Račun otpremnica, br. 669 od 11.06.2005. godine sa izjavom,
br. 56 od 11.06.2005. godine, Račun otpremnica, br. 722 od 13.06.2005. godine sa
izjavom, br. 62 od 13.06.2005. godine, Račun otpremnica, br. 725 od 13.06.2005. godine
sa izjavom, br. 60 od 13.06.2005. godine, Račun otpremnica, br. 729 od 14.06.2005.
godine sa izjavom, br. 65 od 14.06.2005. godine, Račun otpremnica, br. 731 od
14.06.2005. godine sa izjavom, br. 66 od 14.06.2005. godine, Račun otpremnica, br. 733
od 15.06.2005. godine sa izjavom, br. 71 od 15.06.2005. godine, Račun otpremnica, br.
737 od 15.06.2005. godine sa izjavom, br. 70 od 15.06.2005. godine, Račun otpremnica,
br. 741 od 15.06.2005. godine sa izjavom, br. 69 od 15.06.2005. godine, Račun
otpremnica, br. 860 od 18.06.2005. godine sa izjavom, br. 76 od 18.06.2005. godine,
Račun otpremnica, br. 1085 od 06.07.2005. godine sa izjavom, br. 80 od 06. 07.2005.
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
7
godine, Račun otpremnica, br. 1087 od 06.07.2005. godine sa izjavom, br. 82 od 06.
07.2005. godine, Račun otpremnica, br. 1088 od 06.07.2005. godine sa izjavom, br. 81 od
06. 07.2005. godine, Račun otpremnica, br. 1090 od 07.07.2005. godine sa izjavom, br. 84
od 07. 07.2005. godine, Račun otpremnica, br. 1093 od 07.07.2005. godine sa izjavom, br.
83 od 07. 07.2005. godine, Račun otpremnica, br. 1096 od 07.07.2005. godine sa izjavom,
br. 85 od 07. 07.2005. godine, Račun otpremnica, br. 1098 od 08.07.2005. godine sa
izjavom, br. 82 od 08. 07.2005. godine, Račun otpremnica, br. 1102 od 09.07.2005.
godine sa izjavom, br. 84 od 09. 07.2005. godine, Račun otpremnica, br. 1106 od
09.07.2005. godine sa izjavom, br. 85 od 09. 07.2005. godine, Račun otpremnica, br. 1108
od 11.07.2005. godine sa izjavom, br. 86 od 11. 07.2005. godine, Račun otpremnica, br.
1111 od 11.07.2005. godine sa izjavom, br. 87 od 11. 07.2005. godine, Račun otpremnica,
br. 1115 od 13.07.2005. godine sa izjavom, br. 90 od 13. 07.2005. godine, Račun
otpremnica, br. 1117 od 13.07.2005. godine sa izjavom, br. 91 od 13. 07.2005. godine,
Račun otpremnica, br. 1129 od 18.07.2005. godine sa izjavom, br. 88 od 18. 07.2005.
godine, Račun otpremnica, br. 1131 od 18.07.2005. godine sa izjavom, br. 89 od 18.
07.2005. godine, Račun otpremnica, br. 1134 od 18.07.2005. godine sa izjavom, br. 90 od
18. 07.2005. godine, Račun otpremnica, br. 1160 od 22.07.2005. godine sa izjavom, br. 92
od 22. 07.2005. godine, Podaci o poreskom obvezniku "INTERKOMERC COMPANY"
d.o.o. Banja Luka“ Ministarstvo finansija, Poreska uprava od 18.10.2005. god., Dopis
Okružni privredni sud Banja Luka, br.: Reg-R-2050/11 od 06.09.2011. g., Rješenja o upisu
u sudski registar Osnovni sud u Banja Luci (x6), Zapisnik o saslušanju svjedoka Grahorac
Ilije u Tužilaštvu BiH, broj: T20 0 KT 0000960 08 od 27.09.2011. godine, Presuda Suda
BiH, br.: KPS-61/08 od 03.07.2008. god. (Grahorac I.), Presuda Suda BiH, br.: K-53/08 od
27.12.2008. godine (Malešević Goran), Presuda Suda BiH, br.: Kž-17/09 od 30.06.2009.
godine (Malešević Goran), Izvod iz kaznene evidencije za Starživuk Srećka, CJB Banja
Luka, PS Gradiška, broj: 08-3/01-235.2-140/11 od 08.09.2011. godine, te Troškovnik
Tužilaštva o isplati nagrade vještaku za izvršeno vještačenje odnosno sačinjavanje nalaza
i mišljenja.
.
Odbrana optuženog je saslušala svjedoka Tomu Mirosavca, Slobodanku Mijić, Mladena
Pilipovića i Momčila Straživuka dok je u svojstvu vještaka ekonomske struke, kao dokaz
odbrane saslušan Ranko Matić nakon čijeg neposrednog saslušanja i davanja stručnog
mišljenja je u sudski spis uvršten njegov Nalaz i mišljenje od 03.05.2012. godine.
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
8
Od dokaza objektivne prirode odbrana je uložila u sudski spis sljedeću materijalnu
dokumentaciju: Nardžbenica s izjavom broj 80/05 od 07.12.2005. godine sa otpremnicom
Interkomerc Company Banja Luka od 07.12.2005. godine, Nardžbenica s izjavom broj 283
od 29.12.2005. godine sa otpremnicom Interkomerc Company Banja Luka broj 1697 od
29.12.2005. godine, Nardžbenica s Izjavom broj 185/05 od 17.12.2005. godine i kopija
Zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru kod d.o.o. Interkomerc Company“ Banja
Luka, broj: 06/1.01/0303/490-1.108/06 od 26.12.2006. godine.
Završne riječi:
Nakon što je dokazni postupak okončan, za dan 15.11.2012. godine zakazano je ročište
za iznošenje završne riječi Tužilaštva BiH i odbrane optuženog.
U završnoj riječi tužilac se detaljno osvrnuo na iskaze svjedoka i vještaka optužbe,
kao i uložene materijalne dokaze, smatrajući da je istim dokazana krivica
optuženog za navedeno djelo koje mu je predmetnom optužnicom stavljeno na
teret. Tužilac se posebno osvrnuo na dokaze odbrane, našavši da se istim nije mogla
dovesti u pitanje teza tužilaštva da u konkretnom nije bilo stvarnog prometa robe, nego da
se radilo samo o cirkulisanju finansijsko knjigovodstvene dokumentacije bez da je istu
pratio bilo kakav promet robom između pravnog lica optuženog i pravnog lica
„Perspektiva“ d.o.o. Na kraju svog izlaganja tužilac je predložio da Sud optuženog
oglasi krivim i izrekne mu kaznu u skladu s zakonom, kao i da se od optuženog na
osnovu člana 110. KZ-a BiH oduzme pribavljena protivpravna imovinska korist u
iznosu od 104.535,93 KM, koja predstavlja iznos utajenog poreza, te obaveže na
plaćanje troškova krivičnog postupka.
