Umberto Eco - Tajanstveni Plamen Kraljice Lojane

file:///C|/Users/ZIVKO/Desktop/Umberto%20Eco%20-%20Tajanstveni%20plamen%20kraljice%20Lojane.txt[21/06/2010 7:46:22 PM]

Naslov izvornikaUmberto EcoLA MISTERIOSA FIAMMA DELLA REGINA LOANA© 2004 RCS Libri S.p.A. - MilanoPrava za hrvatsko izdanje IZVORI 2006.Nakladnik IZVORILektura Davor ŠiftarKorektura Anðelka VidmarTisak i uvez GRAFOLINEZagreb, 2006.UMBERTO ECOTAJANSTVENIPLAMENKRALJICE LOANE

Prevela Lia Paiæ

IZVORI

M586S</50-3ECO hCIP - Katalogizacija u publikaciji NACIONALNA I SVEUÈILIŠNA KNJIŽNICAUDK 821.131.1-31=163.42ECO, UmbertoTajanstveni plamen kraljice Loane / Umberto Eco ; <prevela Lia Paiæ>. - Zagreb : Izvori, 2006.Prijevod djela: La misteriosa fiamma della Regina Loana.ISBN 953-203-265-7

IPrvi dio NEZGODA1. NAJOKRUTNIJI MJESEC/ /"A kako se vi zovete?" "Èekajte, navrh mi je jezika."Tako je sve zapoèelo.Osjeæao sam se kao probuðen iz dugog sna, ali sam ipak još lebdio u nekom mlijeènom sivilu. Ili, nisam bio budan nego sam sanjao. Bio je to èudan san, bez slika, pun zvukova. Kao da ne vidim, ali èujem glasove koji mi pripovijedaju što trebam vidjeti. A govorili su mi da još ne vidim ništa osim isparavanja uzduž kanala, tamo gdje je krajolik nestajao. Brugge, pomislio sam, bio sam u Bruggeu, jesam li ikada bio u mrtvom Bruggeu? Tamo gdje se magla leluja izmeðu tornjeva poput tamjana koji sanja? Sivi grad, tužan kao grobnica ukrašena krizantemama, gdje gusta magla visi razlivena s fasada poput tapiserije...Moja je duša brisala stakla tramvaja ne bi li utonula u pokretnu maglu svjetala. Magla, moja neoskvrnjena sestra... Gusta, neprozirna magla koja je obavijala zvukove i iz koje su izvirala priviðenja bez oblika... Na kraju sam stigao do golema ponora i ugledao vrlo visok lik obavijen rupcem, lica blistave bjeline netaknuta snijega. Zovem se Arthur Gordon Pym.Žvakao sam maglu. Priviðenja su prolazila, usput me dodirivala, išèezavala. Male svjetiljke u daljini svjetlucale su poput varavih, svjetala na groblju...7

Netko hoda pokraj mene bez šuma, kao da ima bose noge, hoda bez potpetica, bez cipela, bez sandala, trak magle mi klizi niz obraz, gomila pijanih urla tamo dolje, na kraju pristaništa. Pristanište? Ne kažem to ja, to su glasovi.


Magla stiže na maèjim šapicama... Bila je takva magla da je izgledalo kao daje svijet išèeznuo.Pa ipak je s vremena na vrijeme bilo kao da otvaram oèi i vidim bljeskove. Èuo sam glasove: "Nije to koma u pravom smislu rijeèi, gospoðo... Ne, nemojte se zabrinjavati zbog ravnog encefalograma, zaboga... Postoji reakcija..."Netko mi je bacao svjetlo u oèi, ali je nakon svjetla opet bio mrak. Osjetio sam ubod igle, negdje. "Vidite, ima moti-litet..."Maigret je utonuo u tako gustu maglu da èak ne vidi ni gdje æe staviti nogu... Magla vrvi ljudskim oblicima, kipi intenzivnim i tajanstvenim životom. Maigret? Elementarno je, dragi Watsone, deset malih Indijanaca, a u magli nestaje baskervilski pas.Zavjesa sivih para je malo pomalo gubila sivkaste tonove, voda je postala vrlo topla, a mlijeèna nijansa sve intenzivnija... Zatim nas je povuklo ždrijelo slapa, gdje se golemi bezdan širom rastvarao da nas proguta.Èuo sam ljude koji su govorili oko mene, htio sam viknuti i upozoriti ih da sam ovdje. Brujanje je bilo neprestano, kao da me proždiru neki nepostojeæi dadaistièki strojevi šiljastih zubaca. U kaznenoj sam koloniji. Osjetio sam težinu na glavi, kao da su mi navukli željeznu masku. Èinilo mi se da vidim plava svjetla."Promjeri zjenica su asimetrièni."Misli su mi bile isprekidane, sigurno sam se upravo budio, ali nisam se mogao pomaknuti. Kad bih barem mogao ostati budan. Jesam li ponovno spavao? Sate, dane, stoljeæa?Magla se vratila, glasovi u magli, glasovi o magli. Selt-sam, im Nebel zu uiandern! Koji li je to jezik? Èinilo mi se da plivam u moru, osjeæao sam da sam blizu plaže, ali nisam uspijevao doplivati do nje. Nitko me nije vidio, a plima me nanovo odnosila.8Molim vas, recite mi nešto, molim vas dotaknite me. Osjetio sam neku ruku na èelu. Kakvo olakšanje. Neki drugi glas: "Gospoðo, postoje prièe o pacijentima koji se iznenada probude i odu vlastitim nogama."Netko mije dosaðivao isprekidanom svjetlošæu, titrajima zvuène vilice, kao da su mi pod nos stavili posudicu gorušice, a zatim èešanj bijeloga luka. Zemlja miriše na gljive.Drugi glasovi, ali iznutra: duge jadikovke parnjaèe, bezoblièni popovi u magli idu u koloni u San Michele in Bosco.Nebo je odpepela. Magla uz rijeku, magla niz rijeku, magla koja grize ruke male prodavaèice žigica. Prolaznici s mostova koji vode na Išle ofDogs gledaju najniže nebo magle i sami obavijeni maglom, kao u nekom balonu obješenom ispod turobne magle za koju nisam vjerovao da ju je smrt toliko iscrpila. Miris željeznièke stanice i èaðe.Neko drugo svjetlo, blaže. Èini mi se da razabirem, kroz maglu, zvuk škotskih gajda koji se ponavlja u pustari.Drugi dugi san, možda. Zatim neko razvedravanje, kao u èaši vode i anisa...Bio je preda mnom, iako sam ga još uvijek vidio kao sjenku. Osjeæao sam kako mi je glava zbrkana, kao da sam se probudio nakon što sam previše popio. Mislim da sam s mukom nešto promrmljao, kao da sam u tom trenutku prvi put progovorio: "Slažu li se Posco reposco flagito s neodreðenom buduænošæu? Cujus regio ejus religio... je li to augs-burški mir ili je to praško izbacivanje kroz prozor?" a zatim: "Magla i na apeninskoj dionici Autosole, izmeðu Roncobi-laccia i Barberina del Muggela..."Nasmiješio mi se s razumijevanjem: "A sad dobro otvorite oèi i pokušajte pogledati oko sebe. Shvaæate li gdje smo?" Sada sam ga bolje vidio, imao je kutu - kako se to kaže? - bijelu. Skrenuo sam pogled, a uspio sam pomaknuti èak i glavu: soba je bila jednostavna i èista, nešto malo metalnog namještaja svijetlih boja, ja sam bio u krevetu, s cjevèicom utaknutom u ruku. S prozora je, kroz spuštene venecijane-re, ulazila oštrica sunca, proljeæe naokolo blista u zraku ipo9«poljima likuje. Prošaptao sam: "Mi smo... u bolnici, a vi... vi ste lijeènik. Je li mi bilo loše?""Da, bilo vam je loše, kasnije æu vam objasniti. Ali sada ste opet pri svijesti. Samo hrabro. Ja sam doktor Gratarolo. Oprostite što æu vam postaviti nekoliko pitanja. Koliko vam prstiju pokazujem?"To je ruka i to su prsti. A ima ih èetiri. Ima li ih èetiri?""Toèno. A koliko je šest puta šest?""Trideset šest, to je oèito." Misli su mi tutnjile u glavi, ali gotovo da su same dolazile. "Zbroj površina kvadrata... nad obje katete... jednak je površini kvadrata nad hipotenuzom.""Èestitam. Mislim daje to Pitagorin pouèak, a u gimnaziji sam imao dvojku iz matematike...""Pitagora Samošanin. Euklidovi elementi. Beznadna usamljenost paralela koje se nikada ne susreæu.""Èini se da je vaše pamæenje u odliènom stanju. Kad je veæ o tome rijeè, kako se zovete?"Eto, tu sam oklijevao. Pa ipak, imao sam ga na vrhu jezika. Nakon trenutka najnormalnije sam odgovorio."Zovem se Arthur Gordon Pym.""Vi se tako ne zovete."


Naravno da je Gordon Pym bio netko drugi. On se više nije vratio. Pokušao sam se nagoditi s lijeènikom."Zovite me... Ismail?""Ne, vi se ne zovete Ismail. Potrudite se."Jedna rijeè. Kao da lupaš o zid. A bilo mije lako reæi Euklid ili Ismail, kao izgovoriti eci peci pec, ti si mali zec. Ali reæi tko sam, bilo je kao okrenuti se natrag i eto ti zida. Ne, ne zid, pokušavao sam objasniti: "Nije to kao da osjeæam nešto èvrsto, to je kao da hodaš po magli.""Kakva je magla?" upitao je."Magla na nakostriješene brežuljke sipeæi silazi, a na maestralu urlièe i bjelasa se more... Kakva je magla?""Ne dovodite me u nepriliku, ja sam samo lijeènik. A osim toga, travanj je, ne mogu vam je pokazati. Danas je 25. travnja."10"Travanj je najokrutniji mjesec.""Nisam baš jako obrazovan, ali mislim da je to neki navod. Mogli ste reæi da je danas dan osloboðenja. Znate li koja je ovo godina?""Zasigurno je nakon otkriæa Amerike...""Zar se ne sjeæate nekog datuma, bilo kojeg datuma prije... vašeg buðenja?""Bilo kojeg? Tisuæu devetsto èetrdeset peta, završetak Drugog svjetskog rata.""Nije dovoljno. Ne, danas je 25. travnja 1991. Vi ste roðeni, èini mi se, krajem 1931., pa stoga samo što niste navršili šezdeset.""Niti pedeset devet i pol.""Izvrsno, što se tièe sposobnosti raèunanja. Vidite, imali ste, kako da to kažem, nezgodu. Iz nje ste se izvukli živi, èestitam. Ali oèigledno još uvijek nije sve u redu. Blaži oblik retrogradne amnezije. Ne brinite, ponekad kratko traju. Budite ljubazni, odgovorite na još neka pitanja. Jeste li oženjeni?""Vi mi to recite.""Da, oženjeni ste, vrlo ljupkom gospoðom koja se zove Paola i koja je bila uz vas dan i noæ, tek sam je juèer naveèer prisilio da ode kuæi, inaèe bi se srušila. Sada kad ste se probudili, nazvat æu je, ali morat æu je pripremiti, a prije toga moramo napraviti i druge provjere.""A što ako je zatim zamijenim za šešir?""Što kažete?""Postoji muškarac koji je zamijenio svoju ženu za šešir.""A, Sacksova knjiga. Poznati sluèaj. Vidim da ste naèitan. Ali to nije vaš sluèaj, inaèe biste veæ mene zamijenili za peæ. Nemojte se zabrinjavati, možda je neæete prepoznati, ali je neæete zamijeniti za šešir. Vratimo se vama. Dakle, zovete se Giambattista Bodoni. To vam ništa ne govori?"Sada je moje pamæenje letjelo poput jedrilice meðu brdima i udolinama, po beskrajnom obzoru. "Giambattista Bodoni je bio slavni tiskar. Ali siguran sam da to nisam ja. Mogao bih èak biti i Napoleon i bilo bi isto kao Bodoni.""Zašto ste rekli Napoleon?"11

"Zato što je Bodoni bio iz Napoleonova razdoblja, više ili manje. Napoleon Bonaparte, roðen na Korzici, prvi konzul, ženi Josephinu, postaje carem, osvaja pola Europe, gubi kod Waterlooa, umire na Svetoj Heleni, peti svibnja 1821., on bje kao nepomièan.""Morat æu se vratiti k vama s enciklopedijom, ali koliko se sjeæam, vaše je pamæenje dobro. Ali se ne sjeæate tko ste.""Je li to loše?""Da budem pošten, dobro nije. Ali niste prvi kome se dogaða takva stvar, izaæi æemo iz toga."Zatražio je da podignem desnu ruku i da si dotaknem nos. Odlièno sam shvaæao što su desnica i nos. Pun pogodak. Ali je osjeæaj bio posve nov. Dotaknuti si nos to je kao da ti je oko navrh kažiprsta i gledaš se u lice. Imam nos. Gratarolo me nekakvim malim èekiæem kucnuo po koljenu, zatim tu i tamo po nozi i po stopalima. Lijeènici ocjenjuju reflekse. Èini se da su refleksi dobri. Na kraju sam se osjeæao iscrpljenim i mislim da sam ponovno zaspao.Probudio sam se na nekom mjestu i promrmljao kako nalikuje kabini svemirskog broda, kao u filmovima (kakvim filmovima, pitao je Gratarolo, u svim, odgovorio sam, opæenito, zatim sam naveo Star Trek). Èinili su mi stvari koje nisam shvaæao, aparatima kakve nikad nisam vidio. Mislim da su mi zagledali u unutrašnjost glave, ali sam ih bez razmišljanja puštao da rade, uljuljkan laganim brujanjima i povremeno bih se ponovno uspavao.Kasnije (ili iduæeg dana?), kad se Gratarolo vratio, baš sam istraživao krevet. Opipavao sam plahte, lagane, glatke,


ugodne na dodir; osim deke koja je pomalo bockala jagodice prstiju; okretao sam se i rukom lupao po jastuku, uživajuæi u èinjenici da propada u njega. Èinio sam pljus pljus i silno se zabavljao. Gratarolo me upitao mogu li ustati iz kreveta. Uspio sam uz pomoæ sestre, stajao sam na nogama, iako mi se u glavi još vrtjelo. Osjeæao sam kako mi noge gaze pod, a glava mi je visoko gore. Tako se dakle stoji na nogama. Na napetoj niti. Kao mala sirena.12"Samo hrabro, pokušajte otiæi u kupaonicu i oprati zube Tamo bi trebala biti èetkica za zube vaše supruge." Rekao sam mu kako se zubi nikada ne peru tuðom èetkicom, a on je primijetio da supruga nije stranac. U kupaonici sam se vidio u ogledalu. Barem sam bio prilièno siguran da sam to ja, jer zrcala, zna se, odražavaju ono što je pred njima. Blijedo i iscrpljeno lice, duga brada, dva povelika podoènjaka. Baš dobro, ne znam tko sam, ali otkrivam da sam èudovište. Ne bih se volio susresti noæu u pustoj ulici. Mister Hyde. Ras-poznao sam dva predmeta, jedan se zasigurno zove pasta za zube, a drugi èetkica. Treba zapoèeti s pastom, iscijediti tubicu. Vrlo ugodan osjeæaj, trebao bih to èesto èiniti, ali se u odreðenom trenutku treba zaustaviti, ta bijela pasta na poèetku napravi plop, poput mjehura, ali potom sva izaðe kao le serpent aui danse. Ne cijedi više, inaèe æeš uèiniti kao Broglio s mekim sirevima stracchinima. Tko je Broglio?Pasta je odliènog okusa. Odlièno, reèe vojvoda. To je wel-lerizam. To su dakle okusi: nešto što ti miluje jezik, ali i nepce, a èini se da je jezik taj koji raspoznaje okuse. Okus mente - y la hierbabuena, a las cinco de la tarde... Odluèio sam i uèinio ono što svi èine u takvim sluèajevima, brzo, ne razmišljajuæi previše: prvo sam èetkao gore i dolje, zatim slijeva nadesno, zatim po svim zubima. Zanimljivo je osjetiti èekinje kako ulaze izmeðu dva zuba, vjerujem da æu od sada nadalje prati zube svaki dan, lijepo je. Prešao sam èetkicom i po jeziku. Osjeti se kao neki ježur, ali napokon, ako se previše ne pritisne dobro je, i upravo je to trebalo, jer su mi usta bila puna naslaga. A sada, pomislio sam, treba isprati. Nalio sam vodu iz slavine u èašu i prinio je ustima, radosno zaèuðen zvukom koji je stvarala, još boljim ako se zabaci glava i... progrglja? Grgljanje je dobro. Napuhao sam obraze, a zatim sve izbacio. Sve sam ispljunuo. Pljussss.... slap. Usnama se sve može napraviti, vrlo su pokretljive. Okrenuo sam se, Gratarolo je bio tamo i promatrao me kao da sam cirkuska atrakcija, pa sam ga upitao je li to dobro.Savršeno, rekao mije. Moje su automatske radnje, objasnio je, sasvim u redu.13IV"Èini se daje ovdje gotovo normalna osoba." primijeti sam, "samo što to možda nisam ja.""Vrlo duhovito, a i to je dobar znak. Ispružite se ponovno evo, pomoæi æu vam. Recite mi: što ste upravo uèinili?""Oprao sam zube, vi ste to zatražili od mene.""Naravno, a prije no što ste oprali zube?""Bio sam na ovom krevetu, a vi ste mi govorili. Rekli ste mi da je sada travanj 1991.""Upravo tako. Kratkotrajno pamæenje funkcionira. Recite, sjeæate li se sluèajno koje je marke pasta za zube?""Ne. A trebao bih?""Nikako. Marku ste zacijelo vidjeli dok ste tubicu uzimali u ruku, ali kad bismo morali registrirati i saèuvati sve podražaje koje primamo, naše bi pamæenje bilo zbrka. Zbog toga odabiremo, filtriramo. Uèinili ste ono što svi èine. Ali pokušajte se sjetiti najznaèajnije stvari koja vam se dogodila dok ste prali zube.""Kad sam èetkicom prešao preko jezika.""Zašto?""Jer su mi usta bila puna naslaga, a nakon toga sam se osjetio bolje.""Vidite? Izdvojili ste element najizravnije povezan s vašim osjeæajima, s vašim željama i ciljevima. Ponovno osjeæate.""Lijep je osjeæaj èetkati jezik. Ali ne sjeæam se da sam ga ikad prije èetkao."- "Doæi æemo do toga. Vidite, gospodine Bodoni, pokušavam vam to objasniti bez kompliciranih rijeèi, ali nezgoda je sigurno utjecala na neka podruèja vašeg mozga. Mi sada, iako svakoga dana izaðe neka nova studija, o cerebralnim podruèjima ne znamo još onoliko koliko bismo željeli. Osobito što se tièe raznih vrsta pamæenja. Usudio bih se reæi da bismo, da se ovo što vam se dogodilo sada dogodilo za deset godina, bolje znali voditi vaš sluèaj. Nemojte me prekidati, shvatio sam, da vam se to dogodilo prije stotinu godina veæ biste bili u ludnici i gotova prièa. Danas o tome znamo više, ali ne dovoljno. Primjerice, da niste mogli govoriti, odmah bih znao koje je podruèje zahvaæeno..."14"Brokin centar.""Bravo. Ali Brokin je centar otkriven prije više od stoti nu godina. Meðutim, još je uvijek predmet rasprave gdje ti mozak èuva sjeæanja, što sigurno ne ovisi samo o jednom podruèju. Ne želim vam dosaðivati znanstvenim terminima koji bi vam uz ostalo poveæali zbrku u glavi - znate, kad vam zubar nešto napravi na zubu vi ga nekoliko dana i dalje


dotièete jezikom, ali kad bih vam rekao, recimo, da za vaš hi-pokampus nisam toliko zabrinut kao za vaše èeone režnjeve i, možda, za desnu orbitofrontalnu koru, vi biste se pokušali tamo dotaknuti, a to nije isto kao istraživati usta jezikom. Frustracije bez kraja. Stoga zaboravite što sam vam upravo rekao. A osim toga, svaki je mozak razlièit od drugih, a naš mozak je izvanredno prilagodljiv, može se dogoditi da za neko vrijeme bude sposoban nekom drugom podruèju povjeriti ono što ošteæeno podruèje više ne može obavljati. Pratite li me, jesam li dovoljno jasan?""Vrlo jasan, nastavite. Ali zar vam ne bi bilo jednostavnije reæi da sam ja onaj iz Collegna bez pamæenja?""Vidite kako se sjeæate èovjeka iz Collegna koji je izgubio pamæenje, tog klasiènog sluèaja? Jedino se sebe, što nije klasièan sluèaj, ne sjeæate.""Više bih volio da sam zaboravio Collegno i da se sjeæam gdje sam roðen.""Bio bi to rjeði sluèaj. Vidite, odmah ste prepoznali tubu paste za zube, ali se ne sjeæate da ste oženjeni - a u stvari sjeæanje na dan vlastita vjenèanja i prepoznavanje zubne paste ovise o dvije razlièite moždane mreže. Imamo razlièite vrste pamæenja. Jedno se zove implicitnim i omoguæuje nam da bez napora izvodimo niz stvari koje smo nauèili, poput pranja zuba, ukljuèivanja radija ili vezivanja kravate. Nakon eksperimenta sa zubima, spreman sam se okladiti da znate pisati, a možda èak znate voziti auto. Kad nam pomaže implicitno pamæenje, nismo èak ni svjesni da se sjeæamo, djelujemo automatski. Zatim je tu eksplicitno pamæenje, ono po kojemu se sjeæamo i znamo da se sjeæamo. Ali ovo eksplicitno pamæenje je dvojno. Jedno je ono koje se sada naziva semantièkim15pamæenjem, javnim pamæenjem, ono po kojem se zna da u lastavica ptica, da ptice lete i imaju perje, ali i daje Napoleor umro... onda kad ste to rekli. I èini mi se daje to pamæenje > vas u redu, možda èak i suviše, jer vidim da vam je dovolji x dati input i poèinjete povezivati sjeæanja koja bih ozna< : školskima, ili pribjegavati ustaljenim izrazima. No, to je prvo koje se stvara i u djeteta; dijete brzo nauèi prepoznat; automobil ili psa i stvoriti opæe sheme, zbog èega æe, kad je jednom vidjelo vuèjaka, a rekli su mu daje to pas, i kad vidi labradora reæi daje pas. Meðutim, djetetu æe trebati više vremena da razradi drugu vrstu eksplicitnog pamæenja koje zovemo epizodnim ili autobiografskim. Kad vidi psa, ono se nije u stanju odmah sjetiti daje mjesec dana ranije bilo u bakinu vrtu i vidjelo psa te daje ono samo doživjelo oba ta iskustva. Epizodno pamæenje uspostavlja veze izmeðu onoga što smo danas i onoga što smo bili, inaèe kad kažemo 'ja' mislimo samo na ono što osjeæamo sada, ne na ono što smo osjeæali ranije, što se upravo gubi u magli. Vi niste izgubili semantièko pamæenje veæ epizodno, to jest epizode svog života. Dakle, rekao bih da znate sve ono što znaju i drugi, pa pretpostavljam kad bih vas upitao koji je glavni grad Japana...""Tokio. Atomska bomba na Hirošimu. General MacAr-thur...""Dosta, dosta. Vi kao da se sjeæate svega onoga što se doznali, jer ste to negdje proèitali ili èuli, ali ne i onoga što je povezano s vašim izravnim iskustvima. Vi znate daje Na-poleon poražen kod Waterlooa, ali pokušajte mi reæi sjeæate li se svoje majke.""Mama je samo jedna, mama je uvijek mama... Ali svoje se mame ne sjeæam. Pretpostavljam da sam imao majku, jer znam daje to zakon vrste, ali... eto... to je magla. Slabo mije, doktore. Grozno. Dajte mi nešto da me ponovno uspava.""Sad æu vam dati nešto, veæ sam previše od vas tražio. Lijepo se ispružite, eto tako... Ponavljam vam, to se dogaða, ali se i lijeèi. Uz mnogo strpljenja. Reæi æu da vam donesu nešto za piæe, èaj na primjer. Volite li èaj?""Možda da, a možda i ne."16*¦ * *Donijeli su mi èaj. Bolnièarka mije pomogla da sjedne a oslonjen na jastuke i stavila pokraj mene kolica. Nalila >• vodu koja se pušila u šalicu u kojoj je bila vreæica. S polako, vrelo je, rekla je. Kako polako? Njuškao sam šah. i osjeæao neki miris, dolazilo mije da kažem, po dimu. / lio sam isprobati okus èaja, pograbio sam šalicu i gumu i Užasno. Vatra, plamen, udar u ustima. To je dakle vreli ca Tako mora biti i s kavom ili kamilicom, o èemu svi prièaju Sada znam što znaèi opeci se. Svi znaju da ne treba diran vatru, ali nisam znao u kojem se trenutku može dotaknuti vruæa voda. Moram nauèiti razumjeti granice, trenutak kad možeš ono što prije nisi mogao. Mehanièki sam puhao u tekuæinu, zatim sam je miješao žlièicom dok nisam odluèio da bih opet mogao pokušati. Sada je èaj bio mlak i ugodan za piæe. Nisam bio siguran kakav je okus èaja, a kakav okus šeæera, jedan je trebao biti opor, a drugi sladak, ali koji je sladak, a koji je opor? No, cjelina mi se sviðala. Uvijek æu piti èaj sa šeæerom. Ali ne vruæ.Èaj me smirio i opustio, pa sam zaspao.Ponovno sam se probudio. Možda zato što sam u snu èešao prepone i mošnje. Oznojio sam se pod pokrivaèem. Rane od dekubitusa? Prepone su vlažne, ali kad ih prejako trljaš, nakon prvotnog dojma snažnog zadovoljstva, osjeæa se neugodno trenje. S mošnjama je ljepše: prelaziš prstima preko njih, rekao bih nježno, ne pritišæuæi testise i osjetiš nešto zrnasto i blago dlakavo; lijepo je èeškati se po mošnjama, nije da svrbež odmah nestane, èak postaje jaèim, ali onda je još ljepše nastaviti. Zadovoljstvo je prestanak boli, ali svrbež nije bol, to je poziv da si priskrbiš zadovoljstvo.


Zov puti. Popuštajuæi mu, èiniš grijeh. Razborit mladiæ usne ležeæi na leðima ruku prekriženih na grudima, kako u snu ne bi poèinio neèista djela. Èudna stvar, taj svrbež. A i moja muda. Ti si mudonja. Ovaj baš ima muda.Otvorio sam oèi. Preda mnom je bila gospoða, ne baš mlada, uèinilo mi se preko pedeset, s boricama oko oèiju,C. -':

ali blistava lica, još svježeg. Poneki sijedi pramen, gotovo neprimjetan, kao da ga je namjerno izbijelila, kao znak koke-terije, gotovo kao da kaže ne želim izgledati kao djevojka, ali dobro nosim godine. Bila je lijepa, ali je kao mlada morala biti prekrasna. Milovala mije èelo."Yambo", rekla mi je."Koji Jambo, gospoðo?""Ti si Yambo, tako te svi zovu. A ja sam Paola. Tvoja supruga. Prepoznaj eš li me?""Ne gospoðo, oprosti, ne Paola, strašno mije žao, lijeènik ti je sigurno objasnio.""Objasnio mije. Više ne znaš što se dogodilo tebi, ali izvrsno znaš ono što se dogodilo drugima. Buduæi da sam ja dio tvoje osobne prièe, ne znaš da smo oženjeni više od trideset godina, moj Yambo. A imamo i dvije kæeri, Carlu i Nicolettu i tri predivna unuèica. Carla se rano udala i ima dvoje djece, Alessandra od pet i Luèu od tri godine. Giangio, Giangiaco-mo, Nicolettin sin, takoðer ima tri godine. Roðaci blizanci, govorio si. A bio si... jesi... i opet æeš biti predivan djed. Bio si i dobar otac.""A... jesam li dobar muž?"Paola je podigla pogled prema stropu: "Još smo tu, zar ne? Recimo da u trideset godina života ima i uzleta i padova. Svi su te uvijek smatrali zgodnim èovjekom...""Jutros, juèer, prije deset godina, vidio sam u zrcalu grozno lice."" Nakon onoga što ti se dogodilo, to je najmanje važno. Ali bio si, i još uvijek jesi, zgodan èovjek, imaš neodoljiv osmijeh i poneka ti nije odoljela. Nisi ni ti, uvijek si govorio da se svemu može oduprijeti osim napasti.""Molim te da mi oprostiš.""Eto, poput onih koji su gaðali Bagdad inteligentnim raketama, a zatim se isprièavali što je poginulo nešto civila.""Rakete na Bagdad? Toga nema u Tisuæu tjednoj noæi.""Bio je rat, Zaljevski rat, sada je završen, ili možda nije. Irak je izvršio invaziju na Kuvajt, umiješale su se zapadne zemlje. Zar se nièega ne sjeæaš?"18"Lijeènik kaže daje epizodno pamæenje - ono koje je kor. mene izgleda otišlo u tilt- povezano s osjeæajima. Možda projektili na Bagdad u meni izazivali neke osjeæaje.""I te kako. Uvijek si bio uvjereni pacifist i taj te rat uznemirio. Prije gotovo dvjesto godina Maine de Biran je likovao tri vrste pamæenja, ideje, osjeæaje i navike. Ti par; ideje i navike, ali ne pamtiš osjeæaje, a baš oni najviše ; padaju tebi.""A kako ti znaš sve te lijepe stvari?""Po struci sam psiholog. Ali èekaj trenutak: upravo si re kao daje tvoje epizodno pamæenje otišlo u tilt. Zašto si upotrijebio taj izraz?""Pa tako se kaže.""Da, ali to je nešto što se dogaða kod flipera, a ti si... bio si lud za fliperima, poput djeteta.""Znam što je fliper. Ali ne znam tko sam ja, razumiješ? Magla u dolini rijeke Pad. Kad je o tome rijeè, gdje smo?""U dolini Pada. Živimo u Milanu. U zimskim se mjesecima iz naše kuæe vidi magla u parku. Živiš u Milanu i baviš se antikvarnim knjižarstvom, imaš studio starih knjiga.""Prokletstvo faraona. Kad veæ jesam Bodoni, a krstili su me imenom Giambattista, drugaèije i nije moglo završiti.""Završilo je kako valja. U tvom te zvanju smatraju struènjakom, nismo milijunaši, ali živimo dobro. Pomoæi æxx ti, oporavi! æeš se malo-pomalo. Moj Bože, kad samo pomislim, mogao si se više i ne probuditi, a ovi su lijeènici bili sjajni, na vrijeme su te pokupili. Ljubavi moja, mogu li ti zaželjeti dobrodošlicu? Èini se kao da me susreæeš prvi put. Dobro, da te sretnem, sada, prvi put, svejedno bih se udala za tebe. U redu?""Vrlo si draga. Trebam te. Ti si jedina koja mi može isprièati mojih posljednjih trideset godina.""Trideset i pet. Susreli smo se na sveuèilištu, u Torinu, ti si baš trebao diplomirati, a ja sam bila brucošica izgubljena na hodnicima Palazza Campana. Upitala sam te gdje je neka dvorana, ti si me odmah upecao i zaveo naivnu gimnazijalku. Zatim, jedno za drugim, bila sam premlada, ti si19

potom proveo tri godine u inozemstvu. Nakon toga smo poèeli živjeti zajedno govoreæi kako je to za probu, najzad


sam ostala trudna pa smo se vjenèali, jer si bio plemenit èovjek. Ne, oprosti, i zato što smo se voljeli, stvarno, a osim toga sviðalo ti se postati ocem. Samo hrabro, tata, pomoæi æu ti da se svega sjetiš, vidjet æeš.""Osim ako sve ovo nije neka urota, pa se ja u stvari zo vem Sreæko Otpiraè i bavim se provalništvom, a ti i Grata rolo mi pripovijedate gomilu gluposti, jer ste možda, recim« tajni agenti, trebate mi dati lažni identitet kako biste m< poslati da špijuniram s one strane Berlinskog zida, Ipcres> Files, pa...""Nema više Berlinskog zida, srušili su ga, a i rusko car stvo odlazi k vragu...""Isuse, okreneš na trenutak glavu i vidi što se dogodi. U redu, šalio sam se, vjerujem ti. Što su to Brogliovi stracchi-ni?""Kako? Stracchino je mekani sir, ali tako ga zovu u Pije-montu, dok se ovdje u Milanu zove crescenza. Zašto govoriš o stracchinima?""Bilo je to dok sam gnjeèio tubu paste za zube. Èekaj. Postojao je neki slikar koji se zvao Broglio, nije uspijevao živjeti od svojih slika, ali nije htio raditi, jer je govorio da ima neurozu. Èini se da je to bila isprika kako bi ga sestra uzdržavala. Konaèno mu prijatelji pronalaze posao u nekom poduzeæu koje je proizvodilo ili prodavalo sireve. Prolazio je ispred velike hrpe stracchina umotanih u pakete od polu-prozirnog voštanog papira i nije se uspio oduprijeti iskušenju, zbog neuroze (govorio je): uzimao ih je jednog po jednog i gnjec, gnjeèio ih dok meki sir nije poèeo izlaziti iz paketa. Nakon što je uništio stotinjak stracchina dobio je otkaz. Sve zbog neuroze, govorio je da su za njega sgnache i strachen bili požuda. Bogami, Paola, pa ovo je sjeæanje iz djetinjstva! Zar nisam izgubio sjeæanje na svoja prošla iskustva?"Paola se poèela smijati: "Oprosti, sad mi pada na pamet. Naravno, to je nešto što si saznao kao dijete. Ali si èesto prièao tu zgodu, postala je dijelom tvog repertoara, može20se reæi, uvijek si nasmijavao svoje goste prièom o slikare vim stracchinima, a oni su je potom preprièavali drugima Nažalost, ti se ne sjeæaš nekog svog iskustva, jednostavni znaš prièu koju si mnogo puta izrecitirao i koja je za te'tx postala (kako bih to rekla?) javnim dobrom, poput prièe i Crvenkapici.""Veæ si mi postala neophodnom. Zadovoljan sam što s mi žena. Hvala ti što postojiš, Paola.""Moj Bože, još prije mjesec dana bi rekao daje to kiè izra koji se koristi u sapunicama...""Moraš mi oprostiti. Ne uspijevam reæi ništa što mi dola;' iz srca. Nemam osjeæaja, imam samo izreke vrijedne spe« mena.""Jadni dragi.""I to mi se èini ustaljenim izrazom.""Glupane jedan."Ova me Paola stvarno voli.Proveo sam mirnu noæ, tko zna što mije Gratarolo stavio u venu. Budio sam se postupno i vjerojatno su mi oèi još bile zatvorene, jer sam èuo Paolin glas koji je šaptao, bojeæi se da me probudi: "A zar to ne bi mogla biti psihogena amnezija?""Ništa nije iskljuèno," odgovorio je Gratarolo, "uzrok ovakvim nesreæama uvijek mogu biti neodredive napetosti. Ali vidjeli ste kartone, ošteæenja postoje."Otvorio sam oèi i rekao dobar dan. Bile su tu i dvije žene i troje djece, nikad ih nisam vidio, ali sam pretpostavljao tko su. Bilo je užasno, hajde još nekako žena, ali kæeri, moj Bože, one su krv tvoje krvi, a unuci još i više, tima dvjema djevojkama su oèi blistale sreæom, djeca su se htjela popeti na krevet, hvatala su me za ruku i govorila mi bok djede, a ja ništa. Nije bilo èak ni magle, bila je, kako to reæi, apatija. Ili se to kaže ataraksija? Kao da gledam životinje u zoološkom vrtu, mogli su biti majmunèiæi ili žirafe. Naravno da sam se smješkao i govorio ljubazne rijeèi, ali sam iznutra bio prazan. Na pamet mi je pala rijeè sgurato, ali nisam21

znao što znaèi. Upitao sam Paolu: to je pijemontski izraz koji oznaèava dobro oprani lonac koji si zatim dobro istrljao žicom, kako bi postao kao nov, sjajan sjajan da èišæi ni ne može biti. Eto, tako sam se i ja osjeæao potpuno sgurato. Gratarolo, Paola i djevojke utiskivali su mi u glavu tisuæe pojedinosti iz moga života, no bilo je to kao da suhi grah upada u lonac, a ostaje sirov, ne otapa se ni u kakvoj juhi i ni u kakvom vrhnju, ništa što bi mi potaklo okus, ništa što bih poželio ponovno kušati. Uèio sam stvari koje su se dogodile meni, kao da su se dogodile nekom drugom.Milovao sam djecu i osjeæao njihov miris, ali ga nišani mogao definirati, osim daje vrlo nježan. Jedino mije padati na pamet da su to mirisi svježi poput djeèje puti. 1 doisui moja glava nije bila prazna, tamo su se vrtjela sjeæanja ko nisu moja, markiza je u pet izašla usred našeg životna pura Ernesto Sabato i djevojèica dolaze iz polja, Abraham roèi Izaka Izak rodi Jakova Jakov rodi Judu, Roko i njegova bra æa, zvonik otkucava svetu ponoæ i tada ugledah njihalo, na


rukavcu jezera Como spavaju ptice dugih krila, monsieurs les anglaisje me suis couche de bonne heure, ovdje se stvara Italija ili se ubija mrtav èovjek, tu quoque alea, vojnik koji bježi zaustavi se, lijep si, braæo Italije potrudite se još malo, plug koji zaore brazdu dobar je i za drugi put, Italija je stvorena, ali se ne predaje, borit æemo se u sjeni i brzo je veèer, tri žene oko srca a bez vjetra, nesvjesno barbarsko koplje sa šiljkom kojem si pružao ruku djetešca, ne traži rijeè poludjelu od svjetla, od Alpa do Piramida išao je u rat i stavio kacigu, živahne moje rijeèi naveèer za one èetiri pošalice od njih tucet, uvijek slobodna na pozlaæenim krilima, zbogom planine koje izvirete iz voda, ali moje je ime Lucija, ili Va-lentino brbljavi Valentino, Guido htio bih da nebo promijeni boju, upoznah podrhtavanje oružja ljubavi, de la musiaue ou marchent des colombes, svježa i bistra je noæ i voða, prosvjetljujem se pobožno govedo, iako je govorenje uzaludno vidio sam ih u Pontidi, a u rujnu idemo tamo gdje cvjetaju limuni, ovdje poèinje pustolovina Pelejeva Ahila, mjesecom osunèana reci mi što èiniš, u poèetku je zemlja bila kao ne-22pokretna, Licht mehr Licht uber alles, kontesa, što je to uopæe život? tri æuka na komodi. Imena, imena, imena, Angelo Dall'Oca Bianca, lord Brummell, Pindar, Flaubert, Disraeli. Remigio Žena, Jurasik, Fattori, Straparola i ugodne noæi, Pompadour, Smith and Wesson, Rosa Luxemburg, Ženo Co-sini, Palma Stariji, arheopteriks, Ciceruacchio, Matej Marko Luka Ivan, Pinokio, Justina, Mana Goretti, bludnica Taida govnavih noktiju, osteoporoza, Saint Honore, Bakta Ekba-tana Perzepolis Suza Arbela Aleksandar i gordijski èvor.Enciklopedija je padala po meni u rasutim listovima i dolazilo mi je da se branim rukama kao usred roja pèela. A u meðuvremenu su djeca govorila djede, znao sam da bih ih trebao voljeti više nego samog sebe, a nisam znao koga zvati Giangio, koga Alessandro, a koga Luèa. Znao sam sve o Aleksandru Velikom, a ništa o mom malenom Alessandru.Rekao sam da se osjeæam slabim i da želim spavati. Izašli su, a ja sam zaplakao. Suze su slane. Dakle, još imam osjeæaje. Da, ali nove, od danas. Oni od nekada više nisu bili moji. Tko zna, pitao sam se, jesam li ikada bi religiozan: sigurno sam, kako god bilo, izgubio dušu.Sljedeæeg me jutra, bila je tu i Paola, Gratarolo posjeo za stoliæ i pokazao mi cijeli niz obojenih kvadratiæa, vrlo mnogo njih. Pružio mi je jednoga i zapovjedio da kažem koje je boje. Din din din crvena cipelica, din din din koje boje je? Boja drijemeža, boja ciklame, izaði van ili stižu garibaldinci! Sa sigurnošæu sam prepoznao prvih pet ili šest boja, crvenu, žutu, zelenu i tako dalje. Naravno da sam rekao A noir, E blanc, I rouge, U vert, O Bleu, voyelles, je dirais quelque jour vos naissance latentes, ali sara primijetio da pjesnik ili netko u njegovo ime laže. Što znaèi daje A crno? Èinilo se kao da sam po prvi put otkrio boje: crvena je bila vrlo živahna, žarko crvena, èak i previše jaka - ne, možda je jaèa bila žuta, poput svjetla koje mi se iznenada upalilo pred oèima. Zelena mi je davala osjeæaj mira. Problem je nastao s drugim kvadratiæima. Koja je ovo? Zelena, govorio sam, ali23je Gratarolo bio uporan, koja vrsta zelene, po èemu je drugaèija od one druge? Hmm. Paola mi je objašnjavala da je jedna zelena boje sljeza, a druga boje graška. Sljez je vrsta biljke, odgovorio sam, a grašak povræe koje se jede, bobice unutar dugaèke i kvrgave mahune, ali nisam nikada vidio ni sljez ni grašak. Nemojte se zabrinjavati, govori Gratarolo, u engleskome ima više od tri tisuæe naziva boja, ali ljudi ih obièno znaju nabrojati najviše osam, u prosjeku znamo prepoznati dugine boje, crvenu, naranèastu, žutu, zelenu, plavu, modru i ljubièastu, ali veæ izmeðu modre i ljubièaste ljudi ne znaju dobro razlikovati. Treba mnogo iskustva da bi se znalo razlikovati i imenovati nijanse, a slikar to zna raditi bolje od, recimo, taksista, kojemu je dovoljno raspoznava boje na semaforu.Gratarolo mi je dao papir i olovku. Pišite, rekao mi Napisao sam "Što dovraga trebam pisati?" i èinilo mi nikada ništa drugo i nisam radio, flomaster je bio mek dobro je klizio papirom. "Pišite ono što vam padne na met," rekao je Gratarolo.Pamet? Napisao sam: ljubav što mi u mislima govori, ljubav što pokreæe sunce i druge zvijezde, zvijezde u kojima je zapisan naš život, èesto sam u životu susretao zlo, ah živote ah živote moj ah srce srca ovoga, srcu se ne nareðuje, De Amicis, od prijatelja me saèuvaj Bože, o Bože s nebesa da sam lastavica, da sam vatra zapalio bih svijet, živjeti plam-teæi i ne osjeæati zlo, zlo ne èiniti i straha ne imati, strah èini devedeset osamdeset sedamdeset tisuæu osam stotina šezdeset, ekspedicija Garibaldijevih tisuæu drugova, tisuæu i ne više tisuæu, èuðenje dvije tisuæite i pjesnici su èuðenje na svijetu."Napiši nešto iz svoga života," rekla je Paola. "Što si radio s dvadeset godina?" Napisao sam: "Imao sam dvadeset godina. Nikome ne bih dopustio reæi kako je to najljepše doba života." Lijeènik me upitao što mi je prvo palo na pamet kad sam se probudio. Napisao sam: "Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio zatekao se u svom krevetu pretvoren u kukca."24"Možda je to dovoljno, doktore," rekla je Paola. "Nemojte ga previše prepustiti tim asocijativnim lancima, inaèe æe mi


poludjeti.""Da, a sada vam izgledam zdrav?"Gotovo iznenada Gratarolo mi je zapovjedio: "A sad se potpišite, bez razmišljanja, kao daje to èek."Bez razmišljanja. Napisao sam "GBBodoni", sa završnom viticom i okruglom toèkom na i."Vidite? Vaša glava ne zna tko ste, ali vaša ruka zna. Bilo je to predvidivo. Probajmo još nešto. Prièali ste mi o Napoleo nu. Kako je izgledao?""Ne uspijevam dozvati njegovu sliku. Dovoljna je rijeè."Gratarolo je upitao Paolu znam li crtati. Èini se da nisam neki umjetnik, ali se snalazim toliko da ponešto naèrèkam Zatražio je da mu nacrtam Napoleona. Napravio sam nešto ovakvo. "Nije loše," komentirao je Gratarolo, "nacrtali ste svoju mentalnu shemu Napoleona, trorog, ruka u prsluku. Sada æu vam pokazati niz slika. Prvi niz, umjetnièka djela."Dobro sam reagirao: Mona Lisa, Manetova Olimpija, a ovo je neki Picasso ili netko tko ga dobro oponaša."Vidite da ih prepoznajete? Sad prelazimo na suvremene osobe."25I na drugi niz fotografija, osim ponekog lica koje mi ništa nije govorilo, odgovorio sam na zadovoljavajuæi naèin: Greta Garbo, Einstein, Toto, Kennedv, Moravia i kojim su se poslom bavili. Gratarolo me upitao što im je zajednièko. To što su slavni? Ne, to nije dovoljno, nešto drugo. Oklijevao sam."To da su sada svi pokojni," rekao je Gratarolo."Kako, zar i Kennedv i Moravia?""Moravia je umro krajem prošle godine, a Kennedv je ubijen u Dallasu 1963.""O jadnici, žao mi je.""To što se ne sjeæate Moravije gotovo je normalno, umr je nedavno, vidi se da niste imali dovoljno vremena utvrdi dogaðaj u semantièko pamæenje. Meðutim, ne razumijen ovo za Kennedvja, to je stara prièa, za enciklopediju.""Jako gaje potresla prièa o Kennedvju," rekla je Paoi. "Možda se Kennedv spojio s njegovim osobnim sjeæanjemGratarolo je izvukao druge fotografije. Na jednoj su b; dvije osobe, a prva sam sigurno bio ja, poèešljan i pristoji odjeven, neodoljiva osmijeha, kako je rekla Paola. I druga osoba imala simpatièno lice, ali nisam znao tko je."To je Gianni Laivelli, tvoj najbolji prijatelj," rekla ]< la. "Sjedili ste u istoj klupi od osnovne do srednje škole."A tko su ovi?" upitao je Gratarolo izvlaèeæi drugu fotoi fiju. Bila je to stara fotografija, ona s frizurom iz tridest i < u bijeloj haljini pristojno izrezanoj, s nosiæem kao krumpir æem, malim, malim, majušnim, a on sa savršenim razdjel) kom, možda s malo briljantina, izražena nosa, vrlo otvorena osmjeha. Nisam ih prepoznao (umjetnici? Ne, premalo glamoura i premalo poziranja, možda mladi braèni par), ali sam osjetio kao neko stezanje u gornjem dijelu želuca i - ne znam kako to reæi - blagu nesvjesticu.Paola je to primijetila: "Yambo, to su tvoji mama i tata na dan vjenèanja.""Jesu li još živi?" upitao sam."Nisu, odavno su umrli. U automobilskoj nesreæi.""Uznemirili ste se gledajuæi tu sliku," rekao mi je Gratarolo. "Neke slike u vama nešto bude. To veæ jest neki put."26"Ma kakav put, kad nisam u stanju pronaæi ni tatu i mamu u toj vražjoj crnoj rupi," uzviknuo sam. "Vi mi kažete da su ovo dvoje bili moji majka i otac, sada to znam, ali to je sjeæanje koje ste mi vi dali. Od sada nadalje sjeæat æu se te slike, a ne njih.""Tko zna koliko ste se puta, u ovih posljednjih trideset godina, sjetili njih i zato što ste stalno gledali tu sliku. Ne razmišljajte o pamæenju kao o skladištu gdje odlažete sjeæanja i zatim ih vadite onakva kakva su se uèvrstila prvi put," rekao je Gratarolo. "Ne bih želio biti previše struèan ali pamæenje je stvaranje novog profila živèanog uzbuðenja. Pretpostavimo da vam se na nekom mjestu dogodilo neko drugo neugodno iskustvo. Kada se kasnije sjeæate tog mjesta ponovno aktivirate onaj prvi obrazac živèanog uzbuðenja, sa sliènim ali ne jednakim profilom uzbuðenja koje je bilo izvorno stimulirano. Stoga æete, sjeæajuæi se, osjetiti nelagodu. U stvari, sjeæanje je obnavljanje, èak i na temelju onoga što smo saznali ili rekli nakon nekog vremena. To je normalno, tako se mi sjeæamo. Govorim vam to kako bih


vas ohrabrio da reaktivirate profile pobuðivanja, tako da svaki put ne kopate kao opsjednuti da biste pronašli nešto što je veæ tu, svježe kakvo vjerujete da ste ga pohranili prvi put. Lik vaših na ovoj slici je ono što smo vam mi pokazali i što mi vidimo. Vi trebate krenuti od te slike kako biste ponovno sastavili nešto drugo, i samo to æe biti vaše sjeæanje. Sjeæati se to je posao, nije luksuz.""Mraèna i trajna sjeæanja," recitirao sam, "taj ostatak smrti koji napuštamo živeæi...""Sjeæanje je i lijepo," rekao je Gratarolo. "Netko je rekao da sjeæanje djeluje kao konvergentna leæa u mraènoj komori: sve fokusira, a slika koja iz toga proizaðe poprilièno je ljepša od izvornika.""Pušio bih," rekao sam."Znak da se vaš organizam vraæa na normalne tokove. Ali bolje je da ne pušite. A kad se vratite kuæi, umjereno s alkoholom, ne više od èaše uz obrok. Imate probleme s tlakom. Inaèe vas sutra neæu pustiti izaæi."27"Pustit æete ga kuæi?" upitala je Paola pomalo uplašena."Došao je trenutak zbrajanja raèuna. Gospoðo, vaš mi se suprug, s fizièke strane, èini dovoljno samostalnim. Neæe nam pasti niza stube pustim li ga. Ako ga zadržim ovdje, izmuèit æemo ga gomilom testova, sve su to umjetna iskustva i sad veæ znamo što æe iz toga proizaæi. Vjerujem da bi mu povratak u njegovo okruženje èinio dobro. Ponekad više pomaže pono vno osjetiti okus domaæe hrane, miris, recimo? O tim nas je stvarima književnost poduèila bolje od neurologije..."Nisam se htio praviti važan, ali napokon, ako mi je preostalo samo to prokleto semantièko sjeæanje, da ga baren iskoristim: "Proustova madeleine," rekao sam. "Zadrhtao h od okusa lipova èaja i pogaèe, osjeæa silnu radost. I ponovi i se pred njim pojavljuje prizor nedjelja u Combravu s teton Leonie... Èini se daje tu neko nehotièno sjeæanje udova, noa i ruke su pune utmutih sjeæanja... A tko je bio onaj drugi Ništa ne prisiljava sjeæanja da se ukazuju kao mirisi i pl< men.""Znate o èemu govorim. Èak i znanstvenici nekada više w ruju piscima nego svojim strojevima. Vi ste, gospoðo, gotov iz struke, niste neurolog nego psiholog. Dat æu vam nek knjiga da ih proèitate, neke slavne sažetke klinièkih sluèaj e-. i odmah æete shvatiti koji su problemi vašeg muža. Vjeri da æe mu boravak u blizini vas i vaših kæeri te povrata k • posao pomoæi više nego da ostane ovdje. Dovoljno je da dnom tjedno navrati do mene i pratit æemo njegov napreci;; Vratite se kuæi. Pogledajte oko sebe, pipajte, njuškajte, èita novine, gledajte televiziju, idite u lov na slike.""Pokušat æu, ali ne sjeæam se slika, ni mirisa, ni okusa Sjeæam se samo rijeèi.""Ništa zato. Vodite dnevnik svojih reakcija. Radit æemo na tome."Poèeo sam voditi dnevnik.Dan kasnije sam se spakirao. Sišao sam s Paolom. Oèito, u bolnici je sigurno klimatizirani zrak, jer sam iznenada28shvatio, tek tada, stoje toplina sunca. Blaga toplina još slabog proljetnog sunca. I svjetlo: morao sam stisnuti oèi. Ne može se gledati u sunce. Soleil, soleil, faute eclatante...Kad smo stigli do auta (nikad viðenog), Paola mije rekla da pokušam. "Uði, ubaci odmah u prazan hod, zatim upali motor. Dok si još uvijek u praznom hodu, dodaj gas." Kao da ništa drugo i nisam radio, odmah sam znao gdje staviti ruke i noge. Paola je sjela pokraj mene i rekla mi da ubacim u prvu, skinem nogu sa spojke, blago dotaknem gas, tako da se pomaknemo samo metar ili dva, zatim zakoèim i ugasim motor. Tako bismo, da sam pogriješio, u najgorem sluèaju završili u nekom grmu vrta. Ali prošlo je dobro. Bio sam vrlo ponosan. Kao izazov, odvozio sam i metar unatrag. Zatim sam izašao i prepustio volan Paoli i krenuli smo."Kakvim ti se èini svijet?" pitala me Paola."Ne znam. Kažu da maèke, kad padnu s prozora i lupe se u njušku, kasnije više ne osjeæaju mirise, a buduæi da žive po njuhu, više ne znaju prepoznavati stvari. Ja sam maèak koji je razbio nos. Vidim stvari, znam, naravno, što su oni tamo dolje duæani, tu prolazi neki bicikl, evo drveæa, ali ih nekako... ne osjeæam ih, kao da pokušavam navuæi neèiji tuði sako.""Maèak koji njuškom pokušava navuæi sako. Mora da su ti se i metafore poremetile. Trebat æe to reæi Gratarolu, ali proæi æe."Auto je išao, ja sam gledao naokolo, otkrivao sam boje i oblike jednog nepoznatog grada.292. ŠUŠTANJE KOJE STVARA LIŠÆE"Kamo sada idemo, Paola?""Kuæi, našoj kuæi.""A zatim?""Zatim æemo uæi i ti æeš se raskomotiti."


"A zatim?""Zatim æeš se lijepo istuširati, obrijati, pristojno se odjenuti, zatim æemo jesti, a zatim ... što bi želio raditi?""Baš to ne znam. Sjeæam se svega što se dogodilo nakon mog buðenja, znam sve o Juliju Cezaru, ali ne uspijevam smisliti što dolazi poslije. Sve do jutros nisam brinuo o onome poslije, nego tek o onome prije, èega se nisam mogao sjetiti. Ali sad kad idemo ka... prema neèemu, vidim maglu i ispred, ne samo straga. Ne, to ispred nije magla, to je kao da su mi noge mlitave i ne mogu hodati. Kao da skaèem.""Skaèeš?""Da, ali da skoèiš, moraš se odraziti prema naprijed, a kako bi to uèinio moraš uzeti zalet, pa se dakle moraš vratiti unatrag. Ako se ne vratiš natrag, ne ideš naprijed. Eto, imam dojam da bih, ako želim reæi što æu raditi poslije, morao znati puno toga o onome što sam radio prije. Pripremiš se uèiniti nešto kako bi promijenio nešto što je bilo prije. Sada kad mi kažeš da se moram obrijati, znam zašto, proðem rukom po bradi, osjetim daje èekinjasta, trebam obrijati te dlake. Isto je ako kažeš da moram jesti, sjeæam se da sam posljednji put jeo juèer naveèer, juhicu, pršut i kompot30od kruške. Ali, jedno je reæi da æu se obrijati ili jesti, a drugo kazati što æu raditi poslije, tijekom vremena, mislim. Ne razumijem što znaèi reæi tijekom vremena, jer mi nedostaje nešto tijekom vremena što je bilo prije. Jesam li jasan?""Govoriš mi da više ne živiš u vremenu. Mi jesmo vrijeme u kojem živimo. Jako si volio stranice svetog Augustina o vremenu. Uvijek si govorio daje bio najpametniji èovjek od svih ljudi koji su ikada živjeli. On uèi mnogim stvarima i nas, današnje psihologe. Živimo u tri trenutka: oèekivanja, pozornosti i sjeæanja, a ni jedan ne može bez onog drugog. Ne možeš težiti buduænosti, jer si izgubio svoju prošlost. A znanje o tome što je èinio Julije Cezar ne pomaže ti da saznaš ono što bi ti trebao èiniti."Paola je vidjela da mi se ukoèila èeljust. Promijenila je temu: "Prepoznaješ li Milano?""Nikad vidio." Ali kada smo stigli do trga, rekao sam: "Dvorac Sforzesco. A zatim dolazi Duomo. Pa Posljednja veèera i Pinacoteca di Brera."A u Veneciji?""U Veneciji su Canal Grande, most Rialto, i San Marco, i gondole. Znam sve što piše u vodièima. Iako možda u Veneciju nikada nisam otišao, a u Milanu živim trideset godina, za mene je Milano kao Venecija. Ili kao Beè: Kunsthistonsc-hes Museum, treæi èovjek, Harry Lime na kotaèu u Prateru kaže da su Švicarci izumili sat s kukavicom. Lagao je: sat s kukavicom je bavarski."Ušli smo u kuæu. Lijep stan s balkonima okrenutima prema parku. Doista sam vidio drvored. Priroda je lijepa kao što kažu. Namještaj je starinski, oèigledno sam imuæan. Ne znam kamo krenuti, gdje je dnevna soba, gdje kuhinja. Paola mi predstavlja Anitu, Peruanku koja nam pomaže u kuæi, sirotica ne zna bi li me radosno doèekala ili bi me pozdravila kao posjetitelja, trèi naprijed i natrag, pokazuje mi vrata kupaonice i stalno ponavlja: "Pobrecito el senor Yambo, ay Jesusmaria, evo èistih ruènika, gospodine Yambo."Nakon uzbuðenja oko odlaska iz bolnice, prvog susreta31sa suncem, prijevoza, osjeæao sam se oznojenim. Želio sam ponjušiti svoja pazuha: miris mog znoja nije mi zasmetao, mislim da baš nije bio jak, ali sam se od njega osjetio živim biæem. Tri dana prije no što se vratio u Pariz, Napoleon je Jo-zefini poslao poruku neka se ne pere. Jesam li se ikada prao prije voðenja ljubavi? Neæu se usuditi to pitati Paolu, a osim toga, tko zna, možda s njom da, s drugima ne - ili obrnuto. i Lijepo sam se istuširao, nasapunao sam lice i polagano se obrijao, bilo je losiona blagog i svježeg mirisa, poèešljao sam se. Veæ izgledam mnogo pristojnije. Paola me odvela u garderobu: oèigledno mi se sviðaju samtaste hlaèe, pomalo grubi sakoi, vunene kravate blijedih boja (sljez, grašak, smaragd? imena znam, ali ih još ne znam primijeniti), karirane košulje. Èini se da imam i tamno odijelo za vjenèanja i sprovode. "Lijep si kao i prije," rekla je Paola kada sam se odjenuo ležerno.Provela me kroz dugi hodnik prekriven policama punima knjiga. Pogledao sam im hrpte i veæinom ih prepoznavao. Hoæu reæi, prepoznavao sam naslove, Zaruènici, Bijesni Or-lando, Mladi Holden. Prvi put sam imao dojam da se nalazim na mjestu na kojem se osjeæam ugodno. Izvukao sam jedan svezak, ali još prije nego što sam pogledao ovitak, desnom sam ga rukom uzeo za hrbat, a lijevim palcem brzo prešao unatrag preko stranica. Sviðao mi se zvuk, proizveo sam ga više puta i upitao sam Paolu bih li možda trebao vidjeti nogometaša kako udara loptu. Paola se nasmijala, èini se da su postojale knjižice koje su kružile u našem djetinjstvu, neka vrsta kina za siromahe, nogometaš je mijenjao položaj na svakoj stranici, a listajuæi brzo stranice vidjelo se kako se kreæe. Uvjerio sam se da to svi znaju: htio sam zapravo reæi da to nije bilo sjeæanje nego samo znanje.Knjiga je bila Balzacov Otac Goriot Ne otvarajuæi je, rekao sam: "Otac Goriot se žrtvovao za kæeri, jedna se zvala Delfina, èini mi se, zatim na scenu stupaju Vautrin alias Collin i ambiciozni Rastignac, Pariz za nas dvoje. Jesam li


mnogo èitao?"'Ti si neumorni èitatelj. Izuzetna pamæenja. Znaš napamet hrpu pjesama."32"Jesam li pisao?""Ništa svoga. Govorio si da si jalovi genije, na ovom se svijetu ili èita ili piše, a pisci pišu iz prezira prema kolegama, kako bi povremeno imali štogod dobra za proèitati.""Imam mnogo knjiga. Oprosti, imamo.""Tu ih ima pet tisuæa. I uvijek se naðe neki blesan koji uðe i kaže koliko knjiga imate, jeste li ih sve proèitali?""A što ja odgovaram?""Obièno odgovoriš: nijednu, zašto bih ih inaèe èuvao ovdje, èuvate li vi možda mesne konzerve pošto ste ih ispraznili? Onih pedeset tisuæa koje sam veæ proèitao poklonio sam zatvorima i bolnicama. A blesan zatetura.""Vidim mnogo stranih knjiga. Vjerujem da znam nekoliko jezika." Stihovi su mi sami došli: "Le hrouillard indolent de Vautomne est epars... Unreal City, - under the broionfog ofa unnter dawn, - a crotud fhovued over London Bridge, so many, - had not thought death had undone so many... Spdtherbstne-bel, kalte Traume, uberfloren Berg und Tal, - Sturm entblattert schon die Bdume, - und sie schaun gespenstig kabl... Pero el doctor no sabia," zakljuèih, "que hoy es siempre todavia...""Èudno, od èetiri pjesme tri govore o magli.""Pa znaš da se osjeæam kao u magli. Samo stoje ne uspijevam vidjeti. Znam kako su je vidjeli drugi: Zasjalo je iza zavoja kratkotrajno sunce, grm mimoze u najbjeljoj magli.""Bio si oèaran maglom. Govorio si da si u njoj roðen. I godinama si, kada bi u nekoj knjizi naišao na opis magle, to obilježavao na margini. Zatim si malo-pomalo davao da ti fotokopiraju tu stranicu u studiju. Vjerujem da æeš tamo ponovno pronaæi svoj dosje magla. A osim toga, dovoljno je prièekati, magla æe se vratiti. Iako to više nije ona nekadašnja magla, u Milanu ima previše svjetla i previše noæu osvijetljenih izloga, magla otklizava duž zidova.""Ta žuta magla što leðima otire stakla, žuti dim koji svoju njušku otire o stakla, oblizne svojim jezikom uglove veèeri, zastane nad ustajalim lokvama u kanalima, pusti da mu na leða padne èaða koja pada iz dimnjaka, obavije se oko kuæe i padne u san."33"Tu sam i ja znala. Zalio si se da više nema magli tvoga djetinjstva.""Moje djetinjstvo. Postoji li ovdje neko mjesto gdje držim knjige iz vremena kad sam bio dijete?""Ne ovdje. Vjerojatno su u Solari, u kuæi na selu."Tako sam saznao prièu o kuæi u Solari i svojoj obitelji Tamo sam roðen, pogreškom, tijekom božiènih blagdana 1931. Kao mali Isus. Djed i baka s mamine strane umrli su prije nego što sam se rodio, baka s tatine strane umrla je kad sam imao pet godina. Preostao je otac mog oca, a mi smo bili jedini koji smo preostali njemu. Djed je bio èudna osoba. U gradu u kojem sam se rodio imao je duæan, gotovo skladište starih knjiga. Ne starinskih i vrijednih knjiga, kao ja, veæ samo polovnih knjiga te mnogih stvari iz devetnaestoga stoljeæa. K tome je volio putovati pa je èesto odlazio u inozemstvo. U to je doba odlaziti u inozemstvo znaèilo u Lugano, u najboljem sluèaju u Pariz ili Munchen. A tamo je sakupljao stvari sa štandova, ne samo knjige, nego i kino oglase, figurice, razglednice, stare èasopise. Tada nije bilo svih tih sakupljaèa starih stvari kao danas, rekla je Paola veæ je imao pokojeg privrženog kupca ili je možda sakupljao sebi za dušu. Nije mnogo zaraðivao, ali se zabavljao. A zatim je dvadesetih godina od djedova brata dobio u nasljedstvo kuæu u Solari. Golema kuæa, daje samo vidiš Yambo, stro povi sami nalikuju Postojnskoj jami. Bilo je mnogo zemlje naokolo, djed ju je dao u zakup, iz toga je dobivao dovoljno za život pa se nije morao muèiti s prodajom previše knjigaÈini se da sam tamo proveo sva ljeta svog djetinjstva, božiène i uskrsne blagdane te mnoge druge blagdane i dvije uzastopne godine izmeðu èetrdeset treæe i èetrdeset pete, kad je u gradu poèelo bombardiranje. Tamo su još uvijek morali biti sve djedove stvari, a i moje školske knjige i igraèke."Ne znam gdje su, jer se èinilo da ih ti više ne želiš vidjeti Tvoji odnosi s tom kuæom su uvijek bili èudni. Djed je umro od velike tuge kada su tvoji roditelji poginuli u toj automobilskoj nesreæi, otprilike baš kad si završavao gimnaziju..."34"Èime su se bavili tata i mama?""Tvoj je otac radio u nekom uvoznom poduzeæu, na kraju mu je postao i direktorom. Tvoja je mama bila kuæanica, kao što su to bile pristojne gospoðe. Otac je konaèno uspio kupiti auto, ni manje ni više nego Lanciu, a dogodilo se to što se dogodilo. Nisi nikad bio previše jasan na tu temu. Trebao si krenuti na fakultet, a ti i tvoja sestra Ada odjednom ste izgubili cijelu svoju obitelj."


"Imam sestru?""Mlaðu od tebe. Uzeli su je k sebi u kuæu brat tvoje majke i njegova žena, jer su postali vaši zakonski skrbnici. Ali Ada se rano udala, s osamnaest, za jednoga koji ju je odmah odveo živjeti u Australiju. Malo se viðate, u Italiju dolazi vrlo rijetko. Ujak i ujna su prodali vašu kuæu u gradu i gotovo svu zemlju u Solari. S onim što su dobili mogao si se uzdržavati na studiju, ali si se odmah osamostalio od ujaka i ujne, jer si dobio stipendiju za studentski dom pa si otišao živjeti u Torino. Od tog trenutka kao da si zaboravio Solaru. Ja sam te prisilila, nakon što su se rodile Carla i Nicoletta, da ljeti idemo tamo. zrak je prijao djeci i silno sam se izmuèila da dovedem u red krilo u kojem boravimo. Nerado si tamo odlazio. Djevojke je obožavaju, to je njihovo djetinjstvo, i sada s malenima tamo provode sve vrijeme koje mogu. Ti si tamo dolazio zbog njih. ostajao bi dva-tri dana, ali nisi ulazio u ono što si nazivao svetištima, svoju nekadašnju sobu, sobe bake i djeda i roditelja, na tavane... S druge strane, uza sve te sobe, tamo bi mogle živjeti tri obitelji a da se nikada ne sretnu. Šetao si malo po brežuljcima, a onda bi se uvijek pojavilo nešto hitno što bi te prisililo da se vratiš u Milano. Razumljivo je, smrt roditelja kao da je podijelila tvoj život na dva dijela, prije i poslije; možda te kuæa u Solari podsjeæala na svijet koji je zauvijek nestao pa si napravio rez. Uvijek sam pokušavala poštivati tu tvoju suzdržljivost, iako me koji put ljubomora navodila na misao da je to samo izgovor i da se zbog drugih stvari sam vraæaš u Milano. Ali pustimo sad to .""Neodoljiv osmijeh. Ali zašto si se udala za èovjeka koji se smije?"35"Jer si se lijepo smijao i nasmijavao me. Kao mala stalno sam spominjala svog školskog druga, Luigino je uèinio ovo, Luigino je uèinio ono, svakog sam se dana vraæala kuæi pripovijedajuæi nešto što je uèinio Luigino. Moja je mama posumnjala da tu postoji simpatija, pa me tako jednog dana upitala zašto mi se Luigino toliko sviða. A ja sam odgovorila: zato što me nasmijava."Iskustva se brzo nadoknaðuju. Iskušao sam okuse nekih jela - ona u bolnici su sva imala jednaki okus. Senf na kuhanom mesu je vrlo primamljiv, ali meso je vlaknasto i uvlaèi se meðu zube. Upoznati (prepoznati?) djelovanje èaèkalica. Moæi si prebirati po èeonim režnjevima, odstraniti talog... Paola mije dala okusiti dva vina i za ono drugo sam rekao daje neusporedivo bolje. Dakako, rekla je, prvo vino je za kuhanje, u najbolju ruku služi za pirjano meso, a drugo je Brunello. Dobro, rekao sam, glava mi je takva kakva jest, ali nepce funkcionira.Poslijepodne sam proveo opipavajuæi razne stvari, isprobavao sam pritisak ruke na èaši za konjak, promatrao kako se kava uspinje u aparatu za kuhanje kave, jezikom sam liznuo dva meda razlièite kakvoæe i tri vrste marmelade (više mi se sviða ona od marelice), navlaèio sam zavjese u dnevnom boravku, cijedio limun, uranjao ruke u vreæicu s grizom. Zatim me Paola povela u kratku šetnju parkom. pogladio sam koru drveæa, osjetio sam šuštanje koje stvara lišæe (duda?) u rukama onoga tko ga bere. Prolazeæi pokraj cvjeæara na Largo Cairoli, Paola si je dala napraviti buket cvijeæa nalik harlekinu, za što je cvjeæar rekao da se to ne radi, a kod kuæe sam pokušavao razlikovati mirise cvijeæa i razlièitih trava. I vidje Bog sve stoje uèinio, i bijaše veoma dobro, rekao sam s olakšanjem. Paola me upitala osjeæam li se kao Bog, odgovorio sam da sam citirao tek toliko da citiram, ali sam sigurno Adam koji otkriva svoj Rajski vrt. Ali èini se Adam koji brzo uèi, zapravo sam na polici vidio boèice i kutije deterdženata i odmah sam shvatio da ne smijem dirati drvo dobra i zla.36Nakon veèere sjeo sam u dnevni boravak. Tamo je stolac za ljuljanje i instinktivno sam se zavalio u njega. "To si uvijek èinio," rekla je Paola, "i tu bi ispio svoj veèernji whiskey. Mislim da bi ti ga Gratarolo dopustio." Donijela mije bocu Laphroaiga i natoèila mi popriliènu kolièinu, bez leda. Promuækao sam tekuæinu u ustima prije no što sam progutao. "Ukusno, osim što pomalo miriše na naftu." Paola je bila oduševljena: "Znaš li da se tek nakon rata, poèetkom pedesetih godina, poèeo piti whiskey, ili su ga možda ranije pili fašistièki glavešine u Riccioneu, ali obièni ljudi ne. A mi smo poèeli piti whiskey kad smo imali oko dvadeset, rijetko jer je bio skup, ali bio je to kao neki usputni ritual. A naši su nas starci gledali i govorili kako možete piti takvo nešto što podsjeæa na naftu.""Gledaj, okusi me ne podsjeæaju ni na kakav Combray." "Ovisi o okusima. Nastavi živjeti i otkrit æeš onaj pravi." Na stoliæu je bio paketiæ Gitanesa, papier mais. Zapalio sam, halapljivo udahnuo, zakašljao se. Povukao sam još nekoliko dimova i ugasio.Polagano sam se ljuljuškao, sve dok me nije poèeo obuzimati san. Probudili su me otkucaji ure njihalice i gotovo sam prevrnuo whiskey. Ura je bila iza mene, ali prije nego što sam uspio razaznati gdje je otkucaji su prestali, pa sam rekao: "Devet je." Zatim Paoli: "Znaš li što mi se dogodilo? Zadrijemao sam i ura me probudila. Prve otkucaje nisam jasno èuo, hoæu reæi nisam ih brojao. Ali èim sam odluèio brojati shvatio sam da su tri veæ prošla, pa sam mogao nastaviti brojati, èetiri, pet i tako dalje. Shvatio sam da mogu reæi èetiri i èekati peti, jer su jedan, dva i tri veæ bili, a na neki naèin sam to znao. Daje èetvrti udarac bio prvi kojeg sam postao svjestan, povjerovao bih da je šest sati. Vjerujem da se naš život tako odvija, samo ako u pamet dozo-veš prošlost možeš predvidjeti ono što æe se dogoditi. Ja


ne mogu izbrojiti otkucaje svog života, jer ne znam koliko ih je bilo prije. S druge strane, zadrijemao sam jer se stolac veæ neko vrijeme ljuljao. A zadrijemao sam u odreðenom trenutku, jer je bilo i prethodnih trenutaka i jer sam se pre-37pustio oèekujuæi sljedeæi trenutak. Ali da nije bilo onih prvih trenutaka da me dovedu u odgovarajuæe stanje, da sam se poèeo ljuljati u bilo kojem trenutku, ne bih išèekivao ono što je moralo doæi. Ostao bih budan. I za usnuti potrebno je sjeæanje. Ili nije?""To ti je efekt snježne grude. Lavina krene prema dolini, ali se spušta sve brže i brže kako malo-pomalo raste i sa sobom nosi težinu onoga što je bilo prije. Inaèe ne bi bilo lavine, ostala bi zauvijek mala gruda snijega koja se nikada ne spušta."¦* "Juèer naveèer... u bolnici, dosaðivao sam se pa sam poèeo pjevušiti neku pjesmicu. Došla mije sama od sebe, kao i pranje zuba... Pokušao sam dokuèiti zastoje znam. Ponovno sam je poèeo pjevati, ali razmišljajuæi o pjesmi više mi nije dolazila sama od sebe, pa sam se zaustavio na jednoj noti. Zadržao sam se dugo na njoj, barem pet sekunda, kao daje sirena ili neka žalopojka. No dobro, kasnije nisam više znao nastaviti, a nisam znao nastaviti jer sam izgubio ono stoje dolazilo prije. Eto, takav sam ja. Zaustavio sam se na dugoj noti, poput pokvarene gramofonske ploèe, a buduæi da se ne mogu sjetiti poèetnih nota ne uspijevam završiti pjesmu. Pitam se što bih eventualno trebao završiti i zašto. Dok sam pjevao ne razmišljajuæi, ja sam bio ja, upravo za trajanja svog sjeæanja koje je u tom sluèaju bilo sjeæanje.. pa recimo, moga grla, s onim prije i s onim poslije koji se povezuju, a ja sam bio cijela pjesma i svaki put kad bih je poèinjao moje su se glasnice veæ pripremale titrati zvukove koji su trebali nadoæi. Mislim da tako radi i pijanist, odsvira jednu notu i veæ pripremi prste da po tipkama udare ono što æe doæi kasnije. Bez prvih se nota ne stiže do posljednjih, po grešno se svira, a od prvih do posljednjih se doðe samo ako u nama na neki naèin veæ postoji cijela pjesma. Ja više nt znam cijelu pjesmu. Ja sam... kao drvo koje gori. Drvo gon ali nema spoznaju o vremenu kad je bilo netaknuto deblo niti ima naèina da sazna da je to bilo i kada se zapalilo. Dakle, gori i gotovo. Ja živim u èistom gubitku.""Ne pretjerujmo s filozofijom.." prošaptala je Paola.38"Ne, pretjerujmo. Gdje držim Ispovijedi svetog Augustina?""Na onoj su polici enciklopedije, Biblija, Kuran, Lao Tze i filozofske knjige."Otišao sam pronaæi IspoiAjedi i u kazalu sam potražio stranice o sjeæanju. Sigurno sam ih proèitao, jer su sve bile podcrtane. Stižem tada na polja i prostrana podruèja sjeæanja, kad sam tamo unutra prizivam sve slike koje želim, neke se prikazuju odmah, druge moram željeti duže, gotovo kao da bivaju izvaðene iz tajnijih skrovišta... Sve te stvari sjeæanje prikuplja u svojim prostranim špiljama, u svojim tajnim i neizrecivim naborima, u golemu dvorcu svoga sjeæanja raspolažem nebom i zemljom i morem zajedno, tamo susreæem i sebe samoga... Moæ sjeæanja je velièanstvena, moj Bože, njena neizmjerna i duboka složenost pobuðuje gotovo osjeæaj straha, a to je duh, i to sam ja sam... Po poljima i dupljama, u bezbrojnim peæinama sjeæanja, neprocjenjivo napuèenima bezbrojnim vrstama stvari, svim tim mjestima kojima prolazim, sada letim amo tamo, ne nalazeæi nigdje granica... "Vidi, Paola," rekao sam, "ti si mi prièala o djedu, o kuæi na selu, svi mi pokušavate vratiti znanje, ali da bih ga tako prikupio, da bih stvarno naselio te peæine, trebalo bi mi za to svih šezdeset godina koje sam do sada proživio. Ne, tako se ne može. Ja sam moram prodrijeti u peæinu. Poput Toma Sawyera."Ne znam što mije Paola odgovorila, jer sam se i dalje ljuljao na stolcu pa sam se ponovno uspavao.Vjerujem kratko, jer sam èuo da zvoni, a bio je to Gianni Laivelli. Moj drug iz klupe, bili smo nerazdvojni. Zagrlio me poput brata, bio je dirnut, veæ je znao kako se treba ponašati prema meni. Ne brini se, rekao mi je, o tvom životu znam više nego ti. Isprièat æu ti ga nadugo i naširoko. Rekao sam mu hvala ne, jer mije u meðuvremenu Paola isprièala prièu o nama. Zajedno od osnovne škole do gimnazije. Zatim sam ja otišao studirati u Torino, a on je studirao ekonomiju i trgovinu u Milanu. Ali, kako se èini, nismo se izgubili iz vida, ja prodajem stare knjige, on pomaže ljudima plaæati ili ne plaæati poreze, trebali smo otiæi svatko na svoju stranu, a mi39smo meðutim poput obitelji, njegova se dva unuka igraju s mojima, a za Božiæ i Novu godinu uvijek smo zajedno.Hvala ne, rekao sam mu, ali Gianni nije mogao šutjeti. A buduæi da se on sjeæao, èinilo se da ne shvaæa da se ja ne sjeæam. Sjeæaš li se, govorio je, onoga dana kad smo u razred donijeli miša kako bismo prestrašili profesoricu iz matematike i kad smo išli na izlet u As ti da bismo vidjeli Alfierija, a na povratku smo saznali da se srušio avion s nogometašima Torina, i onda kad smo... ""Ne, ne sjeæam se, Gianni, ali tako dobro prièaš da gotovo kao da se sjeæam. Tko je bio bolji od nas dvojice?""Naravno ti u talijanskom i filozofiji, a ja u matematici, vidiš kako smo završili.""Ah, da, Paola što sam ja diplomirao?"


"Književnost, diplomski rad na temu Hypnerotomachia Po-liphili. Neèitljiv, barem meni. Zatim si otišao u Njemaèku na specijalizaciju iz povijesti stare knjige. Govorio si da s imenom koje su ti podvalili nisi ni mogao drugaèije, a osim toga tu je bio i djedov primjer, život meðu rabljenim knjigama. Kad si se vratio, pokrenuo si bibliografski studio, prvo u sobièku i s ono malo novca što ti je preostalo. Zatim ti je dobro krenulo.""A znaš li da prodaješ knjige koje koštaju više od Por-chea?" rekao je Gianni. "Predivne su kad ih uzmeš u ruku i znaš da su stare petsto godina, a papir ti pod prstima još uvijek proizvodi zvuk škrip škrip kao da su tek izašle iz tiskarskog stroja...""Samo polako," govorila je Paola, "o poslu æemo govoriti sljedeæih dana. Sada ga pusti da se ponovno navikne na kuæu. Može li whiskey koji podsjeæa na naftu?""Kakvu naftu?""To je nešto što znamo samo ja i Yambo, Gianni. Ponovno poèinjemo imati tajne."Kad sam Giannija otpratio do vrata, on me uhvatio za ruku i šapnuo mi urotnièkim tonom: "I tako još uvijek nisi ponovno vidio lijepu Sibillu..."A tko je ta Sibilla?* * *40Juèer su došle Carla i Nicoletta s cijelim obiteljima, èak i s muževima. Simpatièni su. Poslijepodne sam proveo s djecom. Nježni su, poèinjem ih voljeti. Alije i nezgodno, u izvjesnom sam trenutku postao svjestan da ih cmaèem, grlim, osjeæam njihov miris èistoæe, mlijeka i pudera, i upitao sam se što radim s tom nepoznatom djecom. Da možda nisam pedofil? Držao sam ih podalje od sebe, igrali smo se zajedno, tražili su da izigravam medvjeda, a što dovraga radi djed-medvjed, postavio sam se èetveronoške i režao arfff grrr grrr, a oni su mi skakali na leða. Polako, u godinama sam i bole me leða. Luèa me bum bum iz vodena pištolja, pa sam pomislio da je mudro da padnem na leða i umrem. Riskirao sam lumbago, ali sam uspio. Još sam uvijek slab i kad ustajem vrti mi se u glavi. Ne smiješ to raditi, rekla mi je Nicoletta, znaš da imaš ortostatièki tlak. Zatim se ispravila: "Oprosti, više to ne znaš. No dobro, sad to opet znaš." Novo poglavlje mog života koje ispisuje netko drugi. Ne, naprotiv, neki drugi.I dalje živim od enciklopedije. Govorim kao da sam oslonjen o zid i nikada se ne mogu okrenuti unatrag. Moja su sjeæanja duboka samo nekoliko tjedana. Sjeæanja drugih ljudi protežu se na stoljeæa. Prije nekoliko veèeri okusio sam liker od oraha. Rekao sam: "Karakteristièni miris gorkih badema. " U parku sam vidio dvojicu policajaca na konjima: "O šarce, šarce." Udario sam rukom o brid i dok sam sisao malu ogrebotinu i pokušavao kušati okus svoje krvi, rekao sam: "Èesto sam bol života susretao." Poèeo je pljusak i najzad sam se razdragano veselio: "Završiloje nevrijeme."Obièno idem rano spavati i komentiram: "Longtempsje me suis couche de bonne heure."Snalazim se sa semaforima, ali sam neki dan ulicu prelazio na mjestu koje mi se èinilo mirnim, pa me Paola jedva na vrijeme uhvatila za ruku, jer je dolazio auto. "Pa izraèunao sam udaljenost," rekao sam, "i uspio bih.""Ne, ne bi uspio, jer je taj auto brzo vozio.""Ma daj, pa nisam valjda naivèina," reagirao sam. "Vrlo dobro znam da automobili gaze pješake, èak i kokoši, a da41

bi ih se izbjeglo koèi se, pa onda izlazi crni dim, pa zatim treba izaæi iz auta kako bi se ruèicom pokrenuo motor. Dva muškarca u ogrtaèima, s velikim crnim naoèalama, a ja s ušima koje dopiru do neba." Odakle mi ta slika?Paola me pogledala. "Znaš li kojom najveæom brzinom smiju voziti automobili?""Pa, rekao sam, èak i osamdeset na sat..." Meðutim, èini mi se da sad idu i znatno brže. Vidi se da èuvam samo saznanja iz vremena kad sam dobio vozaèku.Zaèuðen sam, jer dok prelazim Largo Cairoli na svaka dva koraka susreæem crnca koji mi želi prodati upaljaè. Paola me povela da se provozamo biciklom po parku (vozim se biciklom bez problema) i zaèudio sam se kad sam oko jezerca vidio mnogo crnaca koji udaraju u bubanj. "Pa gdje smo mi to?" rekao sam, "u New Yorku? Otkada ima toliko crnaca u Milanu?""Veæ neko vrijeme," odgovorila je Paola. "Ali više se ne govori crnci, nego crnoputi.""A u èemu je razlika? Prodaju upaljaèe, dolaze ovamo udarati u bubanj, jer vjerojatno nemaju ni liru da odu u kafiæ, ili tamo možda nisu dobrodošli, meni se èini da su u crnoputi oèajni kao i crnci.""Ukratko, sad se tako kaže. I ti si tako govorio."Paola je primijetila da griješim kada pokušavam govorit! engleski, a ne griješim kad govorim njemaèki ili francuski "Èini mi se oèiglednim," rekla je, "francuski si morao usvojiti još kao dijete, pa ti je ostao na jeziku kao što ti je bicik! ostao u nogama, njemaèki si prouèavao iz udžbenika dok si studirao, a ti o udžbenicima znaš sve, dok si engleski


nauèio putujuæi, kasnije, on je sastavni dio tvojih osobnih iskustava u posljednjih trideset godina, pa ti se samo djelomice zakvaèio za jezik."Samo, još uvijek sam slab, uspijevam se neèim baviti pola sata, najviše sat, zatim se idem malo ispružiti. Paola me svakog dana vodi kod ljekarnika izmjeriti tlak. Treba pa ziti i na dijetu: malo soli.Ponovno sam poèeo gledati televiziju, to me manje uma42ra. Gledam nepoznatu gospodu koja su predsjednik savjeta i ministar vanjskih poslova, kralj Španjolske (nije li to bio Franco?), bivši teroristi (teroristi?) pokajnici i ne razumijem dobro o èemu prièaju, ali uèim gomilu stvari. Sjeæam se Mora, usporednih težnji istom cilju, ali tko gaje ubio? Ili se u Ustici avionom srušio na Poljoprivrednu banku? Neki si pjevaèi udijevaju kolutiæe u usnu resicu. A muškarci su. Sviðaju mi se prièe u nastavcima s obiteljskim tragedijama u Texasu, stari filmovi s Johnom Wayneom. Akcijski me filmovi uznemiruju, jer su u njima strojnice koje jednim rafalom unište sobu, prevrnu automobil koji eksplodira, ljudi u potkošuljama koji jednim udarcem ruke natjeraju drugoga da proleti kroz prozor i okomito se strmoglavi u more, a sve zajedno, soba, auto, staklo, u pet sekunda. Prebrzo, pleše mi pred oèima. I èemu tolika buka?Neku me veèer Paola odvela u restoran. "Ne brini, poznaju te, ti zatraži uobièajeno." Dobrodošli, kako ste dottor Bo-doni, veæ vas nema poprilièno dugo, što biste veèeras željeli. Uobièajeno. Gospodin se stvarno razumije, pjevuckao je gazda. Dakle, špageti sa školjkama, riba s gradela, Sauuignon i zatim kolaè s jabukama.Paola je morala intervenirati kako bi me sprijeèila da tražim još gradeljade. "Zašto, ako mi se sviða?" upitao sam, "Možemo si to priuštiti, èini mi se, pa ne košta cijelo bogatstvo." Paola me pogledala zamišljeno, a zatim je, uzimajuæi me za ruku, rekla: "Vidi Yambo, saèuvao si sve svoje automatske radnje i odlièno znaš kako se drže nož i vilica ili kako se ulijeva piæe. Ali ima stvari koje stjeèemo osobnim iskustvom, dok odrastamo. Dijete želi pojesti sve što mu se sviða, po cijenu boli u trbuhu. Mama mu malo-poma-lo objašnjava da mora kontrolirati svoje nagone, jednako kao što mora èiniti sa svojom željom da piški. I tako dijete, koje bi, da o njemu ovisi, nastavilo kakati u pelene i pojelo toliko Nutelle da bi završilo u bolnici, nauèi prepoznati trenutak kada mora prestati jesti, iako se ne osjeæa sitim. Kad odrastemo, nauèimo se zaustaviti, primjerice, nakon druge43ili treæe èaše vina, jer znamo da onaj put kad smo ga popili cijelu bocu poslije nismo uspjeli zaspati. Dakle, moraš ponovno nauèiti uspostaviti pravilan odnos prema hrani. Razmisli dobro i nauèit æeš to za nekoliko dana. U svakom sluèaju, ništa od ponavljanja.""Naravno, Calvados," zakljuèio je gazda donoseæi kolaè. Prièekao sam Paolin znak potvrde i odgovorio: "Calva sans dire." Vidi se daje on veæ znao moje igre rijeèima, jer je ponovio: "Calua sans dire." Paola me upitala na što me podsjeæa Calvados, odgovorio sam daje dobar i tu stvar prestaje."Pa ipak, njime si se napio tijekom onog putovanja po Normandiji... Polako, ne misli na to. U svakom sluèaju, uobièajenome dobra formula, ovdje uokolo ima cijeli niz mjesta gdje možeš uæi i tražiti uobièajeno, pa æeš se ugodno osjeæati.""Sad je veæ jasno da se snalaziš sa semaforima," rekla je Paola, "a nauèio si koliko brzo voze automobili. Moraš pokušati samostalnu šetnju oko dvorca, a zatim Largom Cairoli. Na uglu je slastièarnica, obožavaš sladoled i praktièki žive na tvoj raèun. Pokušaj naruèiti uobièajeno."Nisam èak ni trebao reæi uobièajeno, sladoledar je odmah kornet napunio stracciatellom, evo, kao i obièno, dottore. Ako mi se stracciatella sviðala, bio sam u pravu, izvrsna je Ugodno je otkriti stracciatellu sa šezdeset godina, kako ide ona Giannijeva šala o Alzheimeru? Lijepo je što svakog dana susreæeš mnoštvo novih ljudi...Novi ljudi. Tek sam završio sa sladoledom, nisam pojeo kornet do kraja i odbacio sam posljednji dio - zašto? Paola mije kasnije objasnila da mije to bila stara manija, još me kao maloga mama nauèila kako vršak ne treba jesti, jer je to dio koji je sladoledar držao svojim ne baš èistim rukama, to je još iz vremena kad su sladolede prodavali na kolicima - kad sam vidio da mi se približava neka žena. Elegantna, možda nešto više od èetrdeset godina, pomalo drskoga lica na pamet mije pala Dama s hermelinom. Veæ mi se izdaleka nasmiješila pa sam se pripremio, namjestio lijep osmjeh, jer Paola kaže daje moj smiješak neodoljiv.44Došla mi je ususret i zgrabila me za obje ruke: "Yambo, kakvo iznenaðenje!" Ali morala je u mom pogledu uhvatiti nešto neodreðeno, osmijeh nije bio dovoljan. "Yambo, zar me ne prepoznaješ, pa zar sam toliko ostarjela? Vanna, Vanna...""Vanna! Sve bolje izgledaš. Baš sam bio kod okuliste i stavio mi je u oèi nešto za širenje zjenica, pa æu nekoliko sati nejasno vidjeti. Kako si damo s hermelinom?" Vjerojatno sam joj to veæ ranije rekao, jer sam imao dojam da su joj zasuzile oèi.