U završnoj riječi, branilac optuženog je osvrćući se na bitna obilježja krivičnog djela
porezna utaja istakao kako tužilaštvo svojim dokazima nije uspjelo dokazati da je upravo
optuženi preduzeo radnje za koje se tereti, kao i da tužilaštvo nije uspjelo dokazati
namjeru, odnosno direktni umišljaj optuženog, obzirom da se ovo djelo može počiniti samo
s namjerom. Pozivajući se na dokaznu snagu dokaza odbrane branilac je istakao kako je
istim u cjelosti anulirana dokazna snaga dokaza optužbe, osobito mišljenje vještaka
Tužilaštva koji je govorio o manjkavosti materijalne dokumentacije, koju odbrana nije ni
sporila ali je zaključila da ti nedostaci mogu samo ukazivati da je počinjen neki prekršaj,
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
9
a ni u kom slučaju krivično djelo porezna utaja. Kada je u pitanju svjedok optužbe
Grahorac Ilija branilac je istako kako se njegov iskaz dat u istrazi mora uzeti s rezervom
obzirom da je isti imao itekako veliki interes da neosnovano tereti optuženog, a koji se
ogledao u tome da mu je priznanjem djela od strane tužilaštva bila obećana blaža kazna.
Cijeneći iskaze svjedoka odbrane branilac je iste našao podudarnim s materijalnom
dokumentacijom kao odbrane tako i optužbe, cijeneći kako iz istih nedvojbeno proizlazi
zaključak da se u konkretnom slučaju radilo o stvarnom i legalnom poslovnom odnosu
pravog lica optuženog i pravnog lica „Perspektiva“ d.o.o., predlažući sudu donošenje
presude kojom će se optuženi osloboditi od optužbe.
Optuženi se u cjelosti saglasio s završim izlaganjem svog branioca.
Procesne odluke:
Na ročištu održanom dana 26.03.2012. godine i 15.11.2012. godine shodno odredbi člana
251. stav 2. ZKP BiH glavni pretres je formalno započeo iznova, obzirom da je odgađanje
glavnog pretresa trajalo duže od trideset dana, i to dana 20.02.2012. godine do 26.03.2012.
godine, odnosno dana 08.06.2012. godine do 15.11.2012. godine, a do kojeg odgađanja je
isključivo došlo zbog pogoršanja zdravstvenog stanja optuženog. Uz saglasnost stranaka i
branioca, u okviru dokaznog postupka sud je odlučio da se svjedoci i vještaci koji su dali
iskaze na ranijem glavnom pretresu, ne saslušavaju ponovo, odnosno da se ponovno ne
provode dokazi, već da se koriste u skladu sa članom 251. stav 2. ZKP BiH.
Relevantne odredbe materijalnog prava;
Krivično djelo Porezna utaja propisano je odredbom člana 210. stav 1. KZ BiH, te isto glasi: „Ko izbjegne plaćanje davanja propisanih poreznim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine
ili doprinosa socijanog osiguranja, ne dajući zahtjevne podatke ili dajući lažne podatke o
svojim stečenim oporezivim prihodima ili o drugim činjenicama koje su od uticaja na
utvrđivanje iznosa ovakvih obaveza, a iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi
iznos od 10.000 KM, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.“,
dok je stavom 2. istog člana propisano: „Ko učini krivično djelo iz stava 1. ovoga člana, a
iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 50.000,00 KM, kaznit će se kaznom
zatvora od jedne do deset godina“.
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
10
Kako je riječ o krivičnom djelu koje u sebi sadrži i blanketni propis, isto je u konkretnom
slučaju upotpunjeno relevantnim odredbama Zakona o porezu na promet proizvoda i
usluga(Sl. glasnik BiH, broj: 62/04).
Shodno članu 3. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (Službeni glasnik BiH
62/04), „porezom na promet proizvoda oporezuje se promet proizvoda namjenjenih krajnjoj
potrošnji“. Članom 4. stav 1. tačka 1. istog Zakona propisano je da se „ne smatra promet
proizvoda koji služe krajnjoj potrošnji, prodaja proizvoda licu koje je registrovano i bavi se
trgovinom, a koje te proizvode nabavlja radi dalje prodaje“, dok je članom 5. propisano da
„prodaju proizvoda za namjene iz člana 4. stav 1. tačka 1 do 6 ovog Zakona, bez plaćanja
poreza na promet, mogu da vrše pravno lice i poduzetnik koji se bavi proizvodnjom,
pravno lice koje se bavi trgovinom i koje je registrovano za obavljanje prometa na veliko,
te pravno lice koje je registrovano za uvoz“.
Navedeno oslobađanje od obaveze plaćanja poreza, uslovljeno je davanjem izjave da će
kupac te proizvode koristiti isključivo za namjene iz člana 4. (među tim namjenama je i
nabavka radi dalje prodaje), te da pismena izjava sadrži: registarski broj kupca, redni broj
izjave, datum izdavanja, potpis ovlaštenog lica i ovjeru, a da kupac obavezno vodi knjigu
datih izjava po rednim brojevima. Isto tako, preduslov za oslobađanje je i da je je plaćanje
izvršeno bezgotovinski.
Prema članu 8. tačka 1. stav 1. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, obveznik
poreza na promet je svako lice i građanin koji izvrši promet proizvoda namjenjenih krajnjoj
potrošnji. Pri tome se pod licem, shodno članu 2. istog Zakona, podrazumjeva svako
pravno lice i preduzetnik.
Shodno članu 21. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, na koji se optužnica
poziva, obveznik poreza je dužan sam obračunati porez na promet, a obaveza
obračunavanja nastaje u momentu kada je izvršen promet proizvoda. Promet proizvoda je
prema stavu 3. istog člana izvršen danom izdavanja fakture (računa) o prodaji proizvoda,
odnosno isporuke proizvoda ukoliko je ista obavljena prije izdavanja fakture. Isti se prema
stavu 1. člana 24. Zakona plaća u roku od 5 dana po isteku nedjelje u kojoj je obavljen
promet na vrijednost prodatih proizvoda. Shodno članu 26. istog Zakona, porezni obveznik
poreza na promet sastavlja izvještaj o obračunatom i plaćenom porezu na promet
mjesečno i podnosi ga Poreznoj upravi u roku od 15 dana po isteku mjeseca. Na osnovu
podataka o vrijednosti prodatih proizvoda na dan 31.decembra godine za koju se obavlja
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
11
obračun, porezni obveznik konačno obračunava porez na promet za proteklu godinu i
podnosi ga do 28.februara tekuće godine, za prethodnu.
Ocjena dokaza
Slijedeći navedeni sadržaj materijalnih odredbi krivičnog djela Porezna utaja iz člana 210.
stav 2 u vezi sa stavom 1. KZ BiH, te odredbi blanketnih propisa, sud je cijenio činjenični
supstrat radnji optuženog, te zaključio da je istima optuženi Srećko Straživuk ostvario
predmetno krivično djelo i to na način kako je to opisano u izreci presude.
Činjenica da je optuženi Srećko Straživuk vlasnik i osnivač firme „Interkomerc- Company“
d.o.o. Banja Luka sa sjedištem u Banja Luci u Ulici Ivana Gorana Kovačića bb, kako je to
navedeno u optužnici, kao i da je direktor firme, proizilazi iz dopisa Okružnog privrednog
suda Banja Luka, broj: Reg-R-2050/11 od 06.09.2011. godine u kojemu se navodi kako je
optuženi direktor, bez ograničenja, kao i da je je Društvo sa ograničenom odgovornošću
za trgovinu „Interkomerc-Company“ upisano na registarskom ulošku Suda broj: 1.3209-00.