"Yambo, Yambo," prošaptala je pomilovavši me po obrazu. Osjetio sam njen parfem. "Yambo, izgubili smo se izviða. Uvijek sam te željela ponovno vidjeti, da ti kažem kako æeš mi, iako je bilo kratko, možda je to bila moja krivnja, uvijek biti draga uspomena. Bilo je... lijepo.""Prelijepo," rekao sam, s nešto osjeæaja i izgledom nekoga tko se prisjeæa vrta užitaka. Vrhunska izvedba. Poljubila me u obraz, šapnula mi da ima isti telefonski broj i otišla. Vanna. Oèigledno iskušenje kojem se nisam znao oduprijeti. Muškarci, kakvi nitkovi. S De Sicom. Prokletstvo, kakvo je to zadovoljstvo imati aferu ako je kasnije ne možeš, neæu reæi isprièati prijateljima, nego barem povremeno ponovno okusiti, za olujnih noæi dok uživaš pod pokrivaèima?Još od prve veèeri, pod pokrivaèima, Paola me uspavljivala milujuæi me po glavi. Sviðalo mi se osjeæati je u blizini. Je li to bila želja? Konaèno sam nadvladao stidljivost i upitao je vodimo li još uvijek ljubav. "Umjereno, više iz navike," rekla mije. "Osjeæaš želju?""Ne znam, znaš da još uvijek imam malo želja. Ali pitam se bi li...""Nemoj se pitati, pokušaj spavati. Još si slab. A osim toga, nikako ne bih željela da vodiš ljubav sa ženom koju si tek upoznao.""Avantura u Orient Expressu.""Strašno, pa nismo u Dekobrinu romanu."453. MOŽDA ÆE TE NETKO OSKVRNUTIZnam se kretati izvan kuæe, èak sam nauèio kako se ponašati prema onome tko me pozdravi: promatranjem osmijeha, izraza i ljubaznosti onog drugog odmjeravaš svoj osmijeh, izraze iznenaðenja, radost ili ljubaznost. To sam isprobao sa stanarima zgrade, u liftu. A to dokazuje da je društveni život samo pretvaranje, rekao sam Carli koja mije èestitala. Kaže da me ova situacija uèinila cinikom. Dakako, ako ne poèneš razmišljati kako je sve to komedija, upucaš se.Ukratko, rekla mi je Paola, vrijeme je da odeš u ured. Sam, vidjet æeš se sa Sibillom i osjetiti èime te nadahnjuje tvoje radno mjesto. Prisjetio sam se onoga Giannijeva šapta-ja o lijepoj Sibilli."TkojeSibilla?""Tvoja pomoænica, tvoja factotum, sjajna je i ona je ovih tjedana obavljala sve u studiju, danas sam je nazvala i bila je vrlo ponosna zbog ne znam kojeg izvrsnog posla što ga je zakljuèila. Sibilla, nemoj me pitati za prezime, jer ga nitko ne zna izgovoriti. Poljakinja. U Varšavi je bila na specijalizaciji bibliotekarstva pa kad se tamo režim poèeo raspadati, još prije pada Berlinskog zida, uspjela je dobiti dopuštenje za studijsko putovanje u Rim. Zgodna je, èak i previše, pa je vjerojatno otkrila naèin kako ganuti neku krupnu zvjerku. Èinjenica je da se, kad je jednom stigla ovamo, više nije vratila i potražila je posao. Pronašla je tebe, ili si ti pronašao46nju i veæ ti gotovo èetiri godine pomaže. Danas te oèekuje, zna što ti se dogodilo i kako se treba ponašati."Dala mi je adresu i telefonski broj ureda, nakon Largo Cairoli ulazi se u Via Dante i prije Loggie dei Mercanti - a daje to loža vidi se i golim okom - skreæe se lijevo i stigao si. "Pojavi li se neki problem, uði u kafiæ i nazovi nju, ili mene, poslat æemo vatrogasnu ekipu, ali ne vjerujem da æe trebati. Ah da, imaj na umu da si sa Sibillom poèeo govoriti francuski, kada ona još nije znala talijanski i niste nikada prestali. Vaša mala igra."Puno je svijeta u Via Dante, lijepo je prolaziti pokraj mnoštva neznanaca a ne biti obvezan prepoznavati ih, daje ti sigurnost, shvatiš daje i sedamdeset posto drugih u stanju u kakvom si i sam. Zapravo bih mogao biti netko tko je upravo stigao u ovaj grad, osjeæa se pomalo usamljenim, ali se navikava. Osim što sam ja netom pristigao na ovaj planet. Netko me pozdravio s vrata kafiæa, nije bilo zahtjeva za dramskim prepoznavanjem, mahnuo sam rukom u znak pozdrava i taje proba prošla glatko.Otkrio sam ulicu i studio poput izviðaèa koji dobiva u lovu na blago: dolje jednostavna ploèa, Studio Biblio, nisam baš bio osobito maštovit, ali barem zvuèi ozbiljno, kako sam ga i mogao drukèije nazvati, Alla Bella Napoli? Pozvonio sam, popeo se, na prvom su katu vrata veæ bila otvorena, a Sibilla na pragu."Bonjour Monsieur Yambo... oprostite, Monsieur Bodo-ni..." Kao da je ona izgubila pamæenje. Bila je uistinu vrlo lijepa. Duga i ravna plava kosa uokvirivala je predivni oval njena lica. Bez imalo šminke, možda nešto vrlo malo na oèima. Jedini pridjev koji mije padao na pamet bio je vrlo ljupka (koristim stereotipe, znam, ali zahvaljujuæi njima mogu se kretati meðu drugima). Na sebi je imala traperice i majicu s natpisom, Smile ili nešto slièno, koja je isticala, stidljivo, njene djevojaèke grudi.Oboje smo bili zbunjeni. "Mademoiselle Sibbila?" upitao sam.47"Oui," odgovorila je brzo, "ohui, houi. Entrez."Poput nježnog jecaja. Prvi oui ispustila je gotovo normalno, odmah zatim drugi kao da udiše, kratkim šumom iz grla, a potom treæi kao da ponovno izdiše uz nezamjetno upitni ton. Sve je navodilo na pomisao o djetinjoj zbunjenosti, a


istodobno o senzualnoj sramežljivosti. Pomaknula se u stranu da me propusti. Osjetio sam njen diskretni parfem.Da sam trebao reæi kako izgleda bibliografski studio, opisao bih nešto vrlo slièno ovome što sam vidio. Police od tamna drva prepune starih knjiga, a stare knjige i na teškom, èetvrtastom stolu. U kutu stoliæ s raèunalom. Dva zemljovida u boji sa svake strane prozora s mlijeènim staklima. Prigušeno svjetlo, velike zelene lampe. Iza jednih vrata dugaèak sobièak, izgledao mi je kao radionica za pakiranje i slanje knjiga."Dakle, vi ste Sibilla? Trebam li reæi mademoiselle ili tako nešto, kažu mi da imate neizgovorljivo prezime...""Sibilla Jasnorzewska, da, ovdje u Italiji stvara probleme. Ali vi ste me uvijek zvali Sibilla i gotovo." Prvi put sam vidio da se smije. Rekao sam joj da se želim priviknuti na posao, htio sam vidjeti najvrjednije knjige. Zid u dnu sobe, rekla mi je, i uputila se pokazati mi pravu policu. Hodala je tiho, jedva dotièuæi tenisicama pod. Ali možda je tapison prigušivao njene korake. Nad tobom, mlada djevo, kao da stoji sveta sjenka, samo što nisam glasno izgovorio. Umjesto toga sam rekao: "Tko je Cardarelli?""Što?" upitala je okreæuæi glavu, a kosa se zalelujala. "Ništa," odgovorio sam. "Pokažite mi."Lijepe knjige s mirisom starine. Nisu sve imale naslove na hrptu koji bi kazivali što su. Izvukao sam jednu. Instinktivno sam je otvorio kako bih potražio naslovni list s nazivom, ali ga nisam našao. "Inkunabula, dakle. Uvez od svinjske kože iz šesnaestoga stoljeæa, s hladnim tiskom." Rukama sam prelazio po koricama i æutio taktilno zadovoljstvo. "Blago pohabane korice." Listao sam je dotièuæi stranice prstima kako bih vidio šušte li kao što je rekao Gianni. Šuštale su. "Živahno, a i s marginama. Ah, blage mrlje po rubovima48na posljednjim listovima, crv na posljednjoj signaturi koji ne šteti tekstu. Lijep primjerak." Pogledao sam kolofon, znajuæi da se tako zove i sricao : "Venetiis mense Septembri... tisuæu èetiristo devedeset sedme. Ali moglo bi biti..." Vratio sam se na prvu stranicu: Iamblichus de mysteriis Aegyptiorum... To je prvo izdanje Ficinovog Jambliha, zar ne?""Da, prvo... monsieur Bodoni. Prepoznajete ga?""Ne, ništa ne prepoznajem, morate to nauèiti, Sibilla. Jednostavno znam daje prvi Jamblih kojega je preveo Ficino iz tisuæu èetiristo devedeset sedme.""Isprièavam se, moram se naviknuti. To je zato što ste bili tako ponosni na taj primjerak, uistinu predivan. I rekli ste da se za sada ne prodaje, ima ih vrlo malo u opticaju, pustimo da se pojavi na nekoj licitaciji ili u nekom amerièkom katalogu, jer su Amerikanci dobri u podizanju cijena, zatim æemo u katalog staviti naš primjerak.""Ja sam, dakle, lukav trgovac.""Ja sam govorila daje to samo izgovor, kako je želite zadržati malo za sebe daje povremeno gledate. Ali buduæi da ste bili odluèili žrtvovati Orteliusa, reæi æu vam dobru vijest.""Orteliusa... kojeg?""Plantinova iz 1606., sa 166 slika u boji i Parergonom. Ondašnji uvez. Bili ste tako zadovoljni što ste je pronašli, kupivši za malo novaca cijelu biblioteku komendatora Gam-bija. Konaèno ste je odluèili staviti u katalog. A dok vam... A dok vam nije bilo dobro, uspjela sam je prodati jednom kupcu, jednom novom, nije mi se uèinio pravim bibliofilom, prije je jedan od onih koji kupuju zbog ulaganja, jer su mu rekli da cijena starih knjiga sada brzo raste.""Šteta, profuækan primjerak. A... za koliko?"Kao da se bojala izreæi iznos, uzela je karticu i pokazala mije. "U katalog smo stavili Cijena na upit i bili ste spremni pregovarati. Ja sam odmah rekla najvišu, a ovaj nije ni zatražio popust, potpisao je èek i otišao. Na nokat, kako se kaže u Milanu, ni trepnuo nije.""Dotle smo danas stigli..." Nisam više imao pojma o današnjim cijenama. "Èestitam, Sibilla, a koliko smo je mi platili?"49"Rekla bih ništa. To jest, s ostatkom knjiga iz biblioteke Gambi malo-pomalo æemo mirno povratiti iznos koji smo platili za sve, paušalno. Pobrinula sam se da èek položim u banku. Buduæi da u katalogu nije bilo cijene, vjerujem da uz pomoæ gospodina Laivellija i na poreznom planu možemo vrlo dobro proæi.""Dakle, ja sam jedan od onih koji izbjegavaju porez?""Ne, Monsieur Bodoni, vi radite ono što rade vaše kolege, u naèelu plaæate sve, ali kod nekih uspješnih poslova malo se, kako se to kaže, preurede papiri. Vi ste devedeset pet posto pošteni porezni obveznik.""Nakon ovog posla bit æu to samo pedeset posto. Negdje sam proèitao da svaki graðanin mora platiti porez do posljednjeg novèiæa." Izgledala mije ponižena. "Ali ne mislite na to," rekao sam joj oèinski, "o tome èu ja razgovarati s Laivelli-jem." Oèinski? Rekao sam gotovo grubo: "Sad me pustite da malo pogledam druge knjige." Povukla se i otišla sjesti za raèunalo, bez rijeèi.Pregledavao sam knjige, listao ih: Commedia, izdanje Bernardina Benalija iz 1491., Scotov Liber Phisionomiae iz


1477., Ptolomejev Quadripartito iz 1484., Regimontanusov Calendarium iz 1482. - ali sam i sa sljedeæim stoljeæima bio prilièno opskrbljen, evo lijepog izdanja Zoncovog Nuovo tea-tro i Ramellija koji je bio prava divota... Poznavao sam svako od tih djela, poput svakog antikvara koji napamet zna velike kataloge, ali nisam znao da imam primjerke tih djela.Oèinski? Izvlaèio sam knjige i vraæao ih na mjesto, ali sam zapravo razmišljao o Sibilli. Gianni mije ono natuknuo, bez sumnje zlobno; Paola je do posljednjeg trenutka odugovlaèila govoriti mi o tome, a upotrijebila je gotovo sarkastiène izraze, iako joj je ton bio skoro neutralan, zgodna je, èak i previše, vaša mala igra, ništa posebno zajedljivo, ali mi se uèinio kako umalo nije rekla tiha voda brijege dere.Jesam li bio u vezi sa Sibillom? Izgubljena djevojka koja dolazi s Istoka, sve je zanima, susreæe zrela gospodina - a kad je došla imao sam èetiri godine manje - osjeæa njegov autoritet, konaèno on je gazda, o knjigama zna više od nje,50ona uèi, upija svaku njegovu rijeè, divi mu se, a on je susreo idealnu uèenicu, lijepu, pametnu, s onim njenim oui oui oui poput ustreptalih jecaja, poèinju zajedno raditi, svakoga dana po cijeli dan, sami u tom studiju, suradnici u mnogim malim i velikim trouvailles, jednog se dana okrznu na vratima, to je trenutak i veza zapoèinje. Ali zašto, u mojim godinama, ti si djevojèica, potraži zaboga mladiæa svojih godina, ne uzimaj me ozbiljno, ali ona ne, Yambo, ovo je prvi put da takvo što osjeæam. Preprièavam li ja to film koji svi znaju? Zatim se nastavlja kao u filmovima ili romanima: Yambo, ja te volim, ali ne bih mogla i dalje tvojoj ženi gledati u lice, tako je draga i ljubazna, imaš dvije kæeri i djed si - hvala ti što me podsjeæaš da sam veæ jednom nogom u grobu, ne nemoj tako govoriti da sam naj... naj... naj... èovjek kojeg si ikada upoznala, momci mojih godina su mi smiješni, ali možda je dobro da odem - èekaj, možemo biti dobri prijatelji, dovoljno je da se i dalje viðamo svakog dana - ali zar ne shvaæaš da upravo zbog svakodnevnog viðanja ne bismo nikad mogli ostati prijatelji - Sibilla, ne govori tako, budimo pametni. Ona jednog dana prestaje dolaziti u studio, ja joj telefoniram da æu se ubiti, ona mi kaže ne budi djetinjast, toutpasse, ali zatim se ona vraæa, nije izdržala. I tako se to nastavlja èetiri godine. Ili više ne?Èini se da znam sve te otrcane klišeje, ali ih ne znam vjerodostojno iskombinirati. Ili su sve te veze užasne i velièanstvene upravo zato što se svi klišeji prepleæu na nevjerojatan naèin i više ih ne možeš razmrsiti. Ali, kad živiš neki klišej, to kao daje prvi put i ne osjeæaš sram.Bi li to bila vjerojatna prièa? Ovih mi se dana èinilo da više nemam želja, ali èim sam je vidio shvatio sam što je želja. I to za ženom koju sam sreo prvi put. Zamisli tek daje viðaš, pratiš, daje gledaš kako klizi oko tebe kao da hoda po vodi. Naravno, kažem to tek tako, ne bih nikada zapoèeo, u stanju u kojem sam sada, takvu vezu, a osim toga, bio bih zadnji nitkov prema Paoli. Sibilla je za mene bila kao Bez-I grešna djevica, ma nije mi ni u mislima. Sjajno. A ona?Ona bi još uvijek mogla biti usred te veze, možda me htje-51la pozdraviti sa ti ili samo imenom, sreæom što se na francuskom koristi vous i kad se s nekim spava, možda mi se željela baciti u zagrljaj, tko zna koliko je i ona patila ovih dana, i evo vidi me kako dolazim lijep poput sunca, kako ste mademoiselle Sibilla, molim vas ostavite me da gledam knjige. Hvala, vrlo ste ljubazni. I shvaæa da mi nikada neæe moæi isprièati istinu. Možda je bolje tako, vrijeme je da si naðe deèka. A ja?Da baš nisam sasvim u redu piše na klinièkim kartonima. O èemu ja to mozgam? S lijepom djevojkom u studiju, naravno da Paola glumi ulogu ljubomorne supruge, to je samo igra izmeðu starih supružnika. A Gianni? Gianni je govorio o lijepoj Sibilli, možda je on izgubio glavu zbog nje, dolazi stalno u studio izgovarajuæi se porezom, a onda se zadržava pretvarajuæi se da je opèinjen šuštavim stranicama. On je taj koji se zaljubio, ja nemam veze s tim. Gianni je taj, i on u dobi kad je veæ jednom nogom u grobu, koji mi pokušava oteti, koji mi je oteo ženu mog života. Zvuèi smiješno: žena mog života?Vjerovao sam da æu uspjeti suživjeti s tolikim ljudima koje ne poznajem, ali ovo je najteža zapreka, barem od onog trenutka kad sam si utuvio u glavu te staraèke maštarije. Ono što mi uzrokuje bol jest to da bih joj mogao nanijeti bol. Dakle, da vidim... Ne, prirodno je da se svojoj usvojenoj kæeri ne želi nanijeti bol. Kæeri? Neki dan sam se osjeæao kao pedofil, a sad otkrivam da sam sklon incestu?Najzad, veliki Bože, tko je uopæe rekao da smo vodili ljubav? Možda je bio samo poljubac, možda samo jednom, možda platonska privlaènost, ja sam razumio ono što je ona osjeæala ili obrnuto, ali nijedno od nas o tome nije nikada govorilo. Ljubavnici Okruglog stola, èetiri smo godine spavali s maèem izmeðu nas.Oh, imam i Stultifera nauis, èini mi se da nije prvo izdanje, a osim toga i nije baš neki lijepi primjerak. A ovaj De proprietatibus rerum Bartolomea Anglica? Sav je rubriciran, od poèetka do kraja, na starinski naèin, šteta što je uvez moderan. Razgovaramo o poslovima. "Sibilla, Stultifera na-itis nije prvo izdanje, zar ne?"52


"Nažalost nije, monsieur Bodoni, naše je Olpeovo izdanje iz tisuæu èetiristo devedeset sedme. Prvo je takoðer Olpeovo, izdano u Baselu, ali 1494., i to na njemaèkom, Das Nar-ren Shyff. Prvo latinsko izdanje, poput našeg, pojavljuje se devedeset sedme, ali u ožujku, dok je naše, ako pogledate u kolofon, iz kolovoza, a izmeðu njih su jedno izdanje iz travnja i jedno iz lipnja. Ali nije u pitanju datum, nego sam primjerak, vidite da baš i nije poželjan. Ne kažem da je to primjerak koji treba ostati u studiju, ali ne treba se baš ni hvaliti njime.""Koliko toga vi znate, Sibillo, što bih ja bez vas?""Vi ste me tome nauèili. Kako bih napustila Varšavu, morala sam izigravati grande savante, ali da nisam srela vas, ostala bih glupa kao i kad sam došla."Divljenje, privrženost. Pokušava li mi nešto reæi? Mrmljam: "Les amouremcfervents et les savants austeres..." Preduhitrim je: "Ništa, ništa, pala mije na pamet jedna pjesma. Sibillo, da razjasnimo nešto. Možda æu vam, nastavimo li ovako, izgledati gotovo normalan, ali ja to nisam. Sve ono što mi se dogodilo ranije, razumijete, sve, baš sve, kao daje ploèa po kojoj su prešli spužvom. Ja sam u neoskvrnutom crnilu, ako mi opraštate tu proturjeènost. Morat æete me razumjeti, ne oèajavajte i... biti mi blizu." Jesam li dobro rekao? Uèinilo mi se savršenim, moglo se shvatiti na dva naèina."Ne brinite, Monsieur Bodoni, sve sam shvatila. Ja sam tu i ne idem nikuda. Èekam..."Jesi li stvarno tiha voda? Kažeš li da èekaš da se sasvim oporavim, kao što oèigledno i svi drugi èine, ili èekaš da se ponovno sjetim te veze? Ako je tako, što li æeš sljedeæih dana uèiniti kako bi me podsjetila na nju? Ili bi svim srcem željela da se sjetim, ali neæeš ništa uèiniti, jer nisi tiha voda, nego si žena koja voli i šuti jer me ne želi uznemiriti? Patiš, ali ne daš da to drugi vide, jer si to divno biæe kakvo jesi, ali govoriš samoj sebi kako je to konaèno dobra prilika da se saberemo, i ti i ja? Ti se žrtvuješ, nikada neæeš uèiniti ništa da me podsjetiš, neæeš mi pokušati gotovo sluèajno dodir-53nuti ruku jedne veèeri, kako bih ja okusio svoju madeleine- ti koja s ponosom svih ljubavnika znaš da druge možda ne uspijevaju uèiniti da osjetim mirise na Sezame otvori se, a ti bi, ako samo poželiš, to uspjela, bilo bi ti dovoljno okrznuti mi lice svojom kosom dok se saginješ kako bi mi dala karticu. Ili da ponovno kažeš, kao sluèajno, onu banalnu reèenicu koju si mi rekla i prvi put, koju smo èetiri godine uljepšavali i citirali je poput magiène formule, onu èije smo znaèenje i moæ znali samo ti i ja, osamljeni u našoj tajni? Primjerice: Et mon bureau? Ali to je Rimbaud.Pokušajmo razjasniti barem nešto. "Sibillo, možda me vi oslovljavate monsieur Bodoni zato što izgleda kao da sam vas danas sreo prvi put, ali smo radeæi zajedno vjerojatno veæ prešli na ti, kao što se i dogaða u takvim sluèajevima. Kako ste me zvali?"Pocrvenjela je, ponovno je ispustila onaj modulirani nježni jecaj: "Oui, oui, oui, uistinu, zvala sam te Yambo. Od poèetka si nastojao da se osjeæam ugodno."Oèi su joj zablistale sreæom, kao da joj je sa srca pao veliki teret. Ali obraæanje sa ti ništa ne znaèi, èak se i Gianni- neki dan smo Paola i ja išli k njemu u ured - i njegova tajnica oslovljavaju sa ti."E pa dobro!" rekao sam vedro, "neka sve bude kao i prije. Ti znaš da mi može pomoæi ako sve bude kao prije."Kako li æe to shvatiti? Što li za nju znaèi da sve bude kao prije?• Kod kuæe sam proveo besanu noæ, a Paola me milovala po glavi. Osjeæao sam se kao preljubnik, iako nisam uèinio ništa. S druge strane, nisam se zabrinjavao za Paolu veæ za sebe. Ljepota voljenja je, razmišljao sam, u sjeæanju da si volio. Ima ljudi koji žive od samo jednog sjeæanja. Eugenia Grandet, primjerice. A pomisao da si volio, a ne možeš se sjetiti? Još gore, možda si volio, ne sjeæaš se toga, a sumnjaš da nisi volio. Ili, u svojoj taštini nisam uzeo u obzir drugu prièu, ja ludo zaljubljen pokušavam je osvojiti, ali ona me dovodi u red, ljubazno, blago i odluèno. Potom ona54ostaje, jer sam ja pristojan gospodin i od toga se dana ponašam kao da se ništa nije dogodilo, njoj je u stvari dobro u studiju, možda si ne može priuštiti da izgubi dobar posao, možda je bila polaskana mojim potezom, možda i nije bila toga svjesna, ali njena je ženska taština ganuta, ne priznaje to ni samoj sebi, ali osjeæa da nada mnom ima odreðenu moæ. Allumeuse. Još gore, ta mije tiha voda progutala brdo novaca, navela me da radim ono što ona hoæe, oèigledno je da sam sve njoj prepustio, ukljuèujuæi naplate, uplate i možda podizanje novca u banci, a ja sam otpjevao kukuriku profesora Unratha, bio sam propao èovjek, sad više iz toga ne mogu - možda me ova sretna nezgoda izvuèe iz toga, nije svako zlo za zlo. Kakav sam to bijednik, kako mogu do te mjere uprljati sve što taknem, možda je još uvijek djevica, a ja od nje èinim kurvu. Kako god bilo, èak i sama sumnja, iako opovrgnuta, pogoršava stvar: ako se ne sjeæaš da si volio, ne možeš znati niti je li onaj kojeg si volio vrijedan tvoje ljubavi. Ona Vanna koju sam sreo prije nekoliko jutara, to je bio jasan sluèaj, flert, noæ ili dvije, zatim možda nekoliko dana razoèaranja i bilo je gotovo. Ali ovdje su u igri èetiri godine moga života. Yambo, da se možda sada ne zaljubljuješ, možda prije nije bilo ništa, a sad trèiš ususret


svojoj propasti? Samo zato što si umislio da si tada bio proklet pa želiš ponovno naæi svoj raj? A koliko je samo budala koje piju da bi zaboravile, ili uzimaju drogu, ah, da mogu, rado bih sve zaboravio, kažu. Ja samo znam istinu: zaboraviti je okrutno. Postoje li droge za sjeæanje?Možda Sibilla...Evo, opet poèinjem. Kad te vidim gdje prolaziš na kraljevskoj udaljenosti, raspuštene kose i uspravna ko kopljanik, obuzme me vrtoglavica.Sljedeæeg sam jutra pozvao taksi i otišao kod Giannija u ured. Pitao sam ga sasvim otvoreno što zna o meni i Sibilli. Izgledao je zaprepašten."Ali Yambo, svi smo pomalo zaljubljeni u Sibillu, ja, tvoji kolege, mnogi tvoji kupci. Ima ljudi koji dolaze k tebi samo55

ostaje, jer sam ja pristojan gospodin i od toga se dana ponašam kao da se ništa nije dogodilo, njoj je u stvari dobro u studiju, možda si ne može priuštiti da izgubi dobar posao, možda je bila polaskana mojim potezom, možda i nije bila toga svjesna, ali njena je ženska taština ganuta, ne priznaje to ni samoj sebi, ali osjeæa da nada mnom ima odreðenu moæ. Allumeuse. Još gore, ta mije tiha voda progutala brdo novaca, navela me da radim ono što ona hoæe, oèigledno je da sam sve njoj prepustio, ukljuèujuæi naplate, uplate i možda podizanje novca u banci, a ja sam otpjevao kukuriku profesora Unratha, bio sam propao èovjek, sad više iz toga ne mogu - možda me ova sretna nezgoda izvuèe iz toga, nije svako zlo za zlo. Kakav sam to bijednik, kako mogu do te mjere uprljati sve što taknem, možda je još uvijek djevica, a ja od nje èinim kurvu. Kako god bilo, èak i sama sumnja, iako opovrgnuta, pogoršava stvar: ako se ne sjeæaš da si volio, ne možeš znati niti je li onaj kojeg si volio vrijedan tvoje ljubavi. Ona Vanna koju sam sreo prije nekoliko jutara, to je bio jasan sluèaj, flert, noæ ili dvije, zatim možda nekoliko dana razoèaranja i bilo je gotovo. Ali ovdje su u igri èetiri godine moga života. Yambo, da se možda sada ne zaljubljuješ, možda prije nije bilo ništa, a sad trèiš ususret svojoj propasti? Samo zato što si umislio da si tada bio proklet pa želiš ponovno naæi svoj raj? A koliko je samo budala koje piju da bi zaboravile, ili uzimaju drogu, ah, da mogu, rado bih sve zaboravio, kažu. Ja samo znam istinu: zaboraviti je okrutno. Postoje li droge za sjeæanje?Možda Sibilla...Evo, opet poèinjem. Kad te vidim gdje prolaziš na kraljevskoj udaljenosti, raspuštene kose i uspravna ko kopljanik, obuzme me vrtoglavica.Sljedeæeg sam jutra pozvao taksi i otišao kod Giannija u ured. Pitao sam ga sasvim otvoreno što zna o meni i Sibilli. Izgledao je zaprepašten."Ali Yambo, svi smo pomalo zaljubljeni u Sibillu, ja, tvoji kolege, mnogi tvoji kupci. Ima ljudi koji dolaze k tebi samo55da bi vidjeli nju. Ali to je šala, srednjoškolska. Šalimo se uzajamno, a èesto smo zbijali šale i s tobom; znamo mi da ima nešto izmeðu tebe i lijepe Sibille, govorili smo. A ti bi se smijao, ponekad bi napravio scenu, kao da daješ na znanje kako je to nešto neviðeno, a ponekad bi govorio da prestanemo s tim, jer bi ti mogla biti kæer. Igre. Zbog toga sam te one veèeri upitao za Sibillu, mislio sam da si je veæ vidio, želio sam saznati kakav je dojam ostavila na tebe.""Nisam ti nikada ništa prièao o sebi i Sibilli?""Zašto, zar je bilo nešto?""Ne pravi se pametan, znaš da sam bez sjeæanja. Ovdje sam kako bih tebe pitao jesam li ti ikada išta isprièao.""Ništa. K tome si mi uvijek govorio o svojim avanturama, možda da bi u meni izazvao zavist. O Cavassijevoj, o Vanni, o Amerikanki na salonu knjiga u Londonu, o lijepoj Nizozemkici zbog koje si tri puta išao u Amsterdam, o Sil-vani...""Ma daj, pa koliko sam ja to veza imao?""Mnogo. Previše za mene koji sam uvijek bio monoga-man. Ali o Sibilli, kunem ti se, nikada nisi ništa rekao. Pa što si to uvrtio u glavu? Juèer si je vidio, nasmiješila ti se, pa si pomislio daje nemoguæe imati je u blizini i ne razmišljati o tome. To je ljudski, za nju zaista ne bi mogao reæi tko je ta grdoba... A osim toga, nitko od nas nije nikada uspio saznati ima li Sibilla neki svoj život. Uvijek vedra, spremna pomoæi svakome kao da tu uslugu èini samo njemu, može biti koketna upravo zato što nikada nije bilo nièega. Ledena sfinga." Gianni je vjerojatno bio iskren, ali to nije znaèilo ništa. Ako mi se sa Sibillom dogodila važnija od svih ostalih veza, ona Prava, jasno je da to nisam isprièao ni Gianniju. To je moralo ostati divnom urotom izmeðu mene i Sibille.Ili ne. Ledena sfinga, izvan radnog vremena ima svoj život, možda je veæ s nekim u vezi, njena stvar, ona je savršena, ne miješa posao i privatni život. Ugriz ljubomore prema nepoznatom suparniku. A ipak netko æe oskvrnut vrelo ustaš-ca tvojih, netko tko neæe ni znati za to, ribar što traži spužve, taj rijetki dobit æe biser.56* * *


"Imam za tebe jednu udovicu, Yambo," rekla mije Sibilla namigujuæi. Postajemo prisni, baš lijepo. "Kakvu udovicu?" upitao sam. Objasnila mije da antikvari mojega ranga imaju neke svoje naèine nabavljanja knjiga. Ima tipova koji svrate u studio pitajuæi te vrijedi li štogod ta knjiga, a vrijedi li nešto ovisi o tome koliko si pošten, naravno, nastojiš nešto i zaraditi. Ili je tip kolekcionar u teškoæama, zna vrijednost onoga što ti nudi, pa u najboljem sluèaju možeš izvuæi tek nešto malo iznad cijene. Jedan od naèina je kupovanje na meðunarodnim dražbama, a na njima napraviš dobar posao samo ako si jedini koji je shvatio vrijednost knjige, ali tvoji konkurenti baš i nisu budale. Marža je minimalna i postaje zanimljivom tek ako je knjiga izuzetno vrijedna. Zatim kupuješ od kolega, jer netko može imati knjigu koja njegovu klijentelu ne zanima, pa drži nisku cijenu, a ti meðutim poznaješ opsjednutog ljubitelja. Najzad, postoji metoda leši-nara. Pronaðeš velike osiromašene obitelji, s drevnom palaèom i starinskom bibliotekom, prièekaš da umre otac, muž ili ujak, jer nasljednici veæ imaju dosta problema s prodajom namještaja i nakita, a ne znaju kako procijeniti tu gomilu knjiga koje nisu nikada otvorili. Obièno se kaže udovica, ali to može biti unuk koji želi unovèiti malo, ali odmah, još bolje ima li problema sa ženama ili drogom. Tada odeš pogledati knjige, provedeš u tim mraènim sobama dva-tri dana i odluèiš se za strategiju.U ovom je sluèaju doista bila u pitanju udovica; Sibilla je od nekoga dobila informaciju (to su moje male tajne, rekla je zadovoljno i vragolasto), a èini se da ja znam s udovicama. Zatražio sam od Sibille da me prati, jer možda sam ne bih prepoznao pravu knjigu. Kakva divna kuæa gospoðo, da, hvala, možda ste za konjak. Zatim, kreneš prekapati, bouquiner, broivsing... Sibilla mije šaptala pravila igre. Obièno naðeš dvije ili tri stotine svezaka koji ništa ne vrijede, odmah prepoznaš razlièite pandekte i teološke disertacije koje završavaju na štandovima sajma Svetog Ambrozija, ili tucete svezaka iz osamnaestoga stoljeæa s Telemahovim pu-57stolouinama i utopijskim putovanjima, svejednako uvezane, dobro doðu dekoraterima koji ih kupuju na metre. Zatim puno toga iz šesnaestoga stoljeæa, maloga formata, Ciceroni i Retorièke ad Herennius, bezvrijedne knjige koje završavaju na štandovima na trgu Fontanella Borghese u Rimu, a kupuju ih za dvostruko od njihove vrijednosti oni koji poslije govore kako imaju knjige iz šesnaestoga stoljeæa. Ali, traži, traži, pa sam tamo i ja primijetio Cicerona, da, pisanog al-dinskim kurzivom i ni više ni manje nego Cronaca di Norim-berga u savršenom stanju, jednog Rolewincka, Kircherovu Ars magna lucis et umbrae s predivnim gravirama i sa samo nekoliko potamnjelih stranica, što je za papir iz tog vremena rijetkost, èak i prekrasnog Rabelaisa, izdanje Jeana Frederi-ca Bernarda iz 1741., tri sveska kvart-formata s Picartovim vinjetama, divan uvez u crvenom marokenu, zlatotisak na koricama, zlatne šare i ukrasi na hrptu, omoti od zelene svile sa zlatnom èipkom - koje je pokojnik brižljivo prekrio plavim papirom da ih ne ošteti, pa na prvi pogled nisu ostavljali nikakav dojam. Naravno, nije Cronaca di Norimberga, šapnula mi je Sibilla, uvez je moderan, ali zanimljiv za ljubitelje jer je s potpisom Riviere & Son. Fossati bi je odmah uzeo - kasnije èu ti reæi tko je on, sakuplja uveze.Na kraju smo izdvojili deset knjiga za koje æemo izvuæi barem sto milijuna, ali i više ako ih dobro prodamo; samo je Cronaca mogla donijeti najmanje pedeset milijuna. Tko zna zašto su tu bile, pokojnik je bio bilježnik, a biblioteka mu je bila statusni simbol, ali sigurno je bio škrt i kupovao samo ako nije morao puno potrošiti. Ove dobre knjige sigurno je sluèajno kupio prije èetrdeset godina, kad su se prodavale jeftino. Sibilla mije objasnila kako se to radi u ovakvim sluèajevima, ja sam pozvao gospoðu i èinilo se kao da sam se oduvijek bavio tim poslom. Rekao sam joj da tu ima puno toga, ali malo vrijedi. Tresnuo sam joj na stol najlošije knjige, potamnjelih stranica, s mrljama od vlage, slabih spojeva, s marokenom na koricama koji je izgledao kao da je preko njega prošao brusni papir, tragovima moljaca poput èipke, pogledajte ovo Dottore, govorila je Sibilla, ovako iskrivljene58neæe se ni pod prešom vratiti u normalno stanje, a ja sam spomenuo sajam Svetog Ambrozija. "Ne znam èak ni hoæu li ih uspjeti sve tamo izložiti, gospoðo, a vi shvaæate da ako ostanu u kuæi troškovi skladišta se penju do zvijezda. Nudim vam pedeset milijuna za cijelu partiju.""To zovete partijom?!" A, ne, pedeset milijuna za tu divnu biblioteku, njen je muž potrošio cijeli život da bi je skupio, to je uvreda uspomeni na njega. Prijelaz na drugu stratešku fazu: "Dakle gospoðo, gledajte, nas zanima najviše ovih deset knjiga. Želim vam izaæi ususret pa vam nudim trideset milijuna samo za njih." Gospoða raèuna, pedeset milijuna za golemu biblioteku su uvreda svetoj uspomeni na pokojnika, trideset za samo deset knjiga je dobar posao, za ostatak æe pronaæi nekog drugog manje izbirljivog i puno darež-ljivijeg antikvara. Sklopljen posao.Vratili smo se u studio veseli kao djeca koja su upravo izvela neki nestašluk. "Je li to nepošteno?" upitao sam."Ma ne, Yambo, svi tako rade." I ona citira, kao i ja. "Da je dopala šaka nekom tvom kolegi, dobila bi još manje. A osim toga, vidio si namještaj, slike i srebrninu, to su ljudi puni novaca koje baš briga za knjige. Mi radimo za one koji uistinu vole knjige."Što bih ja bez Sibille. Odluèna i ljupka, domišljata poput golubice. I opet sam poèeo maštati, ponovno ulazeæi u vražju


spiralu iz prethodnih dana.Sreæom, posjet udovici me sasvim obesnažio. Odmah sam se vratio kuæi. Paola je primijetila da joj veæ nekoliko dana izgledam bljeði nego obièno, previše se zamaram. Bolje je da u studio idem svakog drugog dana.Prisiljavao sam se misliti na nešto drugo: "Sibilla, moja žena kaže da sam sakupljao tekstove o magli. Gdje su?""Bile su to užasne fotokopije, pa sam ih malo-pomalo premjestila u raèunalo. Nemoj se zahvaljivati, bilo je vrlo zabavno. Potražit æu ti datoteku."Znao sam da postoje raèunala, (kao što sam znao da postoje zrakoplovi), ali sam ga, naravno, prvi put dotaknuo.59Bilo je isto kao s biciklom, stavio sam na njega ruke, a moje su se jagodice svega same sjetile.O magli sam sakupio barem stotinu pedeset stranica citata. Izgleda da mije doista bilo stalo do nje. Evo Abbottova Flatlanda: zemlja sa samo dvije dimenzije, gdje žive jedino plošni likovi, trokuti, èetverokuti i mnogokuti. Kako se meðusobno prepoznati ako se ne vide iz visine, a zamjeæuju samo linije? Zahvaljujuæi magli. "Gdjegod postoji poprilièna kolièina Magle, eto kako predmeti na odreðenoj udaljenosti, recimo od jednog metra, postaju osjetno manje jasni od onih koji su na devedeset i pet centimetara; kao posljedica toga, a uz iskustvo pažljivog i stalnog promatranje veæe ili manje jasnoæe, u stanju smo s velikom preciznošæu zakljuèiti kako izgleda promatrani predmet." Blago tim trokutima koji tumaraju kroz gustu maglu i nešto vide, evo jednog še-sterokuta, evo jednog paralelograma. Dvodimenzionalni, ali sretniji od mene.Èinilo mi se da veæinu tih citata znam napamet."Kako to," upitao sam kasnije Paolu, "ako sam zaboravio sve ono što se odnosi na mene? Ja sam svojim osobnim zalaganjem sakupio zbirku.""Sjeæaš ih se," rekla mi je, "ali ne zato što si ih sakupio, nego si ih sakupio zato što ih se sjeæaš. One su dio enciklopedijskog znanja, poput drugih pjesama koje si mi recitirao prvog dana kad si došao kuæi."U svakom sluèaju, prepoznavao sam ih na prvi pogled. Poèevši od Dantea:Ko kad se magla stane da rastvara, i pogled otkrit pomalo se trudi, što bješe skrito od zgusnutih para, tako, kadprozrijeh gusti mrak i hudi...D'Annunzio je ispisao lijepe stranice o magli u Notturnu: "Netko bešumno hoda pokaj mene, kao bosih nogu daje... Magla ulazi u usta, osvaja pluæa. Leluja prema Canalazzu i tu se nakuplja. Neznanac postaje siviji, laganiji; postaje sjenka... Iznenada nestaje ispod kuæe gdje je antikvarnica."60Eto, antikvarnica je kao crna jama: ono što u nju upadne više se ne pojavljuje.Tu je i Dickens, klasièni poèetak Bleak Housea: "Magla posvuda. Magla uz rijeku, gdje teèe izmeðu otoèiæa i zelenih livada; magla niz rijeku gdje teèe prljava izmeðu redova brodova i prljavštine koje stižu do obala velikog (i prljavog) grada..." Nalazim Emily Dickinson: "Let us go in; the fog is rising.""Nisam znala Pascolijeve stihove," govorila je Sibilla. "Slušaj kako su lijepi..." Sad mi je bila blizu kako bi vidjela zaslon raèunala, stvarno bi mi mogla kosom dotaknuti obraz. Ali nije to uèinila. Zanemarivši francuski, izgovarala je talijanski s blagim slavenskim naglaskom:Nepokretno u laganoj sumaglici drveæe i dugaèke jadikovke parnjaèe.Sakrivaš stvari daleke,Ti maglo nedodirljiva i blijeda,Ti dime koji još izvireš,Uzoru...Zaustavila se na treæem citatu: "Magla... štene?""Stenje.""Ah." Izgledala je uzbuðena stoje nauèila novu rijeè.Magla stenje, udarit æe vjetarŠto lišæem oštrim puni jarak;Nježno u živicu suhu baca seCrvendaæ;Ispod magle titra glasIz tršæakajeza, groznièavaIznad magle u daljini uzdižeSe zvonik...Dobra je i magla u Pirandella, osobito kad pomisliš daje Sicilijanac: "Magla se mogla rezati na kriške... Oko svake svjetiljke zijevao je krug svjetla." Ali, zatim još je bolji Sa-


61vinijev Milano: "Magla je udobna. Pretvara grad u golemu bombonijeru, a njegove stanovnike u isto toliko èokoladnih bombona... Kroz maglu prolaze žene i djevojke u kapuljaèama. Blaga para pojavljuje se oko nosnica i poluotvorenih usta... Susreæemo se u salonu izduženom zrcalima... grlimo se još uvijek mirišuæi na maglu, dok magla vani pritišæe na prozor i diskretno ga zamuæuje, tiha, zaštitnièka..." Milanske magle Vittorija Serenija:Uzalud vrata odškrinuta veèeri maglenoj Nitko se ne uspinje i ne silazi osim Udarca magle i prodavaèa novina glas - èudno - milanski Tempo i alibi i blagodat magle, okultne su stvari idu sigurno, prema meni se kreæu mièu od mene prošlost povijesti nalik poput sjeæanja: dvadeset trinaest trideset tri godine sliène brojevima tramvajskim...Svašta sam sakupio. Evo Kralja Learea ("Ljepotu njenu okužite vi, moèvarne magle - kad vas noæno sunce izvuèe!"). A Campana? "Kroz otvor na crvenim nagrizenim bedemima u magli se tiho otvaraju duge ulice. Zla para magle èami meðu palaèama i sakriva vrhove tornjeva, duge tihe ulice puste su kao nakon pljaèke."Sibilla se oduševljavala Flaubertom: "Bjelièasti je dan prolazio pokraj prozora bez zavjesa, nazirali su se vrhovi drveæa, a još dalje velika livada do pola utonula u maglu koja se pušila na mjeseèini." Ili Baudelaireom: "Sada je more magle natapalo zgrade i one koji umiru u dubini hospicija."Izgovarala je tuðe rijeèi, a meni se èinilo kao da dolaze iz samog izvora. Možda æe netko oskvrnuti vrelo ustašca...Ona je bila tamo, a magla nije. Drugi su je vidjeli i raspršili u zvukove. Možda æu jednog dana zaista moæi proniknuti u maglu, bude li me Sibilla povela za ruku.Veæ sam nekoliko puta bio na kontroli kod Gratarola, a on je opæenito odobravao ono što je uèinila Paola. Cijenio je62što sam sad veæ gotovo posve neovisan, tako se uklanjaju barem prve frustracije.Mnoge sam veèeri proveo igrajuæi scarabeo s Giannijem, Paolom i kæerima, kažu da mi je to bila omiljena igra. Lako pronalazim rijeèi, naroèito one najzamršenije poput akro-stiha (uhvatim se za akro) ili zeugma. Uvrstio sam jedno i i jedno u na poèetke dviju okomitih rijeèi, krenuo od prvog crvenog polja prvog vodoravnog reda, stigao do sljedeæeg i sastavio emfiteuza. Dvadeset jedan bod pomnožen s devet, plus pedeset nagradnih bodova zato što sam iskoristio svih svojih sedam slova, dvjesto trideset i devet bodova samo u jednom krugu. Gianni je pobjesnio, sva sreæa što si izgubio pamæenje, vikao je. On to radi ne bi li mi ulio pouzdanje.Ne samo da sam izgubio pamæenje, nego možda sad veæ živim izmišljena sjeæanja. Gratarolo je spomenuo èinjenicu kako su, u sluèajevima kakav je moj, ljudi izmišljali koma-diæke prošlosti koje nikada nisu proživjeli, tek toliko da bi imali dojam kako ih se sjeæaju. Jesam li možda Sibillu uzeo kao izgovor?Morao sam nekako izaæi iz toga. Boravak u studiju postao je muka. Rekao sam Paoli: "Rad umara. Gledam samo i uvijek isti dio Milana. Možda bi mi èinilo dobro neko putovanje; studio napreduje sam po sebi, a Sibilla veæ priprema novi katalog. Mogli bismo otiæi, recimo, u Pariz.""Pariz je još uvijek prezamoran za tebe, to putovanje i sve ostalo. Da malo razmislim.""Dobro, u Pariz ne, ali u Moskvu, u Moskvu...""U Moskvu?""To je Èehov. Znaš da su mi citati jedine svjetiljke u magli."634. SAM LUTAM GRADOM JAPokazali su mi mnogo obiteljskih fotografija koje mi, oèigledno, ništa nisu rekle. S druge strane, tu su samo slike otkad sam upoznao Paolu. Slike iz djetinjstva, ukoliko ih ima, negdje su u Solari.Telefonom sam razgovarao sa sestrom u Sidnevu. Kad je saznala da sam loše htjela je odmah doæi, ali upravo je bila podvrgnuta osjetljivoj operaciji pa su joj lijeènici zabranili tako naporno putovanje.Ada je pokušala obnoviti neke uspomene, zatim je prestala i zaplakala. Rekao sam joj, tko zna zašto, neka mi, kada doðe, na poklon donese kljunaša da ga držim u dnevnom boravku. Prema svojim saznanjima, mogao sam tražiti i klokana, ali oèigledno znam da prljaju kuæu.U studio sam odlazio samo po nekoliko sati dnevno. Si-billa priprema katalog i naravno da se dobro snalazi s bibliografijama. Na brzinu bacim pogled, govorim kako sve divno napreduje, zatim kažem da imam dogovor kod lijeènika. Sa strepnjom me gleda dok izlazim. Pa zna da sam bolestan, zar to nije normalno? Ili misli daje izbjegavam? Pa neæu joj valjda reæi "ne želim da mi budeš izgovor za stvaranje izmišljenih sjeæanja, jadna moja ljubavi"?Pitao sam Paolu kakvi su moji politièki stavovi: "Ne bih želio otkriti da sam, recimo, nacist."64"Ti si, što se ono kaže, dobar demokrat," rekla je Paola, "ali više instinktivno nego ideološki. Uvijek sam ti govorila da je tebi politika dosadna - a ti si me, zbog prepirke, zvao lapasionaria. Kao da si pribjegao starim knjigama iz straha ili prezira prema svijetu. Ne, nepravedna sam, nije to bio prezir, jer si se uzbuðivao oko velikih moralnih problema.


Potpisivao si apele mirovnjaka i nenasilnih skupina, ljutio te rasizam. Èak si se upisao u neko udruženje protiv vivi-sekcije.""Životinja, pretpostavljam.""Naravno. Vivisekcija ljudi naziva se ratom.""A jesam li bio... uvijek takav i prije nego što sam te sreo?""O djetinjstvu i mladosti nisi govorio. S druge strane, u tim te stvarima nikad nisam uspjela shvatiti. Oduvijek si bio mješavina milosrða i cinizma. Ako je netko bio osuðen na smrtnu kaznu, ti si potpisivao peticiju protiv, slao si novac za komunu narkomana, ali ako bi ti rekli da je deset tisuæa djece poginulo, recimo, u plemenskom ratu u centralnoj Africi, ti bi slijegao ramenima kao da kažeš svijet je takav i tu se ništa ne može. Uvijek si bio èovjek vesele æudi, volio si lijepe žene, dobro vino, dobru glazbu, ali meni se èinilo kao daje to vanjska ljuska, naèin da se sakriješ. Kada bi se prepustio, govorio bi kako je povijest krvava zagonetka, a svijet pogreška.""Ništa mi neæe moæi izbiti iz glave kako je ovaj svijet proizvod nekog mraènog boga èije sam sjene ja produžetak.""Tko je to rekao?""Više ne znam.""Mora postojati nešto što te uplelo u to. Ali si se uvijek trudio punom snagom kad je netko nešto trebao; kad je bila poplava u Firenci, dragovoljno si otišao izvlaèiti iz blata knjige Nacionalne biblioteke. Eto, bio si samilostan prema malim stvarima, a cinièan prema velikim.""To mi se èini ispravnim. Radiš samo ono što možeš. Ostalo je Božja krivnja, kako je govorio Gragnola.""TkojeGragnola?"65"Ni to više ne znam. Vidi se da sam to nekad znao." Što li sam to nekad znao?Jednog sam se jutra probudio, skuhao si kavu (bez kofeina) i poèeo pjevušiti Roma nonfar la stupida stasera. Zašto mi je pala na pamet ta pjesma? Dobar znak, rekla je Paola, opet poèinješ. Dakle, èini se da sam svakog jutra, dok bih si pripremao kavu, pjevao neku pjesmu. Nema nikakva razloga zašto mi je pala na pamet ova umjesto neke druge. Sva ispitivanja (što si noæas sanjao, o èemu smo sinoæ prièali, što si èitao prije no što si zaspao?) nisu nikada dala neko pouzdano objašnjenje. Možda su mi zvuèno sjeæanje budili, recimo, naèin navlaèenja èarapa, boja košulje, limenka koju bih ugledao krajièkom oka."Jedino si," primijetila je Paola, "uvijek pjevao samo pjesme iz pedesetih pa nadalje, u najboljem bi se sluèaju vraæao pjesmama s prvih festivala u Sanremu, Vola colomba bianca vola ili Papaveri e papere. Nikada nisi išao unatrag, nisi pjevao pjesme iz èetrdesetih, ili tridesetih, ili dvadesetih." Paola mije spomenula Sama lutam gradom ja, veliki hit iz poslijeratnog razdoblja, koji se èak i njoj, koja je u to vrijeme bila još djevojèica, urezao u sjeæanje, jer su ga neprestano izvodili na radiju. Naravno, èinilo mi se da je znam, ali nije me posebno zanimala, kao da su mi otpjevali Castu divu, a zapravo izgleda da nikada nisam bio neki ljubitelj lirske opere. Ne može se ni usporediti s Eleanor Rugbu, na primjer, ili sa Que sera serd, whatever will be will be, ili Sono una donna non sono una santa. A što se tièe starijih pjesama, Paola je moje nezanimanje za njih pripisivala neèemu što ona naziva potiskivanje djetinjstva.Takoðer je tijekom godina primijetila da sam dobar poznavatelj klasiène glazbe i jazza, rado sam odlazio na koncerte, slušao ploèe, ali nikada nisam poželio ukljuèiti radio. U najboljem sluèaju slušao bih ga u pozadini ako bi ga netko drugi upalio. Oèigledno mi je radio bio, kao i kuæa na selu, nešto iz drugih vremena.* * *66A sljedeæeg jutra, kad sam se probudio i pripremao kavu, pjevao sam:Sama lutam gradom jaProlazim kroz gomilu koja ne znaKoja bol moju ne vidiDok tražim te, sanjam te, a više nemam te...Uzalud pokušavam zaboravitiPrva ljubav zaborava nemaUpisano je ime, ime u dubini srca moga spavaUpoznala sam te i sada znam da si ljubav prava,Prava ljubav, velika ljubav.Melodija je izlazila sama od sebe. Oèi su mi zasuzile."Zašto baš ta?" upitala je Paola."Eto tako. Možda zato što se zvala Tražim te. A koga, ne znam.""Savladao si barijeru èetrdesetih godina," uzvratila je Paola znatiželjno.


"Nije to," odgovorio sam, "nego sam osjetio nešto iznutra. Kao neki ježur. Ne, ne kao ježur. Kao da... Znaš Flatland, i ti si ga proèitala. Pa eto, oni trokuti i oni kvadrati žive u dvije dimenzije, ne znaju što je to debljina. Sad zamisli da ih netko od nas, koji živimo u tri dimenzije, dotakne odozgo. Osjetili bi nikad prije iskušani osjeæaj i bili bi nesposobni reæi što je to. Kao kad bi k nama došao netko iz èetvrte dimenzije i nježno nas dotaknuo iznutra, recimo po pilorusu, donjem otvoru želuca. Što osjeæaš kad ti netko poškaklja pilorus? Rekao bih... neki tajanstveni plamen.""Što znaèi tajanstveni plamen?""Ne znam, došlo mije da tako kažem.""Jesi li to isto osjetio kada si vidio fotografiju svojih roditelja?""Gotovo da. To jest ne. Ali zapravo, zašto ne? Gotovo isto.""To je zanimljiv znak, Yambo, treba ga zabilježiti."Ona se uvijek nada da æe me izbaviti. A ja sam možda osjetio tajanstveni plamen razmišljajuæi o Sibilli.67* * *Nedjelja. "Poði prošetati," rekla mi je Paola," èinit æe ti dobro. Drži se ulica koje poznaješ. Na Largu Cairoli je onaj štand sa cvijeæem koji je obièno otvoren i praznikom. Neka ti naprave lijepi proljetni buket, ili buket ruža, ova kuæa izgleda kao mrtvaènica."Sišao sam na Largo Cairoli, ali je štand bio zatvoren. Tumarao sam po Via Dante do Via Cordusio, skrenuo desno prema Borsi i vidio da se nedjeljom tamo sastaju kolekcionari iz cijeloga Milana. Uzduž Via Cordusio štandovi s markama, uzduž cijele Via Armorari stare razglednice i figurice, a cijeli su Passaggio Centrale zauzeli prodavaèi starog novca, slièica svetaca, olovnih vojnika, ruènih satova, pa èak i telefonskih kartica. Kolekcionarstvo je analno, trebao sam znati, ljudi su spremni sakupljati sve, èak i èepove Coca-Cole, uostalom telefonske kartice koštaju manje od mojih inkunabula. Na Piazzi Edison, slijeva štandovi s knjigama, novinama, reklamnim plakatima, a nasuprot èak i neki koji prodaju raznu kramu, svjetiljke Liberty, dakako lažne, po-služavnike s cvijeæem na crnoj podlozi, balerine od porculana.Najednom su se štandu nalazile èetiri zapeèaæene valjkaste posude, s nekom vodenastom otopinom (formalinom?) u kojoj su lebdjeli oblici boje bjelokosti, neki okrugli, neki u obliku graha, povezani vrlo bijelim nitima. Bila su to morska stvorenja, trpovi, komadiæi polipa, izblijedjeli koralji, a mogli su takoðer biti bolesna tvorevina nakazne mašte nekog umjetnika. Yvesa Tanguva?Vlasnik mi je objasnio da su to testisi psa, maèka, pijetla i još neke životinje, zajedno s bubrezima i tim stvarima. "Vidite, to je sve iz znanstvenog laboratorija devetnaestoga stoljeæa. Èetrdeset tisuæa svaki. Samo posude vrijede dvostruko, to je staro barem stotinu pedeset godina. Èetiri puta èetiri je šesnaest, ja æu vam sva èetiri dati za sto dvadeset tisuæa. Dobar posao."Ti su me testisi oèarali. Konaèno nešto što ne bih trebao poznavati po semantièkom pamæenju, kako je govorio68Gratarolo, a nisu ni dio mog prošlog iskustva. Tko je ikada vidio pasje testise same za sebe, hoæu reæi, bez psa? Pretražio sam džep, sveukupno sam imao èetrdeset tisuæa, a na štandu baš ne možeš platiti èekom."Uzet æu one pseæe.""Griješite što ostavljate one druge, bila je to jedinstvena prilika."Ne može se sve imati. Vratio sam se kuæi sa svojim pseæim mudima, a Paola je problijedjela: "Èudno je, uistinu izgleda kao umjetnièko djelo, ali gdje æemo to držati? U dnevnom boravku, tako da nam svaki put kad nekom gostu ponudiš pistacije i masline iz Ascolija taj povrati na tepih? U spavaæoj sobi? Oprosti, ali ne. Držat æeš to u studiju, možda pokraj koje lijepe knjige o prirodnim znanostima iz sedamnaestoga stoljeæa.""Mislio sam da sam napravio dobar posao.""Ali, shvaæaš li da si ti jedini èovjek na svijetu, jedini na licu zemlje od Adama nadalje, kojega je žena poslala da kupi cvijeæe, a vraæa se kuæi s parom pseæih muda?""Ako ništa drugo, to je za Guinessovu knjigu rekorda. A osim toga, to znaš, bolestan sam.""Izgovori. Bio si lud i prije. Ne misliš valjda daje sluèajno što si od sestre zatražio kljunaša. Jednom si u kuæu htio staviti fliper iz šezdesetih koji je koštao kao Matisseova slika i proizvodio paklenu buku."Paola je veæ znala za tu tržnicu rabljenih stvari, štoviše rekla je da sam i ja morao znati za nju, jednom sam tamo pronašao prvo nerazrezano izdanje Papinijeva Goga, s originalnim koricama, za deset tisuæa lira. I tako me sljedeæe nedjelje htjela pratiti, nikad se ne zna, rekla je, postoji rizik da se vratim kuæi s testisima dinosaurusa, pa æe trebati pozvati zidara da proširi vrata kako bi ih mogli unijeti.Marke i telefonske kartice nisu u meni budile radoznalost, ali stari èasopisi jesu. Stvari iz našeg djetinjstva, rekla je Paola. A ja: "Pustimo sad to." Ali sam u jednom trenutku ugledao Mickevev almanah. Instinktivno sam ga uzeo u ruku.


Nije bio jako star, bio je to reprint iz sedamdesetih,69kao što se moglo zakljuèiti po stražnjoj strani korica i cijeni. Otvorio sam ga na sredini: "Ovo nije original, jer oni su bili tiskani u dvije boje, u nijansi cigle i kestenjastoj, a ovaj je tiskan u bijeloj i plavoj.""Kako to znaš?""Ne znam, samo znam.""Ali naslovnica reproducira onu originalnu, pogledaj datum i cijenu, 1937., lira i pedeset."Bjelkino blago, isticalo se na raznobojnoj naslovnici. "Ovdje su pogriješili stablo," rekao sam."U kom smislu?"Na brzinu sam prelistao almanah i sigurnim sam pokretom došao do pravih prizora. Ali kao da nemam volje proèitati ono što piše u oblaèiæima, kao da su ispisani nekim drugim jezikom, ili su se slova izmiješala. Radije sam napamet recitirao."Dakle, Mickev Mouse i Horacije su sa starim zemljovidom otišli potražiti blago koje je zakopao djed krave Bjelke ili djedov brat, natjeèuæi se s laskavim gospodinom Squin-chom i podmuklim Hromim Dabom. Stigli su na mjesto, pogledali zemljovid, trebalo je krenuti od velikog drva, povuæi crtu prema manjem drvetu i napraviti trokut. Kopaju kopaju, ali nema nièega. Sve dok Mickevu Mouseu nije sinula ideja, zemljovid je iz 1863., prošlo je više od sedamdeset godina, nemoguæe daje tada tamo bilo to malo stablo, dakle70stablo koje sada izgleda veliko je ondašnje malo stablo, a veliko se srušilo, ali možda su tu još njegovi ostaci. I doista, traže traže, i evo komada panja, ponovno iscrtaju trokut, ponovno kopaju i evo tamo, baš u toj toèki, blaga.""Otkuda to znaš?""To svi znaju, zar ne?""Naravno da ne znaju," rekla je Paola uzbuðena. "To nije semantièko pamæenje. To je autobiografsko pamæenje. Ti se sjeæaš neèega što te se dojmilo kad si bio dijete! A to ti je prizvala ova naslovnica.""Ne, nije slika. Možda prije ime, krava Bjelka.""Rosebud."Naravno da smo kupili almanah. Veèer sam proveo nad tom prièom, ali iz nje nisam ništa više izvukao. Znao sam je, i to je sve, nikakav tajanstveni plamen."Neæu se više izvuæi iz ovoga, Paola. Nikada neæu uæi u spilju.""Ali odmah si se sjetio prièe o dva stabla.""Proust se barem sjeæao tri. Papir, papir, poput svih knjiga u ovom stanu i onih u studiju. Imam sjeæanje od papira.""Iskoristi papir, buduæi da ti madeleines ništa ne govore. Nisi Proust, u redu. Nije to bio ni Zasetskij.""Carneade, tko je pak to bio?""Gotovo sam sasvim zaboravila, ali me podsjetio Grata-71rolo. Zbog profesije kojom se bavim, nisam mogla, a da ne proèitam Izgubljeni i ponovno pronaðeni svijet, klasièni sluèaj. Samo što je to bilo prije puno vremena i to zbog akademskog razloga. Danas sam je ponovno pažljivo proèitala, to je sjajna knjižica koju prolistaš za dva sata. Dakle, Lurija, veliki ruski neuropsiholog, pratio je sluèaj tog Zasetskija, kojega je tijekom posljednjeg svjetskog rata pogodila krhotina granate i povrijedila mu lijevu okcipito-parijentalnu stranu mozga. I on se budi, ali u užasnom kaosu, ne uspijeva èak ni shvatiti položaj svog tijela u prostoru. Ponekad misli da su mu dijelovi tijela promijenjeni, da mu je glava postala prekomjerno velika, da mu je trup izuzetno mali, da su mu se noge premjestile na glavu.""Ne slièi mi na moj sluèaj. Noge na glavi? A penis na mjestu nosa?""Èekaj malo. To s nogama na glavi mu se dogaðalo samo ponekad. Najgore je bilo sa sjeæanjem. Svedeno na komadiæe, kao da se pretvorilo u prah, puno gore nego tvoje. Ni on se nije sjeæao ni gdje je roðen ni imena svoje majke, ali nije više znao ni èitati i pisati. Lurija gaje poèeo pratiti, Zasetskij ima željeznu volju, ponovno uèi èitati i pisati, i piše, piše. Dvadeset pet godina zapisuje ne samo ono što iskopava iz opustošene peæine svoga sjeæanja, nego i ono što mu se iz dana u dan dogaða. Kao da njegova ruka, svojim automatizmima, uspijeva dovesti u red ono što glava ne uspijeva. Kao da je ono što je pisao bilo pametnije od njega. Tako se, malo-pomalo, ponovno pronašao na papiru. Ti nisi kao on, ali dojmilo me se što je stvorio sjeæanje od papira. I za to mu je trebalo dvadeset pet godina. Ti papire veæ imaš, ali to oèito nisu ovi ovdje. Tvoja je peæina u kuæi na selu. Znaš, o tome sam mnogo razmišljala ovih dana. Previše odrješito si zakljuèao papire svoga djetinjstva i svoje rane mladosti. Možda tamo ima neèega što æe te dobro uzdrmati. Uèini mi sad to sveto zadovoljstvo i otiði u Solaru. Sam, prvo zato što ne mogu napustiti posao, drugo zato što po mom mišljenju moraš sve obaviti sam. Ti i tvoja daleka prošlost. Ostani tamo koliko treba i vidi što æe se


dogoditi. U najgorem æeš sluèaju72izgubiti tjedan dana, možda dva, ali æeš biti na èistom zraku koji æe ti èiniti dobro. Veæ sam telefonirala Amaliji.""A tko je Amalija, Zesetskijeva žena?""Ne, njegova baka. Nisam ti isprièala baš sve o Solari. Još od vremena tvoga djeda tamo su bili napolièari, Maria i Tommaso, zvan Masulu, jer je tada oko kuæe bilo mnogo zemlje, osobito vinograda i dosta stoke. Maria te odgojila i silno te voljela. Ali i Amalija, njena kæi, koja mora biti desetak godina starija od tebe, bila ti je kao starija sestra, dadilja i sve ostalo. Bio si njen idol. Kad su ujak i ujna prodali zemlju, ukljuèujuæi i kuæicu u planini, ostali su još mali vinograd, voænjak, povrtnjak, svinjac, kuniæak i kokošinjac. Više nije imalo smisla govoriti o napolièarenju, a ti si sve ostavio Masulu, kao daje to njegovo, uz uvjet da se obitelj brine za kuæu. Kasnije su umrli i Masulu i Maria, a Amalia se nikada nije udala - nije bila neka ljepotica - i ostala je živjeti tamo, prodaje jaja i piliæe u selu, mesar dolazi kad treba zaklati svinju, roðaci joj pomažu prskati lozu i kad treba obaviti berbu, ukratko zadovoljna je, osim što se osjeæa pomalo usamljenom, pa je sretna kad djevojke doðu tamo s djecom. Plaæamo joj za ono što potrošimo, jaja, piliæe ili salame, a za voæe i povræe ne želi ni èuti - to je vaše, kaže. Zlatna žena i vidjet æeš kakva kuharica. Na pomisao da æeš doæi izbezumila se, pa Signorino Yambo ovo, pa Signorino Yambo ono, koja divota, vidjet æete da æu ga izlijeèiti od te njegove bolesti salatom koju voli...""Signorino Yambo. Kako otmjeno. Usput, zašto me zovete Yambo?""Za Amaliju æeš biti Signorino i sa osamdeset. A što se tièe Yamba, to mije objasnila upravo Maria. To si ti odluèio kao mali. Govorio šija se zovem Yambo, onaj s èuperkom. I tako si za sve postao Yambo.""S èuperkom?""Oèito si tada imao neki zgodan èuperak. A nije ti se sviðalo ime Giambattista, što èak i mogu razumjeti. Ali ostavimo sad anagrafske probleme. Ti odlaziš. Ne možeš iæi vlakom, jer bi morao èetiri puta presjedati, nego æe te odvesti Nicoletta.73Ionako mora pokupiti stvari koje je tamo ostavila za Božiæ, zatim se odmah vraæa natrag i ostavlja te u Amalijinim rukama koja æe te maziti, ona se zna pojaviti kad je trebaš i nestati kad želiš biti sam. Prije pet godina u kuæu smo uveli telefon, pa se možemo èuti svakog trena. Pokušaj, molim te."Zatražio sam nekoliko dana da o tome razmislim. Ja sam prvi govorio o nekom putovanju, kako bih izbjegao poslije-podneva u studiju. Ali jesam li doista želio izbjeæi poslijepod-neva u studiju?Bio sam u labirintu. Kojim god smjerom da krenem, to nije onaj pravi. A osim toga, odakle sam htio izaæi? Tko je rekao Sezame, otvori se, želim izaæi? Ja sam želio uæi, kao Ali Baba. U peæine sjeæanja.Sibilla se pobrinula za rješenje mog problema. Jednog je poslijepodneva ispustila neodoljivi jecaj, blago je porume-njela (u krvi koja raspršuje plamen po tvom licu, svemir se smije), nekoliko je sekundi muèila smotuljak kartica koje je imala ispred sebe i rekla: "Yambo, moraš biti prvi koji æe to saznati... Udajem se.""Kako to, udaješ se?" reagirao sam kao da kažem "kako si to dopuštaš?""Udajem se. Znaš ono kad muškarac i žena razmijene prstenje, a drugi po njima bacaju rižu?""Ne, hoæu reæi... napuštaš me?""A zašto bi? On radi u arhitektonskom birou, ali još ne zaraðuje puno, morat æemo oboje raditi. A osim toga, zar bih te ikada mogla napustiti?"Zario mu je nož u srce i dvaput ga okrenuo. Kraj Procesa, štoviše, kraj procesa. "Je li to nešto... što veæ dugo traje?""Ne dugo. Susreli smo se prije nekoliko tjedana, znaš kako to ide. Dobar je momak, upoznat æeš ga."A kako to ide. Možda je i prije bilo drugih dobrih momaka, možda je iskoristila moju nesreæu da okonèa nepodnošljivu situaciju. Možda se bacila na prvoga koji je naletio, skok u neizvjesno. A u tom sam joj sluèaju dvaput nanio bol. Ali tko joj je nanio bol, budalo? Sve se odvija onako74kako se obièno odvija, mlada je, susreæe nekoga svoje dobi, prvi put se zaljubljuje... Prvi put, slažeš se? A ipak netko æe oskvrnuti vrelo ustašca tvojih, bit æe mu sreæa i milost što te ni tražio nije..."Morat æu ti nešto lijepo pokloniti.""Ima vremena. Odluèili smo sinoæ, ali želim prièekati da se ti oporaviš, tako da mogu uzeti tjedan dana godišnjeg bez grižnje savjesti."Bez grižnje savjesti. Kakva tankoæutnost.Kako je ono išla posljednja kartica o magli koju sam vidio? Kad smo stigli na Rimsku postaju, uveèer na Veliki petak, a ona se udaljila u vagonu utonulom u maglu, uèinilo mi se da sam je izgubio zauvijek, nepovratno.Prièa je završila sama od sebe. Štogod da se ranije dogodilo, sve je izbrisano. Nova novcata crna ploèa. Odsada nadalje


samo kao kæer.Sada sam mogao otputovati. Dapaèe, morao sam. Rekao sam Paoli da æu otiæi u Solaru. Bila je sretna."Vidjet æeš da æeš se dobro osjeæati.""Prinèe, prinèe, je li odluka tvoja sad ta - toga možda ne bi bilo da se pitam ja - veæ je to odluèila vještica mi žena - u našoj kuæi uvijek je zadnja njena.""Stvarno si zloban. Na selo, na selo."Te veèeri, dok mi je Paola u krevetu davala posljednje preporuke pred odlazak, pomilovao sam joj grudi. Nježno je zajeèala i osjetio sam nešto što je nalikovalo želji, ali pomiješano s nježnošæu, možda zahvalnošæu. Vodili smo ljubav.Kao i s èetkicom za zube, oèigledno je moje tijelo saèuvalo sjeæanje kako se to radi. Bilo je to mirno, u polaganom ritmu. Ona je prva doživjela svoj orgazam (uvijek je tako, rekla mi je kasnije), ja malo zatim. Konaèno, bilo mi je prvi put. Stvarno je lijepo kako govore. Nisam bio time iznenaðen: kao da sam to veæ znao, u glavi, a tijelom sam tek tada otkrio da je to istina."Nije loše," rekao sam spuštajuæi se na leða, "sad shvaæam zašto ljudi toliko drže do toga."75"Isuse," komentirala je Paola, "dogodili mi se èak i da raz-djevièim svog muža sa šezdeset godina.""Bolje kasno nego nikad."Ali nisam mogao izbjeæi, dok sam s Paolinom rukom u ruci tonuo u san, postaviti si pitanje bi li sa Sibillom bilo isto. Budalo, mrmljao sam dok sam polagano gubio svijest, ionako to nikada neæeš znati.Otputovao sam. Nicoletta je vozila, a ja sam je promatrao, iz profila. Sudeæi po mojim fotografijama iz doba vjenèanja, \rcvala. je rcvoj rvos , a. takoðer i oblik -usta,. Bila je doista moja kæer, nisu mi podvalili plod tuðe krivnje.(Buduæi da joj se izrez blago rastvorio, iznenada joj na grudima primijeti zlatni medaljon s fino ugraviranim Y. Veliki Bože, reèe, tko vam gaje dao? Oduvijek sam ga imala sa sobom, gospodine, veæ sam ga imala kad su me kao dojenèe našli na stubištu samostana klarisa u Saint-Aubanu, reèe ona. To je medaljon tvoje majke vojvotkinje, uzviknuh! Imaš li možda èetiri mala madeža u obliku križa na lijevom ramenu? Da. Gospodine, ali kako vi to možete znati? Pa onda, onda si ti moja kæi, a ja sam tvoj otac! Oèe, oèe moj! Ne, nemoj se sada onesvijestiti, èedno nevinašce. Sletjet æemo s ceste!)Nismo razgovarali, ali veæ sam shvatio da Nicoletta po prirodi nije baš prièljiva, a u tom je trenutku vjerojatno bila i zbunjena, bojala se da æe mi natuknuti nešto što sam zaboravio, a nije me željela uznemiriti. Samo sam je upitao u kojem pravcu idemo: "Solara je na granici izmeðu Langhe i Monferrata, prelijepo mjesto, vidjet æeš, tata." Sviðalo mi se što me zove tata.Na poèetku, kad smo izašli s autoceste, vidio sam oznake koje su mi govorile o poznatim gradovima, Torino, Asti, Alessandria, Casale. Zatim smo se uputili sporednim cestama gdje su table navodile mjesta za koja nikad nisam èuo. Nakon nekoliko kilometara ravnice, nakon udoline, u daljini sam nazreo plavièasti obris nekih brežuljaka. U jednom je trenutku taj obris nestao jer smo bili pred bedemom od dr-76veæa, pa se automobil uvukao u prolaz izmeðu gustog lišæa, zbog èega sam pomislio na tropsku prašumu. Que me font maintenant tes ombrages et tes lacs?Ali kad smo prošli taj prolaz, a èinilo se da i dalje nastavljamo ravnicom, veæ smo bili u kotlini koju su boèno i straga nadvisivali brežuljci - oèigledno smo neprimjetno zašli u Monferrato i stalno se uspinjuæi, okružile su nas uzvisine, a da to nisam ni primijetio i veæ smo ulazili u neki drugi svijet, u svetkovinu još mladih vinograda. Bili su to, gledano iz daljine, vrhovi raznih visina, neki su tek izbijali izmeðu nižih vršaka, drugi su bili strmiji, a mnoge od njih su nadvisivale graðevine - crkve ili velike seoske kuæe i nekakve kule - koje su se tamo ustoboèile prekomjerno drsko i umjesto da te vrhove blago nadopune, one kao da su ih gurale prema nebu.Nakon oko sat vremena putovanja meðu tim brežuljcima, gdje se nakon svakog zavoja otvarao razlièit krajolik, kao da smo iznenada prešli iz jedne pokrajine u drugu, u odreðenom sam trenutku vidio oznaku na kojoj je pisalo Mongar-dello. Rekao sam: "Mongardello. Zatim Corseglio, Monteva-sco, Castelletto Vecchio, Lovezzolo i tu smo, zar ne?""Kako znaš?""Pa to svi znaju," rekao sam. Ali to oèigledno nije bila istina, pa u kojoj se to enciklopediji govori o Lovezzolu? Zar poèinjem prodirati u peæinu?77Drugi dio SJEÆANJE OD PAPIRA

795. BJELKINO BLAGO


Dok sam se približavao mjestima svoga djetinjstva zaista nisam shvaæao zašto kao odrastao nisam rado odlazio u Solani. Ne toliko zbog same Solare, tek malo više od velikog sela u kotlini sred vinograda na niskim brežuljcima, pokraj kojeg se samo prolazilo, nego zbog onog kasnije, kad poèinje uspon. U odreðenom trenutku, nakon mnogostrukih zavoja, Nicoletta je ušla na sporedni puteljak pa smo produžili barem dva kilometra uzduž nasipa, širokog tek toliko da se dva automobila jedva mimoiðu, koji se s obje strane spuštao pokazujuæi dva razlièita krajolika. Zdesna krajolik Monferrata, sazdan od vrlo mekanih vršaka opasanih drvoredima kojih je postupno bilo sve više, zelenih nasuprot bistrom nebu ranog ljeta, u sat kada se (znao sam) pomami podnevni demon. Na drugoj su se strani veæ vidjele prve kreste Langhe s oštrijim i manje raznovrsnim uzvisinama, poput slijeda lanaca koji se nižu jedan za drugim, svaki u daljini obilježen drugom bojom, sve dok nisu nestali u plavetnilu onih najudaljenijih.Otkrivao sam taj krajolik prvi put, pa ipak sam ga osjeæao svojim i imao sam dojam da bih, kad bih se upustio u ludu jurnjavu po dolinama, znao gdje stati i kamo krenuti. U izvjesnom smislu to je bilo jednako kao i kad sam, onog dana kad sam izašao iz bolnice, uspio voziti automobil koji nikada nisam vidio. Osjeæao sam se kao kod kuæe. Obuzela me neodreðena radost i sreæa bez sjeæanja.81Nasip se nastavljao usponom uz brežuljak koji ga je iznenada nadvisio i, nakon drvoreda divljeg kestena, evo kuæe. Zaustavili smo se u dvorištu išaranom gredicama cvijeæa, a iza graðevine se nazirao malo viši brežuljak gdje se prostiralo ono što je trebalo biti Amalijin mali vinograd. Na dolasku je bilo teško odrediti oblik te goleme kuæe s velikim prozorima na prvom katu, èiji je prostrani središnji dio, s balkonom ispod kojeg su lijepa hrastova vrata bila uglavljena u polukružni luk, gledala ravno na drvored, doksu dva kraæa boèna krila imala skromnije ulaze. Nije se moglo vidjeti koliko se kuæa proteže na stražnjoj strani, prema brežuljku. Iza mojih leða dvorište se otvaralo prema krajolicima kojima sam se upravo bio divio, uz pogled od sto osamdeset stupnjeva, jer se prilazni drvored malo-pomalo uzdizao, a cesta kojom smo prošli nestajala prema dolje, ne ometajuæi pogled.Bio je to samo kratki dojam, jer se usred glasnih povika veselja odmah pojavila žena koja, po onome kako su je opisali, nije mogla biti nitko drugi nego Amalia, kratkih nogu, poprilièno jaka, neodreðene dobi (kako mi je najavila Nicoletta, izmeðu dvadeset i devedeset godina), lica nalik suhom kestenu, obasjana nezadrživom radošæu. Ukratko, obred dobrodošlice, poljupci i zagrljaji, stidljive nespretnosti za kojima bi odmah uslijedio uzvik prekinut rukom brzo prinesenom ustima (sjeæate li se Signorino Yambo ovoga i onoga, ste prepoznali, što ne, i tako dalje, dok ju je Nicoletta iza mojih leða vjerojatno mrko gledala).Zbrka, premalo prostora za razmišljanje ili pitanja, tek toliko vremena da se istovari prtljaga i odnese u lijevo krilo, ono u koje se naselila Paola s djevojkama i u kojem bih i ja mogao spavati, osim ako ne želim stanovati u središnjem dijelu, onom mojih bake i djeda i moga djetinjstva, koje je uvijek ostalo zatvoreno, poput nekog svetišta ("znate, ja tam' idem brisat' prašinu i nekad prozraèim, al' zbilja samo rijetko, da se ne naprave loši mirisi, a da ne remetim mir 'nutra u sobama koje su meni k'o da sam u crkvi"). Ali one goleme prazne sobe u prizemlju ostajale su otvorene, jer su se tamo èuvale jabuke, rajèice i mnoge druge dobre stvari,82da dozru ili se oèuvaju na hladnom. I zaista, kad smo napravili nekoliko koraka po tim predvorjima, osjeæao se oštar miris zaèina, voæa i povræa, a na velikom stolu veæ su bile prve smokve, stvarno prve; nisam si mogao uskratiti kušanje jedne i usudio sam se reæi kako je to drvo zaista oduvijek bilo osobito - ali Amalia je uzviknula "kako, to drvo, ta drva, pet ih ima, to vi dobro znate, a jedno je ljepše od drugoga!" Oprostite Amalia, malo sam rastresen, pa naravno, uz te sve važne stvari koje imate u glavi Signorino Yambo - hvala Amalia, kad bih barem zaista imao puno takvih stvari u glavi, nezgoda je što su sve odletjele, pufff, jednog jutra krajem travnja, pa mi je svejedno je li to jedna smokva ili ih je pet."Ima li veæ grožða u vinogradu?" upitao sam, tek toliko da pokažem kako su mi pamet i osjeæaji aktivni."Pa sad su to još slabunjavi grozdovi koji izgledaju k'o djeca u maminom trbuhu, makar je ove godine uz ovo toplo vrijeme sve dozrelo prije nego inaèe i nadajmo se da æe još padati kiša. Ima vremena da ga vidite, grožðe, jer tu ste do rujna. Daklem, ste si bili malo bolesni i gospoða Paola mi je rekla da vas moram oporavit', sa zdravim i hranjivima stvar'ma. Pripremila sam za veèeru ono što ste volili k'o mali: salaticu s uljem i sosom od paradajza, komadiæima celera i sitno kosanim lukom i sa svim travama kak' to Bog zapov'je-da, a imam i kruha kakav volite, onog finog za moèanje. A onda bude bilo pile, al' ono moje, ne valjda ono iz duæana koje se šopa sa svim i svaèim, ili više volite kuniæa s ružmarinom. Kuniæa? Kuniæa, idem odmah po vratu lupit' najljepšega, jadna živina, al' taki ti je život. Moj Bog, Nicoletta stvarno odmah odlazi? Baš šteta. Nema veze, ostajemo tu nas dvoje, vi radite šta 'oæete, jer ja neæu zabadati nosa. Vidite me samo ujutro kad vam donesem bijelu kavu i kad se bude jelo, a ostalo vrijeme vi idete i kružite kak' vam se sviða.""Dakle, tata," rekla mi je Nicoletta dok je tovarila stvari koje je došla uzeti, "èini se da je Solara daleko, ali iza kuæe je


puteljak koji vodi nizbrdo ravno u selo, zaobilazeæi sve zavoje ceste. Tamo je pomalo strma nizbrdica, ali s nekom vrstom stubišta, pa si odmah u nizini. Èetvrt sata za odlazak i83dvadeset minuta za povratak uzbrdicom, a uvijek si govorio daje to dobro za kolesterol. U selu æeš naæi novine i cigarete, ali kažeš li Amaliji, ona æe otiæi u osam ujutro, ionako ide svojim poslom i zbog mise. Ali moraš joj na komadiæ papira napisati naziv novina, i to svaki dan, inaèe æe zaboraviti i riskiraš da ti sedam dana donosi isti broj Gentea ili Stopa. Stvarno ti ne treba ništa drugo? Željela bih ostati s tobom, ali mama kaže da æe ti dobro èiniti ako ostaneš sam meðu svojim starim stvarima."Nicoletta je otišla, Amalia mi je pokazala moju i Paolinu sobu (miris lavande). Stavio sam svoje stvari na mjesto, presvukao se u udobnu odjeæu koju sam tamo našao, ukljuèujuæi i cipele izgaženih peta, stare barem dvadeset godina, baš za zemljoposjednika i pola sata sam s prozora gledao brežuljke na padinama Langhe.* Na kuhinjskom stolu bile su novine iz božiènog razdoblja (bili smo tu posljednji put za praznike) i poèeo sam ih èitati dok sam si nalijevao èašu muškata, spremnog u vjedrici s ledenom vodom iz bunara. Krajem studenog Ujedinjeni narodi su odobrili uporabu sile za oslobaðanje Kuwaita od Iraèana, upravo je za Saudijsku Arabiju krenulo prvo amerièko naoružanje, govorilo se o posljednjem pokušaju Sjedinjenih Država da se u Ženevi pregovara sa Saddamovim ministrima kako bi ga se uvjerilo da se povuèe. Novine su mi pomogle rekonstruirati pojedine dogaðaje i èitao sam ih kao da su to posljednje vijesti.Odjednom sam shvatio da ujutro, u onom uzbuðenju zbog putovanja, nisam obavio nuždu. Otišao sam u kupaonicu, sjajna prilika da završim pregled novina, i s prozora sam ugledao vinograd. Spopala me misao, bolje reæi stara želja, da potrebu obavim meðu redovima loze. Stavio sam novine u džep i otvorio, ne znam je li sluèajno ili zahvaljujuæi nekom svom unutarnjem radaru, vratašca na stražnjoj strani. Prošao sam kroz vrlo dobro održavani povrtnjak. Sa strane gospodarskog krila nalazile su se drvene ograde, a po kokodakanju i roktanju koji su se èuli, vjerojatno su tu bili84kokošinjac, kuniæak i svinjski tor. U dnu povrtnjaka bio je puteljak kojim se uspinjalo do vinograda.Amalia je bila u pravu, listovi loze još su bili mali, a zrna su nalikovala bobicama. Ali osjeæao sam da sam u vinogradu, s grumenjem zemlje koje sam gazio svojim izlizanim potplatima i èupercima korova izmeðu redova loze. Instinktivno sam pogledom potražio stablo breskve, ali ga nisam vidio. Èudno, bio sam proèitao u nekom romanu da meðu redovima loze - po kojima još od malena moraš hodati bos, malo zadebljanih peta - postoje žute breskve koje rastu samo u vinogradima, rastvaraju se pritiskom palca, a koštica iz njih izlazi gotovo sama, èista kao nakon kemijskog postupka, osim pokojeg crviæa, debelog i bijelog, koji djeliæem ostaje prièvršæen za nju. Možeš ih pojesti, a da i ne osjetiš baršunastu kožu, od èega te proðu srsi od jezika do slabina. Na trenutak su me prošli srsi u slabinama.Èuènuo sam, u velikoj podnevnoj tišini prekidanoj cvrkutom ptica i cvrèanjem cvrèaka, i ispraznio crijeva.Silly season. He read on, seated calm above his own ri-sing smeli. Ljudska biæa vole miris vlastitih izmeta, ali ne i smrad tuðih. Konaèno, oni su dio našeg tijela.Osjeæao sam iskonsko zadovoljstvo. Lagano pokretanje sfinktera, meðu tim zelenilom, prizivalo mi je zbrkana prethodna iskustva. Ili je to instinkt vrste. Ja imam tako malo osobnog, a toliko opæe vrste (imam pamæenje ljudskog roda, a ne osobno) da sam možda jednostavno uživao u zadovoljstvu koje je osjetio veæ neandertalac. On je sigurno imao manje toga za pamæenja od mene, nije znao èak ni tko je Napoleon.Kad sam bio gotov, palo mi je na um da bih se trebao obrisati lišæem, to je morao biti automatizam. Imao sam sa sobom novine, pa sam istrgnuo stranicu s televizijskim programima (ionako su bili stari šest mjeseci, a osim toga, u Solari nema televizora).Ustao sam i pogledao svoj izmet. Lijepa zavojita arhitektura koja se još pušila. Borromini. Vjerojatno su mi crijeva u redu, jer je poznato da se nad tim treba zabrinuti samo ako je izmet previše mekan ili èak tekuæi.85Prvi put sam vidio svoje govno (u gradu sjediš na školjki i bez gledanja odmah povuèeš vodu). Veæ ga zovem govno, kako vjerujem da to ljudi èine. Govno je najosobnije i najintimnije što imamo. Ostalo mogu znati i drugi, izraz lica, pogled, kretnje. Èak i tvoje goloo tijelo, na moru, kod lijeènika, dok vodiš ljubav. Èak i misli, jer ih obièno izražavaš, ili ih drugi pogaðaju iz tvog pogleda ili zbunjenosti. Naravno, bit æe tu i tajnih misli (Sibilla, primjerice, ali tu sam se djelomièno izlanuo pred Giannijem i tko zna je li nešto naslutila, možda se upravo zbog toga udaje), ali opæenito se i misli iskazuju.Govno meðutim ne. Osim u vrlo kratkom razdoblju tvog života, kada ti mama mijenja pelene, kasnije je samo tvoje. A buduæi da moje sadašnje govno baš i nije trebalo biti razlièito od onog koje sam proizvodio tijekom svog prošlog života, eto kako sam se u tom trenu ponovno združio sa satnim sobom iz zaboravljenih vremena i doživio prvo iskustvo koje se moglo povezati s bezbrojnim drugim prethodnim iskustvima, èak i onima kad sam kao dijete obavljao


nuždu u vinogradu.Kad bih dobro pogledao uokolo, možda bih još pronašao ostatke kakice iz tog doba i, ako ispravno iscrtam trokut, Bjelkino blago.Ali tu sam se zaustavio. Govno još uvijek nije bilo moj lipov èaj - i stvarno bih volio vidjeti kako se mogu pretvarati da sflnkterom provodim svoje recherche? Za pronalaženje izgubljena vremena ne treba nam proljev nego astma. Astma je zraèna, to je dašak (iako muèan) duše: ona je za bogate koji si mogu priuštiti sobe obložene plutom. Siromasi, na poljima, ne prazne dušu nego tijelo.Pa ipak se nisam osjeæao osiromašenim, veæ zadovoljnim, kažem uistinu zadovoljnim, kako to još nisam osjetio od buðenja. Putovi Gospodnji su doista bezbrojni, pomislio sam, prolaze èak i kroz otvor na stražnjici.Tako je dan završio. Lutao sam malo po sobama lijevog krila, vidio sam sobu koja je sigurno pripadala unuèiæima (velika soba s tri kreveta, krpenim lutkama i triciklima ostavljenima po kutovima), u spavaæoj sobi bile su posljednje86knjige koje sam ostavio na noænom ormariæu, ništa osobito znaèajno. Nisam se usudio zaci u staro krilo. Strpljenja, moram se naviknuti na mjesto.Jeo sam u Amalijinoj kuhinji, okružen starim naævama, stolovima i stolcima još od njenih roditelja i mirisom glavica èešnjaka obješenih o grede. Kuniæ je bio ukusan, ali je sala-tica bila vrijedna cijelog tog putovanja. Uživao sam u umakanju kruha u taj ružièasti umak išaran uljnim mrljama, ali bilo je to zadovoljstvo otkriæa, a ne sjeæanja. Veæ sam znao da od svojih osjetilnih kvržica ne trebam oèekivati nikakve pomoæi. Poprilièno sam popio: vino iz tih krajeva vrijedi kao sva francuska vina zajedno.Upoznao sam se s kuænim životinjama: Pippom, starim olinjalim psom, sjajnim èuvarom, kako me uvjeravala Ama-lia, iako baš nije ulijevao povjerenje onako star, na jedno oko slijep i kako se èinilo oglupio, i tri maèka. Dva su bila mrzovoljna i tvrdoglava, a treæi je bio neka vrsta crnog angora maèka, guste i mekane dlake, a hranu je znao tražiti umiljato, grebuæi me po hlaèama i dajuæi znak zavodljivim mijaukanjem. Mislim da volim sve životinje (zar se nisam upisao u neko udruženje protiv vivisekcije?), ali se instinktivnim simpatijama ne može zapovijedati. Treæi maèak mi je bio ljubimac i njemu sam davao najbolje zalogaje. Upitao sam Amaliju kako se maèke zovu, a ona je odgovorila da maèke nemaju imena, jer nisu kršæani kao psi. Pitao sam mogu li crnog maèka zvati Matu, odgovorila je da mogu ako mi nije dovoljno mic-mic-mic, ali joj se na licu vidjelo da misli kako oni iz grada, pa èak i Signorino Yambo, imaju mnogo cvrèaka u glavi.A cvrèci (oni pravi) su vani stvarali zaglušujuæu buku, pa sam ih otišao slušati u dvorište. Pogledao sam u nebo nadajuæi se da æu na njemu otkriti poznate likove. Zviježða, samo zviježða iz astronomskog atlasa. Prepoznao sam Velikog Medvjeda, ali kao jednu od onih stvari o kojima sam toliko slušao. Zar sam došao sve dovde da bih shvatio kako su enciklopedije u pravu? Rede in interiorem hominem i pronaæi æeš Laroussea.87Rekoh sam sebi: Yambo, imaš sjeæanje od papira. Ne od neurona, nego od stranica. Možda æe jednog dana izmisliti neku elektronsku vragoliju koja æe raèunalu omoguæiti putovanje kroz sve stranice ispisane od poèetka svijeta do danas i prijelaz s jedne na drugu dodirom jagodice, a da više ni ne shvaæaš gdje se nalaziš i tko si, a onda æe svi biti poput tebe.U oèekivanju da steknem još mnogo supatnika, pošao sam spavati.Tek što sam zadrijemao, èuo sam da me netko doziva. Pozivao me da izaðem na prozor upornim i isprekidanim "pssst, pssst". Tko me to mogao zvati izvana, obješen na žaluzine? Naglo sam ih rastvorio i vidio bjelièastu sjenku kako bježi u noæ. Kako mije Amalia objasnila sljedeæeg jutra, bila je to sova: kad su kuæe prazne, te životinje vole živjeti, ne znam je li pod krovom ili u oluku, ali èim primijete da ima ljudi mijenjaju utoèište. Šteta. Jer ta mije sova, koja je bježala u noæi, opet probudila ono što smo Paola i ja opisali kao tajanstveni plam. Ova sova ili neka druga iz njene bratovštine oèigledno mi je nekad pripadala, budila me nekih drugih noæi i drugih je noæi bježala u mrak, kao neki nespretan duh glupko. Glupko? Ni tu rijeè nisam mogao proèitati u enciklopedijama. Dakle dolazila mi je iznutra ili od ranije.Imao sam nemirne snove i u jednom sam se trenutku probudio s jakim bolom u grudima. Isprva sam pomislio na infarkt - zna se da tako poèinje - zatim sam ustao i bez razmišljanja otišao potražiti torbicu s lijekovima koju mi je dala Paola i uzeo sam Gastal. Gastal, dakle gastritis. Napad gastritisa dobiješ kad pojedeš nešto što nisi smio. Zapravo, jednostavno sam se prejeo: Paola mi je rekla da se kontroliram; dok je ona bila u blizini pazila je na mene kao pas èuvar, sada to moram nauèiti raditi sam. Amalia mi ne bi mogla pomoæi, jer prema seljaèkoj tradiciji zdravo je puno jesti, a nezdravo je samo kad nemaš što za jesti.Koliko toga još moram nauèiti.88


6. NUOVISSIMO MELZISpustio sam se u selo. Pomalo je naporno popeti se natrag, ali bila je to lijepa i okrepljujuæa šetnja. Sva sreæa što sam sa sobom ponio nekoliko šteka Gitanesa, jer tamo imaju samo Marlboro Light. Ipak je to selo.Isprièao sam Amaliji zgodu sa sovom. Nije se nasmijala kad sam rekao da sam pomislio kako je to neki duh. Postala je ozbiljna: "Sove nisu duhovi, to su dobre životinje koje nikome ne èine zlo. Ali tamo dolje - a pokazivala je u smjeru Langhi - tamo još uvijek ima coprnica. Šta su coprnice? Skoro me je strah to i izgovorit', ali vi bi to trebali znat', jer je moj siroti tata vama stalno priè'o te prièe. Bud'te mirni, ovdje neæe doæ', one idu strašit' seljake neznalice, ne gospodu koja možda znaju pravu rijeè koja æe ih natjerat' u bijeg glavom bez obzira. Coprnice su zle žene koje lunjaju noæu. Još bolje ak'je magla ili oluja, onda se osjeæaju k'o u svojoj kuæi."Nije htjela reæi ništa više, ali je spomenula maglu, pa sam je upitao ima li tu puno magle."Puno? Isuse i Marijo, i previše. Nekad se ne vidi od mojih vrata do poèetka drvoreda, ma šta ja govorim, odavde ne vidim prednju stranu kuæe, a ak' u njoj ima koga, naveèer se jedva može vidjet' svjetlo koje dolazi s prozora, k'o da gori svijeæa. A èak kad magla i ne doðe dovde, da samo vidite tamo prema brežuljcima. Nekad se do odreðene toèke niš' ne vidi, zatim nešto izviri, neki vrh, neka crkvica, a onda89opet bijelo pa bijelo. K'o da su tam' negdje prolili vjedro mlijeka. Ako u rujnu još budete ovdje, možda æete je veæ vidjeti, jer u ovim krajevima magle ima gotovo uvijek, osim izmeðu lipnja i kolovoza. Tamo u selu živi neki Salvatore, Napolita-nac koji je prije dva'eset godina doš'o ovamo radit', znate, kod njih je bila velika bijeda, i još se nije navik'o, on kaže da je kod njih lijepo vrijeme i na Bogojavljenje. Da samo znate kolTco se puta izgubio u poljima, malo je trebalo da padne u brzicu, pa su ga noæu išli tražit' s baterijama. "Ko zna, možda su oni i dobri ljudi, ne kažem, ali nisu k'o mi." Recitirao sam u tišini:I dolinu promotrih: nesta listom sve! Potopljeno! More, ko ravnice, sivo, bez vala, bez žala, svud isto. I jedva èu se, èudna mjestimice, malih i dirljivih krikova galama: izgubljene u praznu svijetu ptice. Kosturi bukvi ko da vise prama, nebu, i ko da sanjam ruševine i mir sred mjesta pustinjskog i sama.Ali na trenutak su ruševine i samotna zdanja koje sam tražio, ako su postojali, bili ovdje, suncem obasjani, a jednako nevidljivi, jer je magla bila u meni. Ili sam ih možda trebao potražiti u sjeni? Kucnuo je trenutak. Morao sam uæi u središnje krilo.Rekao sam Amaliji da tamo želim iæi sam, odmahnula je glavom i dala mi kljuèeve. Èini se da ima mnogo soba, a Ama-lia ih sve drži zakljuèanima, jer se nikada ne zna hoæe li naiæi neki zlonamjernik. Stoga mi je dala svežanj velikih i malih kljuèeva, neki su bili hrðavi, govoreæi mi kako ih sve zna napamet, ali ako baš želim iæi za svoj raèun morat æu se potruditi i svaki put ih sve isprobati. Kao da govori: 'To i zaslužuješ, jer još uvijek imaš svoje mušice k'o kad si bio mali."Amalia je vjerojatno tuda prošla rano ujutro. Dan ranije žaluzine su bile zatvorene, a sada su bile pritvorene, tek toliko da svjetlost prodre na hodnike i u sobe, da se vidi kuda90hodaš. Iako je Amalia povremeno dolazila prozraèiti, ostao je ustajali miris. Nije bio neugodan, veæ kao daje izbijao iz starog namještaja, iz stropnih greda, iz bijelog platna raširenog preko naslonjaèa (nije valjda tu sjedio Lenjin?).Okanimo se sad pustolovine, probavanja i ponovnog isprobavanja raznih kljuèeva, zbog èega mi se èinilo da sam glavni tamnièar u Alcatrazu. Pristupno stubište vodilo je u dvoranu, neku vrstu dobro namještenog predsoblja, s naslonjaèima u lenjinskom stilu, baš tako, i s nekim užasnim krajolicima slikanima u ulju, stilom devetnaestoga stoljeæa, lijepo uokvirenima na zidovima. Još nisam poznavao djedov ukus, ali Paola mi ga je opisala kao èudnog kolekcionara: nije mogao voljeti te mazarije. Dakle, morale su to biti obiteljske stvari, možda slikarski pokušaji nekog pradjeda ili prabake. Uostalom, u polumraku te prostorije jedva su se i primjeæivale, a izgledale su kao mrlje na zidovima, pa je možda bilo primjereno da budu tamo.Dvorana je s jedne strane vodila na jedini balkon na proèelju, a s druge u dva prostrana i mraèna hodnika koji su se protezali duž stražnje strane kuæe, zidova gotovo potpuno prekrivenih starim gravirama u boji. U desnom su hodniku bili dijelovi Imageri d'Epinal koji su prikazivali povijesne dogaðaje, Bombardement d'Alexandrie, Siege et bombarde-ment de Pariš par les Prussiens, Les grandes journees de la Revolution Francaise, Prise de Pekinpar les Alliees, a ostalo91su bile španjolske gravire Los Orrelis, niz malih èudovišnih biæa, Colecion de monos filarmonicos, Mundo al reves i dvije gravire alegorijskih stuba s razlièitim razdobljima života, jedna za muškarce, jedna za žene; na prvoj stubi kolijevka i djeca s hodalicama, a zatim postupno sve do odrasle dobi na najvišoj stubi, s lijepim i blistavim likovima na olimpijskom postolju; potom polagano spuštanje sve starijih likova, koji se na posljednjoj stubi svode, kako je to


htjela Sfinga, na stvorenja s tri noge, dva drhtava savijena suharka i štapom, pokraj slike smrti koja èeka.Prva su vrata vodila do prostrane starinske kuhinje, s velikom peæi i golemim kaminom u kojem je još uvijek visio bakreni kotao. Sve pokuæstvo je iz davnih vremena, valjda ga je naslijedio još djedov stric od svoga oca. Sada su to sve veæ bili antikviteti. Kroz prozirna stakla kredenca vidio sam tanjure na cvjetove, lonèiæe za kavu i šalice za bijelu kavu. Instinktivno sam potražio držaè novina, dakle znao sam da postoji. Bio je tamo, obješen u kutu prema prozoru, od pirografiranog drva, s velikim plamteæim makovima na žutoj podlozi. Ako je tijekom rata nedostajalo drva i ugljena, kuhinja je vjerojatno bila jedino zagrijano mjesto, pa tko zna koliko sam veèeri proveo u toj prostoriji...Zatim je tu bila kupaonica, i ona u staromodnom stilu, s golemom metalnom kadom i savijenim slavinama nalik vodoskocima. Èak je i umivaonik izgledao kao škropionica. Pokušao sam otvoriti vodu i nakon niza štucaja iz slavine je potekla žuta tekuæina koja se poèela razbistravati tek nakon dvije minute. Školjka i ispiraè podsjetili su me na Terme Reali s kraja devetnaestoga stoljeæa.Nakon kupaonice, posljednja su vrata vodila u sobu s malo namještaja od zelenkasta drva ukrašena leptirima, krevetiæem na kojem je oslonjena o jastuk sjedila lutka Len-ci, kitnjasta koliko to samo može biti krpena lutka u stilu tridesetih godina dvadesetoga stoljeæa. To je sigurno bila soba moje sestre, o èemu je svjedoèilo nekoliko haljinica u ormariæu, ali èini se da su maknuli sav ostali namještaj i zauvijek je zatvorili. Zaudarala je na vlagu.92Nakon Adine sobe, na kraju hodnika nalazio se ormar: otvorio sam ga, još se osjeæao snažan miris kamfora i tu su bile uredno poredane izvezene plahte, prekrivaèi i perina.Ponovno sam prošao hodnikom do predsoblja i zaputio se na lijevu stranu. Tu su na zidovima bile njemaèke gravi-re, vrlo precizne izrade, Zur Geschichte der Kostiime, divne žene s Bornea i lijepe Javanke, kineski mandarini, Slaveni iz Šibenika s lulama dugima koliko i brkovi, napoletanski ribari i rimski razbojnici sa širokocjevnim starinskim puškama, Španjolci iz Segovije i Alicantea, ali i povijesni kostimi bizantskih careva, papa i vitezova iz feudalnog doba, templara, dama iz èetrnaestoga stoljeæa, židovskih trgovaca, kraljevskih mušketira, kopljanika i napoleonskih grenadira. Njemaèki je graver svaku osobu uhvatio u odjeæi za posebne prilike, tako da se nisu samo moænici ukazivali otežali od ogrlica, oboružani pištoljima s kundacima ukrašenima arabeskama, paradnim oklopima i u raskošnim dalmatika-ma, nego su se èak i najubogiji Afrikanac i najosiromašeniji puèanin pojavljivali s raznobojnim šalovima oko struka, šeširima s perjem i raznobojnim turbanima.X\«r (Jkirf|ifi)lt fcvr SluitihiH.'. >**.Ml *zl Xtlt.3tMi*UnMožda sam, prije nego u mnogim pustolovnim knjigama, šarenu mnogostrukost rasa i naroda na zemlji istražio na tim gravirama, uokvirenima tankim okvirima, od kojih su93mnoge veæ izblijedjele, jer su godinama bile izložene sunèevu svjetlu, a mojim su oèima bile prikaz èudesnog. "Rase i narodi na zemlji" ponovio sam glasno i pomislio na dlakavu stidnicu. Zašto?Prva su bila vrata blagovaonice koja je na kraju takoðer bila povezana s predvorjem. Dva kredenca tobože iz petnaestoga stoljeæa, s vratnicama od raznobojnih stakala u obliku kruga i romba, nekoliko sklopivih stolaca bez naslona baš kao u drami Veèeri bezdušnih šala i luster od kovana željeza iznad velikog stola. Rekao sam "kopun i kraljevske okruglice", ali nisam znao zašto. Kasnije sam pitao Amaliju zašto bi u blagovaonici na stolu trebali biti kopun i kraljevske okruglice i što su kraljevske okruglice. Objasnila mi je da na Božiæ, svake godine koju nam naš Gospodin pošalje na zemlju, božièni ruèak podrazumijeva kopuna sa slatkom i ljutom gorušicom, a prije toga kraljevske okruglice, a to su žute kuglice koje se namaèu u kopunovoj juhi, a zatim tope u ustima."Kraljevske su okruglice bile tako dobre, zloèin je što se više ne rade, možda zato što su otjerali kralja, jadan ti je i on, baš bih rado otišla reæ' koju r'jeè Duceu!""Amalia, Ducea više nema, a to znaju èak i oni koji su izgubili pamæenje...""Ja se u politiku ne razum'jem, al' znam da su ga jednom otjerali, pa se onda vratio. Kažem vam ja, on negdje èeka i jednog dana, nikad se ne zna... U svakom sluèaju, vaš gospodin djed, neka mu Bog oprosti, držao je do kopuna i kraljevskih okruglica, inaèe to nije bio Božiæ."Kopun i kraljevske okruglice. Jesu li mi ih u pamet pri-zvali oblik stola i luster koji je zacijelo osvjetljavao te tanjure krajem prosinca? Nisam se sjetio okusa kraljevskih okruglica, samo imena. Poput one enigmatske igre koja se zove Meta asocijacija: stol se mora povezati sa stolcem, ili objedom ili juhom. Meni je prizivao u pamet kraljevske okruglice, zbog asocijacija meðu rijeèima.94Otvorio sam vrata druge prostorije. Bila je to spavaæa soba i na trenutak sam oklijevao uæi u nju, kao da je to zabranjeno mjesto. Oblici pokuæstva uèinili su mi se golemima u polusjeni, a krevet koji je još uvijek imao baldahin


izgledao je kao oltar. Možda je to bila djedova spavaæa soba u koju se nije smjelo kroèiti? Je li tu umro, iscrpljen od boli? Jesam li bio tu da ga posljednji put pozdravim?I naredna je prostorija bila spavaæa soba, ali s pokuæstvom iz neodredivog razdoblja, možda pseudobaroka, bez kutova, sve zaobljeno, zaobljene su bile i boène vratnice velikog garderobnog ormara sa zrcalom i komoda. Tu me ponovno nešto stisnulo u želucu, kao kada sam u bolnici vidio fotografiju svojih roditelja na vjenèanju. Tajanstveni plamen. Kada sam tu pojavu pokušao opisati doktoru Gra-tarolu, on me upitao je li to bilo nalik ekstrasistoli. Možda, odgovorio sam, ali bilo je popraæeno blagom toplinom koja se penje u grlo - onda nije, rekao je Gratarolo, ekstrasistole nisu takve.fm- 'HkUgledao sam knjigu, malu, uvezanu u smeði uvez, na mramoru noænog ormariæa s desne strane i krenuo sam ravno prema njoj kako bih je otvorio, govoreæi "riva la filotea". Riva la filotea, na dijalektu znaèi da stiže... ali što? Imao sam osjeæaj da me ta tajna prati veæ godinama, s tim pita-95njem na dijalektu (ali jesam li govorio dijalekt?) La riva? Sa ca l'e cla riva? Što to uopæe stiže, filotea, trolejbus, tramvaj koji vozi noæu, tajnovita žièara?Otvorio sam knjigu s osjeæajem da èinim svetogrðe; bila je to La Filotea milanskog sveæenika Giuseppea Rive iz 1888., antologija molitava, pobožnih razmišljanja, s popisom praznika i svetaèkim kalendarom. Knjiga je sad veæ bila gotovo bez uveza, a stranice su se pod prstima skoro raspadale èim ih dotakneš. Pobožno sam ih ponovno stavio na njihova mjesta (pa ipak mije zanimanje pažljivo postupati sa starim knjigama), ali sam vidio da na hrptu, na crvenom umetku, zlatnim ali veæ izbijedjelim slovima piše "Riva La Filotea". To je morao biti neèiji molitvenik koji se nikada nisam usudio otvoriti, ali koji mije, tim nejasnim natpisom u kojem se nije razlikovao naslov od autora, najavljivao predstojeæi dolazak nekog uznemirujuæeg vozila motkom povezanog s elektriènom žicom.Zatim sam se okrenuo i vidio da se na zaobljenim stranicama komode nalaze dvoja vratašca: požurio sam, dok mije srce poèelo jaèe tuèi, otvoriti ona desna, ogledavajuæi se oko sebe kao da se bojim da me uhode. Unutra su bile tri police, takoðer zaobljene, ali prazne. Bio sam uznemiren kao da sam nešto ukrao. Možda se i radilo o nekoj staroj kraði: išao sam njuškati po tim policama, jer je tamo možda bilo nešto što ne bih trebao dirati ili vidjeti, pa sam to èinio potajno. Sad sam veæ bio siguran u to, gotovo policijskim zakljuèivanjem: to je bila soba mojih roditelja, Filotea je bio molitvenik moje majke, na tim sam policama komode èeprkao po neèem osobnom, primjerice, staroj prepisci, ili novèaniku, ili omotnici s fotografijama koje nisu stale u obiteljski album. ..Ali ako je to bila soba mojih roditelja, buduæi da mije Pao-la rekla da sam se rodio ovdje, na selu, onda je to bila soba u kojoj sam došao na svijet. Normalno je da se ne sjeæaš sobe u kojoj si roðen, ali nije li ta soba koju su ti godinama pokazivali govoreæi ti da si u njoj roðen, na tom golemom krevetu, u kojem si se ponekih noæi, ležeæi izmeðu mame96i tate pretvarao da spavaš, gdje si tko zna koliko puta, veæ odbijen od sise, poželio još udisati miris grudi koje su te dojile, morala ostaviti barem neki trag u tim prokletim vi-jugama. Ne, èak je i u ovom sluèaju moje tijelo saèuvalo sjeæanje samo na neke više puta ponovljene pokrete i ništa više. Bolje reæi da bih, kad bih to htio, instinktivno mogao ponoviti pokrete sisanja usta koja hvataju dojku, ali tu bi sve i završilo, jer ne bih znao reæi èije su to grudi bile i kakav je bio okus mlijeka.Je li vrijedno truda roditi se, a zatim se toga ne sjeæati? A jesam li, tehnièki govoreæi, uopæe ikada roðen? To su rekli drugi, kao i obièno. Po onome što ja znam, rodio sam se krajem travnja, sa šezdeset godina, u bolnièkoj sobi.Gospodin Pipino roðen je star, a umro kao dijete. Kakva je to prièa? Dakle, gospodin Pipino raða se u glavici kupusa sa šezdeset godina, lijepe bijele brade, zapoèinje cijeli niz pustolovina, svakim se danom malo pomlaðuje sve dok ne postane dijete, potom dojenèe i gasi se dok ispušta svoje prvo (ili posljednje) kmeèanje. Mora da sam tu prièu proèitao u nekoj knjizi iz svoga djetinjstva. Ne, nemoguæe, zaboravio bih je kao i sve ostalo, vidio sam je s èetrdeset godina u nekoj povijesti djeèje literature - zar nisam sve znao o djetinjstvu Vittorija Alfierija, a ništa o svom?U svakom sluèaju morao sam se baciti na ponovno stjecanje svojih osobnih podataka, ovdje, u tami tih hodnika, barem zato da bih mogao umrijeti u pelenama i konaèno vidjeti lice svoje majke. O Bože, a ako izdahnem gledajuæi lice debele primalje s brkovima ravnatelja osnovne škole.• Na kraju tog hodnika, nakon klupe s naslonom pod posljednjim prozorom, bila su dvoja vrata, jedna na kraju, druga lijevo. Otvorio sam ona na kraju i ušao u prostranu radnu sobu, bezliènu i ozbiljnu. Stol od mahagonija kojim je dominirala zelena lampa poput onih u sveuèilišnoj knjižnici, osvjetljavala su dva prozora obojenih stakala koja su gledala na stražnju stranu lijevog krila, na možda najtiši i najskrovitiji dio kuæe i nudila divan prizor. Izmeðu tih pro-97


zora portret starijeg gospodina sijedih brkova, koji kao da još pozira seoskom slikaru Nadaru. Nije moguæe daje slika bila ovdje dok je djed još bio živ, normalna osoba ne drži vlastiti portret pred oèima. Nisu ga mogli staviti ni moji roditelji, buduæi je djed umro nakon njih i to upravo od bola zbog njihova gubitka. Možda su ujak i ujna, kad su prodavali kuæu u gradu i okolna polja, preuredili tu sobu kao neki kenotaf. Zapravo ništa nije otkrivalo da je to bilo mjesto za rad, prostor za život. Bilo je mrtvaèki ozbiljno.Na zidovima drugi niz Images d'Epinal s mnogobrojnim vojnicima u modrim i crvenim odorama, koje su sad veæ postale plave i ružièaste, Infanterie, Cuirassiers, Dragons, Zouaves.CHF.ittlUEUS rt YW,TtKKl!KS. t ««<* m*0Iznenadila me knjižnica koja je takoðer bila od mahagonija: prostirala se uzduž tri zida, ali je bila gotovo prazna. Na svakoj su polici bile rasporeðene samo dvije ili tri knjige, za98ukras, upravo onako kako to rade loši arhitekti koji naruèitelju osiguravaju potvrdu lažne kulture, ostavljajuæi prostora za Lalujue vaze, afrièke idole, srebrne tanjure, kristalne kugle. Ali tu èak nije bilo ni tih komada skupe bižuterije: samo stari atlasi, serija francuskih èasopisa na satiniranom papiru, Nuovissimo Melzi iz 1905., rjeènici francuskog, engleskog, njemaèkog, španjolskog. Nije moguæe da je djed, knjižnièar i kolekcionar, živio pred praznom knjižnicom. I doista, na jednoj se polici u srebrnu okviru nalazila fotografija, oèigledno snimljena iz jednog kuta ove sobe dok je sunce ulazilo kroz prozore i obasjavalo pisaæi stol: djed je sjedio pomalo iznenaðena izraza lica, bez sakoa (ali u prsluku) i gotovo da se uvukao izmeðu dviju gomila papira koje su zakrèile stol. Iza njega, police su bile pretrpane knjigama, meðu kojima su se uzdizale hrpe novina naslaganih bez reda. U kutu, na podu, nazirale su se druge hrpe, možda èasopisa, i kutije pune drugog papirnatog materijala za koje se èinilo da su tamo baèene baš zato da ih se ne baci. Eto, takva je bila djedova soba kad je u njoj živio, skladište spasitelja svih tiskanih materijala koje bi drugi bacili u kantu za smeæe, potpalublje ukleta broda koji prevozi zaboravljene dokumente iz jednog mora u drugo, mjesto na kojem se izgubiš ako želiš prekopavati po svakom snopu ili hrpi. Gdje su nestale sve te divote? Smjerni su vandali oèigledno uklonili sve što je moglo stvarati nered, sve van. Sve prodano nekom bijednom staretinaru, baèeno? Možda nakon ove èistke nisam više želio vidjeti te sobe, možda sam pokušao zaboraviti Solaru? Pa ipak sam u toj sobi, godinu za godinom, vjerojatno sate i sate proveo s djedom, otkrivajuæi s njim tko zna kakva èuda. Zar mi je oduzeto i to posljednje uporište moje prošlosti?Izašao sam iz radne sobe i ušao u sobu na lijevoj strani, dosta manju i manje ozbiljnu: pokuæstvo je bilo svjetlije, možda gaje napravio mjesni stolar, jednostavno i trebalo je biti dovoljno jednom djetetu. Krevetiæ u kutu, brojne police praktièki prazne, osim reda lijepih crvenih uveza. Na uèenièkom radnom stoliæu uredno su bili poredani crna torba99na sredini i druga zelena lampa, a bio je tu i pohabani primjerak latinskog rjeènika Campanini Carboni. Na jednom zidu, prièvršæena dvama èavliæima, slika koja mije izazvala još jedan vrlo tajanstveni plamen. Bio je to ovitak glazbene partiture, ili plakat za ploèu Htio bih letjeti, ali sam znao da upuæuje na neki film. Prepoznao sam Georgesa Formbvja, njegov konjski osmijeh, znao sam da pjeva prateæi se na ukuleleu i ponovno sam ga vidio kako motorom posve bez kontrole ulijeæe u stog sijena, izlazi na drugoj strani usred kokošjeg kriještanja, dok pukovniku u prikolici u ruku pada jaje, lijepog li jajeta za tebe - a zatim sam vidio Formbvja kako se strmoglavljuje u nekom starinskom zrakoplovu u koji se greškom uvukao, potom se propinje, uzdiže i ponovno pada obrušavajuèi se - o kako je to smiješno, da umreš od smijeha, "gledao sam ga tri puta, gledao sam ga tri puta", gotovo sam povikao. "To je najsmješnija kino predstava koju sam ikada gledao," ponavljao sam, a govorio sam kino s vrlo otegnutim i, kako se oèigledno u ono doba govorilo, barem još na selu.V- E(t T !j ! N ' >¦' l h < ~ )HarryOvo je sigurno bila moja soba, krevet i pisaæi stol, ali osim tih malo stvari ostalo je bilo ogoljeno, kao daje to soba velikog pjesnika u rodnoj kuæi, dobrovoljni prilog na ulazu, a sve je postavljeno tako da osjetite miris neminovne vjeèno-100sti. Ovdje su napisane Pjesma o kolovozu, Oda za Termopi-le, Elegija za umiruæeg laðara... A on, Velikan? Njega više nema, iscrpila ga je sušica u dobi od dvadeset i tri godine, upravo na tom krevetu, a pogledaj klavir, još uvijek otvoren kako ga je On ostavio posljednjeg dana koji je proveo na ovom svijetu, vidite? Na središnjoj tipki la još ima tragova mrlje krvi koja mu je pala s blijedih usana dok je svirao Preludij za kapljicu vode. Ova soba samo podsjeæa na njegov kratki ovozemaljski život, koji je proveo pognut nad svojim papirima s kojima se toliko namuèio. A papiri? Pa oni su zatvoreni u Biblioteci rimskog internata i mogu se vidjeti samo uz pristanak Djeda. A Djed? On je mrtav.


Bijesan, vratio sam se u hodnik i pokazao se na dvorišnom prozoru, dozivajuæi Amaliju. Zar je moguæe, pitao sam je, da u tim sobama više nema ni knjiga ni ièeg drugog, da u mojoj sobi više nema igraèaka?"Ali, Signorino Yambo, vi ste u toj sobi još živjeli kad ste bili uèenik, sa šesna'st ili sedamna'st godina. I mislite da ste tada htjeli zadržat' svoje igraèke? Pa kako to da vam padaju na pamet sada, nakon pedeset godina?""Nije važno. A djedova radna soba? Vjerojatno je bila puna stvari. Gdje su one završile?""Gore na tavanu, sve je na tavanu. Sjeæate se tavana? Izgleda k'o groblje, a meni izaziva tugu kad idem tamo, a penjem se samo da stavim naokolo tanjuriæe s mlijekom. Zašto? Pa zato da namamim ove tri kuæne maèke da odu gore, a kad su veæ tamo nek' se pozabave lovom na miševe. To je bila ideja vašeg gospodina djeda: na tavanu ima mnogo papira, pa miševe treba držat' podalje od njih, jer zna se, na selu smo, štogod smo pokušavali... Kako ste vi rasli, neke su stare stvari završavale na tavanu, k'o i lutke vaše sestre. A kasnije, kad su vaši ujak i ujna tu umiješali svoje prste, ma neæu kritizirat', ali mogli su ostavit' barem ono što se tu zateklo. Ali ne, k'o da je veliko spremanje prije praznika. Sve van i na tavan. Jasno daje taj kat na kojem ste vi sada post'o mrtvaènica, a kad ste se vratili s gospoðom Paolom nilco se nije htio miješat' u to i zato ste o'šli stanovat' u dru-101go krilo, koje je jadnije, al' gaje lakše održavat', a gospoða Paola gaje pristojno sredila..."Ako sam u velikom krilu oèekivao Ali Babinu peæinu sa svim onim æupovima punima zlatnika, dijamanata velikih kao lješnjak i leteæim sagovima spremnima za polijetanje, grdno smo se prevarili, Paola i ja. Odaje s blagom bile su prazne. Je li možda trebalo otiæi gore na tavan i donijeti ponovno dolje sve ono što bih tamo našao, kako bismo ih vratili u njihovo prvotno stanje?Dakako, ali trebao bih se sjetiti kakvo je to prvotno stanje bilo, a zapravo sam trebao proæi svu ovu muku upravo zato da se toga sjetim.Ponovno sam ušao u djedovu radnu sobu i primijetio da se na stoliæu u kutu nalazi gramofon. Ne onaj stari gramofon, veæ gramofon s ugraðenim zvuènikom. Po dizajnu je morao biti iz pedesetih godina, samo za ploèe na sedamdeset i osam okretaja. Djed je, znaèi, slušao ploèe? Sakupljao ih, kao i sve druge stvari? A gdje su? Jesu li i one na tavanu?Poèeo sam prelistavati francuske èasopise. Bile su to luksuzne revije, u stilu secesije, sa stranicama koje su nalikovale minijaturama, oslikanih rubova i ilustriranima u boji u prerafaelitskom stilu, bljedunjave dame u razgovoru s vitezovima Svetoga Grala. I zatim pripovijesti i èlanci takoðer uokvireni viticama od ljiljana, a stranice o modi veæ u stilu Art Decoa, s tanahnim gospoðama, paž frizurama, haljinama od sifona i vezene svile, spuštena struka, golih vratova i velikih izreza na leðima, usana krvavo crvenih poput rana, s dugaèkim cigaretnicima iz kojih se vuku lijeni krugovi pla-vièasta dima, šeširi s velovima. Ovi beznaèajni umjetnici zaista su znali doèarati miris pudera.U tim su se revijama smjenjivali èeznutljivo vraæanje stilu Liberty koji je upravo prošao i istraživanje onoga što je u modi, a možda je baš pozivanje na netom zastarjelu ljepotu davalo patinu plemenitosti ponudi buduæe Eve. Ali na jednoj sam se Evi, koja je oèito odnedavno izašla iz mode, zaustavio uz lupanje srca. Nije to bio tajanstveni plamen, bila je to dobra stara tahikardija, trzaj izazvan èežnjom za sadašnjosti.102Bio je to ženski profil, duge zlatne kose, prikriveni znak palog anðela. U mislima sam recitirao:Dugaèki ljiljani posveæene bljedoæeUmiru na rukama tvojim poput ugasle svijeæe.Sa prstiju svojih širiš èeznutljive miriseU iscrpljeni dah najveæeg bola.Iz tvojih svijetlih halja izvire polakoLjubav i agonija.103Bogami, ja sam taj profil sigurno veæ vidio, kao dijete, djeèak, mladiæ, možda još na pragu odrasle dobi i urezao mi se u srce. Bio je to Sibillin profil. Sibillu sam dakle poznavao još od pamtivijeka, a prije mjesec dana u studiju sam je jednostavno prepoznao. Ali to mi je prepoznavanje, umjesto da me obraduje i potakne na ponovne nježnosti, sada nagrizalo dušu. Zato što sam, vidjevši Sibillu, u tom trenutku shvatio da sam ponovno darovao život kameji svog djetinjstva. Možda sam to veæ bio napravio kad sam je sreo prviput: odmah sam na nju pomislio kao na predmet ljubavi, jer je predmetom ljubavi bila ta slika. Zatim, kad sam je ponovno susreo nakon buðenja, pripisao sam nam zgodu koja je bila samo moja želja dok sam još bio dijete. Zar izmeðu mene i Sibille nije bilo nièega osim tog profila? • A što ako izmeðu mene i svih žena koje sam poznavao nije bilo nièeg drugog osim tog lica? Što ako sam cijelo vrijeme samo priželjkivao lice koje sam vidio u djedovoj radnoj sobi? Iznenada je potraga na koju sam se spremao u tim sobama poprimila neku drugu dimenziju. Nije to više bio samo pokušaj da se sjetim onoga što je bilo prije no što sam napustio Solaru, nego i da shvatim zašto sam nakon


Solare uèinio ono što sam uèinio. Alije li uistinu bilo tako? Ne pretjeruj, rekao sam sebi, zapravo si vidio sliku koja te podsjetila na ženu koju si sreo tek juèer. Možda te taj lik podsjeæa na Sibillu smo zato što je nježna i plava, a nekoga bi drugoga podsjetila na, recimo, Gretu Garbo ili djevojku iz susjedstva. Ti si taj koji si još opsjednut, pa poput onoga iz vica (isprièao mi ga je Gianni kada sam mu govorio o testovima u bolnici) u svim mrljama od tinte koje ti pokaže lijeènik uvijek vidiš istu stvar.Ali, napokon, ovdje si kako bi se ponovno susreo s djedom, a misliš na Sibillu?Dosta tih revija, razgledavat æu ih kasnije. Odmah me privukao Nuotdssimo Mete iz 1905., s 4260 gravira, 78 ilustracija pojmova iz raznih podruèja, 1050 portreta i 12 litografija u boji, u izdanju Antonija Vallardija, Milano. Èim sam ga otvorio i ugledao te požutjele stranice sa slovima velièine sloga osam i male crteže na poèetku najznaèajnijih natuknica, odmah sam potražio ono za što sam znao da tu moram pronaæi. Muèenja, muèenja. I zaista, evo je, stranica s raznim vrstama muèenja, uranjanjem u kipuæu vodu, razapinjanjem na križ, aculeom, gdje žrtva biva podignuta pa zatim spuštena da stražnjicom padne na jastuk od zašiljenih željeznih ši-ljaka, muèenjem vatrom, prženjem tabana, roštiljem, ukopavanjem u zemlju, lomaèom, kotaèem, deranjem kože, ražnjem,105piljenjem, okrutnom parodijom opsjenarske predstave, pri èemu je osuðenik u sanduku, a dvojica krvnika imaju velike nazubljene pile, samo što bi ovdje subjekt na kraju doista bio prepiljen na dva dijela, komadanjem gotovo nalik prethodnom, osim stoje ovdje sjeèivo pokretala poluga koja je po svoj prilici morala nesretnika podijeliti po dužini, zatim potezanjem pri èemu je krivac bio vezan konju za rep, pa zavrtnjima u stopalima i, najupeèatljivije od svega, kolcem - u to doba nisam ništa znao o šumama onih koji su nabijani na kolac, pa zapaljeni, pri èijoj je svjetlosti grof Drakula veèerao, i tako dalje, trideset vrsta muèenja, jedno groznije od drugoga.Muèenja... Da sam zatvorio oèi odmah pošto sam otvorio tu stranicu, mogao bih ih navesti jedno po jedno, a blagi užas i tiho ushiæenje koje sam osjeæao bili su moji vlastiti od tog trenutka, a ne onog drugog koga više nisam poznavao. Koliko li sam se dugo morao zadržati na toj stranici. Ali koliko tek na drugima, od kojih su neke bile u boji (a do njih sam stizao èak i ne gledajuæi u abecedni redoslijed, kao da slijedim pamæenje jagodica svojih prstiju): gljive, mesnate, a najljepše od svih one otrovne, muhara s crvenim klobukom išaranim bijelim, otrovno žuta brezovka, bijela pupavka, ludara, rusula, poput mesnatih usta otvorenih u grimasi; zatim okamine s megaterijem, mastodontom i moom; antièki instrumenti (ramsinga, rog, trublja, lutnja, rebek, Eolova harfa i Solomonova harfa); zastave cijeloga svijeta (sa zemljama koje su se zvale Kina i Cocincina, Malabar, Kongo, Tabore, Marates, Nova Granada, Sahara, Samos, Sandwich, Vlaška, Moldavija); prijevozna sredstva, omnibus, faeton, fijaker, lan-dauer, kupe, jednoprežna koèija, lagana koèija na dva kotaèa, diližansa, etrurska dvokolica, biga, slonovska kula, srednjovjekovna bojna kola sa zastavom, berlina, nosiljka, nosila, sanjke, kolotura, teretna kola; jedrenjaci (a ja sam vjerovao da sam iz tko zna kojih prièa o morskim pustolovinama usisao pojmove kao što su brigantin, krmeno jedro, krmena sljeme-njaèa, košno križno jedro, pramèano križno jedro, košnjaèa, pramèano sljemeno jedro, letnjaèa, fiok, preèkica, sošni de-blenjak, sošnjak, kosnik, koš, bok, prihvati sošno jedro vražji106stTPPLizitudtk,voðo palube, trup tisuæe jedrenjaka, grmljavina Hamburga, odriješi gornje jedro, svi na lijevi bok, obalna braæo!); i još uz to stara oružja: buzdovan, biè, sabljetina krvnika, jatagan, bodež s tri oštrice, kratki maè, helebarda, arkebuza, lum-107barda, ovan, katapult; pa gramatika heraldike: polje, vrpca, motka, pojas, prijeènica, partija, presjek, isjeèak umetnut u èetverokut grba... To je bila prva enciklopedija u mom životu i mora da sam je dugo prelistavao. Rubovi stranica bili su istrošeni, mnoge su natuknice bile podvuèene, ponekad su se sa strane pojavljivale zabilješke pisane djeèjim rukopisom, ponajviše prijepisi teških pojmova. Ova je knjiga korištena do krajnjih granica, èitana, išèitavana i pohabana, a mnogi su se listovi sad veæ odvajali.Zar se na ovome oblikovalo moje poèetno znanje? Nadam se da nije, podsmjehnuo sam se nakon što sam proèitao neke natuknice, i to upravo one najviše podcrtavane:Platon. Znaè. grèki ftloz., najveæi filoz. antike. Bio je uèenik Sokrata, èije je uèenje izložio u Dijalozima. Sakupio je lijepu zbirku antièkih predmeta. 429.-347. p.n.e.Baudelaire. Pariški pjesnik, neobièan i neprirodan u stvaralaštvu.< Oèigledno je da se èovjek može osloboditi i loše naobrazbe. Zatim sam odrastao i poveæao svoje znanje, a na fakultetu sam proèitao gotovo cijelog Platona. Nikada nisam našao potvrdu da je sakupio lijepu zbirku antièkih predmeta. A ako je to ipak bila istina? Što ako mu je upravo to bilo najvažnije, a sve ostalo je bilo samo zato da bi zaradio za kruh i mogao si priuštiti taj luksuz? Konaèno, ona muèenja jesu postojala, ali ne vjerujem da knjige iz


povijesti koje kruže školama poduèavaju o njima, što je loše, zaista trebamo znati od kakva smo materijala sazdani, mi, Kainovo pleme. Jesam li dakle odrastao misleæi da je èovjek nepopravljivo zao, a život prièa puna krika i bijesa? Je li zbog toga Paola govorila da sam slijegao ramenima kada je u Africi umrlo milijun djece? Je li me Nuovissimo Melzi uèinio sumnjièavim spram ljudske prirode? Nastavio sam ga prelistavati:Schumann (Rob.) Slav. njem. sklad. Napisao Raj i Peri, mnoge simfonije, kantate, itd. 1810.-1856. - (Cla-ra). Vrsna pijanistica, udovica preth. 1819.-1896.108Zašto "udovica"? Godine 1905. oboje su veæ duže vrijeme bili mrtvi, pa zar se možda kaže da je Kalpurnija bila udovica Julija Cezara? Ne, bila mu je supruga, iako ga je nadživjela. Zašto je onda udovica samo Clara? Dragi Bože, Nuovissimo Melzi je bio sklon èak i traèevima: nakon smrti muža, a možda èak i prije, Clara je imala vezu s Brahm-som. Navode se datumi (Melzi, kao i proroèište u Delfima, niti kaže niti skriva, samo napominje), Robert umire kad je njoj tek trideset sedam godina, a suðeno joj je životariti još sljedeæih èetrdeset. Pa što je u toj dobi trebala raditi lijepa i vrsna pijanistica? Clara pripada povijesti kao udovica, a Melzi je to zabilježio. Kako sam kasnije doznao Clarinu prièu? Možda tako što mi je Melzi razbuktao znatiželju s onim "udovica". Koliko rijeèi znam zato što sam ih tamo nauèio? Jer i sada znam, s nepokolebljivom sigurnošæu i usprkos oluji u mozgu, da je glavni grad Madagaskara Antananari-vo. Tamo sam susreo pojmove koji su imali okus èarobne formule: Aspis cerastes, benzen, djeva, dogmatika, granci-gula, ispaša, jetkaè, krvavica, maženje, neèist, neprikriven, ognojak, rešetar, rukoljub, šaralo, zavrljaèiti, zrcalce, žder-pèanik, Adrast, Allobrogi, Ritciu, Caffiristan, Dongola, As-surbanipal, Filopator...Prelistao sam atlase: neki su bili vrlo stari, još od prije rata 1914 - 1918., a u Africi su još uvijek bile njemaèke kolonije, oznaèene plavo-sivom bojom. U svom sam životu sigurno pregledao puno atlasa - zar nisam netom prodao Orteliusov? Ali tamo su neka egzotièna imena zvuèala poznato, kao da sam trebao krenuti od tih stranica kako bih ponovno došao do nekih drugih stranica. Što li je povezivalo moje djetinjstvo s Deutsch-Ostafnkom, Nederlandsch-Indijom i naroèito Zanzibarom? U svakom sluèaju, bilo je neosporno da ovdje u Solari svaka rijeè priziva neku drugu. Hoæu li se po tom lancu uspeti i do posljednje rijeèi? Koje? "Ja"?Vratio sam se u svoju sobu. Uèinilo mi se da jedno znam bez dvojbe. U Campanini-Carbonijevu rjeèniku nije postoja-109la rijeè govno. Kako se to kaže na latinskom? Što li je uzviknuo Neron kad je vješajuæi sliku èekiæem opalio po prstu? Qualis artifex pereo? Kad sam bio dijete to su sigurno biti ozbiljni problemi, a službeno obrazovanje nije davalo odgovore. Mislim da se tada pribjegavalo neškolskim rjeènicima. I doista, evo Melzi bilježi i merda, govno, govnarija, govnar-ski, govnar, govnište, rijeè koja oznaèava mjesto puno neèisti, merdocco, „melem za odstranjivanje dlaka koji posebno upotrebljavaju Židovi" - pa sam se pitao koliko to dlaka imaju Židovi. Odjednom, kao da mi je nešto sinulo u glavi i zaèuo sam glas: "U mom rjeèniku kod kuæe piše da je pitana, kurba, žena koja se sama prodaje." Netko, možda školski drug, pronašao je u nekom drugom rjeèniku ono èega nije bilo èak ni u Melziju, zadržao je u svojim ušima zabranjenu rijeè u poludijalektalnom obliku (rijeè je trebala biti putan'na, kurva) i mora da me dugo intrigiralo ono "sama prodaje svoje tijelo ". Što li je to moglo biti tako zabranjeno u prodavanju, recimo, bez trgovca ili knjigovoðe? Jasno je daje kurva iz mudrog rjeènika obavljala prodaju sebe, svoga tijela, ali moj je informator to mentalno preveo na jedini naèin koji je njemu imao smisao zlobne aluzije, od svih onih koje je èuo u kuæi: "E, lukavica je ona, prodaje samu sebe ..."Jesam li nešto ponovno vidio, mjesto ili djeèaka? Ne, ponovno su se pojavile samo reèenice, sljedovi rijeèi, napisanih u pripovijesti koju sam nekoæ proèitao. Flatus vocis.Uvezane knjige nisu mogle biti moje. Sigurno mi ih je dao djed, ili su ih ujak i ujna prenijeli tamo iz djedove radne sobe, iz oèitih scenografskih razloga. To su veæinom bili car-tonnes iz Collection Hetzel, sva Verneova djela, crveni uvez s pozlaæenim crtama, šareni omoti sa zlatnim ukrasima... Možda sam svoj francuski nauèio iz tih knjiga, pa sam i tu bez pogreške pronašao najpoznatije slike: kapetana Nema koji kroz veliki prozor Nautilusa gleda divovskog polipa, zraèni brod Robura Osvajaèa, naèièkan tehnološkim šiljcima, balon koji pada na Tajanstveni otok (Penjemo se? - Ne, naprotiv, spuštamo se! - Još gore, gospodine Ciro, padamo!), golemi projektil koji se ustremljuje prema Mjesecu, peæine u110središtu zemlje, Keraban tvrdoglavi i Michel Strogoff... Tko zna koliko su me uznemirivali ti likovi koji su se uvijek pojavljivali iz tamne pozadine, nacrtani tankim crnim potezima što se izmjenjuju s bjelièastim ranama, svemir bez homogeno grundiranih kromatskih podruèja, vizija stvorena od ogrebotina, pruga, zasljepljujuæih odsjaja zbog odsustva tragova, svijet viðen vlastitom mrežnicom životinje, možda ga takvim vide bikovi, psi ili gušterice. Svijet koji se noæu potajice promatra izmeðu vrlo tankih traka žaluzina. Kroz te sam gravire ulazio u crno-bijeli svijet privida: podizao bih oèi s knjige, izlazio iz nje, ranjavalo me podnevno sunce, zatim ponovno dolje, poput ronioca koji zaranja


u dubinu gdje se boje više ne razlikuju. Jesu li po Verneu snimani filmovi u boji? Što Verne postaje bez tih rezbarija, tih ogrebotina koje stvaraju svjetlost samo tamo gdje je rezbarov instrument izdubio ili ostavio ispupèenje na površini?Djed je dao uvezati i druge sveske iz istog razdoblja, ali je saèuvao stare ilustrirane ovitke, Pariški mangup, Grof Morite Cristo, Tri mušketira i druga velika djela popularnog romantizma.Evo dvaju izdanja, Sonzognovo talijansko Kapetan Sata-na i Jacolliotovo francusko Les ravageurs de la mer. Gravire su iste, tko zna koju sam verziju proèitao. Znao sam da se u izvjesnom trenutku trebaju odigrati dva užasna prizora,111u prvom opaki Nadod jednim udarcem sjekire odrubljuje glavu dobrom Haraldu i zatim ubija njegova sina Olausa, a u drugom, na kraju osvetnik Guttor grabi Nadodovu glavu i poèinje je postupno stiskati svojim snažnim rukama sve dok mozak jadnika ne šikne do stropa. Na toj ilustraciji oèi žrtve i krvnika gotovo da iskaèu iz duplji.Najveæi dio radnje odvija se u ledenim morima, pokrivenima polarnom izmaglicom. Nebo je boje sedefa, a gravire ga èine maglovitim i u suprotnosti s bjelinom leda. Zastor od sivih para, intenzivnija mlijeèna nijansa... Vrlo sitan bijeli prah, nalik pepelu, pada na kanu... Iz dubina oceana diže112se zasljepljujuæi odsjaj, nestvarna svjetlost... Pljusak bijela pepela, kroz koji se na trenutke nasluæuje kaos nestalnih oblika... I ljudski lik neizmjerno viši od svakog drugog stanovnika zemlje, obavijen plaštem, blistavo bijela lica boje netaknuta snijega... Ne, što to govorim, to su sjeæanja iz neke druge prièe. Bravo, Yambo, imaš izvrsno kratkotrajno pamæenje. Zar to nisu bile prve slike, ili prve rijeèi kojih si se sjetio pri buðenju u bolnici? To mora biti Poe. Ali ako su se te Poeove stranice tako duboko urezale u tvoje javno sjeæanje, zar to nije bilo zato što si kao mali privatno vidio blijeda mora kapetana Satana?Ostao sam èitati (ponovno èitati?) knjigu sve do veèeri, primijetio sam da sam poèeo èitati stojeæke, zatim sam se šæuæurio, ramenima oslonio o zid, s knjigom na koljenima, zaboravivši na vrijeme, sve dok me iz tog transa nije došla probuditi Amalia vièuæi: "Pokvarit æete vid, stalno vam je to govorila vaša sirota mama! Bogo moj blagi, umjesto da odete van, jer je poslijepodne danas bilo da ljepše nije moglo bit'. A niste mi èak došli ni jest' u podne. 'Ajde, idemo idemo, vrijeme je za veèeru!"Dakle ponovio sam neki stari obièaj. Bio sam posve iscrpljen. Jeo sam poput djeèaka koji mora popraviti krvnu sliku i narasti, a odmah zatim otišao u krevet. Obièno sam, rekla je Paola, dugo èitao u krevetu prije nego što bih zaspao, ali te veèeri ništa od knjige, kao da mi je tako naredila mama.Odmah sam zaspao i sanjao južna kopna i mora naèinjena od dugih pruga kreme rasporeðene po tanjuru marmelade od kupina.1137. OSAM DANA NA TAVANUŠto sam radio posljednjih osam dana? Èitao sam, najèešæe na tavanu, ali se sjeæanje na jedan dan miješa sa sjeæanjem na drugi. Znam samo da sam èitao neumjereno i mahnito.Nisam sve èitao od poèetka do kraja. Neke sam knjige, neke knjižice, samo prelistavao, kao da nadlijeæem krajolik, a prelijeæuæi ih znao sam da veæ znam što u njima piše. Kao da samo jedna rijeè priziva drugih tisuæu, ili se razvija u zbijeni sažetak, poput onih japanskih cvjetova koji se stavljaju u vodu kako bi se rascvjetali. Kao da se nešto samo od sebe taložilo u mom sjeæanju, kako bi postalo društvo Edipu ili Hansu Castorpu. Drugi put bi mi kratki spoj izazvao neki crtež, tri tisuæe rijeèi za jednu sliku. Ponekad bih èitao sporo, uživajuæi u reèenici, odlomku, poglavlju, æuteæi valjda one iste osjeæaje koje je izazvalo prvo i zaboravljeno èitanje.Suvišno je i spominjati cijeli niz vrlo tajanstvenih plamova, blagih tahikardija, iznenadnih rumenjenja što su ih mnoga od tih èitanja nakratko izazivala - a potom su se raspršivala kao što su i došla, kako bi ostavila mjesta novim navalama vruæine.Tijekom osam dana, kako bih uživao u svjetlosti, rano sam ustajao, penjao se i tamo ostajao do zalaska sunca. U podne bi mi Amalia, koja se prvi put prestrašila ne nalazeæi me, donosila tanjur s kruhom i salamom, ili sirom, dvije jabuke i bocu vina ("Bogo, Bogo, ovo æe se stvorenje ponov-114no razbolit' i što æu ja reæ' gospoði Paoli, uèin'te to barem zbog mene, prestan'te s time jer æete mi oslijepit'!"). Zatim bi odlazila plaèuæi, a ja bih iscijedio gotovo cijelu bocu i nastavio prevrtati listove u stanju pripitosti i oèigledno je da više nisam mogao spojiti prije i poslije. Ponekad bih silazio ruku punih knjiga i zavlaèio se negdje drugdje, kako ne bih ostao zarobljenikom potkrovlja.Prije no što sam se popeo nazvao sam kuæi da javim novosti. Paola je htjela znati o mojim reakcijama, a ja sam bio oprezan: "Upoznajem se s mjestima, vrijeme je divno, šeæem po otvorenom, Amaliaje pravo srce." Upitala me jesam li veæ bio kod mjesnog ljekarnika da mi izmjeri tlak. Trebao sam to èiniti svaka dva ili tri dana. Nakon onog što mi se


dogodilo ne smijem se šaliti. I nadasve tablete, ujutro i naveèer.Uz nešto malo grižnje savjesti, ali uz èvrsti profesionalni alibi, odmah zatim sam telefonirao u studio. Sibilla se još uvijek bavila katalogom. Skice bih mogao imati za dva ili tri tjedna. Uz mnoga i oèinska ohrabrenja spustio sam slušalicu.Pitao sam se osjeæam li još što za Sibillu. Èudno je to, ali veæ su prvi dani u Solari sve prebacili u neku drugaèiju perspektivu. Sibilla je sada postajala kao neko daleko sjeæanje iz djetinjstva, dok je ono što sam postupno iskopavao iz magli prošlosti postajalo mojom sadašnjošæu.Amalia mi je bila objasnila da se na tavan ulazi iz lijevog krila. Zamišljao sam drvene, zavojite stube, a umjesto toga su bile komotne i pristupaène kamene stube - kako bi inaèe, kasnije sam shvatio, prenijeli gore sve ono što su tamo strpali?Koliko mije bilo poznato, nikada nisam vidio neki tavan. Istini za volju, ni neki podrum, ali postoje raširene ideje o podrumima, podzemnim, mraènim, vlažnim, u svakom sluèaju prohladnim, tamo se odlazi sa svijeæom. Ili bakljom. Gotièki je roman prepun podzemnih prostorija kojima tumara mraèni Redovnik Ambrozije. Prirodni podzemni podrumi poput peæina Toma Sawyera. Tajna mraka. Sve kuæe115imaju podrum, ali nemaju sve tavan, osobito ne u gradu, gdje imaju potkrovlje. Zar uistinu nema literature o tavanima? Pa što je onda Osam dana na tavanu? Pao mi je na pamet naslov, ali ne i ostalo.Ako ga i ne proðeš cijelog odjednom, shvatiš da se tavan kuæe u Solari prostire kroz sva tri krila: ulazi se u prostor koji se proteže od proèelja prema stražnjoj strani zgrade, ali se zatim otvaraju uži prolazi i pojavljuju pregrade, dašèane pregrade koje dijele pregratke, podruèja odreðena metalnim policama i starim sanducima, izlazi iz beskonaènog labirinta. Odvaživši se jednim hodnikom lijevo, skrenuo sam još jednom ili dvaput i ponovno sam se našao pred ulaznim vratima.Neposredni dojmovi. Toplina, prije svega, kao što je i prirodno u potkrovlju. Zatim svjetlost: dijelom dolazi iz niza otvora na krovu koji se vide i kad se promatra proèelje, ali su veæim dijelom iznutra zakrèeni nagomilanom starudijom, tako da se ponekad sunce jedva probije stvarajuæi žute snopove u kojima se vidi komešanje bezbrojnih sitnih èestica koje otkrivaju da i u okolnoj polusjeni pleše mnoštvo monada, klica, prvobitnih atoma, uhvaæenih u braunovom molekularno gibanje, ta prva tijela koja vrve u praznini - tko li je o tome govorio, Lukrecije? Ponekad bi te zrake zablistale na staklima nekog rastavljenog kredenca ili zrcalu toaletnog stoliæa koji, promatran iz nekog drugog vidnog kuta, izgleda kao bilo koja tamna površina oslonjena o zid. A onda, tu i tamo tavanski prozorèiæi, izvana zastrti skorenim desetljetnim tragovima kiše, ali još uvijek u stanju oblikovati na podu svjetlije podruèje.Najzad, prevladavajuæa boja. Boja tavana je, s obzirom na grede, tu i tamo nagomilane sanduke, velike kartonske kutije, ostatke ošteæenih komoda, boja stolarije, sazdana od mnogo nijansi smeðe boje, od žuækaste nijanse nelakiranog drva do nježne boje javora, pa do tamnijih nijansi komoda s kojih se lak gotovo oljuštio, prelazeæi na boju bjelokosti papira koji vire iz kutija.Ako podrum najavljuje podzemni svijet, tavan obeæava pomalo ocvali raj, gdje se mrtva tijela pojavljuju u prašina-116stom sjaju, biljnom elizeju u kojem se osjeæaš, buduæi da nema zelenja, kao u sasušenoj tropskoj šumi, u umjetnom tršæaku gdje se umaæeš u vrlo ugodnu saunu.Mislio sam da podrumi, svojim amniotskim vlagama, simboliziraju prihvaæanje majèine utrobe, ali evo kako je ova zraèna utroba to zamijenila svojom gotovo ljekovitom toplinom. I u tom svijetlom labirintu u kojem je bilo dovoljno podignuti dva crijepa da bi se našao pod otvorenim nebom, provijavao je zadah zatvorenog, miris tišine i mira.S druge pak strane, nakon nekog vremena više nisam ni osjeæao toplinu, obuzet ludilom da sve otkrijem. Jer je zasigurno moje Bjelkino blago bilo tamo, samo što bih morao dugo kopati, a nisam znao odakle poèeti. , Morao sam potrgati mnoge pauèine: maèke su se pozabavile miševima, rekla je Amalia, ali se Amalia nikada nije pozabavila paucima. Ako se i nisu posvuda raširili bilo je to zbog prirodne selekcije, jedna generacija ugine, a njene se pauèine raspadnu, i tako iz sezone u sezonu.Poèeo sam prekapati po nekim policama riskirajuæi da prevrnem kutije koje su tamo bile nagomilane. Jer djed je oèito sakupljao i kutije, naroèito metalne i raznobojne. Limene kutije ukrašene povijesnim slikama, keksi Wamar s krilatim djeèaèiæima na ljuljaèki, kutijica s tabletama Arnal-di, ili ona sa zlatnim rubom i biljnim motivima za briljantin Coldinava, kutija s perima za pisanje Perry, raskošna i sjajna kutija s olovkama Presbitero, još uvijek uredno poredanima i nenaoštrenima, poput redenika i najzad limenka kakaa Talmone, Due Vecchi - ona nježno nudi probavljivi napitak nasmiješenom djedu, ancien regime, još uvijek odjevenom u culottes. Spontano mije došlo da to dvoje èasnih staraca poistovjetim s djedom i bakom koje jedva da sam upoznao.Zatim mi je u ruke došla kutija


117Effervescente Brioschi, u stilu kraja devetnaestoga stoljeæa. Neka fina gospoda ushiæeno kušaju obiènu stolnu vodu iz èaša za šampanjac koje im je ponudila ljupka konobarica. Prve su se toga prisjetile moje ruke. Uzme se prva vreæica s bijelim i mekanim prahom i polagano se istrese u grliæ boce pune vode iz pipe, zatim se posuda malo protrese, kako bi se prašak dobro rastopio i ne bi ostao zgrušan u grliæu; potom se uzme druga vreæica, u kojoj je prašak zrnat, od vrlo sitnih kristala, pa se i ona istrese, ali brzo, jer se voda odmah poène pjeniti, pa treba brzo zatvoriti èep s oprugom i prièekati da se kemijsko èudo dovrši u toj iskonskoj juhi, kroz grgotanje i pokušaje tekuæine da u mjehuriæima izaðe kroz pukotine gumenih brtvi. Na kraju se oluja smiruje, a voda je gazirana i spremna za piæe, stolna voda, djeèje vino, mineralna spravljena u kuæi. Pomislio sam: acgua visci.Ali nakon mojih ruku, pokrenulo se i nešto drugo, gotovo kao i onog dana pred BjelMnim blagom. Tražio sam neku drugu kutiju, zacijelo iz kasnijeg razdoblja, koju sam mnogo puta otvarao prije nego što bismo sjeli za stol. Slika je bila nešto drugaèija: i dalje ista fina gospoda koja iz dugaèkih šampanjskih èaša kušaju tu divnu vodu, ali se na stolu jasno uoèava kutija potpuno jednaka onoj koja je u ruci; a na toj su kutiji bila nacrtana ista fina gospoda koja piju za stolom na kojem se pojavljuje druga kutija stolne vode, i ona s crtežom iste fine gospode koja... I tako u nedogled, znao si118da bi bilo dovoljno poveæalo ili vrlo snažan mikroskop kako bi se vidjele druge kutije nacrtane na kutijama, en obime, kao kineske kutije ili babuške. Beskraj, viðen oèima djeteta prije no što je saznalo za Zenonov paradoks. Trka da se stigne do nedostižnog cilja, ni kornjaèa ni Ahilej ne bi nikada stigli do posljednje kutije, do posljednje fine gospode i do posljednje konobarice. Još kao mali nauèimo metafiziku beskonaènog, infinitezimalni raèun, samo što onda još ne znamo što nasluæujemo, a to bi mogla biti slika Vraæanja u Beskrajnost, ili obratno, strašno obeæanje Vjeènog Povratka i prolaženje vjekova koji jedan drugom grizu rep, jer bi možda, kad stigneš do posljednje kutije, ako posljednja uopæe postoji, na dnu tog vrtloga otkrio sebe samog s poèetnom kutijom u ruci. Zbog èega sam se odluèio baviti antikvarnim knjižarstvom, ako ne zbog toga da ponovno uzaðem do èvrste toèke, onog dana kad je Gutenberg tiskao prvu Bibliju u Mainzu? Barem znaš da prije nije bilo nièega, ili još bolje, bilo je neèeg drugog, ali znaš da se možeš zaustaviti, inaèe više ne bi bio knjižar nego dešifrant rukopisa. Odabire se zanimanje koje postoji samo pet i pol stoljeæa, jer kao djeca maštamo o beskraju kutija za pravljenje mineralne vode.Sve te stvari nakupljene na tavanu nisu mogle biti u djedovoj radnoj sobi ni negdje drugdje u kuæi, dakle, èak i kad je radna soba bila napuèena bilježnicama, mnoge su stvari veæ bile ovdje gore. Dakle, tu gore sam obavljao svoja brojna djeèja istraživanja, tu gore su bili moji Pompeji gdje sam odlazio otrgnuti zaboravu daleke naðene stvari koje potjeèu od prije moga roðenja. Kao što to radim i sada, tamo sam pronalazio prošlost. Ponovno sam slavio Ponavljanje.Pokraj limenih kutija nalazile su se i dvije kartonske kutije pune paketiæa i kutija cigareta. Djed je i njih sakupljao, a sigurno ga je stajalo popriliènog truda odlaziti potkradati putnike, tko zna kamo i odakle, jer u to doba sakupljanje malih stvari nije bilo organizirano kao danas. Bile su to marke za koje se nikad nije èulo, Mjin Cigarettes, Makedo-nia, Turkish Atika, Tiedemann's Birds Eye, Calypso, Cire-ne, Kef Orientalske Cigaretter, Aladdin, Armiro Jakobstadt,119Golden West Virgiania, El Kalif Alexandria, Stambul, Sasja Mild Russian Blend, raskošne kutije sa slikama paše i kedi-va te istoènjaèkih odaliska, kao na Cigarillos Excelsior De la Abundancia, ili engleskih vrlo nalickanih mornara u bijelom i plavom, s njegovanom bradom kralja Ðure, možda petog, a zatim kutije za koje mi se èinilo da ih prepoznajem, kao da sam ih viðao u rukama gospoða, kutije Eva boje bjelokosti i Serraglio, te konaèno papirnati paketiæi, zgnjeèeni i savijeni,u narodu omiljenih cigareta, kao što su Africa ili Milit, koje nitko nikada nije ni pomislio saèuvati, ali bogu hvala što je tko zna tko pokupio jednu iz smeæa, za buduæe sjeæanje.Zadržao sam se barem deset minuta na zgnjeèenoj i poderanoj kutiji s natpisom N° 10 Sigarette Macedonia, lire 3, mrmljajuæi: "Duilio, od tih æe ti Macedonia požutjeti jagodice..." O svom ocu nisam znao još ništa, osim što sam sad veæ bio siguran da je pušio te Macedonie, i to možda baš te iz ovog paketiæa, i da se moja majka žalila zbog tih jagodica žutih od nikotina, "žutih poput tablete kinina". Nagaðati oèevu sliku preko blijedog tonaliteta tanina nije bilo mnogo, ali dovoljno da opravda putovanje u Solaru.Prepoznao sam i èuda iz susjedne kutije kojoj me privlaèio jak miris jeftinih parfema. Još ih se može naæi, ali su vrlo skupi, vidio sam ih prije nekoliko tjedana na štandovima Cordusija, to su kalendariæi iz brijaènice, tako nepodnošljivo namirisani da èak i nakon pedeset i više godina zadržavaju nešto mirisa, na njima simfonija koketa, raspojasanih dama u krinolinama, ljepotica na ljuljaèkama, izgubljenih ljubavnica, egzotiènih plesaèica, egipatskih kraljica... Ženske frizure kroz stoljeæa, Damice amajlije, Talijansko nebo s Marijom Denis i Vittoriom de Sicom, Njeno velièanstvo žena, Sa-loma, Mirisni almanah stila ampir s Madame Sans Gene, Tout Pariš, Grand Savon Quinquine, univerzalni


toaletni sapun, antiseptièki, vrlo dragocjen u toplim podnebljima, protiv skorbuta, malarijskih groznica, suhog ekcema (sic$ - sNapoleonovim mono-gramom, Bog zna zašto, ali na prvoj se stranici pojavljuje Car koji od Turèina prima obavij est o velikom izumu i odobrava ga. Èak i jedan kalendariæ s pjesnikom prorokom D'Annunzijem - brijaèi nisu imali srama.121Njuškao sam nekako oprezno, poput uljeza u zabranjenom kraljevstvu. Kalendariæi iz brijaènice mogli su bolesno zapaliti maštu djeteta, možda su mi bili zabranjeni. Možda bih na tavanu shvatio nešto o nastajanju svog seksualnog znanja.122Sunce je sad veæ okomito udaralo u tavanske prozorèiæe, a ja nisam bio zadovoljan. Vidio sam mnogo toga, ali ni jedan predmet koji je bio stvarno i samo moj. Nasumce sam kružio pa me privukla zatvorena komoda. Otvorio sam je, bila je puna igraèaka.Proteklih sam tjedana vidio igraèke svojih unuèica, sve od obojene plastike, veæinom elektronske. Sandro mije odmah rekao neka ne bacim kutiju od novog motornog èamca koji sam mu poklonio, jer bi na dnu trebala biti baterija. Moje nekadašnje igraèke bile su drvene i limene. Sablje, puške s èepom, mala kolonijalna kaciga iz vremena osvajanja Etiopije, cijela vojska malih olovnih vojnika i drugih veæih, od mrvljiva materijala, neki od njih sad veæ bez glave, neki bez ruke ili samo sa šiljkom od željezne žice oko kojeg bi se stavljala nekakva lakirana glina. Sigurno sam iz dana u dan živio s tim puškama i tim osakaæenim vojnicima, obuzet ratnim zanosom. Dakako, u to je doba svako dijete bilo odgajano u kultu rata.Ispod su bile lutke moje sestre koje joj je možda proslijedila moja majka, a ona ih je dobila od moje bake (sigurno su to bila vremena kada su se igraèke nasljeðivale): porculanski ten, ružièasta ustašca, zažareni obrazi, haljinica od organdija i oèi koje se još tromo pomièu. Jedna je, kad sam je protresao, još izgovorila mama.Prekapajuæi po raznim puškama pronašao sam èudne, plosnate vojnike izrezane iz drveta, postavljene na kotaèiæe, s crvenom kapom, plavom dolamom, dugim hlaèama, crvenima sa žutom vrpcom. Nisu imali ratnièke crte lica, veæ groteskne, s krumpirastim nosovima. Pomislio sam da je jedan od njih bio kapetan Krumpirko iz regimente vojnika iz zemlje Dembelije. Bio sam siguran da su se tako zvali.Najzad sam izvukao limenu žabu koja je još uvijek ispuštala jedva zamjetni kre kre ako joj zgnjeèiš trbuh. Ako ne želi mlijeène karamele doktora Osima, pomislio sam, hoæe li htjeti vidjeti žabu? Kakve veze ima doktor sa žabom? Kome sam je htio pokazati? Mrka tmina. Trebalo je porazmisliti o tome.Gledajuæi i dotièuæi žabu, spontano mije došlo da kažem123kako je Medo Angelo morao umrijeti. Tko je bio Medo Ange-lo? I kakve je veze imao s limenom žabom? Osjetio sam neko titranje, bio sam siguran da me i limena žaba i Medo Angelo vezuju za nekoga, ali u ravnodušnosti svog posve verbalnog sjeæanja nisam imao drugih uporišta. Ipak sam promrmljao dva stiha: "Stani Krumpirko kapetane - na èelo povorke èim svane". A zatim više ništa, bio sam ponovno u sadašnjosti, u smeðoj tišini tavana.Drugog mi je dana u posjetu došao Matu. Odmah mi se popeo na koljena dok sam jeo, pa sije priskrbio korice sira. Nakon sad veæ uobièajene boce vina, krenuo sam nasumce dok nisam ugledao dva velika klimava ormara koji su stajali uspravno nasuprot krovnom otvoru, zahvaljujuæi primitivnim drvenim klinovima stavljenima kako bi ih održali manje-više okomitima. Malo sam se pomuèio otvoriti prvoga koji samo što se nije srušio na mene, a èim sam ga otvorio kiša knjiga sasula mi se na noge. Nisam uspio zaustaviti to rušenje, èinilo se da te stoljeæima zarobljene buljine, šišmiši, sove drijemavice, ti duhovi u boci, samo èekaju nekog nesmotrenka da im podari njihovu prkosnu slobodu.Meðu knjigama koje su mi se nagomilale oko nogu i onima koje sam na vrijeme pokušavao izvuæi kako i one ne bi pale, otkrio sam cijelu biblioteku - što govorim, vjerojatno skladište iz djedove stare trgovine u gradu koje su se ujak i ujna riješili.Ne bi mi nikada uspjelo sve pregledati, ali sam veæ bio kao gromom ošinut prepoznavanjima koja su se u trenutku pojavljivala i nestajala. Bile su to knjige na razlièitim jezicima i iz razlièitih razdoblja, neki mi naslovi nisu izazivali nikakav plamen, jer su pripadali veæ poznatom repertoaru, poput mnogih starih izdanja ruskih romana, osim što me, veæ pri prelistavanju stranica, zaèudio èudan talijanski, koji dugujemo - kako su govorile naslovnice - gospoðama dvostrukih prezimena koje su oèigledno Ruse prevodile s francuskog, jer su imena likova imala nastavke na ine, recimo Mvskine i Rogozvne.124U RT I BOOLft TIGRE BlOHDft


&»» di flUGUSTO DE ANGEUS

pSS« meta&.riU Treito deila Morte.'. : :: ¦ili ..-::-./ ¦:¦:EDCAR WALLACE

Mnogi su se od tih svezaka, veæ pri samom dodiru listova, u ruci pretvarali u prah, kao da papir nakon desetljeæa grobnog mraka ne uspijeva podnijeti sunèevo svjetlo. U stvari nije podnosio dodir prstiju i godinama je ležao u oèekivanju da se rascijepi na najsitnije komadiæe, mrveæi se na rubovima i kutovima u tanke listiæe.125Privukao me Martin Eden Jacka Londona pa sam nesvjesno potražio posljednju reèenicu, kao da su moji prsti znali što tamo mora biti. Na vrhuncu svoje slave Martin Eden se ubija pustivši se da klizne u more s prozora prekooceanskog broda, osjeæa vodu koja mu polagano prodire u pluæa, posljednjim traèkom svijesti spoznaje nešto, možda smisao života, ali "èim gaje saznao, prestao gaje znati".126Treba li stvarno tražiti to posljednje otkriæe, ako se potom u trenutku kad ga se stekne tone u mrak? To ponovno otkriæe kao daje bacilo sjenu na ono što radim. Možda bih se trebao zaustaviti, buduæi da mi je sudbina veæ darovala zaborav. Ali sad sam veæ zapoèeo pa sam mogao samo nastaviti.Dan sam proveo èituckajuæi tu i tamo, ponekad sam intuitivno osjeæao da sam se velikim majstorskim djelima, za koja sam držao da sam ih upio u svoje javno i odraslo sjeæanje, prvi put približio u skraæenim izdanjima za djecu "Scala d'Oro". Poznato su mi zvuèale pjesme iz Košarice, djeèje poezije Angiola Silvija Novara: Što to zbori ožujska kišica što zvonko lupka po starom crijepu krova, po suhom triješæu vrta? Ili Proljeæe dolazi plešuæi, plešuæi dolazi na tvoja vrata, znaš li reæi što ti donosi? Vjenèiæe od leptiriæa, zvonèiæe od slakova. Jesam lija tada znao što su slakovi i triješæe. Odmah potom su mi se pred oèima stvorile naslovnice iz serije Fantomas koje su mi govorile o Pendu de Londres, Crvenoj osi ili o Kravati od užeta, s njihovim mraènim zbivanjima i potjerama po pariškoj kanalizaciji, djevojkama koje se pojavljuju iz grobnice, raskomadanim tijelima, odrubljenim glavama i liku princa zloèina u fraku, uvijek spremnog da se ponovno pojavi i svojim podrugljivim smijehom zagospodari noænim i podzemnim Parizom.127A zajedno s Fantomasom evo i serije o Rocamboleu, još jednom gospodaru zloèina, gdje na poèetku stranice Nevolje Londona èitam ovaj opis:Na jugozapadnom uglu Wellclose Squarea nalazi se ulièica široka oko tri metra; na sredini ulice uzdiže se kazalište, èija se najbolja mjesta prodaju za dvanaest novèiæa, a u parter se ulazi za peni. Vodeæi glumac je crnac. Tamo se puši i pije za vrijeme predstave. Prostitutke koje odlaze u lože su bosonoge, a parter je pun lopova.Nisam uspio odoljeti privlaènosti zla pa sam ostatak dana posvetio Fantomasu i Rocamboleu, lutalaèkim i živahnim štivima, miješajuæi ih s prièama o drugom kriminalcu, ali ipak džentlmenu, Arsenu Lupinu, i o još veæem džentlmenu, vrlo elegantnom Barunu, aristokratskom kradljivcu nakita koji se raznoliko prerušava, pretjerano anglosaksonskog izgleda - mislim da ga je nacrtao talijanski crtaè anglofil.Zadrhtao sam pred lijepim izdanjem Pinokija koje je 1911. ilustrirao Mussino, stranica okrnjenih i umrljanih bijelom kavom. Svi znaju o èemu pripovijeda Pinokio, o Pinokiju sam zadržao veselu, bajkovitu sliku i tko zna koliko sam je puta isprièao svojim unuèiæima razveseljavajuæi ih, pa ipak sam osjetio jezu pred užasnim ilustracijama, u samo dvije boje,128žutoj i crnoj, ili zelenoj i crnoj, koje su me u svojim secesijskim viticama spopale bujnom bradom Vatroždera, uznemirujuæom tamnomodrom kosom vile, noænim viðenjima Asasi-na ili riktusom Zelenog Ribara. Jesam li se možda za olujnih noæi šæuæurio pod pokrivaèima, nakon što sam gledao tog Pinokija? Prije nekoliko tjedana, kad sam Paolu upitao zar svi ti filmovi na televiziji, puni nasilja i živih mrtvaca, nisu štetni za djecu, rekla mije da joj je jedan psiholog otkrio da u cijeloj svojoj klinièkoj karijeri nije nikada susreo dijete traumatizirano nekim filmom, osim jednom, a to je dijete, do srži neizljeèivo povrijeðeno, upropastila Snjeguljica Walta Disneva.129A uostalom otkrio sam da iz jednako tako užasnih vizija potjeèe i samo moje ime. Evo Èuperkavihpustolovina


izvjesnog Yamba, a Yambove su bile i druge knjige pustolovina, s još art nouveau crteža i mraènom scenografijom, dvorcima koji se istièu na vrhu planine, crnima u mrkloj noæi, sablasnim šumama s vukovima zažarenih oèiju, podmorskim pojavama u stilu domaæeg i suvremenog Vernea, i Èuper-

130ka, malenog i dražesnog djeèarca s èuperkom fantastiènog razmetljivca: "Golemi èuperak kose koji mu je davao èudan izgled, tako daje nalikovao na perušku za prašinu. A on je, znate, držao do svog èuperka!" Tu je roðen Yambo kakav jesam i kakav sam želio biti. E pa, naposljetku, bolje to nego poistovjetiti se s Pinokijem.Je li to bilo moje djetinjstvo? Ili gore od toga? Jer sam prekapajuæi dalje na svjetlost dana ponovno iznio razlièita godišta (omotana u plavi pak papir i uèvršæena elastiènim vezicama) Ilustriranog èasopisa o putovanjima i pustolovinama na kopnu i moru. Bio je to tjednik, a djedova je zbirka sadržavala brojeve iz prvih desetljeæa stoljeæa, uz još pokoji primjerak francuskog izdanja Journal des Voyages.Mnoge su naslovnice prikazivale okrutne Pruse koji su puškom ubijali hrabre Zuave, ali se uglavnom radilo o nemilosrdno okrutnim pustolovinama u najudaljenijim zemljama, kineskim kulijima nabijenima na kolac, raspojasanim djevicama koje kleèe pred natmurenim Vijeæem desetorice, redovima odrubljenih glava nabijenih na šiljate kolce pred potpornim zidovima neke džamije, pokoljima djece koje su izvršili izviðaèi Tuarega oboružani zakrivljenim sabljama, tijelima robova koje su rastrgali golemi tigrovi - èinilo se kao daje stranica s muèenjima iz Nuovissimo Melzija nadahnula nastrane crtaèe, obuzete neprirodnom pomamom za nadmetanjem: bila je to izložba Zla u svim njegovim oblicima.Suoèen s tolikim mnoštvom i ukoèen od sjedenja na tavanu, donio sam èasopise u veliku sobu s jabukama u prizemlju, a buduæi da je tih dana vruæina postala nepodnošljivom, imao sam dojam da su sve jabuke poredane po velikom stolu pljesnive. Kasnije sam shvatio daje miris plijesni dolazio upravo iz tih stranica. Kako su mogle mirisati na vlagu nakon pedeset godina u suhoj atmosferi tavana? Možda hladnih i kišnih mjeseci tavan i nije bio tako suh, jer je upijao vlagu iz krovova, možda su ti èasopisi prije no što su tamo stigli desetljeæima bili u nekom podrumu u kojem je voda curila sa zidova, gdje ih je djed pronašao (i on se131morao udvarati udovicama), pa su toliko istrunuli da nisu izgubili miris ni od topline koja ih je osušila. Samo što mi plijesan, dok sam èitao strašne zgode i nemilosrdne osvete, nije prizivala dojam okrutnosti, veæ sam se sjetio tri kralja i malog Isusa. Zašto, kakve sam ja to ikad veze imao s kraljevima i kakve veze imaju tri kralja s pokoljima na Sargaškom moru?Na trenutak je moj problem ipak bilo nešto sasvim drugo. Ako sam proèitao sve te prièe, ako sam sigurno vidio sveftMJMlialoJeiViasDi ipjjgjgjggp^132te naslovnice, kako sam mogao prihvatiti da proljeæe dolazi pjevajuæi? Jesam li možda imao instinktivnu sposobnost da svijet dobrih obiteljskih osjeæaja razdvojim od tih pustolovina koje su mi govorile o okrutnom svijetu oblikovanom prema Grand Guignolu, svijetu razdiranja na komadiæe, deranja kože, lomaèa i vješanja?Prvi je ormar bio potpuno ispražnjen, iako nisam mogao sve pregledati. Treæeg sam se dana latio drugog, manje natrpanog ormara. U njemu su knjige bile uredno poredane, ne onako kako bi se za to ljutito pobrinuli moji ujak i ujna, s namjerom da natrpaju kramu koje su se htjeli osloboditi, nego kao što bi to nekad ranije uèinio djed. Ili ja. Sve su to bile knjige najprimjerenije djetinjem uzrastu i možda su pripadale mojoj osobnoj maloj biblioteci.Izvukao sam cijelu Salanijevu zbirku Biblioteka moje djece, èije sam naslovnice prepoznavao i èije sam naslove izgovarao još prije nego što bih svezak izvukao - Djeèak koji je stigao s mora, Nasljedstvo Ciganina, Pustolovine Sunèanog cvijeta, Pleme divljih zeèeva, Zlobni duhovi, Zatoèenice Casa-belle, Obojena dvokolica, Sjeverna kula, Indijska narukvica, Tajna željeznog èovjeka, Cirkus Barletta..., s istom sigurnošæu s kojom se u katalozima kolega ili u biblioteci neke udovice prepoznaju najpoznatije knjige poput Miinsterova Cosmographia ili Campanellina De sensu rerum et magia.Previše je toga, da sam ostao na tavanu zgrèio bih se poput grbavca iz Notre-Dame. Pokupio sam naramak i sišao. Mogao sam otiæi u radnu sobu, sjesti u vrt, ali sam umjesto toga, iz nekih tajanstvenih razloga, htio nešto drugo.Otišao sam iza kuæe, krenuo sam udesno, tamo gdje sam prvog dana èuo rovanje svinja i kvocanje kokoši. Tamo, iza Amalijina krila kuæe, bilo je gumno kao ona nekadašnja, po kojem su èeprkali piliæi, a još naprijed vidjeli su se kuni-ænjaci i torovi.U prizemljuje bila velika prostorija puna poljoprivrednog alata, grablja, vila, lopata, vjedara za vapno, starih èabro-va.133


Na kraju gumna, jedna je stazica vodila u voænjak, uistinu bogat i pun hlada, pa sam došao u napast da se popnem na granu stabla, opkoraèim je i tamo poènem èitati. Možda sam tako radio kao djeèak, ali sa šezdeset godina nikad previše opreza, a osim toga, noge su me veæ vodile negdje drugdje. Kroz zelenilo sam se zaputio kamenim stubištem i sišao u okrugli prostor okružen zidiæima prekrivenima brš-ljanom. Baš nasuprot prilaza, uza zid, bila je fontana s vodom koja je žuboreæi curila. Puhao je lagani vjetriæ, tišina je bila potpuna, pa sam se šæuæurio na izboèini kamena izmeðu fontane i zida, spremajuæi se na èitanje. Nešto me dovelo ovamo, kamo sam možda dolazio upravo s tim knjigama. Prihvatio sam taj izbor svojih animalnih nagona i uronio u svoje svešèiæe. Èesto bi mi se cijela zgoda vraæala u sjeæanje preko samo jedne ilustracije.Za neke sam, po crtežima iz èetrdesetih godina i po imenu autora, shvatio da su talijanski, poput Tajanstvene žièare ili Pravog milanskog vragolana, a mnoge su bile nadahnute rodoljubnim i nacionalistièkim osjeæajima. Veæina ih je bila prevedena s francuskog, napisali su ih izvjesni B. Bernage, M. Goudareau, E. De Cys, J. Rosmer, Valor, P. Besbre, C. Peronnet, A. Bruvere, M. Catalanv - znatan popis nezna-naca kojima talijanski izdavaè možda èak ni ime nije znao. Djed je sakupio i izvornike koji su se pojavili u Bibliotheque de Suzette. Talijanska su izdanja izašla sa zakašnjenjem od desetljeæa ili dva, a ilustracije su upuæivale na najmanje dvadesete godine. Kao mali èitatelj sigurno sam morao doživjeti tu ugodno zastarjelu atmosferu i tim bolje: sve se dogaðalo u nekom prošlom svijetu, a isprièala su to gospoda koja su ostavljala dojam kao da se radi o gospoðama koje pišu za djevojèice iz dobrih obitelji.Na kraju mi se èinilo da sve te knjige pripovijedaju istu prièu: obièno tri ili èetiri djeèaka plemenita roda (èiji su roditelji tko zna zašto uvijek negdje na putu) dolaze k ujaku u stari dvorac, ili na neko èudno poljoprivredno imanje i upadaju u uzbudljive i tajanstvene pustolovine po kriptama i kulama,134

zatim otkrivaju blago, spletku nevjernog upravitelja, dokument koji propaloj obitelji vraæa vlasništvo koje je prigrabio zli roðak. Sretan završetak, proslava hrabrosti djeèaka, dobroæudne primjedbe ujaka ili djeda i bake 0 opasnostima takve lude smjelosti, pa makar bila iz plemenitih pobuda.