Iz navedenog takođe proizlazi da se radi o firmi registrovanoj, pored ostalog, i za trgovinu.
Takođe iz izvedenih dokaza proizlazi da se optuženi trgovinom bavio i u periodu
navedenom u optužnici (od 28.05.2005. do 05.08. 2005. godine).
Tokom postupka, a posebno u završnim riječima odbrana je iznijela tvrdnju da optuženi u
kritično vrijeme, bez obzira što je imao status direktora u pravilu bio odsutan iz firme,
odnosno većinu vremena provodio na putu, te da kao direktor većinu materijalne
dokumentacije i nije potpisao odnosno učestavovao u njenom sačinjavanju, nalazeći kako
navedena činjenica ima uticaja na optuženikovu odgovornost.
Razmatrajući ovaj prigovor u tom svjetlu sud nalazi da je svojstvo optuženog i njegova
uloga u firmi, ključno pitanje u vezi sa odgovornošću optuženog za djelo koje mu je
stavljeno na teret. Iz već navedenih razloga je nesumnjivo utvrđeno da je optuženi u
inkriminiranom periodu bio jedino odgovorno lice, odnosno faktički i pravno upravljao
njenim poslovima, odnosno bio direktor, a direktor je taj koji shodno članu 305. u vezi sa
članom 25. Zakona o privrednim društvima R.Srpske ne samo rukovodi upravom i
poslovanjem firme, zastupa je i predstavlja, nego i odgovara za vođenje poslovnih knjiga i
unutrašnji nadzor poslovanja u skladu sa zakonom, a što podrazumjeva i izvršenje svih
društvenih obaveza propisanih zakonodavstvom BiH.
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
12
Naravno, za obavljanje konkretnih poslova, pa i obračun i plaćanje zakonom utvrđene
obaveze plaćanja poreza, direktor je mogao ovlastiti i zadužiti i drugo lice. To se obično i
čini, posebno u firmama koje imaju veći promet ili kada direktor ne raspolaže potrebnim
vremenom da bi to lično obavio, što je u konkretnoj situaciji i bio slučaj, ali se ni tada
direktor ne može potpuno isključiti od odgovornosti, jer mu i dalje ostaje obaveza nadzora.
Nadalje, nesporno je takođe da onaj ko se bavi prometom robe i usluga, pod zakonom
propisanim uslovima, podliježe obavezi plaćanja poreza na ostvareni promet, te da su
zakonom predviđeni i određeni slučajevi oslobađanja od te obaveze, odnosno prenošenja
iste na drugog obveznika.
U konkretnom slučaju, nesporno je da optuženi nije obračunao, niti je prijavio porez na
promet robe, čija vrijednost iznosi 740.731,58 KM. Da li je to bila obaveza njegove firme
„Interkomerc Company“ d.o.o. Banja Luka ili firme „Perspektiva Tradex“ d.o.o. Trn Laktaši
ili eventualno nekog trećeg, zavisi od toga kome je optuženi stvarno prodao robu,
odnosno od toga, da li se radilo o prometu – prodaji robe namjenjene krajnjoj potrošnji, ili
prodaji radi dalje prodaje. S obzirom na navedene odredbe Zakona o porezu na promet
proizvoda i usluga, optuženi, odnosno njegova firma bi bila obveznik poreza na promet
robe navedene vrijednosti ukoliko je on istu prodao u krajnjoj potrošnji, dok bi takve
obaveze bila oslobođena u slučaju da je robu stvarno prodao firmi „Perspektiva
Tradex“d.o.o. Trn Laktaši, radi dalje prodaje, a na osnovu valjanih narudžbenica i izjava o
oslobađanju od poreza datih od strane ovlaštenih lica „Perspektiva Tradex“d.o.o. Trn
Laktaši. U slučaju da je „Interkomerc Company“ d.o.o. Banja Luka bio oslobođen plaćanja
poreza na promet robe navedene vrijednosti, ne bi se ni moglo govoriti o izbjegavanju
plaćanja propisane obaveze od strane optuženog, te tako ne bi bilo ni osnovnog obilježja
krivičnog djela iz člana 210. KZ BiH, odnosno prvog i osnovnog preduslova za postojanje
krivičnog djela porezna utaja (izbjegavanja plaćanja davanja propisanih poreskim
zakonodavstvom).
Na osnovu provedenih dokaza, sud je utvrdio da je „Interkomerc Company“ d.o.o. Banja
Luka bio obveznik plaćanja poreza na promet robe ukupne vrijednosti 740.731,58 KM, te
da uslova za oslobađanje, odnosno prenošenje te obaveze na drugog obveznika nije bilo,
jer je optuženi robu u toj vrijednosti prodao za sud nepoznatim kupcima, kao robu
namjenjenu krajnjoj potrošnji (roba koju je prodao, a na istu nije obračunat ni plaćen porez,
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
13
ima upravo navedenu vrijednost, što optuženi nije osporavao). Međutim i pored toga,
optuženi je umjesto da kao vlasnik firme i odgovorno lice, obračuna i prijavi porez na taj
promet robe, on je dajući lažne podatke o činjenicama koje su od uticaja na utvrđenje
iznosa poreskih obaveza izbjegao plaćanje poreza na promet. To je učinio tako što je u
vrijeme navedeno u izreci, tu robu, a koju je prethodno nabavio od raznih dobavljača,
prodao njemu poznatim kupcima, ali taj promet protivno članu 21. 24. 26. i 27. Zakona o
porezu na promet proizvoda i usluga, nije obračunao i prijavio, niti je na isti platio porez,
nego je, u namjeri da to prikrije i izbjegne plaćanje, u dokumentaciji prikazao kao da je
robu prodao firmi „Perspektiva Tradex“d.o.o. Trn Laktaši, radi dalje prodaje. U istom cilju, u
dogovoru i saradnji sa Grahorac Ilijom i Malešević Goranom, sačinjene su narudžbenice
pod firmom „Perspektiva Tradex“d.o.o. Trn Laktaši sa izjavama da roba služi za dalju
prodaju, kao i fiktivni računi i otpremnice, koje su upućivale na to da je robu prodao i
isporučio firmi „Perspektiva Tradex“d.o.o. Trn Laktaši, iako stvarnog prometa robe između
firmi „Interkomerc Company“ d.o.o. Banja Luka i „Perspektiva Tradex“ d.o.o. Trn Laktaši
nije bilo. Pri tome je gotov novac koji je primio od njemu poznatih kupaca za tu robu,
dijelom žiralno prikazao u platnom prometu „Interkomerc Company“ d.o.o. Banja Luka u
skladu sa sačinjenom fiktivnom dokumentacijom. Preko Grahorac Ilije koji je bio direktor
„Perspektiva Tradex“ d.o.o. i Malešević Gorana, gotov novac ostvaren prodajom drugim
kupcima polagan je na račune firme i po nalogu Grahorac Ilije transferisan na račun
„„Interkomerc Company“ d.o.o. Banja Luka, sa naznakom da se radi o plaćanju isporučene
robe po računima za poručenu robu, s tim da je većinu(731.309,79 KM) navodno joj
isporučene robe „Perspektiva Tradex“ d.o.o. platila putem fiktivno sačinjenih ugovora o
kompenzaciji za navodno ranije isporučenu robu prema „Interkomerc Company“ d.o.o.