135Po radnim se bluzama i klompama seljaka vidjelo da su prièe smještene u Francuskoj, ali su prevoditelji napravili èuda od prilagoðavanja kako bi imena prebacili na talijanski i kako bi izgledalo da se zgoda odvija u nekoj našoj pokrajini, unatoè krajoliku i arhitekturi koji su malo podsjeæali na Bretanju, a malo na pokrajinu Auvergne.Imao sam dva izdanja oèigledno iste knjige (M. Bource-ta), ali se ona u izdanju iz 1932. zvala Nasljednik Ferlaca (a imena likova bila su francuska), a u izdanju iz 1941. to je postao Nasljednik Ferralbe s domaæim glavnim likovima. Bilo je jasno da je u meðuvremenu neka viša odredba ili spontana cenzura nametnula talijaniziranje dogaðaja.I evo konaèno je objašnjen izraz koji mi je prošao kroz glavu dok sam ulazio na tavan: dio serije bila je i knjiga Osam dana na tavanu (imao sam i izvornik, Huitjours dans un grenier), prekrasna zgoda o djeci koja na tavanu svoje kuæe na tjedan dana smještaju Nicolettu, djevojèicu pobje-glu od kuæe - i nisam znao je li mi ljubav prema tavanu došla od tog štiva ili sam tu knjigu pronašao upravo kružeæi tavanom. I zašto sam svojoj kæeri dao ime Nicoletta?Nicoletta je na tavanu bila s maèkom Matuom, velièanstvenim i posve crnim angorskim maèkom i eto odakle mi ideja da imam svog vlastitog Matua. Crteži su prikazivali malenu djecu, lijepo odjevenu, ponekad i u èipku, plave kose i nježnih crta lica, a ni majke nisu bile ništa lošije, imale su njegovane paž frizure, spušteni struk, suknje do koljena s trostrukim volanom i jedva naglašena aristokratska poprsja.136* # *U ta dva dana uz fontanu, kako je danje svjetlo slabilo mogao sam raspoznavati tek slike, razmišljao sam kako sam sigurno na stranicama Biblioteke moje djece razvio svoju sklonost za fantastièno, dok sam živio u kraju gdje su se, iako se autor zvao Catalanv, glavni likovi morali zvati Liliana ili Maurizio.Je li to bilo nacionalistièko obrazovanje? Jesam li shvatio da su ta djeca, koja su mi prikazana kao mali i hrabri zemljaci iz mog doba, živjela u stranoj sredini desetljeæima prije mog roðenja?Vrativši se na tavan, na kraju tog praznika pokraj fontane, pokupio sam omot povezan uzicom koji je sadržavao tridesetak nastavaka (svaki po šezdeset èentezima) s pustolovinama Buffala Billa. Nisu bili složeni po redu


objavljivanja, a pogled na prvu naslovnicu izazvao je izbijanje cijelog niza tajanstvenih plamova. Briljantni medaljon: Buffalo, šaka stisnutih otraga, samo što se nije ustremio mrka pogleda na bandita u crvenkastoj košulji koji mu prijeti pištoljem.Dok sam gledao taj broj 11 iz serije, veæ sam unaprijed znao druge nazive Mali glasnik, Velike pustolovine u šumi, Divljak Bob, Don Ramiro trgovac robljem, Prokleti ranè... Primijetio sam da je na naslovnici pisalo Buffalo Bili - junak prerije, dok je unutarnji naslov bio Buffalo Bili - Talijanski junak prerije. Sluèaj je - barem za knjižara antikvara - bio jasan: bilo je dovoljno vidjeti prvi broj nove serije iz 1942., gdje upadljiva bilješka poludebelim tiskom kaže da se William Cody u stvarnosti zove Domenico Tombini i da je Romanjolac (kao i Duce, iako je bilješka sramežljivo prelazila preko te izvanredne podudarno-137 sti). Godine 1942. veæ smo bili u ratu> - èini mi se - sa Sjedinjenim Državama i to je sve objašnjavalo. Izdavaè (Nerbini iz Firence) je tiskao ovitak u doba kad je William Cody mirno mogao biti Amerikanac, a zatim je odluèeno da junaci moraju biti uvijek i samo Talijani. Nije preostajalo ništa drugo, iz ekonomskih razloga, nego zadržati stari ovitak u boji i prepraviti samo prvu stranicu.Baš èudno, pomislio sam tonuæi u san nad posljednjom pustolovinom Buffala Billa: napajao sam se francuskim i amerièkim pustolovnim materijalom, ali naturaliziranim. Ako je to bilo nacionalistièko obrazovanje djeèaka tijekom diktature, radilo se o prilièno blagom obrazovanju.Ne, nije bilo blago. Prva knjiga koju sam sljedeæeg dana uzeo u ruku bila je knjiga Pine Ballario Talijanski djeèaci u svijetu, modernih ilustracija, izražajnih u igri crnih i crvenih površina.Nekoliko dana ranije, kad sam u svojoj sobici vidio Verne-ove i Dumasove knjige, imao sam osjeæaj da sam ih èitao šæu-æuren na nekom balkonu. Tada na to nisam obratio pozornost, bio je to samo bljesak, obièan dojam deja uu. Meðutim, sad sam razmišljao kako se u sredini djedova krila zgrade doista nalazi balkon i oèito je da sam tamo gutao te pustolovine.138Kako bih ponovno stvorio balkonsko iskustvo, odluèio sam tamo proèitati Talijanske djeèake u svijetu, pa sam to i uèinio, pokušavajuæi sjesti tako da mi noge vise dolje, provuèene kroz preèke ograde. No, moje noge sada više nisu prolazile kroz ta suženja. Satima sam se pržio na suncu, sve dok ono nije obišlo prednju stranu kuæe, pa je temperatura postala umjerenijom. Ali tako sam mogao osjetiti andaluzijsko sunce, kako sam ga tada zamišljao, iako se dogaðaj odvijao u Barceloni. Skupinu mladih Talijana koji su s obitelji izbjegli u Španjolsku, zatekla je antirepublikan-ska pobuna Generalisimusa Franca, samo što su u mojoj prièi uzurpatori bili pripadnici Crvene Milicije, pijani i žedni krvi. U mladim se Talijanima ponovno javlja njihov fašistièki ponos, u crnim košuljama neustrašivo jure Barcelonom obuzetom uliènim nemirima, spašavaju mali barjak s Case del Fascio koju su republikanci bili zatvorili, a hrabri glavi junak èak uspijeva preobratiti oca, socijalistu i pijanicu, na Duceovu rijeè. Štivo od kojeg sam trebao usplamtjeti fašistièkim ponosom. Jesam li se poistovjeæivao s tim talijanskim djeèacima, s malim Parižanima izvjesnog Bernagea ili s gospodinom koji se naposljetku još uvijek zvao Cody a ne Tombini? Tko je prebivao u mojim djeèjim snovima? Talijanski djeèaci u svijetu ili djevojèica s tavana?Povratak na tavan poklonio mije dva nova uzbuðenja. Nadasve Otok s blagom. Naravno da sam prepoznao naslov, to je klasika, ali sam zaboravio prièu, što je znak da je postala dijelom mog života. Trebala su mi dva sata da ga proèitam u jednom dahu, ali sam se iz poglavlja u poglavlje prisjeæao što treba uslijediti. Vratio sam se u voænjak na èijem sam kraju primijetio grmlje divljeg lješnjaka i tu sam, sjedeæi na zemlji, naizmjence èitao i kljukao se lješnjacima. Kamenom sam ih razbijao tri ili èetiri odjednom, otpuhivao komadiæe ljuski i ubacivao plijen u usta. Nisam imao baèvu jabuka u koju se uvukao Jim kako bi prisluškivao tajni sastanak Long Johna Silvera, ali sam tu knjigu uistinu morao proèitati tako, gutajuæi suhu hranu kako se to radi na brodovima.139Bila je to moja prièa. Na temelju oskudna rukopisa, naprijed na otkrivanje blaga kapetana Flinta. Pred kraj sam otišao po bocu rakije koju sam zamijetio u Amalijinu kre-dencu, pa sam tu gusarsku prièu izmjenjivao s dugaèkim gutljajima. Petnaest ljudi nad tijelom mrtvaca, jo-ho-ho, i boca ruma.Nakon Otoka sam naletio na Prièu o Pipinu koji se rodio star, a umro kao dijete Giulija Granellija. Onu koja mi se prije nekoliko dana ponovno pojavila u sjeæanju, samo što mije knjiga pripovijedala o još toploj luli, ostavljenoj na stolu pokraj glinena kipiæa starèiæa, koja odluèuje dati toplinu tom mrtvom predmetu kako bi ga oživjela i iz njega nastaje mali èasni starac. Puer senex, vrlo stari otrcani izraz. Na kraju Pipino umire kao dijete u kolijevci i uz pomoæ vila uzdiže se na nebo. Verzija koje sam seja sjeæao bila je bolja, Pipino se rodio star u jednom kupusu, a umro kao dojen-èe u drugom. U svakom sluèaju, Pipinovo putovanje prema djetinjstvu bilo je moje vlastito. Možda bih se i ja,


vraæajuæi se u trenutak roðenja, raspršio u ništa (ili u Sve) kao on.Te je veèeri nazvala Paola, vrlo zabrinuta što se više nisam javljao. Radim, radim, rekao sam, ne brini se zbog tlaka, sve je u redu.140* * * Sljedeæeg dana sam ponovno prekopavao po ormaru u kojem su bili svi Salgarijevi romani, cvjetnih ovitaka, gdje su se kroz blage zavijutke pojavljivali mraèni i okrutni Crni gusar, kao gavran crne kose i lijepih crvenih usana fino ocrtanih na sjetnom licu, Sandokan iz Dva tigra, s okrutnom:>:::f:v :

m141glavom malajskog princa nakalemljenom na maèkasto tijelo, pohotna Surama i prahosi iz Malezijskih gusara. Djed je sakupio španjolske, francuske i njemaèke prijevode, v Bilo je teško reæi otkrivam li ponovno nešto ili jednostavno aktiviram svoje sjeæanje od papira, jer se još i danas o Salga-riju stalno govori, a istanèani mu kritièari posveæuju razvuèene èlanke iz kojih se cijedi nostalgija. Èak su i moji unuèici proteklih tjedana pjevali "Sandokan Sandokan", a èini se da su ga gledali na televiziji. O Salgariju sam mogao napisati natuknicu za malu enciklopediju i bez dolaska u Solaru.Sigurno sam te knjige progutao kao dijete, ali ako je trebalo obnoviti individualno sjeæanje, ono se miješalo s onim opæim. Knjige koje su možda najviše obilježile moje djetinjstvo bile su one koje su me bez potresa vraæale mom odraslom i neosobnom znanju.I dalje voðen instinktom, veliki sam dio Salgarija proèitao u vinogradu (ali sam zatim neke sveske odnio u spavaæu sobu i nad njima proveo sljedeæe noæi). I meðu trsjem je bilo vrlo toplo, ali me sunèana pripeka pripremila na pustinje, prerije i šume u plamenu, na tropska mora gdje su trepang ribari uz obalu skupljali morske trpove, a kad bih povremeno digao pogled da obrišem znoj, kroz vitice loze i drveæe koje je nicalo na rubu brežuljka ugledao bih bao-bab, divovske pombose poput onih koji su okruživali kolibu Giro-Batola, mangrov, palmin kupus s brašnjavom pulpom okusa badema, sveto drvo banian iz crne prašume, gotovo da sam èuo zvuk ramsinga i oèekivao sam da vidim kako se izmeðu redova loze pojavljuje neka lijepa babirusa da se okrene na ražnju izmeðu dviju rašljastih grana zabodenih u zemlju. Volio bih da mi Amalia za veèeru pripremi blaciang, za kojim luduju Malajci, mješavinu isjeckanih raèiæa i riba, ostavljenih da istrunu na suncu, a zatim posoljenih, èiji je miris èak i Salgari smatrao odvratnim.Kakva divota. Možda sam zbog toga, kao što mi je rekla Paola, volio kinesku kuhinju, a osobito peraje morskog psa, lastavièja gnijezda (sakupljena meðu ptièjim gnojem) i aba-lon, toliko ukusniji koliko više zaudara na trulež.142Ali, na stranu blaciang, što li se dogaða kad talijanski djeèak negdje u svijetu èita Salgarija, èiji su junaci èesto obojeni, a bijelci zli? Nisu bili omraženi samo Englezi, nego i Španjolci (koliko li sam samo morao mrziti markiza od Mon-telimara). Ali, ako su tri gusara, Crni, Crveni i Zeleni bili Talijani, a k tome i grofovi od Ventimiglie, drugi su se junaci zvali Carmaux, van Stiller ili Yanez de Gomera. Portugalci su se sigurno doimali dobrima, jer su bili pomalo fašisti, ali zar i Španjolci nisu bili fašisti? Možda je moje srce snažno lupalo za hrabrog Sambiglionga koji je ispaljivao kanonade èavala, a da se nisam ni upitao s kojeg Sundskog otoka potjeèe. Kammamuri i Suvodhana su mogli biti jedan dobar, a drugi zao, iako su obojica bili Indijci. Mora da je Salgari poprilièno pobrkao moje prve pokušaje približavanja kulturnoj antropologiji.Zatim sam s dna ormara izvukao èasopise i knjige na engleskom. Mnogi brojevi èasopisa The Strand, sa svim pustolovinama Sherlocka Holmesa. U to doba sigurno nisam znao engleski (Paola mi je bila rekla da sam ga nauèio tek kao odrastao), ali je sreæom tu bilo i mnogo prijevoda. Meðutim, najveæi dio talijanskih izdanja nije bio ilustriran, pa sam možda èitao na talijanskom, a zatim u The Strandu tražio odgovarajuæe slike.143Cijelog sam Holmesa odvukao u djedovu radnu sobu. Njena je graðanska atmosfera bila prikladnija za ponovno oživljavanje tog svijeta u kojem su pred kaminom u Baker Stre-etu uglaðena gospoda sjedila usredotoèena na svoje mirne razgovore. Tako razlièito od vlažnih podzemnih prostorija i jezovitih odvodnih kanala u koje bi kliznuli likovi iz francuskih feuilletons. Ono malo puta što se Sherlock Holmes pojavljuje s pištoljem uperenim u Imminalca, to je uvijek s ispruženom desnom nogom i rukom, gotovo u položaju kipa, ne gubeæi samopouzdanje, kako i dolikuje gentlemanu.144Upalo mi je u oèi gotovo opsjednuto ponavljanje slika Sherlocka Holmesa kako sjedi, s Watsonom ili s drugima, u


željeznièkom odjeljku, u brougkamu, pred kaminom, u naslonjaèu prekrivenom bijelom tkaninom, na stolcu za ljuljanje, pokraj stolèiæa, možda pri zelenkastoj svjetlosti lampe, pred tek otvorenim kovèegom ili dok stojeæi èita neko pismo ili odgonetava šifriranu poruku. Te su mi slike govorile de te fabula narratur. Sherlock Holmes sam bio ja, u samom tom trenutku, obuzet nalaženjem tragova i ponovnim sastavljanjem prošlih dogaðaja o kojima prije ništa nisam znao, ostajuæi u kuæi, na zatvorenom, èak možda (da pregledam sve te stranice) na nekom tavanu. I on je, kao i ja, nepokretan i odvojen od svijeta odgonetavao prave znakove. Njemu je uspijevalo ponovno prizvati nestalo. Hoæu li i ja u tome uspjeti? Barem sam imao uzor.A kao i on, morao sam se boriti s maglom i u njoj. Bilo je dovoljno samo nasumce otvoriti Grimiznu sobu ili Znak èetvorke:Bila je rujanska veèer i još nije bilo ni sedam sati, ali danje bio sumoran i na veliki se grad spustila gusta i vlažna magla. Oblaci boje blata žalosno su klonuli na blatnjave ulice. Uzduž Stranda svjetiljke su bile samo zamagljene mrlje raspršena svjetla koje su na blatni ploènik bacale krugove slabe svjetlosti. Žuti odbljesak izloga lelujao se u zraku punom para i bacao prljavi i nestalni sjaj preko velikih prepunih ulica. Bilo je, po meni, neèeg tajanstvenog i fantomskog u toj beskonaènoj povorci lica koja su se probijala kroz uske trake svjetla - lica tužnih i radosnih, uznemirenih i zadovoljnih.Bilo je to tmurno i maglovito jutro. Sivkasti veo visio je s krovova zgrada i izgledao kao odbljesak blatnjavog sivila ulica. Moj je prijatelj bio sjajno raspoložen i hodao je brbljajuæi o violinama iz Cremone i razlikama izmeðu jednog Stradivarija i jednog Amatija. Što se mene tièe, bio sam šutljiv, jer su mi to dosadno vrijeme i taj tužni posao kojim smo se bavili pritiskali dušu.145Kao suprotnost tome, naveèer sam, u krevetu, otvorio Salgarijeve Tigrove Mompracema:U noæi 20. prosinca 1849. vrlo snažni uragan bjesnio je nad Mompracemom, divljim otokom, poznatim po zlu, jazbinom strašnih gusara, smještenim u Malezijskom moru, nekoliko stotina milja od zapadnih obala Bomea. Nebom su, gonjene neodoljivim vjetrom, poput neobuzdanih konja i neprestano se miješajuæi, jurile crne mase oblaka koje bi, s vremena na vrijeme, ispuštale na mraène hridi otoka goropadnepljuskove... Tko bi uopæe bdio uto doba i po takvoj oluji na otoku krvožednih gusara?... Jedna je soba tog prebivališta osvijetljena, zidovi su joj prekriveni crvenim tkaninama, baršunima i brokatima velike vrijednosti, ali tu i tamo izlizanim, razderanim ili umrljanim, a pod se gubi pod debelim slojem perzijskih sagova, blistavih od zlata... U sredini stoji stol od ebano-vine sa sedejhom intarzijom i urešen srebrnim ukrasima, prepun boca i èaša od najèišæeg kristala; u kutovima se uzdižu velike police, veæim dijelom uništene, natrpane vazama krcatima zlatnim narukvicama, naušnicama, prstenjem, medaljonima, dragocjenim crkvenim stvarima iskrivljenim ili zgnjeèenim, biserima koji nesumnjivo potjeèu iz èuvenih cejlonskih ribnjaka, smaragdima, rubinima i dijamantima koji svjetlucaju poput mnoštva zvijezda pod odbljescima pozlaæene lampe obješene o strop... U toj tako èudno namještenoj sobi, u naslonjaèu bez jedne noge, sjedi muškarac: visoka je stasa, vitak, snažne muskulature, energiènih crta lica, muških i ponosnih i neke èudne ljepote.Tko je bio moj junak? Holmes, koji je pred kaminom èitao pismo, a sedampostotna otopina (op.p. kokaina) èinila gaje uljudno zaèuðenim, ili Sandokan koji je mahnito trgao svoje grudi izgovarajuæi ime obožavane Marianne?Zatim sam sakupio druga izdanja u mekom uvezu, tiskana na jeftinu papiru, a vjerojatno sam ih ja dokrajèio dok146sam ih mnogo puta mrmljajuæi èitao i ispisivao svoje ime na marginama mnogih stranica. Bilo je knjiga potpuno uništenih uveza i samo su se èudom još držale zajedno, druge sam vjerojatno ja popravio zalijepivši im stolarskim ljepilom novi hrbat od plavog pak papira.Više nisam mogao gledati èak ni naslove, a na tom sam tavanu osam dana. Znao sam, sve bih morao ponovno proèitati od poèetka do kraja, ali koliko bi mi vremena trebalo za to? Pod pretpostavkom da sam nauèio sricati slova na kraju svoje pete godine života i da sam meðu tim otkriæima živio barem do gimnazije, trebalo bi mi barem deset godina, a ne samo osam dana. I to ne raèunajuæi da su mi brojne druge knjige, osobito ako su bile ilustrirane, isprièali roditelji ili djed dok još nisam znao èitati.Da sam meðu tim papirima htio obnoviti cijeloga sebe, postao bih Funes el Memorioso, ponovno bih proživio trenutak po trenutak sve godine svojega djetinjstva, svako šuške-tanje lišæa koje sam slušao noæu, svaki miris bijele kave koji sam osjetio ujutro. Previše. A što ako su ostale samo i uvijek i opet rijeèi, kako bi još više smutile moje bolesne neurone, ne pokreæuæi nepoznatu razmjenu koja bi otvorila slobodan put mojim najistinskijim i najskrivenijim sjeæanjima? Što èiniti? Lenjin na bijelom naslonjaèu u predvorju. Možda sam sve uèinio pogrešno, a možda je Paola sve uèinila pogrešno: da se nisam vratio u Solaru bio bih samo ishlapio, povratak ovamo mogao bi me uèiniti ludim.Natrpao sam ponovno sve knjige u dva ormara, zatim odluèio napustiti tavan. Ali sam na tom putu primijetio niz kutija na kojima su bile naljepnice, ispisane lijepim, gotovo gotièkim rukopisom: "Fašizam", "40. godine", "Rat"... Te je


kutije sigurno ovdje smjestio još djed. Druge su kutije izgledale nešto novije, ujak i ujna su sigurno bez kriterija iskoristili prazne kutije koje su tamo gore pronašli, Azienda Vinicola Fratelli Bersano, Borsalino, Cordial Campari, Tele-funken (je li u Solari bio neki radio?).Nisam se mogao prisiliti da ih otvorim. Morao sam izaæi147odande i prošetati po brežuljcima, tu æu se vratiti kasnije. Sad sam veæ bio na izmaku snaga. Možda sam imao temperaturu.Približavalo se vrijeme zalaska sunca i Amalia je veæ glasno dozivala najavljujuæi mi finanzieru, na maslacu spravljeno jelo od sitneži peradi, iznutrica i gljiva zalivenih vinom, za prste polizati. Prve nejasne sjene koje su osvajale najskrovitije kutove tavana obeæavale su mi zasjedu nekog Fantomasa koji je samo èekao da padnem pa da mi se baci na leða, zaveže me konopcem i objesi nad ponorom nekog bunara bez dna. Najviše zato da samom sebi dokažem kako više nisam dijete koje bih ponovno želio biti, neustrašivo sam se skanjivao zaviriti u najmanje osvijetljeno podruèje. Sve dok me ponovno nije zapahnuo miris stare plijesni.Izvukao sam, u blizini krovnog prozora kroz koji su još dopirale posljednje zrake kasnog poslijepodneva, veliki sanduk èiji je poklopac bio pažljivo zaštiæen pakpapirom. Kad sam razmotao taj prašni prekrivaè, pod prstima su mi se našla dva sloja mahovine, prave mahovine, iako sasušene, s toliko penicilina da sam za tjedan dana mogao poslati kuæi cijelu koloniju iz Èarobnog brijega i zbogom svi oni lijepi razgovori izmeðu Naphte i Settembrinija. Bile su poput zelenih busena, ubrane s crnicom ispod njih koja ih je držala na okupu, i da ih se stavilo jednu pokraj druge od njih se mogla napraviti livada prostrana kao djedov stol. Ne znam kojim èudom, možda zbog podruèja vlažnosti koje se stvorilo pod zaštitom papira, zahvaljujuæi brojnim zimama i danima kada su krov tavana tukle kiša, snijeg i tuèa, mahovina je saèuvala nešto od svog oštrog vonja.Ispod mahovine, umotani u spiralne strugotine koje se vade pomalo da se ne ošteti ono što obavijaju, koliba od drva ili kartona, oblijepljena obojenim gipsom, s krovom od zbijene slame, mlin od slame i drva, s kotaèem koji se jedva jedvice još uvijek okreæe i brojne male kuæice i dvorci iz obojena kartona koji su, na nekoj uzvisini, bili u perspektivi pozadina kolibi. I najzad, izmeðu strugotina, evo figurica, pastira s janjetom na ramenima, brusaèa, mlinara s dva148magarèiæa, seljanke s košarom voæa na glavi, dva gajdaša, Arapina s dvije deve, tri kralja - evo ih tu - oni više mirišu na plijesan nego na tamjan i mirisnu smolu i, konaèno, magarac, vol, Josip, Marija, kolijevka, Djetešce, dva anðela raširenih ruku, ukoèena u slavi koja traje najmanje stoljeæe, zlatna repatica, savijeno platno koje je iznutra bilo plavo i izvezeno zvijezdama, metalna kadica ispunjena cementom kako bi se stvorilo korito rjeèice, s dva otvora za ulaženje i izlaženje vode i ono zbog èega sam pola sata zakasnio na veèeru da bih o tome razmislio, èudan stroj napravljen od staklena cilindra iz kojeg su izlazile dvije duge gumene cijevi.Kompletne božiène jaslice. Nisam znao jesu li djed i roditelji bili vjernici (možda moja majka, ako je veæ na noænom ormariæu držala Filotejuj, ali je sigurno oko Božiæa netko taj sanduk izvlaèio iz zaborava i u nekoj su se donjoj sobi postavljale jaslice. Ganuæe od jaslica: èinilo mi se da to osjeæam, ali sam se bojao daje to predvidljiva reakcija zajednièka svima. Pa ipak me te figurice nisu podsjeæale na neko drugo ime, nego na drugu sliku koju nisam vidio na tavanu, ali je možda morala biti negdje drugdje, tako mi se živom èinila u tom trenu.Što su za mene znaèile jaslice? Izmeðu Isusa i Fanto-masa, izmeðu Rocambolea i Košare, izmeðu plijesni triju kraljeva i onih nabijenih na kolac Velikog Vezira, èije li sam ideje ja slijedio?* * *149Shvatio sam da su ti dani na tavanu loše potrošeni; ponovno sam proèitao stranice koje sam prelistavao sa šest ili s dvanaest godina, druge s petnaest, i svaki put bi me dirnule razlièite zgode. Na taj se naèin ne obnavlja sjeæanje. Sjeæanje miješa, ispravlja, transformira, to je istina, ali rijetko brka kronološke udaljenosti, moraš vrlo dobro znati je li ti se nešto dogodilo sa šest ili s deset godina, èak sam i ja sada znao razlikovati dan ponovnog buðenja u bolnici od dana kretanja za Solani i vrlo dobro sam znao daje izmeðu jednoga i drugoga postojalo sazrijevanje, mijenjanje mišljenja, usporeðivanje iskustava. Meðutim, u ta tri tjedna upio sam sve, kao kad sam kao mali sve to progutao odjednom i u dahu - pa nije ni èudo što sam imao dojam da sam oša-muæen opojnom mješavinom.Dakle, morao sam se odreæi te grande bouffe starih papira, vratiti stvari na njihova mjesta i gustirati ih tijekom vremena. Tko bi mi mogao reæi što sam to proèitao i vidio s osam, a što s trinaest godina? Porazmislio sam malo o tome i shvatio kako je nemoguæe da meðu svim tim kutijama nema mojih školskih knjiga i bilježnica. To su dokumenti koje treba pronaæi, dovoljno je slijediti njihovu poduku i pustiti da me vode za ruku.Za veèerom sam ispitivao Amaliju o jaslicama. I te kako je djed držao do njih. Ne, on nije odlazio u crkvu, ali su jaslice bile kao kraljevske okruglice, ako ih nema nije Božiæ, a da nije imao unuka, možda bi ih postavio za sebe


samoga. Poèeo bi raditi poèetkom prosinca, a pogleda li se dobro po tavanu, našlo bi se cijelu konstrukciju na koju se stavljalo platno s nebom, s mnogo malih svjetiljaka unutar pozornice od kojih bi zvijezde svjetlucale. "Kak'su bile lijepe jaslice vašeg gospodina djeda, menije dolazilo da se svake godine rasplaèem. A voda je stvarno tekla u rijeku, tako da se jednom izlila, namoèila svu mahovinu koja je te godine bila svježa svježa, a na mahovini su nikli mnogobrojni plavi cvjetiæi i to je stvarno bilo èudo Djetetovo, èak i župnik je doš'o vidjet' i nije vjerov'o vlastitim oèima."150"A kako je uspijevao da voda teèe?"Amalia je pocrvenjela i nešto je promrmljala, a zatim se odluèila: "U sanduku od jaslica, a ja sam svake godine nakon Bogojavljenja pomagala sve to raspremit', mora postojat' još nešto, k'o neka boca od stakla bez grliæa. Jeste 1' je vidli? No dobro, možda se to sad više i ne koristi, al' bila je to naprava, s dopuštenjem, za klistiranje. Znate 1' što je klistir? Tim bolje, tako vam ne moram objašnjavat', jer me sram. Pa dakle, vašem je gospodinu djedu pala na pamet ideja da ispod jaslica stavi napravu za klistiranje, a kad se cijevi okrenu na pravi naèin voda izlazi i onda se vraæa ispod. Predstava, kažem vam ja, ma kakvo kino."1518. KAD RADIONakon osam dana na tavanu odluèio sam siæi u mjesto da mi ljekarnik izmjeri tlak. Previsok, sto sedamdeset. Gra-tarolo me otpustio iz bolnice s obvezom da ga zadržim na oko sto trideset, a sto trideset je bio kad sam krenuo za Solaru. Ljekarnik je rekao da, ako mi ga mjeri nakon silaska niz brijeg do sela, nije ni èudo što je visok. Da mi ga je izmjerio ujutro èim sam ustao bio bi niži. Gluposti. Ja sam znao što je bilo, danima sam živio kao opsjednut.Nazvao sam Gratarola, upitao me jesam li radio nešto što nisam smio, pa sam morao priznati da sam prenosio sanduke, pio barem bocu vina za obrok, pušio po dvadeset Gitanesa dnevno i izazvao mnoštvo blagih tahikardija. Ukorio me: ja se oporavljam, pa ako tlak bude previsok može se ponoviti nezgoda, a možda neæu proæi tako jeftino kao prvi put. Obeæao sam mu da æu se èuvati, poveæao mije kolièinu tableta i dodao druge za izbacivanje soli putem urina.Rekao sam Amaliji da manje soli hranu, a ona mije rekla da su tijekom rata, kako bi dobili kilogram soli, morali izvoditi èuda i davati po dva ili tri kuniæa, pa je dakle sol božji dar, a kad ona nedostaje hrana nema nikakva okusa. Rekao sam joj da mi ju je zabranio lijeènik, a ona mi je odvratila da doktori previše studiraju, a onda su veæi magarci od drugih i ne treba ih slušati - samo pogledaj nju, nikada vidjela lijeènika u svom životu i evo je, s navršenih sedamdeset satire se cijeli božji dan u tisuæu poslova, a nije imala152èak ni išijas kao svi ostali. Nije važno, izbacit æu njenu sol kroz svoj urin.Umjesto toga, trebalo je prestati s posjetima tavanu, više se kretati, opustiti se. Nazvao sam Giannija: želio sam saznati govori li i njemu nešto sve ono što sam tih dana proèitao. Èini se da su nam iskustva bila drugaèija - njegov djed nije sakupljao stvari koje su izašle iz mode - ali su nam mnoga štiva bila zajednièka, pa i zbog toga što smo si uzajamno posuðivali knjige. Pola sata smo se ispitivali o pojedinostima o Salgariju, trivial games, kao u nekom televizijskom kvizu. Kako se zvao onaj Grk, prokleta duša radže od Assama? Teotokris. Kako lije bilo prezime lijepe Honorate koju Crni Gusar nije smio voljeti, jer je bila kæi njegova neprijatelja? Van Guld. Za koga se udaje Darma, kæi Tremal-Naika? Za Sira Morelanda, sina Suvodhanova.Pokušao sam i s Èuperkom, ali Gianniju to ništa nije govorilo. On je više èitao stripove i tu sije pribavio zadovoljštinu zasipajuæi me bujicom naziva. Stripove sam vjerojatno i ja èitao, pa su mi neka imena koja je Gianni spominjao zvuèala poznato: Zraèna banda, Munja protiv Flattaviona, Mickey Mouse i Crna Mrlja, nadasve Cino i Franco... Ali im na tavanu nisam našao traga. Možda je djed, koji je volio Fantomasa i Rocambolea, smatrao stripove trièarijama koje kvare djecu. A Rocambole to nije?Jesam li odrastao bez stripova? Beskorisno je nametati si duge predahe i prisilne odmore. Obnovila mi se pomama za istraživanjem.Spasila me Paola. Tog je istog prijepodneva, oko podne, iznenadno stigla s Carlom, Nicolettom i troje djece. Nisu je razuvjerili moji rijetki telefonski pozivi. Kratak izlet, tek toliko da te zagrlim, rekla je, vraæamo se prije veèere. Temeljito me istraživala, odmjeravala me."Udebljao si se," rekla mi je. Na sreæu nisam bio blijed, uza sve ono sunce koje me ulovilo na balkonu i u vinogradu, ali sam se sigurno malo udebljao. Rekao sam da je to zbog Amalijinih veèerica, a Paola je obeæala da æe je pozvati na153red. Nisam joj rekao da sam danima bio negdje šæuæuren i da se satima ne bih ni pomaknuo.Treba nam lijepa šetnja - rekla je - pa sam s cijelom obitelji krenuo prema Conventinu koji i nije bio neki samostan veæ tek kapelica koja se ocrtavala na nekoliko kilometara udaljenoj uzbrdici. Uspon je bio neprekidan pa zato gotovo


neprimjetan, osim nekoliko desetaka metara pri kraju i dok sam hvatao dah poticao sam malene da uberu struèak ruža i ljubica. Paola me grubo pozvala da njušim mirise, a ne da citiram Pjesnika, zato stoje Pjesnik lagao, poput svih njegove vrste; prve ruže cvatu nakon što su ljubice odavno ocvale, a u svakom sluèaju ruže i ljubice se ne mogu povezati u jednom struèku, pokušajte da biste se uvjerili.Kako bih pokazao da ne pamtim samo odlomke iz enciklopedije, razmetao sam se nekima od prièa koje sam tih dana nauèio, a djeca su skakutala oko mene razrogaèenih oèiju, jer te prièe nikada nisu èula.Sandru, najveæemu, isprièao sam Otok s blagom. Rekao sam mu kako sam se, kreæuæi iz krème "K Admiralu Ben-bowu" ukrcao na Hispaniolu s Lordom Trelawneyem, doktorom Livesevem i kapetanom Smollettom, ali se èini da su mu dvojica najsimpatiènijih bili Long John Silver zbog drvene noge i onaj nesretnik od Bena Guna. Razrogaèio je oèi uzbuðen, kao da nasluæuje gusare u zasjedi meðu grmljem, govorio je još još, a bilo je dosta, jer kad je blago kapetana Flinta jednom osvojeno, prièa završava. Umjesto toga smo dugo pjevali Petnaest ljudi nad tijelom mrtvaca, yo-ho-ho i boca ruma...Dao sam sve od sebe da za Gaingia i Luèu dozovem u pamet vragolije Giannina Stoppanija iz Gian Burrascina žurnala. Kad sam utaknuo štap u dno vaze s jasenkom tete Bettine i upecao zub gospodina Venanzija nisu se mogli prestati smijati, koliko su od toga mogli razumjeti s tri godine, a možda su se moje prièe više sviðale Carli i Nicoletti, kojima o Gian Burrasciju, tužnog li znaka ovih vremena, nitko nikada nije ništa isprièao.154Èinilo mi se kako bi njima bilo zanimljivije da im isprièam kako sam, u ulozi Rocambolea, uklonio Sir Williama, svog uèitelja u umijeæu zloèina, sad veæ slijepog, ali još uvijek nezgodnog svjedoka moje prošlosti, srušivši ga na pod i zabivši mu šiljastu pribadaèu u zatiljak, a kasnije obrisavši malu mrlju krvi koja se stvorila u kosi, kako bi svi pomislili daje to bio moždani udar.Paola je vikala da takve prièe ne bih smio prièati djeci, a sreæa je što u naše vrijeme po kuæi više nema pribadaèa, jer bi inaèe završilo tako da bi to iskušali s maèkom. Ali više od ostalog bila je zaintrigirana èinjenicom da sam sve te zgode isprièao kao da su se dogodile meni."Ako to èiniš da bi zabavio djecu," govorila mi je, "to je u redu, inaèe se previše uživljavaš u ono što èitaš, a to znaèi da posuðuješ tuðe sjeæanje. Je li ti jasna razlika izmeðu tebe i tih prièa?""Ma daj," govorio sam, "bez pamæenja jesam, ali lud nisam, radim to zbog malenih!""Nadajmo se," rekla je. "Ali došao si u Solaru ponovno pronaæi samoga sebe, jer si se osjeæao potlaèenim enciklopedijom saèinjenom od Homera, Manzonija ili Flauberta, a zašao si u enciklopediju paraliterature. To i nije neki dobitak."155"Naravno daje," odgovorio sam, "prije svega zato što Ste-venson nije paraliteratura, a drugo zato što nije moja krivnja što je taj kojega želim ponovno pronaæi gutao paraliteratu-ru, a najzad upravo si me ti poslala ovamo, s tom prièom o Bjelkinu blagu."'To je toèno, oprosti mi. Ako osjeæaš da ti koristi, nastavi. Ali oprezno, nemoj da te sve to što èitaš zatruje." Kako bi promijenila temu upitala je za tlak. Lagao sam joj: rekao sam da sam ga upravo izmjerio i da je sto trideset. Bila je sretna zbog toga, jadnica.Kad smo se vratili s izleta, Amalia je priredila finu užinu i svježu limunadu za sve. Zatim su otišli.Te sam veèeri bio dobar i otišao spavati vrlo rano.Narednog sam jutra ponovno prošao kroz sobe staroga krila koje sam zapravo razgledao samo na brzinu. Ponovno sam ušao u djedovu spavaæu sobu koju jedva da sam bio i pogledao, obuzet strahopoštovanjem. I tu su bili komoda i veliki ormar sa zrcalom, kao i u svim starinskim spavaæim sobama.Otvorio sam ga i doživio veliko iznenaðenje. Na dnu, gotovo sakrivena obješenim odijelima koja su zadržala miris starog naftalina, nalazila su se dva predmeta. Gramofon s trubom, i to od onih koji se ruèno navijaju, i radio. I jedan i drugi su bili prekriveni listovima èasopisa koje sam ponovno složio: bio je to Radiocorriere, izdanje posveæeno radij-skim programima, broj iz èetrdesetih godina.Na gramofonu je još uvijek bila stara ploèa na sedamdeset osam okretaja, ali prekrivena slojem prljavštine. Trebalo mije pola sata daje oèistim, pljujuæi na rupèiæ. Naslov je bio Amapola. Stavio sam gramofon na komodu, navinuo ga i iz trube je izašao neki nejasan zvuk. Melodija se jedva prepo-znavala. Stara je sprava veæ bila u stanju staraèke demencije i tu se više ništa nije moglo. Uostalom, veæ je morala biti za muzej još kad sam bio dijete. Ako sam želio slušati glazbu iz tog vremena morao sam koristiti gramofon iz radne sobe. A ploèe, gdje li su one? Trebao bih pitati Amaliju.156* * *


Radio je, iako zaštiæen, u pedeset godina ipak prekrilo toliko prašine da se po njoj moglo pisati prstom i morao sam ga pažljivo oèistiti. Bio je to lijepi Telefunken boje mahagonija (eto otkud ambalaža koju sam vidio na tavanu), sa zvuènikom prekrivenim tkaninom debelih vlakana (koja je možda služila da glas bolje zvuèi).Pokraj zvuènika nalazila se skala sa stanicama, mraèna i neèitka, a ispod tri gumba. Oèigledno je to bio radio s elektronskim cijevima, a kad sam ga protresao, èulo se da unutra nešto zvekeæe. Još uvijek je imao žicu s utikaèem.Odnio sam ga u radnu sobu, pažljivo ga položio na stol i ukljuèio utikaè u utiènicu. Malo èudo, dokaz da su se u ono vrijeme izraðivale solidne stvari: iako slabo, lampica koja osvjetljava skalu sa stanicama još je radila. Ostalo nije radilo, oèigledno su cijevi pregorjele. Pomislio sam kako bih negdje, možda u Milanu, mogao pronaæi nekog od onih zaljubljenika koji znaju popraviti te prijemnike, jer imaju skladište starih dijelova, poput onih automehanièara koji osposobljavaju automobile iz onog doba, koristeæi dobre dijelove automobila koji su otišli na otpad. Zatim sam pomislio što bi mi mogao reæi stari elektrièar pun narodskog zdravog razuma: "Ne želim vam otimati novac. Gledajte, ako vam ga i popravim, neæete èuti ono što se emitiralo tada, nego ono što se emitira sada, pa je onda bolje da si kupite novi radio, jer æe vas to stajati manje nego da se popravlja ovaj." Vražji èovjek. Igrao sam od poèetka izgubljenu utakmicu. Radio nije stara knjiga koju otvoriš i naðeš što su mislili, rekli i tiskali prije petsto godina. Na tom bih radiju èuo, nešto malo kreštavije, užasnu rock glazbu ili kako je veæ danas zovu. To je kao da se pretvaraš kako na kvržicama jezika osjeæaš onaj peckavi dodir mineralne vode dok ispijaš San Pelegrino upravo kupljen u samoposluzi. Ta mi je pokvarena kutija obeæavala zauvijek izgubljene zvukove. Kad bih ih barem mogao vratiti, poput Pantagruelovih zamrznutih rijeèi... Ali ako bi se moje cerebralno pamæenje jednog dana i moglo vratiti, sjeæanje sazdano od hercovskih valova sad je veæ bilo157nepovratno. Solara mi nije mogla pomoæi nijednim zvukom, osim zaglušujuæom bukom svojih tišina.Ipak je još ostala osvijetljena skala s imenima stanica, žutim za srednje, crvenim za kratke, zelenim za duge valove, imenima nad kojima sam vjerojatno dugo sanjario, pomièuæi pokretnu kazaljku i pokušavajuæi èuti nepoznate zvukove iz èarobnih gradova poput Stuttgarta, Hilversuma, Rige, Tallina. Imena koja nikad ranije nisam èuo, a koja sam možda povezivao s Makedonijom, Turskom Atikom, Virginijom, Al Kalifom i Istanbulom. Jesam li više sanjario nad atlasom ili ovim popisom stanica i njihovim šapatima? Ali bilo je tu i domaæih imena, poput Milana i Bolzana. Zapjevušio sam:Kad radio prenosi iz TorinaZnaèi da te veèeras èekam kod Valentina,ako odjednom doðe do promjene programaZnaèi: pazi, došla je mama.Radio Bologna, znaèi srce te sanjaRadio Milano, iz daleka dolaziš ovamo,Radio San Remo, veèeras se možda sretnemo...Imena gradova su još jednom bile rijeèi koje prizivaju neke druge rijeèi.Odoka, aparat je bio iz tridesetih godina. Mora da je u to doba radio bio skup, a u obitelj je ušao tek u odreðenom trenutku, kao statusni simbol.Htio sam nekako saznati kako se radio koristio tijekom tridesetih i èetrdesetih. Ponovno sam nazvao Giannija.Na poèetku je rekao da bih ga trebao platiti prema pogodbi, buduæi da ga koristim kao ronioca za izvlaèenje potonulih amfora na površinu. Zatim je ipak dodao ganutim glasom: "Eh, radio... Mi smo ga dobili tek oko 1938. Bili su skupi, moj* je otac bio službenik, ali ne kao tvoj, radio je u nekom malom poduzeæu i malo zaraðivao. Vi ste ljeti odlazili na odmor, a mi smo ostajali u gradu, naveèer smo se odlazili rashladiti u javne parkove, a jednom tjedno na sladoled. Moj je otac bio šutljiv èovjek. Tog se dana vratio kuæi, sjeo za stol, pojeo u tišini,158zatim je na kraju izvukao papirnatu vreæicu s kolaèima. Kako to, pa nije nedjelja? upitala je moja majka. A on: eto tako, prohtjelo mi se. Pojeli smo kolaèe, a zatim je on, èeškajuæi se po glavi, rekao: Maro, èini se da smo ovih mjeseci dobro radili i danas mije gazda poklonio tisuæu lira. Moju majku samo što nije udarila kap, podigla je ruke do usta i uzviknula: O, Fran-cesco, pa onda æemo si kupiti radio! Eto tako. Tih je godina bila popularna pjesma Tisuæu lira mjeseèno kad bih imao ja. Bila je to pjesma o malom službeniku koji je sanjao plaæu od tisuæu lira kojom bi mladoj i slatkoj ženici kupio mnoge stvari. Dakle tisuæu lira je bilo dobra plaæa, možda je to bilo više nego stoje dobivao moj otac, u svakom sluèaju bilo je to kao trinaesta plaæa koju nitko nije oèekivao. Tako nam je radio ušao u kuæu. Da razmislim, bila je to Phonola. Jednom tjedno davao se operni koncert Martini i Rossi, a nekog drugog dana komedija. Eh, Tallin i Riga, kad bi barem bili na mom sadašnjem radiju koji ima samo brojke... A zatim, tijekom rata, jedina zagrijana prostorija bila je kuhinja, radio smo premjestili tamo, pa bismo naveèer, sasvim tiho, da nas ne bi uhitili,


slušali Radio London. Zatvoreni u kuæi s prozorima prekrivenim plavim pakpapirom, onim za pakiranje šeæera, zbog zamraèenja. A tek pjesme! Kad se vratiš, ako hoæeš sve æu ti ih otpjevati, èak i fašistièke himne. Znaš da nisam neki nostalgièar, ali ponekad poželim èuti fašistièke himne, kako bih se ponovno osjeæao kao onih veèeri pokraj radija... Kako je govorila ona reklama? Radio, glas koji oèarava."Zamolio sam ga da prestane. Istina je, ja sam ga pitao o tome, ali sada zagaðuje moju tabulu rasu svojim sjeæanjima. Te veèeri sam morao ponovno sam oživjeti. Bile bi drugaèije: on je imao Phonolu, a ja Telefunken, a zatim možda je on podešavao na Rigu, a ja na Tallin. Ali jesmo li zaista mogli uhvatiti Tallin i zatim èuti kako govore estonski?Sišao sam na jelo i, za inat Gratarolu, popio sam, ali samo da zaboravim. I to baš ja, da zaboravim. Ali morao sam zaboraviti uzbuðenja posljednjeg tjedna i potaknuti želju za spavanjem u popodnevnoj sjenci, ispružen na krevetu s Ti-159grovima Mompracema koji su me nekoæ možda držali budnim do sitnih sati, ali su se posljednje dvije veèeri pokazali blagotvorno uspavljujuæim.- Ali, izmeðu pune vilice za mene i ostatka za Matua, pala mi je na pamet pomisao, jednostavna, ali vrlo oèigledna: radio prenosi ono što ide u program sada, ali na gramofonu slušaš ono što je bilo na ondašnjoj ploèi. To su Pantagrue-love zamrznute rijeèi. Kako bih imao dojam da slušam radio od prije pedeset godina, trebale su mi ploèe."Ploèe?" zakmeèala je Amalia. "Bolje razmišljajte o 'rani, ne razmišljajte o ploèama da ta dobra 'rana ne ode ukrivo i postane otrovna pa onda hajd' doktoru! Ploèe, ploèe, ploèe... O svetetipalente, pa one uopæe nisu na tavanu! Kada su vaši gospoda ujak i ujna sve sklanjali, ja sam im pomagala i ... èekajte èekajte... pomislila sam da ako te ploèe koje su bile u radnoj sobi sve moram odnijet' gore, poispadaæe mi iz ruku i razbiæe se po stubama. I ondak sam ih ugurala... ugurala sam ih... oprostite znate, nije da me pamet više ne služi, iako bi to u mojoj dobi bilo dopušteno, pa ipak je prošlo punih pedes't godina, a nije baš da sam pedes't godina ostala ovdje i stalno mislila na te ploèe. Ali evo, kakva glava! Sigurno sam ih tutnula u sanduk što stoji ispred radne sobe vašeg gospodina djeda!"Preskoèio sam voæe i popeo sam se pronaæi sanduk. Nisam mu obraæao previše pozornosti tijekom svog prvog posjeta: otvorio sam ga i evo ploèa, jedna na drugoj, sve dobre stare ploèe na sedamdeset i osam okretaja, u svojim zaštitnim omotima. Amalia ih je tu spustila bez nekog reda, a bilo je tu svega. Potrošio sam pola sata da ih prenesem na stol u radnoj sobi pa sam ih poèeo odlagati nekim redom na policu. Djed je zacijelo bio ljubitelj dobre glazbe, bili su tu Mozart i Beethoven, operne arije (èak i jedan Caruso) i puno Chopina, ali i partiture pjesama iz tog doba.Pogledao sam stari Radiocorriere: Gianni je bio u pravu, postojao je tjedni program operne glazbe, komedije, pokoji rijetki simfonijski koncert, radio vijesti, a ostatak je bila laka glazba, ili melodika, kako se tada govorilo.160Trebao sam dakle ponovno preslušati pjesme, a to je moralo biti zvuèno okruženje u kojem sam odrastao - možda je djed u radnoj sobi slušao Wagnera, dok je ostatak obitelji slušao pjesmice s radija.Odmah sam raspoznao Tisuæu lira mjeseèno kad bih mogao imati Innocenzija i Sopranija. Djed je na mnoge omote napisao neki datum, ne znam je li to bio datum kad se pjesma pojavila ili onaj kad je kupio ploèu, ali sam približno mogao odrediti godinu kada se pjesma veæ ili još izvodila na radiju. U ovom se sluèaju radilo o 1938. godini, Gianni se dobro sjeæao, pjesma se pojavila kad su u njegovoj kuæi kupili Phonolu.Pokušao sam pokrenuti gramofon. Još je uvijek radio: zvuènik baš i nije bio neko èudo, ali možda je bilo dobro da sve krèi kao nekada. I tako, s osvijetljenom skalom radija, kao da aparat radi i pokrenutim gramofonom slušao sam emisiju iz ljeta 1938. godine:Tisuæu lira mjeseèno kad bih mogao imati,uistinu sretan mogao bih živjeti.Mali posao, ne tražim drugo,mogu radit' i sretan biti dugo.Želim kuæicu u cvijeæu za veliku sreæui tebe mladicu za ženicu slatkicu.Tisuæu lira mjeseèno kad bih mogao imati,161tebi poklone htio bih kupovati i najljepše na svijetu tebi darivati.Pitao sam se prethodnih dana kakav je to bio podvojeni ja djeèaka izloženog porukama o nacionalnoj slavi, dok istodobno mašta o maglama Londona gdje sreæe Fantomasa koji se bori protiv Sandokana, meðu tuèom èavala koja probija grudi i otkida ruke i noge pristojno zgranutih zemljaka Sherlocka Holmesa - a sad sam shvaæao da mi je tih istih godina kao životni ideal radio predlagao život raèunovoðe malih zahtjeva, koji priželjkuje samo mir periferije. Ali možda je ta pjesma bila iznimka.Trebao sam nanovo posložiti sve ploèe, i to po datumima, ako ih je bilo. Morao sam ponovno proæi, godinu za


godinom, stvaranje svoje svijesti pomoæu zvukova koje sam slušao.Tijekom tog svog pospremanja, ponešto mahnitog, kroz nizanje ljubavi, ljubavi ruže mi donesi, ne ti više nisi moja djevojèica, zaljubljena djevojèica, postoji crkvica ljubavi skrivena usred cvijeæa, vrati se malena moja, sviraj samo za mene ti o violino u noæi, ti božanska glazbo, da si moja samo sat, cvjetiæ na livadi i æiribiribin, meðu izvedbama orkestara Cinica Angelicija, Pippa Barzizze, Alberta Semprinija i Gor-nija Kramera, na ploèama koje su se zvale Fonit, Carisch, His Master Voice, s psiæem koji uzdignute njuškice sluša zvukove koji izlaze iz trube gramofona, naletio sam na ploèe fašistièkih himni koje je djed povezao uzicom, kao da ih želi zaštititi ili odvojiti. Je li djed bio fašist ili antifašist ili ništa od toga?Probdio sam noæ slušajuæi stvari koje su mi zvuèale poznato, iako sam se od nekih pjesama prisjeæao samo rijeèi, a od drugih samo melodije. Svakako sam morao poznavati klasiènu fašistièku pjesmu Giovinezza, mislim da je bila službena himna svakog skupa, ali nisam mogao ni zanemariti da sam je vjerojatno na svom radiju slušao neposredno nakon Zaljubljenog pingvina, kojeg je pjevao, kako je pisalo na omotu ploèe, Trio Lescano.162Èinilo mi se da te ženske glasove veæ odavno poznajem. Njih tri su uspijevale pjevati u intervalima terce i sekste, uz uèinak prividne kakofonije koja je uhu zvuèala vrlo ugodno. I dok su me talijanski djeèaci u svijetu uèili da je najveæa povlastica biti Talijan, sestre Lescano su mi pjevale o nizozemskim tulipanima.Odluèio sam izmjenjivati himne i pjesme (vjerojatno su mi tako stizale i putem radija). S tulipana sam prešao na himnu Balilla, a èim sam stavio ploèu i sam sam je poèeo pjevati kao da je recitiram napamet. Himna je velièala tog hrabrog mladiæa (prethodnika fašista, buduæi daje, kao što enciklopedije znaju, Giovan Battista Perasso, zvan Balilla, živio u osamnaestome stoljeæu) koji je bacio kamen na Austrijance izazvavši tako ustanak u Genovi.Fašizmu zacijelo nisu bile neugodne teroristièke akcije, a u svojoj sam verziji Giovinezze èak èuo stihove Orsinijevu bombu ovdje imam - s bodežom strave, a èini mi se da je Orsini pokušavao ubiti Napoleona III.Ali, dok sam tako slušao, spustila se noæ i iz povrtnjaka, ili s brežuljka, ili iz vrta dolazio je snažan miris lavande i drugih trava koje ne poznajem (timijan? bosiljak? ne vjerujem da mi je botanika ikada bila jaèa strana - a osim toga, ipak sam ja taj kojeg su poslali po ruže, a kuæi se vratio s pasjim mudima - možda su to bili tulipani iz Nizozemske). Je li mirisalo i drugo cvijeæe koje me Amalia nauèila prepoznati, dalije ili cinije?Pojavio se Matu i poèeo se trljati o moje hlaèe preduæi. Ugledao sam ploèu s maèkom na omotu i njome zamijenio himnu Balilla, prepuštajuæi se toj maèjoj jadikovki. Mara-mao, zašto si uginula?Jesu li Balille stvarno pjevale Mica-macu? Možda sam se morao vratiti režimskim himnama. Matuu i nije trebalo biti važno promijenim li pjesmu. Udobno sam sjeo, uzeo sam ga na koljena èeškajuæi mu desno uho, pripalio sam cigaretu i obavio Juli immersion u svijet jednog Balille.Nakon sat vremena slušanja, u glavi mi je nastala zbrka od junaèkih fraza, poticaja najuriš i na smrt, poziva na po-163slušnost Duceu, sve do krajnje žrtve. Poput Vestina ognja koji izbija iz njena hrama, na krilima i plamenu mladost ide, muška æe mladež rimskom voljom biti boj, baš nas briga za dan zatvora, baš nas briga za tužnu sudbinu samo da pripremimo ove snažne ljude koje baš briga ako i umru sad cijeli svijet zna da se crna košulja nosi za borbu i umiranjeAllorche dalla trincea suona Tora di battaglia sempre primo e fatuma nera che terribiie si scaglia. Con la bomba nelia mano, con la fede dcntro il cuore egll avanza, va lontano pien di gloria e di valor,Giovinezza, Giovinezza,primavera di bellezza della vita neE'asprezza,il tuo canto squilk e va,Dell'Orsini ho qui la bomba col pugnale del terrore, quando l'obice rhnbomba non mi trema inpetto il cuore, la mia splendida bandiera l'ho difesa con onore e una fiamma tutta nera che divampa in ogni cuor.Giovinezza, Giovinezza, primavera di bellezzadella vita nell'asprezza, il tuo canto squilla e va, 'Per Benito Mussolini EjaEjaAlala.SCIZtOMt CURCtTonda nel ciel di rnaggiocorae un formaggio d'Olanda monta la luna in viaggioed il suo raggio ci roanða... Parlano d'amore :i tuli tuli tuli tulipan, mormorano in æoroi tuli tuli tuli tulipan... Odi il canto deliziosonelTincanto sospitoso. Parlano d'amorei tuli tuli tuli tulipan Delizioso cuore


i tuli tuli tuli tulipan, e di me ti parleraiino i meravigliosi tuli tuli tuli tulituli tulipan!164

mvt

Fischia il sasso, il nome scniilla. del ragazzo di Portoria, e l'intrepido Balilla sta gigante nella Stona. Era bronzo quel mortaio che nd tango sproforute ma il ragazzo tu d'acciaio : e la Madre libero.Kero l'occhio, sveltb il passo chiaro il grido del valore. Ai netnici in fronte ii sasso, agli amici lutto il cuor.Siaroo nenibi di semente, siamo ftamnie di eoraggio; pet noi eanta Ja sorgente, per noi brilla e riðe maggio. Ma se un giorno la battaglia agli eroi si cstendera noi saremo la mittaglia della Santa Liberta.Quando tutto tace e su nel ciella luna appar, col mio piu dolce e caro miao, chiamo Mavamao. Vedo totti i mièi sopra i tettia passeggiar, ma pure loro senza tespiio tristi come me.Maramao perche sei morto? Pane e vin non ti mancava, l'insalata era neU'orto,e ima èasa avevt tu. Le roicine innamorate fanno ancor per te le fusa, ma la porta e sempre chiusa e tu non rispondi piu,Maramao... Maramao... fanno i mièi in æoro: Maramao... Maramao... mao, mao, mao, inao, mao...za Ducea i za Carstvo eja eja alala zdravo o Kralju Imperatoru novi zakon Duce dade Svijetu a Rimu novo Carstvo, pozdravljam te draga Virginija i odlazim, jer zove me Abisi-nija, ali vratit æu se i iz Afrike poslat æu ti lijepi cvijet koji se raða pod nebom ekvatora Nica Savoja kobna Korzika Malta utvrda rimskog duha, naš Tunis obale planine i more odjekuju slobodom.Jesam li želio talijansku Nièu ili tisuæu lira mjeseèno, èiju vrijednost nisam znao? Djeèak koji se igra puškama i olovnim vojnicima želi osloboditi kobnu Korziku, a ne divljati meðu tulipanima i zaljubljenim pingvinima. Pa ipak, pusti-165mo sad Balille, slušao sam Zaljubljenog pingvina dok sam èitao Kapetana Satanu i jesam li tada zamišljao pingvine u ledenim morima Sjevera? A prateæi Put oko svijeta u osamdeset dana, jesam li vidio Phileasa Phogga kako putuje kroz polja tulipana? A kako sam pomirio Rocambolea i njegovu pribadaèu s kamenom Giovana Battiste Perassa? Tulipan je bio iz 1940. godine kad je zapoèeo rat: sigurno sam tada pjevao i Giovinezzu, ali tko mi kaže da kapetana Satanu i Rocambolea nisam proèitao 1945., kad je rat završio, kad se fašistièkim pjesmama izgubio svaki trag?Trebalo je svakako pronaæi moje školske knjige. U njima bi mi se pred oèima pojavila moja prva prava štiva, pjesme s datumom rekle bi mi kojim sam ih zvukovima popratio i možda bi se rašèistio odnos izmeðu baš nas briga za tužnu sudbinu i masakra kojima me privlaèio Eustrirani èasopis o putovanjima i pustolovinama.Beskorisno je da si nameæem nekoliko dana poèinka. Narednog jutra morao sam se ponovo popeti na tavan. Ako je djed bio metodièan, školske knjige ne bi trebale biti daleko od sanduka s djeèjim knjigama. Ako ujak i ujna nisu sve ispremiješali.v Za sada sam bio umoran od poziva na slavu. Pojavio sam se na prozoru. Dok se obris brežuljaka isticao mraèan spram neba, noæ bez mjeseèine bila je izvezena zvijezdama. Zašto mi je pao na pamet taj otrcani stari izraz? Sigurno je dolazio iz neke pjesme. Gledao sam nebo onako kako sam nekoæ èuo da o njemu pjevaju.Poèeo sam prekopavati po ploèama i odabrao sam sve one koje su svojim naslovom podsjeæale na noæ i neki zvjezdani prostor. Djedov je gramofon veæ bio od onih na koje se moglo staviti više ploèa naslaganih jedna na drugu, tako da kad jedna završi druga pada na tanjur. Baš kao da mi radio sam svira, a ja ne moram okretati gumbe. Pustio sam prvu ploèu i prepustio se zibanju na prozorskoj dasci, pod zvjezdanim nebom iznad sebe, uza zvuk tolike dobre loše glazbe koja je u meni trebala nešto probuditi.166Noæas blista na tisuæe zvijezda... Noæ sa zvijezdama i s tobom... Prièaj mi, prièaj mi pod zvijezdama, reci mi najljepše stvari, u slatkoj èaroliji ljubavi... Tu pod nebom Antila, gdje zvijezde su iskre, spuštaju se tisuæe mirisa ljubavi... Mailu, pod nebom Singapura, u snu zvijezda zlatnih rodila se ljubav naša... Pod nebom zvijezda koje nas gledaju, pod nebom zvijezda želim te cjelivati... S tobom, bez tebe, pjevamo zvijezdama i mjesecu, tko zna možda me zadesi dobra sreæa... Mornarski mjesec, ljubav je lijepa ako se ne uèi, Venecija mjesec i ti, s tobom sami sami u noæi, s tobom pjevuše pjesmu... Maðarsko nebo, uzdasi èežnje, s beskonaènom ljubavlju mislim na tebe... Lutam tamo gdje je nebo uvijek plavo, èujem vrapce koji lete iznad drveæa i cvrkuæu odozgo...


Posljednju sam ploèu vjerojatno pogrešno stavio, nije imala nikakve veze s nebom, bio je to puteni glas, poput nadahnutog saksofona, koji je pjevao:Tamo gore na Copacabani - na Copacabani žena je kraljica žena je vladarica...Uznemirila me buka udaljenog motora, možda nekog auta koji je prolazio dolinom, osjetio sam nagovještaj tahi-kardije pa sam rekao u sebi: "To je Pipetto!" Kao da se netko prikazao toèno u oèekivanom trenutku, pa ipak me njegov dolazak uznemirio. A tko je bio Pipetto? To je Pipetto, govorio sam, ali bile su to samo, još jednom, moje usne koje su se sjetile. Samo flatus vocis. Tko je bio Pipetto nisam znao. Ili, nešto u meni je to znalo, samo što se to nešto šutljivo naslaðivalo u ozlijeðenom podruèju moga mozga.Sjajna tema za Biblioteku moje djece, Pipettova tajna. Je li to možda bila talijanska prilagodba, recimo, Lantenacove tajne?Razbijao sam glavu nad Pipettovom tajnom, a možda nije bilo nikakve tajne, osim one koju je radio kasno naveèer prišapnuo svima.1679. ALI PIPPO TO NE ZNABilo je i drugih dana (pet, sedam, deset?), a uspomene na njih se stapaju i možda je to dobro, jer ono što mi je nakon toga preostalo bilo je, recimo, bit montaže. Slijepio sam sasvim razlièita svjedoèanstva, režuæi i spajajuæi, koji put prema prirodnom slijedu ideja i osjeæaja, koji put prema opreci. Ono što mi je ostalo više nije ono što sam vidio i èuo ovih dana, pa èak ni ono što sam mogao vidjeti i èuti kao dijete: bio je to figment, pretpostavka razraðena sa šezdeset godina o onome što sam mogao misliti s deset. Premalo da bih rekao "znam da se tako dogodilo", dovoljno za izvlaèenje iz zaborava, na listovima papirusa, onoga što sam vjerojatno tada mogao osjeæati.Vratio sam se na tavan i veæ sam se pobojao da od školskih stvari nije ostalo ništa, kad mije pogled pao na veliku kartonsku kutiju zatvorenu ljepljivom vrpcom na kojoj se pokazao natpis "Osnovna i srednja Yambo". Bila je još jedna s natpisom "Osnovna i srednja Ada". Ali nisam trebao obnavljati i sjeæanja svoje sestre. Imao sam dovoljno posla sa svojima.Želio sam izbjeæi još jedan tjedan s visokim tlakom. Pozvao sam Amaliju i ona mije pomogla prenijeti kutiju u djedovu radnu sobu. Zatim sam razmišljao kako sam osnovnu i srednju školu morao pohaðati izmeðu trideset sedme i èetrdeset pete, pa sam dolje odnio i kutije na kojima je pisalo "Rat", "40. godine" i "Fašizam".Sve sam ih ispraznio u radnoj sobi i posložio na razlièite169police. Knjige iz osnovne, udžbenici iz povijesti i zemljopisa iz srednje, a zatim mnoge bilježnice, s mojim imenom, godinom i razredom. Bilo je mnogo novina. Èinilo se daje djed, od rata u Etiopiji nadalje, saèuvao znaèajne brojeve, onaj s povijesnim Duceovim govorom o osvajanju Carstva, onaj s objavom rata 10. lipnja 1940. godine i tako dalje, sve do bacanja atomske bombe na Hirošimu i završetka rata. Zatim su tu bile razglednice, proglasi, letci, nekoliko revija.Odluèio sam nastaviti metodom povjesnièara, provjeravajuæi svjedoèanstva meðusobnom usporedbom. To znaèi, ako sam èitao knjige i bilježnice iz èetvrtog razreda osnovne, 1940-1941. godine, prelistavao sam novine iz istih godina i, koliko god sam mogao, na gramofon stavljao pjesme iz istih godina.Pomislio sam da ako su knjige bile režimske, režimske su morale biti i novine, a zna se, primjerice, da Pravda iz Stalji-nova vremena dobrim Sovjetima nije davala toène vijesti. Ali morao sam promijeniti mišljenje. Koliko god bile blago propagandistièke, talijanske su novine, èak i u doba rata, omoguæavale da se shvati što se dogaða. S vremenskim odmakom djed mije davao veliku poduku, graðansku i historiografsku ujedno: treba znati èitati izmeðu redaka. A izmeðu redaka je on èitao, podvlaèeæi ne toliko naslove ispisane velikim slovima, koliko bilješke, novinske èlanèiæe, vijesti koje su mogle proæi nezapaženo pri prvom èitanju. Naslov u Corriere della Sera od 6-7. sijeènja 1941. je govorio: "Bitka na Bardijskoj bojišnici nastavljena je velikom žestinom". U sredini stupca ratni je bilten (svakog se dana pojavljivao jedan i èinovnièki nabrajao èak i broj srušenih neprijateljskih zrakoplova) ravnodušno izjavljivao da su "druga uporišta pala nakon hrabrog otpora naših trupa koje su protivniku zadale znatne gubitke". Druga uporišta? Iz konteksta se shvaæalo da je Bardia u sjevernoj Africi pala u engleske ruke. U svakom sluèaju, na margini je djed oznaèio crvenom tintom, kao i u mnogim drugim brojevima: "RL, izgubljena B. 40.000 zatoè." RL je oèigledno znaèilo Radio London, a djed je usporeðivao vijesti Radio Londona s onim službenima. Ne samo daje Bar-170dia izgubljena, nego se èetrdeset tisuæa naših vojnika moralo predati neprijatelju. Kao što se vidi, Corriere nije lagao, nego je u najboljem sluèaju smatrao sigurnim ono oko èega je bio suzdržan. Isti Corriere je 6. veljaèe imao naslov: "Protunapadi naših postrojbi na sjevernoj bojišnici istoène Afrike". Koja je to bila sjeverna bojišnica istoène Afrike? Dok su se u mnogim brojevima od prethodne godine, kada su davali vijest o prvim prodorima u Britansku Somaliju i


Keniju, pojavljivali precizni zemljovidi kako bi se vidjelo gdje pobjedonosno prelazimo granicu, u toj vijesti o sjevernoj bojišnici zemljovida nije bilo i samo ako bih potražio u nekom atlasu shvatio bih da su Englezi prodrli u Eritreju.Corriere od 7. lipnja 1944. godine pobjedonosno je ispisao naslov iznad devet stupaca: "Vatrena moæ njemaèke obrane pobjeðuje saveznièke jedinice na obalama Normandije". Što su Nijemci i saveznici radili na obalama Normandije? Zato što je 6. lipnja bio slavni Dan D, poèetak invazije, a novine su, u kojima dan ranije o tome sigurno nije bilo vijesti, smatrale da se to podrazumijeva, osim što su naznaèile da maršal von Rundstedt zacijelo nije dopustio da ga iznenade, pa je plaža bila puna neprijateljskih leševa. Nije se moglo reæi da to nije bila istina.Mogao sam nastaviti tom metodom i prepoznati slijed stvarnih dogaðaja, zahvaljujuæi fašistièkom tisku proèitanom onako kako treba i onako kako su vjerojatno svi èinili. Upalio sam skalu radija, pokrenuo gramofon i ponovo proživljavao. Naravno, bilo je to kao oživljavanje neèijeg tuðeg života.Prva školska bilježnica. U to su nas doba uèili prije svega vuæi poteze, a na slova abecede se prelazilo tek kad smo bili u stanju ispuniti cijelu stranicu dobro poredanim crtama, sasvim ravnim. Uvježbavanje ruke i zapešæa: rukopis je nešto znaèio tada kad su pisaæe strojeve imali samo po uredima. Prešao sam na Knjigu za prvi razred "koju je sastavila gospoðica Maria Zanetti, s ilustracijama Enrica Pinochija", Državna knjižnica, Godina XVI.171

Na stranici s prvim dvoglasima, nakon io, ia, aia, postojao je Eial Eial i liktorski snop pruæa. Abeceda se uèila na zvuk "Eia Eia Alala!", danuncijevski povik, koliko ja znam. Za B su bile rijeèi poput Benito, te cijela stranica posveæena Balillama. Upravo kad je moj radio pjevao neke druge slogove, ba ba, baciami piccina. Kako li sam samo nauèio B, kad vidim da ga moj Giangio još brka s V i kaže vuk umjesto buk?Balilla i Sinovi Vuèice. Stranica s djeèakom u odori, crnoj košulji i nekakvim bijelim remenima prekriženima na grudima te slovom M u sredini. "Mario je èovjek," kazivao je tekst.Sin Vuèice. Danas je 24. smbnja. Guglielmo nosi lijepu novu odoru, odoru Sina Vuèice. "Tata, i ja sam Du-ceou mali vojnik, zar ne? Postat æu Balilla, nosit æu mali barjak, imat æu karabin, postat æu fašistièka mladež. Želim ja vježbati poput pravih vojnika, želim biti najbolji od svih, želim zavrijediti mnoga odlièja..."172Odmah zatim stranica koja je nalikovala na images d'Bpi-nal, ali nisu bili Zuavi ili francuski oklopnici nego odore raznih postrojbi fašistièke mladeži..Za uèenje glasa Ij knjiga je davala primjere bataljun, mitraljez i kopljanik. I to djeci od šest godina. Onima kojima proljeæe dolazi pjevajuæi. Meðutim, negdje na sredini poèetnice uèili su me nešto o Anðelu Èuvaru:Djeèak ide putem dugim, sam samcat i ne zna kamo hodi... Djeèak je malen, a polje široko, al' ga Anðeo gleda i vodi.Kamo me trebao odvesti Anðeo? Tamo gdje je pjevao mitraljez? Koliko sam znao, izmeðu Crkve i Fašizma odavno je potpisana nagodba, pa su nas dakle sad morali obuèavati da postanemo Balille, ali da ne zaboravimo ni anðele.Jesam li i ja prolazio ulicama grada u odori? Jesam li htio otiæi u Rim i postati junakom? Na radiju se sada izvodila ratna himna koja je izazivala slike mimohoda mladih crnokošu-173ljaša, ali se odmah zatim prizor mijenjao i ulicom je sada prolazio izvjesni Pippo kojega su majka priroda i osobni krojaè slabo obdarili, pa je povrh prsluka nosio košulju. Razmišljajuæi o Amalijinu psu, vidio sam tog prolaznika potištena lica, vjeða koje padaju preko vodnjikavih oèiju, blesava i krezuba osmijeha, dviju išèašenih nogu i ravnih tabana. Ali ako je imao noge i stopala, morao je biti neki drugi Pippo; èini mi se da je imao neke veze s Bjelkinim blagom, ali tu vezu nisam uspio spoznati. Kakva je veza izmeðu Pippa i Pippetta?Pippo iz pjesme nosio je košulju povrh prsluka. Ali glasovi na radiju nisu izgovarali "košulja" nego "košuljaaa" [povrh kaputa nosi sako - povrh prsluka mu košuljaaa...). Tako je moralo biti kako bi se rijeèi uklopile u glazbu. Imao sam osjeæaj kao da sam napravio istu stvar, samo u nekoj drugoj prilici. Ponovno sam otpjevao Giovinezzu koju sam slušao veèer ranije, ali izgovarajuæi za Benita i Mussolinija, Eja Eja Mala. Nismo pjevali Za Benita Mussolinija nego Za


Benita i Mussolinija. To i je oèigledno bilo eufonièno, služilo je da Mussoliniju dade veæu snagu. Za Benita i Mussolinija, povrh prsluka košuljaa.Ali tko je prolazio ulicama grada, Balille ili Pippo? I kome su se ljudi smijali? Možda je režim u Pippovu sluèaju primjeæivao blagu aluziju? Možda nam je baš ta narodna mudrost gotovo djetinjastih pjesmica èinila podnošljivijom herojsku retoriku kojoj smo stalno bili izvrgnuti?Misli su mi gotovo odlutale negdje drugdje kad sam stigao na stranicu o magli.Slika: Alberto i njegov otac, dvije sjene izdvojene od drugih sjena, potpuno crnih, što se zajedno ocrtavaju na sivu nebu na kojem se pojavljuju, a obrisi gradskih kuæa samo u nešto tamnije sivoj boji. Tekst mije kazivao da ljudi u magli izgledaju kao sjene. Je li magla stvarno takva?Zar to sivilo neba ne bi trebalo obavijati, poput mlijeka ili poput vode i anisa, èak i ljudske sjene? Po onome što je govorila moja zbirka navoda, u magli se sjene ne izdvajaju,174Fuoco di Vestache fuor dal tempio irrompe, con ali e fiamme la giovinezza va, Fiaccole ardentisull'are e sulle tombe noi siamo ie speranzedelia nuova cta.Duce, Duce, chi non sapra morir? -:II giuramento chi mai rinnegherai' Snuda la spada!Quando tu lo vuoi gagliardetti al ventotuttt verrenio a te, Armi e bandieredegli anticlii eroi, per l'Italia, o Duce,fa balenare al sol.li va, la vita va, con se ci porta e ci promctte l'avvenit.Una maschia gioventucon romana volonta combatteraVerra, quel di verra, che la gran Madredegli eroi ci chiamerii pet il Duce, o Patria,per ilRe, a noi! tidarem.glotiae impero in oltremar!Ma Pippo, Pipjjo noti lo sache quando passa riðe futta la cittae le sanine.dale vetrine.sli ran mille mossettine.Ma lui con grande serietasaiuta tura, fa uri inchino e se ne va,si crede heilocome un Apolloe saltella come un polio,Sopra il cappotto porta la giaccae sopra il gilè la camicia,Sopra !e scarpe porta le cake,non ha un bottone con le stringhe tiene su i calzon.Ma Pippo, Pippo non lo sae serio, serio se ne va per k citta,si crede bellocome un Apolloe saltella come un polio.nego nastaju iz nje, stapaju se s njom: u magli vidimo sjene èak i tamo gdje nema nièega, a ne vidimo ništa tamo gdje æe se zatim sjene pojaviti... Pa zar mije knjiga za prvi razred175osnovne dakle lagala èak i o magli? U stvari, završavala je prizivanjem lijepog sunca koje bi došlo raspršiti maglu. Govorila mi je da je magla neizbježna, ali nepoželjna. Zašto su me poduèavali da je magla loša, ako mi je poslije


ostala mraèna èežnja za njom?- Mraèan, zamraèenje. Rijeèi koje prizivaju druge rijeèi. Tijekom rata, rekao mije Gianni, grad je utonuo u mrak, kako ga neprijateljski bombarderi ne bi raspoznali, a s prozora kuæa se nije smio vidjeti ni traèak svjetlosti. Ako je bilo tako, tada se magla blagoslivljala, jer je na nas širila svoj zaštitni plašt. Magla je bila dobra.Naravno da mi knjiga za prvi razred koja je nosila datum iz 1937. godine nije mogla govoriti o zamraèenju. Govorila je samo o dosadnoj magli, poput one koja se dizala na nakostriješene brežuljke. Prelistao sam knjige iz sljedeæih razreda, ali nije bilo naznaka o ratu, èak ni u knjizi za peti razred, koja je bila iz 1941. godine - a rat je veæ bio poèeo godinu dana ranije. To je još bilo izdanje iz prethodnih godina i u njemu se govorilo samo o herojima španjolskog rata i o osvajanju Etiopije. Nije bilo lijepo u školskim knjigama govoriti o ratnim nedaæama, pa se izbjegavala sadašnjost kako bi se uznosile prošle slave.176U knjizi za èetvrti razred, 1940-41., a bila je jesen prve godine rata, bile su samo prièe o slavnim akcijama iz Prvog svjetskog rata, sa slikama koje su prikazivale naše pješake na Krasu, gole i mišiæave poput rimskih gladijatora.A na drugim su se stranicama pojavljivale, kako bi pomirile Balille s Anðelom, prièe o Badnjoj veèeri, pune blagosti i dobrote. Buduæi da æemo cijelu talijansku istoènu Afriku izgubiti tek krajem èetrdeset prve, kad je ta knjiga veæ kružila po školama, tamo su se još šepurile naše ponosne kolonijalne postrojbe, pa sam tako vidio somalskog Dubata u njegovoj lijepoj karakteristiènoj odori, prilagoðenoj obièajima tih domorodaca koje smo mi prosvjeæivali, golog poprsja, osim bijela pojasa za koji se vezivao redenik. Popratna je pjesma bila: Legionarski orao širi svoja krila nad svijetom: samo æe ga Bog zaustaviti. Meðutim, Somalija je veæ u veljaèi bila pala u ruke Engleza, možda dok sam prvi put èitao tu stranicu. Jesam li to znao dok sam èitao?U svakom sluèaju, u istoj sam poèetnici èitao i preraðenu Košaricu: Zbogom bijesu oluje! Zbogom buci grmljavine! Bježe oblaci - i ostaje nebo èisto... - Utješeni svijet šuti. -Nad svaku se izmuèenu stvar-poput melema spušta - vedri prijateljski mir.A rat koji traje? U knjizi za peti razred nalazilo se razmišljanje o rasnim razlikama, s malim poglavljem o Židovima i pažnji koju je trebalo pokloniti tom plemenu nevjernika koje se "lukavo ubacilo u redove Arijevaca... i ucijepilo je nordijskim narodima novi duh sazdan od merkantilizma i žeði za zaradom". U velikim sam kutijama izdvojio i neke brojeve Obrane rase, èasopisa nastalog 1938. godine i ne znam bi li djed ikad dopustio da mi doðe u ruke (ali zna se, prije ili kasnije posvuda bih zabio nos). Bilo je tu fotografija Abori-džina usporeðenih s majmunima, a i drugih koje su prikazivale èudovišni rezultat miješanja Kineskinje i Europljanina (bile su to pojave degeneracije koje su se, èini se, dešavale samo u Francuskoj). Lijepo se govorilo o japanskoj rasi, a navodile su se nezaobilazne stigmate engleske rase, žene s podvaljcima, èila gospoda s alkoholièarskim nosovima, a177jedna je karikatura prikazivala ženu s britanskom kacigom, bestidno pokrivenu sa samo nekoliko listova Timesa rasporeðenih u tutu, baletnu haljinicu: žena se promatrala u zrcalu, pa je tako Times, sa suprotne strane, postao Semit. A što se tièe pravih pravcatih Židova trebalo je samo odabrati: cijela smotra kukastih nosova i neurednih brada, praseæih i senzualnih usta sa stršeæim zubima, kratkih lubanja, istaknutih jagodica i tužnih oèiju Jude jeruzalemskog, neumjerenih trbušina ratnih bogataša u fraku, sa zlatnim lancima od sata preko prsluka, grabežljivih ruku ispruženih prema bogatstvima proleterskih naroda.Djed je, vjerujem, umetnuo meðu te stranice propagandnu razglednicu koja prikazuje odvratnog Semita, s Kipom slobode u pozadini, koji pruža stisnute šake prema onome tko gleda. U svakom sluèaju, bilo ih je za svakoga, jer je druga razglednica prikazivala pijanu Crnèugu s kaubojskim šeširom kako ruèetinama s pandžama opipava bijeli pupak Miloske Venere. Crtaè je zaboravio da smo i Grèkoj objavili rat, pa što nam je stoga trebalo biti važno ako taj grubijan pipka rukama okrnjenu Grkinju, èiji muž hoda okolo u suknjici i s pomponima na cipelama?178Za razliku od toga, revija je prikazivala pravilne i muževne profile talijanske rase, a kako Dante i neki vojskovoðe baš i nisu imali mali i ravan nos, u tim se sluèajevima govorilo o "orlovskoj rasi". Ako me zov za održanjem arijevske èistoæe svojih zemljaka i nije baš sasvim uvjerio, u svojoj sam èitanci imao snažnu pjesmu o Duceu {Èvrsta mu brada i još èvršæa grud. - Korak k'o da hoda stup. - Glas ujeda kao vode stud) i usporedbu izmeðu muških crta lica Julija Cezara i Mussolinija (a da je Cezar spavao sa svojim legionarima to æu saznati tek kasnije, iz enciklopedija).Talijani su svi bili lijepi. Lijep Mussolini koji se u broju Tempa, ilustrirana èasopisa, na naslovnici pojavljuje na konju s isukanim maèem (bila je to fotografija, prava, a ne alegorijska izmišljotina - zar je dakle naokolo hodao s maèem?) kako bi proslavio ulazak u rat; lijepa crna košulja koja objavljuje bilo Mrzite neprijatelja, bilo Pobijedit æemo!, lijepi rimski maèevi ispruženi prema obrisu Velike Britanije, lijepa seljaèka ruka koja savija palac prema Londonu u plamenu, lijep ponosni legionar koji se istièe na ruševinama uništenog Amba Alagija obeæavajuæi: Vratit æemo se!


Optimizam. Radio mije i dalje pjevao daje bio nizak i debeo, zvali su ga Bombolo, pokušao je plesati, poèeo teturati,179premet je napravio, ovamo se stropoštao, onamo odskoèio poput lopte i zlom sudbom u kanal je pao al'je na površinu isplivao.Ali u mnogim èasopisima i reklamnim oglasima nadasve su lijepe bile djevojke èiste talijanske rase, bujnih grudi iI. A:pimmL•E.T31 < ii\foaim ulMUHJImuCol visino mezzo incipriato e ti pili bel sorriso spensierato giri pet il Corso piu affollato col tuo scatolone di novita. Oh, bella piccintaa che passi ogni tnatttaa : sgambettando lieta tra la gerrte canticdilatidosemprc allegramente. Oh, bella piccinina, sei tanto birichina che diventi rossa rossa se cjualcuno la pet la, dolce ima frase ti bisbiglia, ti fa l'ocdhiotin di trigEa, poi salvita e se ne va.Quando noi vediamo una ragazzapasseggiar cosa faeciam? Noi k seguiam e coti occhio scaltro poi cerchiamd'indovinat guello; che c'e da capo a pie':; Šaran belli gli occlii neri šaran belli gli occlii Mu ma le gambe ma le gambe a me piacciono di piu. Šaran belli gli occhi azzutri e il nastao un po' ali'irisu ma le gambe ma le gambe a me piacciono di pitiMa dove vai bellezza in HcideBa cosi di fretta pedalando con ardor, le gambe snelle, tomite e belle mi hatmo gia messola passione dentro al cuot. Ma dove vai con i capelii al vento, col cuot contento e col sorriso;incantatot... Se tu lo vuoi, o prima o poi, arriveremo sul traguardo ðelFamot.All'alba tjuando spunta il sole, la nell'Abruzzo tutto d'or... le prosperose canipagtiole discendono le valli in lior. O campagnol' bella. tuseiia Reginella, Negli occhi tuoi c'e il sole c'e il colore delle viole, delle valli tutte ta fior!... Se cantt la tua voæe, e un'armonk di paèe, che si diffonde e dièe: "se vuoi vivere felice180mekih oblina, sjajni strojevi za proizvodnju djece, nasuprot košèatim i anoreksiènim engleskim ljepoticama i ženi-krizi (op. p. suprotnost fašistièkom idealu žene-majke) plutokratske prošlosti. Lijepe su bile gospoðice koje su se pojavljivale na natjecanju Pet tisuæa lira za osmijeh, i lijepe izazovne gospoðe, stražnjica dobro oblikovanih zavodnièkom suknjom, što žustra koraka prelaze reklamni plakat, dok me radio uvjerava da æe biti lijepe oèi plave i da æe bili lijepe oèi crne, ali mi zbog ženskih nogu srce trne.Prelijepe su bile djevojke iz pjesama, kako talijanske seoske ljepotice, "jedre seljanèice", tako i gradske ljepotice poput milanske "lijepe malene" što blago napudrana lica šeæe vrlo napuèenim ulicama, ili ljepotice na biciklima, simbolu drske i razuzdane ženstvenosti vitkih, skladnih i lijepih nogu.Ružni su, naravno, bili neprijatelji, a na nekim su se primjercima tjednika za djecu Talijanske fašistièke mladeži, Balilla, pojavljivale De Setine ilustracije s prièama koje su se rugale neprijatelju, uvijek životinjski karikaturalnom: Zbog straha od rata - kralja Ðuricu od Engleske panika hvata -traži se pomoæ i zaštita - od ministra Ciurcillonea, a zatim se upleæu ona druga dva nevaljalca, zli Roosevelt, Rusueltaccio, i strašni Staljin, crveni bauk Kremlja.Englezi su bili nevaljali, jer su upotrebljavali zamjenicu Lei, dok su dobri Talijani morali koristiti, èak i u meðusobnom oslovljavanju, samo onaj vrlo talijanski Voi. Ono malo što se zna o stranim jezicima: Englezi i Francuzi koriste Voi (uou, vous), dok je Lei vrlo talijanski, tek ostatak iz španjolskog, ali smo sa španjolskim frankistima sad veæ bili kao prst i nokat. S druge strane, njemaèki Sie je Lei ili Loro, a ne Voi. U svakom sluèaju, možda zbog nedovoljnog poznavanja svega stranog, tako je odluèeno na visokom mjestu, a djed je o toj stvari saèuvao isjeèke, vrlo jasne i prilièno stroge. Bio je èak i dovoljno oštrouman da saèuva posljednji broj ženskog èasopisa Lei, u kojem se najavljuje da æe se od sljedeæeg broja zvati Annabella. Bilo je oèigledno da taj naziv revije, Lei, nije pristojno obraæanje savršenoj èitateljici ("oprostite,181Vi gospoðo") nego je to bilo obraæanje ženskoj publici (govorimo o zamjenici ona, Vi, o njoj, ne o njemu). Pa ipak je Lei, iako u drugoj gramatièkoj ulozi, postao tabu. Pitao sam se je li ta epizoda nasmijavala i ondašnje èitateljice, meðutim stvar se dogodila i svi su je progutali.Zatim su tu bile kolonijalne ljepotice, jer iako su negroid-ni tipovi nalikovali majmunima, a Abesinci bili ugroženi mnogobrojnim bolestima, lijepa je Abesinka bila iznimka. Radio je pjevao: Tvoje crno lišæe, Abesinko lijepa, u nadi èeka da se veæ bliži sat kad æemo blizu tebe biti, mi æemo ti drugi zakon dati i kralja drugoga.A što bi se trebalo raditi s lijepom Abesinkom govorile su karikature u boji De Sete, onog istog koji je nacrtao i Ciur-


cillonea, na kojoj se vide talijanski legionari koji kupuju polugole crnkinje na trgu robija i šalju ih u domovinu prijateljima, kao poštanski paket.A ženske su ljepote Etiopije bile još od poèetka osvajaèke kampanje doèaravane tužnom, sjetnom i, kako je red, karavanskom pjesmom: Idu - karavane Tigraija -prema zvijezdi koja æe sad - blistati i još više od ljubavi sjati.' A ja, u tom vrtlogu optimizma, što li sam mislio? To su mi govorile moje bilježnice iz prvih pet razreda. Bilo je dovoljno pogledati im ovitke koji su veæ poticali na razmišljanje o182hrabrosti i pobjedi. Osim nekih, od bijelog i èvrstog papira (sigurno su bile najskuplje) koje su u sredini nosile portret nekog velikana (sigurno sam razbijao glavu oko zagonetnog i nasmiješenog lica i imena gospodina zvanog Shakespeare i zacijelo sam ga izgovarao onako kako se piše, buduæi da sam perom podebljao slova, kao da ih ispitujem ili pamtim), a ostalo su bile slike Ducea na konju, junaèkih boraca u crnim košuljama koji bacaju ruène bombe na neprijatelja, vrlo sitnih torpednih èamaca kako potapaju goleme neprijateljske oklopnjaèe, kurira s uzvišenim osjeæajem požrtvovnosti kako, ruku raznesenih granatom, nastavljaju trèati pod štektanjem protivnièkog mitraljeza, noseæi poruku meðu zubima.Uèitelj (zašto uèitelj, a ne uèiteljica? Ne znam, došlo mi je reæi "gospodine uèitelju") nam je diktirao glavne odlomke povijesnog Duceova govora na dan objave rata 10. lipnja 1940., umeæuæi u njega, prema novinskim izvještajima, reakcije nepregledne gomile koja ga je slušala na Piazza Ve-nezia:Borci na zemlji, moru i u zraku! Crne košulje revolucije i legija! Muškarci i žene Italije, Carstva i Kraljevine Albanije! Poslušajte! Sat obilježen sudbinom kuca na nebu naše domovine! Sat neopozivih odluka! Objava rata je veæ uruèena (klicanje, glasni povici "Rat! Rat!") veleposlanicima Velike Britanije i Francuske. Krenimo u boj protiv plutokratskih i reakcionarnih demokracija Zapada koje su, u svako doba, spreèavale napredovanje, a èesto ugrožavale i samo postojanje talijanskoga naroda...Prema zakonima fašistièkog morala, kad imaš prijatelja s njim stupaš do kraja (povici Duce! Duce! Duce!). To smo uèinili i èinit æemo s Njemaèkom, s njenim narodom, s njenim divnim oružanim snagama. Uoèi ovog dogaðaja od povijesne važnosti, naše se misli okreæu Njegovu Velièanstvu Kralju Imperatoru (iz mnoštva provaljuje klicanje upuæeno obitelji Savoia) koji je, kao i uvijek, predstavljao duh naše Domovine. Ipozdravlja-183mo glasno Fiihrera, voðu velike saveznièke Njemaèke (narod dugo klièe na spomen Hitlera). Italija, proleterska i fašistièka, treæi put se uzdigla, snažna, ponosna i jedinstvena kao nikada (mnoštvo jednoglasno vièe: "Da!"). Parola je samo jedna, odreðena i za sve obvezu-juæa, ona veæ leti i pali srca od Alpa do Indijskog oceana: pobijediti! I pobijedit æemo! (a iz naroda izbija gromoglasno odobravanje).Sigurno je radio tih mjeseci poèeo emitirati Pobijediti, u skladu s rijeèima Voðe:Oèelièen tisuæama strastizazvonio je Italije glas!"Centurije, kohorte, legije,ustajte, kucnuo je èas!"Naprijed mladosti!Svaki lanac, svaku preprekusvladat æemo mi!Prekinut æemo ropstvokoje nas gušiu našem moru zarobljeni!Pobijediti! Pobijediti! Pobijediti!A pobijedit æemo na nebu, kopnu i u moru!To je parolavrhovne voljePobijediti! Pobijediti! Pobijediti!po svaku cijenu! ništa nas neæe zaustaviti!Naša srca klièu od veseljažude poslušati! Naša se usta zaklinju: Pobijediti il' umrijeti!Kako li sam doživio poèetak rata? Kao lijepu pustolovinu zapoèetu uz rame njemaèkog kamerada. Zvao se Richard, a o njemu sam 1941. slušao na radiju: Kamerade Richarde, dobrodošao... Kako je tih slavnih godina izgledao kamerad Richard (a metrika nas je oèigledno prisiljavala da njegovo184


ime izgovaramo kao francuskog Richarda, a ne njemaèkog Richarda) govorila mije razglednica na kojoj se on pojavljuje uz talijanskog kamerada, obojica iz profila, obojica muževna i odluèna, pogleda uprta u pobjedu, svoj krajnji cilj.Ali moj je radio, nakon Kamerada Richarda, veæ emitirao (sad sam veæ bio uvjeren da je to izravni prijenos) drugu pjesmu. Taje bila na njemaèkom, bila je to tužna žalopojka, gotovo poput posmrtne koraènice za koju mi se èinilo daje u istom ritmu s neznatnim trzajima moje utrobe, pjevao ju je duboki i promukli ženski glas, oèajnièki i grešnièki: Vor der Kaserne, vor dem grofien Tor - štand eine Laterne und steht sie noch davor...Djed je imao tu ploèu, ali ja tada nisam mogao razumjeti pjesmu na njemaèkom.I doista sam odmah zatim poslušao talijansku ploèu, gdje je prijevod prije bio parafraza, ili prepjev:185Svake veèeripod tom svjetiljkomblizu vojarneèekao sam te ja.I veèeras æu èekati,i zaboravit æu cijeli svijet,s tobom Lili Marleen,s tobom Lili Marleen.Kada po blatumoram gazitipod svojim plijenomosjeæam da teturam.Što æe biti sa mnom?Ali onda se smiješim i mislim na tebe,na tebe Lili Marleen,na tebe Lili Marleen.Iako talijanske rijeèi to nisu govorile, u njemaèkima ulièna svjetiljka izranja iz magle, Wenn sich die spdten nebel drehn, dok se magla puši. Ali u svakom sluèaju u ono doba nisam mogao shvatiti daje pod svjetiljkom (vjerojatno je moj problem bio samo kako se svjetiljka ne smije paliti tijekom zamraèenja) taj tužni glas u magli bio glas one tajanstvene kurbe, žene koja sama obavlja trgovinu svojim tijelom. Zbog toga sam, godinama kasnije, zabilježio Corazzinijeve stihove: Tmuran i žalostan u samotnoj - ulici, pred vratima bordela - slabi dobri tamjan u kadionia - možda je to magla od koje zrak je mraèan k'o u tamnici.Lili Marleen se pojavila nedugo nakon uzbuðenog Kame-rada Richarda. Ili smo mi bili optimistièniji od Nijemaca, ili se u meðuvremenu nešto dogodilo, jadni se kamerad rastužio i umoran od gaženja po blatu sanjao je samo da se vrati pod tu svjetiljku. Ali poèinjao sam shvaæati da mi je sam slijed propagandnih pjesama mogao reæi kako se od sna o pobjedi stiže do sna o gostoljubivim grudima prostitutke, koja je oèajna kao i njezini klijenti.Nakon poèetnog oduševljenja navikli smo se ne samo na186zamraèenje i, pretpostavljam, bombardiranje, nego i na glad. Zašto bi se inaèe malom Balilli trebalo preporuèivati, 1941. godine, da na svom balkonu uzgaja mali ratni povrtnjak, ako ne zato da bi i s najmanjeg prostora mogao dobiti nešto povræa? I zašto Balilla više ne prima vijesti od oca s bojišnice?Dragi tata pišem ti a moja rukagotovo drhti, shvaæaš i sam.Veæ si mnogo dana daleko od menei više ne govoriš gdje živiš.Suze koje mi natapaju licesu suze ponosa, vjeruj mi.Vidim te kako širiš lijep osmijehi svog Balillu èvrsto grliš.I ja se borim, i ja vodim svoj rat,s vjerom, ponosom i disciplinom,želim da zemlja moja urodi plodom,i obraðujem povrtnjak svako jutro...Ratni povrtnjak!


I molim Bogada pazi na tebe taticu moga.Mrkve za pobjedu. S druge strane, proèitao sam u jednoj bilježnici neku drugu stranicu gdje nam je uèitelj rekao da zabilježimo kako su naši neprijatelji Englezi narod koji jede pet obroka. Sigurno sam pomislio kako i ja imam pet obroka, bijelu kavu s kruhom i marmeladom, užinu u deset u školi, ruèak, užinu i veèeru, ali možda sva djeca nisu bila te sreæe, a narod koji jede pet puta dnevno morao je izazivati negodovanje kod onih koji su na balkonu morali uzgajati rajèicu.Pa zašto su onda Englezi bili tako mršavi? Zašto se na razglednici koju je sakupio djed, iznad natpisa Šutite! pojavljuje pakosni Englez koji nastoji ispipati vojne podatke koje neoprezni talijanski kamerad izlane, pa makar i u baru? Pa kako je to moguæe, ako je cijeli narod kao jedan jurnuo na oružje? Je li bilo Talijana koji su špijunirali? Zar Duce maršom na Rim nije porazio prevratnike, kako su mi objašnjavale pripovijesti iz èitanke?187Si scioglie la neve,la nebbia, la brina quei tutpi inglesi che pecoottano in cantma tracaanando bottiglie, succhiando pastiglie domandano ai topi quando i! tempo cambiera. April noti giungecol vol di colombe laneta dai cieiipioggia di bombe, laneia siluri a colpi sicuri e l'Aprik d'Italiache gloria ci da... Malvagia Inghilterratu perdi la guerra la nostra vittoriasul tuo capo fiera sta.Adesso viene U bello, adesso viene il bello, isoletta di pescator a nord ritornerai: Adesso viene il bello, adesso viene il bello, Inghilterra, Inghilterra la tua fin segnata e gia.Inchtodata sul palmeto veglia immobile la luna, a cavallo della duna sta l'antico minarete. Squilli, macehine, bandiere, scoppi. sangue, dimmi tu, che suecede cammelliere? E la saga di Giavabub!Colonnello non voglio il pane damini piombo pel mio moschecto, c'e la terra del mio sacchettoche per oggi mi basiera, Colonnello non voglio l'acqua dammi il fuoco cl e,eon il sangue dl questo cuore la mia sete si spegnera. Colonnello non voglio 11 cambio qui nessiiiio titorna indietro non si cede neppure un raetro se la morte non passera.Colonnello non vogUo encomi, sono morto per la mia Terra. Ma la fine . erraincomincia da Giarabub.Razne stranice bilježnica govorile su o sad veæ skorašnjoj pobjedi. Ali dok sam èitao, na ploèu gramofona dospjela je prekrasna pjesma. Prièala je o posljednjem otporu našeg uporišta Giarabub u pustinji, a sluèaj onih koje su opsjedali, koji su na kraju pobijedili glad i nedostatak streljiva, uzdigao se do epskih razmjera. Nekoliko tjedana ranije gledao sam na televiziji, u Milanu, film u boji o otporu Davvja188Crocketta i Jima Bowieja u tvrðavi u Alamu. Ništa nije tako uzbudljivo kao topos opsjednute tvrðave. Pretpostavljam da sam tu tužnu elegiju pjevao s istim onakvim osjeæajima s kakvima djeèak danas gleda neki vestern.Pjevao sam da slom Engleske treba zapoèeti od Giara-bube, ali me pjesma morala podsjetiti na Maramao, zašto si uginula, jer je slavila poraz - a o tome su mi govorile djedove novine: oaza Giarabub u Cirenaiki je pala nakon herojskog otpora, upravo u ožujku èetrdeset i prve. Oduševljavati narod porazom èinilo mi se pomalo oèajnièkom mjerom.A ona druga pjesma, iz iste godine, koja je obeæavala pobjedu? Sad dolazi ono pravo! To pravo se obeæavalo za travanj, kad smo izgubili Adis Abebu. U svakom sluèaju, "sad dolazi ono pravo" se govori kad je vrijeme loše, a postoji nada da æe se stvari promijeniti. Zašto je (u travnju) trebalo doæi ono pravo? Znak da se te zime, kada se pjesma prvi put pjevala, priželjkivao preokret sudbine.Sva je herojska propaganda kojom su nas hranili nagovještavala razoèaranje. Stoje znaèio refren "Vratit æemo se!" ako ne da se želi, da se nada, da se vjeruje u povratak tamo gdje smo bili poraženi?Je li tada nastala himna Bataljuna S?Duceovi bataljuni, bataljunismrti, stvoreni u ime života,u proljeæa bitka zapoèinjekontinenti plamte i cvjetaju!Za pobjedu nam trebaju Mussolinijevihrabrošæu naoružani Lavovi.


Bataljuni smrti,bataljuni života,zapoèinje ponovno bitka,bez mržnje ni ljubavi nema."S" crveno jednake sudbe,crna vrpca fašistici mladojmi smo smrt vidjelis dvije bombe i cvijetom u ustima.189Prema djedovim datumima, sigurno je bila iz 1943. i još je govorila o nekom drugom proljeæu, dvije godine kasnije (u rujnu æemo potpisati primirje). Zanemarujuæi prikaz smrti doèekane s dvije bombe i cvijetom u ustima, koji me sigurno oèarao, zašto se bitka ponovno morala obnoviti u proljeæe, zašto je ponovno morala zapoèeti? Je li se dakle zaustavila? Pa ipak su nas naveli da je opjevamo, u duhu neuništive vjere u konaènu pobjedu.Jedina optimistièna himna koju mi je radio nudio bila

: ' :^ : /-^: :¦":¦:;¦:-::::::¦ V;.¦¦::-;>::^7? o;-; ¦Sfiot&no I'onde nerenella fitta oscurita, dalle torrette fiereogtii sgtiatdo attento sta. Taciti cd invisibili partono i somraerglbui: Cuori e motori d'assaltatori contro l'Immenstta!Andar.pei vasto marridendo in faccia a Morma Marteed al Destino! Colpir '¦•','e seppellir ogni neroico che s'incoutrasul cammino! ft, cosi chc vivc il marinar ne! profondo cuoc del sonante mar! Del nerotco e dell'uvversita se ne infischia perche sa ehe vinceta.< Vtlssa pei i' » in<>le tagazze Van tu!U pa/''e pei im nmai ,. Non sauno chc bisogna diilidare. rta il dire e i) fare c'e in mezzo il mar...Stgnorme non guardate i mavinai perche, perchevi potranno combinare c« rti guai perche. perche...Coniugando i! vevbo am.u Lor v'inscgnano a nuotar Poi vi lasciano aifogar,Signorine non guardate i marinai perche. perche..,^g^3fp:K190je Pjesma podmornièara: "Morem širokim brodeæi, gospoði Smrti i Sudbini u lice se smijuæi..." Ali te su me rijeèi podsjeæale na druge, pa sam potražio pjesmu Gospoðice ne gledajte mornare.Tu pjesmu sigurno nisam pjevao u školi. Oèigledno ju je emitirao radio. Radio je emitirao i himnu podmornièara i molbu gospoðicama, samo u razlièito vrijeme. Dva svijeta.I dok sam slušao druge pjesme, èinilo se kao da život teèe dvama kolosijecima, s jedne strane ratni izvještaji, s druge stalna lekcija optimizma i radosti koje su naši orkestri ne-štedimice širili. Zapoèinjao je španjolski rat, a Talijani su umirali i s jedne i s druge strane, dok nam je Voða lansirao plamene poruke kako bi nas pripremio na veæi i krvaviji sukob? Luciana Dollivar je pjevala (kakav slatki plamen) ne zaboravi rijeèi moje, dušo ti ni ne znaš ljubav što je, Barziz-zin je orkestar svirao zaljubljena djevojko, noæas sam te sanjao, na srcu mi spavaš i smiješak mi daješ, dok svi pokraj tebe ponavljaju fiorin fiorello l'amore e bello. Je li to režim slavio seosku ljepotu i plodne majke nameæuæi porez na celibat? Radio je upozoravao da ljubomora više nije u modi, to je ludost koja se više ne rabi.Je li izbio rat, je li trebalo zamraèiti prozore i biti prikovan uz radio? Alberto Rabagliati nam je šaptao molim te da stišaš svoj radio ako želiš èuti otkucaje srca moga. Je li loše zapoèela kampanja u kojoj æemo morati "lomiti kièmu Grèkoj", a naše su trupe poèele umirati u blatu? Nema straha, ljubav se ne vodi kad kiša pada.Zar to Pippo stvarno nije znao? Koliko je duša imao režim? Bjesnila je pod afrièkim suncem bitka kod El Alameina, a radio je emitirao hoæu živjeti tako sa suncem na èelu i pjesmom sretnom, blaženo. Krenuli smo u rat sa Sjedinjenim Državama, naše su novine slavile japansko bombardiranje Pearl Harbora, a na radiju se emitiralo pod nebom Havaja, siðeš li jedne noæi, sanjat æeš raj (ali možda radio-slušatelj-stvo nije znalo daje Pearl Harbor na Havajima i da su Havaji amerièki teritorij). Paulus se predao u Staljingradu meðu191


gomilom leševa s obiju strana, a mi smo slušali imam kami-èak u cipeli, joj, koji mi zadaje jaku jaku bol.Poèinjalo je saveznièko iskrcavanje na Siciliji, a radio nas je podsjeæao (glasom Alide Valli!) da ljubav nije, da ljubav nije takva da se može rasipati poput zlata u kosi. Došlo je doNon dimenticar i ie,bimba tu non sai cos'e l'amore F. trna cosa bella come il sole Piti del sole da calor. Scende lentamente ftelle vene poi pian piano giunge šino al cuor. Nasccmo cosi le prime pcne Con i primi sogni d'or.Ma l'amore nol'amore mio non puodisperdersi al vcnto con k rosetanto e forte che non cedera,non sfiorira.Io lo vegliero,io lo difenderbda tutte qucllc insidie velenose•povero amorBambina innamorataStanotte ti ho sognatalio,l'amore e beilo vidno a te! Mi fa .-.otmafi-, mi (a tivmare „•hissa per< li( Fior di marght'i'ita, cos'e mat la vita se non c'e l'amore che il nostro cuore fa palpitat? Fioi di u i bena, se qu' 'amor ci da..la come il vcnto che in nn umiiMiio poi passa e va! Ma cjuancto tu sei con me, io sono tetiæe perchè Ftorin horelio, l'amore e bello > a teLa geic modae ima follia che non s'iisa piu: Devi avet il cuor contento stile novecento per goder la gioventu Se tti sei tristo bevi im Whisk> and Soda cosi all'amore non ci pensi piu pruidi il mon lo . I! _>.t iroente sempre sorridente - tu.192prvog zraènog napada na Rim, a Jone Caciagli je cvrkutao, noæu i sami, sami ti i ja s rukom u ruci, do zore sutrašnjeg dana.Saveznici su se iskrcavali u Anziju, a na radiju se stalno vrtjela Besame, besame mucho, došlo je do pokolja u Ardea-tinskim jamama, a radio nas je razveseljavao pjesmicama Crapapelata i Dove sta Zaza, Milano je bio muèen bombardiranjima, a Radio Milano je emitirao La gagarella del Biffi Sedla...A ja, kako sam ja doživljavao tu shizofrenu Italiju? Jesam li vjerovao u pobjedu, jesam li volio Ducea, jesam li želio mrijeti za njega? Jesam li vjerovao u povijesne fraze Voðe koje nam je uèitelj diktirao: plug ore brazdu, ali je maè brani, iæi æemo ravnim putom, napredujem li slijedite me, uzmaknem li ubijte me?Pronašao sam u bilježnici iz petog osnovne, 1942., godine XX fašistièke ere, školsku zadaæu:TEMA - "O djeèaci, vi cijeloga svog života morate biti èuvari nove herojske civilizacije koju Italija sada stvara" (Mussolini).SASTAVAK - Evo kako prašnom cestom napreduje kolona djece.To su Balille koji, ponosni i hrabri, pod blagim suncem ranog proljeæa, stupaju disciplinirano i slušaju odluène zapovjedi koje im daju njihovi èasnici: to su djeèaci koji æe s dvadeset odložiti svoja pera i pograbiti pušku kako bi obranili Italiju od neprijateljskih opasnosti. Te Balille koje subotom viðamo kako prolaze ulicama, a ostale dane uèe pogrbljeni nad školskim klupama, postat æe u primjerenoj dobi vjerni i nepotkupljivi èuvari Italije i njene civilizacije.Tko bi mogao pretpostaviti, dok gleda te legije "Marsa mladeži" kako prolaze, da æe ti golobradi mladiæi, mnogi od njih još uvijek u fašistièkoj mladeži, natopiti193svojom krvlju užareni pijesak Marmarica? Tko pretpostavlja, gledajuæi te vesele djeèake uvijek spremne na šalu, da za nekoliko godina mogu i umrijeti na bojnom polju s imenom Italije na usnama?Moja misao koja me uporno pratila bila je ova: kad odrastem, bit æu vojnik. A sad, kad na radiju slušam o bezbrojnim hrabrim djelima, o junaštvu i samoprijegoru naših srèanih vojnika, ta se želja još više uèvrstila u mom srcu i nijedna je ljudska sila neæe moæi odatle iskorijeniti.Da! Bit æu vojnik, borit æu se i bude li to Italija htjela, umrijet æu za njenu novu, herojsku svetu civilizaciju koja æe donijeti blagostanje svijetu, a Bog je htio da je ostvari Italija.Da! Vesele i šali sklone Balille poput odraslih postat æe lavovi u sluèaju da se neki neprijatelj usudi oskvrnuti našu


svetu civilizaciju. Borili bi se kao razjarene zvijeri, padali bi i dizali se kako bi se opet borili i pobijedili, tako da Italija, besmrtna Italija, ponovno trijumfira.Uz nadahnjujuæu uspomenu na protekle pobjede, s rezultatima sadašnjih pobjeda i s nadom u buduæe koje æe ostvariti Balille, današnji djeèaci, a sutrašnji vojnici, Italija æe i dalje nastaviti svoj slavni put prema uzvišenoj pobjedi.Jesam li stvarno vjerovao u to, ili sam ponavljao ustaljene izraze? Što su govorili moji roditelji kad bi vidjeli da kuæi donosim te sastave s odliènom ocjenom? Možda su i oni vjerovali u to, jer su sliène izraze upijali èak i prije fašizma. Koliko se o tome zna, nisu li se i oni rodili i odrasli u nacionalistièkoj klimi koja je Prvi svjetski rat velièala kao proèišæenje i zar futuristi nisu govorili da je rat jedina higijena svijeta? Meðu knjigama na tavanu dopao mije ruku stari primjerak De Amicisova Srca, u kojem sam, meðu herojstvima malog padovanskog domoljuba i Garroneovim plemenitim djelima, proèitao stranicu na kojoj Enricov otac ovako piše sinu, u pohvalu Kraljevske vojske:194Svi ti mladi puni snage i nade mogu od danas do sutra biti pozvani da brane našu Domovinu, a za nekoliko ih sati pušèano ili topovsko zrno može cijele raznijeti. Svaki put kad na proslavi èuješ da se vièe: živjela vojska, živjela Italija, zamisli s one strane regimente koje prolaze, bojno polje prekriveno leševima i natopljeno krvlju, pa æe ti tada povik živjela vojska izaæi iz još veæih dubina duše, a predodžba Italije izgledat æe ti ozbiljnijom i veæom.E)akle, ne samo ja, nego su i moji preci bili poduèavani da ljubav prema vlastitoj zemlji shvaæaju kao danak u krvi i da se ne zgroze pred poljem natopljenim krvlju veæ da ih to potakne. S druge strane, zar prije stotinu godina najslaði pjesnik nije pjevao O sretnih li, dragih i blagoslovljenih starih vremena kada su u smrt za Domovinu ljudi trèali u odredima?Shvatio sam kako mi èak ni masakri iz Ilustriranog èasopisa o putovanjima i pustolovinama nisu trebali izgledati posve neobiènima, jer smo odrasli na kultu užasa. Nije bila rijeè samo o talijanskom kultu, jer sam upravo u pripovijestima iz Ilustriranog èasopisa èitao o drugim velièanjima rata i otkupljenjima kroz pokolj, a izgovarali su ih herojski francuski poilus, koji su od sramote kod Sedana stvorili svoj ljuti i osvetnièki mit, kao što æemo mi to uèiniti s Giarabu-bom. Ništa ne pokreæe na holokaust više od mržnje zbog poraza. Tako su nas uèili živjeti, oèeve i sinove, pripovijedajuæi nam kako je lijepo mrijeti.Ali koliko sam uistinu htio umrijeti i što sam znao o smrti? Upravo je u èitanci za peti razred bila prièa Loma Valente. Te su stranice bile najpohabanije u cijeloj knjizi, naslov je bio olovkom obilježen križiæem, mnogi odlomci podvuèeni. Bila je to herojska epizoda iz Španjolskog rata: bataljun Crnih strijela drži položaje pod jednim vrhom, na španjolskom loma, oštrim i neravnim, koji baš nije pogodan za napad. Postrojbom zapovijeda dvadeset èetverogodišnji tamnokosi atleta Valente koji je u domovini studirao književnost i pisao poeziju, ali je takoðer pobijedio u boksu na fašistièkim195sportskim igrama pa se dragovoljno prijavio za Španjolsku, gdje se trebaju "boriti i boksaèi i pjesnici". Valente zapovijeda napad svjestan opasnosti, prièa opisuje razne faze tog herojskog pothvata, Crveni ("prokleti bili, gdje su? zašto ne izlaze van?") pucaju iz svih svojih oružja, pravi pljusak "kao da bacaju vodu na požar koji se širi i približava". Valente naèini još nekoliko koraka kako bi osvojio vrh, kad mu oštar i iznenadan udarac u èelo ispuni uši zaglušnom bukom:Zatim mrak. Valenteouoje lice na travi. Mrak je sada manje cm; crven je. Junakovo oko bliže zemlji vidi dvije tri vlati trave debele kao kolci.Prilazi vojnik, šapæe Valenteu daje vrh osvojen. Umjesto Valentea sad govori autor: "Što to znaèi umrijeti? To je rijeè koja obièno izaziva strah. Sad kad umire, a to zna, ne osjeæa ni toplo, ni hladno, ni bol." Zna samo daje obavio svoju dužnost i da æe loma koju je osvojio nositi njegovo ime.Iz drhtanja koje je popratilo moje ponovno èitanje sada, kad sam odrastao, shvatio sam da mi je tih nekoliko stranica prvi put pripovijedalo o istinskoj smrti. Ta slika vlati trave velikih poput kolaca èini se da se nastanila u mom sjeæanju od pamtivijeka, jer sam ih èitajuæi gotovo vidio. Dapaèe, èini mi se da sam kao dijete više puta ponavljao, kao sveti obred, silazak u povrtnjak, gdje bih se nièice ispružio, s licem gotovo zgnjeèenim uz neku mirišljivu travu, kako bih uistinu vidio te kolce. To je èitanje bilo propast na putu u Damask, koja me možda zauvijek obilježila. Bilo je to onih istih mjeseci kad sam napisao sastavak koji me toliko uznemirio. Je li moguæa tolika dvostrukost? A možda sam prièu proèitao nakon sastavka i od toga se trena sve promijenilo?: Stigao sam do kraja svojih osmoškolskih godina koje su završavale Valenteovom smræu. Srednjoškolske su knjige bile manje zanimljive, govoriš li o sedmorici rimskih kraljeva ili o polinomima, bio ti fašist ili ne, moraš reæi više ili manje iste stvari. Ali iz srednje škole bilo je i bilježnica s "Kronikama". Došlo je do nekih reformi programa i više se196nisu davali sastavci na zadanu temu, oèigledno su nas poticali da pripovijedamo epizode iz našeg života. A promijenila se i nastavnica koja je èitala sve kronike i crvenom olovkom bilježila ne ocjene nego kritièki komentar o stilu ili


domišljatosti. Iz nekih rijeèi tih bilježaka (bila sam zadivljena živahnošæu kojom...) shvatio sam da se radilo o ženi. Svakako pametnoj ženi (možda smo je obožavali, jer sam, èitajuæi te poruke ispisane crvenom bojom, osjeæao da je sigurno bila mlada i lijepa te, Bogznazašto, ljubiteljica ðurðica) koja nas je pokušala potaknuti da budemo iskreni i originalni.Jedna od najhvaljenijih kronika bila je ova, s datumom iz prosinca 1942. godine. Tada sam veæ imao jedanaest godina, ali sam je napisao samo devet mjeseci nakon prethodnog sastavka:KRONIKA - Nelomljiva èašaMama je kupila nelomljivu èašu. Ali odpravog, stvarnog stakla, i to me èudilo jer, kad se ovaj dogaðaj zbio niže potpisani je imao svega nekoliko godina i njegove mentalne sposobnosti još nisu bile tako razvijene da bi mogao zamisliti kako èaša, slièna onima koje padajuæi proizvode tres (priskrbljujuæi priliènu kolièinu pljusaka) može biti nelomljiva.Nelomljiva! Èinilo mi se magiènom rijeèju. Ponovno pokušavam jednom, drugi put, treæi put, èaša pada, odskakuje uz vražju paklensku buku i zaustavlja se netaknuta.Jedne veèeri dolaze poznanici i ponude mi èokoladne bombone (zabilježiti da su tada još postojale te slastice, i to u izobilju). Punih usta (ne sjeæam se više je li "Gianduia" ili "Strelio" ili "Caffarel-Prochet"), upuæujem se u kuhinju i vraæam sa slavnom èašom u ruci."Dame i gospodo," uzvikujem glasom vlasnika cirkusa koji poziva prolaznike da prisustvuju predstavi, "predstavljam vam èudesnu èašu, posebnu, nelomljivu. Sad je bacam na pod i vidjet æete da se neæe razbiti," i dodajem ozbiljno i sveèano, "OSTAT ÆE NETAKNUTA."197Bacam i... ne treba ni reæi, èaša se razleti u tisuæu komada.Osjeæam da crvenim, gledam zastrašen te krhotine koje, obasjane svjetlošæu lustera, svjetlucaju poput bisera .... i briznem u plaè.Kraj moje prièe. Pokušavao sam je sada analizirati kao da je klasièni tekst. Pripovijedao sam o predtehnološkom društvu u kojem je nelomljiva èaša bila rijetkost, a za probu bi ljudi kupovali samo jednu. Razbiti je nije bilo samo sramota, nego i vulnus prouzroèen obiteljskim financijama. Dakle, prièa o porazu na svim bojišnicama.Moja se prièa prisjeæala, 1942 godine., razdoblja prije rata kao sretnog vremena kada su još bili dostupni èokoladni bomboni, i još k tome strane marke, a gosti su se primali u dnevnoj sobi ili u blagovaonici osvijetljenoj lusterom. Poziv koji sam uputio skupu nije oponašao povijesne pozive s balkona Palazzo Venezia, ali je imao groteskni ton ponuðaèa kojeg sam možda èuo na tržnici. Prizivao sam okladu, pokušaj pobjede, neprolaznu sigurnost i tada sam, uz lijepi anti-klimaks, preokrenuo situaciju i priznao da sam izgubio.Jedna od prvih uistinu mojih prièa, a ne ponavljanje školskih klišeja, pa èak ni podsjeæanje na neki lijepi pustolovni roman. Komedija o neisplaæenoj mjenici. U tim krhotinama koje su obasjane lusterom svjetlucale (lažno) kao biseri, ja sam, kao jedanaestogodišnjak, slavio svoj vanitas vanitatum i javno iskazivao kozmièki pesimizam.Postao sam pripovjedaèem propasti, èiji sam lomljivi predmet predstavljao. Postao sam egzistencijalno, iako ironièno gorak, potpuno sumnjièav, nepropustan za bilo kakvu iluziju.Kako se možeš toliko promijeniti u roku od devet mjeseci? Prirodno odrastanje, naravno, odrastajuæi postaješ lukaviji, ali bilo je tu još neèega: razoèaranje izazvano neodr-žanim obeæanjima o slavi (možda sam i ja, još u gradu, èitao novine koje je podvukao djed), susret s Valenteovom smræu, herojski èin koji se razrješavao u viziji onih užasnih kola-198ca trulo-zelene boje, posljednje ograde koja me dijelila od podzemnog svijeta i od ispunjenja prirodne sudbine svakog smrtnika.U devet sam mjeseci postao mudar, a ta je mudrost bila sarkastièna i zbunjena.A sve ostalo, pjesme, Duceovi govori, zaljubljene djevojèice i viðena smrt s dvije bombe i cvijetom u ustima? Sudeæi po naslovima na bilježnicama iz srednje škole, prvi sam razred, kad sam napisao tu kroniku, završio još u gradu, a dva sljedeæa u Solari. Znak daje obitelj odluèila definitivno se skloniti na selo, jer su i kod nas poèela prva bombardiranja. Postao sam graðaninom Solare, na vrhuncu sjeæanja na onu razbijenu èašu, a druge su kronike, one iz drugog i treæeg razreda srednje škole, bile samo sjeæanja na ona lijepa prošla vremena, kada bi se za zvuk sirene znalo daje to tvornièka sirena i govorilo "podne je, tata se vraæa kuæi", i na prièe kako bi bilo lijepo vratiti se u grad u kojem vlada mir, maštanja o Božiæima d'antan. Odložio sam odoru Balil-la i postao malim dekadentom, veæ osuðenim na potragu za izgubljenim vremenom.A kako sam proživio godine od èetrdeset treæe do kraja rata, one najteže, s partizanskom borbom i Nijemcima koji više nisu bili kameradi? Nièeg nema u bilježnicama, kao da je bio tabu govoriti o groznoj sadašnjosti, a nastavnici su nas poticali da to ne èinimo.


Nedostajala mi je još jedna karika, a možda i mnoge. U odreðenom trenutku sam se promijenio ali nisam znao zašto.

19910. ALKEMIÈAROV TORANJOsjeæao sam se zbunjenijim nego kad sam stigao. Ranije se barem nisam sjeæao nièega, apsolutno nièega. Sada se još uvijek nisam sjeæao, ali sam previše nauèio. Tko sam zapravo bio? Sve zajedno, i Yambo iz škole i iz javnog obrazovanja koje se odvijalo kroz fašistièku arhitekturu, propagandne razglednice, zidne proglase, pjesme, i Yambo Salgarija i Ver-nea te kapetana Satana, okrutnosti Ilustriranih èasopisa o putovanjima i pustolovinama, Rocamboleovih zloèina i Fan-tomasovih Pariš Mysterieuxa, magli Sherlocka Holmesa, ili još uvijek Yambo sa Èuperkom i neslomljivom èašom?Zbunjen sam telefonirao Paoli, govorio joj o svojim nemirima, a ona se nasmijala."Yambo, za mene su to samo zbrkana sjeæanja, zadržala mi se slika poneke noæi u skloništu protiv zraènih napada, iznenada bi me probudili i odnijeli dolje, vjerojatno sam imala èetiri godine. Ali oprosti, daj da budem psiholog: dijete može živjeti u razlièitim svjetovima, kao što rade naša djeca, koja nauèe upaliti televizor i gledaju dnevnik, a onda hoæe da im prièamo bajke i listaju knjige ilustrirane zelenim èudovištima ljubazna pogleda i vukovima koji govore. Sandro stalno govori o dinosaurima koje je vidio u nekom crtanom filmu, pa ipak ne oèekuje da jednoga od njih sretne na uglu ulice. Ja mu prièam Pepeljugu, a on se zatim u deset diže iz kreveta i krišom, da roditelji to i ne primijete, gleda s vrata televizor i vidi marince kako ubijaju deset kosookih samo200jednim rafalom strojnice. Djeca su puno uravnoteženija od nas, odlièno razlikuju bajku i stvarnost, jednom su nogom ovdje drugom ondje, ali se nikada ne zabune, osim neke bolesne djece koja su gledala Supermana kako leti, prièvrstila si ruènik na ramena i bacila se kroz prozor. Ali to su klinièki sluèajevi, a krivnja je gotovo uvijek na roditeljima. Ti nisi bio klinièki sluèaj i odlièno si se snalazio izmeðu Sandokana i školskih knjiga.""Da, ali koji je svijet za mene bio svijet mašte? Onaj San-dokanov ili onaj gdje Duce miluje sinove Vuèice? Rekao sam ti za taj sastavak, zar ne? Ali jesam li se s deset godina doista htio boriti kao razjarena zvijer i umrijeti za besmrtnu Italiju? Kažem s deset godina, kad je veæ vjerojatno postojala cenzura i veæ su nam bombardiranja bila na grbaèi, a godine 1942. naši su vojnici u Rusiji umirali kao muhe.""Ali Yambo, kad su Carla i Nicoletta bile male, a i ne tako davno s našim unuèiæima, govorio si da su djeca laskavci. Toga bi se morao sjeæati, jer se dogodilo samo prije nekoliko tjedana: Gianni je došao k nama kad su i djeca bila ovdje i Sandro mu je rekao: Tako sam zadovoljan kad doðeš k nama, strièe Gianni.' 'Jesi li vidio koliko me voli,' rekao je on. A ti: 'Gianni, djeca su laskavci. Ovaj ovdje zna da mu uvijek donosiš žvakaæu gumu. To je sve.' Djeca su laskava. I ti si to bio. Želio si samo zaslužiti dobru ocjenu i pisao si ono što se sviðalo uèitelju. Osvrni se na Totoa kojega si uvijek smatrao uèiteljem života: rodiš se kao laskavac, pa sam se, skromno, i ja takav rodio.""Ti previše pojednostavljuješ. Jedno je biti laskavac prema stricu Gianniju, a drugo prema besmrtnoj Italiji. A osim toga, zašto sam onda godinu kasnije veæ bio majstor skepticizma i onom sam prièom o neslomljivoj èaši napisao alegoriju o svijetu bez cilja - jer je to ono što sam htio reæi, osjeæam to.""Jednostavno zato što si promijenio nastavnika. Novi nastavnik može osloboditi kritièki duh koji ti onaj drugi nije dopuštao razviti. A osim toga, u toj je dobi devet mjeseci cijelo jedno stoljeæe."201* * *Nešto se moralo dogoditi u tih devet mjeseci. To sam shvatio ponovno ušavši u djedovu radnu sobu. Nasumce listajuæi, dok sam ispijao kavu, iz jedne sam hrpe izvukao humoristièni tjedni èasopis s kraja tridesetih godina, Bertoldo. Broj je bio iz 1937., ali sam ga sigurno proèitao sa zakašnjenjem, jer ranije ne bih znao cijeniti te izdužene crteže i uvrnuti humor. Ali sada sam èitao dijalog (pojavljivao se tjedno u malom uvodnom stupcu na lijevoj strani) koji me se možda dojmio upravo tijekom tih devet mjeseci duboke preobrazbe:Bertoldo proðe meðu svom tom gospodom iz pratnje i odmah sjedne pokraj Velikog vojvode Trombonea koji gaje, blage æudi i ljubitelj doskoèica, u tom duhu poèeo ljubazno ispitivati.VELIKI VOJVODA: Dobar dan, Bertoldo, kako proðe križarski rat?BERTOLDO: Dostojanstveno.VELIKI VOJVODA: A djelo?BERTOLDO: Uzvišeno.VELIKI VOJVODA: A pobuda?BERTOLDO: Plemenita.VELIKI VOJVODA: A zanos ljudske solidarnosti?


BERTOLDO: Dirljiv.VELIKI VOJVODA: A primjer?BERTOLDO: Svijetao.VELIKI VOJVODA: A inicijativa?BERTOLDO: Srèana.VELIKI VOJVODA: A ponuda?BERTOLDO: Dragovoljna.VELIKI VOJVODA: A držanje?BERTOLDO: Izvrsno.Nasmija se Veliki Vojvoda i pozvavši svu dvorsku gospodu da se okupe oko njega, naredi Ustanak grebenara (1378.), nakon èega se svi dvorani vratiše na svoja mjesta, pa tako Veliki Vojvoda i seljak nastaviše razgovarati.202VELIKI VOJVODA: Kakav je radnik?BERTOLDO: Surov.VELIKI VOJVODA: A hrana?BERTOLDO: Jednostavna, ali zdrava.VELIKI VOJVODA: A predio?BERTOLDO: Plodan i sunèan.VELIKI VOJVODA: A narod?BERTOLDO: Vrlo gostoljubiv.VELIKI VOJVODA: A pogled?BERTOLDO: Divan.VELIKI VOJVODA: A okoliš?BERTOLDO: Èaroban.VELIKI VOJVODA: A dvorac?BERTOLDO: Gospodski.Nasmija se Veliki Vojvoda ipozvavši sve dvorane da se okupe oko njega naredi napad na Bastilju (1789.) i poraz kod Montapertija (1266.), nakon kojih se svi dvorani vratiše na svoja mjesta, pa tako Veliki Vojvoda i seljak nastaviše razgovarati...Ovaj je razgovor istodobno izvrgavao ruglu jezik pjesnika, novina i službene retorike. Da sam bio bistar djeèak, nakon tih dijaloga ne bih mogao napisati sastavke poput onog iz ožujka 1942. Bio sam spreman za nelomljivu èašu.Bile su to samo pretpostavke. Tko zna koliko mi se drugih stvari dogodilo izmeðu herojskog sastavka (o junaštvu) i razoèarane kronike (razbijenih iluzija). Odluèio sam ponovno odgoditi svoja istraživanja i èitanja. Spustio sam se u selo: veæ sam popušio Gitanes i morao sam se priviknuti na Marlboro Light - i bolje je tako, manje æu pušiti, jer mi se ne sviðaju. Ponovno sam navratio kod ljekarnika da mi izmjeri tlak. Vjerojatno me razgovor s Paolom umirio, jer je tlak bio oko sto èetrdeset. Oporavljam se.Na povratku sam poželio pojesti jabuku pa sam ušao u donje prostorije središnjeg krila. Motajuæi se meðu voæem i povræem, vidio sam da su neke velike sobe tog prizemlja ko-203rištene i kao skladište, a u dnu jedne prostorije bila je gomila ležaljki. Jednu sam si odnio u vrt. Sjeo sam, preda mnom se pružao krajolik, èituckao sam novine, ali primijetio sam da me sadašnjost baš i ne zanima pa sam ležaljku okrenuo i poèeo promatrati proèelje kuæe i brežuljak iza nje. Pitao sam se što tražim, što hoæu, zar ne bi bilo dovoljno ostati ovdje i promatrati brežuljak koji je tako lijep, kao stoje govorio onaj roman, kako li se zvao? Podiæi tri šatora, o Gospode, jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju te životariti bez prošlosti i bez buduænosti. Možda je to raj.Ali je ðavolska moæ papira imala više uspjeha. Nakon nekog vremena poèeo sam maštati o kuæi, zamišljajuæi se junakom iz Biblioteke moje djece pred dvorcem Ferlac ili Ferralba, u potrazi za kriptom ili hambarom gdje je sigurno ležao zaboravljeni pergament. Pritisne se sredina ruže utisnute u grb, zid se otvara i pojavljuje se spiralno stubište... Gledao sam tavanske prozore na krovu, zatim prvi kat s prozorima djedova krila, sad veæ širom rastvorenima kako bi osvijetlili moja lutanja. Nesvjesno sam ih prebrojavao. U sredini je balkon predsoblja.. Lijevo tri prozora, prozor blagovaonice, spavaæe sobe djeda i bake te sobe mojih roditelja. Desno prozori kuhinje, kupaonice i Adine sobe. Simetrièno. Prozor djedove radne sobe i prozor moje sobice su lijevo, ali se ne vide, jer su na kraju hodnika, tamo gdje proèelje zatvara kut s našim krilom, pa prozori gledaju na boènu stranu.Obuzeo me osjeæaj nelagode, kao da je nešto poremetilo moj osjeæaj za simetriju. Hodnik na lijevoj strani završava mojom sobom i djedovom radnom sobom, ali onaj s desne strane prestaje odmah iza Adine sobe. Dakle, hodnik je s


desne strane kraæi nego s lijeve.Amalia je prolazila pa sam je zamolio da mi opiše prozore na svom krilu. "To je lako," rekla mi je, "u prizemlju, tamo gdje jedemo, znate, onaj prozorèiæ je od kupaonice, a nju je vaš gospodin djed dao napraviti upravo za nas, jer nije htic da idemo u grmlje kako to èine drugi seljaci, sveta duša. A204ostali, to su ondak ona druga dva prozora koje vidite tamo, to je skladište s poljskim alatima, a može se uæi i odostraga. Na katu iznad eno tamo je prozor moje sobe, a druga dva su od sobe mojih sirotih roditelja i njihove blagovaonice, a ostavila sam ih kakve jesu i nikad ih ne otvaram zbog poštovanja.""Dakle, posljednji je prozor blagovaonica, a ta soba završava na uglu izmeðu vašeg i djedova krila," rekao sam. "Naravno da da," potvrdila je Amalia, "ostalo su prostorije gospodarova krila."Sve se doimalo tako prirodnim da je više ništa nisam pitao. Ali sam otišao prošetati iza desnog krila, na podruèje gumna i kokošinjca. Odmah se vidi stražnji prozor Amalijine kuhinje, zatim rasklimana kapija kroz koju sam prošao prije nekoliko dana i ulazi se u spremište poljoprivrednih alata koje sam veæ bio posjetio. Primijetio sam da je spremište previše dugaèko, pa se dakle nastavlja preko ugla koji desno krilo saèinjava sa središnjim dijelom: drugim rijeèima, spremište se nastavlja ispod završnog dijela djedova krila pa naposljetku gleda i na vinograd što se vidi s prozorèiæa s kojega se naziru prvi obronci brežuljka.Ništa neobièno, pomislio sam, ali što je na prvom katu iznad tog produžetka, s obzirom na to da Amalijine sobe završavaju na uglu izmeðu dvaju krila? Drugim rijeèima, što je iznad toga, a što odgovara prostoru koji na lijevoj strani zauzimaju djedova radna soba i moja sobica?Izašao sam na gumno i pogledao gore. Vidjela su se tri prozora, kao što su tri bila i na drugoj strani (dva od radne ijedan od moje sobe), ali su kapci na sva tri prozora bili zatvoreni. Poviše, uobièajeni krovni otvori tavana koji se, kao što sam veæ znao, neprekinut nastavljao duž cijele kuæe.Pozvao sam Amaliju koja je baš nešto radila po vrtu i upitao je što se nalazi iza tih triju prozora. Ništa, odgovorila mije najprostodušnije stoje mogla. Kako ništa? Ako postoje prozori, mora biti nešto, a nije Adina soba, èiji prozor gleda na dvorište. Amalia me pokušala napreèac prekinuti: "Bili su to posli vašeg gospodina djeda, ja ništa ne znam."205"Amalia, ne pravite me budalom. Kako li se ulazi tamo gore?""Ne ulazi se, tamo nema više nièeg. Sigurno su to odnijele coprnice.""Rekao sam vam da me ne pravite budalom. Vjerojatno se ulazi iz vašeg prizemlja ili s neke proklete druge strane!""Ne psujte molim vas, jer proklet je samo vrag. Što 'oæete da vam kažem, vaš me gospodin djed natjerao da se zaku-nem da ništ' neæu ni zucnut' o onome gore, a ja neæu prekr-šit' zakletvu da me vrag stvarno ne odnese.""Ali kad ste se zakleli i na što?""Zaklela sam se one veèeri kad su posije po noæi stigle Crne brigade i vaš je gospodin djed rek'o meni i mojoj mami zakun'te se da ništa ne znate i da ništa niste vidjele, èak vam ne dam da vidite išta od onoga što radimo ja i Masulu, a to je bio moj jadni æaæa, jer ako poslije doðu Crne brigade pa vam stanu pržit' tabane, neæete moæ' izdržat' i reæ' æete nešto, pa je bolje da ništa ne znate, jer su to gadni ljudi, èak i onoga kome su veæ odrezali jezik znaju natjerati da progovori.""Amalia, ako su još bile Crne brigade, to je bilo prije gotovo èetrdeset godina, i djed i Masulu su mrtvi, vjerojatno su mrtvi i oni iz Crnih brigada, zakletva više ne vrijedi!""Vaš gospodin djed i moj jadni æaæa su stvarno odavno mrtvi, jer uvijek oni najbolji odu prvi, al' za one druge ne znam, jer je to b'jedni soj koji nikad ne umire.""Amalia, nema više Crnih brigada, rat je završio veæ davno, nitko vam više neæe pržiti tabane.""Ako vi tako kažete za mene je to evanðelje, al' je još živ Pautasso, koji je bio u Crnim brigadama i dobro ga se sjeæam, tad je mor'o imat' manje od dvajst godina, u Corsegliu je i jednom mjeseèno dolazi u Solaru po svojim poslima, jer je u Corsegliu pokrenuo ciglanu i obogatio se, a u selu još ima onih koji nisu zaboravili što je uèinio, pa kad ga vide prelaze na drugu stranu. Makar više i ne prži nikom tabane, zakletva je ipak zakletva, pa mi èak ni župnik ne može dat' razrješenje.""Dakle meni, koji sam još uvijek bolestan, a moja se žena206nadala da æu se kod vas poèeti oporavljati, vi to neæete reæi, pa makar mi to loše èinilo.""Dabogda me grom na mjestu ubio ako vam želim uèiniti neko zlo, signorino Yambo, al' zakletva je zakletva, jeP tako?""Amalia, èiji sam ja unuk?""Vašeg gospodina djeda, k'o što sama rijeè kaže."


"I djedov sam glavni nasljednik, gospodar svega ovoga što se ovdje vidi. U redu? A ako mi vi ne kažete kako se ulazi tamo gore, to je kao da kradete od mojega.""Dabogda me ovog istog èasa smrt liznula, ako želim ukrast' išta od vašeg, ma jel' se ikad èulo nešto slièno, ja, koja se cijeli život ubijam za ovu kuæu da bude k'o biser!""A osim toga, buduæi da sam djedov nasljednik, sve ono što sad govorim isto je kao daje to izrekao on, ja vas sveèano razrješujem vaše zakletve. U redu?"Iznio sam tri vrlo uvjerljiva argumenta: svoje zdravlje, svoje pravo vlasništva i izravno podrijetlo, sa svim prednostima prvorodstva. Amalia se nije mogla oduprijeti, popustila je. Signorino Yambo vrijedi puno više od župnika i Crnih brigada, ili ne?Amalia me povela gore do prvog kata središnjeg krila, sve do kraja hodnika s desne strane tamo gdje, nakon Adine sobe, završava ormarom koji zaudara na kamfor. Zatražila je da joj pomognem barem malo pomaknuti ormar i pokazala mi da iza njega postoje zazidana vrata. Tuda se nekoæ ulazilo u kapelicu, jer je u kuæi, dok je još bio živ onaj pradjedov brat koji je sve ostavio djedu, bila u upotrebi kapelica, ne jako velika, ali dovoljno da se nedjeljom sluša misa s obitelji, a sveæenik je dolazio iz sela. Kad gaje zatim naslijedio djed koji, iako je držao do jaslica, nije odlazio u crkvu, kapelica je napuštena. Iz nje su izvukli klupe i postavili ih tu i tamo po velikim prostorijama u prizemlju, a ja sam, buduæi daje nitko nije koristio, zatražio od djeda da mi dopusti da tamo dovuèem neke police s tavana kako bih na njih stavio svoje stvari - èesto sam se tamo odlazio skrivati i bogznašto raditi. Kad je to kasnije saznao župnik iz Sola-207re, zatražio je da odnese barem posveæeno kamenje s oltara kako bi se izbjeglo svetogrðe, a djed mu je dopustio uzeti i kip Bogorodice, uljanice, pliticu za hostiju i tabernakuiJednog kasnog poslijepodneva, a bilo je to vrijeme kad su partizani veæ bili oko Solare pa su selo držali malo oni, a malo Crne brigade, a tog su zimskog mjeseca tu bile Crne brigade, dok su se partizani utvrdili gore u podruèju Langhi, netko je došao reæi djedu da treba sakriti èetiri djeèaka koje progone fašisti. Možda još nisu bili partizani, koliko sam razumio, nego bjegunci koji su pokušavali tuda proæi upravo zato da bi stigli do pokreta otpora tamo gore u planini.Nas i roditelja nije bilo, otišli smo na dva dana u posjetu bratu moje majke koji se sklonio u Montarsolo. Bili su tamo samo djed, Masulu, Maria i Amalia te je djed natjerao dvije žene da se zakunu kako nikada neæe progovoriti o tome što se upravo dogaða, štoviše, poslao ih je ravno na spavanje. Samo što se Amalia pretvarala da odlazi u krevet, a smjestila se na neko mjesto s kojeg je vrebala. Ti su djeèaci stigli oko osam, djed i Masulu su ih uveli u kapelicu, dali su im nešto za pojesti, zatim su otišli po cigle i kante sa žbukom i sami su, iako nisu bili tog zanata, zazidali vrata i stavili na njih taj ormar koji je ranije bio negdje drugdje. Tek što su završili, stigle su Crne brigade."Da samo znate kak'e su to face bile. Sreæom je onaj koji je zapovijed'o bio fina osoba, nosio je èak i rukavice, a prema djedu se ponaš'o pristojno, jer su mu oèito rekli da je jedan od onih koji imaju zemlje, a vrana vrani oèi ne kopa. Obilazili su ovo i ono, popeli su se èak i na tavan, ali se vidio da im se žuri, a uèinili su to tek tollco da kažu da su i tamo bili, jer su još morali otiæ u mnoge seoske kuæice u kojima su mislili da æemo mi seljaci lakše sakriti nekog svog. Nisu otkrili ništa, onaj s rukavicama se ispriè'o zbog smetnje, rek'o je živio Duce, a vaš su djed i moj æaæa, koji su bili veliki lukavci, isto rekli živio Duce i amen."Koliko su ta èetvorica tajnih posjetilaca ostala tamo gore? Amalia to nije znala, bila je nijema i gluha, znala je samo da su nekoliko dana Marija i ona morale pripremati košarice s208kruhom, salamom i vinom, a onda je odjednom to prestalo. Kad smo se mi vratili, djed je jednostavno rekao da je pod kapelice poèeo popuštati, da su postavljena privremena pojaèanja i da su zidari zatvorili ulaz, kako bi se izbjeglo da mi djeca odlazimo tamo iz znatiželje i ozlijedimo se.U redu, rekao sam Amaliji, objasnili smo tajnu. Ali ako su ušli unutra, tajni posjetioci su morali i izaæi, a Masulu i djed su im èak nekoliko dana nosili hranu. Dakle, i nakon što su vrata zazidana, ipak je morao ostati neki prilaz."Kunem vam se da se nisam èak ni zapitala jesu li prolazili i kroz koji otvor. Štogod je radio vaš gospodin djed za mene je bilo dobro. Zazid'o je? Zazid'o i za mene kapelica više nije postojala, paèe ne postoji više ni sad i da me vi niste natjerali da progovorim bilo bi k'o da sam je potpuno zaboravila. A zašto govorite o zahodu?""O prilazu1, o prolazu kroz koji su ulazili i izlazili.""A možda su im hranu davali kroz prozor, a ovi su konopom vukli gore košaricu, a možda su neke druge noæi i izašli kroz prozor. Jel' tako?""Nije, Amalia, jer bi inaèe jedan prozor ostao otvoren, a jasno je da su svi prozori zatvoreni iznutra.""Uvijek sam ja govorila da ste vi najpametniji od svih. Na to nisam pomislila, vidi ti. Pa kud' su onda prolazili moj æaæa i vaš gospodin djed?"


"E da, that is the question.""Štooo?"Makar i sa èetrdeset pet godina zakašnjenja, Amalia je ispravno uoèila problem. Ali morao sam ga riješiti sam. Prošao sam oko cijele kuæe ne bih li otkrio neka vratašca, otvor, rešetku, ponovno sam prošao uzduž i poprijeko prostorija i hodnika središnjeg krila, prizemlja i prvog kata, pretražio sam, poput pripadnika Crnih brigada, prizemlje i prvi kat Amalijina krila. Ništa.Nije trebalo biti Scherlock Holmes da doðeš do jedinogNeprevediva igra rijeèi: tal. accesso i cesso209moguæeg odgovora: u kapelicu se ulazilo i s tavana. Iz kapelice je na tavan vodilo malo zasebno stubište, samo što je na tavanu izlaz bio sakriven. Od Crnih brigada, ali ne od Yamba. Zamislimo samo kako se vraæam s puta, djed nam govori da kapelice više nema, a ja se time zadovoljavam, tim više što izgleda da sam tamo stavio stvari koje su mi bile jako važne. Izviðaè tavana kakav sam bio, sigurno sam taj prolaz dobro poznavao, pa sam i dalje odlazio u kapelicu, èak i s veæim uživanjem nego prije, jer je postala moje sklonište, a kad sam bio tamo nitko me nije mogao pronaæi.Preostalo mi je samo da se popnem na tavan i istražim desno krilo. Upravo je zapoèinjalo nevrijeme, pa dakle nije bilo prevruæe. S manje sam napora mogao obaviti ne baš lagani posao, jer je trebalo pomaknuti sve ono što su tamo nagomilali, a u tom kmetskom krilu nema kolekcionarskih komada, nego starudija, stara vrata, grede saèuvane od neke obnove, koluti stare bodljikave žice, razbijeni toaletni stoliæi, mnoštvo starih prekrivaèa koje su konop i voštano platno jedva držali na okupu, neupotrebljive naæve i škrinje stoljeæima izjedane crvima, nagomilane jedne na drugima. Premještao sam stvari, daske su mi padale po leðima, ogrebao sam se hrðavim èavlima, ali od tajnih prolaza ni traga.Zatim sam pomislio da ne trebam ni tražiti vrata, jer nikakva vrata nisu ni mogla biti na sva èetiri vanjska zida, na dugim i na kratkim stranama. Dakle, ako ne postoje vrata, postoji otvor u podu. Baš sam glup što na to nisam ranije pomislio, jednako se tako dogaðalo i u Biblioteci moje djece. Nisam trebao pregledavati zidove nego pod.Lako je to reæi, ali pod je bio gori od zidova, morao sam preskakati ili gaziti svakojake stvari, neuredno porazbacane daske, mreže od nekog uništenog kreveta ili ležaja na rasklapanje, snopove graðevinskih željeznih sipki, prastari volovski jaram, pa èak i konjsko sedlo. A usred svega toga grude mrtvih muha, još iz prethodne godine, koje su tamo pobjegle od prve studeni ne bi li je izdržale, ali nisu u tome uspjele. Da i210ne govorim o pauèini koja se protezala s jednog kraja na drugi, poput nekoæ raskošnih zavjesa neke uklete kuæe.Krovne su prozore osvjetljavale vrlo bliske munje, tavan se zamraèio - iako na kraju kiša nije ni pala, a nevrijeme se sasulo negdje drugdje. Alkemièarov toranj, tajna dvorca, zatoèenice Casabelle, Morandeova tajna, Sjeverni toranj, tajna željezna èovjeka, stari mlin, tajna Acquafortea ... Sveti bože, bio sam usred pravog nevremena, jedna mi munja može srušiti krov na leða, a ja sve to proživljavam kao antikvarni knjižar. Mogao bih napisati novu prièu, Antikvarov tavan, i potpisati se kao Bernage ili Catalanv.Sreæom, najednom mjestu sam se spotaknuo: ispod sloja bezobliènih stvari bilo je nešto nalik stubi. Rašèistio sam prostor oderavši si ruke i evo nagrade hrabrome djeèaku: poklopac u podu. Ovuda su prolazili djed, Masulu i bjegunci, a ovuda sam prošao tko zna koliko puta i ja, ponovno oživljavajuæi pustolovine veæ odsanjane na mnogim listovima papira. Kakvo divno djetinjstvo.Poklopac nije bio velik i lako se podizao, iako sam podigao i oblak sitne prašine, jer se u tim pukotinama nakupila veæ gotovo pedesetogodišnja prašina. Što se treba nalaziti ispod poklopca? Ljestve, elementarno, dragi Watsone, ne previše strme, pa èak ni za moje udove sad veæ ukoèene od dva sata tegljenja i sagibanja; dakako da sam u ono doba sve to obavljao u jednom skoku, ali ipak se približavam šezdesetima, a tu se ponašam poput djeteta sposobnog da grize nokte na nogama (kunem se da na to nikada nisam pomislio, ali èini mi se normalnim da, u krevetu po mraku, pokušam ugristi palac na nozi, tek tako za okladu).Ukratko, sišao sam. Bio je gotovo potpuni mrak, tek izbrazdan po kojim traèkom svjetlosti koja je prolazila kroz kapke koji su sad veæ loše prianjali. U mraku je taj prostor izgledao golem. Odmah sam krenuo otvoriti prozore: kapelica je, kao što se moglo i pretpostaviti, velika koliko djedova radna soba i moja soba zajedno. Bilo je tu uništenih ostataka pozlaæenog drvenog oltara, a na oltar su još bila211oslonjena èetiri madraca: ležajevi bjegunaca, naravno, ali nije ostao nikakav drugi trag od njih, znak da je kapelicu i kasnije netko posjeæivao, barem ja.Uzduž zida nasuprot prozorima vidio sam police od nela-kirana drva, pune tiskanih papira, novina ili èasopisa u hrpama nejednake visine, kao da je rijeè o raznim zbirkama. U sredini, dugaèki stol s dva stolca. Blizu onih vrata koja su sigurno bila ulazna (obilježena grubim zidarskim radom koji su djed i Masulu obavili za jedan sat, sa žbukom koja


se izlijevala izmeðu cigli - zidarskom žlicom mogli su sve izravnati sa strane hodnika, ali ne i iznutra) nalazio se prekidaè za struju. Okrenuo sam ga bez nade i doista se ništa nije upalilo, iako je sa stropa visjelo nekoliko žarulja na jednakoj udaljenosti, svaka ispod svog bijelog tanjura. Možda su u pedeset godina miševi izgrizli žice, ako su kroz otvor uspjeli doæi dovde - ali miševi, zna se ... A moguæe je da su djed i Masulu sve oštetili dok su zazidavali vrata.U to doba dana bilo je dovoljno i danje svjetlo. Osjeæao sam se poput Lorda Carnavona koji nakon milenija kroèi nogom u Tutankamonovu grobnicu, a jedini je problem da ga ne ubode tajanstveni skarabej koji je milenijima tamo u zasjedi. Unutra je sve bilo onako kako sam vjerojatno ostavi posljednji put. Štoviše, nisam trebao previše otvoriti prozore, tek toliko da vidim, kako ne bih pomutio tu uspavanu atmosferu.Još se nisam usudio èak ni pogledati èega ima na policama. Štogod tamo bilo, to je bilo moje i samo moje, inaèe bi ostalo u djedovoj radnoj sobi i ujak i ujna bi to strpali na tavan. Pa zašto bih se sada pokušavao sjetiti? Sjeæanje je u najgorem sluèaju rješenje za ljudski rod kojemu vrijeme istjeèe, a ono što prolazi je prošlo. Ja sam uživao u èudu zapoèinjanja ab ovo. Ponovno sam radio stvari koje sam radio tada, poput Pipina sam izlazio iz starosti kako bih stigao do svoje rane mladosti. Od toga sam trenutka trebao zadržati u pamæenju samo ono što mi se dogodilo kasnije, jer æe to ionako biti isto kao i ono što mi se dogaðalo nekoæ.U kapelici se vrijeme zaustavilo, zapravo nije, kretalo se212unatrag, kao kad se kazaljke sata postave na prethodni dan i nije važno što pokazuju današnja èetiri sata, dovoljno je znati (a to sam znao samo ja) da su to èetiri sata od juèer ili od prije stotinu godina. Tako se sigurno osjeæao Lord Car-navon.Da me sad ovdje otkrije Crna brigada, pomislio sam, vjerovala bi da tu stojim ljeti tisuæu devetsto devedeset prve, dok bih ja (samo ja) znao da sam tu ljeti tisuæu devetsto èetrdeset èetvrte. A onaj bi èasnik s rukavicama morao skinuti kapu, jer ulazi u Hram vremena.21311. TAMO GORE NA COPACABANIMnoge sam dane proveo u kapelici, a kada se spuštala veèer pograbio bih snop stvari i odlazio u djedovu radnu sobu pregledavati ih po cijelu noæ, pod zelenom lampom, s upaljenim radijem (kao što sam sad veæ vjerovao), kako bih spojio ono što sam slušao s onim što sam èitao.Police u kapelici su sadržavale djeèje èasopise i stripove moje mladosti, neuvezane, ali dobro složene na uredne hrpe. To nisu bile djedove stvari, a datumi su poèinjali s 1936. i završavali oko 1945.Možda je, kao što sam veæ pretpostavio razgovarajuæi o tome s Giannijem, djed bio èovjek iz drugih vremena pa je više volio da èitam Salgarija ili Dumasa. A ja sam, kako bih potvrdio prava na vlastitu maštu, držao te stvari izvan dometa njegova nadzora. Ali ako su neka izdanja potjecala iz 1936. kad još nisam išao u školu, to znaèi da mije netko drugi, ako nije djed, kupovao te djeèje èasopise. Možda je došlo do nekih zategnutosti izmeðu djeda i mojih roditelja, "zašto mu dajete to smeæe u ruke?" - a oni su popuštali, jer su neke od tih stvari i sami èitali kao djeca.I doista, na prvoj su hrpi bila neka godišta èasopisa Cor-riere dei Piccoli, a brojevi iz 1936. nosili su natpis "Godina XXVIII" - ali ne fašistièke ere, nego od osnutka. Dakle, Cor-riere dei Piccoli je postojao od prvih godina stoljeæa, pa je razveseljavao djetinjstvo moga oca i moje majke - možda se njima više sviðalo preprièavati mi ga, nego meni to slušati.214U svakom sluèaju, prelistavati Corrierino (došlo mi je samo od sebe da upotrijebim deminutiv) bilo je kao nanovo oživljavati one nemire koje sam osjetio prethodnih dana. U Corrierinu se na potpuno jednaki naèin govorilo i o fašistièkim podvizima i o svjetovima iz mašte naseljenima grotesknim i bajkovitim biæima. Nudio mi je prièe ili ozbiljne stripove fašistièki potpuno pravovjerne, zajedno sa stranicama sa slièicama koje su, barem koliko se zna, bile amerièkog podrijetla. Jedini je ustupak tradiciji bio, u prièama koje su izvorno sigurno imale tekst u oblaèiæima, što su ukinuli te balloons, ili su ih prihvaæali samo kao dekoraciju: sve prièe iz Corrierina imale su samo dugaèke prozne natpise za ozbiljne pripovijesti i rimovane djeèje pjesmice za komiène prièe.Evo ovdje poèinju avanture - gospodina Bonaventure, i sigurno su mi nešto govorile zgode tog gospodina u nevjerojatnim, gotovo trapezastim bijelim hlaèama, koji bi svaki put za neki svoj posve sluèajni postupak kao nagradu dobivao milijun (u vrijeme pjesme o tisuæu lira mjeseèno), a u sljedeæoj bi prièi ponovno bio siromah u oèekivanju nove nenadane sreæe. Možda je bio rasipnik, kao i gospodin Pampurio koji je iako sasvim zadovoljan - u svakom nastavku - želio promijeniti stan. Ovi su mi se stripovi, po stilu i po potpisu crtaèa, èinili pripovijestima talijanskog podrijetla, kao i dogodovštine mravca Formichina i cvrèka Cicalonea, šjor Calogera Sorbara koji se sprema za torbara, Martina Muma, lakšeg od perca pa leti nošen vjetrom, profesora Lambicchi-ja koji je izumio èudesnu superboju od koje slike oživljavaju, a kuæu uvijek opsjedaju najneugodniji likovi iz prošlosti, hoæeš bijesni Orlando Paladino,


hoæeš neki kralj s igraæih karata, srdit i osvetoljubiv što su ga izvukli iz njegova kraljevstva u Zemlji Èudesa.Ali su sigurno amerièki bili nadrealni krajolici po kojima su se kretali maèak Felix, seoski derani Bim i Bum, For-tunello, Arcibald i Petronilla (gdje u interijerima nalik na Chrvsler Building likovi sa slika izlaze iz okvira).215Bilo je nevjerojatno da mi Corrierino donosi i pustolovine vojnika Marmittonea (odjevenog toèno kao i moji vojnici iz zemlje Dembelije!) koji bi svaki put, što zbog svoje nesretne sudbine, što zbog gluposti generala s ukrasnim obrubima i s renesansnim brkovima, završio u zatvoru.Taj Marmittone je u sebi imao vrlo malo ratnièkog i fašistièkog. Pa ipak su mu dopustili suživot s drugim prièama koje su pripovijedale, prije epskim negoli grotesknim tonom, o mladim talijanskim herojima koji su se borili kako bi civilizirali Etiopiju (u prièi Posljednji ras Abesinci koji su se opirali najezdi nazivani su "razbojnicima") ili su, kao u Heroju iz Villahermose, podupirali trupe frankista protiv okrutnih republikanaca, sve samih crvenokošuljaša. Naravno da mi ta posljednja prièa nije govorila da, iako su se neki Talijani borili uz falangiste, drugi su se borili na drugoj strani, u Internacionalnim brigadama.Uz zbirku Corrierina, bila je tu i zbirka tjednika Vittorioso i njegovih velikih albuma u boji, od 1940. nadalje. Dakle, kad sam imao oko osam godina sigurno sam težio odraslom štivu, stripovima.I tu je vladala potpuna podvojenost, pa se s divnih zgoda u Zoolandiji, s likovima poput žirafe Giraffone, ribice Apriline i majmunèiæa Jojoa, ili s tragikomiènih pustolovina Pippa, Pertica i Palla, ili Alonza Alonza zvanog Alonzo, uhiæenog zbog kraðe žirafe, prelazilo na proslavu prošlih slavnih djela naše zemlje i na prièe izravno nadahnute ratom u koji je trajao.Najviše su me se dojmile prièe o legionaru Romanu, zbog gotovo inženjerske preciznosti ratnih strojeva, zrakoplova, oklopnih vozila, torpiljerki i podmornica.Izvještivši se preispitivanjem sukoba u djedovim novinama, sad sam nauèio provjeravati datume. Primjerice, pripovijest Prema T.I.A. zapoèinjala je 12. veljaèe 1941. Upravo su u sijeènju Englezi napali Eritreju, a 14. veljaèe æe zauzeti Mogadiš u Somaliji, ali, ukratko, èinilo se da je Etiopija još uvijek èvrsto u našim rukama, pa je bilo opravdano premjestiti heroja (koji se tada borio u Libiji) na istoènu afrièku217bojišnicu. Poslali su ga u tajnu misiju da Vojvodi od Aoste, tada vrhovnom zapovjedniku snaga u istoènoj Africi, odnese povjerljivu poruku, a krenuo je iz sjeverne Afrike, prolazeæi kroz anglo-egipatski Sudan. Èudno, buduæi je postojao radio, a na kraju æe se saznati da poruka zapravo nije bila povjerljiva jer je glasila "Oduprijeti se i pobijediti", kao da Vojvoda od Aoste tamo dangubi. U svakom sluèaju, Roma-no je krenuo sa svojim prijateljima i doživio razne pustolovine s divljim plemenima, engleskim oklopnim vozilima, zraènim borbama i svim onim što je crtaèu omoguæavalo da crta sjajne metalne površine.U brojevima od ožujka, kad su Englezi veæ prodrli duboko u Etiopiju, jedini za kojeg se èinilo da to ne zna bio je Romano, koji se putem zabavljao lovom na antilope. Petoga travnja je218evakuirana Adis Abeba, Talijani su se utvrdili u Gala Sidamu i Amhari, a Vojvoda od Aoste se zabarikadirao u Amba Alagi. Romano je i dalje napredovao ravno kao strijela, dopustivši si èak i da uhvati slona. Vjerojatno su on i njegovi èitatelji mislili da još mora stiæi do Adis Abebe, gdje je meðutim veæ ponovno došao negus, lišen vlasti toèno pet godina ranije. Ipak, istina je daje u broju od 26. travnja hitac iz puške razmrskao Romanov radio, ali to je znak da ga je imao i ranije, pa nije jasno kako ga nisu obavijestili o svim tim dogaðajima.Polovinom svibnja sedam tisuæa vojnika iz Amba Alagija, lišenih hrane i streljiva, predalo se, a s njima je zarobljen i Vojvoda od Aoste. Èitatelji Vittoriosa to nisu morali ne znati, ali to je morao primijetiti barem jadni Vojvoda od Aoste, meðutim 7. lipnja Romano stiže k njemu u Adis Abebu i nalazi ga živahnog i ozarenog optimizmom. I doista, vojvoda èita poruku i potvrðuje: "Naravno, i odupirat æemo se sve dok ne postignemo pobjedu."Jasno je da su slike bile nacrtane mjesecima ranije, ali pred slijedom dogaðaja redakcija Vittoriosa nije imala hrabrosti prekinuti nastavke. Nastavili su misleæi da djeca neæe znati o mnogim kobnim vijestima - a možda je tako i bilo.219Treæa je zbirka bila Topolino, tjednik koji je osim prièa Wal-ta Disneva o Mikiju Mausu i Paški Patku, jednako tako objavljivao i zgode hrabrih Balilla, poput "Mali od podmornice". Ali upravo sam iz nekih godišta Topolina mogao razabrati slijed dogaðaja do kojih je došlo oko 1941., kada su u prosincu Italija i Njemaèka najavile rat Sjedinjenim Amerièkim Državama - otišao sam ponovno provjeriti u djedovim novinama i bilo je upravo tako, naime vjerovao sam da su u odreðenom trenutku Amerikancima dojadile Hitlerove podvale pa su ušli u rat, meðutim ne, Hitler i Mussolini su objavili rat njima, misleæi možda da ih uz pomoæ Japanaca za nekoliko mjeseci mogu uništiti. Buduæi da je oèigledno bilo teško odmah poslati neku skupinu SS ili Crnih košulja da osvoje New York, zapoèelo se ratom


stripovima, veæ od prije nekoliko godina, pa su balloons nestali, a zamijenili su ih natpisi ispod slièice. Zatim su, kao što æu to vidjeti u drugim stripovima, amerièki likovi veæ neko vrijeme polako išèezavali, a zamijenile su ih talijanske imitacije i, najzad, a vjerujem daje to bila posljednja i bolna prepreka koja je trebala pasti, ubijen je Topolino. Iz tjedna u tjedan, bez ikakve najave, nastavljala se ista To-polinova pustolovina, kao da se ništa nije dogodilo, ali glavni je lik sada bio izvjesni Toffolino, ljudski, a ne životinjski lik, s èetiri prsta na svakoj ruci kao i ostale Disneveve antropomorf-ne životinje, a njegovi su se prijatelji zvali Mimma umjesto Minnie i Pippo. Kako li sam tada primio tu propast cijelog jednog svijeta? Možda potpuno mirno, s obzirom da su Amerikanci u trenutku postali zli. Ali, jesam li tada bio svjestan toga da je Topolino Amerikanac? Sigurno sam proživio cijeli niz dramatiènih preokreta i dok sam se uzbuðivao zbog preokreta u prièama koje sam èitao, preokrete u Povijesti koju sam živio smatrao sam obiènima.Nakon Topolina dolazila su neka godišta Avventurosa i tu se sve mijenjalo. Prvi je broj bio od 14. listopada 1934.Sigurno ga nisam ja kupio, jer sam u to doba imao manje od tri godine, a ne bih rekao ni da su mi ga kupili tata i mama, jer njegove prièe nikako nisu bile djeèje, bili su to amerièki stripovi zamišljeni za odrasliju publiku, iako ne u220potpunosti zrelu. Dakle, bili su to primjerci koje sam kasnije ugrabio, razmjenjujuæi ih za druge stripove. Ali sigurno sam nekoliko godina kasnije ja kupio albume velikog formata, vrlo šarenih naslovnica, na kojima su se pojavljivali razni prizori iz zgoda koje su unutra isprièane, kao u najavama "pogledajte uskoro" u kino dvoranama.I taj tjednik i ti albumi sigurno su mi otvorili oèi prema novom svijetu. Poèevši od prve pustolovine, na prvoj stranici prvog broja Avventurosa, naslovljene Uništenje svijeta. Junak je bio Flash Gordon koji je zbog spletke koju je udesio izvjesni doktor Zarkoff, završio na planeti Mango kojom vlada okrutni i nemilosrdni diktator, dijabolièni Ming, azijatskog imena i crta lica. Mongo: kristalni neboderi koji se uzdižu na svemirskim platformama, podmorski gradovi, kraljevstva koja se protežu uzduž drveæa goleme šume i svakojaki likovi, od Ijudi-lavova s bujnim grivama, do ljudi-sokolova i ljudi-vraèeva kraljice Uraze, svi oni odjeveni ležerno sinkretiè-ki, bilo u odore koje podsjeæaju na kinematografski srednji vijek, poput mnogih Robina Hooda, bilo u najprimitivnije oklope i kacige, a ponekad (na dvoru) u odore konjanika ili kopljanika ili draguna iz opereta s poèetka stoljeæa. A svi oni, i dobri i loši, bili su neprikladno opremljeni istovremeno bilo hladnim oružjem ili strelicama, bilo èudesnim puškama sa zrakama koje ubijaju, kao što se i njihova oprema mogla sastojati i od starih bornih kola oboružanih srpovima na bokovima i meðuplanetarnih raketa šiljasta vrha i živih boja, poput autiæa za sudaranje u luna parku.Gordon je bio lijep i plavokos poput arijevska junaka, ali me priroda njegove misije sigurno zapanjila. Koje sam heroje do tada upoznao? Od školskih knjiga do talijanskih stripova, bili su to hrabri ljudi koji se bore za Ducea i na zapovijed èeznu za smræu; u djedovim romanima iz devetnaestoga stoljeæa, ako sam ih u to doba veæ èitao, bilo je odmetnika koji se bore protiv društva, gotovo uvijek iz osobnih probitaka ili iz sklonosti zloæi - osim možda grofa Monte Krista koji se, meðutim, ipak želio osvetiti zbog nepravdi koje je pretrpio on, a ne društvo. Naposljetku, èak i sama tri mušketira koji su bili221na strani dobra i kojima nije nedostajao neki njihov osjeæaj za pravdu, èinili su ono što su èinili zbog osjeæaja pripadnosti skupini, kraljevi ljudi protiv kardinalovih ljudi, zbog neke koristi ili zbog nekog promaknuæa u èin kapetana.Gordon ne, on se borio za slobodu protiv tiranina; možda sam u to doba mislio da je Ming poput užasnog Staljina, crvenog bauka Kremlja, ali u njegovim crtama lica nisam mogao ne prepoznati našeg domaæeg Diktatora, koji je imao neprijepornu moæ nad životom i smræu svojih podanika. DakleB,«.*ta8fe¦sftnssl-S.i ¦ Bk*i*. u o:t«kiT )?>t-xu. Canioslmt 30 msa tamnici som:*!. tsrzssrLA DISTRUZIONE DEL MONDOIIs Flashom Gordonom stekao sam prvi pojam o heroju - naravno da sam to mogao reæi tek proteklih dana, ponovno ga èitajuæi, a ne u ono vrijeme - nekakvog oslobodilaèkog rata koji se vodi negdje u Apsolutnom Drugdje, u kojem na udaljenim galaktikama eksplodiraju utvrðeni asteroidi.Prelistavajuæi ostale albume, u crescendu tajanstvenih plamenova od kojih sam svezak za sveskom sve više gorio, otkrivao sam junake koje mi moje školske knjige nikada nisu spomenule. Cino i Franco istraživali su prašumu, u pravoj simfoniji blijedih boja i svijetlo plavim košuljama Patrole slonovaèe, naravno i zato da obuzdaju nepokorna plemena, ali ponajviše kako bi zaustavili trgovce slonovaèom i robovima koji su iskorištavali kolonijalno stanovništvo (koliko zlih bijelaca protiv dobrih ljudi crne kože!), u uzbudljivu lovu i na trgovce i na nosoroge, u kojem se njihovi karabini ne oglašavaju s bang bang ili naprosto pum pum kao u domaæim stripovima, nego s crack crack, a taj mi se crack na neki naèin sigurno urezao u najtajnije zakutke èeonih režnjeva koje sam pokušavao otvoriti, jer sam te zvukove još æutio kao egzotièno obeæanje, kažiprst koji mi ukazuje na neki drugaèiji svijet. Još jednom su zvukovi, ili još bolje njihova transkripcija više nego slike, imali moæ dozvati mi u sjeæanje postojanje nekog traga koji mi je još


izmicao.Arf arf bang crack blam buzz cai spot ciaf ciaf clamp splash crackle crackle crunch deleng gosh grunt honk honk cai meow mumble pant plop pwutt roaaar dring rumble blomp sbam buizz schranchete slam puff puff slurp smack sob gulp sprank blomp squit swoom bum thump plack clang tomp smash traè uaaaagh vrooom giddap yuk spliff augh zing slap zoom zzzzzz sniff...Zvukovi. Sve sam ih vidio, prelistavajuæi strip za stripom. Još kao mali sam se školovao na flatus vocis. Meðu razlièitim, zvukovima na pamet mi je pao sguisss, a moje se èelo orosilo znojem. Pogledao sam svoje ruke, drhtale su. Zašto? Gdje li sam proèitao taj zvuk? Ili je to možda jedini koji nisam proèitao nego èuo?223* * * Osjetio sam se ugodno susrevši se sa svescima o Fantomu, odmetniku na strani dobra, gotovo homoerotièno zategnutom u crveni priljubljeni triko, lica jedva prekrivena malom crnom maskom koja dopušta da se vidi životinjska bjelina oèiju, ali ne i zjenice, èineæi ga još tajanstvenijim.224

Vjerojatno je doista doveo do ljubavnog ludila lijepu Dianu Palmer koja bi, ponekad kad bi ga uspjela poljubiti, s drhtajem osjetila muskulaturu junaka pod tkaninom pripijena trikoa koji nikada nije skidao (kadikad bi ga, ranjenog hicem iz vatrena oružja, njegovali njegovi divlji pomoænici stavljajuæi mu kirurški povez, ali uvijek iznad tog trikoa, sigurno vodonepropusnog, s obzirom na to daje ostajao pripijen èak i nakon što bi izronio poslije dugog ronjenja u vrelim južnim morima).Ali ti su rijetki poljupci bili èarobni trenuci, jer bi mu Diana na neki naèin izmakla, ili zbog nekog nesporazuma, ili zbog nekog èeznutljivog suparnika, ili zbog drugih hitnih obveza lijepe meðunarodne putnice, a on je nije mogao pratiti i njome se oženiti, onako sputan naslijeðenom prisegom i osuðen na vlastitu misiju: da štiti stanovništvo bengalske prašume od lopovluka indijskih gusara i bijelih pustolova.

Kasnije, ili istodobno sa slièicama ili pjesmama koje su me poduèavale kako pokoriti divlje i okrutne Abesince, naletio sam na junaka koji je s Bandar Pigmejcima živio bratski i s njima se borio protiv zlih kolonijalista - a Guran, vraè Bandara, bio je mnogo obrazovaniji i mudriji od nepoštenih nevaljalaca blijede kože koje je pomogao potuæi, ne kao vjerni Dubat, nego kao punopravni partner i èlan te dobrohotno osvetnièke mafije.Zatim su tu bili drugi junaci koji se i nisu doimali osobito revolucionarnima (ako sam proteklih dana tako mogao zamišljati svoje politièko sazrijevanje), poput maðionièara225Mandrakea, za kojeg se èak èinilo da svog roba Lotara, iako s njim postupa kao s prijateljem, koristi kao tjelesnog èuvara i vjernog slugu. Ali i Mandrake je, koji je zle pobjeðivao snagom magije, a jednim bi pokretom ruke protivnikov pištolj pretvarao u bananu, bio graðanski junak, bez crvene ili crne odore, veæ uvijek besprijekoran u fraku i cilindru. A graðanski je junak bio i Tajni agent X9, u trench coatu, sakou i kravati, koji nije uhodio neprijatelje režima, nego razbojnike i barune lopove, štiteæi porezne obveznike malim i dražesnim džepnim pištoljima, koji bi se ponekad pojavljivali onako vrlo fini èak i u rukama plavokosih, pažljivo našminkanih dama u svilenim haljinama izreza ukrašena perjem.Bio je to drugaèiji svijet koji mi je trebao uništiti jezik za koji se škola trudila kako bi me nauèila ispravno ga koristiti, jer su anglikanizirani prijevodi bili samo približno talijanski (lik u Mandrakeu je govorio: "Ovo je kraljevstvo od Sakija... Ako se ne varam on možda špijunirati nas!" - a na prvom ili jednom od prvih albuma Mandrakea, na ovitku je ime junaka bilo napisano "Mandrache"). Ali zar je to važno? Jasno je da sam u tim albumima punim gramatièkih pogrešaka susretao junake drugaèije od onih koje mi je nudila službena kultura i možda su me te slièice krièavih (ali tako hipnotièkih!) boja navele na razlièito viðenje Dobra i Zla.Bilo je još toga. Odmah pored bila je cijela zbirka Zlatnih albuma s prvim podvizima Mikija Mausa, koji su se dogaðali u gradskoj sredini koja sigurno nije bila moja (ne znam226jesam li u to doba shvaæao je li to neki gradiæ ili velika amerièka metropola). Miki Maus i uodoinstalaterovpomoænik (o, neizrecivi gospodin Cijeviæ!), Miki Maus i lov na blago, Miki Maus i sedam duhova, Miki Maus i Bjelkino blago (evo ga, konaèno jednak milanskom anastatskom pretisku, samo u oker i smeðoj boji), Miki Maus u Legiji stranaca - ne zato što je vojnik ili razbojnik, nego zato što je zbog graðanske dužnosti prihvatio da bude ukljuèen u meðunarodnu špijunsku aferu pa se u Legiji stranaca susretao s užasnim pustolovinama, u kojima su ga progonili nevjerni Grillo Grifi i zlonamjerni Hromi Dabo - Miki Maus, sav treperim od sreæe, iz pustinje živ izaæ neæe...Sudeæi po poražavajuæem stanju mojeg primjerka, najèitaniji od svih bio je Miki Maus novinar: bilo je nezamislivo da


režim dopusti objavljivanje zgode o slobodi tiska, ali vidi se kako državnim cenzorima životinjske prièe nisu izgledale stvarnima i opasnima. Gdje li sam èuo "to ti je tisak, ljepoto moja, i ti tu ništa ne možeš uèiniti"? To je moralo biti kasnije. U svakom sluèaju, Miki Maus uz vrlo oskudna sredstva pokreæe svoje novine Odjeci svijeta - prvi broj izlazi s groznim tiskarskim pogreškama - i neustrašivo nastavlja objavljivati ali the news that'sfit toprint, iako ga bezobzirni gangsteri i potkupljivi politikanti svim sredstvima pokušavaju zaustaviti. Tko mije ikada govorio, do tada, o slobodom tisku sposobnom oduprijeti se svakoj cenzuri?227* * *Neke su se tajne moje djetinje podvojenosti poèele razjašnjavati. Èitao sam školske knjige i stripove i vjerojatno sam na stripovima mukotrpno sagradio graðansku svijest. Zbog toga sam, naravno, saèuvao ove krhotine svoje uništene prošlosti, èak i poslije rata, kada bi mi u ruke došle stranice amerièkih novina (možda su ih donijele amerièke trupe), s nedjeljnim stripovima u boji koji su me upoznali s drugim herojima, poput Lila Abnera ili Dicka Tracvja. Vjerujem da ih se naši predratni izdavaèi nisu usuðivali objavljivati, jer je crtež bio pretjerano modernistièki i podsjeæao je na ono što su nacisti nazivali degeneriranom umjetnošæu.Hoæu li se kasnije, kad postanem stariji i mudriji, na poticaj Dicka Traèeva približiti Picassu?Sigurno ne na poticaj ondašnjih stripova, s izuzetkom Gordona. Reprodukcije su, možda izravno preuzimane iz amerièkih izdanja i bez plaæanja prava, bile loše otisnute, èesto nejasnog crteža i sumnjivih boja. Da i ne govorim o drugim stranicama nakon zabrane uvoza s neprijateljskih obala, kad se Fantom pojavio u zelenom trikou i s drugim osobnim karakteristikama, kao loša imitacija nekog domaæeg crtaèa. A da i ne spominjem autarkiène junake koje su vjerojatno smislili kao opreku panteonu iz Avventurosa, vrlo vješto nacrtane, iako sve u svemu simpatiène, poput golemog Dicka Fulminea, istaknute musolinijevske brade, koji bi šakama uništavao razbojnike koji naravno nisu bili arijevska podrijetla, poput Crnca Zamba, Južnoamerikanca Barreire, a kasnije mefistofeliziranog Mandrakea, zlog i zloèinaèkog Flattaviona, èije ime podsjeæa na prokletu iako neodreðenu rasu, koji frak amerièkog maðionièara zamjenjuje otrcanim šeširom i kabanicom kakve seljaci nose nakon rada u polju. "Naprijed, golubiæi moji, priðite samo," vikao228bi Fulmine svojim neprijateljima u izgužvanim jaknama i s kaèketima, pa udri po njima osvetnièkim šakama. "Pa ovo je demon," govorili su odmetnici, sve dok se u mraku ne bi pojavio èetvrti Fulmineov zakleti neprijatelj, Bijela maska, koji bi ga drvenim batom ili vreæom pijeska udario u potiljak, a Fulmine bi se srušio govoreæi "Kvra...!" Ali nakratko, jer bi se, iako sapet lancem u nekoj samici u kojoj voda prijeteæi raste, jednim trzajem mišiæa oslobodio spona i odmah zatim uhvatio i isporuèio naèelniku (èovjeèuljku okrugle glave èiji je monobrk više nalikovao brku nekog bankara nego Hitle-rovom) cijelu bandu propisno zapakiranu.Voda koja se diže u samici sigurno je bila topos u stripovima svih zemalja. Osjetio sam kao neku žeravicu na prsima, a u ruke sam uzeo strip Juventus Pikova petica - Posljednja epizoda Stjegonoše smrti. Èovjek u jahaæem odijelu, s cilindriènom crvenom maskom koja mu prekriva cijelu glavu i širi se u veliki grimizni ogrtaè, raskreèenih nogu, ruku podignutih uvis, udova lancima prikovanih za zidove kripte, a netko je odèepio žilu podzemne vode koja ga postupno treba potopiti.* * *229Ali dodaci tih stripova sadržavali su druge, još zanimljivije prièe u nastavcima. Jedna se zvala U kineskim morima, a glavni su likovi bili Gianni Martini i njegov brat Mino. Vjerojatno mi se èinilo èudnim da dva mlada talijanska junaka doživljavaju pustolovine u podruèju gdje nismo imali kolonija, meðu istoènjaèkim gusarima, nitkovima egzotiènih imena, prelijepim ženama još egzotiènijih imena poput Dru-sille i Burme. Ali svakako sam primijetio razlièitu kvalitetu crteža. Meðu malobrojnim amerièkim stripovima, možda pribavljenima '45. od vojnika, kasnije sam vidio da se ta prièa u stvari zove Terry and the Pirates. Talijanski je strip bio iz godine 1939., pa je dakle još iz tog doba nametnuta talijanizacija stranih prièa. Uostalom, u svojoj maloj zbirci inozemnog materijala primijetio sam da su tih godina Francuzi Flasha Gordona preveli kao Guya rEclaira.Više se nisam mogao odvojiti od tih naslovnica i od tih slièica. Kao da si na nekom partvju i imaš dojam da sve prepoznaješ, æutiš onaj deja uu osjeæaj za svaku osobu koju susretneš, ali ne možeš reæi ni kada si je sreo ni tko je ona - a u iskušenju si da svakog trena uzvikneš kako si stari moj, pružajuæi i odmah zatim povlaèeæi ruku iz straha da ne napraviš neku glupost.Neugodno je ponovno posjeæivati svijet u kojem se zatek-neš prvi put: kao da si povratnik u neèiju tuðu kuæu.c Nisam èitao nekim slijedom, ni prema datumima, niti prema serijama i likovima. Preskakao sam, vraæao se natrag, s230


junaka iz Corrierina prelazio na junake Walta Disneva, dogaðalo mi se da usporeðujem patriotske prièe s Mandrakeovim dogodovštinama u borbi protiv Cobre. I upravo vraæajuæi se na Corrierino, na prièu o posljednjem rasu, gdje se junak, fašistièki omladinac Mario, suprotstavlja rasu Aituu, ugledao sam slièicu od koje mije srce zastalo i osjetio sam nešto vrlo nalik erekciji - ili bolje reæi nešto blaže, što bi se trebalo dogoditi onome koga je zadesila impotentia coeundi. Mario bježi rasu Aituu odvodeæi sa sobom Gemmy, bjelkinju, rasovu ženu ili priležnicu, koja je veæ shvatila daje buduænost Abe-sinije u izbaviteljskim i civilizatorskim rukama Crnih košulja. Aitu, bijesan zbog izdaje zle žene (koja je meðutim u konaèni-ci postala dobra i kreposna) izda naredbu da se spali kuæa u kojoj se skriva dvoje bjegunaca. Mario i Gemmy uspiju se popeti na krov i tu Mario primijeti golemu euforbiju. "Gemmy," kaže on, "uhvatite se za mene i zatvorite oèi!"Nezamislivo je da bi Mario mogao imati neèasne namjere, osobito u takvom trenutku. A Gemmy je, kao i sve junakinje iz stripova, bila odjevena u mekanu tuniku, svojevrsni peplos, žensku gornju halju koja otkriva ramena, ruke i dio grudi. Kao što su to prikazivale èetiri slièice posveæene bijegu i opasnom skoku, peplosi se, zna se, osobito ako su svileni, podignu najprije na gležnju, zatim na listu, a ako se žena u strahu èvrsto uhvati za vrat fašistièkog omladinca, takav zagrljaj ne može drugo nego postati grèevit, a njen se obraz, zacijelo namirisan, priljubljuje uz njegov oznojeni vrat. Tako se na èetvrtoj slièici, dok se Mario hvata za granu euforbije, zaokupljen jedino time da ne padne neprijatelju u ruke, Gemmy, sad veæ sigurna, opušta i kao da suknja ima prorez, lijeva joj je noga ispružena i veæ obnažena sve do koljena, otkrivajuæi lijepi list, oplemenjen i izdužen šiljastom potpeticom, dok se od desne noge vidi samo gležanj - ali buduæi da je noga bila koketno podignuta pod pravim kutom prema izazovnom bedru, haljina se (možda zbog vrelog vjetra s etiopskih amba) vlažno priljubljivala uz tijelo, tako da se jasno uoèavala zaob-ljenost stražnjice i modeliranost cijele noge. Nemoguæe je da crtaè nije bio svjestan erotskog efekta koji stvara i sigurno se231oslanjao na razlièite filmske uzore ili baš na Gordonove žene, uvijek obavijene tijesno pripijenim haljinama ukrašenima dragim kamenjem.Nisam mogao reæi je li to bila najuzbudljivija slika koju sam ikada vidio, ali je sigurno (ako je datum Corrierina biok!on vt siesta ch& • "oce&uEcae,ML O LA A\Oi2.TL - SS POSTfi. IMT6^ !_IG&-iTe MOMCI PEMSE OESTE OU6. VOUTS/»Ušir-23220. prosinca 1936.) bila prva. Niti mogu zakljuèiti jesam li sa èetiri godine veæ iskusio fizièku reakciju, rumenilo, uzdah divljenja, ali je sigurno ta slika za mene bila prvo otkriæe vjeènog ženskog, tako da sam se pitao jesam li nakon toga još uvijek mogao staviti glavu na majèine grudi s istom neduž-nošæu kao prije.Noga koja izviruje iz dugaèke i mekane, gotovo prozirne haljine i istièe obline tijela. Ako je to bila iskonska slika, je li ostavila traga?Poèeo sam nanovo prolaziti stranicama i stranicama koje sam veæ pregledao, oèima sam tražio i najsitnije razderotine na svim rubovima, blijede otiske oznojenih prstiju, zgužvo-tine, uši na gornjim uglovima listova, blago ostrugane površine po kojima kao da su prsti prešli više puta.A pronašao sam i cijeli niz razgliæenih nogu koje proviruju iz proreza mnogih ženskih haljina: proreze ima odjeæa žena na Mongu, i Dale Arden i Mingove kæeri Aure, i odali-ski koje uveseljavaju carske zabave, prorez imaju i raskošni negližei gospoða na koje je nailazio Tajni agent X9, prorez imaju tunike opakih djevojaka iz Zraène bande koju je Fantom kasnije razbio, nasluæivao se prorez na crnoj veèernjoj haljini zavodljive Dragon Lady iz Terry i pirati... Sigurno sam sanjario o tim putenim ženama, dok su žene u talijanskim èasopisima pokazivale noge lišene tajni, od suknje koja seže do koljena do golemih peta od pluta. Ali noge, ali noge... Koje li su to noge koje su mi probudile prve porive, jesu li to bile noge lijepih kitnièarskih pomoænica i domaæih ljepotica na biciklima, ili noge žena s drugih planeta i udaljenih mega-lopolisa? Bilo je oèigledno da su me sigurno više privlaèile nedokuèive ljepotice nego ljepota djevojke ili zrele gospoðe iz susjedstva. Ali tko bi to uopæe mogao reæi?Ako sam i maštao o ženi iz najbližeg susjedstva ili o djevojèicama koje su se igrale u parkiæu u blizini kuæe, to je ostala moja tajna, o kojoj izdavaèka industrija nije primila ni objavila vijest.* * *233Kad sam završio s hrpom stripova, izvukao sam niz pojedinih brojeva ženskog èasopisa Novella koji je sigurno èitala moja majka. Dugaèke ljubavne prièe, poneka profinjena ilustracija vitkih žena i gospode britanskog profila, fotografije glumica i glumaca. I sve to u tisuæu nijansi smeðe boje, a smeða su bila èak i slova tekstova. Naslovnice su bile galerija ljepotica iz tog vremena, ovjekovjeèenih u izuzetno krupnom planu, a kad sam ugledao jednu od njih, srce mi


se brzo stis-nulo, kao da ga je liznuo platneni jezièak. Nisam se mogao oduprijeti porivu da se nagnem nad tim licem i da svoje usne položim na njezine. Nisam oæutio nikakav fizièki osjet, ali baš sam to kriomice uèinio 1939., sa sedam godina, kad sam veæ sigurno bio žrtvom nekih nemira. Je li to lice nalikovalo Si-billi? Paoli? Vanni, dami s hermelinom, ili drugima èija mije imena Gianni s podsmjehom spomenuo, Cavassi, amerièkoj knjižarici na Salonu knjige u Londonu, Silvani, ili lijepoj Nizo-zemèici zbog koje sam tri puta odlazio u Amsterdam?M&KttBl-• y »?„s; ' -I234Možda nije nijednoj. Zacijelo sam stvorio, uz pomoæ mnogih slika koje su me oèarale, svoj idealni lik i kad bih pred sobom imao lica svih žena koje sam volio, mogao bih iz njih izvuæi arhetipski profil, nikada dostignuti Ideal za kojim sam težio cijeloga života. Je li bilo kakve sliènosti izmeðu Vanninog i Sibillinog lica? Možda više nego što se èinilo na prvi pogled, možda vragolasti nabor smiješka, naèin na koji pokazuju zube kad se smiju, kretnja kojom ureðuju kosu. Bio bi dovoljan i jednostavan pomak ruke...Žena koju sam upravo poljubio na slici bila je drugaèijeg kova. Da sam je susreo tog trenutka, ne bih je udostojio ni pogleda. Bila je rijeè o fotografiji, a fotografije se uvijek doimaju vezanima za neki trenutak, nemaju platonsku lakoæu crteža što ti daje moguænost nagaðanja. Ljubeæi je nisam poljubio sliku predmeta ljubavi, nego drskost spola, napadnost usana obilježenih upadljivom šminkom. To nije bio treperav i èeznutljiv poljubac, bio je to primitivan naèin priznavanja postojanja puti. Vjerojatno sam tu epizodu odmah zaboravio, kao nešto mraèno i zabranjeno, dok mi se Abesinka Gemmy èinila uzbudljivim ali ljubaznim likom, ljupkom dalekom princezom, samo za gledanje, ali ne i za pipanje.Pa kako sam onda saèuvao te majèine èasopise? Vjerojatno sam se u poodmakloj adolescenciji, možda veæ kao uèenik srednje škole, kad sam se vratio u Solaru pozabavio obnavljanjem onoga što mi se veæ tada èinilo dalekom prošlošæu, pa sam praskozorja svoje mladosti posvetio ponavljanju izgubljenih koraka djetinjstva. Veæ sam bio osuðen na nadoknaðivanje sjeæanja, samo što je tada to bila igra i imao sam na raspolaganju sve svoje madeleines, a sada je to, meðutim, bio oèajnièki izazov.U kapelici sam ipak nešto shvatio o svom otkriæu puti i o naèinu na koji nas i oslobaða i podjarmljuje. No dobro, to je ipak bio naèin da se izbjegne robovanju povorkama u odorama i bespolnom carstvu Anðela èuvara.Je li to bilo sve? Osim, primjerice, božiènih jaslica na ta-235vanu, još mi ništa nije govorilo o mojim vjerskim osjeæajima, a èinilo mi se nemoguæim da ih dijete ne gaji, iako odgajano u laièkoj obitelji. I nisam otkrio baš ništa što bi me odvelo do onoga što se dogaðalo od 1943. nadalje. Moguæe da je to bilo upravo izmeðu 1943. i 1945., nakon što je kapelica bila zazidana, kad sam odluèio tamo sakriti najintimnija svjedoèanstva djetinjstva koje se veæ nejasno rasplinjavalo u krhkosti sjeæanja: poèinjao sam postajati muškarcem, u odraslu dob sam ulazio upravo u vrtlogu najcrnjih godina, pa sam u kripti odluèio saèuvati prošlost kojoj sam odluèio posvetiti nostalgiju odrasla èovjeka., Meðu mnogim stripovima o Èinu i Francu konaèno mi je u ruke došlo nešto zbog èega sam osjetio da sam na pragu konaènog otkriæa. Strip je imao višebojnu naslovnicu, a zvao se Tajanstveni plamen kraljice Loane. Tu se nalazilo objašnjenje tajanstvenih plamenova koji su me uznemirili nakon buðenja, pa je putovanje u Solaru konaèno dobilo neki smisao. Otvorio sam strip i naletio na najblesaviju prièu koju je ljudski um ikada mogao smisliti. Bila je to vrlo nesuvisla prièa koja je propuštala vodu na sve strane, zgode su se ponavljale, ljudi su se napreèac zaljubljivali bez ikakva razloga, a Cino i Franco su kraljicom Loanom bili pomalo oèarani, a pomalo su je smatrali zlokobnim stvorenjem.236Cino i Franco s dvojicom prijatelja, u središtu Afrike, zateknu se u tajanstvenom kraljevstvu u kojem jednako tako tajanstvena kraljica èuva vrlo tajanstveni plamen koji daruje dug život ili èak besmrtnost, buduæi da Loana, uvijek prekrasna, vlada divljim plemenom veæ dvije tisuæe godina.U odreðenom je trenutku na scenu ušla Loana, a nije bila ni privlaèna ni uznemirujuæa: prije me podsjeæala na neke parodije iz nekadašnjeg varijetea koje sam nedavno gledao na televiziji. Što se ostatka prièe tièe, sve dok se zbog ljubavne boli nije bacila u bezdan, Loana je, besmisleno zagonetna, tumarala amo-tamo tim vrlo šeprtljavim zbivanjima bez imalo privlaènosti i psihologije. Samo se željela udati za nekog Èinova i Francova prijatelja koji je nalikovao (kao jaje jajetu) princu kojeg je voljela prije dvije tisuæe godina i kojeg je dala ubiti, a zatim okameniti, jer je odbio njene dražesti. Nejasno je zašto bi Loani trebao moderni dvojnik (a osim toga, ni on je ne želi, jer se na prvi pogled zaljubio u njenu sestru), buduæi daje svojim tajanstvenim plamenom mogla vratiti život mumificiranom ljubavniku.Uz ostalo, kao što sam to veæ bio vidio u drugim stripovima, ni fatalne žene ni sotonski muškarci (poput Minga s Dale