Banja Luka.
Navedeno činjenično stanje sud je utvrdio uvidom u pravosnažnu presudu ovog suda
broj: KPS-61/08 od 03.07.2008.godine, u nalaz i mišljenja vještaka finansijske struke
Prašljivić Kerime i saslušanjem iste, te na osnovu iskaza svjedoka Ilije Grahorca datog u
toku istrage, kao i navedene dokumentacije prezentirane od strane Tužilaštva BiH.
Uvidom u pravosnažnu presudu Suda BiH broj: KPS-61/08 od 03.07.2008. godine sud je
utvrdio da je istom optuženi Grahorac Ilija, za koga optuženi tvrdi da mu je stvarno
prodavao robu, proglašen krivim što je:
„u periodu od 06.04.2005.godine do 05.10.2005.godine, nakon otvaranja transakcionih
računa za navedeno preduzeće, polagao gotov novac fiktivno prikazujući da se radi o pologu
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
14
pazara iako nije imao maloprodajne objekte niti se bavio prometom robe, a koji novac je prethodno
primao od njemu poznatih lica i za koji je znao da je nezakonitog porijekla i to u ukupnom iznosu
od 1.397.500,23 KM, te primao žiralne uplate u iznosu od 69.470,00 KM, a sve u ukupnom iznosu
od 1.466.970,23 KM na tranaskcione račune poslovnih banaka“...“a zatim istovremeno vršio
transfer novca prebacujući isti kao avans za fiktivnu kupovinu robe, na račune drugih pravnih lica
sa područja cijele BiH, te je u tom periodu izdao 167 platnih naloga u ukupnom iznosu od
1.442.159,40 KM uz istovremeno izdavanje fiktivnih narudžbenica sa izjavom o oslobađanju od
poreza na promet i fiktivnog ovjeravanja otpremnica o prijemu robe, a shodno uplaćenim iznosima
sljedećim pravnim licima:...“ među kojima i firmi optuženog “Interkomerc Company“ d.o.o. Banja
Luka-2 uplatnice-9421,80 KM... Prema daljem sadržaju izreke navedene presude, isti je „primajući
i raspolažući navedenim novcem na taj način isti ubacio u redovne privredne tokove navedenih
preduzeća(izeđu ostalih i preduzeće optuženog), i tako prikrio novac stečen izbjegavanjem
plaćanja poreza propisanog Zakonom o porezu na promet proizvoda i usluga u ukupnom iznosu
od 346.037,84 KM ugrožavajući tako zajednički ekonomski prostor BiH“
U navedenom postupku, utvrđeno je da je Grahorac Ilija počinio krivično djelo pranje
novca iz člana 209. stav 2. KZ BiH u vezi sa članom 29. KZ BiH, zbog čega je mu je
izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Istom presudom do
optuženog je oduzeta imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog djela u iznosu od
10.081,94 KM. Dakle navedenom pravosnažnom presudom, kojoj je prethodio sporazum o
priznanju krivnje između Tužilaštva BiH i optuženog, te njegovog branioca, advokata
Mehić Ismeta, utvrđeno je da nije bilo stvarnog prometa robe između firme „Perspektiva
Tradex“ d.o.o. i firme „Interkomerc Company“ d.o.o. Banja Luka, čiji je vlasnik, osnivač i
direktor Srećko Straživuk; da navedena firma, nije firmi „Perspektiva Tradex“ d.o.o
isporučila nikakvu robu, niti ju je firma „Perspektiva Tradex“ d.o.o“ preuzimala; da nikada
nije bilo stvarnog protoka robe između istih, a da je prateća dokumentacija koja je
sačinjena fiktivna. Ista je pravljena samo u cilju prikrivanja novca koji je firma „Interkomerc
Company“ d.o.o. Banja Luka, stekla neplaćanjem poreza prema Zakonu o porezu na
promet proizvoda i usluga, odnosno vršenjem krivičnog djela porezne utaje iz člana 210
KZ BiH, kao osnovnog dijela u navedenoj šemi-modelu pranja novca.
Činjenicu da stvarnog prometa robe između firmi „Interkomerc Company“ d.o.o. Banja
Luka i „Perspektiva Tradex“ d.o.o, nije bilo, osuđeni Ilija Grahorac je potvrdio i u izjavi datoj
Tužilaštvu BiH dana 27.09.2011. godine, u svojstvu svjedoka. Tom prilikom svjedok Ilija
Grahorac je za svoju firmu izjavio da „ se praktično radilo o fiktivnoj firmi koja nije imala
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
15
stvarnog prometa, osim sa nekim firmama kao što su „Antonić trade“ i „Kordioka“. Što se
tiče poslovanja firme, svjedok je izjavio „firma je bila registrovana za promet razne vrste
robe, a u skladištu koji smo uzeli u zakup nije bilo inače robe osim kada smo radili sa
naprijed navedenim firmama“, dodajući „naša firma u principu sa dobavljačima nije imala
ništa, nije imala stvarnog prometa, tako ni sa firmom „Intekomerc Company“, tako ni lice
Straživuk Srećko ja lično ne poznajem, jer klijente je pronalazio Malešević Goran“.
Nastavljajući svoje izlaganje na okolnosti poslovanja vlastite firme svjedok je naveo kako
su radili „na način da ja dovezem Malešević Gorana pred određenu firmu, Goran uđe
unutra od nekog iz firme uzme novac nakon čega isti uplatimo na naš račun, druga
uplatnica ide na račun firme koja je dala novac, nakon toga, ja uplatnicu dam Goranu koji
odnese istu vlasniku firme da vidi da je novac uplaćen, a mi zauzvrat dobijemo procenat“.
Kada je u pitanju poslovanje s firmom „Interkomerc Company“ svjedok je izjavio kako su
na isti način radili i s njom, a na način da su „sačinjavali smo fakture pretežno s
niskotarifnom robom koja nije podlijegala porezu, istu sam ovjeravao i potpisivao“,
potvrđujući da, nakon što su mu pokazane fakture-otpremnice i izjave pravnog prometa
između „Interkomerca Company“ i „Perspektiva Tradex“, na kojima se nalazio pečat firme
„Perspektiva Tradex“, se radi o pečatu njegove firme, dok potpis nije mogao autorizirati
obzirom da je bio slabo vidljiv.
Iako je u toku glavnog pretresa svjedok Ilija Grahorac dao drugačiji iskaz u odnosu na
ono što je rekao u svom iskazu tokom istrage kao i ono što je priznao zaključenim
sporazumom u drugom postupku, sud je kao vjerodostojno prihvatio iskaz iz istrage i
utvrđenje pravosnažne presude i na osnovu iste utvrdio navedene odlučne činjenice u vezi
sa nepostojanjem stvarnog robnog prometa između firme Ilije Grahorca i firme optuženog
Srećka Straživuka, odnosno izvršenim bankarskim transakcijama i plaćanjima izvršenim
kompenzacijam, a koje činjenice su od odlučnog značaja za utvrđenje ko je bio obveznik
plaćanja poreza na robu u vrijednosti od 104.535,93 KM, odnosno postojanje radnje
izbjegavanja.