Arden) nisu nikada željeli posjedovati, silovati, zatoèiti u svom haremu, tjelesno se sjediniti s predmetom svoje uspaljenosti. Uvijek su se s njima željeli vjenèati. Protestantsko licemjerje amerièkih izvornika ili pretjerana èednost koju je talijanskim prevoditeljima nametnula katolièka vlast zaokupljena demografskom bitkom?Da se vratimo na Loanu; slijedile su razne završne katastrofe, tajanstveni se plamen zauvijek gasi, pa zbogom besmrtnosti za naše glavne junake, a nije ni vrijedilo truda da toliko vuku noge kako bi stigli èak dotle, kad na kraju izgleda da im i nije bilo toliko stalo da doðu do tog plamena, a zapoèeli su cijeli taj urnebes kako bi ga pronašli, ali možda više nije bilo stranica na raspolaganju, strip je trebalo nekako završiti, a autori se više nisu snalazili kako i zašto su ga uopæe zapoèeli.Ukratko, vrlo glupa prièa. Ali oèigledno mi se dogodilo237kao i s gospodinom Pipinom. Kao mali proèitaš neku prièu, zatim ona u tvom sjeæanju naraste, preoblikuješ je i uzdižeš, pa zatim sasvim suhoparnu zgodu pretvaraš u mit. Zapravo, ono što je oèigledno potaknulo moje uspavano sjeæanje nije bila prièa sama po sebi, nego njen naslov. Oèarao me izraz tajanstveni plamen, da i ne govorim o Loaninu milozvuènu imenu, iako je u stvarnosti bila mala hirovita umišljenica preodjevena u bajaderu. Proživio sam sve godine svog djetinjstva - a možda i kasnije - njegujuæi ne sliku nego zvuk. Zaboravivši onu "povijesnu" Loanu, nastavio sam slijediti usmenu auru drugih tajanstvenih plamenova. I mnogo godina kasnije, narušena sjeæanja, obnovio sam ime plamena ne bih li definirao odsjaj zaboravljenih užitaka.Magla je, kao i uvijek, još bila u meni, samo povremeno provrtana odjecima jednog naslova.Gurajuæi nasumce ruke ovdje i ondje, izvukao sam album duguljasta formata uvezan u tkaninu. Èim sam ga otvorio shvatio sam daje rijeè o zbirci maraka. Zacijelo mojoj, jer je na poèetku nosila moje ime i datum kad sam ih vjerojatno poèeo sakupljati, 1943. Album je bio gotovo profesionalne izrade, s listovima koji su se mogli vaditi, a bio je organiziran po zemljama, abecednim redom. Marke su bile uèvršæene preklopcem ali su neke, marke talijanskih pošta iz tih godina, s kojima sam možda zapoèeo svoje falatelistiè-ko doba, nalazeæi ih na omotnicama ili razglednicama, bile zadebljale, pozadina im je bila hrapava, neèim obložena. Zakljuèio sam da sam ih u poèetku lijepio u neku bilježnicu koristeæi gumirabiku. Kasnije sam oèito nauèio kako se to radi, pa sam pokušao spasiti tu koncepciju zbirke uranjajuæi listove bilježnice u vodu, marke su se odlijepile, ali su zadržale neizbrisive znakove mog neznanja.> Da sam kasnije nauèio kako se to radi vidjelo se iz knjige koja je bila ispod albuma, kopija Kataloga Yverta i Telliera iz 1935. Vjerojatno je bila dijelom djedove krame. Naravno daje za ozbiljnog kolekcionara iz 1943. taj katalog veæ bio zastario, no menije oèigledno bio dragocjen, ali ne zato što238sam iz njega saznavao nove cijene i posljednja izdanja, nego metodu i naèin katalogiziranja.Gdje sam nabavljao marke tih godina? Je li mi ih davao djed ili su se u duæanu mogle kupiti omotnice sa sortiranim komadima, kao što je to još i danas sluèaj na štandovima izmeðu Via Armorari i Cordusio u Milanu? Vjerojatno je da sam sav svoj bijedni kapital uložio kod nekog trgovca papirom u gradu, koji je prodavao upravo neiskusnim kolekcionarima, pa su dakle oni primjerci koji su meni izgledali kao iz bajke zapravo bili obiène marke iz optjecaja. Ili je možda tih ratnih godina, buduæi da su sve meðunarodne razmjene bile blokirane - a u odreðenom trenutku i one domaæe - na tržištu bio u optjecaju vrijedan materijal po niskoj cijeni, jer ga je prodavao neki umirovljenik kako bi mogao kupiti maslac, kokoš ili par cipela.Za mene je taj album sigurno bio, prije nego li predmet od vrijednosti, stjecište slika iz sna. Plameni žar bi me obuhvaæao pri pogledu na svaki lik. Ma kakvi stari atlasi. Nad tim sam albumom zamišljao plava mora uokvirena grimizom Deutsch-Ostafrike, u spletu linija kao na arapskom tepihu na tamnozelenoj podlozi vidio sam kuæe u Bagdadu, na tam-noplavom polju uokvirenom ružièastim divio sam se profilu Ðure V. gospodara Bermuda, u tonovima peèene cigle mnome je zagospodarilo bradato lice paše ili sultana ili radže države Bijawar, možda jednog od Salgarijevih indijskih prinèeva, a salgarijanski su odjeci sigurno obogatili i mali pravokutnik boje zelena graška na kojem je pisalo Labuan Colonv, možda sam èitao daje zapoèeo rat za Gdansk dok sam rukovao markom boje vina s peèatom Danzig, na marki države Indore èitao sam five rupies, maštao o èudnim domorodaèkim piro-gama koje su se isticale na podlozi boje šeboja jednog dijela Britanskih Salamunskih otoka. Brbljao sam nad krajolikom Guatemale, nad nosorogom iz Liberije, nad nekim drugim domorodaèkim plovilom koje je dominiralo na velikoj marki Papue (što je manja država, veæa je marka, upravo sam to nauèio) i pitao se gdje li su Saargebiet ili Swaziland.239Putovao sam širokim svijetom samo posredstvom marke, onih godina kad smo bili kao ograðeni nesavladivim preprekama, stiješnjeni izmeðu dviju sukobljenih vojski. Èak su i željeznièke veze bile prekinute, iz Solare do grada se možda moglo stiæi samo biciklom, a ja sam prelijetao iz Vatikana u Portoriko, iz Kine u Andoru.Posljednja me tahikardija obuzela pred dvjema markama otoèja Fidži. Nisu bile ni ljepše ni ružnije od drugih. Jedna je


prikazivala domoroca, na drugoj je bila karta otoèja Fiji (kako li sam to izgovarao?) Možda su me te marke koštale dugih i napornih razmjena pa sam ih volio više od drugih, možda me zadivila preciznost zemljopisne mape koja mi je govorila o otocima s blagom, možda sam tek na tim malim pravokutnicima nauèio ime tih teritorija koje nikad nisam èuo. Èini mi se daje Paola rekla kako sam si utuvio u glavu da jednom želim otiæi na Fidži, pregledavao sam prospekte putnièkih agencija, ali sam to stalno odgaðao, jer je trebalo otiæi na drugu stranu kugle zemaljske, a iæi tamo na manje od mjesec dana nije imalo smisla.I dalje sam zurio u te dvije marke i spontano mi je došlo da zapjevam pjesmu koju sam slušao nekoliko dana ranije Tamo gore na Copacabani. A s pjesmom mi se vratilo i Pi-pettovo ime. Stoje povezivalo marke s pjesmom, a pjesmu s imenom, samo imenom, Pipetto?Tajna Solare bila je u tome što sam se svakim korakom približavao rubu otkriæa, a zastao bih na rubu litice nevidljivog klanca u magli. Poput Vallonea, pomislio sam. Ali što je to Vallone?24112. SADA DOLAZI ONO NAJBOLJEPitao sam Amaliju zna li štogod o nekom Valloneu. "Naravno da znam," odgovorila je, "Vallone, eh... Samo se nadam da vam nije palo na pamet iæ' tamo, jer je veæ bilo opasno kad ste bili mali, al' sad kad s dopuštenjem i niste više djeèaèiæ, završit æe tako da æete se ubit'. Paz'te, jer æu ja nazvat' gospoðu Paolu, da znate."Razuvjerio sam je. Samo sam htio znati što je to."Vallone? Dovoljno je da pogledate s prozora svoje sobice i u daljini se vidi vrh brežuljka na kojem se uzdiže San Mar-tino, gradiæ, ma kakav gradiæ, seoce s najviše stotinu ljudi, sve gadni neki ljudi ako baš 'oæete znat', a zvonik im je viši neg' je selo široko, jer stalno prièaju da tamo imaju tijelo Blaženog Antonina, koji izgleda k'o rogaè s licem crnim k'o suha kravlja balega, izvin'te na toj r'jeèi, a ispod halje strše prsti što izgledaju k'o suharci i moj je jadni æaæa priè'o da su prije sto godina izvukli iz zemlje nekog "ko je veæ zaudarao, stavili na njega *ko zna kakvu svinjariju i metnuli ga pod staklo ne bi 1' štogod zaradli od 'odoèasnika, a onda ionako niTco ne ide tamo, a ljude baš briga za Blaženog Antonina koji nije ni neki svetac iz ovi' krajeva, nego su ga izabrali u kalendaru stavljajuæ' prst tamo di se otvorio.""A Vallone?""Vallone je to što se u San Martino stiže samo putom koji se stalno penje, pa je sad to i s autom vel'ka muka. Nije to put k'o u nas pa da pristojno vijuga oko brežuljka i malo-242pomalo stiže gore. Da bar je! Ne, ide gore sasvim ravno il' skoro ravno i zato je tak'a muka. A znate 1' zašto tako ide? Zato što na toj strani di se put penje, brijeg San Martino ima drveæa i poneki vinograd pa su morali stavit' pojaèanja da bi ih mogli iæ' obraðivat', a da ne kliznu nizbrdo stražnjicom po zemlji, a na svim drugim dijelovima brijeg se spušta strmo k'o provalija, sve samo trnje i žbunje i kamenje, nema se di nogu stavit', i to je Vallone, di su se neki i ubili jer su riskirali i ne znajuæ' kakva je to strašna beštija. Još kako-tako ljeti, al' kad doðe magla, bolje ti je uzet' konop i odma' se objesit' na gredu na tavanu neg' iæ' po Valloneu, jer se tako barem prije ubiješ. Ako imaš hrabrosti pa odeš gore, e tu te doèekaju coprnice."Bilo je to treæi put da mi Amalia govori o vješticama, ali na svako pitanje kao da je pokušavala izbjeæi odgovor, a nisam shvaæao je li to zbog strahopoštovanja ili zato što na kraju krajeva ni ona sama nije znala tko su. Mora da su to bile vještice koje su nalikovale usamljenim babuskarama, ali kad se spuštala noæ okupljale su se u najstrmijim vinogradima i na prokletim mjestima kakvo je Vallone, kako bi obavile neke èarolije s crnim maèkama, kozama ili otrovnicama. Opake kao otrov, zabavljale su se bacanjem uroka na one koji bi im se suprotstavili i upropaštavale njihove ljetine."Jednom se jedna pretvorila u maèku i ušla je u neku ovdašnju kuæu odnoseæ' d'jete. Tako je jedan susjed, koji se boj'o i za svoje d'jete, provodio noæi uz kolijevku sa sjekirom, pa kad je maèka ušla, jednim joj je udarcem otkinuo šapu. Zatim mu sine pogana mis'o i odlazi kod starice koja je stanovala nedaleko i vidio je da joj iz rukava ne viri šaka i pit'o ju je kako to, a ova se poèela izmotavat' da se režuæ' korov ozlijedila srpom, onda je on rek'o da ja to malo vidim, a ona nije imala ruku. Ona je bila ta maèka, pa su je tako oni iz sela uhvatili i spalili.""Je li to istina?""Istina il' ne, tako mije prièala moja baka, iako se taj put moj djed vratio kuæi vièuæ' coprnice coprnice, jer se vraæ'o243iz gostionice s kišobranom preko ramena, a svaki bi ga èas nelco uhvatio za dršku i ne bi ga pušt'o iæ' napr'jed, al' je moja baka rekla šut' nesreæo jer drugo i nisi, nacucl'o si se k'o èep pa si tetur'o s kraja na kraj puta i sam si gur'o dršku meðu grane drveæa, ma kakve coprnice su te spopale, pa udri po njemu. Ja ne znam jesu 1' sve te prièe istinite, al'je nekoæ u San Martinu bio neki sveæenik koji je nešto petlj'o s duhovima, jer je bio mason k'o i svi sveæenici a u


coprnice se dobro razumio, al' ako si dao milodar crkvi skinuo bi ti uroke i bio si miran godinu dana. Godinu dana, e da, a onda novi milodar."Ali problem Vallonea, objasnila je Amalia, bio je taj što sam se, kad sam imao dvanaest ili trinaest godina, tamo penjao s družinom nitkova poput mene koji su bili u ratu s onima iz San Martina, a htjeli su ih iznenaditi uspinjuæi se s te strane. Da me ona vidjela da idem tuda, na ramenima bi me donijela kuæi, ali ja sam bio poput bjelouške i nitko nikada nije znao u koju sam se rupu sakrio.Vjerojatno mi je zbog toga, dok sam razmišljao o rubu i ponoru, na pamet pao Vallone. I u ovom sluèaju samo jedna rijeè. Do sredine jutra više nisam razmišljao o Valloneu. Iz mjesta su telefonirali da je za mene stigla preporuèena pošiljka. Sišao sam po nju. Paket je stigao iz studija, a bili su to probni otisci kataloga. Iskoristio sam priliku da svratim kod ljekarnika: tlak mi se ponovno popeo na stotinu sedamdeset. To je zbog uzbuðenja u kapelici. Odluèio sam dan provesti mirno, a špalte su bile dobra prilika za to. Meðutim, upravo su mi te špalte mogle podiæi tlak na stotinu osamdeset, a možda su u tome i uspjele.• Nebo je bilo zastrto oblacima i u vrtu je bilo ugodno. Opružen i udobno smješten, zapoèeo sam ih pregledavati. Stranice još nisu bile prelomljene, ali su tekstovi bili besprijekorni. Na jesenjem otvorenju sezone predstavljamo se dobrom ponudom vrijednih knjiga. Izvrsno, Sibillo!Upravo sam htio preskoèiti prividno bezazleno izdanje244Shakespeareovih djela, kad sam se zaustavio na naslovu: Mr. William Shakespeares Comedies, Histories, & Tragedies. Published according to the True Original Copies. Samo što me nije zadesio srèani udar. Ispod Bardova portreta, izdavaè i datum: "London, Printed by Isaak Iaggard and Ed. Blo-unt. 1623". Provjerio sam kolacioniranje i mjere (toèno 43,2 puta 22,6 centimetara, bile su to vrlo široke margine) kao gromom ošinut i munjom pogoðen, sakkaroa, pa to je izgubljeni infolioiz 1623.!Svaki antikvar, a vjerujem i svaki kolekcionar, povremeno mašta o devedesetogodišnjoj starièici. Starièica s jednom nogom u grobu, nema ni lire da si kupi lijek, i doðe ti reæi da želi prodati knjige svoga pradjeda koje su joj ostale u podrumu. Odeš pogledati, tek toliko da se uvjeriš, ima tu desetak bezvrijednih svezaka, zatim iznenada opaziš veliki loše uvezani in falio, s koricama od vrlo izlizanog pergamenta, ovici su nestali, spojevi samo što se nisu raspali, uglove su izgrizli miševi i mnogo je mrlja. U oèi ti udaraju dvije kolone ispisane goticom, prebrojiš redove, ima ih èetrdeset i dva, žurno pogledaš kolofon... To je Gutenbergova Biblija s 42 reda, prva knjiga ikad otisnuta na svijetu. Posljednji primjerak koji je još kružio tržištem (drugi su veæ izloženi pogledima u slavnim bibliotekama) nedavno je na dražbi potukao rekord od tko zna koliko milijardi, a kupili su ga japanski bankari, mislim, koji su ga odmah zakljuèali u sef. Novi primjerak, u slobodnom optjecaju, ne bi ni imao cijenu. Možeš zatražiti za njega koliko god želiš, fantastilijun milijarda.Gledaš tu starièicu i shvatiš kako bi, ako joj kažeš deset milijuna, veæ bila sretna, ali te grize savjest: ponudiš joj sto, dvjesto milijuna, s kojima æe se moæi pokrpati još ono malo godina koliko joj je preostalo života. A zatim naravno, kad stigneš kuæi drhtavih ruku, više ne znaš što bi uèinio. Da bi prodao knjigu trebao bi pokrenuti velike aukcijske kuæe koje bi ti progutale tko zna koliki komad plijena, a druga bi polovica otišla na poreze, kad bije htio zadržati za sebe, ne bije mogao pokazati nikome, jer da se proširi glas, na vratima kuæe bi ti se pojavili lopovi iz pola svijeta, a i koje bi to zadovoljstvo245bilo imati tako izvanrednu stvar, a da drugi kolekcionari ne pozelene od zavisti? Zaboravi na osiguranje, onesvijestio bi se od cijene. Što trebaš uèiniti? Dati je na èuvanje Opæini koja æe je staviti u oklopljenu vitrinu, recimo, u dvoranu dvorca Sforzesco, s èetiri naoružane gorile koje æe nad njom bdjeti danju i noæu. Tako bi svoju knjigu mogao razgledavati samo usred gomile danguba koji izbliza, žele vidjeti najrjeðu stvar na svijetu, A što ti radiš, laktom gurneš najbližeg sebi i kažeš mu daje knjiga tvoja? Je li to vrijedno truda?I tada pomisliš, ne na Gutenberga, nego na Shakespeareov in folio. Možda vrijedi koju milijardu manje, ali je poznat samo kolekcionarima, bit æe lakše i prodati ga i zadržati ga. Shakespeareov in folio: san broj dva svakog bibliofila.Na koliko ga je procijenila Sibilla? Zabezeknuo sam se: milijun, kao za bilo koju knjižurinu? Zar je moguæe da nije bila svjesna što ima u rukama? I kad je uopæe dospio u studio, zašto mi ništa nije rekla? Otpustit æu je, otpustit æu je, mrmljao sam ljutit.Nazvao sam je i upitao shvaæa li stoje stavka 85. kataloga. Èinilo se kao da se snebiva od èuda, to je nešto iz sedamnaestoga stoljeæa, nije èak ni osobito lijepa na izgled, štoviše vrlo je zadovoljna što ju je veæ prodala, baš nakon što mi je poslala probne otiske kataloga, uz samo dvadeset tisuæa lira popusta, pa je sad veæ mora maknuti iz kataloga, jer èak nije bila od onih knjiga koje ipak ostaviš u katalogu i ispod njih napišeš "prodano", tek toliko da pokažeš kako imaš dobrih stvari. Samo stoje nisam živu progutao, kad se poèela smijati i rekla mi da se zbog tlaka ne smijem


uzrujavati.Bila je to samo šala. Uvrstila je tu stranicu da vidi èitam li pozorno probne otiske i je li moje uèeno pamæenje još uvijek u dobrom stanju. Smijala se vragoljasto, ponosna na svoju šalu - koja je meðu ostalim, ponavljala neke slavne sprdnje koje koristimo mi fanatici, a postoje i katalozi koji su i sami ušli u antikvarijat upravo zato što su nudili neku nemoguæu ili nepostojeæu knjigu, pa bi na to nasjeli èak i struènjaci.Djeèja posla, još sam rekao, ali sad sam se veæ poèeo smirivati. "Platit æeš mi to. Ali ostatak stranica je savršen,246ne trebam ti ih ni slati, nemam nikakvih ispravaka. Možemo nastaviti, hvala."Opustio sam se: ljudi ne misle na to, ali nekome poput mene, u stanju u kojem jesam, èak i nedužna šala mogla bi izazvati konaèni udar.Dok sam završavao telefonski razgovor sa Sibillom nebo je postalo olovno: nadolazilo je novo nevrijeme, ovog puta stvarno. Uz takvo svjetlo, bio sam razriješen obveze ili napasti da odem u kapelicu. Meðutim, mogao sam provesti barem sat vremena na tavanu koji su još uvijek osvjetljavali krovni prozori, tek toliko da nastavim njuškati.Nagraðen sam pronalaženjem još jedne goleme kutije, bez natpisa, koju su sklepali moji ujak i ujna, pune ilustriranih èasopisa. Sve sam odnio dolje i poèeo neobavezno listati, kao što se radi u zubarskoj èekaonici.Gledao sam neke filmske èasopisa s mnogo fotografija glumaca. Bili su to naravno talijanski filmovi, ali i ovdje je vladala puna i izmirena podvojenost, s jedne strane propagandni filmovi kao što su Opsada Alcazara i Pilot Luciano Serre, a s druge filmovi s gospodom u smokinzima, vrlo razmaženim ženama u kao snijeg bijelim liseuses te luksuznim namještajem, s bijelim telefonima pokraj bludnih kreveta - i to u doba kad su, pretpostavljam, svi telefoni bili crni i zakvaèeni za zid...Ali bilo je i fotografija iz stranih filmova i osjetio sam neki vrlo blagi plamen pri pogledu na senzualno lice Zarah Lean-der ili Kristine Sonderbaum u Goldene Stadtu.

247I na kraju, mnogo fotografija iz amerièkih filmova, s Fre-dom Astaireom i Ginger Rogers koji plešu kao vilinski konjici, pa John Wayne u Poštanskoj koèiji, U meðuvremenu sam ponovno ukljuèio ono što sam sad veæ smatrao svojim radijem, licemjerno zanemarujuæi gramofon koji je omoguæavao da se radio èuje, pa sam meðu ploèama izabrao naslove koji su mi nešto kazivali. Moj Bože, Fred Astarire je plesao i ljubio Ginger Rogers, ali su istih tih godina Pippo Barzizza i njegov orkestar svirali melodije koje sam znao, jer su dijelom glazbenog odgoja svih nas. Bio je to jazz, iako posve talijaniziran, ploèa se zvala Serenitd, a radilo se o obradi melodije Mood Indigo, druga ploèa je prekršena u Sa stilom, a bila je In the mood, dok je Saint Louis Blues postao Tuge svetoga Luja (kojega, Luja Devetog ili Luja Gonzage?). Sve bez rijeèi, osim onih prilièno glupih o tugama svetog Luja, kako se ne bi odalo podrijetlo glazbe koja baš i nije bila arijevska.Ukratko, uz jazz, Johna Waynea i stripove iz kapelice, moje je djetinjstvo proteklo u uèenju da trebam proklinjati Engleze i obraniti se od amerièkih crnèuga koji žele oskvrnuti Veneru Milosku, a istovremeno sam se napajao porukama koje su stizale s druge strane oceana.S dna kutije sam izvukao i zamotuljak pisama i razglednica adresiranih na djeda. Na trenutak sam oklijevao, jer mi se uèinilo svetogrðem prodirati u te osobne tajne. Zatim sam pomislio kako je djed bio primatelj, a ne autor tih sastavaka, a prema autorima nisam morao imati nikakva obzira.Prelistao sam te poslanice bez nade da æu u njima pronaæi išta važnog, meðutim ne: odgovarajuæi djedu, te osobe su, vjerojatno prijatelji od povjerenja, spominjale stvari o kojima je on pisao i iz toga je proizašao precizniji portret djeda. Poèinjao sam shvaæati stoje mislio, s kakvim se prijateljima družio, a koje je razborito podržavao iz daljine.Ali tek kad sam vidio boèicu bio sam u stanju rekonstruirati djedovu "politièku" fizionomiju. Trebalo mije nešto vremena, jer je Amalijinu prièu trebalo uzeti s rezervom, ali248bilo je tu pisama iz kojih su djedove ideje jasno izlazile na vidjelo, a pojavljivale su se i neke napomene o njegovoj prošlosti. I najzad mu je jedan s kojim se dopisivao, a kojem je djed 1943. ispripovijedao završnu epizodu prièe s uljem, èestitao na dobrom pothvatu.Dakle, bio sam oslonjen na prozor, pisaæi stol ispred mene, a u pozadini police. Tek sam tada primijetio da na vrhu police koja je bila preda mnom stoji boèica od tamnoga stakla, visoka desetak centimetara, boèica za lijek ili za nekadašnji parfem.Znatiželjan, popeo sam se na stolac da je dohvatim. Poklopac s navojem bio je hermetièki zatvoren i na njemu je još


bilo crvenih tragova starog peèatnog voska. Pogledao sam unutra i protresao je, èinilo se da u njoj nema nièega. Otvorio sam je uz nešto napora i unutra sam vidio nešto kao male mrlje neke tamne tvari. Ono malo mirisa što je još dopiralo iznutra bilo je jako neugodno, poput desetljeæima sasušene truleži.Pozvao sam Amaliju. Je li išta znala o tome? Amalia je oèi i ruke podigla prema nebu i stala se smijati. "A, još je uvijek tu, to ricinusovo ulje!""Ricinusovo ulje? To je bio purgativ, mislim...""Dakako, ponekad su ga davali i vama djeci, al' žlièicu, da vam isprazni crijeva ako vam je što zapelo u trbušèiæu. I odmah zatim dvije vellce žlice šeæera, da prikrije okus. Al' su vašem gospodinu djedu dali više toga, ne samo tu tamo boèicu, nego barem triput tol'ko!"Krenuli smo od èinjenice da je Amalia, koja je tu prièu èula više puta od Masulua, zapoèela govoreæi kako je djed prodavao novine. Ne, bile su to knjige, a ne novine, rekao sam ja. Ali ona je ustrajala na tome (barem sam ja to tako razumio) da je on najprije prodavao novine. Zatim sam shvatio otkuda ta nesuglasica. U tim se selima prodavaè novina još nazivao novinarom. Ona je govorila novinar, a ja sam to prevodio kao prodavaè novina. Meðutim, Amalia je ponavljala ono stoje èula da drugi govore, a djed je stvarno bio novinar, i to od onih koji rade u novinama.249Kao što je izlazilo na vidjelo iz dopisivanja, to je radio do 1922., a novine su bile neki dnevni listi ili socijalistièki tjednik. U to su doba, neposredno prije Marsa na Rim, skvadristi, èlanovi prvih fašistièkih odreda u Italiji, hodali naokolo s batinama i mlatili prevratnike po grbaèi. A onima koje su stvarno htjeli kazniti davali bi popriliènu dozu ricinusova ulja, kako bi ih oèistili od njihovih krivih ideja. Ne žlièicu, nego barem èetvrt litre. Tada se dogodilo da su skvadristi upali u sjedište novina gdje je djed radio; raèunajuæi da se rodio negdje oko 1880., godine 1922. bio je najmanje èetr-desetogodišnjak, dok su krvnici bili mnogo mlaði derani. Sve su porazbijali, ukljuèujuæi i strojeve male tiskare, namještaj su pobacali kroz prozor, a prije no što su ispraznili prostoriju i vrata zatvorili s dvije èavlima pribijene daske, uhvatili su dvojicu nazoènih urednika, izbatinali ih koliko je trebalo, a zatim ih napojili ricinusovim uljem."Ne znam znate 1' to, signorino Yambo, jadnièak kojeg natjeraju popit' to èudo, ako se i uspije vratit' kuæi svojim nogama, nemojte da vam kažem di provede sljedeæe dane, to je moralo biti tak'o poniženje da se ni izreæ' ne može, ne smije se tako postupat' s èeljadetom."Može se naslutiti, iz savjeta koje mu je napisao jedan milanski prijatelj, kako je od toga trenutka (buduæi da æe nekoliko mjeseci kasnije fašisti doæi na vlast) djed odluèio napustiti novine i aktivan život, otvorio je svoju trgovinicu starih knjiga i dvadeset je godina u tišini životario, pišuæi ili razgovarajuæi o politici samo s pouzdanim prijateljima.Ali nije zaboravio tko mu je osobno nalio ulje u usta, dok su mu njegovi prijatelji držali nos zaèepljenim."Bio je to neki Merlo, vaš ga je gospodin djed oduvijek poznavao, a dvadeset godina nije ga nikada gubio iz vida."Doista su neka pisma obavještavala djeda o tome što se dogaðalo s Merlom. Napravio je skromnu karijeru centuriona u Duceovoj Miliciji, bio je zadužen za nabavu, pa mu se sigurno nešto zalijepilo i za prste, jer sije kupio kuæu na selu."Oprostite, Amalia, shvatio sam prièu o ulju, ali što je bilo u boèici?"250"Ne usudim se ni reæ' vam, signorino Yambo, bila je to gadna stvar...""Kako æu razumjeti što se dogodilo ako mi to ne isprièate, Amalia, hajde, potrudite se."I tada je, upravo zato što sam to bio ja, Amalia pokušala objasniti. Djed se vratio kuæi, tijela oslabljena uljem, ali još uvijek neukroæena duha. Pri prva dva pražnjenja nije imao vremena razmišljati o tome što se dogaða, a još je i dušu izbacio iz sebe. Pri treæem ili èetvrtom pražnjenju, odluèio je isprazniti crijeva u posudu. U nju je nakapao ulje pomiješano s onim što izaðe kad se popije purgativ, kako se izrazila Amalia. Djed je ispraznio boèicu ružine vodice svoje žene, dobro je oprao i u nju pretoèio i ulje i ono drugo. Zavrnuo je èep i sve zatvorio peèatnim voskom, tako da taj liker ne ishlapi i zadrži netaknutim svoj buke, kao što se to radi s vinima.Boèicu je èuvao u svojoj kuæi u gradu, a kad smo se svi sklonili u Solaru, donio ju je u svoju radnu sobu. Vidi se daje Masulu mislio kao i on, a znao je tu prièu, jer bi svaki put kad bi ulazio u radnu sobu (Amalia je virila ili prisluškivala) pogledao boèicu pa zatim djeda i napravio istu kretnju: ispružio bi ruku naprijed, dlanom prema dolje, zatim bi okretao zapešæe tako da dlan bude okrenut prema gore i govorio prijeteæim tonom: "S'as gira..." Što je znaèilo ako se preokrene, ako se jednog dana stvari promijene. A djed bi, osobito kasnijih godina, odgovarao: "Preokreæe se, preokreæe, dragi Masulu, oni su se veæ iskrcali na Siciliji..."Najzad je stigao i 25. srpnja. Veliki savjet je prethodne veèeri pritijesnio Mussolinija, kralj ga je razvlastio, dvojica karabinjera su ga ugurala u ambulantna kola i odvela tko zna kamo. Fašizam je završio. Mogao sam se prisjetiti tih trenutaka, pronalazeæi koješta u zbirci novina. Krupni naslovi, pad režima.Najzanimljivije je bilo vidjeti novine od sljedeæih dana. Sa zadovoljstvom su obavještavale o gomilama koje ruše


Duceo-ve kipove s postolja ili pijukom odbijaju fašistièke oznake s251proèelja javnih zgrada, kao i o glavešinama režima koji se preoblaèe u civilna odijela i nestaju iz vida. Dnevni listovi koji su do 24. srpnja uvjeravali o velièanstvenom držanju talijanskog naroda zbijenog oko svoga Ducea, veæ su 30. likovali zbog raspuštanja Fašistièke komore i Udruga te zbog osloboðenja politièkih zatvorenika. Istina je da se od danas do sutra promijenio direktor, ali se ostatak redakcije zasigurno sastojao od istih ljudi kao i prije: prilagodili su se, a mnogi od njih su, nakon što su godinama držali jezik za zubima, sada dobili lijepu zadovoljštinu.

252Ali kucnuo je i djedov trenutak. "Preokrenulo se," rekao je jezgrovito Masulu i ovaj je shvatio da se mora prihvatiti posla. Pozvao je dvojicu momaka koji su mu pomagali na poljima, Stivulua i Gigia, obojicu lijepa stasa, lica crvena od sunca i od Barbere, s takvim mišiæima, osobito Gigio, kojeg bi pozivali da golim rukama izvlaèi kola kad se zabiju u jarak, pa ih je poslao u potragu po susjednim selima, dok se djed spustio do javnog telefona u Solari i informirao se kod svojih prijatelja u gradu.Najzad su 30. srpnja otkrili gdje je Merlo. Njegova je kuæa ili seosko imanje bilo u Bassinascu, nedaleko od Solare, i tamo se kriomice povukao, ne svraæajuæi pozornost na sebe. Nikada nije bio krupna zvjerka pa se mogao nadati da æe ga zaboraviti."Otiæi æemo tamo drugoga kolovoza," rekao je djed, "jer mi je baš drugoga kolovoza prije dvadeset i jedne godine dao to ulje, a otiæi æemo nakon veèere, prvo zato što je tada manje vruæe, a drugo zato što æe Merlo tada taman završiti s jelom poput nekog prepošta, pa je to pravi trenutak da se pomogne njegovoj probavi."Uzeli su koèiju i o zalasku sunca krenuli u Bassinasco.Stigavši do Merla pokucali su, on je došao otvoriti, kockasti mu je ubrus još bio oko vrata, tko ste i tko niste, naravno da mu djedovo lice ništa nije govorilo, ugurali su ga unutra, Stivulu i Gigio su ga posjeli držeæi mu èvrsto ruke iza leða, a Masulu mu je zaèepio nos palcem i kažiprstom koji su mu inaèe bili dovoljni za odèepljivanje demižona.Djed se mirno prisjetio prièe od prije dvadeset i jedne godine, dok je Merlo odmahivao glavom, kao da želi reæi kako se radi o pogreški, jer ga politika nikada nije zanimala. Za-vršivši svoje objašnjenje, djed ga je podsjetio kako su ga, prije no što su mu sasuli ulje u grlo, s nekoliko udaraca štapom potaknuli da zatvorena nosa kaže alala. On je miroljubiva osoba i ne želi koristiti štap, pa dakle ako Merlo želi ljubazno suraðivati bolje je da taj alala. 'kaže odmah, kako bi se izbjegle neugodne scene. A Merlo je, nazalnim nagla-253skom uzviknuo alala, što je bila jedna od rijetkih stvari koje je nauèio raditi.Nakon toga mu je djed utaknuo boèicu u usta prisilivši ga da proguta sve ulje, s onoliko fekalija koliko ih je bilo u otopini, sve dobro odstajalo na pravoj temperaturi, godište tisuæu devetsto dvadeset drugo, kontroliranog podrijetla.Izašli su dok je Merlo kleèao lica oslonjena o pod od opeka, pokušavajuæi povratiti, ali su mu nos držali dovoljno dugo zaèepljenim daje otrov sišao do samog dna želuca.Amalia nije nikada vidjela gospodina djeda tako blistava kao te veèeri, po povratku. Èini se da je Merlo bio toliko prestrašen da se èak ni nakon 8. rujna, kad je kralj zatražio primirje i pobjegao u Brindisi, kad su Nijemci oslobodili Ducea, a fašisti se vratili, nije prikljuèio Socijalnoj Republici nego je ostao kod kuæe obraðivati povrtnjak - dosad je sigurno i on umro, bijednik, govorila je Amalia, a po njoj, ako se i htio osvetiti i reæi to fašistima, te je veèeri bio toliko prestrašen da se više i nije sjeæao lica onih koji su mu ušli u kuæu, a i tko zna kolike je druge prisilio da popiju ulje. "A onda, ja mislim, možda gaje i neko od tih drugih godinama drž'o na oku, pa je možda progut'o više tak'ih boèica, kažem vam ja, vjerujte mi vi, a od tih te stvari proðe volja da se baviš politikom."Eto dakle tko je bio djed, a to objašnjava podcrtane novine i slušanje Radio Londona. Èekao je da se preokrene.Pronašao sam primjerak lista s datumom 27. srpnja, u kojem u zajednièkoj poruci Demokratska kršæanska partija, Partija akcije, Komunistièka partija, Talijanska socijalistièka partija proleterskog jedinstva i Liberalna partija razdragano slave kraj režima. Ako sam tu poruku vidio, a sigurno jesam, morao sam odmah shvatiti da su te partije, ako su se pojavile preko noæi, veæ i prije postojale, i to negdje u tajnosti. Možda sam tako poèeo shvaæati što je to demokracija.Djed je takoðer držao glasila Republike Salo, a u jednome od njih, R Popolo di Alessandria (kakvo iznenaðenje! tu je


pisao i Ezra Pound!), pojavljivali su se okrutni stripovi protiv kralja kojeg su fašisti mrzili, ne samo zato što je dao uhititi254Mussolinija, nego i zato što je zatražio primirje, pobjegavši na jug i pridruživši se omrznutim Angloamerikancima. Stripovi su bjesnjeli i na sina Umberta koji ga je slijedio. Obojicu su ih prikazivali neprestano u bijegu, kako dižu oblake prašine, kralj je nizak, gotovo patuljak, a princ visok kao motka, pa su jednoga nazvali Najbržom nožicom, a drugoga Stellassom Nasljednikom. Paola mi je rekla da sam uvijek bio republikanskih razmišljanja, a vidi se da sam prvu lekciju dobio upravo od onih koji su kralja uèinili carem Etiopije. Kad veæ govorimo o putovima providnosti.Upitao sam Amaliju je li mi djed isprièao prièu o ulju. "Kako ne? odma' drugi dan. Bio je tako zadovoljan! Sjeo je na vaš krevet, netom ste se probudili i ispriè'o vam cijelu prièu, pokazujuæ'vam boèicu.""A ja?""A vi, signorino Yambo, k'o da vas sad gledam, plješæete rukama i vièete bravo djede, bolji si od gudona.""Od gudona? A što je to?""A otkud znam? Ali to ste vikali, kunem se, k'o da vas sad èujem."Nije bio gudon, bio je Gordon. U djedovom sam èinu slavio pobunu Gordona protiv Minga, tiranina iz Monga.25513. BLJEDUNJAVO DJEVOJÈEU djedovoj sam pustolovini sudjelovao s oduševljenjem èitatelja stripova. Ali od sredine 1943. do kraja rata u zbirkama iz kapelice nije bilo više nièega. Samo stripovi iz '45., koje sam sakupio od osloboditelja. Možda od polovine èetrdeset treæe do polovine èetrdeset pete stripovi više nisu izlazili ili nisu stizali u Solaru. Ili sam možda, nakon 8. rujna '43., na-zoèio stvarnim dogaðajima, s partizanima, Crnim brigadama koje su prolazile pokraj kuæe i s tajnim lecima koji su bili tako fantastièni da su nadmašili sve ono o èemu su mi mogli prièati moji djeèji èasopisi. Ili sam se osjeæao prevelikim za stripove, pa sam upravo tih godina prešao na literaturu s više zaèina: Grofa Morite Krista ili Tri mušketira.U svakom sluèaju, sve od tada, Solara mi nije vratila ništa što bi uistinu bilo samo moje. Nanovo sam otkrio ono što sam proèitao, ali to su proèitali i mnogi drugi. Na to se svodila cijela moja arheologija: osim prièe o nelomljivoj èaši i zgodne anegdote o djedu (ali ne o meni), nisam ponovno oživio svoje djetinjstvo, veæ djetinjstvo cijele jedne generacije.Sve do tada, najjasnije su mi stvari pripovijedale pjesme. Otišao sam u radnu sobu ponovno ukljuèiti svoj radio i na njega stavio nasumce odabrane ploèe. Prva pjesma koju mi je radio ponudio ponovno je bila jedna od onih živahnih be-zumnosti koje su pratile bombardiranje:256Sinoæ dok sam šetao dogodilo mi se nešto:jedan mladiæ ludi približio mi se vješto.Pozua me da sjednemo u udaljeni restoranpa mi govorom èudnim stavi dušu na dlan:djevojku jednu veæ dugo znam,kosa joj žuta kao zlatni san,al' joj o ljubavi svojoj govoriti ne znam.Carolina, moja bakareèe mi daje zaljubljena duša svakau doba njeno govorila od jutra do mraka:želio bih tvoju crnu kosu ljubiti,usne i iskrene oèi velike cjelivati.Ali to ne mogu svom dragom blagu reæijer bih se na toj kosi zlatnoj mogao opeci!Druga je pjesma zacijelo bila starija i srcedrapateljnija: sigurno bi moja majka od nje zaplakala.Bljedunjavo djevojèesusjedice slatka s petoga kataNapulj sanjam svake noæiveæ dvadeset godina od njega daleko.... moj sinaklatinsku knjigu staru listajuæi našao je -pogodi! - spomenak mali zašto mije u oèima zablistala suza? tko zna, tko zna zašto...


A ja? Stripovi iz kapelice su mi govorili kako sam otkrio spolnost - a ljubav? Je li Paola bila prva žena u mom životu?Bilo je èudno da u kapelici nema nièega što bi upuæivalo na razdoblje izmeðu moje trinaeste i osamnaeste godine. Pa ipak sam tijekom tih pet godina, prije nesreæe, još posjeæivao kuæu.Palo mi je na pamet da sam vidio tri kutije, ne na policama, nego oslonjene o oltar. Nisam baš obratio pozornost na njih, onako obuzet šarenom èarolijom svojih zbirki, ali možda je tamo bilo još neèeg vrijednog pretraživanja.257Prva je kutija bila puna fotografija iz moga djetinjstva. Oèekivao sam tko zna kakva otkriæa, ali ništa. Samo sam osjetio veliko i pobožno ganuæe. Nakon što sam vidio fotografiju roditelja u bolnici i djedovu u radnoj sobi, razabirao sam i svoje, razlièita uzrasta sudeæi po odjeæi, prepoznava-juæi ih kao ranije ili kasnije, ovisno o dužini suknje moje majke. Ja sam sigurno bio onaj djeèak sa šeširiæem za sunce koji se na kamenu igra s pužem; ona djevojèica koja me skrušeno drži za ruku bila je Ada, Ada i ja smo bili stvorenja u bijeloj odjeæi, gotovo frak za mene, gotovo vjenèanica za nju, na dan prve prièesti ili krizme; ja sam bio drugi Balilla zdesna, postrojen s malom mušketom položenom na grudi, s nogom naprijed; i to sam bio ja, malo stariji, uz bok amerièkog vojnika crne kože, koji se smije sa svih šezdeset i èetiri zuba, možda prvi osloboditelj kojeg sam susreo i s kojim sam se dao ovjekovjeèiti nakon 25. travnja.Samo me jedna fotografija doista dirnula: poveæana in-stant-fotografija, što se vidjelo po neizoštrenosti, a prikazivala je djeèaka koji se pomalo zbunjen saginje, dok se manja djevojèica uzdiže na bijelim ci- -pelicama, stavlja mu ruke za vrat i y '*' -:ljubi ga u obraz. Tako su nas mama j,^'*ili tata iznenadili, dok me Ada spontano, umorna od poziranja, nagradila sestrinskim osjeæajem.Znao sam da sam ja taj djeèak, a ona ta djevojèica, i nisam mogao a da se ne raznježim nad tim prizorom, ali to je bilo kao da sam scenu gledao na filmu i kao stranac se raznježio nad umjetnièkim prikazom bratske ljubavi. Kao kad te gane Milletov Angelus, Havezov Poljubac ili prerafaelitska Ofelija, koja pluta na pokrovu od sunovrata, lopoèa i zlatoglava.A jesu li to zlatoglavi? Kako da znam, još je jednom rijeè pokazala svoju moæ, a ne slika. Ljudi govore da imamo dvije polutke mozga, lijevu, koja upravlja racionalnim odnosima it258verbalnim jezikom i desnu, koja se bavi osjeæajima i vizualnim svijetom. Možda mi se paralizirala desna polutka. Ili ne, jer evo me kako umirem od iscrpljenosti u potrazi za neèim, a istraživanje jest strast, a ne jelo koje se jede hladno kao osveta.Ostavio sam fotografije koje su u meni budile samo èežnju za nepoznatim i prešao na drugu kutiju.Sadržavala je svete slièice, na mnogima je bio Domenico Savio, don Boscov uèenik, èiju su revnu pobožnost slikari prikazivali portretirajuæi ga izgužvanih hlaèa koje su visjele ispod koljena, kao da po cijeli dan kleèi zadubljen u molitvu. Zatim knjižica uvezana u crno, sa crvenim rubovima poput brevijara, Razborit mladiæ tog istog don Bosca. Bilo je to izdanje iz 1847., u prilièno lošem stanju i tko zna tko mi ga je proslijedio. Pouèna štiva i zbirke himni i molitava. Mnogo pozivanja na èistoæu kao kraljicu kreposti.I u drugim su se brošurama pojavljivala gorljiva nagovaranja na èistoæu, pozivi na suzdržavanje od poroènih predstava, sumnjivih posjetitelja, opasnih štiva. Èini se daje od svih zapovijedi najvažnija šesta, ne poèini neèista djela, i prilièno su jasne razne poduke koje se tièu zabranjenih diranja vlastita tijela, sve do savjeta da naveèer legneš na-uznak, ruku prekriženih na grudima, kako bi sprijeèio da se trbuh dotièe madraca. Preporuke kako treba izbjegavati dodir sa suprotnim spolom bile su rijetke, kao da za nešto takvo jedva da i postoji moguænost, sprijeèena strogim društvenim pravilima. Najveæi je neprijatelj bila, iako se ta rijeè rijetko spominjala, i to èešæe obzirnim opisnim izražavanjem, masturbacija. Mali je priruènik objašnjavao da su ribe jedine životinje koje masturbiraju: vjerojatno je aludirao na izvanjsku oplodnju, jer mnoge vrste riba rasipaju spermatozoide i jaja u vodu, a zatim se voda pobrine za oplodnju - ali te jadne životinjice nisu grešne zato što se pare u neodgovarajuæoj posudi. Nema ni rijeèi o velikim majmunima koji su po vokaciji onanisti. I muk o homoseksualnosti, kao da nije grijeh ako daš da te dira sjemeništarac.259* * *Uzeo sam u ruke i vrlo pohabani primjerak Malih muèenika don Domenica Pille. To je prièa o dvoje pobožnih mladih, njemu i njoj, koje antiklerikalni masoni posveæeni Sotoni podvrgavaju najgroznijim mukama, a iz mržnje prema našoj svetoj vjeri žele ih navesti na radosti grijeha. Ali zloèin se ne isplati. Kipara Bruna Cherubinija, koji je za masone iskle-sao Kip Svetogrða, noæu probudi prikaza Volfganga Kauf-


¦ ¦ 260mana, njegova sudruga u banèenju. Nakon svoje posljednje orgije, Volfgang i Bruno bili su sklopili pakt: prvi koji umre prikazat æe se prijatelju da mu kaže što ga èeka u onostra-nosti. I Volfgang se post mortem pojavljuje iz maglice Tarta-ra, obavijen plaštem, širom razrogaèenih oèiju na mefisto-felovskom gospodskom licu. Iz njegove užarene puti isijava neka zlokobna svjetlost. Prikaza se predstavlja i objavljuje: "Pakao postoji i ja sam u njemu!" I zatraži od Bruna, ako želi opipljiv dokaz, neka ispruži desnu ruku; kipar posluša, a prikaza pusti da na nju padne kap znoja, koja kroz Brunovu ruku prolazi kao daje rastopljeno olovo.Datumi s knjige i brošura, ako ih je i bilo, ništa mi nisu govorili, jer sam ih mogao èitati u bilo kojoj dobi, pa stoga nisam uspijevao reæi jesam li se prakticiranju pobožnosti posvetio zadnjih godina rata ili nakon povratka u grad. Je li to bila reakcija na ratna zbivanja, naèin suoèavanja s nemirima puberteta, ili niz razoèaranja koji su me uputili u gostoljubivi zagrljaj Crkve?Jedini pravi komadiæi mene samoga nalazili su se u treæoj kutiji. Na samom vrhu, nekoliko brojeva Radiocorrierea iz èetrdeset sedme i èetrdeset osme, s nekim oznaèenim i bilješkama popraæenim programima. Rukopis je nedvojbeno bio moj, pa su mi stoga te stranice govorile o onome što sam samo ja želio slušati. Osim pokojeg noænog programa posveæenog poeziji, podvuèene su bile komorna i koncertna glazba. Bili su to kratki predasi izmeðu dviju emisija, rano ujutro, poslijepodne ili kasno naveèer: tri etide, nokturno, a za dužih predaha i cijela sonata. Samo za ljubitelje, na programu u vrijeme slabe slušanosti. Nakon rata, kad sam se vratio u grad, vrebao bih dakle te glazbene prilike o kojima sam malo-pomalo postajao ovisan, prilijepljen uz sasvim utišani radio, kako ne bih ometao ostatak obitelji. Kod djeda je bilo ploèa klasiène glazbe, ali tko mi kaže da ih nije kupio kasnije, i to upravo zato kako bi potaknuo moju novu strast? Ranije bih poput tajnog agenta obilježio one rijetke261prilike u kojima sam mogao slušati svoju glazbu i tko zna koliki bih bijes osjetio odlazeæi u kuhinju na danima oèekivani sastanak, bez moguænosti da išta èujem zbog drugih ljudi koji su tamo nešto petljali, brbljavi dostavljaèi, žene koje su pospremale ili razvlaèile tijesto za tjesteninu.Skladatelj kojeg sam podvlaèio s najviše pretjerivanja bio je Chopin. Odnio sam kutiju u djedovu radnu sobu, ukljuèio sam i gramofon i skalu svog Telefunkena te zapoèeo svoju posljednju potragu uz zvuke Sonate u B-molu, opus 35.Ispod Radiocorrierea bilo je bilježnica iz vremena gimnazije, izmeðu èetrdeset sedme i pedesete. Primijetio sam da sam imao uistinu sjajnog profesora filozofije, jer je najveæi dio onoga što o tome znam bilo upravo ovdje, u mojim bilješkama. Zatim su tu bili crteži i slièice, šale koje sam izvodio sa svojini školskim drugovima i slika razreda na kraju godine, svi svrstani u tri ili èetiri reda s profesorima u sredini. Ta mi lica nisu ništa govorila, pa sam se èak namuèio prepoznati samog sebe, povodeæi se ponajviše iskljuèivanjem, hvatajuæi se zadnjih pramenova Èuperkovih èuperaka.Evo još jedne bilježnice pomiješane sa školskima, koja je zapoèinjala datumom iz 1948., ali dok sam je listao postupno su se ukazivale razlike u rukopisu, tako daje možda sadržavala i tekstove iz sljedeæih triju godina. Bile su to pjesme.Tako loše pjesme mogle su biti samo moje. Mladenaèke bubuljice. Vjerujem da smo sa šesnaest godina svi pisali pjesme, to je faza prijelaza iz mladenaštva u odraslu dob. Više ne znam gdje sam proèitao kako se pjesnici dijele na dvije kategorije, na dobre pjesnike koji u odreðenom trenutku uništavaju svoje loše pjesme i odlaze prodavati puške u Afriku, i na loše pjesnike koji ih objave i nastave pisati sve do smrti.Moguæe je da to i nije bilo baš sasvim tako, ali moje su pjesme bile loše. Ne grozne ili odvratne, što bi moglo navesti na pomisao o mom izazivaèkom duhu, nego oèigledno banalne. Je li vrijedilo truda vratiti se u Solaru kako bih otkrio da sam bio piskaralo? Ali mogao sam imati barem jedan262razlog za ponos, neuspjela sam djela zatvorio u kutiju, u kapelicu zazidana, ulaza i bacio se na sakupljanje tuðih knjiga. Sigurno sam oko osamnaeste godine bio zadivljujuæe bistar i opasno nepodmitljiv.Ali ako sam ih saèuvao, pa makar i sakrivši ih, do tih pjesama sam na neki naèin ipak držao, èak i nakon što su bubuljice prošle. Kao do svjedoèanstva. Zna se da onaj tko je uspio istjerati trakavicu èuva njenu glavu u alkoholnoj otopini, a drugi èini to isto s kamenom koji su mu izvadili iz žuènog mjehura.• Prve su pjesme bile tek skice, kratke objave o divotama prirode, kao što treba raditi svaki pjesnik poèetnik: zimska jutra što kroz inje daju naslutiti vragolastu žudnju za travnjem, zbrka lirske suzdržanosti o tajanstvenoj boji kolovoske veèeri, mnogo, previše mjeseèine i samo jedan trenutak sramežljivosti:Što ti radiš mjesece na nebu, reci mi što radiš?Vodim svoj život,


svoj život izblijedjelijer sam hrpazemlje i mrtve uvalei dosadni vulkaniugašeni.Tako mi Boga, pa i nisam bio toliko glup. Ili sam možda upravo otkrio futuriste koji su htjeli ubiti mjeseèinu. Meðutim, odmah zatim proèitao sam nekoliko stihova o Chopinu, o njegovoj glazbi i njegovu nesretnom životu. Razmislimo malo, sa šesnaest ne pišeš pjesme o Bachu koji se zbunio tek onog dana kad mu je umrla žena, pa je pogrebnicima, kad su ga upitali kako da organiziraju pogreb, odgovorio neka pitaju nju. Chopin kao daje stvoren da rasplaèe šesnaestogodišnjaka, odlazak iz Varšave s Costanzinom vrpcom u srcu, smrt koja prijeti u osami Valldemosse. Tek odrastajuæi shvatiš da je napisao dobru glazbu, prije toga plaèeš.Sljedeæe su pjesme bile o sjeæanju. Još s mlijekom na usnama, a veæ sam se brinuo kako sakupiti sjeæanja koja263jedva da su poèela blijedjeti od vremena. Jedna je pjesma kazivala:Gradim si sjeæanja.Životprotežem na ovu obmanu.Svaki trenutak koji proðesvaki èasokreæem lagano jednu stranicurukom koja drhti.A sjeæanje je onaj valkoji mreška brze vodei nestaje.Kratke reèenice, kako sam to sigurno nauèio od herme-tika.Mnogo pjesama o pješèanom satu koji vrijeme prede u tanku nit i predaje ga silnim hambarima sjeæanja, himna Or-feju (sic) u kojoj ga upozoravam da se nitko dvaput ne vraæa u kraljevstvo sjeæanja - da pronaðe netaknutu - neoèekivanu svježinu -prve kraðe. Preporuke meni samome, nisam trebao potratiti - ni jednog jedinog trenutka... Divno, bilo je dovoljna samo jedno prekomjerno nabreknuæe u mojim arterijama i sve sam profuækao. U Afriku, u Afriku, prodavati puške.Uz ostali lirski sitnež, pisao sam ljubavne pjesme. Dakle, volio sam. Ili sam bio zaljubljen u ljubav, kao što se dogaða u toj dobi? Ali govorio sam o nekoj njoj, kolikogod neopipljivoj:Biæe zatvoreno u toj nepostojanoj tajni koja mi te èini dalekom možda si roðena samo da živiš ove stihove, a ti to ne znaš.Dovoljno trubadurski stihovi, a gledajuæi unatrag i ponešto muški šovinistièki. Zašto je to biæe roðeno samo da živi moje jadne stihove? Ako nije postojala, bio sam monogamni paša koji od nježnog spola stvara tijelo za svoj zamišljeni264harem, a u ovakvim se sluèajevima to zove masturbacija, iako se ejakulira gušèjim perom. A ako je Biæe zatvoreno bilo stvarno biæe koje to nije znalo? Tada sam ja budala, ali tko je ona?Preda mnom nisu bile slike, nego rijeèi, a tajanstvene plamenove nisam osjeæao samo zato što me kraljica Loana razoèarala. Ali nešto jesam slutio, tako da sam neke stihove mogao predvidjeti malo-pomalo kako sam èitao: jednog æeš dana nestati - i možda je to bio san. Poetski prizor nikada ne nestaje, pišeš kako bi ga uèinio vjeènim. Ako sam se bojao da æe se raspršiti, to je bilo stoga što je pjesma bila slabaèki Ersatz za nešto èemu se nisam uspio približiti. Nesmotreno sam sagradio - na nepostojanom pijesku trenutke - u nazoènosti jednog lica, samo jednog lica. Ali ne znam trebam li žaliti za trenutkom - kad sam se namuèio stvoriti svijet. Stvarao sam svoj svijet, ali zato da bih nekoga prihvatio.Naime, èitao sam opis koji je bio previše podroban da bi se odnosio na izmišljeno biæe:Prolazila je ništa ne sluteæi s novomfrizurom, bio je svibanj,a uèenik do mene(bio je stariji visok i plav)s flasterom na vratusmijuæi se govorio je prijateljimadaje to sifUoma.


A dalje se spominjala žuta jakna, poput vizije Anðela od šeste trube. Djevojka je postojala, pa nisam valjda mogao izmisliti tu bitangu sa sifilomom. A što s ovom, meðu posljednjima iz ljubavne sekcije?Jedne sasvim obiène veèeri,tri dana prije Božiæaodgonetao sam ljubavprvi put.Jedne sasvim obiène veèerikad je na ulicama bio ugaženi snijegstvarao sam buku pod jednim prozorom265nadajuæi se da æe me netko vidjetikako bacam grudei mislio sam daje to dovoljnoda me uvrsti meðu odabrane muškarce.Kolika li su godišnja dobaizmijenila moje stanice i tkivane znam ni trajem li u sjeæanju.Samo ti, samo ti,nestala tko zna kamo (gdje li si?)onakva kakvu te još nalazim u mišiæusrca svogs istim èuðenjem od tri danaprije Božiæa.* Tom sam Biæu zatvorenom, vrlo stvarnom, posvetio tri godine svog odrastanja. Zatim sam je (gdje li si?) izgubio. A možda sam u vrijeme kad su umrli moji dragi roditelji, a ja se preselio u Torino, odluèio prestati s tim, o èemu svjedoèe posljednje dvije pjesme. Bile su umetnute u bilježnicu, ali nisu bile ispisane rukom nego pisaæim strojem. Ne vjerujem da se u gimnaziji koristio pisaæi stroj. Dakle ta su dva posljednja pjesnièka pokušaja potjecala s poèetka fakultetskih godina. Èudno je da su bila tu, jer su mi svi govorili kako sam prestao odlaziti u Solaru baš uoèi tih godina. Ali možda sam, nakon djedove smrti, kad su se ujak i ujna svega rješavali, ponovno ulazio u kapelicu, upravo zato da bih zapeèatio sjeæanja kojih sam se odricao, pa sam ovdje tutnuo i ta dva lista kao oporuku i oproštaj. Oni zvuèe kao rastanak, kao da sreðujem raèune i s poezijom i s blagim preljubima, ostavljajuæi ih iza sebe. Prva je kazivala:O, Renoirove bljedunjave gospoðe,Manetove dame na balkonima,kavane s terasama po bulevarima,i bijeli suncobran na otmjenim koèijama,uvenuoje i posljednji cvijetpri zadnjem Bergotteovom uzdahu...266Pogledajmo se u oèi:Odette de Crecubila je obièna bludnica.Druga je imala naslov Partizani. Bila je sve što je ostalo od mojih sjeæanja od èetrdeset treæe do kraja rata.Tatino, Gino, Ras, Lupetto, Sciabola,što ste silazili jednog proljetnog danapjevajuæi zviždi vjetar i urla olujakako bih opet želio ona ljetaiznenadnih pušèanih hitaca iz visineu tišini podnevnog suncaposlijepodneva provedenih u oèekivanjuvijesti izgovorenih poluglasno,Deseta odlazi, sutra silazeBadoglianci, ruše stražarnicuputem za Orbegno ne može se više


proæi, odnose ranjene kalešomja sam ih vidio u blizini Oratorijaapodnarednik Garranije zabarikadiranu Opæini...Zatim iznenada pomamna buka,pakleni štropot, kuckanjepo zidu kuæe, glas iz drvoreda...I noæ, tišina i pokoji pucanjod San Martina, i posljednji progonitelji...Želio bih sanjati ta beskrajna ljetakoja su se hranila izvjesnošæu poput krvii vremena u kojima suTalino, Gino i Ras možda pogledaliu lice istini.Ali ne mogu, još postoji moja stražarnica na putu za Vallone. Stoga zatvaram bilježnicu uspomena. Sad su veæ prošle267svijetle noæi za kojih partizan u šumi pazi da ptièice ne pjevaju kako bi ljepotica mogla spavati.Ti su stihovi ostali zagonetka. Dakle, proživio sam razdoblje koje je za mene bilo herojsko, barem dok sam druge smatrao glavnim likovima. Dok sam na pragu odrasle dobi nastojao srediti sva istraživanja o svom djetinjstvu i mla-denaštvu, pokušao sam prizvati u sjeæanje neke trenutke ushiæenja i izvjesnosti. Ali zaustavio sam se pred blokadom (posljednjom stražarnicom tog rata koji se vodio ispred moje kuæe) i popustio sam pred - èime? Pred neèim èega se više nisam mogao ili htio prisjetiti, a što je imalo neke veze s Valloneom. Još jednom Vallone. Možda sam tamo vidio copr-nice i možda me taj susret nauèio da sve trebam izbrisati? Ili sam možda, kad sam veæ postao svjestan da sam izgubio Biæe zatvoreno, od ostalih dana i od Vallonea napravio alegoriju tog gubitka - i zbog toga u nepovredivi sanduk u kapelici odlagao sve ono što sam bio do tog trenutka?Ništa drugo nije preostalo, barem u Solari. Mogao sam samo zakljuèiti da sam se nakon tog odricanja, veæ kao student, odluèio posvetiti starim knjigama, kako bih se okrenuo tuðoj prošlosti u koju nikako nisam mogao biti upleten.Ali tko je bilo to Biæe koje me, bježeæi, navelo da odložim u arhivu i svoje srednjoškolske godine i vrijeme provedeno u Solari? Jesam li i ja imao svoje bljedunjavo djevojèe, slatku susjedicu s petoga kata? Ako je tomu tako, bila je to opet i samo još jedna pjesma koju bi prije ili kasnije svi otpjevali.Jedini koji je o tome mogao nešto znati bio je Gianni. Kad se zaljubiš, i to po prvi put, povjeriš se barem drugu iz klupe.Nekoliko dana ranije nisam htio da maglu mojih sjeæanja Gianni rašèisti mirnim svjetlom svojih vlastitih, ali sada sam mogao pribjeæi samo njegovu sjeæanju.Veæ je bila veèer kad sam ga nazvao i razgovarali smo nekoliko sati. Zapoèeo sam izdaleka, govoreæi o Chopinu, i268shvatio sam da je u to doba radio za nas uistinu bio jedini izvor divne glazbe koja nas je oduševljavala. U gradu se, tek u doba treæeg razreda gimnazije, najzad pojavila udruga prijatelja glazbe, koja bi povremeno uprilièila klavirski ili violinski koncert, u najboljem sluèaju neki trio, a iz našeg smo razreda išli samo èetvorica, gotovo potajno, jer su ostali nevaljalci nastojali uæi jedino u javnu kuæu, iako još nisu imali osamnaest godina, a nas su gledali kao da smo pederi. No dobro, imali smo neka zajednièka uzbuðenja, mogao sam se odvažiti."Znaš li jesam li u prvom gimnazije poèeo misliti na neku djevojku?""Dakle i to si zaboravio. Možda u svakom zlu ima i neèeg dobrog. Zašto ti je bitno da to znaš, prošlo je toliko vremena... Ma daj, Yambo, misli na zdravlje.""Ne budi govno, otkrio sam ovdje neke stvari koje me zanimaju. Moram znati."Èinilo se da oklijeva, a zatim je dao oduška sjeæanjima, i to s velikim žarom, kao da je taj zaljubljenik bio on. A zapravo je gotovo i bilo tako, jer je (rekao mije) sve do tada bio imun na ljubavne patnje, pa se zanio mojim povjeravanjima, kao daje prièa bila njegova."A osim toga, bila je doista najljepša u razredu. Ti si bio zahtjevan. Zaljubljivao bi se, da, ali samo u najljepšu.""Allors moi, j'aime qui?... Mais æela va de soi! - J'aime, mais c'estforce, laplus belle qui soit!""Što je to?""Ne znam, palo mije na pamet. Ali prièaj mi o njoj. Kako se zvala?""Lila. Lila Saba."


Lijepo ime. Pustio sam da mi se rastapa po ustima kao daje med. "Lila. Lijepo. Pa dakle, kako se to dogodilo?""U prvom gimnazije mi muški smo još bili djeèarci s pri-štiæima i u pumpericama. One su u istoj dobi veæ bile žene i nisu nas èak ni gledale, radije su oèijukale sa studentima koji bi ih saèekivali pred ulazom. Tek što si je vidio, bio si oèaran. Kao Dante i Beatrice, a ne govorim to sluèajno, jer269smo u prvom razredu morali prouèavati Novi život i bistre svježe blage vode, a to je bilo jedino što si znao napamet, jer kao da se govorilo o tebi. Ukratko, kao da te grom pogodio. Nekoliko si dana bio potpuno izbezumljen, s knedlom u grlu, i nisi ni dotaknuo hranu, pa su tvoji mislili da si se razbolio. Zatim si htio saznati kako se zove, ali se nisi usudio naokolo raspitivati kako to svi ne bi primijetili. Sreæom je u njenom razredu bila Ninetta Foppa, simpatièna djevojka s lišæem vjeverice, koja ti je bila susjeda i skupa ste se igrali još kao djeca. Susrevši je na stubama i prièajuæi o drugim stvarima, upitao si je kako se zove ona s kojom si je vidio dan ranije. Tako si saznao barem ime.""A zatim?""Kažem ti, postao si zombi. A buduæi da si u to vrijeme bio vrlo religiozan, otišao si kod svog duhovnog uèitelja, don Renata, jednog od onih sveæenika koji se vozikaju na moto-riæu, a na glavi nose beretku i svi su govorili kako je širokih nazora. Èak ti je dopuštao èitati zabranjene autore, jer treba razvijati kritièki duh. Ja ne bih imao hrabrosti isprièati nešto takvoga sveæeniku, ali ti si to nekome morao reæi. Znaš, bio si poput onog iz vica, koji doživi brodolom i naðe se na pustom otoku, sam s najljepšom i najslavnijom glumicom na svijetu, dogodi se ono što se mora dogoditi, ali on ipak nije zadovoljan i nema mira sve dok je ne nagovori da se odjene u muškarca i nagorjelim plutom nacrta brkove; tada je uhvati ispod ruke i kaže joj, da samo znaš moj Gustave koga sam povalio...""Ne budi prost, za mene je to ozbiljna stvar. Što mi je rekao don Renato?""A što misliš da æe ti reæi sveæenik, pa makar bio i širokih nazora? Daje tvoj osjeæaj plemenit i lijep i u skladu s prirodom, ali da ga ne smiješ pokvariti pretvarajuæi ga u fizièki odnos, jer treba biti èedan do braka, pa stoga to moraš zadržati kao tajnu u dubini svog srca.""A ja?""A ti si to kao ðula zadržao duboko u srcu. Po mom mišljenju i zato što si se luðaèki bojao približiti joj se. Samo što270ti dubina srca nije bila dovoljna pa si došao sve to isprièati meni, koji sam ti èak morao pomagati.""Kako, ako joj se nisam približavao?" ' "Stvar je u tome što si stanovao tik iza škole, kad se izlazilo bilo ti je dovoljno skrenuti iza ugla i bio si kod kuæe. Djevojèice su, prema pravilniku ravnatelja, izlazile nakon djeèaka. Tako si riskirao da je nikada ne vidiš, osim da se kao budala posadiš ispred stubišta gimnazije. Zapravo smo i mi i djevojke morali prijeæi park i uæi na trg Largo Minghet-ti, a zatim bi svatko krenuo svojim putom. Ona je stanovala na samom Largo Minghetti. Ti bi izlazio, pretvarao se da me pratiš do kraja parka, pazio bi kad izlaze djevojke, vraæao se natrag i prolazio mimo nje dok je dolazila sa svojim prijateljicama. Prošao bi pokraj nje, gledao je i gotovo. Svaki bogovetni dan.""I bio sam zadovoljan?""Ma naravno da nisi. I tada si se poèeo dovijati svemu i svaèemu. Ukljuèivao si se u dobrotvorne akcije kako bi od ravnatelja dobio dopuštenje da ideš po uèionicama prodavati ulaznice za tko zna što, ulazio bi u njen razred i zadržavao bi se pola minute duže uz njenu klupu, makar tražeæi ostatak da joj uzvratiš. Izmislio si i zubobolju, jer je zubar tvojih roditelja bio baš na Largo Minghetti, a njegovi su prozori gledali na balkon njene kuæe. Tužio si se na užasne bolove, a zubar više nije znao što da radi, pa je za svaki sluèaj bušio. Puno si se puta dao bušiti ni za što, ali bi dolazio pola sata ranije, kako bi bio u èekaonici i zirkao kroz prozor. Naravno, ona se nikad nije pojavila na balkonu. Jedne si veèeri, kad je padao snijeg, a mi u skupini izlazili iz kina, organizirao rat grudama, baš na Largo Minghetti, urlajuæi kao opsjednut pa smo pomislili da si pijan. Uèinio si to nadajuæi se da æe ona èuti graju i pojaviti se, a zamisli samo kakav bi dojam ostavio. Umjesto nje pojavila se neka zla starica koja je vikala da æe nazvati redarstvenike. A zatim tvoja genijalna zamisao. Organizirao si reviju, predstavu, veliku gimnazijsku priredbu. Riskirao si da padneš prvi razred, jer si razmišljao samo o reviji, tekstovima, glazbi, scenografiji. I najzad uspjeh, tri reprize kako bi se271omoguæilo cijeloj školi, ukljuèujuæi obitelji, da u veliku dvoranu doðu vidjeti najveæu predstavu na svijetu. Ona je došla dvije veèeri za redom. Glavna je toèka bila gospoða Marini. Ona je bila profesorica prirodopisa, mršava, kose u punði, bez grudi (ravna kao daska), s velikim naoèalama od kornjaèevine i uvijek u crnoj kuti. Ti si bio mršav poput nje, pa si se kao od šale prerušio u nju. Iz profila si bio pljunuta ona. Èim si izašao na pozornicu prolomio se pljesak kao za Carusa. A Marinijeva je za vrijeme sata izvlaèila iz torbice pastilu za grlo i po pola sata bije premještala s jednog obraza na drugi. Kad si ti otvorio torbicu i pretvarao si se da stavljaš pastilu u usta, a zatim si jezikom prelazio


po obrazu, no dobro, kažem ti, nastao je pravi urnebes, tutanj koji je potrajao dobrih pet minuta. Jednim jedinim pokretom jezika stotinu ljudi si doveo do spazma. Postao si junak. Ali bilo je jasno da si se zanio, jer je ona bila tamo i jer te gledala.""Zar nisam pomislio da bih se u tom trenutku trebao osmjeliti?""Dakako, a obeæanje don Renatu?""Dakle, osim kad sam joj prodavao ulaznice, nikad nisam s njom razgovarao?""Nekoliko puta. Primjerice, vodili su cijelu školu u Asti gledati Alfierijeve tragedije, kazalište je poslijepodne bilo samo za nas, pa smo nas èetvorica èak osvojili ložu. Ti si promatrao ostale lože i parter tražeæi nju, pa si primijetio da je završila straga na pomoænom sjedalu s kojega se ništa ne vidi. U pauzi si kao sluèajno prošao mimo nje, rekao dao, pitao je sviða li joj se, ona se požalila da ne vidi dobro, a ti si joj rekao da imamo krasnu ložu s jednim praznim mjestom ako želi doæi. Došla je i sve ostale èinove gledala je naginjuæi se naprijed, a ti si ostao sjediti na jednoj od onih klupica u dnu lože. Više nisi vidio pozornicu, ali si zato dva sata zurio u njen potiljak. Gotovo kao orgazam.""A kasnije?""Kasnije ti je zahvalila i pridružila se prijateljicama. Bio si ljubazan i zahvalila ti je. Rekao sam ti, one su veæ bile žene i na nas nisu obraæale nikakvu pažnju."272"Iako sam bio junak predstave u gimnaziji?" "Dakako. Vjeruješ li da se žene zaljubljuju u Jerrvja Lewi-sa? Misle daje dobar i gotovo."Dobro, Gianni mije upravo prièao obiènu prièu o gimnazijskoj ljubavi. Ali nastavak te prièe pomogao mije da nešto shvatim. Prvi razred gimnazije proživio sam kao u bunilu. Zatim je došao raspust, a ja sam patio kao životinja, jer nisam znao gdje je ona. Po povratku ujesen, nastavili su se moji tihi obredi obožavanja (a u meðuvremenu, to sam ja sad znao, a Gianni nije, i dalje sam pisao svoje pjesme). Bilo je to kao da sam s njom iz dana u dan, pa i noæu, pretpostavljam.Ali sredinom drugog razreda Lila Saba je nestala. Napustila je školu i kako sam saznao od Ninette Foppe, èak i grad, s cijelom obitelji. Bila je to neka mraèna zgoda o kojoj je i Ninetta malo znala, samo poneki traè. Njen je otac zapao u neke neprilike, nešto kao lažni steèaj. Sve je ostavio u rukama odvjetnika i pobrinuo se za posao u inozemstvu, u oèekivanju da se sve sredi - a nikad se nije sredilo, jer se više nisu vratili.Nitko nije znao gdje su završili, neki su govorili u Argentini, neki u Brazilu. U Južnoj Americi, u vrijeme kad je za nas i Lugano bio kraj svijeta. Gianni se potrudio: èini se da je njena najbolja prijateljica bila izvjesna Sandrina, ali ta Sandrina iz odanosti nije ništa govorila. Bili smo uvjereni da se dopisuje s Lilom, ali šutjela je kao grob - osim toga, zašto bi baš nama trebala išta reæi.Proveo sam tako godinu i po dana, prije mature, u napetosti i tugovanju, pretvorio sam se u ruševinu. Mislio sam samo na Lilu Sabu i gdje li se nalazi.Zatim se èinilo, prièao je Gianni, da sam odlazeæi na fakultet sve to zaboravio, izmeðu prve godine i diplome imao sam dvije djevojke, a kasnije sam sreo Paolu. Lila je trebala ostati lijepa uspomena mladenaštva, kao što se svima dogaða. Ali ja sam, meðutim, ostatak svoga života težio za njom. Èak sam htio otiæi u Južnu Ameriku, nadajuæi se da273

æu je sresti na ulici, tko zna, negdje izmeðu Ognjene zemlje i Pernambuca. U trenutku slabosti priznao sam Gianniju da sam u svakoj ženi s kojom sam bio u vezi tražio Lilin lik. Želio sam je vidjeti barem još jednom prije no što umrem, nije mi bilo važno kakva je postala. Pokvario bi sjeæanje, govorio je Gianni. Nije važno, nisam mogao ostaviti taj raèun neriješenim."Život ti je prolazio u traganju za Lilom Sabom. Ja sam govorio da je to isprika za susrete s drugim ženama. Nisam te baš ozbiljno shvaæao. Da je stvar ozbiljna, shvatio sam tek proteklog travnja.""Što se dogodilo u travnju?""Yambo, to ti ne bih želio reæi, jer sam ti to isprièao baš nekoliko dana prije tvoje nesreæe. Ne kažem da tu ima neke izravne veze, ali pustimo sad to, barem da ne izazivamo nesreæu, ionako je po meni to nebitno...""Ne, sad mi moraš sve reæi, inaèe æe mi skoèiti tlak. Hajde, van s tim.""Dakle, prvih dana travnja otišao sam u naš kraj odnijeti cvijeæe na groblje, kao što povremeno radim, pomalo iz èežnje za našim starim gradom. Otkad smo ga napustili ostao je kakav je i bio, tako da se osjeæam mladim kad se u njega vratim. Tamo sam sreo Sandrinu, i ona ima oko šezdeset kao i mi, ali nije se èak ni puno promijenila. Otišli smo na kavu i prisjeæali se starih vremena. Rijeè po rijeè i upitao sam je za Lilu Sabu. Zar ne znaš, rekla mi je (a kako sam zaboga to mogao znati?), zar ne znaš daje Lila umrla odmah nakon što smo maturirali? Ne pitaj me od èega i kako, rekla je, slala sam joj pisma u Brazil, a njena mi ih je mama poslala natrag rekavši mi što se dogodilo, zamisli, jadnica,


umrijeti s osamnaest godina. I gotovo. Zapravo, to je i za Sandrinu bila stara i završena prièa."Èetrdeset sam godina patio zbog utvare. Prekinuo sam s prošlošæu na poèetku fakulteta, od svih uspomena nisam se oslobodio jedino uspomene na nju i, ne znajuæi to, uzalud sam se vrtio oko groba. Vrlo poetièno. I srceparajuæe.274"Ali kakva je bila Lila Saba?" ponovno sam pitao. "Reci mi barem kakva je bila.""A što želiš da ti kažem, bila je lijepa, sviðala se i meni, a kad sam ti to govorio bio si sav ponosan, poput nekoga kome kažu da ima lijepu ženu. Imala je plavu kosu koja joj se sezala gotovo do struka, lišæe izmeðu anðeoskog i ðavolskog, a kad bi se smijala vidjeli bi joj se gornji sjekutiæi...""Valjda postoji neka njena fotografija, razredna slika iz gimnazije!""Yambo, gimnazija, naša nekadašnja gimnazija je šezdesetih godina izgorjela u požaru, zidovi, klupe, dnevnici, sve. Sad postoji nova zgrada i grozna je.""Ali njene prijateljice, Sandrina, pa valjda imaju fotogra-nje...""Moguæe, ako hoæeš pokušat æu, iako baš i ne znam kako bih to pitao. Inaèe, što možeš uèiniti? Nakon gotovo pedeset godina èak ni Sandrina više ne zna reæi u kojem je gradu živjela, imao je neko èudno ime, nije to bio neki poznati grad kao recimo Rio, želiš li liznuti prst i prijeæi svim telefonskim imenicima Brazila da vidiš hoæeš li naæi Sabe? Možda ih na-ðeš tisuæu. Ili je otac, bježeæi, promijenio ime. Pa i da odeš tamo, koga æeš naæi? Njeni su roditelji vjerojatno umrli, ili su otupjeli, jer su veæ prevalili devedesetu. Za æeš im reæi oprostite prolazio sam usput pa bih želio vidjeti fotografiju vaše kæeri Lile?""Zašto ne?""Ma daj, zašto bi i dalje jurio za tim tlapnjama? Život ide dalje. Ne znaš èak ni na kojem groblju potražiti njen nadgrobni kamen. A osim toga, nije se ni zvala Lila.""A kako se zvala?""Hu, bolje da sam šutio. Sandrina mi je to spomenula u travnju i taj èas sam to ti rekao, jer mi se podudarnost uèinila èudnom, ali odmah sam vidio da te to pogodilo više no što je trebalo. Previše, ako dopustiš, jer je to samo podudarnost. Dobro, reæi æu ti i to. Lila je bilo ime odmila za Sibillu."* * *275Profil koji sam kao dijete vidio u francuskom èasopisu, lice koje sam kao djeèak susreo na gimnazijskim stubama, a zatim druga lica, koja su možda sva imala nešto zajednièko, Paola, Vanna, lijepa Nizozemèica, pa sve do Sibille, ove žive koja æe se uskoro udati, pa æu dakle i nju izgubiti. Stafetna utrka kroz godine, u potrazi za neèim èega više nije bilo ni dok sam još pisao svoje pjesme.Recitirao sam:Sam sam, oslonjen u maglina stablo u drvoredu...a u srcu mom nema nièegosim uspomene na tebe,blijede, beskrajne,izgubljene u hladnim svjetlima dalekosa svih strana meðu drveæem.Ova je lijepa, jer nije moja. Sjeæanje beskrajno, ali blijedo. Meðu svim blagom u Solari nedostaje fotografija Lile Sabe. Gianni može prizvati njeno lice kao da je to bilo juèer, a ja -jedini koji imam pravo na to - ne mogu.27614. HOTEL TRIJU RUŽAImam li još posla u Solari? Ionako se najvažniji dogaðaj mog mladenaštva odigrao negdje drugdje, kasnih èetrdesetih godina u gradu i u Brazilu. Ta mjesta (moja tadašnja kuæa i gimnazija) više ne postoje, a možda više ne postoje ni ona daleka mjesta na kojima je Lila proživjela posljednje godine svog kratkog života. Posljednji dokumenti koje mi je Solara mogla ponuditi bile su moje pjesme koje su mi dale naslutiti Lilu, ali ne i vidjeti njeno lice. Ponovno se nalazim pred zidom magle.Tako sam razmišljao jutros. Jednom nogom bio sam veæ na odlasku, ali sam se htio još jednom oprostiti od tavana. Bio sam uvjeren da tamo gore više nemam što tražiti, ali me pokretala neostvariva želja da pronaðem neki presudni trag.Ponovno sam prošao tim veæ poznatim prostorima: ovdje igraæke, ondje ormari puni knjiga... Primijetio sam da je, ugurana izmeðu ormara, ostala još jedna zatvorena kutija. U njoj su bili romani, klasici poput Conrada ili Zole te popularna proza poput pustolovina Crvenog jaglaca barunice Orczy...Bio je tu i talijanski prijeratni kriminalistièki roman, Hotel triju ruža Augusta Marije de Angelisa. Još je jednom


izgledalo kao da knjiga pripovijeda moju prièu:Kiša je lijevala u dugaèkim mlazovima koji su u od-bljescima svjetala izgledali kao srebrene niti. Rasprše-277ni, neprozirni pramenovi magle svojim su iglicama prodirali u lice. Ploènicima je lelujavo klizila beskonaèna povorka kišobrana. Automobili u sredini ceste, pokoja koèija i prepuni tramvaji. U šest poslijepodne bilo je potpuno mraèno, tih prvih prosinaèkih dana u Milanu.Tri su žene prolazile u žurbi, isprekidano, èinilo se na mahove, prekidajuæi koliko su mogle povorku prolaznika. Sve tri su bile odjevene u crno, po modi od prije rata, sa šeširima od koprene i perlica...A bile su toliko nalik jedna drugoj da bi ih, da nije bilo vrpci razlièite boje - sljeza, ljubièaste, crne - zavezanih u èvor ispod brade, svi mogli smatrati priviðenjem, uvjereni da tri puta zaredom vide istu osobu. Iz Via dell'Orso skrenule su u Via Ponte Vetero i kad su bile na kraju osvijetljenog ploènika, sve tri su odjednom uskoèile u mrak Piazze del Carmine...Èovjek koji ih je slijedio i koji je oklijevao da ih dostigne kad su prelazile preko trga, zaustavio se pred proèeljem crkve, na kiši...Držanje mu je bilo prezirno. Zurio je u crna vratašca... Èekao je, neprestano zureæi u vratašca crkve. Povremeno bi neka crna sjena prešla preko trga i nestala kroz vratnice.. Magla se zgušnjavala. Prošlo je pola sata i više. Izgledalo je da se èovjek pomirio sa sudbinom... Kišobran je naslonio na zid da se ocijedi, a ruke je trljao polaganim ritmièkim pokretima, koji su pratili neki unutarnji monolog...Èekao je, neprestano zureæi u crkvena vratašca. Povremeno bi neka crna sjena prešla preko trga i nestala kroz vratnice. Magla se zgušnjavala...S Piazze del Carmine ušao je u Via Mercato a zatim u Pontaccio, a kad se našao pred velikim staklenim vratima koja su vodila u prostrano osvijetljeno predvorje, otvori ih i uðe. Na staklima vrata pisalo je velikim slovima: Hotel triju ruža.Bio sam to ja: u raspršenoj magli nazirao sam tri žene, Lilu, Paolu, Sibillu, koje su u tom dimu bile neraspoznatljivei u trenutku su nestale u mraku. Beskorisno ih je i dalje tražiti, ionako je magla postajala sve gušæom. Možda je rješenje bilo negdje drugdje. Bolje je skrenuti u Via Pontaccio, uæi u osvijetljeno predvorje nekog hotela (ali zar se predvorje ne bi otvorilo prema prizoru zloèina?). Gdje lije bio Hotel triju ruža? Bilo gdje, što se mene tièe. A rose by any other name.Na dnu kutije bio je sloj novina, a ispod novina dva starija sveska velikog formata. Jedan je bio Biblija s Doreovim ilustracijama, ali u tako jadnom stanju da bi se mogla prodati još samo na uliènim štandovima. Uvez drugog sveska, od polukože, nije bio stariji od stotinu godina, bez natpisa na pohabanom hrptu, kartonskih korica s izblijedjelim mramornim šarama. Èim sam ga otvorio, otkrio sam da je to svezak iz sedamnaestoga stoljeæa.Tiskarski slog i tekst u dvije kolone u meni su izazvali uzbunu, pa sam odmah okrenuo naslovnu stranicu: Mr. William Skakespeares Comedies, Histories & Tragedies. Portret Shakespearea, printed by Isaac Iaggard...S i"f n K I*. N !' H A K f\ SÈak i potpuno zdravom èovjeku takav bi trouvaille mogao izazvati infarkt. Nije bilo nikakve sumnje, i ovog puta to nije bila Sibillina šala: bio je to infolio iz 1623., potpun, širokih margina i s nekoliko blijedih mrlja.279

* * *Kako li je ta knjiga dospjela u djedove ruke? Vjerojatno kupnjom kompletnog materijala iz devetnaestoga stoljeæa od idealne starièice koja nije cjepidlaèila oko cijene, jer je to nalikovalo prodaji glomaznog otpada prodavaèima rabljene robe.Djed nije bio struènjak za stare knjige, ali nije bio ni neuk. Sigurno je shvatio daje rijeè o izdanju odreðene vrijednosti, možda je bio i sretan što ima sabrana djela Shakespearea, ali nije mu palo na pamet pogledati aukcijske kataloge, koje nije ni imao. Pa kad su ujak i ujna sve pobacali na tavan, tamo je završio i in falio i odležao na njemu èetrdeset godina, kao što je veæ negdje drugdje èekao duže od tri stoljeæa.Srce mije lupalo kao ludo, ali nisam obraæao pažnju na to.Sad sam ovdje, u djedovoj radnoj sobi, drhtavim rukama dodirujem svoje blago. Nakon tolikih provala sivila ušao sam u Hotel triju ruža. To nije Lilina fotografija, nego poziv za povratak u Milano, u sadašnjost. Ako je ovdje Shakespea-reov portret, tamo æe biti Lilin portret. Bard æe me povesti do moje Dark Lady.S ovim in foliom proživljavam roman mnogo uzbudljiviji od svih tajni dvoraca koje sam proživio meðu zidovima So-lare, tijekom gotovo tri mjeseca visokog tlaka. Uzbuðenje mi muti misli, a do lica mi uzlaze valovi vruæine.To je zacijelo onaj završni udar u mom životu.


280Treæi dio OI NOETOI28115. NAJZAD SI SE VRATILA, PRIJATELJICE MAGLO!Prolazim tunelom fosforescentnih zidova. Jurim prema udaljenoj toèki koja mi se ukazuje kao primamljivo sivilo. Je li to iskustvo smrti? Koliko je poznato, onaj koji je to iskusio i vratio se natrag pripovijeda upravo suprotno, prolazi se mraènim i vrtoglavim prolazom te se izlazi u slavlje zaslje-pljujuæe svjetlosti. Hotel triju ruža. Dakle, ili nisam mrtav, ili su oni lagali.Gotovo sam na samom izlazu iz tunela, uvlaèe se isparenja koja se s one strane zgušnjavaju. Uživam u njima i gotovo ne primjeæujuæi kreæem se tim krhkim tkanjem lelujavih dimova. To je magla: ne ona o kojoj sam èitao ili o kojoj su mi drugi pripovijedali, prava magla i ja sam u njoj. Vratio sam se.Oko mene magla se podiže kako bi svijet obojila mekom nepostojanošæu. Kad bi izronili obrisi kuæa, vidio bih maglu kako podmuklo dolazi izjedati krov, odgrizajuæi ga na bridovima. Ali veæ je progutala sve. Ili je to možda magla na poljima i brežuljcima. Ne shvaæam lebdim li ili hodam, ali i na tlu je samo magla. Èini se da tapkam po snijegu. Uranjam u maglu, ispunjavam njome pluæa, ispuhujem je, okreæem se u njoj poput delfina kao što sam nekoæ sanjao da plivam u kremi... Prijateljica magla dolazi mi ususret, okružuje me, prekriva me, obavija me, diše me, miluje mi obraze, a zatim se uvlaèi izmeðu ovratnika i brade i bocka mi vrat - miriše oštro, na snijeg, na piæe, na duhan. Hodam kao što sam283hodao ispod portika u Solari, gdje nikada nisi pod vedrim nebom, a portici su niski kao svodovi vinskog podruma. Et, comme un bon nageurqui se parne dans l'onde, - tu sillonnes gaiement Vimmensite profonde - avec ime indicible et male uolupte.Nekoliko silueta mi dolazi ususret. Isprva nalikuju divovima s mnogo ruku. Iz njih se širi blaga toplina, pa se pri njihovu prolasku magla razilazi, vidim ih kao da ih osvjetljava slabašno svjetlo uliène lampe, izmièem se od straha da æe se obrušiti na mene, nadvisuju me, a ja prolazim kroz njih kao što se to dogaða s prikazama, i one se rasplinu. To je kao kad si u vlaku i gledaš kako se u mraku približavaju signali, a zatim vidiš kako ih mrak guta i nestaju.Sad se pojavljuje podrugljiva prilika, sotonski klaun u zelenom i plavkastom trikou koji na grudima stišæe neki mlitavi oblik, nalik ljudskim pluæima, a iz razjapljenih mu usta sukljaju plameni jezici. Navaljuje na mene ližuæi me poput bacaèa plamena i odlazi, ostavljajuæi slabašni trag topline koja na nekoliko trenutaka obasjava onaj fumifigium. Prema meni se kotrlja globus nad kojim stoji golemi orao, a iza grabežljivca se pojavljuje blijedo lice sa stotinu olovaka koje strše na glavi poput kose koja se nakostriješi od straha... Poznajem ih, bili su mi društvo kad sam ležao s temperaturom i osjeæao se uronjenim u kraljevske okruglice, u zagnojene žute vrutke koji su kljuèali oko mene, dok sam se kuhao u njihovoj juhi. Sada sam, kao i onih noæi, u mraku svoje sobe, kad se odjednom otvaraju krila starog tamnog ormara i iz njega izlaze brojni ujaci Gaetani. Ujak Gaetano je imao trokutastu glavu, šiljastu bradu i kovrèavu kosu koja mu je na sljepooèicama stvarala kao dvije izrasline, sušièa-vo lice, turobne oèi i zlatan zub u sredini niza kvarnih zuba. Kao i èovjek s olovkama. Ujaci Gaetani su najprije izlazili u parovima, zatim su se umnožavali i plesali po mojoj sobi pokretima marioneta, ruke bi savijali geometrijski, a ponekad bi umjesto štapa držali drveno ravnalo dugaèko dva metra. Vraæali bi se pri svakoj sezonskoj gripi, pri ospicama ili šar-284lahu, kako bi opsjedali ona kasna poslijepodneva kad raste temperatura, a ja sam ih se bojao. Zatim bi odlazili kao što su i došli - možda su ponovno ulazili u ormar, a kasnije, kad bih ozdravio, bojažljivo sam ga otvarao kako bih mu pedalj po pedalj pregledao unutrašnjost, ne nalazeæi skriveni prolaz iz kojeg su se pojavili.Kad sam ozdravio susretao sam, i to rijetko, ujaka Gaeta-na na korzu nedjeljom u podne, nasmiješio bi mi se svojim zlatnim zubom, pomilovao obraz, rekao mi dobar deèko, dobar, i odlazio. Bio je prava dobrièina i nikada nisam shvatio zašto me dolazio progoniti kad sam bio bolestan, niti sam se usuðivao pitati moje roditelje što je tu sumnjivo, ljigavo, pomalo prijeteæe u životu ujaka Gaetana, u samome njegovu biæu.Što sam ono rekao Paoli kad me zadržala da ne završim pod kotaèima automobila? Da znam kako automobil može pregaziti kokoši, da bi se izbjegle treba koèiti, zatim se pojavi crni dim zbog kojeg je potrebno da ga dva èovjeka u ogrtaèima s velikim crnim naoèalama ponovno pokrenu ruèicom. Tada nisam znao, a sada znam, oni su se pojavljivali nakon ujaka Gaetana u napadima mog bunila.Oni su ovdje, nenadano ih susreæem u gustoj magli.Jedva ih izbjegavam, automobil je antropomorfno nakazan i iz njega izlaze maskirani ljudi koji me pokušavaju uhvatiti za uši. Moje su uši postale jako dugaèke, astronom-286


ski magareæe, mlohave i dlakave, a sežu sve do Mjeseca. Pazi, jer budeš li zloèest, osim Pinokijeva nosa, dobit æeš i Meove uši! Zašto u Solari nije bilo te knjige? Ja živim u Meouim ušima.Pamæenje mi se vratilo. Samo što se sad - previše se potrudilo - sjeæanja vrtlože oko mene kao slijepi miševi.Temperatura se sad spušta nakon posljednje tablete kinina: moj otac sjedne pokraj mog krevetiæa i èita mi poglavlje iz Èetiri mušketira. Ne tri, èetiri. Radijska parodija koja je cijelu naciju prilijepila uz aparate, jer je bila povezana s nagradnom igrom: kupovali su se èokoladni bomboni Pe-rugino, u svakoj su se kutiji nalazile slièice u boji likova iz emisija, zatim su se sakupljale u album i natjecalo se za mnogobrojne nagrade.Ali samo onaj tko je imao sreæu da dobije vrlo rijetki lik Okrutnog Saladina, dobio bi Fiat Balillu, pa se cijela zemlja trovala èokoladnim bombonima (ili ih poklanjala bilo kome, roðacima, ljubavnicima, susjedima, nadreðenima) ne bi li osvojili Okrutnog Saladina.U pripovijesti koju æemo sada isprièati - vidjet æe se perjanice - maèevi, rukavice, dvoboji i zasjede - lijepe žene i ljubavni sastanci... Objavili su èak i knjigu, s mnogo duhovitih ilustracija. Tata bi èitao, a ja bih tonuo u san gledajuæi slièice kardinala Richelieua okružena maèkama, ili slièice lijepe Sulamite.287Zašto je u Solari (kada? juèer? prije tisuæu godina?) bilo toliko djedovih tragova, a nijedan tatin? Zato što je djed trgovao knjigama i èasopisima, pa sam i ja èitao knjige i èasopise, papir, papir, papir, dok je tata radio po cijeli dan i nije se bavio politikom, možda kako bi zadržao posao. Kad smo bili u Solari, nekako bi uspijevao doæi krajem tjedna, a ostalo vrijeme ostajao je u gradu pod bombardiranjem, a pojavljivao bi se uz moj krevet samo kad bih se razbolio.Bang crack blam clamp splash cracle cracle crunh grunt pvvutt roaaar rumble blomp sbam buizz schranchete slam sprank blomp swoom bum thump clang tomp traè uaaaagh vrooom augh zoom...Kad bi grad bio bombardiran, s prozora u Solari vidjeli bi se udaljeni bljesci i èuo bi se tutanj nalik grmljavini. Promatrali smo tu predstavu, znajuæi da je možda u tom trenutku tata zarobljen pod ruševinama neke zgrade, ali smo istinu mogli saznati tek u subotu kad se trebao vratiti. Ponekad su bombardirali utorkom. Èekali bismo ga èetiri dana. Rat nas je uèinio fatalistima, bombardiranje je bilo kao nevrijeme. Mi djeca i dalje smo se mirno igrali u utorak naveèer, srijedu, èetvrtak i petak. Ali jesmo li uistinu bili mirni? Zar i nas nije obilježila tjeskoba, zaprepaštena i osloboðena tuga koja obuzme onoga tko živ prolazi poljem po kojem su razasuti leševi?' Tek sada shvaæam da sam volio svog oca i sad mu ponovno vidim lice, obilježeno životom punim žrtvovanja - teško je radio kako bi stekao automobil koji æe ga doæi glave, možda je to èinio ne bi li se osjeæao nezavisnim od djeda, veselog vive-ura bez financijskih briga, koji je štoviše bio ovjenèan herojstvom zbog svojih politièkih grijehova i osvete nad Merloom. Tata je pokraj mene i èita mi lažne pustolovine d'Arta-gnana, koji je na knjizi prikazan s pumpericama, kao igraè golfa. Osjeæam miris majèinih grudi, kada bih se došao ispružiti na krevetu, a mama bi mi, mnogo vremena nakon što me prestala dojiti, odloživši Filoteu, tihim tonom pjevu-288

šila himnu Djevici, što je za mene bilo kromatsko uzdizanje Preludija u Tristanu.Kako to da se sada sjeæam? Gdje li sam? Prolazim maglovitim panoramama do vrlo živih slika domaæih prostorija i vidim uzvišenu tišinu. Oko sebe ne osjeæam ništa, sve je u meni. Pokušavam pomaknuti prst, ruku, nogu, ali kao da nemam tijelo. To je kao da plutam u ništavilu i klizim prema bezdanima koji prizivaju bezdan.Da me nisu drogirali? Ali tko? Gdje li sam bio u trenutku kojeg se posljednjeg sjeæam? Kad se probudiš, obièno se sjeæaš što si radio prije odlaska u krevet, èak i toga kako si zaklopio knjigu i odložio je na noæni ormariæ. Ali dogaða se i da se probudiš u nekom hotelu ili èak u vlastitoj kuæi, ali nakon dugog boravka negdje drugdje, pa tražiš svjetlo na lijevoj strani, a ono je desnoj, ili pokušavaš ustati s kreveta na pogrešnoj strani, jer misliš da si još uvijek na nekom drugom mjestu. Sjeæam se kao daje bilo sinoæ, prije no što sam zaspao, tata mi èita Èetiri mušketira, znam daje to bilo prije barem pedeset godina, ali muèim se kako bih se sjetio gdje sam bio prije no što sam se ovdje probudio.Nisam li bio u Solari sa Shakespeareovim infoliom u rukama? A zatim? Amalia mi je stavila LSD u juhu pa sad lebdim ovdje, u magli koja vrvi likovima koji se pojavljuju iz svake pukotine moje prošlosti.Baš sam glup, a tako je jednostavno... U Solari sam imao drugu nezgodu, mislili su da sam umro, pokopali su me, a ja sam se u grobu probudio. Živ sahranjen, klasièna situacija. Ali u takvim se sluèajevima uznemiriš, mièeš udovima, lupaš o stijenke cinèanog lijesa, ponestaje ti zraka, hvata te panika. Meðutim ne, ne osjeæam se kao tijelo, beskrajno sam miran. Proživljavam samo uspomene koje me salijeæu i uživam u njima. U grobu se tako ne budiš.Znaèi da sam mrtav, a onostranost je ovo monotono i mirno mjesto na kojem æu zauvijek proživljavati svoj prošli289život, gore po mene ako je bio grozan (bit æe to pakao), inaèe æe biti raj. Ma nemojte! Recimo da se rodiš grbav, slijep i gluhonijem, ili su oni koje voliš poumirali oko tebe kao muhe, roditelji, žena, sin od pet godina, zar onostranost ne bi


bila ponavljanje, drugaèije ali neprestano, patnji koje si proživio? Pakao nisu les autres, nego ostatak smrti koji napuštamo živeæi? Èak ni najokrutniji od bogova ne bi mogao zamisliti takvu sudbinu za nas. Osim ako Gragnola nije u pravu. Gragnola? Èini mi se da sam ga upoznao, ali se sjeæanja sudaraju i moram ih srediti, svrstati u red, inaèe æu se ponovno izgubiti u magli i ponovno æe se pojaviti klaun iz Thermogenea.Možda nisam mrtav. Inaèe ne bih æutio zemaljske strasti, ljubav prema roditeljima, nemir zbog bombardiranja. Umrijeti znaèi osloboditi se iz ciklusa života i otkucaja srca. Kolikogod užasan pakao bio, sa zvjezdanih udaljenosti znao bih sagledati što sam bio. Nije pakao oguliti kožu u kipuæoj smoli. Razmišljaš o zlu koje si poèinio, nikad ga više neæeš se moæi osloboditi i to znaš. Ali bio bi èisti duh. Meðutim, ja ne samo da se sjeæam noænih mora, ljubavi i radosti, ja sudjelujem. Ne osjeæam svoje tijelo, ali èuvam sjeæanje na njega i patim kao da ga još imam. Kao što se dogaða onima kojima odrežu nogu, a oni osjeæaju da ih još boli.Poènimo ispoèetka. Zadesio me drugi udar, ovog puta jaèi od prvoga. Previše sam se uzrujao, najprije na pomisao o Lili, a kasnije zbog in folija. Tlak mije sigurno narastao do vrtoglavih visina. Pao sam u komu.A vani, Paola, moje kæeri, svi oni koji me vole (i Gratarolo koji se šakama tuèe po glavi što me otpustio, a možda me trebao zadržati pod strogim nadzorom barem šest mjeseci) smatraju da sam u dubokoj komi. Njihovi aparati kažu da moj mozak ne daje znake života i oèajavaju pitajuæi se trebaju li okrenuti prekidaè ili èekati, makar i godinama. Paola me drži za ruku, a Carla i Nicoletta sviraju ploèe, jer su proèitale da te i u komi neki zvuk, glas ili bilo kakav poticaj290mogu iznenada probuditi. One bi tako mogle i godinama, dok sam ja prikljuèen na cjevèicu. Osoba s trunèicom dostojanstva rekla bi iskljuèimo to odmah, kako bi se te jadnice konaèno osjetile oèajnima, ali slobodnima. Uspijevam razmišljati o tome kako bi trebali iskljuèiti prekidaè, ali to im nisam u stanju reæi.Iako u dubokoj komi, to svi znaju, mozak ne daje znake aktivnosti, ja ipak mislim, osjeæam, sjeæam se. Da, ali to je ono što pripovijedaju oni izvana. Prema znanosti, mozak daje ravni encefalogram, ali što znanost zna o lukavstvima tijela? Možda na njihovim zaslonima valovi mozga izgledaju ravni, a ja razmišljam svojom utrobom, vrhovima prstiju, mudima. Oni vjeruju da nemam moždanu aktivnost, ali još imam unutarnju aktivnost.Ne mogu reæi da kad mozak više ne reagira, još uvijek negdje funkcionira duša. Samo kažem da njihovi aparati bilježe moje moždane aktivnosti samo do odreðene granice. Ispod tog praga ja i dalje razmišljam, ali oni to ne znaju. Kad bih se probudio i to isprièao, netko bi trebao dobiti Nobelo-vu nagradu za neurologiju i sve te aparate poslati u staro fcdjezo.Kad bi se moglo ponovno isplivati iz magli prošlosti i otkriti se, živ i snažan, onima koji su me voljeli i onima koji su priželjkivali moju smrt. "Gledaj me, ja sam Edmond Dantes!" .liko li se puta grof Monte Kristo ukazao onima koji su ga291smatrali mrtvim? Svojim nekadašnjim dobroèiniteljima, ljubljenoj Mercedes, onima koji su naredili njegovu nesreæu, "gledaj vratio sam se, ja sam Edmond Dantes."Ili kad bi se moglo izaæi iz ove tišine, zalepršati bestjelesno po bolnièkoj sobi, gledati one koji plaèu pokraj mog nepokretnog tijela. Prisustvovati vlastitu pogrebu, a istodobno letjeti, neometan tijelom. Dvije želje svih nas, ostvarene jednim udarcem. Umjesto toga, sanjam zarobljen u svojoj nepokretnosti...*¦ Doista ne težim nikakvoj osveti. Ako imam ikakvih razloga za tugu, to je zato što se osjeæam dobro, a ne mogu to reæi. Da barem mogu pomaknuti prst, oèni kapak, odaslati neki signal, pa makar Morseovim znakovima. Ali ja sam sav sazdan od misli, bez moguænosti djelovanja. Nikakvih osjeta. Ovdje sam možda tjedan dana, mjesec, godinu, i ne osjeæam otkucaje srca, ne osjeæam podražaje ni gladi ni žeði, ne spava mi se (možda me i plaši to neprestano bdijenje), ne znam ni praznim li se (možda putem cijevi koje sve obavljaju same), znojim li se, èak ni dišem li. Koliko ja znam, izvan i oko mene nema èak ni zraka. Patim pri pomisli na Paolinu, Carlinu i Nicolettinu patnju, koje me smatraju nemoænim, ali posljednje što bih trebao uèiniti jest prepustiti se toj patnji. Ne mogu na sebe preuzeti bol cijeloga svijeta - neka mi bude dopušten dar okrutne sebiènosti. Živim sa samim sobom i za sebe samoga i znam ono što sam nakon prve nezgode bio zaboravio. To je za sada, a možda i zauvijek, moj život.Dakle, preostaje mi samo èekanje. Probude li me, bit æe to iznenaðenje za sve. Ali mogao bih se i nikad ne probuditi, pa se moram pripremiti na to neprestano podsjeæanje. Ili æu možda još kratko potrajati, a zatim se ugasiti - pa stoga treba iskoristiti te trenutke.Kad bih odjednom prestao razmišljati, što bi se potom dogodilo? Bi li zapoèeo neki drugi oblik onostranosti slièan ovom mom sasvim osobnom sadašnjem svijetu, ili bi zauvijek bili mrak i nesvjesnost?292Bio bih lud da vrijeme koje mi je dano potratim na postavljanje tog problema. Netko mije, možda sluèaj, pružio priliku da se prisjetim tko sam. Pa daje iskoristimo. Bude li ièega zbog èega se treba kajati, obavit æu èin pokajanja. Ali da


bih se pokajao, najprije se moram prisjetiti što sam uèinio. Za one nepodopštine kojih se sjeæam, Paola ili udovice koje sam obmanuo vjerojatno su mi veæ oprostile. I najzad, zna se, postoji li pakao, prazan je.Prije nego što sam zapao u ovaj san, na tavanu u Solari pronašao sam limenu žabu na koju su se nadovezivali ime Mede Angela i reèenica "karamele doktora Osima". To su bile rijeèi. Sada vidim.Doktor Osimo je ljekarnik na Corso Roma, glave æelave poput jajeta i nebesko plavih naoèala. Svaki put kad me mama povede sa sobom u kupovinu i uðe u ljekarnu, èak i ako kupi samo kolut hidronlne gaze, doktor Osimo otvara visoku staklenu posudu punu mirišljavih bijelih kuglica i poklanja mi paketiæ mlijeènih karamela. Znam da ih ne smijem odmah sve pojesti, moraju mi potrajati barem tri ili èetiri dana.Nisam ni primijetio - imao sam manje od èetiri godine - da je mama, pri posljednjem izlasku, imala trbuh veæi nego inaèe, ali su me nakon posljednje posjete doktoru Osi-mu, jednog dana poslali da siðem na donji kat i povjerili me gospodinu Piazzi. Gospodin Piazza živi u golemoj sobi nalik prašumi, punoj životinja koje se èine živima, papagaja, lisica, maèaka, orlova. Objasnili su mi da kad neka životinja ugine, umjesto da je sahrani on je ispuni slamom. Sad su me posjeli kod njega, a on me zabavlja objašnjavajuæi mi imena i osobine raznih životinja i provodim ne znam koliko vremena u toj divnoj nekropoli u kojoj smrt izgleda ljubazna, staroegipatska, a ima miris koji udišem samo na tom mjestu, pretpostavljam da su to kemijski preparati, zajedno s mirisom prašnog perja i stavljene kože. Najljepše poslijepodne moga života.Kad je netko sišao po mene i vratio me u kuæu, primijetio sam da mi se tijekom boravka u kraljevstvu mrtvih rodila293sestrica. Donijela ju je primalja koja ju je pronašla u kupusu. Iz bjeline èipke, od sestrice proviruje samo kugla glave pomodrjela od navale krvi, a na noj se otvara crna rupa iz koje izlaze prodorni krici. Ne, ništa joj nije, kažu mi: kad se sestrica rodi, ona to tako radi, jer je to njen naèin kojim kaže daje zadovoljna što sad ima mamu i tatu i maloga brata.Vrlo sam uzbuðen i predlažem da joj odmah dam jednu od karamela doktora Osima, ali mi objašnjavaju da netom roðena djevojèica nema zuba, pa siše samo mamino mlijeko. Bilo bi baš lijepo hitnuti bijele kuglice i ubaciti ih u tu crnu rupu. Možda bih osvojio zlatnu ribicu.Trèim do ormariæa s igraèkama i uzimam limenu žabu. Jest da se sestrica tek rodila, ali zelena žaba koja krekeæe kad joj se pritisne trbuh može je samo zabaviti. Ništa od toga, odlažem i žabu i povlaèim se sav u èudu. Èemu onda služi nova sestrica? Zar nije bilo bolje ostati sa starim ptièu-rinama gospodina Piazze?Limena žaba i Medo Angelo. Na tavanu su mi oboje pali na pamet, jer je Medo Angelo povezan sa sestricom, ali kasnije kad je veæ bila sudrug u mojim igrama - i pohlepna za mlijeènim karamelama."Prestani Nuccio, Medo Angelo ne može više." Koliko sam samo puta molio svog roðaka da prestane sa svojim muèenjima. Ali bio je stariji od mene, sveæenici su ga poslali u internat, cijeli dan ukoèen u odori, pa si je davao oduška kad bi se vratio u grad. Na kraju duge bitke igraèkama, zarobio bi Medu Angela, zavezao ga za naslon kreveta i podvrgavao nezamislivim šibanjima.Medo Angelo, otkad sam ga imao? Sjeæanje na njegov dolazak gubi se u vremenu kad, kako mi je rekao Gratarolo, još nismo nauèili ureðivati naša osobna sjeæanja. Angelo, plišani prijatelj, žuækast, pokretnih ruku i nogu poput lutaka, tako da može sjediti, hodati, podizati ruke prema nebu. Bio je velik, dostojanstven, imao je dva sjajna i vrlo živa oka. Ja i Ada smo ga izabrali za kralja naših igraèaka i olovnih vojnika i lutaka.294Starost gaje, izlizavši ga, uèinila još dostojnijim poštovanja. Stekao je neki svoj šepavi ugled koji je s vremenom sve više rastao otkako je, poput junaka mnogih bitaka, izgubio oko i ruku.Prevrtali bismo klupicu koja bi postajala brod, gusarski jedrenjak, ili verneovsko plovilo èetvrtastog pramca i krme; Medo Angelo bi sjedio za kormilom, a pred njim su se, spremni za daleke pustolovine, ukrcavali vojnici iz Zemlje Dembe-lije s Kapetanom Krumpirkom, koji su zbog svoje velièine bili važniji, iako komièniji, od ozbiljnih suboraca, glinenih vojnika koji su veæ tada bili veæi invalidi od Angela, neki bez glave ili udova, a iz njihovih su tijela od prešanog, ali sad veæ prhkog i izblijedjelog materijala, izvirivale kuke od željezne žice, kao da su mnogobrojni Long John Silveri. Dok je to slavno plovilo isplovljavalo iz Mora djeèje sobe, prelazilo Ocean Hodnika i pristajalo u Arhipelagu Kuhinje, Angelo se šepirio meðu svojim liliputanskim podanicima, ali taj nerazmjer nas nije smetao, jer je velièao njegovo Guliversko Velièanstvo.S vremenom je Medo Angelo, zahvaljujuæi svom velikodušnom služenju, onako sklon svim vrstama akrobacija, žrtva bijesa roðaka Nuccia, veæ izgubio i drugo oko, drugu ruku, a zatim i noge. Dok smo Ada i ja rasli, iz njegova su osakaæena trupa poèeli provirivati èuperci slame. Naši su roditelji sve više gunðali da to olinjalo tijelo poèinje hraniti kukce, možda kulture bacila, pa su nas tjerali da ga se riješimo, uz oštru prijetnju kako æe ga baciti u smeæe kad budemo u školi.Adi i menije veæ bilo žao ljubljenog Medu, tako boležljivog i nesposobnog da se sam drži uspravno, izloženog


polaganom vaðenju utrobe i onom nedostojnom istjecanju unutarnjih organa. Prihvatili smo misao da mora umrijeti - štoviše, veæ smo ga trebali smatrati pokojnim pa mu je stoga trebalo prirediti dostojnu sahranu.Bilo je rano jutro kad je tata netom upalio kotao koji zagrijava sve radijatore u kuæi. Stvorila se polagana i dostojanstvena povorka. Uz kotao su postrojene sve preživjele295RISCALDATEVIu4^'1*igraèke, pod zapovjedništvom Kapetana Krumpirka. Svi stoje u urednim redovima, u stavu pozor, odaju poèast poraženima, kako i dolikuje. Ja idem naprijed noseæi jastuk na kojem je ispružen veæ gotovo pokojnik, a slijede svi èlanovi obitelji, ukljuèujuæi i kuænu pomoænicu, ujedinjeni u istom tužnom štovanju.S obrednom skrušenošæu upravo uvodim Medu Angela u ždrijelo tog plamteæeg Baala. Angelo se, sad tek samo vreæa slame, ugasio u samo jednom plamsaju.Bio je to proroèki obred, jer se nekoliko mjeseci kasnije ugasio i kotao koji se najprije ložio kamenim ugljenom, a kasnije, kad je antracita nestalo, jajoliMm komadima ugljene prašine.Ali nastavak rata je i to racionalizirao, pa smo u kuhinji morali nanovo osposobiti staru peæ, poprilièno sliènu onoj koju æemo kasnije koristiti u Solari, koja je mogla progutati drvo, papir, karton i brikete od prešanog materijala boje vina, koje su gorjele slabo i sporo i davale privid plamena.Smrt Mede Angela me ne žalosti niti mi izaziva navale sjete. Možda je tako bilo sljedeæih godina, možda sam to opet osjetio kad sam se kao šesnaestogodišnjak bacio na ponovno osvajanje neposredne prošlosti, ali sada ne. Sada ne živim u protjecanju vremena. Sada za mene vrijeme više ne teèe. Sada sam, blažen, u vjeènoj sadašnjosti. Angelo mi je pred oèima, na dan njegova pogreba kao i u danima njegova trijumfa, mogu se premještati s jedne uspomene na drugu i svaku živim kao hic et nunc.Ako je to vjeènost, divna je, i zašto sam morao èekatišezdeset godina prije nego što je zaslužim?* * *296

A Lilino lice? Sada bih ga trebao vidjeti, ali sjeæanja kao da mi nadolaze sama, jedno po jedno, redom koji su sama odabrala. Dovoljno je prièekati. Ništa drugo mi i ne preostaje.Sjedim u hodniku, pokraj Telefunkena. Emitiraju neku komediju. Tata je prati cijelu, a ja mu sjedim u krilu, s palcem u ustima. Ne shvaæam ništa od tih zgoda, obiteljskih tragedija, preljuba, iskupljenja, ali me ti udaljeni glasovi uvode u san. Odlazim na spavanje tražeæi da vrata moje sobe ostanu otvorena, tako da vidim svjetlo iz hodnika. Još u nježnoj dobi postao sam vrlo bistar i naslutio da darove Sveta tri kralja u bogojavljenskoj noæi zapravo kupuju roditelji. Ada u to ne vjeruje, ne mogu malu djevojèicu lišiti iluzija i u noæi petog sijeènja oèajnièki se trudim ostati budan, kako bih èuo što se tamo vani zbiva. Èujem kako rasporeðuju darove. Naredno æu jutro hiniti radost i zapanjenost zbog èudesnog dogaðaja, zato što sam prepredenjak i ne želim da se ta igra prekine.Znam ja to odavno. Naslutio sam da se djeca raðaju iz mamina trbuha, ali to ne govorim. Mama prièa s prijateljicama o ženskim stvarima (ta i taje, hm, u drugom u stanju, ili ima neke priraslice tamo, hm, na jajnicima), jedna od njih je ušutkuje upozoravajuæi je da se dijete mota naokolo, a mama kaže kako nije važno, jer smo u toj dobi blesani. Ja uhodim iza vrata i pronièem u tajne života.Iz kružnog krila mamine komode izvukao sam knjigu Nije istina daje smrt Giovannija Mosce, uljudnu i ironiènu jadikovku o ljepotama zagrobnog života i o milini ležanja pod ugodnim pokrovom zemlje. Sviða mi se taj poziv na smrt, možda je to moj prvi susret sa smræu, prije zelenih kolaca junaka Valentea. Ali jednog jutra, u petom poglavlju, slatka Maria koju je u trenutku slabosti prihvatio grobar, osjeti u trbuhu lepet krila. Od tog trenutka autor je bio sramežljiv i samo je spomenuo nesretnu ljubav i dijete koje æe se roditi. Ali sada si dopušta realistièan opis koji me užasava: "Trbuh joj je, od tog jutra, oživio šumovima i drhtajima, poput kaveza u kojem su vrapèiæi... Dijete se micalo."To je prvi put da èitam, na nepodnošljivo realan naèin, o297trudnoæi. Ne iznenaðuje me ono što sam saznao, što samo potvrðuje ono što sam veæ i sam razumio. Ali sam uplašen mišlju da æe me netko iznenaditi dok èitam taj zabranjeni tekst i shvatiti da sam saznao. Osjeæam se grešnikom, jer sam prekršio zabranu. Odlažem knjigu u komodu, nastojeæi izbrisati svaki trag svog bespravnog uplitanja. Znam tajnu,


ali to znanje mi se èini kažnjivim.To se dogodilo mnogo prije nego što sam poljubio lice lijepe filmske zvijezde na naslovnici Novelle, a povezano je s otkriæem roðenja, a ne seksa. Poput nekih primitivnih naroda koji, prièa se, nikada nisu uspjeli dovesti u izravnu vezu seksualni èin i trudnoæu (zapravo, devet mjeseci je cijelo stoljeæe, govorila je Paola) i menije dugo trebalo da shvatim tajanstvenu vezu izmeðu seksa, aktivnosti odraslih i djece.Èak se ni moji roditelji nisu zabrinjavali da bi me mogli obuzeti uznemirujuæi osjeæaji. Vidi se da ih je njihova generacija iskusila sa zakašnjenjem, ili su zaboravili na svoje djetinjstvo. Ja i Ada idemo rukom u ruci s roditeljima, susreæemo nekog poznanika, tata kaže da idemo pogledati Zlatni grad, ovaj se zlobno smiješi gledajuæi nas malene i šapæe kako je film "pomalo nepristojan". Tata nehajno odgovara: "Pobrinut æemo se da ne gleda ono što ne treba." A ja sa srcem u grlu pratim vruæe zagrljaje Christine Sonderbaum.U hodniku u Solari, dok sam razmišljao o izrazu "rase i narodi svijeta" pala mije na pamet dlakava stidnica. Zapravo, evo me tu, s nekim prijateljima, možda u vrijeme srednje škole, u radnoj sobi oca jednoga od njih, gdje se nalaze svesci Biasuttijevih Rasa i naroda sirijeta. Brzo listamo stranice dok ne stignemo na onu na kojoj je slika kalmuèkih žena, d poil, gdje se vidi spolni organ ili njihovo krzno. Kalmuke, žene koje trguju svojim tijelom.Ponovno sam u magli, koja suvereno vlada u tami zamraèenja, dok se grad trudi nestati pred nebeskim oèima neprijateljskih zrakoplova, u svakom sluèaju nestaje pred mojim, koje ga gledaju sa zemlje. Hodam u toj magli kao na slici iz prve èitanke, držeæi za ruku tatu s istim onakvim borsalino298šeširom kao i gospodin iz knjige, ali u manje elegantnom kaputu, iznošenijem i spuštenih ramena, a raglan - a još je iznošeniji moj, s tragom rupice za gumb na desnoj strani, što je znak daje preokrenut od nekog starog oèeva kaputa. U desnoj ruci otac nosi, ne štap za šetnju, nego elektriènu lampu, ali ne onu s baterijom: ova se napaja trenjem, poput svjetla na biciklu, pritiskanjem neke vrste otponca s èetiri prsta. Blago zuji, a ploènik osvjetljava taman koliko je potrebno da se vidi neka stuba, ugao, poèetak križanja, zatim prsti smanjuju pritisak i svjetla nestaje. Nastavljamo desetak koraka, na temelju onog što smo nakratko vidjeli, naslijepo, a zatim se na trenutak svjetlo ponovno pali.U magli se mimoilazi s drugim sjenama, ponekad se promrmlja neki pozdrav, rijeè isprike, i èini mi se ispravnim èiniti to šaptom, iako, ako dobro o tome promislim, bombarderi mogu vidjeti svjetlost, ali ne mogu èuti glasove, pa se dakle po toj magli moglo kretati i pjevajuæi na sav glas. Ali nitko to ne èini, jer kao da mi našim mukom hrabrimo maglu da štiti naše korake, uèini nas nevidljivima, nas i ulice.Treba li uopæe tako strogo zamraèenje? Možda samo da nas umiri, jer kad su htjeli bombardirati ionako su dolazili danju. Usred noæi su zasvirale sirene. Mama plaèuæi budi nas djecu - ne plaèe iz straha od bombi nego zbog našeg upropaštenog sna - navlaèi nam kaputiæ preko pidžame i silazimo u sklonište. Ne u sklonište u našoj kuæi, koje je tek podrum ojaèan gredama i vreæama pijeska, nego u sklonište kuæe preko puta, sagraðene trideset devete, kad se veæ predviðao rat. Do tamo se ne stiže preko dvorišta odvojenih zidiæima, nego obilazeæi kvart trkom, uzdajuæi se u èinjenicu da su sirene zasvirale kad su zrakoplovi bili još dovoljno udaljeni.Protuzrakoplovno sklonište je lijepo, s onim svojim cementnim zidovima izbrazdanim ponekim potoèiæem vode, s blijedim ali toplim svjetlima, svi odrasli sjede na klupama i èavrljaju, a mi djeca trèkaramo po sredini. Udarci protuzra-ène obrane stižu prigušeni, svi su uvjereni da æe sklonište299izdržati ako bomba i padne na kuæu. Nije istina, ali pomaže. Obilazi ga potpuno zaokupljen nadstojnik zgrade, maestro Monaldi, moj uèitelj iz osnovne škole, ponižen što nije imao dovoljno vremena da odjene odoru centuriona Milicije, sa skvadristièkim odlièjima. U to je doba netko tko je sudjelovao u Marsu na Rim bio kao povratnik iz velikih Napoleono-vih bitaka - i tek mi je nakon 8. rujna èetrdeset treæe djed objasnio da je to bila šetnja sitnih lupeža, naoružanih štapovima, i da je kralj izdao naredbu, jedna skupina pješaštva ih je mogla uništiti na pola puta. Ali kralj je bio Najbrža nožica, a izdaja mu je bila u krvi.Dakle, maestro Monaldi šeæe meðu stanarima, smiruje ih, brine se za trudne gospoðe, objašnjava kako su to male žrtve koje treba podnijeti za konaènu pobjedu. Svira sirena za prestanak uzbune, obitelji izlijeæu na ulicu. Gospodin kojega nitko nije poznavao, a sklonio se k nama jer ga je uzbuna iznenadila dok je bio na ulici, pripaljuje cigaretu. Maestro Monaldi ga grabi za ruku i sarkastièno upita zna li daje rat i zamraèenje."Èak i kad bi gore još bio neki bombarder, ne bi vidio svjetlo žigice," kaže ovaj i ponovno poèinje pušiti."Aha, vi to znate?""Naravno da to znam. Ja sam kapetan, pilot, i letim na bombarderima. Jeste li vi ikada bombardirali Maltu?"Pravi heroj. Bijeg maestra Monaldija koji se puši od bijesa, veseli komentari stanara, govorio sam daje napuhanko, takvi su svi koji zapovijedaju.Maestro Monaldi i njegovi sastavci o herojima. Vidim sebe naveèer, mama i tata nada mnom. Sutradan æe u razredu


biti sastavak za sudjelovanje u školskom natjecanju iz kulture. "Kojagod tema bila," kaže mama, "bit æe o Duceu i ratu. Pa stoga pripremi lijepe fraze koje ostavljaju dojam. Primjerice, vjerni i nepodmitljivi èuvari Italije i njene civilizacije, reèenica je koja uvijek dobro prolazi, bez obzira na temu.""A što bude li tema bitka za žito?"300"Svejedno je ubaci, upotrijebi malo mašte." "Sjeti se da vojnici svojom krvlju natapaju užareni pijesak Marmarica," predlaže tata. "I ne zaboravi da je naša civilizacija nova, herojska i sveta. To uvijek ostavlja dobar dojam. Èak i ako je bitka za žito."Žele sina koji dobiva dobru ocjenu. Opravdana težnja. Ako dobra ocjena ovisi o znanju o paralelama, uèi se iz knjige za geometriju, mora li se govoriti kao Balilla, uèi se napamet ono što jedan Balilla mora misliti. Ne postavlja se pitanje je li to opravdano ili ne. Konaèno, moji roditelji to nisu znali, ali èak i peti Euklidov pouèak vrijedi samo za ravne površine, tako idealno ravne kakve u stvarnosti ne postoje. Režim je bio ravna površina kojoj su se svi do sada prilagodili. Zanemarujuæi krivuljaste vrtloge u koje paralele ulijeæu ili se beznadno razdvajaju.Ponovno vidim kratki prizor koji se vjerojatno dogodio nekoliko godina ranije. Pitam:"Mama, što je to revolucija?""To je kad radnici doðu na vlast pa odrube glave svim službenicima kao što je tvoj otac."Taman dva dana nakon onog sastavka dogodila se epizoda s Brunom. Bruno, dva maèja oka, šiljasti zubi i mišje siva glava na kojoj se pojavljuju bijele mrlje, kao od alopecije ili lišaja. Bili su to ožiljci od krasta. Siromašna su djeca uvijek imala kraste po glavi, i zato što su živjela u ne baš èistom okruženju i zbog avitaminoze. U osnovnoj školi smo ja i De Caroli bili razredni bogataši, tako se tada mislilo; zapravo, naše su obitelji pripadale istom društvenom sloju kao i uèitelj, ja zato što je moj otac bio službenik i nosio kravatu, a moja majka šešir (pa stoga nije bila žena nego gospoða), a De Caroli zato što je njegov otac imao malu prodavaonicu tkanina. Svi drugi su bili iz nižih slojeva, s roditeljima su još uvijek razgovarali na dijalektu, pa su zato stalno radili pravopisne i gramatièke pogreške, a najsiromašniji od svih je bio Bruno. Bruno je imao poderanu crnu kutu, nije imao301bijeli ovratnik, a kad ga je i imao bio je prljav i izlizan i, naravno, nije imao plavu mašnu kao pristojna djeca. Imao je kraste, pa je zato bio izbrijane glave, to je bila jedina njega za koju je obitelj znala, èak i protiv ušiju, a bijele su mrlje ostajale od veæ ozdravljenih krasta. Obilježja nižeg položaja. Uèitelj je sve u svemu bio dobar èovjek, a s obzirom na to da je bio skvadrist osjeæao se obveznim poduèavati nas muški, pa nam je zadavao snažne pljuske. Ali nikada meni ni De Èaroliju, jer je znao da æemo reæi našim roditeljima koji su mu bili ravni. Buduæi da je stanovao u istom bloku kuæa, ponudio se da me svakog dana prati kuæi po izlasku iz škole, zajedno sa svojim sinom, kako se moj otac ne bi muèio da dolazi po mene. I zato što je moja majka bila roðakinja snahe ravnateljice osnovne škole, pa nikad se ne zna.Za Bruna su meðutim pljuske bile svakodnevne, jer je bio živahan pa je dakle imao loše vladanje i pojavljivao se u razredu u masnoj kuti. Uvijek je Bruna slao u kut i izlagao ga ruglu.Jednog je dana Bruno došao u školu nakon neopravdanog izostanka i uèitelj je zasukao rukave kad je Bruno stao plakati i kroz jecaje dao naslutiti da mu je umro otac. Uèitelj je bio ganut, jer su èak i skvadristi imali srca. Naravno, za njega je socijalna pravda znaèila milostinju, pa je od sviju nas zatražio prilog. I naši su roditelji imali srca, jer je sljedeæeg dana svatko od nas došao s ponekim novèiæem, iznoše-nim odijelom, staklenkom marmelade, kilogramom kruha. Bruno je dobio svoj trenutak solidarnosti.Ali tog istog jutra, dok smo stupali po dvorištu, poèeo je hodati èetveronoške, pa smo svi pomislili kako je stvarno zloèest kad èini takve stvari, a netom mu je tata umro. Uèitelj je vikao kako mu nedostaje i najosnovniji osjeæaj zahvalnosti. Postavši siroèe dva dana ranije, odmah se okoristio dobroèinstvom svojih drugova i veæ je bio sklon prijestupu; s obzirom na to iz kakve je obitelji, više se i ne može iskupiti.Kao drugi sporedni lik te male drame, na trenutak sam bio u dvojbi. Veæ sam je osjetio i jutro nakon sastavka, pro-302budivši se nemiran i pitajuæi se volim li doista Ducea, ili sam licemjeran djeèak koji tako samo piše. Gledajuæi Bruna kako hoda na sve èetiri, shvatio sam da je to bio ispad dostojanstva, naèin da odgovori na poniženje koje je pretrpio zbog naše ljigave velikodušnosti.To sam još bolje shvatio nekoliko dana kasnije, najednom od onih fašistièkih subotnjih sastanaka, na kojima smo bili poredani svi u odorama; naše su bile blistave, Brunova ista kao i kuta za radne dane, plava marama loše zavezana, a morala se izgovarati prisega. Centurion je govorio: "U ime Boga i Italije, prisežem da æu izvršavati Duceove naredbe i služiti svim svojim snagama, a ako je potrebno i svojom krvlju, ciljevima fašistièke revolucije. Prisežete li?" I svi smo morali odgovoriti: "Prisežem!" Dok smo svi vikali 'prisežem!' Bruno - koji je bio pokraj mene i èuo sam ga vrlo dobro - viknuo je: "Dosežem!" Pobunio se. Bio je to prvi put da sam nazoèio èinu pobune.


Je li se pobunio samovoljno ili zato što mu je otac bio pijanac i socijalist kao i onom talijanskom djeèaku u svijetu? Sada shvaæam da je Bruno bio prvi koji me poduèio kako reagirati na tu retoriku koja nas je gušila.Izmeðu sastavka u mojoj desetoj godini i kronike u jedanaestoj, na kraju petoga razreda osnovne škole, preobrazila me Brunova poduka. On je bio revolucionarni anarhist, ja tek pomalo skeptik, pa je njegov "dosežem" postao mojom nelomljivom èašom.Jasno je da sada, u tišini kome, bolje razumijem ono što mi se dogodilo. Je li to ono prosvjetljenje koje i drugi imaju kad im kucne èas pa se, kao u Martinu Edenu, u tom trenu sve shvati, ali èim se sazna, to se i prestane znati? Ja, kome još nije kucnuo taj èas, u prednosti sam pred onima koji umiru. Razumijem, znam, èak se i sjeæam (sada) da znam. Jesam li ja takav sretnik?30316. VJETAR ZVIŽDIHtio bih se sjetiti Lile... Kako je Lila izgledala ? Iz izmaglice ovog polusna pojavljuju mi se druge slike, ali to nije ona.Pa ipak, neka bi osoba u normalnim okolnostima morala moæi reæi želim se sjetiti prošlogodišnjeg odmora. Ako je saèuvala ikakav trag, sjetit æe se. Ja ne mogu. Moje je sjeæanje èlankovito, poput trakavice, ali za razliku od tog plošnjaka nema glavu, luta labirintom, a svaka toèka može biti poèetak ili kraj putovanja. Moram prièekati da sjeæanja doðu sama, slijedeæi neku svoju logiku. Tako se hoda kroz maglu. Po suncu stvari vidiš iz daleka i možeš odluèiti promijeniti smjer kako bi naišao na nešto odreðeno. U magli ti netko ili nešto dolazi u susret, ali ne znaš tko je to sve dok ti ne bude blizu.Možda je to normalno, ne možeš imati sve u samo jednom trenutku, sjeæanja u slijedu, kao ražnjiæ. Što li je ono rekla Paola o magiènom broju sedam, o kojem govore psiholozi? S popisa se lako sjetiš do sedam elemenata, kasnije više ne ide. Niti sedam. Tko su sedam patuljaka? Ljutko, Veseljko, Pospanko, Stidljivko, Burko, Uèo... A zatim? Uvijek nedostaje sedmi patuljak. A sedam rimskim kraljeva? Romul, Numa Pompilije, Tul Hostilije, Servije Tulije, Tarkvinije Pri-sko, Tarkvinije Oholi... A sedmi? Aha, Kihavko.Mislim da je moje najranije sjeæanje pajac odjeven kao glavni bubnjar vojnog sastava, u bijelu odoru s kepijem, a305ako ga naviješ kljuèiæem on lupa po svom bubnju. Je li doista tako, ili sam ga tijekom godina tako preinaèio koristeæi prisjeæanja svojih roditelja? Nije li to možda prizor sa smokvama, ja pod drvetom, a seljak koji se zvao Quirino vere se ljestvama da mi ubere najbolju smokvu - samo što tada još nisam znao izgovoriti rijeè figa i rekao sam siga?Posljednje sjeæanje: u Solari pred infolijem. Jesu li Paola i drugi primijetili što mije bilo u rukama kada sam odjednom zaspao? Moraju ga dati Sibilli, odmah, ostanem li ovako godinama neæe moæi platiti troškove, morat æe prodati studio, a zatim Solaru, pa možda ni to ne bi bilo dovoljno, dok mi s in folijom mogu platiti vjeèni boravak u bolnici, s deset bolnièara, pa je dovoljno da me doðu vidjeti jednom mjeseèno i zatim se mogu se vratiti vlastitim životima.U susret mi dolazi drugi lik koji mi se ceri pokazujuæi mi besramnu gestu. Kao da me, pograbivši me s leða, obavio sobom i raspršio se u magli.Pokraj mene prolazi bubnjar s kepijem. Sklanjam se u djedovo naruèje. Osjeæam miris lule dok obraz naslanjam na njegov prsluk. Djed je pušio lulu i mirisao na duhan. Zašto u Solari nije bilo njegove lule? Bacili su je prokleti ujak i ujna, nije im se èinila važnom, glave onako izlizane plamenom mnogih žigica; bacili su i pera i bugaèice, ne znam što još, naoèale, èarapu s rupom i posljednju, još napola punu, kutiju duhana.306* * *Magla se raspršuje. Sjeæam se Bruna na sve èetiri, ali se ne sjeæam Carlina roðenja, dana kad sam diplomirao, prvog susreta s Paolom. Ranije se nisam sjeæao nièega, sada se sjeæam svega iz prvih dana svoga života, ali se ne sjeæam kad je Sibilla prvi put ušla u moj studio tražiti posao - ili kad sam napisao svoju posljednju pjesmu. Ne uspijevam se sjetiti lica Lile Sabe. Sjetiti se njega, vrijedilo bi cijelog ovog sna. Ne sjeæam se Lilina lica koje sam posvuda tražio tijekom svog odraslog života, jer se još ne sjeæam svog odraslog života, niti onoga što sam ulazeæi u odrasli život želio zaboraviti.Moram èekati, ili se pripremiti na beskonaèno kruženje stazama svojih prvih šesnaest godina. Moglo bi dostajati, kad bih ponovno proživio svaki trenutak, svaki dogaðaj, potrajao bih u ovom stanju drugih šesnaest godina. Bit æe mi dovoljno, stigao bih tako do sedamdeset šest, razuman životni vijek... A Paola se pita treba li iskljuèiti prekidaè.Ali zar ne postoji telepatija? Mogao bih se usredotoèiti na Paolu i intenzivno razmišljati kako bih joj poslao poruku. Ili pokušati sa svježim i praznim djeèjim umom. "Poruka za Sandra, poruka za Sandra, ovdje Sivi Orao iz Fernet Bran-ca, ovdje Sivi Orao, odgovorite. Prijem..." A taj bi mi prenio: "Roger, Sivi Orle, èujem te glasno i jasno..."U gradu se dosaðujem. Èetvorica nas u kratkim hlaèama i igramo se na ulici ispred kuæe, gdje proðe jedan automobil na sat i vozi polako. Usuðuju se pustiti nas da se tamo igramo. Igramo se pikulama, sirotinjskim igraèkama, dobrima i


za one koji nemaju drugih igraèaka. Ima ih glinenih, smeækastih i staklenih, prozirnih s raznobojnim šarama, a druge su mlijeèno bijele isprugane crvenim. Prva igra, rupa: pikule se odbacuju sa sredine ulice, preciznim udarcem kažiprsta koji klizi po palcu (ali oni najbolji kližu palcem po kažiprstu), u rupicu iskopanu u ploèniku. Ima ih koji pikulu utjeraju prvim udarcem, inaèe se ide po fazama. Druga igra, spanna cetta koju smo u Solari zvali cicca spanna. Kao kod307boèanja, treba doæi blizu prve pikule, ali ne bliže od pedlja koji se mjeri s èetiri prsta.Divili smo se onima koji su znali zavrtjeti zvrk. Ali ne zvrk bogate djece, metalni s raznobojnim prugama, koji se navija višekratnim pritiskanjem okrugle drške na poluzi, a zatim ga se pusti, pa se okreæe iscrtavajuæi višebojne vrtloge, nego drveni zvrk, pirlu ili mongiu, neku vrstu ispupèenog cunja, trbušaste kruške koja završava èavlom, a tijelo je obilježeno nizom spiralnih ureza. Obavija se špagom koja ulazi u ureze, zatim se slobodnom vrhu daje jak trzaj kojim se povlaèi špaga i mongia se okreæe. Ne znaju to svi raditi, meni ne uspijeva jer sam razmažen skupljim i lakšim zvrkovima - pa mi se druga djeca rugaju.* Tog se dana nismo mogli igrati, jer su uzduž ploènika bila neka gospoda, u sakoima i s kravatama, koja su nekom motièicom vadila korov. Rade bez nekog zanosa, polako, i jedan od njih poèinje razgovarati s nama, informirajuæi se o raznim igrama pikulama. Kaže daje on kao mali igrao krug: nacrtali bi krug kredom na ploèniku ili štapom na zemlji, u njega bi postavili pikule, zatim bi veæom pikulom pokušavali308iz kruga te pikule istjerati, a pobijedio bi onaj koji bi ih najviše istjerao. "Poznajem tvoje," rekao mi je, "pozdravi ih od gospodina Levija, onog iz duæana šeširima."Isprièao sam to kod kuæe. "Oni su Židovi," rekla je mama, "moraju iæi na prisilni rad." Tata je podigao pogled prema nebu i rekao "ma!" Kasnije sam otišao u djedov duæan i upitao ga zašto Židovi idu na prisilni rad. Rekao mije da se prema njima ponašam pristojno ako ih ponovno sretnem, jer su to dobri ljudi, ali mi za sada neæe objasniti tu prièu, jer sam još premali. "Šuti i ne prièaj o tome naokolo, posebno ne uèitelju." Jednog dana æe mi sve isprièati. S'as gira.Tada sam se samo pitao kako to da Židovi prodaju šešire. Šeširi koje sam viðao po plakatima obješenima na zidove ili na reklamama u èasopisima bili su gospodski i elegantni.Još nisam imao razloga zabrinjavati se zbog Židova. Tek kasnije, u Solari, djed mije pokazao novine iz 1938. u kojima su objavljeni rasni zakoni, ali sam trideset i osme imao šest godina i nisam èitao novine.Zatim, jednog dana više nismo vidjeli gospodina Levija i ostale kako plijeve ploènik. Mislio sam tada da su ih pustili da se vrate kuæi, nakon male pokore. Ali poslije rata sam èuo kako netko prièa mami daje gospodin Levi umro u Njemaèkoj. Nakon rata sam veæ nauèio mnoge stvari, ne samo kako se raðaju djeca (ukljuèujuæi i pripremne radnje devet mjeseci ranije), nego i kako umiru Židovi.Moj se život promijenio sklanjanjem na sigurnije, u Solani. U gradu sam bio potišteno dijete koje se nekoliko sati dnevno igralo s drugovima iz škole. Ostalo bih se vrijeme sklupèao uz knjigu ili vozio na biciklu. Jedini èarobni trenutci bili su oni koje sam provodio u djedovu duæanu: on bi razgovarao s pokojim kupcem, a ja bih kopao i kopao, zaslijepljen stalnim otkriæima. Ali tako sam postajao sve osa-mljenijim i živio samo sa svojim maštarijama.U Solari, gdje sam sad veæ sam silazio do seoske škole i skitao poljima i vinogradima, bio sam slobodan, preda309mnom se otvaralo neistraženo podruèje. I imao sam mnogo prijatelja s kojima sam se potucao naokolo. Glavna nam je misao bila napraviti kolibu.Sad ponovno gledam cijeli život u Oratoriju, kao na filmu. Sjeæanje više nije ispresijecano, nego povezani slijed...Koliba nije morala biti poput kuæe, s krovom, zidovima i vratima. Obièno je to bila neka rupa, neka graba na kojoj se mogao napraviti pokrov od granja i lišæa, kako bi ostala otvorena puškarnica s koje se nadgledalo udolinu ili barem zaravan. Uperili bismo štapove i pucali kao da su strojnice. Kao u Giarabubu, mogla nas je poraziti samo glad.Poèeli smo odlaziti u Oratorij, jer smo na kraju nogometnog igrališta, na uzvisini iza zidiæa pronašli idealno mjesto za kolibu. Odatle smo mogli strojnicom gaðati svu dvadeset dvojicu igraèa nedjeljne utakmice. U Oratoriju smo bili prilièno slobodni, tek oko šest bi nas sakupili za poduku iz vjeronauka i za blagoslov, a ostatak vremena smo radili što smo htjeli. Bili su tu primitivni vrtuljak, nekoliko ljuljaèki, mala pozornica na kojoj sam prvi put glumio prizore iz Malog Parižanina. Tu sam dobro ovladao prednjim dijelom pozornice, što æe me mnogo godina kasnije uèiniti nezaboravnim u Lilinim oèima.Dolazili su i stariji djeèaci, pa èak i mladiæi - nama su izgledali vrlo stari - koji su igrali stolni tenis ili se kartali, ali ne za novac. Onaj dobrièina, don Cognasso, direktor Oratorija, nije od njih tražio da se ispovijedaju, bilo je dovoljno da doðu tamo umjesto da u skupinama biciklima odlaze u grad, èak i uz prijetnju iznenadnog bombardiranja, zbog nastojanja da se popnu u Crvenu kuæu, bordel poznat u cijeloj pokrajini.Nakon 8. rujna u Oratoriju sam prvi put èuo govoriti o partizanima. Isprva su to bili djeèaci koji su samo pokušavali


izbjeæi ili novo regrutiranje Socijalne Republike ili racije Nijemaca koji bi ih slali na rad u Njemaèku. Zatim su ih poèeli nazivati pobunjenicima, jer su ih tako nazivala službena310priopæenja. Tek smo nakon nekoliko mjeseci saznali da ih je deset strijeljano -jedan je bio iz Solare - a kad smo èuli da im Radio London upuæuje posebne poruke, tada smo ih poèeli nazivati partizanima, ili patriotima, kako im se više sviðalo. U selu su svi bili za partizane, jer su to sve bili momci iz tih krajeva, a kad bi se pojavili, iako su sada svi imali nadimke, Jež, Munja, Plavobradi ili Jaki, i dalje smo ih zvali onako kako smo ih ranije poznavali. Mnogi od njih bili su mladiæi koje sam viðao u Oratoriju kako se kartaju, u bijednim i rasparanim jaknicama, a sad su se pojavljivali s kapama sa šiltom, redenikom preko ramena i strojnicom, remenom s obješenim dvjema ruènim bombama, poneko èak i s pištoljem u koricama. Nosili su crvene košulje, ili jakne engleske vojske ili hlaèe sa štitnicima kraljevskih èasnika. Bili su prekrasni.Veæ èetrdeset èetvrte bi se pojavljivali u Solari, brzim upadima u trenutcima kad tamo nije bilo Crnih brigada. Ponekad bi se spuštali badoljovci, s plavim maramama, govorilo se da su za kralja, a u napad su odlazili još uvijek vièuæi Sa-voia. Ponekad su to bili garibaldinci, s crvenim maramama, koji su pjevali pjesme protiv kralja i Badoglia, i zviždi vjetar, urla oluja, - cipele su poderane, pa ipak treba poæ, - osvojiti crveno proljeæe, - gdje izlazi sunce buduænosti. Badoljovci su bili bolje naoružani, govorilo se da Englezi šalju pomoæ njima, a ne drugima koji su svi bili komunisti. Garibaldinci su imali strojnice poput onih Crnih brigada, zaplijenjene u nekom okršaju ili nekom prepadu na oružarnicu, a badoljovci su imali najnoviji model engleskih Stenova.Sten je bio lakši od strojnice, imao je prazni kundak, kao profil od željezne žice, punjaè mu je bio sa strane, a ne ispod. Jednom mi je jedan od njih dopustio da ispalim metak. Uglavnom su pucali kako bi ostali u formi i da se pokažu pred djevojkama.Jednom su došli fašisti iz San Marca, pjevali su San Mar-co! San Marco! - zar je važno ako se umire.Ljudi su govori da su to bila dobra djeca iz dobrih obitelji, koja su možda krivo odabrala, ali prema narodu su se ponašali dobro, a ženama su se udvarali pristojno.311Meðutim, oni iz Crnih brigada bili su osloboðeni iz zatvora i popravnih domova (bilo je i šesnaestogodišnjaka) i samo su htjeli da ih se svi boje. Vremena su bila teška, pa se nismo smjeli uzdati ni u one iz San Marca.; Idem s mamom u selo na misu, a s njom je gospoða iz vile nekoliko kilometara od nas. Uvijek je ljuta na svog na-polièara koji je potkrada pri podnošenju raèuna. A buduæi da je napolièar crveni, ona je postala fašist, barem u smislu da su fašisti protiv crvenih. Izlazimo iz crkve, a dva èasnika San Marca pogledavaju gospoðe, više ne baš tako mlade, ali su još uvijek dobro izgledale - a osim toga, zna se, vojnici kljucaju tamo gdje mogu. Približavaju se pod izlikom da traže neku informaciju, jer nisu iz ovih krajeva. Dvije se gospoðe ponašaju ljubazno (konaèno, to su dva zgodna mladiæa) i pitaju ih kako se osjeæaju tako daleko od kuæe. "Borimo se kako bismo ovoj zemlji vratili njenu èast, moje gospoðe, onu èast koju su neki izdajnici uprljali," odgovara jedan od dvojice. A susjeda komentira: "To je lijepo od vas, a ne kao onaj gospodin o kojem sam govorila."Jedan od njih se èudno nasmije i kaže: "Rado bismo znali ime i adresu tog èovjeka."Mama je problijedjela, zatim pocrvenjela, ali se dobro izvukla: "Ah, znate poruènice, moja prijateljica je govorila o nekom tipu iz Astija koji je u ove krajeve dolazio prošlih godina, a sad tko zna gdje je, kažu da su ga otpremili u Njemaèku.""Tako mu i treba," smiješi se poruènik i ne navaljuje. Uzajamni pozdravi. Na povratku mama promrsi kroz zube onoj nesmotrenoj ženi kako u ova vremena treba paziti što govori, jer ne treba puno da nekoga strijeljaju.Gragnola. Posjeæivao je Oratorij. Uporno je tražio da ga zovu Gragnola, ali su ga svi zvali Gragnola, aludirajuæi na gragnuola di colpi, kišu udaraca. On bi ponavljao kako je miroljubiv èovjek, a prijatelji su mu odgovarali: "Ma daj, kao312da ne znamo..." Šuškalo se da održava vezu s garibaldin-skim brigadama u planinama - štoviše, neki su govorili da je on veliki voða i da više riskira živeæi u selu nego da se negdje skriva, jer ako ga jednog dana otkriju, strijeljat æe ga u tren oka.Gragnola je sa mnom glumio u Malom Parižaninu, a kasnije me i zavolio. Htio me nauèiti igrati tresetu. Vidi se da mu je neugodno s drugim odraslima, pa je duge sate provodio brbljajuæi sa mnom. Možda je to bila njegova pedagoška sklonost, jer je bio nastavnik. Ili je možda znao da govori takve budalaštine da bi ga, da ih je prièao naokolo, smatrali antikristom, pa se pouzdavao samo u djeèaka.Pokazivao mi je tajna glasila koja su kradom kružila iz ruke u ruku. Nije mi ih ostavljao, jer, govorio je, koga uhvate s tim, strijeljaju ga. Tako sam saznao za Ardeatinsko krvoproliæe u Rimu. "Naši su drugovi gore u brdima," govorio mi


je Gragnola, "upravo zato da se takve stvari više ne bi dogaðale. A Nijemci, kaputtf

Pripovijedao mi je kako su tajne partije koje su se javljale preko takvih glasila postojale još prije dolaska fašizma i preživjele su u ilegali, u inozemstvu, njihove su velike voðeradile kao masoni, a ponekad bi ih Duceovi slugani raspo-znali i batinali do smrti.Ne znam što je Gragnola predavao u obrtnièkoj školi, odlazio bi svakog jutra na biciklu i vraæao se polovinom po-slijepodneva. Zatim je morao prestati, prièalo se daje razlog tomu bio što se dušom i tijelom posvetio partizanima, drugi su šaputali da nije mogao nastaviti, jer je bio sušièav. Gragnola je doista imao izgled sušièavca, pepeljasto lice, s dvije bolesno crvene jagodice, upalih obraza, ustrajnog kašlja. Imao je kvarne zube, šepao je i bio pomalo grbav, ili je imao iskrivljenu kralješnicu s istaknutim lopaticama, a ovratnik jakne mu je stajao odvojeno od vrata, pa je u odjeæi izgledao kao daje u vreæi. U kazalištu bi uvijek dobivao uloge nega-tivaca ili šepavog èuvara neke tajanstvene vile.Bio je vrelo znanja, svi su to govorili, više puta su ga pozivali da predaje na sveuèilištu, ali je on odbio zbog svojih uèenika. "Gluposti," objasnio mi je. "Yambine, predavao sam samo u školama za siromašne, kao zamjena, jer zbog ovog prljavog rata nisam èak ni diplomirao. S dvadeset godina poslali su me poraziti Grèku, ranili su me u koljeno, ali nije važno, jer se jedva vidi, ali u tom blatu sam uhvatio neku grdnu bolest i od tada nisam prestao pljuvati krv. Ali da mi Debeloglavi dopadne šaka ne bih ga ubio, jer sam nažalost kukavica, ali bih ga toliko udarao po stražnjici dok ga ne bih onesposobio za još ono malo života, nadam se, što mu je ostalo, Juda lažljivi."Pitao sam ga zašto dolazi u Oratorij, buduæi da su svi govorili kako je ateist. Odgovorio mi je da dolazi zato što je to jedino mjesto gdje se može vidjeti s ljudima. A osim toga, nije ateist nego anarhist. Tada nisam znao što su anarhisti, pa mije on objasnio da su to ljudi koji žele slobodu, bez gospodara, bez kralja, bez države i bez sveæenika. "Ali nadasve bez države, a ne kao oni komunisti u Rusiji koji imaju državu koja im govori èak i kad moraju iæi na zahod."Pripovijedao mi je o Gaetanu Bresciju koji se, ne bi li kaznio kralja Umberta što je dao masakrirati radnike u Milanu, uputio iz Amerike bez povratne karte, gdje je mogao314mirno živjeti, pošto su ga izvukli ždrijebom i krenuo ubiti kralja. Zatim su u zatvoru ubili njega, a rekli su da se objesio zbog grižnje savjesti. Ali anarhist nikada nema grižnju savjesti zbog akcija koje poduzima u ime naroda. Pripovijedao mi je o vrlo umjerenim anarhistima koji su morali emigrirati iz zemlje u zemlju, jer su ih progonile sve policije, a pjevali su Addio Lugano bella.A zatim mi je opet ružno prièao o komunistima koji su anarhiste izbacili iz Katalonije. Pitao sam ga zašto se, kad je protiv komunista, pridružio garibaldincima, s obzirom da su oni komunisti. Odgovorio mije da prvo, svi garibaldinci nisu komunisti i da meðu njima ima socijalista pa èak i anarhista, a drugo, daje u tom trenutku neprijatelj nacifašizam, a u takvim sluèajevima ne treba previše cjepidlaèiti. "Prvo da zajedno pobijedimo, a raèune æemo sreðivati kasnije."Potom je dodao da je u Oratorij dolazio, jer je to dobro mjesto. Sveæenici su bili loš soj, ali su bili poput garibaldi-naca, i meðu njima je bilo dobrih ljudi. "Posebno u ova vremena, kad nitko ne zna gdje æe završiti ti djeèaci koje su još do prošle godine poduèavali o knjizi i karabinu. U Oratoriju ih barem ne puštaju da se upropaste, uèe ih da budu pošteni, iako pretjeruju oko masturbacije, ali nije bitno, jer vi to ionako radite, pa se u najboljem sluèaju kasnije ispovijedate. Stoga dolazim u Oratorij i pomažem don Cognassu da navede djecu na igru. Kad se ide na misu, stojim na kraju crkve u tišini, jer Isusa Krista poštujem iako ne i Boga."Jedne nedjelje kad nas je u dva poslijepodne u Oratoriju bilo vrlo malo, isprièao sam mu o svojim markama, a on mi je rekao da ih je nekoæ i on sakupljao, ali gaje po povratku iz rata prošla vonja i sve je pobacao. Ostalo mu ih je samo dvadesetak i rado æe mi ih pokloniti.Bio sam u njegovoj kuæi i plijen je bio èudesan, jer su tu bile dvije marke otoka Fidži koje sam dugo želio iz kataloga Yverta i Telliera."Zar imaš i Yverta i Telliera?" upitao me zadivljeno."Da, ali stari...""Ti su najbolji."315Otoci Fidži. Eto zašto su me toliko oèarale te dvije marke u Solari. Nakon što mi ih je Gragnola poklonio, odnio sam ih kuæi kako bih ih stavio na novi list svog albuma. Bila je zimska veèer, tata je stigao dan ranije, ali je veæ tog poslije-podneva otputovao, kako bi se u grad vratio još za vidjela.Bio sam u kuhinji glavnog krila, jedinom zagrijanom prostoru u kuæi, jer smo imali dovoljno drva za ognjište. Svjetlo je bilo slabo. Ne zato što bi se u Solari osobito držalo do zamraèenja (pa tko bi nas bombardirao?), nego zato što je svjetiljka bila prigušena sjenilom s kojeg su visjeli nizovi perlica, gotovo nalik ogrlicama za poklon domorocima s Fi-džija.


Ja sam sjedio za stolom baveæi se svojom zbirkom, mama je pospremala, moja se sestra igrala u kutu. Radio je bio upaljen. Upravo je završila "milanska" verzija Što se dogaða u kuæi Rossi, propagandni program Republike Salo, gdje èlanovi jedne obitelji raspravljaju o politici i zakljuèuju, naravno, da su saveznici naši neprijatelji, partizani banditi odbjegli iz vojske zbog lijenosti, a na sjeveru se upravo brani èast Italije uz bok njemaèkim kameradima. Ali postojala je, naizmjence, svake druge veèeri, "rimska" verzija, u kojoj su Rossijevi bili druga obitelj istog imena, živjeli su u Rimu koji su sad veæ okupirali saveznici, pa su konaèno shvatili koliko je bilo bolje kad je bilo gore, zavidjeli su zemljacima na sjeveru koji su ostali slobodni pod barjacima Osovine. Po naèinu kako je moja majka odmahivala glavom, vidjelo se da u to ne vjeruje, ali je program bio vrlo živahno napravljen. Ili ga se slušalo ili se gasio radio.Kasnije bi ga (a sada bi dolazio i djed koji je do tada izdr-316žavao u svojoj radnoj sobi s grijalicom pokraj nogu), mogli podesiti na Radio London.Zapoèinjao je nizom udaraca u timpan, gotovo kao u Beet-hovenovoj Petoj, zatim bi se èulo uvjerljivo "buona sera" pukovnika Stevensa, s naglaskom koji je podsjeæao na sinkronizirane Stanlija i Olija. Drugi glas, na koji nas je navikao režimski radio, bio je glas Marija Appeliusa koji je svoje ohrabrujuæe pozive na pobjednièku borbu zakljuèivao sa "Neka Bog prokune Engleze!" Stevens nije proklinjao Talijane, štoviše pozivao ih je da se raduju s njim zbog poraza Osovine, o kojoj nam je pripovijedao iz veèeri u veèer, kao da želi reæi "zar ne vidite što vam radi taj vaš Duce?"Ali njegove kronike nisu prièale samo o bitkama na otvorenom polju. Opisivao je naš život, ljude poput nas koji svake noæi prilijepljeni za radio aparat slušaju Glas Londona, svladavajuæi strah da nas netko možda špijunira i da bi nas mogao poslati u zatvor. Pripovijedao je našu povijest, povijest svojih slušatelja, a mi smo mu vjerovali, jer je toèno opisivao ono što smo radili, mi, ljekarnik na uglu i èak - govorio je Stevens - zapovjednik karabinjera koji je sve znao i podmuklo šutio. Tako je rekao, a ako nije lagao o tome, mogli smo mu vjerovati i za ostalo. Svi smo znali, èak i mi djeca, kako je i to njegovo bila propaganda, ali nas je privlaèila ova umjerena propaganda bez herojskih fraza i poziva na umiranje. Zahvaljujuæi pukovniku Stevensu, rijeèi kojima su nas svakodnevno kljukali èinile su nam se pretjeranima.Ne znam zašto, ali tog sam gospodina - koji je bio samo glas - vidio kao Mandrakea: elegantnog u svom fraku, njegovanih brèiæa, samo malo više prošaran sjedinama nego maðionièar, sposoban da svaki pištolj pretvori u bananu.Nakon što bi pukovnik završio, zapoèinjale su posebne poruke za partizanske brigade, jednako tajanstvene i privlaène kao marka iz Monserrata: Poruke za Franchi, Sretan nije sretan, Kiša je prestala, Moja brada je plava, Giacomome ljubi Muhameda, Orao leti, Sunce se ponovno rada...Vidim sebe kako se još uvijek divim markama Fidžija, ali odjednom, izmeðu deset i jedanaest, zaèuje se brujanje na317nebu. Gase se svjetla i trèi se na prozor saèekati prolazak Pipetta. Èuje ga se svake noæi, manje-više u isto vrijeme, ili je barem tako govorila legenda. Neki su govorili da je to engleski izviðaè, neki da je amerièki zrakoplov koji dolazi padobranom spuštati pakete, hranu i oružje partizanima u planini, možda ne daleko od nas, na obroncima Langhe.Ijedne veèeri bez zvijezda i bez mjeseèine, ne vide se svjetla u dolini ni obrisi brežuljaka, a nad nama prolazi Pipetto. Nitko ga nikada nije vidio: to je samo buka u noæi.Pipetto je otišao i ove je veèeri sve prošlo na uobièajeni naèin, pa se vraæamo posljednjim pjesmama na radiju. Te noæi možda æe bombardirati Milano, èopori vuèjaka po vrhovima progone ljude za koje radi Pipetto, a radio, onim glasom uspaljena saksofona pjeva Tamo na Capocabani, na Capo-cabani žena je kraljica, žena je vladarica, i daje naslutiti onu èeznutljivu filmsku zvijezdu (koju sam možda vidio na slici u Novelli). Ona silazi lagano niz bijelo stubište èije se stube osvjetljavaju kako na njih spusti nogu, okružena mladiæima u bijelim frakovima koji skidaju cilindre i s obožavanjem padaju na koljena kad ona prolazi. Tom Capocabanom (to nije bila Copacabana, nego baš Capocabana) ova mi vrlo putena žena odašilje jednako tako egzotiènu poruku kao i moje marke.Zatim emisije završavaju raznim himnama slavi i osveti. Ali ne treba odmah ugasiti radio i mama to zna. Nakon što je veæ izgledalo daje radio zašutio do narednog dana, zaèuje tužni glas koji pjeva:Vratit æeš semenijer na nebu piše da æeš sevratiti.Vratit æeš seti to znaš,da sam tako jak jervjerujem u tebe.


Tu sam pjesmu ponovno èuo u Solari, ali je to bila ljubavna pjesma koja je glasila Vratit æeš se meni -jer si jedini san318- srca mog. - Vratit æeš se - ti jer- bez tvojih nježnih poljubaca- ono neæe živjeti. Dakle, ono što sam slušao tih veèeri bila je ratna verzija koja je u srcima mnogih morala zvuèati kao obeæanje, ili zov upuæen nekome tko je daleko i možda se u tom trenutku smrzava u stepi ili je pred streljaèkim vodom. Tko je puštao ovu pjesmu u to doba noæi? Neki nostalgièni službenik, prije no što bi zatvorio radijsku kabinu ili netko tko je slušao neèiju naredbu odozgo? Nismo to znali, ali taj bi nas glas pratio do praga sna.Gotov je jedanaest, zatvaram album s markama, vrijeme je za spavanje. Mama je pripremila opeku, pravu pravcatu opeku, koju bi stavila u peænicu sve dok se ne ugrije toliko daje ne može uzeti u ruku; umotala bije u vunenu tkaninu i uvukla pod pokrivaè da zagrije cijeli krevet. Ugodno je na nju prisloniti stopala kako bi se ublažio svrbež od ozeblina, od kojih bi nam tih godina (hladnoæa, avitaminoza, hormo-nalne oluje) naticali prsti na svim èetirima udovima i ponekad se zagnojili u vrlo bolne rane.Pas cvili iz nekog imanja u dolini.S Gragnolom sam prièao o svemu. Pripovijedao bih mu o svojim štivima, a on bi oduševljeno raspravljao o tome: "Verne je," govorio bi, "bolji od Salgarija, jer je znanstven. Stvarniji je Cyrus Smith koji proizvodi nitroglicerin od San-dokana koji ranjava grudi vlastitim noktima samo zato što se zaljubio u petnaestogodišnju droljicu.""Zar ti se ne sviða Sandokan?" upitao sam ga."Po meni, bio je pomalo fašist."Rekao sam mu da sam proèitao De Amicisovo Srce, a on mi je rekao neka ga bacim, jer je De Amicis fašist. "Shvaæaš li," govorio je, "svi su protiv jadnog Frantija koji potjeèe iz nesretne obitelji koja se iz petnih žila trudila udovoljiti onom fašisti od uèitelja. A o èemu ti pripovijedaju? O dobrom Garroneu koji je bio dupelizac, o malom lombardij-skom izviðaèu koji umire, jer je neki nesretnik od kraljevskih službenika poslao djeèaka da vidi dolazi li neprijatelj, o sardinijskom bubnjaru kojega šalju da bude vjesnik usred319bitke, a zatim se onaj odvratni pukovnik, nakon što je jadni-èak izgubio nogu, baca na njega raširenih ruku, kako bi ga tri puta poljubio u srce, stvari koje se ne rade tek ranjenom djeèaku, pa je èak i pukovnik kraljevske pijemontske vojske trebao imati malo zdravog razuma. Ili o Corettijevu ocu, koji je dlanom još uvijek toplim od rukovanja s onim mesarom od kralja pomilovao sinèiæa. Uza zid, uza zid! Takvi kao De Amicis otvorili su put fašizmu."v Objašnjavao mi je tko su bili Sokrat i Giordano Bruno. I Bakunjin, za kojeg nisam dobro razumio tko je bio i što je rekao. Pripovijedao mi je o Campanelli, Sarpiju, Galileju, koje su bacili u tamnicu ili su ih sveæenici muèili jer su htjeli širiti naèela znanosti, a neki su si morali prerezati vrat, kao Ardigo, jer su ga gospodari i Vatikan onemoguæavali na sve naèine.Buduæi da sam u Nuovissimo Melziju proèitao natuknicu Hegel (znaè. njem. filoz. iz panteistièke škole) upitao sam ga tko je to bio. "Hegel nije bio panteist, a tvoj je Melzi neznalica. Možda bi Giordano Bruno mogao biti panteist. Panteist kaže da je Bog posvuda, èak i u onom govancu od muhe koju tamo vidiš. Možeš si zamisliti kakvo je to zadovoljstvo, biti svugdje je kao da nisi nigdje. No dobro, za Hegela to nije bio Bog nego Država koja je morala biti posvuda, dakle bio je fašist.""Ali zar nije živio prije više od stotinu godina?""A kakve to veze ima? Èak je i Ivana Orleanska najèišæa fašistkinja. Fašisti su oduvijek postojali. Još od vremena... još od vremena Boga. Uzmi, primjerice, Boga. Fašist.""Ali zar ti nisi ateist koji kaže da Bog ne postoji?""Tko je to rekao, don Cognasso koji nikad ne shvaæa ama baš ništa? Ja vjerujem da Bog postoji, nažalost. Samo što je fašist.""Ali zašto je Bog fašist?""Slušaj, ti se premlad da ti držim predavanje iz teologije. Krenimo od onoga što znaš. Izrecitiraj mi deset zapovjedi, buduæi da vas u Oratoriju tjeraju da ih nauèite napamet."Izrecitirao sam mu ih. "Dobro," rekao je, "sad pazi. Meðu320tih deset zapovjedi, ima ih èetiri, pazi dobro, ne više od èetiri koje savjetuju dobre stvari - iako i te, ma dobro, kasnije æemo to. Ne ubij, ne ukradi, ne reci lažna svjedoèanstva i ne poželi ženu bližnjega svoga. Ova posljednja je zapovijed za muškarce koji znaju stoje èast, sjedne strane ne nabijaj rogove svojim prijateljima, a s druge, pokušaj saèuvati obitelj, i to mogu prihvatiti, anarhija se želi osloboditi i obitelji, ali ne može se sve postiæi odjednom. Što se tièe ostalih triju, slažem se, ali to je onaj minimum koji ti savjetuje i zdrav razum. Èak i ako ih moraš odvagnuti, laži svi govorimo, makar s dobrom namjerom, dok ubiti, ne, to se ne smije, nikada."