Tokom saslušanja na glavnom pretresu, svjedok Ilija Grahorac je, suprotno navedenom,
ustvrdio da je stvarnog prometa između firmi „Interkomerc Company““d.o.o. Banja Luka i
„Perspektiva Tradex“d.o.o. Trn Laktaši bilo, da je on od optuženog kupio robu u
navedenoj vrijednosti, da mu je optuženi istu isporučio, a on optuženom primljenu robu
uredno plaćao bilo kompenzacijom, bilo bezgotoviski, osporavajući da je njegova firma bila
fiktivna. Nakon što je svjedoku predočen prethodni iskaz dat pred tužiocem u fazi istrage i
zatraženo objašnjenje kontradiktornosti, svjedok Ilija Grahorac je izjavio da je iskaz koji je
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
16
dao pred Tužilaštvom BiH rezultat prijevare postupajućeg tužioca, koji mu je prije
zaključenja sporazuma obećavao blažu kaznu od one koja mu je izrečena, te posljedica
prijetnji od strane službenih lica Državne agencije za istrage i zaštitu upućenih mu prilikom
njegovog hapšenja.
Ovakve tvrdnje svjedoka Ilije Grahorca, sud nije mogao prihvatiti iz više razloga.
Prije svega, sud je cijenio dokaznu snagu predmetne presude, odnosno onoga što je
prethodilo istoj. Naime, Ilija Grahorac je, u pomenutom postupku, sa Tužilaštvom
zaključio sporazum potpuno dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem, bez pritiska ili
zablude, u prisustvu njegovog branioca advokata Ismeta Mehića, a nakon što je upozoren
na posljedice zaključenja istog i upoznat sa dokazima o krivnji koje je Tužilaštvo pribavilo,
a na koje nije imao nikakvih primjedbi.
Pored toga sud je u predmetu broj KPS-61/08 utvrdio da krivnja svjedoka Ilije Grahorca,
proizilazi i iz predočenih dokaza Tužilaštva. Jednostavno, nikakve, ni najmanje sumnje u
dobrovoljnost, svjesnost i razumijevanje sporazuma, od strane optuženog nije bilo.
Naime, optuženi ni posredno, ni neposredno, nije dao bilo kakve naznake oda postoji
ucjena ili bilo kakav uticaj na njega, zbog čega bi priznao krivnju. Pored toga, valja istaći
da je svim tim radnjama u vezi sa sporazumom, prisustvovao i u istim učestvovao branilac
optuženog koji je također potpisnik sporazuma i učesnik pomenutog pretresa.
Osim toga, utvrđene činjenice od strane suda u pravosnažnoj presudi, a koje je sud
prihvatio kao vjerodostojno, u potpunoj su saglasnosti sa navedenim nalazom i mišljenjem
vještaka ekonomske struke, te predočene dokumentacije od strane Tužilaštva.
Navodi svjedoka Grahorca da je prevaren od strane Tužilaštva, na način da mu je
obećana blaža kazna od izrečene, sud je ocijenio nelogičnim, obzirom da je isti svoje
priznanje dato prilikom zaključenja sporazuma, detaljno ponovio i na Zapisnik o saslušanju
svjedoka od 27.09.2011. godine, dakle i nakon tri godine od izricanja presude kojom je
oglašen krivim za krivično djelo pranje novca, ne odstupajući u istom ni u jednom dijelu koji
se tiče odlučnih činjenica da stvarnog prometa nije bilo i da je njegova firma bila samo
fiktivna.
Imajuću u vidu sve što je navedeno, iskaz svjedoka Grahorac Ilije dat na glavnom pretresu
nije mogao biti prihvaćen, kao ni razlozi koje je istakao kao obrazloženje. Sud je izveo
zaključak da je promjena iskaza svjedoka Ilije Grahorca rezultat želje svjedoka da, sada
kada je postupak protiv njega okončan, pokuša pomoći optuženom da izbjegne
odgovornost za djelo koje mu je stavljeno na teret. Uz to, svjedok je prilikom davanja
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
17
iskaza na glavnom pretresu bio veoma konfuzan, dajući nelogična obrazloženja njegovih
protivrječnih odgovora te na kraju, kada mu je ukazano na očigledne kontradiktornosti,
pravdao se nesigurnim tvrdnjama da je ono što piše u zapisniku pogrešno uneseno.
Odbrana optuženog je u završnim riječima ukazivala na nevjerodostojnost iskaza svjedoka
Ilije Grahorca dat u istrazi, odnosno na njegovo priznanje počinjenja krivičnog djela u
drugom predmetu, nalazeći da je njegov interes bio da prizna izvršenje krivičnog djela u
zamjenu za blažu kaznu.
Dovodeći u vezu iskaz svjedoka Ilije Grahorca sa onim što je govorio vještak optužbe i
na šta upućuju materijalni dokazi (manjkavosti u sadržajima narudžbenica I
otpremnicama), Sud je došao do uvjerenja da je iskaz svjedoka Ilije Grahorca dat u
istrazi a na okolnosti nepostojanja stvarnog prometa i uopšte zakonitog poslovanja
njegove firme, istinit i da predstavlja izraz onoga što se zaista dogodilo, a što je svjedok
na vrlo detaljan način pojasnio u prihvaćenom iskazu datom u fazi istrage, kada je logično i
detaljno svjedočio o radnjama ostalih osoba pa i optuženog, čiji je novac, stečen
izbjegavanja plaćanja poreza, ubacivao u redovne privredne tokove njihovih preduzeća.
Uvjerenje Suda da je optuženi Srećko Straživuk počinio krivično djelo navedeno u izreci
presude, na način i vrijeme kako je to navedeno, proizilazi i iz nalaza i mišljenja stalnog
sudskog vještaka finansijske struke Kerime Prašljivić. Isti je u toku glavnog pretresa ostao
kod svog ranije datog nalaza i mišljenja.
Tako je vještak finansijske struke ukazala na niz manjkavosti i nepravilnosti
dokumentacije jedne i druge firme, koje i po njenom mišljenju upućuju na zaključak o
nepostojanju stvarnog prometa robe između firmi „Interkomerc Company““d.o.o. Banja
Luka i „Perspektiva Tradex“d.o.o. Trn Laktaši, kao ni uslova za oslobađanje obaveze
plaćanja poreza firme „Interkomerc Company““d.o.o. Banja Luka, kao obveznika. Prema
nalazu i mišljenju ovog vještaka, dokumentacija ne sadrži jasne podatke o primaocu robe,
o licu koje je preuzelo proizvode, o mjestu preuzimanja robe i o mjestu isporuke robe, što
je sve propisano članom 4. i 5. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga i članom 9.
do 21. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga i članom 3.
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima. U svom iskazu datom
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
18
na glavnom pretresu vještak finansijske struke ukazuje i na manjkavosti u
narudžbenicama-izjavama koje je pravno lice „Perspektiva Tradex“ uputilo prema pravnom
licu optuženog, ističući kako iste nisu numerisane hronološki, odnosno primjetila je da se u
više navrata pojavljuju narudžbenice s većim brojem, a mlađim datumom u odnosu na
narudžbenice s manjim brojem, a starijim datumom izdavanja ili se pojavljuju čak brojevi
narudžbenica s istim brojem. Obrazlažući dalje svoj nalaz i mišljenje vještak je istkla kako
je kritičnom periodu pravno lice „Interkomerc Company“ prema pravnom licu „Perspektiva
Tradex“ ukupno ispostavilo 40 faktura u ukupnoj vrijednosti od 740.731,58 KM na ime
navodno isporučene robe koje plaćanje od strane pravnog lica „Perspektiva Tradex“ je u
samo dva slučaja izvršeno s računa na račun dok je ostalo plaćeno kompenzacijom za
navodnu robu koju je„Perspektiva Tradex“ isporučila pravnom licu optuženog, posebno
naglašavajući specifičnosti pojedine vrste roba, misleći pri tome da je fakturisana i
smrznuta riba koja zahtjeva poseban način prevoza, odnosno prevoz u hladnjačama, što
se nije moglo zaključiti iz dokumentacije da je tako i postupljeno. Iznoseći svoj nalaz i
mišljenje na okolnosti poslovanja između ovih dvaju firmi, vještak se referirala i na drugi
nalaz i mišljenje koji je dala u predmetu protiv optuženog Grahorac Ilije, gdje je
analizirajući dokumentaciju pravnog lica „Perspektiva Tradex“ utvrdila kako isto sebe
uopšte nije zadužilo s robom koju je navodno preuzelo od pravnog lica „Interkomerc
Company“, konačno izražavajući sumnju u vjerodostojnost zaključenih ugovora o
kompenzaciji između navedenih pravnih lica obzirom da istim nisu uopšte navođeni brojevi
kompenzacije, bez naznake šta se zatvara tom kompenzacijom, s tim da je „Interkomerc
company“ nekada navodio brojeve faktura, a za pravno lice „Perspektiva“ kaže „dio
računa“, postavljajući pitanje na koji dio računa se to odnosi, odnosno šta se to plaća.
Završavajući svoje izlaganje u pogledu finansijskog dijela nalaza vještak je navela kako je
„Perspektiva Tradex“ izvršila plaćanje pobrojanih računa putem ugovora o kompenzaciji u
iznosu od 731.309,79 KM i uplatom putem dva virmanska naloga sa računa na račun u
iznosu od 9.421,80 KM, dok je s druge strane prema pravnom licu „Interkomerc Company“
fakturisala robu u vrijednosti od 731.309,79 Km, gdje se u pravilu radilo o robi koja je
razvrstana u nultu tarifu.
Rekapitulirajući svoj nalaz i mišljenje vještak je konačno iznio svoje mišljenje te
konstatovao kako između pravnog lica „Interkomerc Company“ i pravnog lica „Perspektiva
Tradex“ d.o.o. nije ostvaren promet robom, kao i da je pravno lice „Interkomerc Company“
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
19
bilo to koje je trebalo platiti porez na ukupni prikazani promet od 740.731,58 KM, i to u
visini od 104.535,93 KM.
Nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke sud je prihvatio u navedenom, finansijskom
dijelu, ocijenivši ga objektivnim i datim u skladu sa pravilima struke, a prigovore odbrane
proizvoljnim i neosnovanim. Naime, tokom saslušanja navedenog vještaka odbrana
optuženog je pokušala diskreditovati vještaka tvrdeći kako je isti svoj zaključak izvukao na
temelju svog ranije sačinjenog nalaza i mišljenja datom u krivičnom postupku koji je vođen
protiv optuženog Ilije Grahorca, odnosno njegovog pravnog lica “Perspektiva Tradex”
d.o.o.
Cijeneći prigovor odbrane uložen u tom pravcu, sud nije isti mogao prihvatiti, nalazeći ga
neosnovanim. Naime, navedene činjenice na koje se poziva odbrana u svom prigovoru za
diskreditovanjem vještaka finansijske struke Kerime Prašljivić, po ocjeni suda, ne dovode u
sumnju objektivnost njegovog pismenog nalaza i mišljenja. Prije svega, iako stoji tvrdnja
da je pomenuti vještak radio vještačenje u drugom predmetu ( pranje novca vršeno preko
firmi „Perspektiva Tradex“ koja je u vlasništvu Grahorac Ilije), već izneseno u ovom
obrazloženju nesumnjivo upućuje na postojanje itekako značajne veze između onoga što
je vještak utvrdio u tom predmetu i onoga što je predmet optuženja po optužnici protiv
optuženog Srećka Straživuka. Pored toga, vještak ni na koji način nije izašao iz okvira
struke i u toku pretresa je saslušan samo na okolnosti koje se tiču odnosa pomenute firme
i „Interkomerc Company“, što iz već navedenih razloga jeste bilo bitno za odlučivanje u
ovoj krivično pravnoj stvari. Kako se uz to radi o stalnom sudskom vještaku čiji posebno
sačinjeni nalaz i mišljenje u ovom predmetu ničim konkretnim nije doveden u ozbiljnu
sumnju, isti je i prihvaćeni kao objektivan i tačan.
Navedeni nalaz i mišljenje, odbrana optuženog je takođe osporila kroz navode da se
promet robe stvarno desio i da pojedini formalni nedostaci nekih dokumenata(kupaca) ne
mogu biti dokaz da roba nije isporučena, u kom pravcu je i odbrana predložila vještačenje
od strane vještaka finansijske struke Matić Ranka, te njegovo saslušanje na glavnom
pretresu, što je sud i prihvatio. Po ocjeni suda, odbrana ničim konkretnim nije dovela u
sumnju nalaz i mišljenje vještaka Kerime Prašljivić u dijelu koji se odnosi na čisto
ekonomski dio, a koji dio sud smatra relevantnim i prihvatljivim.
Isto tako, konkretni razlozi zbog čega odbrana vještaka optužbe smatra subjektivnim,
paušalno su navedeni, te ih je kao takve valjalo odbiti. Po ocjeni suda, vještak nije imao
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
20
nikakvog razloga za subjektivizam na štetu optuženog.
Imajući sve to u vidu, kao i činjenicu da se radilo o dugogodišnjem stalnom sudskom
vještaku, čiji nalaz i mišljenje u ekonomskom dijelu, koji jedino i interesuje sud, ničim
konkretnim nije doveden u ozbiljnju sumnju, pa ni nalazom i mišljenjem vještaka Ranka
Matića, koji je zaključio kako dokumentacija koju je on koristio prilikom sačinjavanja svoga
nalaza u potpunosti ispunjava sve zakonom propisane uslove za oslobađanje pravnog lica
„Interkomerc Company“ d.o.o. Banja Luka plaćanja poreskih obaveza, te da su u
konkretnom slučaju radilo o jednom uobičajenom trgovačkom poslovanju. Cjeneći navode
predmetnog nalaza sud je imao u vidu činjenicu da čak ni potpuno uredna dokumentacija
ne bi automatski bila pouzdan dokaz da je stvarni promet robe i obavljen, te da se
pouzdan zaključak o tome pogotovo ne može izvlačiti iz nepotpune i manjkavo sačinjene
dokumentacije, kakvu imamo u ovom slučaju. U praksi, veoma često, posebno u
predmetima pranja novca stečenog poreskom utajom, imamo situaciju da dokumentacija
govori jedno, odnosno da je promet robe išao u jednom pravcu, a da je stvarnost bila
sasvim drugačija, odnosno da je promet robe išao u sasvim drugom pravcu. Stoga se
samo na osnovu dokumentacije ne može donijeti valjan zaključak da li je stvarnog prometa
između firme „Interkomerc Company“ d.o.o. Banja Luka i firme „Perspektiva Tradex“
d.o.o. Trn-Laktaši bilo ili ne. Ovu bitnu činjenicu, sud je utvrdio na osnovu drugih dokaza,
a prije svega sadržaja iskaza svjedoka Grahorac Ilije datog u fazi istrage koji je u potpunoj
saglasnosti s onim što je utvrđeno pravosnažnom presudoma Suda BiH broj KPS-61/08
od 03.07.2008.godine.
Nadalje, Sud je u vezi sa navedenim dokazima, cjenio i druge izvedene dokaze, i to
dokaze odbrane, odnosno iskaze svjedoka , Mirosavac Tome, Mijić Slobodanke, Straživuk
Momčila i Pilipović Mladena. Naime, kada su u pitanju svjedoci, a gdje se u pravilu radilo o
odgovornim licima u firmi optuženog ili uposlenicima(vozač i skladištar) iste, koji su u
pravilu svjedočili na okolnosti poslovanja pravnog lica „Perspektiva Tradex“ d.o.o. s
pravnim licem optuženog, Sud je iste ocijenio nerelevantnim okolnostima koje kao takve,
ničim ne mogu dovesti u pitanje stav suda da u konkretnom slučaju nije bilo stvarnog
prometa robe, što je i ključna stvar u ovom krivičnom predmetu. Dakle, ovim se dokazima
odbrane, kao što je već navedeno, ne dovodi u pitanje dokazna snaga dokaza optužbe, a
posebno prihvaćeni iskazi svjedoka Ilije Grahorca dat u istrazi, gdje je bio vrlo jasan u
pogledu nepostojanja stvarnog prometa, kao i prihvaćenog utvrđenja pravosnažne
presude Suda BiH, broj: KPS-61/08 od 03.07.2008.godine u kojoj su precizno opisane
radnje na koji način je pokušano sve biti predstavljeno kao prodaja radi dalje prodaje u
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
21
navodnom poslovnom odnosu pravnog lica „Perspektiva Tradex“ d.o.o. i „Interkomerc
Company“ d.o.o., a što je predstavljalo očito isti šablon radnji osuđenog Ilije Grahorca i
prema preostalih dvadesetdevet pravnih lica.
Iako su, na glavnom pretresu, u svojstvu svjedoka odbrane, saslušani uposlenici pravnog
lica optuženog i to Mirosavac Tomo u funkciji zamjenika direktora, Straživuk Momčilo kao
vozač i Pilipović Mladen kao skladištar u pravnom licu „Interkomerc Company“ d.o.o., a
koji su istakli da je stvarni promet robom sa pravnim licem „Perspektiva Tradex“ d.o.o.,
postojao, njihove iskaze sud je našao neuvjerljivim i datim s ciljem pomaganja optuženom,
kao njihovom tadašnjem poslodavcu te im kao takvima nije mogao pokloniti vjeru.
Kada je u pitanju svjedok odbrane Mirosavca Tomo koji se pojavljuje kao odgovorno
lice(zamjenik direktora) u pravnom licu „Interkomerc Company““ d.o.o. sud je njegovo
svjedočenje cijenio iz drugog aspekta našavši ga neobjektivnim. Iako je ovaj svjedok
posvjedočio da je stvarni promet robom između navedenih pravnih lica postojao, da je
preko njega, a uz saglasnost optuženog uspostavljenja poslovna saradnja s firmom
„Perspektiva Tradex“ takve njegove tvrdnje sud nije mogao prihvatiti. Naime, sud u
činjenici, da se isti u ovom predmetu pojavljuje u ulozi zamjenika direktora i samim tim lica
odgovornog za poslovanje, nalazi potencijalno svojevrstan motiv za njegovo nastojanje da
svojim iskazom direktno želi pokušati pomoći optuženom,a posredno i sebi, obzirom da je
isti postao svjestan činjenice da se optuženi Straživuk može oglasiti odgovornim za radnje
koje se na neki način mogu dovesti i u vezu s njim. Navedenom valja dodati i čitav niz
kontradiktornosti koje se ogledaju u nepodudaranju njegovog iskaza, i to ne samo s
iskazom svjedoka Ilije Grahorca datog u istrazi koji je sud prihvatio kao vjerodostojan,
nego čak ni iskazom pomenutog svjedoka datog na glavnom pretresu. Naime, pomenuti
svjedok je na glavnom pretresu svjedočeći na okolnosti uspostavljanja saradnje s Ilijom
Grahorcem izjavio kako je Ilija Grahorac kao direktor pravnog lica „Perspektiva Tradex“
došao u njihovu firmu prvo kod optuženog Straživuka, koji ga je uputio na njega, dok s
druge strane takav način uspostavljanja kontakta ni u jednom dijelu ne spominje svjedok
Ilija Grahorac ni u fazi istrage a ni na glavnom pretresu. Čak naprotiv,svjedok Grahorac u
svojoj izjavi datoj u istrazi optuženog uopšte ne spominje, dok na glavnom pretresu
izjavljuje kako optuženog poznaje samo izviđenja, da s njim nikada nije pričao o nekom
poslu, kao i da ga je samo jednom vidio u njegovoj firmi kojom prilikom je galamio na svoje
radnike, a što sve u konačnici ukazuje na nekonzistentnost njihovih tvrđenja.
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
22
U pogledu iskaza svjedoka odbrane Mijić Slobodanke koja je bila ovlašteni knjigovođa
optuženog i Pilipović Mladena skladištara u firmi optuženog, na čije iskaze se odbrana
pozvala u završnim riječima, koji su u inkriminisanom periodu za pravno lice, radili na
vođenju materijalnog knjigovodstva, odnosno otpremi robe, a koji su svjedočili da je
postojao stvarni promet robom svoje svjedočenje temelje isključivo na finansijskoj-
knjigovodstvenoj dokumentaciji, koja je, prema njihovim iskazima, bila uredna. Međutim,
uredna finansijskog knjigovodstvena dokumentacija sama za sebe nije dokaz o postojanju
stvarnog prometa robom. Naprotiv, lica koja se bave ovom vrstom kriminaliteta, a što je
pokazala dosadašnja sudska praksa kako ovog, tako i drugih sudova, velike napore ulažu
kako bi formirali fiktivnu dokumentaciju koja bi pratila fiktivni promet robom i stvorila privid
da je takav promet robom bio stvaran. Obzirom da su svjedoci po prirodi posla koji su
obavljali, imali podatke koji se tiču samo izrade i knjiženja takve dokumentacije nisu ni
mogli precizno znati da li postoji stvarni promet robe. Njihova tvrdnja da je bilo prometa,
bazirana je na pretpostavci da takav promet postoji ili na namjeri da u korist optuženog
prezentiraju činjenice o kojima nemaju čvrsta i provjerena saznanja.
Konačno, posebno je indikativno da niti jedan od pomenutih svjedoka, izuzev svjedok
Mirosavac Tome ne spominju, ili pak ne ukazuju da su se lično upoznali s svjedokom Ilijom
Grahorcem kao njihovim navodnim kupcem, ali i dobavljačem što bi po logici bilo za
očekivati, obzirom da se radilo o velikim vrijednostima naručene robe( više desetina, pa i
stotina hiljada konvertibilnih maraka), a što sve u konačnici navodi na zaključak da isti nisu
željeli takvim svjedočenjem eventualno otežati procesni položaj optuženog.
Krivična odgovornost i okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne optuženom;
Imajući u vidu sve što je navedeno, te činjenicu da se radilo o izbjegavanju plaćanja
poreza propisanog poreznim zakonodavstvom u navedenom iznosu, to su se po ocjeni
suda u radnjama optuženog stekla sva bitna obilježja krivičnog djela porezna utaja iz člana
210. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona BiH. Navedene radnje optuženi je po
ocjeni suda preduzeo sa umišljajem, potpuno svjestan svog djela i posljedica preduzetih
radnji. Uz to, optuženi je po ocjeni suda bio u takvom psihičkom stanju da je mogao
shvatiti značaj djela i upravljati svojim postupcima. Njegova uračunljivost ničim nije
dovedena u pitanje. Stoga je sud optuženog, koji je u inkriminirano vrijeme bio direktor
firme „Interkomerc Company“ d.o.o. Banja Luka, proglasio krivim za krivično djelo porezna
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
23
utaja, prihvativši kvalifikaciju kao u potvrđenoj optužnici.
Prilikom odlučivanja o krivičnopravnoj sankciji optuženom za djelo za koje je proglašen
krivim, sud je shodno članu 48. KZ BiH imao u vidu kaznu koja je zakonom za navedeno
djelo propisana, svrhu kažnjavanja kao i sve okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili
manja. Pri tome je sud posebno imao u vidu stepen krivične odgovornosti optuženog,
pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti u kojima
su činili radnje, kao i raniji život počinitelja – njegove lične i porodične prilike, držanje
nakon učinjenog krivičnog djela.
Dakle, ocjenom svih okolnosti, Sud je uz primjenu odredaba članova 48., 58. i 59. KZ BiH
optuženom za počinjeno krivično djelo porezna utaja iz člana 210. stav 2. KZ BiH, izrekao
uvjetnu kaznu kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2(dvije) godine uz rok
provjere od tri godine, bez obzira što je u sudskoj praksi zauzet stav o izricanju bezuvjetnih
kazni zatvora, a shodno relativno većem iznosu utajenog poreza u konkretnom slučaju.
Međutim, sud je u ovom postupku na strani optuženog našao čitav niz olakšavajućih
okolnosti koje imaju karakter osobito olakšavajućih i koje su prevagnule da se istom
izrekne uvjetna osuda.
Naime, kao olakšavajuće okolnosti, sud je kod optuženog cijenio njegovu raniju
neosuđivanost, njegovo očigledno loše zdravstveno stanje, a zbog kojih okolnosti je u više
navrata i odlagan glavni pretres, zatim činjenicu da je od izvršenja djela proteklo nešto više
od sedam godina, te da od tada optuženi nije registrovan kao počinilac krivičnih djela
porezne utaje ili nekog drugog krivičnog djela. Takođe, sud je kod optuženog kao
olakšavajuće okolnosti cjenio okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, odnosno doprinos
optuženog izvršenju krivičnog djela, obzirom da je optuženi zbog lošeg zdravstvenog
stanja, ali i poslovnih obaveza često odsustvovao s radnog mjesta, koja činjenica ga
naravno ne oslobađa odgovornosti za zakonito poslovanje njegove firme, ali u određenom
dijelu utiče na stepen iste, a na koje okolnosti su svjedočili svjedoci odbrane Mirosavac
Tomo, Mijić Slobodanka i Straživuk Momčilo u kom dijelu je sud prihvatio njihove iskaze, a
što ni samo Tužilaštvo nije sporilo.
Otežavajućih okolnosti na strani optuženog sud nije našao.
Po ocijeni suda, izrečena kazna od dvije godine uvjetno uz rok provjere od tri godine
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
24
za optuženog je srazmjerna težini djela i adekvatna ličnosti i ponašanju učinioca i sa istom
će se, po ocjeni suda postići svrha kažnjavanja predviđena članom 39. KZ BiH. Ista je po
ocijeni suda takva da jasno izražava društvenu osudu učinjenog djela, da će vaspitno
uticati na optuženog da ubuduće ne čini krivična djela i da će imati preventivan uticaj i na
druge da ne čine krivična djela. Dakle, po ocjeni suda u slučaju optuženog svrha
kažnjavanja se, obzirom na sve navedene olakšavajuće okolnosti, može postići i samom
prijetnjom kaznom, odnosno izricanjem iste bez njezinog izvršenja, to jest uvjetnom
osudom.
Odlučujući da optuženom izrekne uvjetnu kaznu zatvora, sud je s druge strane ipak
primjenio i zakonsku mogućnost propisanu odredbu članom 41. stav 4. i 46. KZ BiH, te
odlučio da, obzirom da se radi o krivičnom djelu učinjenom iz koristoljublja, optuženom kao
sporednu kaznu izrekne i novčanu kaznu u ukupnom iznosu od 10.000,00 KM dajući mu
maksimalni zakonski rok za njeno plaćanje, ocijenivši da će ista dati dodatnu težinu osudi
njegovog protivpravnog postupanja.
Odredbe člana 110. KZ BiH, propisuju da niko ne može zadržati imovinsku korist stečenu
krivičnim djelom. Izricanjem mjere oduzimanja imovinske koristi koju je stekao na
protivpravan način učinilac krivičnog djela lišava se imovinske koristi koju je stekao
izvršenjem krivičnog djela. Sud protivpravno stečenu imovinsku korist oduzima po
službenoj dužnosti, bez obzira da li postoji prijedlog tužioca u tom smjeru. I član 111. KZ
BiH, određuje da će se svaka imovinska korist koja je pribavljena krivičnim djelom oduzeti
od osobe čija je odgovornost utvrđena u postupku koji se vodi protiv te osobe.
U konkretnom slučaju sud je optuženog Srećka Straživuka, kao odgovorno lice u pravnom
licu „Interkomerc Company“ d.o.o. Banja Luka oglasio krivim za počinjenje krivičnog djela
porezne utaje iz člana 210. stav 2. KZ BiH, pri čemu neplaćena poreska davanja iznose
104.535,93 KM. Budući da se radi o protivpravno stečenoj imovinskoj koristi, sud je
shodno dredbama člana 110. i 111. KZ BiH, donio odluku da od optuženog oduzme ovako
stečenu imovinsku korist u navedenom iznosu
Troškovi postupka
Obzirom da je optuženi Srećko Straživuk oglašeni krivim, isti je na osnovu člana 188. stav
1. u vezi sa članom 186. stav 2. ZKP-a BiH obavezan na plaćanje troškova krivičnog
postupka, čiju visinu će Sud odrediti posebnim rješenjem nakon pribavljanja svih
S1 2 K 007364 12 K 22.11.2012.g
25
potrebnih podataka, budući da u momentu presuđenja nije bilo moguće definisati konačne
troškove odbrane po službenoj dužnosti, koji ulaze u troškove krivičnog postupka. Dakle,
razlog ovakve odluke sud je našao u naprijed navedenoj imperativnoj odredbi, obzirom da
optuženi u toku postupka nije dostavio relevantne dokaze na osnovu kojih bi mogao biti
oslobođen plaćanja istih.
ZAPISNIČAR S U D I J A
Bojan Avramović Hasija Mašović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba Apelacionom
odjeljenju Suda Bosne i Hercegovine u roku od 15 dana od dana prijema presude.