"Èak ni ako te kralj pošalje u rat?""U tome i jest stvar. Sveæenici ti kažu da ako te kralj šalje u rat možeš, dapaèe, moraš ubiti. Odgovornost je na kralju. Tako se opravdava rat, što je gadna neman, osobito ako te u rat poslao Debeloglavi. Vidiš da se u zapovijedima ne govori da u ratu možeš ubiti. Kažu ne ubij, toèka i gotovo. A zatim...""Zatim?""Pogledajmo druge zapovijedi. Ja sam gospodin Bog tvoj. To nije zapovijed, jer bi ih inaèe bilo jedanaest. To je prolog. Ali lopovski prolog. Pokušaj shvatiti: Mojsiju se ukaže neki tip, a zapravo se èak ni ne pojavi, zaèuje se glas tko zna odakle, a zatim Mojsije odlazi kazati svom narodu da se mora pokoravati zapovijedima jer dolaze od Boga. Ali tko kaže da dolaze od Boga? Taj glas: 'Ja sam gospodin Bog tvoj.' A što ako nije? Zamisli da te zaustavim na ulici i kažem ti da sam karabinjer u civilu, te da mi moraš dati deset lira kazne jer se tom ulicom ne smije prolaziti. Ako si lukav, ti æeš mi reæi: a tko mi jamèi da si karabinjer, možda ti životariš od toga da obmanjuješ ljude. Pokaži mi isprave. Meðutim Bog dokazuje Mojsiju da on jest Bog zato što mu to kaže i gotovo. Sve zapoèinje lažnim svjedoèenjem.""Ti vjeruješ da zapovijedi Mojsiju nije dao Bog?""Vjerujem daje to bio upravo Bog. Kažem samo da se poslužio trikom. Uvijek je tako radio: moraš vjerovati u Bibliju, jer je nadahnuta Bogom, ali tko je to rekao daje Bibliju na-321dahnuo Bog? Biblija. Shvatio si nedostatak? Ali idemo dalje. Prva zapovijed kaže da neæeš imati drugih bogova uz njega. Tako ti taj gospodin zabranjuje da misliš, recimo, na Alaha, na Budu i možda èak na Veneru - a istini za volju, takvog komada imati za božicu i nije tako loše. Ali to jednako tako znaèi da ne smiješ vjerovati u, recimo, filozofiju, znanost i ne smije ti pasti na pamet ideja da èovjek potjeèe od majmuna. Samo on i gotovo. Sad pazi, zato što su sve ostale zapovijedi fašistièke, napravljene su tako da bi te prisilile da društvo prihvatiš takvo kakvo jest. Spomeni se svetkovati dan Gospodnji... Što kažeš na to?""Pa, zapravo nareðuje da ideš na misu nedjeljom, što je loše u tome?""To ti govori don Cognasso koji, poput svih sveæenika, ni najmanje ne poznaje Bibliju. Probudi se! U primitivnom plemenu poput onoga koje je Mojsije izveo u šetnju, to je znaèilo da moraš promatrati obrede, a obredi služe za za-glupljivanje naroda, od prinošenja ljudskih žrtava do skupova Debeloglavog na Piazzi Veneziji! A zatim? Poštuj oca i majku. Šuti, nemoj mi reæi da je ispravno slušati roditelje, to vrijedi za djecu koju još treba voditi. Poštuj oca i majku znaèi da poštuješ ideje starijih, da se ne opireš tradiciji, da ne pokušavaš mijenjati naèin života plemena. Razumiješ? Ne odrubljuj glavu kralju, kako to naprotiv Bog zapovijeda - to jest prašta, što bi naposljetku i trebalo uèiniti ako mislimo svojom glavom, osobito s kraljem kakav je patuljak Savoj koji je izdao svoju vojsku i poslao u smrt svoje èasnike. A tada shvatiš da èak i ne ukradi nije onako nedužna zapovijed kako izgleda, jer nareðuje da ne diraš privatnu imovinu, a to je imovina onih koji su se obogatili kraduæi od tebe. Kad bi barem tu bio kraj. Nedostaju još tri zapovijedi. Što to znaèi ne sagriješi bludno? Razni don Cognassi te žele uvjeriti da ta zapovijed služi samo tome da te sprijeèi da navlaèiš onu stvar koja ti visi meðu nogama, a uznemirivati kamene ploèe zbog ponekog samozadovoljavanja veæ mi se èini besmislenim. A što da radim ja koji sam promašaj, ona dobra žena od moje majke nije me uèinila lijepim, uz to sam322i šepav, a ženu koja jest žena nisam nikada dotaknuo? Pa zar mi i taj odušak treba uskratiti?"U to doba sam znao kako se raðaju djeca, ali mislim da sam imao nejasne ideje o onome što se dogaða prije toga. Od svojih sam drugova èuo da prièaju o samozadovoljavanju i drugim dodirivanjima, ali se nisam usuðivao to dalje produbljivati. Ali nisam se želio obrukati pred Gragnolom. Nijemo i skrušeno sam odobravao."Bog je mogao reæi, recimo, možeš opæiti, ali samo da napraviš djecu, osobito jer ih je tada na svijetu bilo premalo. Ali deset zapovijedi to ne govore: s jedne strane ne smiješ željeti ženu svog prijatelja, a s druge ne smiješ sagriješiti bludno. Sve u svemu, pa kad onda opæiš? Zakon treba napraviti tako da bude dobar za cijeli svijet, Rimljani koji nisu bili Bog napravili su zakone koji još i danas vrijede, a Bog ti baci deset zapovijedi koje ti ne kažu najvažnije stvari? Ti æeš mi reæi: da, ali zabrana neèistih djela je zabrana opæenje izvan braka. Jesi li siguran da je zaista tako? Što su bila neèista djela za Židove? Oni su imali vrlo stroga pravila, na primjer nisu smjeli jesti svinjetinu, ni goveda ubijena osim na odreðeni naèin, a rekli su mi èak ni neke vrste sitne bijele ribe. Dakle neèista djela su sve stvari koje vlast zabranjuje. A koje to? Sve one koje je vlast definirala kao neèista djela. Dovoljno je izmisliti, Debeloglavi je smatrao neèistim prièati loše o fašizmu, pa te slao u progonstvo. Bilo je grešno biti neženja pa si plaæao porez na celibat. Bilo je grešno mahati crvenom zastavom. I tako dalje, i tako dalje, i tako dalje. I sad dolazimo na posljednju zapovijed, ne poželi nikakve tuðe stvari. A jesi li se ikada pitao èemu ta zapovijed, kad veæ postoji ne ukradi? Želiš li imati bicikl kao onaj tvog prijatelja, jesi li sagriješio? Ne, ako mu ga ne ukradeš. Don Cognasso ti kaže kako ta zapovijed zabranjuje zavist, koja je sigurno ružna stvar. Ali postoji loša zavist, kad tvoj prijatelj ima bicikl, a ti ga nemaš, pa


poželiš da slomi vrat na nizbrdici, i dobra zavist, kad i ti poželiš takav bicikl, pa radiš kao lud da bi ga mogao kupiti, makar i rabljeni, a upravo dobra zavist pokreæe svijet naprijed. A zatim, postoji323još jedna zavist, a to je zavist pravednosti, ona zbog koje ne možeš shvatiti da netko ima sve, a da postoje ljudi koji umiru od gladi. I ako osjetiš tu lijepu zavist, koja je socijalistièka zavist, potrudit æeš se ostvariti svijet u kojem je bogatstvo bolje rasporeðeno. Ali upravo ti to zapovijed zabranjuje: ne poželi više od onoga što imaš, poštuj poredak vlasništva. Na ovom svijetu postoje oni koji imaju dva polja žita samo zato što su ih naslijedili, i oni koji na njima kopaju za komad kruha, a tko kopa ne smije poželjeti gazdino polje, jer inaèe propada država i imamo revoluciju. Deseta zapovijed zabranjuje revoluciju. Dakle, dragi moj djeèaèe, ne ubij i ne ukradi od siromaha kakav si i ti, ali poželi ono što su ti drugi ukrali. To je sunce buduænosti i zbog toga su naši drugovi gore u planini, da istjeraju Debeloglavog koji je došao na vlast zahvaljujuæi novcu zemljišnih posjednika i Hitlerovih Švaba, a Hitler je htio osvojiti svijet kako bi onaj Krupp koji proizvodi Debele Berte mogao prodati više topova. A ti, što324

li æeš shvatiti o tome, ti kojeg su odgajali tjerajuæi te da na pamet nauèiš prisegu poslušnosti Duceovim naredbama?""Ne, ja razumijem, iako ne sve.""Nadajmo se."Te sam noæi sanjao Ducea.Jednog smo dana otišli do brežuljaka. Mislio sam da æe mi Gragnola prièati o ljepotama prirode, kao što je to jednom veæ uèinio, ali tog mi je dana pokazivao samo mrtve stvari, sasušenu goveðu balegu po kojoj su zujale muhe, viticu s peronosporom, cijeli niz hrastovih gusjenica koje su krenule usmrtiti drvo, krumpire s klicama veæima od gomo-lja koje je sad veæ trebalo baciti, strvinu neke životinje napuštene u jarku, a više se nije razaznavalo je li to kuna bjelica ili zec, jer je veæ bila u uznapredovalu stanju raspadanja. A pušio je jedan Milit za drugim, odlièno za sušicu, govorio je, dezinficira pluæa."Vidi, djeèaèe, svijetom vlada zlo. Dapaèe, Zlo s velikim slovom. I ne govorim samo o zlu kad netko ubije bližnjeg svog kako bi mu ukrao dva novèiæa, ili zlu SS-a koji vješa naše drugove. Govorim o Zlu po sebi, onom zbog kojeg se moja pluæa raspadaju, ljetina propada, a tuèa dovodi do bijede vlasnika malog vinograda, kojem je to sve što posjeduje. Jesi li se ikada upitao zašto postoji Zlo na svijetu, prije svega smrt, kad ljudi toliko vole živjeti, a jednog lijepog dana smrt odnese i bogate i siromašne, pa èak i djecu? Jesi li ikada èuo da netko prièa o smrti svemira? Ja èitam pa znam: svemir, cijeli svemir, zvijezde, Sunce, Mlijeèna staza, svi su poput elektriène baterije koja radi, radi ali se ipak prazni i jednog æe se dana potrošiti. Kraj svemira. Zlo nad zlima je što je i sam svemir osuðen na smrt. Još od roðenja, da tako kažem. A je li lijep ovaj svijet u kojem postoji Zlo? Zar ne bi bio bolji svijet bez Zla?""E da," filozofirao sam."Sigurno, neki kažu daje svijet nastao pogreškom, svijet je bolest svemira koji se veæ i sam po sebi nije osjeæao dobro,325a jednog mu se lijepog dana pojavio taj razmetljivac od Sunèeva sustava i mi s njim. Zvijezde, Mlijeèna staza i Sunce ne znaju da moraju umrijeti pa se s tim ne zamaraju. Ali iz bolesti svemira roðeni smo mi, koji smo na našu nesreæu veliki lukavci pa smo shvatili da moramo umrijeti. Tako ne samo da smo žrtve Zla, nego to i znamo. A to je baš pravo veselje.""Ali ateisti kažu da svijet nije nitko napravio, a ti kažeš da nisi ateist...""Nisam, jer ne uspijevam povjerovati kako su sve te stvari koje vidimo oko sebe, svijet u kojem rastu drveæe i voæe, Sunèev sustav i naš mozak, nastali sluèajno. Predobro su napravljeni. Pa je stoga morao postojati neki stvaralaèki um. Bog.""A zatim?""A zatim, kako pomiriti Boga i Zlo?""Ne mogu ti odmah reæi, daj da malo promislim...""Pa da, daj da malo promislim, kaže on, kao da stoljeæima i stoljeæima najvrsniji umovi nisu o tome razmišljali...""I do èega su došli?" * "Ni do èega. Zlo su, rekli su, na svijet donijeli pobunjeni anðeli. Ali kako? Bog sve vidi i predvidi, pa zar nije znao da æe se pobunjeni anðeli pobuniti? Zašto ih je stvorio ako je znao da æe se pobuniti? Poput nekog tko popravlja gume na automobilu, a zna da æe za dva kilometra eksplodirati. Bio bi blesav. Meðutim ne, on je stvorio anðele, kasnije je bio silno zadovoljan, vidi kako sam domišljat kad znam stvoriti i anðele... Zatim je prièekao da se pobune (tko zna kako je slinio dok je èekao da naprave taj pogrešni korak) pa ih je strmoglavio u pakao. Ali tada je on èudovište. Drugi su filozofi mislili drugaèije: Zlo ne postoji izvan Boga, on ga nosi u sebi, poput bolesti, i cijelu vjeènost pokušava ga se osloboditi. Jadnièak, kamo sreæe da je tako. Ali buduæi da znam da sam sušièav, nikada


neæu imati djece, kako ne bih stvorio nesretnike, jer sušica prelazi s oca na sina. A Bog, koji zna da ima tu bolest, krene napraviti svijet kojim æe, kako god dobro ispao, vladati Zlo? To je èista pakost. A osim326toga, netko od nas može napraviti dijete i ne htijuæi to, jer se jedne veèeri malo previše zaigrao i nije upotrijebio kondom. Ali Bog je stvorio svijet, jer je to htio.""A ako mu se omaklo, kao što nam nekad pobjegne pipi?""Ti misliš da si izrekao nešto smiješno, ali to je upravo ono o èemu su razmišljali drugi vrsni mozgovi. Bogu se svijet omakao, kao što se nama omakne kad nam se piša. Svijet je posljedica njegove inkontinencije, kao kod nekoga kome je poveæana prostata.""A što je prostata?""Nije važno, zamisli da sam dao neki drugi primjer. Ali gledaj, ako mu se svijet omakao, jer ga Bog nikako nije uspio zadržati, a sve je to posljedica Zla koje nosi u sebi, onda je to jedini naèin da se Bogu oprosti. Mi smo u govnima do oèiju, ali ni njemu nije ništa bolje nego nama. Ali sad æe popadati kao trulo voæe sve one lijepe stvari koje ti pripovijedaju u Oratoriju, o Bogu koji je Dobro i savršeno biæe koje je stvorilo nebo i zemlju. A nebo i zemlju je stvorio upravo zato što je bio vrlo nesavršen. Pa je tako napravio zvijezde poput baterija koje se ne pune.""Ali oprosti, možda je Bog stvorio svijet u kojem smo mi unutra predodreðeni da umremo, ali to je uèinio da nas stavi na kušnju i da zaslužimo raj, pa dakle i vjeènu sreæu.""Ili uživamo u paklu.""Oni koji popuste ðavolovim iskušenjima.""Ti govoriš kao teolog, a svi oni snuju prijevaru. Oni govore kao i ti, da Zlo postoji, a Bog nam je dao najljepši dar na svijetu, a to je naša slobodna volja. Možemo slobodno raditi ono što nam nareðuje Bog, ili ono što nam predlaže ðavo, a ako i odemo u pakao, to je upravo zato što nismo stvoreni kao robovi nego kao slobodni ljudi, samo što smo svoju slobodu loše iskoristili, ali to je veæ naša stvar.""Baš tako.""Baš tako? Ali tko ti je rekao daje sloboda dar? Ili, pazi da ne pomiješaš stvari. Naši se drugovi u planini bore za slobodu, ali to je sloboda protiv drugih ljudi koji su nas htjeli pretvoriti u mnogo malih strojeva. Sloboda je lijepa stvar izme-327ðu èovjeka i èovjeka, ti nemaš pravo natjerati me da radim i mislim ono što ti hoæeš. A osim toga, naši su drugovi bili slobodni odluèiti hoæe li iæi u planinu ili æe se sakriti negdje drugdje. Ali sloboda koju mi je dao Bog, kakva je ta sloboda? To je sloboda da idem ili u raj ili u pakao, bez srednjeg puta. Ti se rodiš i prisiljen si igrati tu partiju briškule, a ako je izgubiš patiš cijelu vjeènost. A ako ja tu partiju ne želim igrati? Debeloglavi, koji je meðu mnogim lošim stvarima vjerojatno ipak napravio i koju dobru, zabranio je kockarnice, jer u njima ljudi doðu u iskušenje pa se upropaste. I ne vrijedi reæi kako èovjek ima slobodu tamo otiæi ili ne. Bolje je ljude ne dovoditi u iskušenje. Bog nas je, meðutim, stvorio slobodnima i vrlo slabima, izloženima iskušenjima. Pa je li to dar? To je kao da te bacim niz ovu nizbrdicu i kažem ti da ne brineš, jer se slobodno možeš uhvatiti za neko deblo i ponovno se popeti, ili se otkotrljati dolje dok ne postaneš kao sjeckano meso kakvo jedu u Albi. Ti bi mi mogao reæi: pa zašto si me gurnuo dolje, kad mije ovdje bilo tako dobro? A ja ti odgovaram: da provjerim koliko si jak. Lijepa šala. Ti nisi htio dokazivati da si jak, ti bi više volio da nisi pao.""Sad me zbunjuješ. Koja je, dakle, tvoja ideja?""Jednostavna je, samo što još nitko na to nije mislio. Bog je zao. Zašto ti sveæenici govore daje Bog dobar? Jer nas je stvorio. Ali upravo je to dokaz da je zao. Bog nema Zlo kao što mi imamo glavobolju. Bog jest Zlo. Možda, s obzirom na to daje vjeèan, prije milijardu godina nije bio zao. Možda je to postao kao ona djeca koja se ljeti dosaðuju pa poèinju muhama otkidati krila, da im proðe vrijeme. Gledaj, ako razmišljaš da je Bog zao, cijeli problem Zla postaje sasvim jasan.""Onda su svi zli, èak i Isus?""A ne! Isus je jedini dokaz da barem mi ljudi znamo biti dobri. Istini za volju, nisam siguran da je Isus sin Božji, jer kako se može roditi tako dobar stvor od oca s toliko zloæe, to si ne znam objasniti. Nisam èak siguran ni daje Isus doista postojao. Možda smo ga mi izmislili, ali upravo je to èudo, da nam je pala na pamet tako lijepa zamisao. Ili možda jest328

postojao, bio je bolji od svih i govorio da je sin Božji, jer je imao dobro srce, kako bi nas uvjerio da je Bog dobar. Ali ako dobro èitaš Evanðelje, shvatiš daje i on na kraju uvidio kako je Bog zao: uplašio se u masliniku i zatražio da mu


da onaj kalež, ali ništa, Bog ga ne sluša; vièe na križu oèe moj zašto si me napustio i ništa, Bog se okrenuo na drugu stranu. Ali Isus nas je nauèio što èovjek može uèiniti da popravi Božju zloæu. Ako je Bog zao, pokušajmo barem mi biti dobri, praštati si meðusobno, ne èiniti si zlo, njegovati bolesne i ne osveæivati se za uvrede. Pomažimo si meðusobno, buduæi da nam on ne pomaže. Shvaæaš li koliko je velika bila Isusova ideja? I tko zna koliko se Bog rasrdio. Isus je bio jedini pravi neprijatelj Boga, ma kakav ðavo; Isus je jedini prijatelj nas jadnih nesretnika."Nisi valjda heretik, poput onih koje su spalili..." "Ja sam jedini koji je shvatio istinu, samo stoje ne mogu naokolo prièati jer bi me spalili, pa sam je ispripovijedao samo tebi. Prisegni da to neæeš nikome reæi.""Prisežem," prekrižio sam prste na usnama kako bih pokazao da æu šutjeti kao zaliven.Primijetio sam da Gragnola ispod košulje uvijek nosi dugaèku kožnatu vreæicu obješenu oko vrata."Što ti je to, Gragnolo?""Kirurški nožiæ.""Uèio si za lijeènika?""Studirao sam filozofiju. Kirurški mije nožiæ poklonio lijeènik moje pukovnije u Grèkoj, prije nego što je umro. 'Meni više ne treba,' rekao mije, 'trbuh mije otvorila granata. Više bi mi trebala ona kutijica kakve žene imaju, s iglom i koncem. Ali ovakva se rupa ne šije. Uzmi ovaj kirurški nožiæ za uspomenu na mene.' I ja ga stalno nosim sa sobom.""Zašto?"Zato što sam kukavica. Zbog onoga što radim i zbog onoga što znam, ako me SS ili Crne brigade jednog dana uhvate, muèit æe me. Ako me budu muèili ja æu progovoriti, jer se bojim boli. I poslat æu u smrt svoje drugove. Dakle,329ako me uhvate, prerezat æu si grkljan kirurškim nožiæem. Ne boli, to je samo sekunda i sguisss. Tako æu ih sve nasamariti: fašiste koji ništa neæe saznati, sveæenike jer æu izvršiti samoubojstvo, a to je grijeh, i Boga jer umirem kad ja hoæu, a ne kad on odluèi. I fuæka mi se!Gragnolini su me govori ispunjavali tugom. Ne zato što sam bio siguran da su loši, nego zato što sam se bojao da su dobri. Bio sam u iskušenju da o tome poprièam s djedom, ali nisam znao kako bi reagirao na sve to. Možda se on i Gragnola ne bi razumjeli, iako su obojica bili antifaši-sti. Djed je svoje probleme s Merlom, a i s Duceom, riješio na veseo naèin. Djed je spasio èetvoricu djeèaka u kapelici, narugao se Crnim brigadama i gotovo. Nije odlazio u crkvu, ali to ne znaèi daje bio ateist, inaèe ne bi napravio jaslice. Ako je vjerovao u Boga, bio je to veseli Bog koji bi se dobro nasmijao da je vidio Merla koji pokušava izbljuvati dušu - djed je Bogu prištedio muku da šalje Merla u pakao, sigurno bi ga nakon sveg onog ulja poslao u èistilište, kako bi mu omoguæio da ga se u miru oslobodi. Gragnola je meðutim živio u svijetu koji je zloèesti Bog pokvario, a vidio sam ga da se nježno smješka samo kad mije pripovijedao o Sokratu i Isusu. Obojicu su, pomislio sam, ubili, pa nisam shvaæao stoje tu smiješno.Pa ipak nije bio zao, volio je ljude oko sebe. Ljutio se samo na Boga, što je morao biti veliki napor, jer to je kao da bacaš kamenje na nosoroga, a ovaj to uopæe ne primjeæuje i nastavlja po svom, dok ti pocrveniš od bijesa i udari te kap.Kad sam to sa svojim drugovima zapoèeo Veliku igru? U svijetu u kojem su svi pucali jedni na druge trebao nam je neprijatelj. Odabrali smo one iz San Martina, sela na vrhu koji se obrušavao u Vallone.Vallone je bio još gori nego što mi ga je opisala Amalia. Stvarno se nije moglo uspeti - a da ne govorimo o silaženju -jer bi se spotaknuo na svakom koraku. Tamo gdje nije bilo trnjište zemlja se odronjavala, pa kad bi pomislio kako si po-330sred šikare akacije i grmlja murve vidio prolaz i povjerovao da si došao na stazu, to je zapravo bio kamenjar koji je tu sluèajno nastao, nakon deset koraka poèeo bi kliziti, zatim bi se stropoštao preko ruba i pao barem još dvadeset metara niže. Ako bi i stigao živ do dna, jer nisi polomio kosti, trnje bi ti iskopalo oèi. A osim toga, prièalo se da tamo ima otrovnica.Oni iz San Martina su se luðaèki bojali Vallonea, èak i zbog coprnica, pa su ljudi koji su u kuæi držali svetog Anto-nina, mumiju koja kao daje izronila iz grobnice kako bi ro-diljama usirila mlijeko, stvarno vjerovali u coprnice. Bili su savršeni neprijatelji, jer su za nas svi oni bili fašisti. Zapravo nije bilo tako, nego su se dva brata koja su tamo živjela pridružila Crnim brigadama, dok su u selu ostala dvojica mlaðe braæe koji su bili kolovoðe te bande odozgo. Ukratko, selo je bilo privrženo onim svojim sinovima koji su otišli u rat, pa ljudima iz San Martina, šaputalo se u Solari, ne treba vjerovati.Bili oni fašisti ili ne, govorili smo kako su djeèaci iz San Martina zli kao zvijeri. Živiš li u ukletom mjestu kakvo je San Martino, da bi se osjetio živim moraš svakog dana smisliti neku psinu. Zbog škole su morali silaziti u Solaru, a mi iz mjesta gledali smo na njih kao da su Cigani. Mnogi od nas donosili su skromnu užinu, kruh i marmeladu, a oni su bili sretni ako bi im dali crvljivu jabuku. Ukratko, nešto su morali èiniti pa su nas više puta zlostavljali kamenjem dok


smo bili na vratima Oratorija. Trebali su za to platiti. Dakle, morali smo se popeti do San Martina i napasti ih dok se na crkvenom trgu igraju loptom.Ali do San Martina se uspinjalo potpuno ravnom cestom bez zavoja, a sa crkvenog trga se moglo vidjeti da netko dolazi. Tako ih nikada ne bismo mogli iznenaditi. Sve dok Du~ rante, seljak ogromne glave i crn kao Abesinac, nije rekao kako ih možemo iznenaditi ako se popnemo uz Vallone.Da bismo se uspeli uz Vallone, valjalo se pripremiti. Za to nam je trebalo nekoliko mjeseci; prvog dana iskušali smo deset metara, pamteæi svaki korak i svako udubljenje, pokušavali siæi stavljajuæi noge jednako kao i pri uspinjanju,331a dan kasnije vježbali smo na sljedeæih deset metara. Iz San Martina se nije moglo vidjeti da se netko uspinje, pa smo imali vremena koliko nam je trebalo. Ništa nismo smjeli prepustiti sluèaju, morali smo postati poput onih životinja, zmija i guštera, koje su na Valloneu bile kao kod kuæe.Dvojica od nas su uganuli noge, jedan se zamalo ubio i ogulio je dlanove koèeæi niz strminu, ali na kraju smo bili jedini na svijetu koji su znali kako se uspinje Valloneom. Jednog smo se poslijepodneva odvažili krenuti, uspinjali smo se sat i dulje, tako da smo stigli zadihani, a izbili smo iz grmlja toèno ispod San Martina, gdje izmeðu kuæa i provalije postoji puteljak zaštiæen zidiæem, upravo zato da stanovnici ne bi padali kad noæu tuda prolaze. I baš na dijelu gdje smo izbili, u zidiæu je bila raspuklina, rupa, kroz koju smo mogli proæi. Nasuprot tog prolaza bila je ulièica u kojoj su bila vrata župne kuæe, a na kraju ulièice izlazilo se na crkveni trg.Na trg smo upali upravo kad su se oni igrali slijepog miša. Odlièan pogodak: jedan nas ne vidi, a drugi skakuæu ovamo i onamo, nastojeæi ga izbjeæi. Ispalili smo naše streljivo, jednoga smo pogodili posred èela, a drugi su pobjegli u crkvu tražeæi pomoæ od župnika. Za sada je to bilo dovoljno, odlazimo ulièicom do prolaza pa niz Vallone. Župnik je stigao vidjeti tek naše glave kako nestaju meðu grmljem, dobacio nam je užasne prijetnje, dok mu je Durante vikao "evo ti ga na!", lupivši lijevom rukom po desnoj.Ali djeèaci iz San Martina postali su lukavi. Shvativši da se uspinjemo Valloneom, stavili su straže na prolaz. Istina je da se moglo stiæi blizu zida prije nego što nas primijete, ali samo blizu: posljednji su metri bili na otvorenom, meðu vrlo niskim šibljem koje je ometalo hod, pa je straža imala vremena dati znak opasnosti. Na kraju ulièice pripremili su grude od na suncu sasušenog blata, pa su nas odozgo gaðali, prije nego što bismo stigli do puteljka.Bila je šteta toliko se muèiti da bismo se nauèili uspinjati uz Vallone, a onda sve to morati napustiti. Sve dok Durante nije rekao: "Nauèimo se penjati po magli."332Poèetkom jeseni u tim je krajevima bilo magle koliko god poželiš. Za maglovitih dana, ako je magla bila ona prava, Solara bi nestajala u dolini, nestajala bi i djedova kuæa i jedva bi iz sveg tog sivila izbijao zvonik Svetog Martina. A stojiš li na zvoniku, èini ti se da si na zraènom balonu koji plovi iznad oblaka.U takvim sluèajevima mogli bismo stiæi do zidiæa gdje se i magla zaustavljala, a oni nisu mogli stajati cijeloga dana gledajuæi ni u što, naroèito kad se spuštao mrak. A kada bi se zainatila, magla bi prelazila i zidiæ i preplavljivala crkveni trg.Uvježbati uspinjanje Valloneom po magli bilo je posve drugaèije nego uspinjati se po suncu. Morao si baš sve nauèiti napamet, znati reæi ovdje je takav i takav kamen, tamo pazi jer poèinje gusto gusto trnje, pet koraka (pet, ne šest ili èetiri) udesno zemlja se odronjava daje milina, kad si stigao do velikog kamena, baš lijevo od njega poèinje lažna staza, pa ako kreneš tamo strmoglaviš se niz vrlet. I tako dalje.Dakle, istraživalo se za vedrih dana, zatim bi se tjedan dana vježbalo tako da se u glavi ponavljaju koraci koje treba uèiniti. Ja sam pokušao nacrtati kartu, kao u pustolovnim knjigama, ali polovina mojih prijatelja nije znala èitati kartu. Gore po njih, ja sam je urezao u glavu, pa sam uz Vallo-ne mogao iæi zatvorenih oèiju, a njime uspinjati u maglovitoj noæi bilo je gotovo isto.Nakon što su svi nauèili put, još smo nekoliko dana svi vježbali po vrlo gustoj magluštini, nakon zalaza sunca, da vidimo možemo li stiæi do zidiæa prije nego oni odu na veèeru.Nakon mnogih pokusa, pokušali smo s prvom ekspedicijom. Kako smo uspjeli doæi gore, ne znam, ali smo stigli baš kad su oni, na trgu još slobodnom od magle, prodavali zja-ke -jer u mjestu kakvo je San Martino ili si na trgu i ništa ne radiš, ili ideš u krevet nakon što si pojeo juhu od starog kruha i mlijeko.Došli smo na trg, propisno ih izmlatili, narugali im se dok su se sklanjali u kuæe i vratili se natrag. Spuštanje je bilo333gore od penjanja, jer ako se posklizneš uspinjuæi se, još se možeš uhvatiti za šiblje, ali ako se posklizneš kad silaziš, gotov si, a prije nego se zaustaviš noge ti krvare, a hlaèe su ti zauvijek uništene. Ali stigli smo, pobjedniæki i trijumfalno.Od tada smo se ohrabrivali i na druge upade, a oni nisu mogli postavljati straže i po mraku, jer se veæina njih plašila


mraka, zbog coprnica. Mi smo bili iz Oratorija i za coprnice uopæe nismo marili, jer smo znali daje dovoljno izreæi polovinu Zdravomarije i one ostanu kao paralizirane. Tako smo nastavili nekoliko mjeseci. Zatim smo se umorili; uspinjanje više nije bilo izazov, jer smo to znali napraviti po svakakvom vremenu.Nitko u mojoj kuæi nije nikada saznao tu prièu o Vallo-neu, inaèe bih dobio dobrih batina, a kad bismo gore išli po mraku, rekao sam da idem u Oratorij gdje su pokusi za komediju. Ali u Oratoriju su to svi znali, a mi smo se šepiri-li, jer smo u cijelom kraju bili jedini koji su dobro upoznali Vallone.vi Bilo je to jedne nedjelje u podne. Nešto se dogaðalo, svi su to veæ primijetili: u Solaru su stigla dva kamiona Nijemaca, pretražili su pola mjesta, a zatim pošli putem prema San Martinu.Veæ rano ujutro spustila se gusta magla, a magla danju gora je od one noæu, jer ima svijetla, a moraš se kretati kao da je mrak. Nije se èuo èak ni zvuk zvona, kao da to sivilo služi umjesto prigušivaèa. Èak je i cvrkut vrapèiæa obamrlih meðu granama drveæa stizao kao kroz vatu. Trebalo je pokopati nekog èovjeka, vlasnici mrtvaèkih kola nisu htjeli krenuti putem prema groblju, a grobar je poruèio da toga dana on nikoga neæe pokapati, jer bi spuštajuæi kovèeg netko mogao pogriješiti pa bi on sam mogao upasti u raku.Dvojica iz mjesta pošla su za Nijemcima kako bi otkrili što ovi hoæe, vidjeli su ih kako s naporom stižu do poèetka uspona za San Martino, upaljenih svjetala koja se vide tek s udaljenosti manjoj od metra, zatim se zaustavljaju ne usuðujuæi se nastaviti dalje. Svakako ne kamionima, jer334nisu znali što ih èeka na toj uzbrdice, a nisu htjeli završiti u nekoj provaliji - a možda su mislili da ima i izdajnièkih zavoja. Ali nisu se ohrabrili poæi ni pješke, jer nisu poznavali mjesto. Netko im je objasnio kako se do San Martina može uspeti samo tom cestom, i da se po toj magli nitko ne može spustiti drugom stranom, preko Vallonea. Tada su na kraj ceste stavili prepreke i stajali su tamo s upaljenim svjetiljkama i uperenim oružjem kako bi sprijeèili da itko proðe, dok je jedan od njih urlao na poljskom telefonu, možda tražeæi pojaèanja. Oni koji su špijunirali èuli su da puno puta ponavlja volsunde, uolsunde. Gragnola je odmah objasnio da su sigurno tražili Wolfshunde, a to su vuèjaci.Dok su Nijemci tamo stajali, oko èetiri poslijepodne, kad je sve još bilo gusto sivo, ali svijetlo, vidjeli su da netko silazi na biciklu. Bio je to župnik San Martina koji je tim putem išao tko zna kolike godine, pa se znao spustiti koèeæi èak i nogama. Vidjevši sveæenika Nijemci nisu zapucali jer, kako æemo kasnije saznati, nisu tražili sveæenike nego kozake. Župnik je objasnio više kretnjama nego rijeèima kako neki èovjek umire u kolibi u blizini Solare i traži zadnje pomazanje (pokazao je sve potrebno u torbi prièvršæenoj za upravljaè) i Nijemci su mu povjerovali. Pustili su ga da proðe pa je župnik otišao u Oratorij tajno razgovarati s Don Cognas-som.Don Cognasso nije bio èovjek koji se bavi politikom, ali je znao tko i kako, te je gotovo i ne govoreæi rekao Gragnoli da i drugovima isprièa sve što treba reæi, jer se on u te stvari niti hoæe niti može miješati.Odmah se stvorila skupina mladih, oko kartaškog stola, ja sam se ubacio iza onih posljednjih, pomalo šæuæuren da me ne primijete. I slušao sam župnikovu pripovijest.S njemaèkim je trupama bio i odred kozaka. Mi to nismo znali, ali je Gragnola o tome bio obaviješten. Zarobili su ih na ruskoj bojišnici, ali su se kozaci iz nekih svojih razloga ljutili na Staljina, pa su mnoge od njih uvjerili (za novac, zbog mržnje prema Sovjetima, da ne bi trunuli u nekom zarobljenièkom logoru, ili kako bi s kolima, konjima i obitelji335mogli napustiti ruski raj) da se prijave za prièuvnu vojsku. Veæina se njih borila u istoènim pokrajinama, u Carniji, gdje su ih se silno bojali, jer su bili tvrdi i okrutni. A jedna je turkestanska divizija bila èak oko Pavije, a ljudi su ih zvali Mongolima. Neki bivši ruski zarobljenici, ako i nisu bili kozaci, potucali su se s partizanima takoðer i po Pijemontu.Sad su veæ svi znali da æe se rat završiti, a osim toga onih osam kozaka o kojima se govorilo bili su ljudi sa svojim vjerskim naèelima. Nakon što su vidjeli spaljivanje dva ili tri sela i vješanje nekoliko desetaka jadnih ljudi, a još više nakon što su dvojicu njihovih strijeljali, jer su odbili pucati u starce i djecu, rekoše kako oni više ne mogu ostati s SS trupama. "I ne samo to," objašnjavao je Gragnola, "ako Nijemci izgube rat, a sad ga veæ jesu izgubili, što æe uèiniti Amerikanci ili Englezi? Zarobit æe kozake i vratiti ih Rusima, buduæi da su saveznici. U Rusiji, oni æe biti kaputt. Pa onda pokušavaju stati na stranu Saveznika, kako bi im nakon rata ovi pružili negdje utoèište, izvan pandža onog fašiste Staljina."Naime," govorio je župnik, "ona osmorica su èula kako se prièa o partizanima koji se bore kao saveznici Engleza i Amerikanaca pa pokušavaju doæi do njih. Imaju neke svoje ideje i dobro su se obavijestili: ne žele se prikljuèiti garibal-dincima, nego badoljovcima."Ne znam toèno gdje su dezertirali, ali uputili su se prema Solari, jer im je netko rekao da su badoljovci u tim krajevima. Prešli su kilometre i kilometre pješice, izvan putova, kreæuæi se samo noæu, pa im je trebalo dvostruko vremena, ali ih je SS slijedio u korak i bilo je pravo èudo da su uspjeli stiæi do nas, moljakajuæi za hranu u ponekoj


seoskoj kuæi, stalno u opasnosti da nalete na ljude koji æe ih odati, sporazumijevajuæi se kako su mogli, jer su svi natucali ponešto njemaèkog, ali je samo jedan znao talijanski.Dan ranije, kad su primijetili da su ih SS-ovci otkrili i samo što ih nisu uhvatili, popeli su se do San Martina, misleæi kako odande mogu nekoliko dana pružati otpor i cijeloj bojni, a osim toga vrijedilo je umrijeti hrabro. A i zato što im336je netko rekao da tamo postoji izvjesni Talino koji poznaje nekog drugog koji im može pomoæi. Veæ su bili skupina oèajnika. U San Martino su stigli noæu i susreli se s tim Talinom, ali im je on rekao daje gore neka fašistièka obitelj, a u seocetu od nekoliko kuæa sve se odmah sazna. Jedino što mu je palo na pamet bilo je da ih skloni u župnu kuæu. Župnik ih je prihvatio, ne zbog politièkih razloga niti zbog dobra srca, nego zašto stoje shvatio daje gore ostaviti ih da se vrzmaju naokolo nego ih sakriti. Meðutim, nije ih mogao dugo držati. Nije imao dovoljno hrane za osmoricu ljudi, a od straha je pozelenio, jer ako stignu Nijemci brzo æe pretražiti svaku kuæu, ukljuèujuæi i župnu."Momci, pokušajte shvatiti," rekao je župnik, "i vi ste proèitali Kesselringov proglas, posvuda su ga zalijepili. Pronaðu li ih kod nas, spalit æe mjesto, a ako ovi u zao èas zapucaju, sve æe nas poubijati."Nažalost, Proglas feldmaršala Kesselringa smo i mi vidjeli, a i bez proglasa se znalo kako SS ne mari za pojedinosti i da su veæ spalili nekoliko sela."A zatim?" pitao je Gragnola."Zatim, vidjevši maglu koja se milošæu božjom navalila na nas, a buduæi da Nijemci ne poznaju položaje, netko iz Solare mora doæi po te blagoslovljene kozake, povesti ih dolje i odvesti do badoljevaca.""A zašto mi iz Solare?""In primiš, iskreno govoreæi, ako o tome razgovaram s nekim iz San Martina, glas æe se proširiti, a u ova vremena, što se manje govori to bolje. In secundis, zato što su Nijemci zauzeli cestu i njome se ne može proæi. Dakle, ne preostaje ništa drugo do li siæi niz Vallone."Èuvši da se spominje Vallone, svi su rekli pa nismo valjda ludi, po takvoj magli, a zašto onda o tome ne razmišlja taj Talino, i sliène stvari. Ali prokleti je župnik, nakon što ih je podsjetio da Talino ima osamdeset godina i da iz San Martina nije silazio ni po suncu, dodao - a ja tvrdim daje to uèinio kako bi nam se osvetio zbog lupanja srca koje smo mu337izazvali mi djeèaci iz Oratorija: "Jedini koji znaju kako se ide preko Vallonea, èak i po magli, su vaši djeèaci. Buduæi da su tu vratolomiju nauèili kako bi izvodili lupeštine, neka onda jednom svoje talente iskoriste za neko dobro. Neka jedan od vaših djeèaka pomogne kozacima da siðu.""Kriste," rekao je Gragnola, "èak ako i pretpostavimo da svi budu ovdje dolje, što da se radi, da ih zadržimo ovdje u Solari pa u ponedjeljak ujutro umjesto da ih pronaðu kod vas, nalaze ih kod nas pa æe nama zapaliti selo?"U skupini su bili i Stivulu i Gigio, dvojica koja su išla s djedom i Masuluom natjerati Merloa da popije ricinusovo ulje, a vidi se da su i oni imali neke veze s onima iz Otpora. "Smirite se," rekao je Stivulu, koji je bio najbistriji, "badoljovci su ovoga trenutka u Orbegnu, a do njih ni SS ni Crne brigade nisu nikad dospjeli, jer su visoko u brdima, a svojim engleskim strojnicama, koje su prava stvar, nadziru cijelu dolinu. Odavde do Orbegna, èak i po magli, Giglio koji poznaje cestu i s Bercellijevim kamionetom kojemu smo postavili svjetla baš za maglu, stiže se za dva sata. Recimo za tri, jer se veæ spušta mrak. Sad je pet, Giglio je tamo u osam, upozorava ih, oni se spuštaju malo niže i èekaju na križanju za Vignolettu. Zatim se kamionet vreæa ovamo oko deset, recimo i jedanaest i sakrije se u šumarku u podnožju Vallonea, tamo gdje je kapelica Bogorodice. Netko od nas, poslije jedanaest krene uz Vallone, ode po kozake u župnu kuæu, spusti ih, utovari u kamionet i oni su prije jutra s badoljovcima.""A mi æemo proæi sve to prenemaganje riskirajuæi svoju kožu zbog osam mameluka ili Kalmuka ili Mongola štogod bili, koji su sve do juèer bili s SS-om?" upitao je jedan crvene kose, za kojeg mislim da se zvao Migliavacca."E pa deèko, promijenili su mišljenje," rekao je Gragnola, "i to je veæ nešto dobro, ali to je i osam kršnih momaka koji dobro pucaju pa æe dobro poslužiti, nije to malo.""Poslužit æe badoljovcima," podigao je glas Migliavacca."Badoljovci ili garibaldinci, svi su oni borci za slobodu i, kao što se oduvijek govorilo, raèuni se polažu kasnije, a ne prije. Moramo spasiti kozake."338Imaš ti pravo. Ionako su sovjetski graðani pa stoga iz velike domovine socijalizma," rekao je izvjesni Martinengo, koji baš nije dobro shvatio sve to odluèivanje prema prilikama. Ali, bili su to mjeseci kad se svašta dogaðalo, poput one prièe o Ginu koji je bio u Crnim brigadama, i to jedan od najzagriženijih, zatim je pobjegao kako bi se pridružio partizanima, pa se u Solari pojavio s crvenom maramom ali, buduæi daje bio nerazborit, zbog neke se djevojke vratio kad to nije smio, Crne brigade su ga uhvatile i strijeljale u Astiju jednog ranog jutra.


"Ukratko, može se," rekao je Gragnola."Ima samo jedan problem," rekao je Migliavacca. "I sam veleèasni je rekao kako se uz Vallone znaju popeti samo djeèaci, a ja ne bih miješao djeèake u tako osjetljivu stvar. Na stranu i zdrav razum, mogu o tome kasnije naokolo prièati.""Ne," rekao je Stivulu. "Primjerice, ovdje je Yambo kojeg niste ni primijetili, a sve je èuo. Kad bi njegov djed znao da to govorim, ubio bi me, ali Yambo je na Valloneu kao u svojoj kuæi, a djeèak je ne samo pametan, nego je i od onih koji ne govore, dajem ruku u vatru za to, a u njegovoj obitelji misle isto što i mi, pa dakle nema nikakve opasnosti."Mene je probio hladni znoj i pa sam poèeo govoriti da je kasno i èekaju me kod kuæe.Gragnola me povukao na stranu i naprièao mi puno lijepih stvari. Kako je to za slobodu i za spas osmorice jadnih nesretnika, da se i u mojoj dobi može biti heroj, da sam konaèno po Valloneu hodao mnogo puta i da ovaj put neæe biti drugaèije od onoga prije, osim što æu sa sobom imati osam kozaka i moram paziti da ih putem ne izgubim, da su Nijemci na cesti i èekaju kao budale, a ni ne znaju gdje je Vallone, da æe i on poæi sa mnom, iako bolestan, ali se ne povlaèi pred dužnošæu, da se ne ide u jedanaest nego u ponoæ, kad svi moji veæ budu spavali i ja mogu šmugnuti van da me ne primijete, a sljedeæeg me jutra vide u krevetu kao da ništa nije bilo. I sve tako dok me nije hipnotizirao.339Na kraju sam pristao. Zapravo, bila je to pustolovina o kojoj sam kasnije mogao prièati naokolo, partizanska stvar, nešto od onih poteza kakve ni Gordon nije imao u šumi Ar-boria. A niti Tremal-Naik u Crnoj prašumi. Još bolje od Toma Sawyera u tajanstvenoj peæini. Pa ni Patrola bjelokosti nije se po prašumama nikada tako izložila opasnostima. Sve u svemu, bit æe to moj trenutak slave, i to za Domovinu, i to onu pravu, ne pogrešnu. I to bez šepurenja naokolo s redenikom i Stenom, bez oružja, goloruk kao Dick Fulmine. Rijeèju, sve ono što sam proèitao vratilo mi se dobrim. Ako poslije i moram umrijeti, konaèno æu vidjeti vlati trave poput kolaca.A buduæi da sam bio pametan djeèak, odmah sam sve raspravio s Gragnolom. Rekao je da kad za sobom vuèeš osam kozaka postoji opasnost da ih putem izgubiš, pa nam zato treba poduži konopac da se povežemo kao što to èine alpinisti, tako æe jedan slijediti drugoga iako ne zna kuda ide. Ja sam bio protiv, jer ako smo vezani za isto uže, padne li prvi povuæi æe za sobom sve. Umjesto toga treba ponijeti deset komada konopca; svatko èvrsto drži i kraj konopca onoga ispred i poèetak konopca onoga otraga, a kad osjetiš da onaj drugi pada odmah pustiš svoj kraj, jer bolje samo jedan nego svi. Bistar si ti, rekao je Gragnola.Uzbuðen, upitao sam ga hoæe li poæi naoružan, a on je rekao da neæe, prvo zato što ni obiènoj muhi nije u stanju uèiniti ništa nažao, a osim toga bude li Bog htio da doðe do okršaja kozaci imaju oružje, i najzad, ako ga kojim prokletim sluèajem uhvate, on je nenaoružan i možda ga neæe odmah strijeljati.Otišli smo župniku reæi da smo se dogovorili i neka kozaci budu spremni poslije jedan u noæi.Oko sedam sam se vratio kuæi na veèeru. Sastanak je bio u ponoæ u kapelici Bogorodice, a da bismo stigli trebalo nam je tri èetvrt sata brzog hoda. "Imaš li sat?" upitao me Gragnola. "Ne, ali u jedanaest, kad svi odu u krevet, otiæi æu u blagovaonicu gdje je zidni sat."Veèera u kuæi, glava mi gori, nakon veèere se pretvaram da slušam radio i gledam marke. Nezgoda je što je i tata tu,340jer se po toj magli nije usudio vratiti u grad, pa se nadao da æe se moæi vratiti narednog jutra. Meðutim, otišao je u krevet vrlo rano i mama s njim. Jesu li u to vrijeme moji roditelji još uvijek vodili ljubav, nakon što su prevalili èetrdeset godina? To se pitam sada. Vjerujem da seksualnost naših oca i majke ostaje tajnom za sve nas, a prvotni je prizor Freudova izmišljotina. Možeš misliti što bi dopustili da ih vidimo. Ali sjeæam se jednog razgovora moje majke s nekim prijateljicama, poèetkom rata, kad je tek prešla èetrdesetu (èuo sam je kako govori naglašenim optimizmom "konaèno, život poèinje s èetrdeset godina"): "Ah, moj je Duilio u svoje vrijeme obavio svoju ulogu..." Kada? Do Adinog roðenja? Zar poslije roditelji više nisu imali odnos? "Tko zna što mi to sprema Duilio, sam u gradu, s tajnicom svog poduzeæa?" šalila se ponekad moja majka po kuæi s djedom. Ali govorila je to u šali. Je li moj jadni tata stiskao neèiju ruku tijekom bombardiranja ne bi li se malo ohrabrio?U jedanaest, kuæa je utonula u tišinu, a ja sam bio u blagovaonici, u mraku. Povremeno bih palio žigicu da vidim sat. U jedanaest i petnaest klisnuo sam van, uputivši se po magli prema kapelici Bogorodice.Hvata me strah. Sada ili tada? Vidim slike koje se ne uklapaju. Možda su stvarno postojale coprnice. Èekale su me iza neke šikare koju po toj magli nisam ni mogao vidjeti: bile su tamo, isprva umiljate (tko je rekao da se pojavljuju kao krezube starice? možda su imale prorez na haljini), a zatim æe u mene uperiti svoje strojnice i raspršit æe me u simfoniju crvenkastih rupa. Vidim slike koje se ne uklapaju...Gragnola je bio tamo i žalio se što kasnim. Primijetio sam da drhti. Ja ne. Ja sam sad bio u svom elementu.Gragnola mi je pružio kraj konopca i zapoèeli smo put prema Valloneu.Ja sam u glavi imao kartu, ali Gragnola je na svakom koraku govorio o Bože padam, a ja sam ga bodrio. Bio sam


341voða. Dobro sam znao kako se hoda po prašumi ako su okolo Suvodhanini thugs. Noge sam pomicao kao da slijedim neku glazbenu partituru, vjerujem da tako rade pijanisti - rukama, mislim, ne nogama - i nisam napravio nijedan pogrešan korak. A on se, iako me pratio, èesto spoticao. Kašljao je. Morao sam se okrenuti i povuæi ga za ruku. Magla je bila gusta, ali ako smo bili pola metra jedan od drugoga mogli smo se vidjeti. Vukao bih konopac, a Gragnola bi se pojavljivao iz pare koja se, onako gusta, gotovo odmah razrjeðivala, i pojavio bi mi se iznenada, poput Lazara koji se oslobaða rupca.Uspon je trajao dobar sat, ali bili smo unutar prosjeka. Gragnoli sam samo preporuèio da pazi kad stignemo do kamena. Ako umjesto da ga zaobiðe i krene ravno, pogriješi i skrene ulijevo, jer se pod nogama osjeæa šljunak, završit æe u provaliji.Stigli smo na vrh, do prolaza u zidiæu, a i San Martino je bio potpuno nevidljiv. Idemo ravno, rekao sam mu i ulazimo u ulièicu. Odbroji najmanje dvadeset koraka i na vratima smo župne kuæe.Pokucali smo na vrata, prema dogovoru, tri udarca, zatim stanka pa nova tri udarca. Župnik nam je došao otvoriti, blijed poput prašnih skrobuta ljeti uzduž puta. Osam kozaka je bilo tamo, naoružanih kao razbojnici, a uplašenih kao djeca. Gragnola je razgovarao s onim koji je znao talijanski. Znao ga je prilièno dobro, ako se izuzme èudan naglasak ali, kao što to ljudi rade sa strancima, Gragnola mu je govorio u infinitivu."Ti iæi ispred svojih i slijediti mene i dijete. Ti reæi svojima što ja reæi i oni raditi ono što ja reæi. Razumije?""Razumijem, razumijem. Spremni smo."Župnik, koji samo što^e^nije napunio gaæe, otvorio nam je vrata i pustio nas u ulièicu. No, baš u tom trenutku zaèuli su se iz daleka, od tamo gdje cesta ulazi u mjesto, njemaèki glasovi i zavijanje pasa."Boga li ti lažljivoga," rekao je Gragnola, a župnik nije ni trepnuo. "Švabe su došle gore, imaju pse, a pse baš briga za maglu kad idu po njuhu. Kog vraga sada da radimo?"343

Voða kozaka je rekao: "Ja znam kako oni rade. Jedan vuèjak na njih petoricu. Mi svejedno možemo krenuti, možda naletimo na one bez psa.""Rien ne va plus," rekao je Gragnola koji je bio uèen. "Iæi polako. A vi pucati samo ako ja reæi. Pripremiti rupèiæi ili krpa i druge konopce." Zatim je objasnio meni: "Požurit æemo ulièicom i zaustaviti se na uglu. Ako nema nikoga, jednim skokom smo na zidiæu i dalje niz padinu. Ako netko doðe i još s psima, u govnima smo. U najgorem sluèaju pucat æemo u njih i u pse, ali ovisi koliko æe ih biti. Ako su bez pasa, pustit æemo ih da proðu i doæi im s leða, vezati ih, nagurati im krpe u usta tako da ne mogu vikati." "A onda ih ostavimo tamo?""Ma ne. Vodimo ih sa sobom niz Vallone, ništa nam drugo ne preostaje."Ponovno je na brzinu objasnio stvar kozaku, a ovaj je toponovio svojima.Župnik nam je dao krpe i vezice sa svetog crkvenog ruha.Idite, idite, rekao je, i neka vas Bog èuva.Uputili smo se prema ulièici. S ugla su se èuli njemaèki glasovi koji dolaze slijeva, ali bez laveža ili cviljenje pasa.Spljoštili smo se iza ugla. Èuli smo dvojicu kako se približavaju, meðusobno razgovarajuæi, vjerojatno psujuæi što ne uspijevaju vidjeti kuda idu. "Samo su dvojica," objasnio je Gragnola znakovima. "Pustimo ih proæi i onda na njih."Dvojica Nijemaca, koje su poslali izviðati na ovu stranu dok su drugi poveli pse oko trga, dolazila su gotovo pipajuæi, s uperenim puškama, ali nisu vidjeli èak ni ugao ulièice i prošli su ga. Kozaci su se bacili prema tima dvjema sjenama i pokazali da znaju raditi svoj osao. U sekundi su obojica bila na zemlji s krpom u ustima i svakoga od njih držala su dvojica onih goropadnika, dok im je treæi vezivao ruke iza leða."Gotovo je," rekao je Gragnola. "Sad ti Yambo baci njihove puške s onu stranu zidiæa, a vi gurati Nijemce iza nas dvojice, dolje kuda mi iæi."Bio sam užasnut, ali sad je Gragnola postao voða. Bilo je lako proæi zidiæ, Gragnola je podijelio konopce. Svi su, osim344prvog i posljednjeg, imali obje ruke zauzete, jednu konopcem sprijeda, drugu konopcem straga. Ako moraš gurati dvojicu vezanih Nijemaca ne možeš držati svoj konopac, pa je prvih deset koraka skupina išla naprijed gurajuæi se, dok nismo zašli u prvo grmlje. Tada je Gragnola pokušao preustrojiti skupinu, dvojica koja su vukla Nijemce vezala su svaki svoj konopac za remen svog zatoèenika, dvojica koja su ih gurala držala su ih desnom rukom za ovratnik, a lijevom su hvatala konopac druga koji je bio otraga. Ali, samo što smo se pripremili na ponovno kretanje, jedan se Nijemac odmah spotaknuo i pao na leða vodièa koji mu je prethodio, povlaèeæi za sobom onoga koji ga je držao i


lanac se prekinuo. Kozaci su kroza zube propis tali rijeèi koje su na njihovu jeziku zacijelo bile psovke, ali su imali zdravog razuma uèiniti to bez vikanja.Jedan se Nijemac, nakon prvog pada, pokušao podiæi i udaljiti od skupine, dvojica kozaka su tapkala za njim i gotovo ga izgubila - samo što ni on nije znao kamo treba iæi i nakon nekoliko koraka je skliznuo licem naprijed, pa su ga opet uhvatili. U toj gužvi mu je ispao šljem. Voða kozaka nam je dao na znanje kako ga ne smijemo tamo ostaviti, jer ako doðu psi slijedit æe miris i pronaæi naš trag. Tek u tom trenutku smo primijetili daje drugi Nijemac gologlav."Vrag odnio te nitkove," promrmljao je Gragnola, "šljem mu je pao kad smo ih uhvatili u ulièici, doðu li tamo s psima imat æe trag!"Tu se ništa ne može. I stvarno, prešli smo još nekoliko metara i odozgo smo èuli glasove i lajanje pasa. "Stigli su do ulièice, životinje su nanjušile šljem i pokazuju im da smo došli s ove strane. Samo mirno i tiho. Prvo, moraju otkriti prolaz, a ako ne znaš gdje je, nije lako. Drugo, moraju siæi. Ako se psi ne usude i krenu polako, polako æe iæi i oni. Ako psi krenu brzo, oni ih neæe uspjeti pratiti, veæ æe dupetom tresnuti o zemlju. Oni nemaju tebe. Yambo, kreni naprijed što brže možeš, hajdemo.""Pokušat æu, ali bojim se.""Ma ne bojiš se, samo si nervozan. Duboko udahni i kreni."345Samo što ^e nisam napunio gaæe kao župnik, ali sam znao i da sve ovisi o meni. Stiskao sam zube, tog trena bih radije bio Giraffone ili Jojo nego legionar Romano, Horacije ili Bjelka radije nego Miki Maus u kuæi sedam duhova, gospodin Pampurio u svom stanu radije nego Flash Gordon u moèvarama Arborije, ali kad si na balu možeš samo plesati. Jurnuo sam niz Vallone što sam žurnije mogao, ponavljajuæi u glavi sve korake.Dvojica su zatoèenika usporavala kretanje, jer su s onim krpama u ustima teško disali i zaustavljali se svake minute. Nakon dobrih èetvrt sata stigli smo do kamena, tako sam dobro znao kako mora biti tamo, da sam ga dotaknuo ispruženih ruku još i prije nego sam ga ugledao. Morali smo ga zaobiæi, ali ne udaljavajuæi se, jer ako se krene udesno stiže se do ruba i do provalije. Glasovi odozgo èuli su se i dalje razgovijetno, ali nismo shvaæali je li zato što Nijemci glasnije vièu kako bi nahuškali jogunaste pse ili zato što su savladali zidiæ pa nam se približavaju.Èuvši glasove svojih drugova, dva su se zatoèenika pokušavala istrgnuti, kad i ne bi padali pretvarali su se da padaju, pokušavajuæi se otkotrljati na stranu, bez straha da æe se ozlijediti. Shvatili su da ne smijemo pucati u njih kako nas ne bi èuli i da æe ih, gdje god završili, psi pronaæi. Više nisu imali što izgubiti i poput svih onih koji više nemaju što izgubiti, postali su opasnima.Iznenada su se zaèuli rafali. Ne uspijevajuæi siæi, Nijemci su odluèili pucati. Ali, prije svega, pred sobom su imali stotinu osamdeset stupnjeva Vallonea i nisu znali kuda smo mi otišli, pa su zato pucali u svim smjerovima. Osim toga, nisu pojma imali koliko se Vallone brzo spušta u nizinu (jer strm je Vallone), pa su pucali gotovo horizontalno. Kad bi pucali u našem smjeru èuli bismo metke kako nam fijuèu iznad glava."Idemo, idemo," govorio je Gragnola, "neæe nas uhvatiti."Ali prvi Nijemci su se poèeli spuštati, procijenili su nag-nutost terena, a i psi su krenuli u toèno odreðenom smjeru. Sad su pucali prema dolje, manje-više prema nama. U šikari smo èuli šuškanje metaka koji su nam padali blizu.346"Nema straha," rekao je kozak, "ja znam Reichuieite njihovih Maschinen.""Domet njihovih strojnica," došapnuo je Gragnola."Da, to. Ako se oni ne spuste još niže, a mi brzo krenemo, metci više neæe stizati do nas. Dakle požurimo.""Gragnola," rekao sam s golemim suzama u oèima, silno žudeæi za svojom mamom, "ja mogu iæi brže, ali vi ne možete. Ne možete vuæi za sobom ovu dvojicu, beskorisno je da ja jurim kao koza kad zbog njih gubimo vrijeme. Ostavimo ih ovdje, inaèe æu, kunem ti se, navrat-nanos pobjeæi za svoj raèun!""Ostavimo li ih ovdje zaèas æe se osloboditi i pozvati svoje," rekao je Gragnola."Ja æu ih ubiti kundakom strojnice, neæe biti buke," promrmljao je kozak.Pomisao da se ubiju ta dvojica jadnika zaledila me, ali sam se smirio èuvši Gragnolu kako reži: "Nema koristi, Boga li ti lažljivoga, ako ih i ostavimo ovdje mrtve, psi æe ih nanjušiti, pa æe drugi znati kojim smo putem krenuli," a od uzbuðenja više nije govorio u infinitivu. "Jedino što možemo uèiniti jest da ih gurnemo u smjeru suprotnom od našeg, tako æe psi otiæi na tu stranu, a mi æemo dobiti deset minuta, a možda i više. Yambo, zar ovdje desno nije lažna staza koja vodi u ponor? Dobro, gurnut æemo ih odavde, rekao si da onaj tko ide s te strane ne primjeæuje škrapu i survat æe se, a psi æe povuæi Nijemce sve do dna. Prije nego što se oni oporave od tog pada, mi smo u dolini. Tko odavde padne, ubije se, zar ne?""Ne, nisam rekao da se sigurno ubiješ ako padneš. Polomiš si kosti, a ako krene loše udariš glavom...""K vragu, kako to da si prije govorio jedno, a sad drugo? A ako se ovoj dvojici u padu odvežu konopci, kad stignu


dolje imat æe još dovoljno daha da vièu i upozore svoje na oprez!""Dakle, moraju pasti kad su veæ mrtvi," komentirao je kozak, koji je znao kako se stvari odvijaju na ovom prljavom svijetu.Bio sam vrlo blizu Gragnoli i mogao sam mu vidjeti lice.347Ako je ikada bio blijed, sad je bio bljeði no ikad. Stajao je oèiju uprtih gore, kao da od neba traži nadahnuæe. U tom trenu èuli smo frr frrr metaka koji su prolazili blizu nas u visini èovjeka, jedan od Nijemaca gurnuo je svog èuvara, obojica su pali na zemlju, i kozak je jauknuo jer ga je ovaj glavom udarao po zubima, igrajuæi na sve ili ništa i nastojeæi izazvati buku. U tom se trenutku Gragnola odluèio i rekao: "Ili oni ili mi. Yambo, krenem li udesno, koliko koraka moram napraviti do ruba?""Deset koraka, deset mojih, recimo osam tvojih, a gurneš li nogu naprijed veæ osjetiš nizbrdicu. Od poèetka nizbrdice do ruba su èetiri koraka. Iz opreza, raèunaj tri.""Dakle," rekao je Gragnola obraæajuæi se voði, "ja idem naprijed, vas dvojica gurate ovu dvojicu Švaba, držite ih èvrsto za ramena. Ostali ostaju i èekaju ovdje.""Što æeš uèiniti?" pitao sam cvokoæuæi zubima."Šuti tamo. U ratu smo. I ti èekaj. To je naredba."Nestali su desno od kamena i progutao ih je fumifugium. Èekali smo nekoliko minuta, èuli smo kotrljanje kamenja i nekoliko muklih udaraca, zatim su se pojavili Gragnola i dvojica kozaka, bez Nijemaca. "Idemo," rekao je Gragnola, "sad možemo brže nastaviti."Stavio mi je dlan na ruku, osjetio sam kako drhti. Sad kad je bio na manjoj udaljenosti, ponovno sam ga mogao vidjeti: popeo se u vesti do grla, a sada mu je na grudima visjela njegova vreæica s kirurškim nožiæem i kao da ga je izvlaèio. "Što si uèinio s onima?" upitao sam ga plaèuæi."Ne misli na to, tako je trebalo biti. Psi æe osjetiti miris krvi i druge æe odvuæi tamo. Spašeni smo, kreni dalje."A vidjevši da su mi oèi raskolaèene: "Ili oni ili mi. Dvojica protiv desetorice. Rat je. Kreni dalje."Nakon gotovo pola sata, tijekom kojih smo odozgo slušali bijesne povike i cvilež, ali ne iz smjera kojim smo sišli, a i bili su sve udaljeniji, stigli smo na put u podnožju Vallonea. Nedaleko nas u šumarku je èekao Gigiov kamionet. Gragnola je ukrcao kozake. "Ja idem s njima kako bih bio siguran da su stigli do badoljovaca," rekao je. Pokušavao je ne gledati348mene i žurilo mu se da me vidi kako odlazim. "Ti idi onuda i vrati se kuæi. Obavio si svoju dužnost. Ako je netko za nešto kriv, to sam samo ja."Unatoè hladnoæi, u kuæu sam ušao preznojen i iscrpljen. Sklonio sam se u svoju sobicu i želio sam provesti besanu noæ, ali bilo je još gore, jer bih onako iscrpljen povremeno za-drijemao na nekoliko minuta i vidio bih strica Gaetana, više njih, kako plešu prerezana grla. Možda sam imao temperaturu. Moram se ispovjediti, moram se ispovjediti, mislio sam.Sljedeæeg jutra bilo je još gore. Morao sam ustati manje-više kad i svi ostali, kako bih pozdravio tatu koji je odlazio, a mami nije bilo jasno zašto izgledam tako ošamuèeno. Nekoliko sati kasnije stigao je Gigio koji se odmah zaprièao s djedom i Masuluom. Dok je izlazio, dao sam mu znak da doðe u vinograd, a meni nije mogao ništa prešutjeti.Gragnola je otpratio kozake do badoljovaca, a zatim se, s Gigiom i kamionetom, vratio prema Solari. Badoljovci su mu rekli da ne može noæu naokolo hodati nenaoružan; saznali su da je u Solaru prispio odred Crnih brigada kako bi pomogao svojim kameradima. Dali su mu karabin.Izmeðu odlaska i povratka do raskrižja Vignoletta trebala su im tri sata. Vratili su kamionet na Bercellijevo imanje i krenuli putem za Solaru. Mislili su daje sve gotovo, nisu se èuli nikakvi zvukovi, pa su hodali mirno. Koliko se moglo razabrati u onoj magli, gotovo je svitalo. Nakon sve one napetosti bodrili su jedan drugoga lupajuæi se po ramenima i stvarajuæi buku. Tako nisu primijetili da su se oni iz Crnih brigada pritajili u jarku i uhvatili su ih samo dva kilometra od mjesta. Uhvatili su ih s oružjem, što ovi nisu mogli objasniti. Ubacili su ih u svoj kamionet. Bila su samo petorica, dvojica su sjedila naprijed, dvojica unutra, tako da su ih stalno imali na oku, a jedan je stajao na prednjoj papuèici kako bi pomogao bolje vidjeli u magli.Nisu ih èak ni vezali, dvojica koja su ih nadzirala sjedila su sa strojnicama na koljenima, a njih su bacili na pod kao vreæe.

349U odreðenom trenutku Gigio je èuo neki èudan zvuk, kao paranje tkanine, i osjetio kako mu po licu štrca ljepljiva tekuæina. Jedan od fašista je zaèuo hropac, upalio je bateriju i vidio Gragnolu prerezana grla, s kirurškim nožiæem u


ruci. Dvojica fašista stanu psovati, zaustavili su kamionet, tražili da im Gigio pomogne odvuæi Gragnolu uz rub ceste. Veæ je bio mrtav, ili je upravo umirao, prolijevajuæi posvuda krv. Izašla su i ostala trojica i meðusobno su se okrivljavala, govorili su da nije smio tako umrijeti, jer su ga u stožeru morali natjerati da progovori, pa bi ih sve strpali u zatvor, baš su bili blesani što nisu zavezali zatoèenike.Dok su tako urlali nad Gragnolinim tijelom, na trenutak su zaboravili na Gigia, a on je, u toj zbrci, pomislio sad ili nikad. Skoèio je u stranu, preko jarka, znajuæi da je tamo nizbrdica. Ovi su ispalili nekoliko metaka, ali on se veæ otkotrljao nizbrdo poput lavine, a zatim jurnuo u šumarak. Po toj bi magli bilo kao da tražiš iglu u plastu sijena, a ni fašistima se nije dalo dizati veliku dreku, jer im je postalo jasno da sad moraju sakriti Gragnolin leš i vratiti se u stožer pretvarajuæi se da te noæi nikoga nisu uhvatili, kako ne bi imali neugodnosti sa svojim voðama.Toga jutra, nakon što su se Crne brigade otišle sastati s Nijemcima, Gigio je poveo nekoliko prijatelja na mjesto tragedije i nakon kratkog traženja po jarcima pronašli su Gragnolu. Sveæenik iz Solare nije htio da se njegov leš stavi u crkvu, jer je Gragnola bio anarhist, a veæ se saznalo i daje bio samoubojica, ali je don Cognasso rekao da ga odnesu u crkvicu u Oratoriju, jer Gospodin bolje zna pravila od svojih sveæenika.Gragnola je mrtav. Spasio je kozake, mene je smjestio na sigurno, zatim je umro. Znao sam vrlo dobro kako je to bilo, previše puta mije to najavljivao. Bio je kukavica i bojao se da æe, budu li ga muèili, sve reæi, odati imena i poslati u propast svoje drugove. Zbog njih je odluèio umrijeti. Samo tako, sguisss, kao što sam siguran daje uèinio i s dvojicom Nijemaca, a možda kao neko izvršenje pravde. Hrabra smrt jednog kukavice. Platio je jedini èin nasilja u svom životu,350tako se oèistio i od one grižnje savjesti koju je nosio na pleæima, a koja mu je morala biti nepodnošljivom. Nasamario je sve, fašiste, Nijemce i Boga, samo jednim potezom. Sguisss.A ja sam bio živ. Nisam si to mogao oprostiti.Èak se i u mojim sjeæanjima magla prorjeðuje. Vidim sad partizane kako pobjednièki ulaze u Solaru, a 25. travnja stiže vijest o osloboðenju Milana. Ljudi se roje na ulicama, partizani pucaju u zrak, stižu šæuæureni na blatobranima svojih kamioneta. Nekoliko dana kasnije vidim kako alejom divljih kestena na biciklu stiže vojnik odjeven u maslinasto zeleno. Daje na znanje da je Brazilac, veselo odlazi istraživati to egzotièno mjesto. Zar su i Brazilci bili s Englezima i Amerikancima? Nitko mi to nikada nije rekao. Drole de guerre.Prolazi tjedan dana i stiže prvi amerièki odred. Svi crni. Svoje šatore smještaju u dvorište Oratorija, a ja se sprijate-ljujem s katolièkim kaplarom koji mi pokazuje sliku Svetog Srca koju stalno nosi u džepiæu. Daje mi novine sa stripovima Lil Abnera i Dicka Tracvja te nekoliko chetuing-guma, koje mi dugo traju, jer naveèer grudu vadim iz usta i stavljam je u èašu, kao stari ljudi protezu. Zauzvrat mi daje znati kako bi želio jesti špagete pa ga pozivam kuæi, uvjeren da æe mu Maria pripremiti i agnolotte, jastuèiæe od tjestenine nadjevene mesom, u umaku od zeca. Ali kad smo stigli, kaplar vidi da u vrtu sjedi drugi Crnac, s èinom majora. Isprièa se i odlazi, zapanjen.Amerikanci su tražili pristojan smještaj za svoje èasnike, pitali su i djeda, pa im je obitelj stavila na raspolaganje lijepu sobu u lijevom krilu, upravo onu u kojoj je Paola kasnije napravila našu spavaæu sobu.Major Muddy je debeljuškast, s osmjehom Louisa Arm-stronga i uspijeva mu da ga djed razumije; osim toga zna i nekoliko rijeèi francuskog, jedinog stranog jezika koji su obrazovani ljudi tada kod nas znali, i na francuskom razgovara s mamom i drugim gospoðama iz okolice, koje dolaze u351vrijeme èaja vidjeti osloboditelja - èak i ona fašistkinja koja je mrzila napolièare. Sve oko stoliæa u vrtu, pripremljenog s lijepim servisom, u blizini dalija. Major Muddy kaže "mersi bocou" i "oui, madam, moi ossi j'aime le champeign". Ponaša se s uglaðenim dostojanstvom Crnca koji je konaèno primljen u kuæi bijelaca, i još k tome dobrostojeæih. Gospoðe si došaptavaju vidi kakav džentlmen, a kad pomisliš da su nam ih ocrtavali kao pijane divljake.Stiže vijest da su se Nijemci predali. Hitler je mrtav. Rat je gotov. U Solari prave veliku proslavu na ulicama, grle se, neki plešu na zvuk harmonike. Djed je odluèio da se odmah vraæamo u grad, iako poèinje ljeto, jer je veæ svima dosta sela.Ja izlazim iz tragedije, usred mnoštva blistavih ljudi, sa slikom dvojice Nijemaca koji se strmoglavljuju niz provaliju, i Gragnole, djevca i muèenika iz straha, ljubavi i inata.Nemam hrabrosti otiæi do don Cognassa i ispovjediti... a zapravo što? Ono što nisam uèinio, èak ni vidio, nego samo pogodio? Buduæi da nije bilo nièega što mije trebalo oprostiti, ne može mi se ni oprostiti. Dovoljno da se osjetiš zauvijek prokletim.35217. RAZBORIT MLADIÆOh, kakvu bol i muku osjeæam - na pomisao da sam vas uvrijedio, o Gospodine... Jesu li me to nauèili u Oratoriju ili sam to pjevao po povratku u grad?


U gradu se ponovno pale noæna svjetla, ljudi opet izlaze na ulice èak i naveèer, popiti pivo ili pojesti sladoled u lokale za zabavu radnika uzduž rijeke, otvaraju se prvi kinematografi na otvorenom. Sam sam, bez prijatelja iz Solare, a još nisam ponovno sreo Giannija kojega æu vidjeti tek poèetkom gimnazije. Naveèer izlazim s roditeljima i neugodno mije, jer ih više ne držim za ruku, ali se još ni ne udaljavam sam. U Solari sam bio slobodniji.Èesto idemo u kino. Otkrivam nove naèine suzbijanja rata u Naredniku Yorku i Yankee Doodle Danduju u kojem mi stepanje Jamesa Cagneva otkriva postojanje Broadwaya: Fm Yankee Doodle Dandy...Stepanje sam susretao u starim filmovima Freda Asta-irea, ali Cagnevevo plesanje djeluje silovitije, uvjerljivije i više oslobaðajuæe. Dok je Astaireovo bilo divertissement,353ovo drugo osjeæam kao da je obvezno, a u stvari je èak i domoljubno. Domoljublje koje se izražava kroz stepanje je otkriæe, claqu.ett.es umjesto ruènih bomba i cvijeta u ustima. A osim toga, privlaènost pozornice kao modela svijeta i neizbježnosti sudbine, the show must go on. Uèim o novom svijetu iz musicals koji stižu sa zakašnjenjem.Casablanca. Victor Laszlo koji pjeva Marseljezu... Dakle, svoju sam tragediju proživio s prave strane. Rick Blaine puca u majora Strassera... Gragnola je bio u pravu, rat je rat. Zastoje Rick morao napustiti Usu Lund? Zar se ne smije voljeti? Sam je zacijelo major Muddy, ali tko je Ugarte? Je li to Gragnola, izgubljena i nesretna kukavica koju æe na kraju uhvatiti Crne brigade? Ne, po svom bi podrugljivom podsmijehu prije bio kapetan Renault, ali on se zatim s Rickom udaljava u magli kako bi se pridružio Otporu u Brazzavilleu i s prijateljem veselo ide ususret svojoj sudbini...Ali, Gragnola me neæe moæi slijediti u pustinju. S Gragno-lom nisam proživio poèetak nego kraj lijepog prijateljstva. A nemam propusnicu da izaðem iz svojih sjeæanja.Novinski su kiosci puni novina s novim nazivima i izazovnih èasopisa, èije naslovnice prikazuju djevojke ili s velikim izrezima ili s tako pripijenim majicama da se ocrtavaju bradavice. Raskošne grudi dominiraju filmskim plakatima.354Oko mene se ponovno raða svijet u obliku dojki. Ali i gljive. Vidim fotografiju bombe koja pada na Hirošimu. Pojavljuju se prve snimke Holokausta. To još nisu gomile leševa koje æe se viðati kasnije, nego fotografije prvih osloboðenih, upa-lih oèiju, grudiju kao u kostura na kojima se vide sva rebra, velikih laktova koji spajaju dva suharka od podlaktice i nadlaktice. Sve do sada o ratu sam primao neizravne vijesti, brojke, deset srušenih zrakoplova, toliko mrtvih i toliko zatoèenika, glasove o strijeljanju partizana iz mog podruèja ali, osim one noæi u Valloneu, nikada nisam bio izložen pogledu na neko nagrðeno tijelo - pa uostalom èak ni te noæi, buduæi da su Nijemci bili još živi kad sam ih vidio posljednji put, a sve ostalo sam proživio u svojim noænim morama. Tražim na tim fotografijama lice gospodina Ferrare koji je znao igrati boce, ali i da jest na njima, ne bih ga prepoznao. Arbeit machtfrei.U kinu se smijemo dosjetkama Abbotta i Costella. Bing Crosbv i Bob Hope stižu s uznemirujuæom Dorothv Lamour, u propisnom saarongu, putuju prema Zanzibaru ili Timbu-ctuu (Road to...) a svi misle, kao i veæ tisuæu devetsto èetrdeset èetvrte, kako je život lijep.355* * *Uvijek u podne na biciklu idem kod crnoburzijanca koji bi za nas djecu imao, svakog dana, dva peciva od bijelog kruha, prvog koji smo ponovno poèeli jesti nakon onih žuækastih i slabo peèenih prutova napravljenih od nitastih vlakana (mekinje, govorili su) koje smo glodali nekoliko godina i koji bi ponekad sadržavali i komad konopca ili èak žohara. Idem na biciklu podiæi simbol blagostanja koje se ponovno raða i zaustavljam se pred kioscima. Mussolini obješen na Piazzale Loreto, a Claretti Petacci je neèija samilosna ruka sigurnosnom iglom prièvrstila suknju izmeðu nogu jer joj je željela prištedjeti posljednju sramotu. Komemoracije za ubijene partizane. Nisam znao da su ih toliko mnogo strijeljali i objesili. Pojavljuju se prve statistike o mrtvima u upravo završenom ratu. Pedeset pet milijuna, kažu. Što je Gragno-lina smrt prema tom pokolju? Može li Bog stvarno biti zao? Èitam o procesu u Nurnbergu, svi su obješeni osim Goringa koji se otrovao cijanidom što mu ga je žena proslijedila dajuæi mu posljednji poljubac. Pokolj u Villarbasseu oznaèava povratak slobodnog nasilja, sada se opet ljude može ubijati iz èistog osobnog interesa. Zatim ih hvataju i svi su strijeljani ranom zorom. I dalje se strijelja u znak mira. Osuðena je Leonarda Cianciulli koja je tijekom rata od svojih žrtava kuhala sapun. Rina Fort udarcima èekiæa ubija ženu i djecu svog ljubavnika. Jedne novine opisuju bjelinu njenih grudi koja je tako oèarala njenog ljubavnika, mršava èovjeka pokvarenih zuba kao u ujaka Gaetana. Prvi filmovi koje me vode gledati pokazuju mi Italiju iz poslijeratnog razdoblja s uznemirujuæim "segnorinama" koje su, kao i ranije, svake veèeri pod svjetiljkom. Sam lutam gradom ja...Ponedjeljak je, tržno jutro. Oko podneva stiže roðak Mo-žem. Kako li se ono zvao? Ada je izmislila to Možem, jer je rekla kako on umjesto "mogu" govori "možem", što mi se èinilo nemoguæim. Roðak Možem je s nama bio u vrlo dalekom srodstvu, ali nas je upoznao u Solari i nije mogao doæi u grad, rekao je, a da nas ne svrati pozdraviti. Svi smo znali da oèekuje poziv na ruèak, jer si nije mogao platiti restoran.


356Nikada nisam shvatio kojim se poslom bavi, osim što traži neki posao.Vidim roðaka Možema za stolom, srèe svoje ditaline u juhi ne ostavljajuæi ni kapljicu, preplanula i mršava lica i ono malo kose brižno poèešljane prema natrag, u jakni izlizanih lakata. "Shvaæaš Duilio," govorio je svakog ponedjeljka, "ne želim ja nikakav poseban posao. Zaposlenje, u poludržavnoj ustanovi, minimalnu plaæu. Dovoljna mi je i kapljica. Ali svakog dana takva kapljica, trideset kapljica svakog mjeseca." Izveo bi tada kretnju kao s Mosta uzdisaja, glumio kapljicu koja mu pada na gotovo æelavu glavu, uživao u slici te blagotvorne muke. Kapljica, ponavljao je, ali svakog dana."Danas samo što mi nije uspjelo, išao sam razgovarati s Carlonijem, znaš, onim iz poljoprivredne zadruge. Moæan je. Imao sam pismo preporuke, pa znaš da si danas bez pisma preporuke nitko i ništa. Kad sam jutros krenuo kupio sam na stanici novine. Duilio, ja se ne bavim politikom, zatražio sam bilo kakve novine, a nisam ih èak ni proèitao, jer smo u vlaku stajali i jedva sam se držao uspravno. Savio sam ih i stavio u džep, kao što se i radi s novinama, ako ih i ne proèitaš dobro doðu sljedeæeg dana da nešto u njih umotaš. Odem kod Carlonija, taj me primi vrlo ljubazno, otvori pismo, ali vidim da me krišom gleda preko lista. Zatim me se riješi s nekoliko rijeèi, govoreæi da nemaju u planu nova primanja u službu. A ja izlazeæi primijetim da su novine koje su mi u džepu Unitd. Ti znaš Duilio da ja mislim kao vlada, uvijek, zatražio sam bilo kakve novine, nisam èak ni primijetio da mi je dao te komunistièke. Taj mi je vidio Unitd u džepu i riješio me se. Da sam novine presavio na drugu stranu, sad bih, možda... Kad se netko rodi nesretan... To je sudbina."U gradu su otvorili plesnu dvoranu, a njen je junak roðak Nuccio koji je izbjegao internat; sad je veæ mladiæ ili, kako se to kaže, kicoš (veæ mi se èinio strašno odraslim kad je šibao Medu Angela). Na veliki ponos njegovih roðaka, u mjes-357nom tjedniku se èak pojavila i njegova karikatura na kojoj se savija u tisuæu pokreta (kao ujak Gaetano, ali slobodnije) u izluðujuæem plesu, boogie-tuoogieju. Još sam premali, ne usuðujem se i ne mogu uæi u tu dvoranu èije obrede osjeæam kao vrijeðanje Gragnolina prerezanog grla.Vratili smo se baš poèetkom ljeta, pa se dosaðujem. Vozim se biciklom, u dva poslijepodne, gotovo opustjelim gradom. Iscrpljujem se na otvorenom, kako bih izdržao dosadu tih sparnih dana. A možda i nije zbog sparine, možda je to velika sjeta koju nosim u sebi, jedina strast groznièave i usamljene rane mladosti.Vozim se na biciklu, bez prestanka, izmeðu dva i pet poslijepodne. Za tri sata obiðeš grad mnogo puta, dovoljno je samo mijenjati rute, jurnuti centrom grada prema rijeci, zatim krenuti obilaznicom, ponovno se vratiti nakon prelaska regionalne ceste koja ide prema jugu, vratiti se stazom prema groblju, zaokrenuti ulijevo prije željeznièke postaje, ponovno u centar ali sporednim ulicama, ravnima i praznima, zaci na veliki tržni trg, preširok, okružen porticima uvijek izloženima suncu, s koje god strane ono bilo, koji su u dva poslijepodne pustiji od Sahare. Trg je prazan pa ga možeš prijeæi biciklom, siguran da te nitko ne vreba i da nitko neæe mahati izdaleka. Jer i kad bi netko koga poznaješ prolazio onim kutom na kraju trga, vidio bi ga premalog, kao i on tebe, tek obris obasjan suncem. Zatim se motaš po trgu u velikim koncentriènim krugovima poput strvinara, samo što nema strvine na koju bi se okomio.Ne lutam nasumce, imam ja cilj, ali ga propuštam, èesto i namjerno. Na kiosku na postaji vidio sam izdanje Atlantide Pierrea Benoita, staro možda nekoliko godina, sudeæi po cijeni za koju mi se èini daje prijeratna. Naslovnica je privlaèna, velika dvorana s mnogo kamenih uzvanika, što mi obeæava prièu kakvu nikada nisam èuo. Ne košta mnogo, ali u džepu imam toèno taj iznos i ništa više. Ponekad se ohrabrim doæi do postaje, siðem s bicikla, ostavim ga na ploèniku, uðem, èetvrt sata promatram knjigu. Stoji u vitrinici i ne mogu je358otvoriti kako bih vidio što mi može dati. Pri èetvrtoj posjeti prodavaè novina gleda me sumnjièavo, a ima vremena koliko hoæe da me nadgleda, jer u tom trijemu nema nikoga, nitko ne dolazi, nitko ne odlazi, nitko ne èeka.Grad je samo prostor i sunce, pista za moj bicikl bubulji-èavih guma, a knjiga na postaji je jedino jamstvo da æu, preko te fikcije, ponovno moæi uæi u manje oèajnu stvarnost.Oko pet to dugo zavoðenje - izmeðu mene i knjige, izmeðu knjige i mene, izmeðu moje želje i otpora beskonaènog prostora - to ljubavno pedaliranje u ljetnoj praznini, taj bolni koncentrièni bijeg, dolazi kraju: odluèio sam, iz džepa vadim svoje bogatstvo, kupujem Atlantidu, vraæam se kuæi i šæuæurim se kako bih je proèitao.Antinea, prelijepa femme fatale, ukazuje se odjevena u egipatski klaft (što li je klafi? mora biti nešto velièanstveno i izazovno što istodobno pokriva i otkriva) koji se spušta niz njenu gustu i kovrèavu kosu, tako crnu da postaje plava, a dva kraja teške pozlaæene tkanine dopiru do vitkih bokova."Imala je tuniku od crnog vela sa zlatnim odsjajima, vrlo laganu, prostranu, zatvorenu tek šalom od bijela muslina, izvezenog perunikama od crnih perla." Pod tom se odjeæom pojavljuje tanahna djevojka, izduljenih crnih oèiju,


osmijeha kakav još nije viðen u žena s Orijenta. Tijelo joj se ne vidi ispod tog vražjeg raskošnog ruha, ali tunika je izazivaèki otvorena sa strane (ah, prorez), njene su nježne grudi otkrivene, ruke gole, a ispod velova se naziru tajanstvene sjene. Zavodnica, a oporo djevièanska. Za nju se može i umrijeti.Zatvaram zbunjen knjigu kad se u sedam vraæa moj otac, ali on jednostavno misli kako mu želim zatajiti èinjenicu da èitam. Primjeæuje da previše èitam i da kvarim vid. Kaže mojoj majci da bih trebao više izlaziti, voziti se biciklom.Ne volim sunce, a ipak sam ga u Solari dobro podnosio. Primjeæuju da èesto škiljim i mrštim nos: "Èini se kao da ne vidiš, a to nije istina," grde me. Èekam jesenje magle. Zašto bih trebao voljeti maglu, kad se moja noæ užasa ostvarila upravo u magli Vallonea? Zato što me i tamo magla zaštitila, pružajuæi mi opet konaèni alibi. Bila je magla, ništa nisam vidio.359S prvim maglama ponovno nalazim svoj stari grad, a oni preveliki i sneni prostori se gase. Praznine nestaju, a iz mlijeènog sivila, na svjetlosti svjetiljaka, ni iz èega se pojavljuju bridovi, uglovi, neoèekivana proèelja. Utjeha. Kao pri zamraèenju. Generacije i generacije su napravile, osmislile i nacrtale moj grad tako da ga se vidi u suton, kad se hoda uza same zidove. Tada postaje lijep i zaštitnièki.Je li se te godine, ili naredne, pojavio prvi strip za odrasle, Grand Hotel? Prva slika prvog foto-romana dovodi me u iskušenje i navodi na bijeg.Ništa u odnosu na ono što sam pronašao u djedovu duæanu, francuski èasopis od kojeg sam se, èim sam otvorio stranicu, zajapurio od srama. Pograbio sam ga, ugurao u košulju i odmaglio.Kod kuæe sam, ispružen na krevetu i listam ga ležeæi na trbuhu, pritišæuæi stidnu kost o madrac, upravo onako kako nas priruènici o pobožnosti savjetuju da ne smijemo raditi. Na jednoj stranici, dovoljno malena ali izuzetno uoèljiva slika Josephine Baker razgoliæenih grudi.Piljim u te namazane oèi kako ne bih gledao grudi, zatim se pogled pomièe, to su (mislim) prve grudi u mom životu, jer one Kalmuke dpoil, goleme i mlohave, nisu bile takve.Nalet slasti prolazi mi venama, u dnu grla osjeæam neki360opori ostatak okusa, pritisak na èelu, slabost u preponama. Podižem se preplašen i vlažan, pitajuæi se kakva me to strašna bolest snašla, ushiæen tim topljenjem u praiskonskoj juhi.Vjerujem da je to bila moja prva ejakulacija; mislim da je to bilo više zabranjivano nego prerezati grkljan nekom Nijemcu. Ponovno sam sagriješio one veèeri u Valloneu kad sam bio nijemim svjedokom tajne smrti, a sad sam uljez koji je prodro u zabranjene tajne života.U ispovjedaonici sam. Usplamtjeli kapucin me dugo zadržava razgovorom o kreposti nevinosti.Nije mi rekao ništa što veæ nisam proèitao u malim priruènicima u Solari, ali možda sam se nakon tih njegovih rijeèi vratio Razboritom mladiæu don Bosca:Èak i u vašoj nježnoj dobi neèastivi vam postavlja zamke kako bi vam ukrao dušu vašu... Jako bi pomoglo saèuvati vas od napasti kad biste ostali daleko od takvih prilika, od sramotnih razgovora, od javnih priredaba u kojima nema nièeg dobrog... Pobrinite se da uvijek budete neèim zauzeti, kad ne znate što biste radili, ukrašavajte oltare, namještajte slike ili slièice... Ako se i tada iskušenje nastavi prekrižite se, poljubite neku blagoslovljenu stvar i recite: Sveti Alojzije, uèini da ne uvrijedim Boga svoga. Spominjem vam tog sveca, jer je Crkva predložila da on bude posebni zaštitnik mladih...Prije svega izbjegavajte društvo osoba suprotnog spola. Dobro upamtite: želim red da mladiæi nikada ne smiju uspostaviti nikakve bliskosti s djevojkama... Oèi su prozori preko kojih grijeh nalazi put do našeg srca... stoga se nikada ne zaustavljajte kako biste promatrali stvari koje su iole suprotne èednosti. Sveti Alojzije Gon-zaga nije htio ni da mu se vide stopala prilikom lijega-nja u postelju ili dizanja iz nje. Nije si dopuštao da gleda u lice ni vlastitu majku... Dvije je godine proveo kod španjolske kraljice u svojstvu poèasnog paža i nikada je nije pogledao u lice.361Nije lako ugledati se na svetog Alojzija, cijena izbjegavanja iskušenja èini se prilièno visokom, buduæi da se mladiæ "bièevao do krvi, stavljao ispod plahti komadiæe drveta kako bi se muèio i u snu, ispod halje je sakrivao konjske mamuze jer nije imao kostrijeti; tražio je da mu bude neudobno i dok stoji, i dok sjedi i dok hoda..." Meðutim, ispovjednik mije kao primjer kreposti predložio Domenica Savija, èije su se hlaèe izoblièile od previše kleèanja, ali su njegove pokore ipak manje krvave od pokora svetoga Alojzija, i potaknuo me na promatranje preblaga lica Marijina, kao primjera svete ženske ljepote.Pokušavam se pomamiti za uzvišenom ženstvenošæu. Pjevam u djeèaèkom zboru, u apsidi crkve i tijekom nedjeljnih izleta u pokoje svetilište:Od zore Ti uzdižeš se ljepša, Svojim zrakama da razveseliš zemlju, a meðu zvijezdama koje nebo zatvara nema ljepše


zvijezde od Tebe.Lijepa Ti si kao Sunce, bjelja od Mjeseca, a najljepše zvijezde nisu lijepe kao Ti. Oèi Tvoje ljepše su od mora, èelo Tvoje je boje ljiljana, obrazi Tvoji koje Sin cjeliva dvije su ruže, a usta su cvijet.Možda se pripremam, a to još ne znam, na susret s Lilom koja je sigurno jednako tako nedostižna, blistava u svom sedmom nebu, ljepota gratia sui, osloboðena puti, sposobna zaokupiti um bez poticanja slabina, pogleda uprta negdje drugdje, na drugog gospodina, i ne pilji onako vragolasto u mene kao oèi Josephine Baker.Dužnost mi je platiti, kroz meditiranje, kroz molitvu i kroz odricanje, grijehe svoje i onih koji me okružuju. Posve-362titi se obrani vjere, dok mi prvi èasopisi i prvi zidni proglasi poèinju prièati o crvenoj prijetnji, kozacima koji èekaju da napoje svoje konje u škropionicama Svetog Petra. Pitam se zbunjen kako to da su kozaci, Staljinovi neprijatelji, koji su se ni više ni manje nego borili s Nijemcima, sada postali njegovi glasnici smrti i možda æe htjeti poubijati i sve anarhiste poput Gragnole. Vidim da su vrlo slièni onom crnèugi koji je oskvrnuo Veneru Milsku, a možda je i crtaè još uvijek isti, samo se uputio u neki novi križarski rat.Duhovne vježbe u malom samostanu na otvorenom polju. Miris ustajalosti iz blagovaonice, šetnje po klaustru s bibliotekarom koji mi savjetuje da proèitam Papinija. Nakon veèere upuæujemo se na kor crkve, pod svjetlošæu samo jedne velike debele voštanice i svi zajedno recitiramo Vježbu za dobru smrt.Duhovni voditelj nam èita odlomke o smrti iz Razboritog mladiæa: ne znamo gdje æe nas smrt iznenaditi - ne znaš hoæe li te zadesiti u tvom krevetu, na poslu, na cesti ili drugdje, puknuæe vene, upala sluznice, izljev krvi, vruæica, neka rana, potres, grom, dovoljni su da te liše života, a to može biti i za godinu dana, za mjesec, za tjedan, za sat, a možda upravo kad završiš èitanje ovog razmatranja. U tom æemo trenutku osjetiti kako nam je glava pomuæena, oèi bolne, jezik suh, grlo stisnuto, guši nas u grudima, krv nam se ledi, tijelo je iznemoglo, srce slomljeno. Èim izdahnemo dušu, naše æe tijelo odjeveno u nekoliko prnja biti baèeno da umre u jami i tamo æe ga cijeloga izjesti miševi i crvi, a od nas æe ostati samo nešto ogoljenih kostiju i malo smrdljive prašine.Zatim molitva, pa dugo zazivanje u kojem se nabrajaju svi posljednji trzaji umiruæega, grèenje svakog uda, prvi drhtaji, pojavljivanje bljedila dok se ne ocrtaju facies ippo-cratica i završni hropac. Nakon što su definirani osjeæaji, položaji tijela i muka trenutka, svaki se opis tih èetrnaest faza smrti (živo ih se sjeæam samo pet ili šest) završava s Isuse milostivi, smiluj mi se.363Kada moja nepokretna stopala osjete daje moja zadaæa na ovome svijetu blizu završetku, Isuse milostivi, smiluj mi se.Kada te moje drhtave i ukoèene ruke više ne budu mogle stiskati, Raspeæe moje drago, i protiv svoje volje te pustim da padneš na postelju bola svoga, Isuse milostivi, smiluj mi se.Kada moje oèi pomuæene i izoblièene užasom predstojeæe smrti budu uprle u Tebe svoje onemoæale i umiruæe poglede, Isuse milostivi, smiluj mi se..Kad moji blijedi i olovno sivi obrazi izazovu kod nazoènih sažaljenje i užas, a moja se kosa natopljena samrtnièkim znojem nakostriješi na glavi najavljujuæi moj skorašnji kraj, Isuse milostivi, smiluj mi se.Kad moja mašta uznemirena groznim i zastrašujuæim priviðenjima bude uronjena u smrtnu tugu, Isuse milostivi, smiluj mi se.Kad izgubim sva svoja osjetila i cijeli svijet nestane iz mene, a ja budem stenjao u nemirima posljednje agonije i jadu smrti, Isuse milostivi, smiluj mi se.Pjevati psalme u mraku razmišljajuæi o vlastitoj smrti. To mi je bilo potrebno kako više ne bih mislio na smrt drugih. To Vježbanje ne proživljavam s užasom, nego spokojno, svjestan èinjenice da su svi ljudi smrtni. Ta poduka iz Postojanja za Smrt pripremila me za moju sudbinu, koja je pak sudbina svih. Gianni je u svibnju ispripovijedao šalu o onom doktoru koji je neizljeèivo bolesnom èovjeku savjetovao pješèane kupke. "Èine li dobro, doktore?" "Ne osobito, ali se èovjek navikne biti pod zemljom."Upravo se navikavam.Jedne je veèeri duhovni uèitelj stajao ispred ograde oltara, osvijetljen - on, mi, cijela kapela - samo jednom debelom voštanicom koja ga obavija svjetlošæu ostavljajuæi mu lice mraku. Prije nego što smo se rastali, ispripovijedao nam je ovaj dogaðaj. Jedne noæi, u samostanu štiæenica, umrla je djevojka, mlada, pobožna i prelijepa, a sljedeæeg jutra, smje-364stivši je na mrtvaèki odar u brodu crkve, za nju su izgovarali molitve za pokojnike. Ali u jednom trenu leš se pridigao, otvorenih oèiju i kažiprsta ispružena prema sveæeniku koji služi misu i izgovorio je muklim glasom. "Oèe, ne molite za mene! Ove mi je noæi pala na pamet neèista misao, samo jedna - i sada sam prokleta!"Groza prolazi auditorijem i širi se crkvenim klupama i svodovima, izgleda kao da je od nje zatreperio i plamen debele


voštanice. Uèitelj nas nagovara da poðemo u krevet, ali se nitko nije pomaknuo. Stvara se dugaèak red pred ispo-vjedaonicom, svi su zaokupljeni time da se snu prepuste tek nakon što ispovjede èak i najmanji nagovještaj grijeha.U prijeteæoj utjehi mraènih laða, bježeæi od zala ovog stoljeæa, provodim svoje dane u ledenim zanosima u kojima i božiène pjesme, pa i jaslice iz mog djetinjstva koje su mi pružale utjehu, znaèe ono što roðenje Djetešca znaèi za užase ovog svijeta:Spavaj, ne plaèi, Isuse mili, spavaj, ne plaèi, Spasitelju moj... Te drage oèi, djetešce lijepo, brzo zatvori pred užasom mraènim. Zašto te bodu slama i sijeno? Da saèuvaju više svjetlosti tvoje. Požuri, zatvori oèi da barem san lijek bude svakom bolu. Spavaj, ne plaèi, Isuse mili, Spavaj, ne plaèi, Spasitelju moj.Jedne nedjelje me tata, zaneseni obožavatelj nogometa i pomalo razoèaran takvim sinom koji dane provodi uništavajuæi si oèi nad knjigama, vodi na utakmicu. To je drugo-ligaški susret, tribine su gotovo prazne, išarane tek bojama malobrojnih prisutnih, poput pjega na bijelim stubama usijanima od sunca. Na zvižduk suca igra se zaustavila, jedan od kapetana prigovara, a ostali se igraèi besciljno kreæu igralištem. Nered majica dviju boja, vrludanje atleta obuze-365tih dosadom po zelenoj livadi, u nekom raspršenom neredu. Sve je stalo. Ono što se dogaða odvija se usporeno, kao u župnom kinu gdje zvuk odjednom završava mijaukanjem, pokreti postaju oprezniji, završavaju isprekidano na nepokretnom fotogramu, a slika se rastaèe na zaslonu poput rastopljenog voska.I u tom sam trenutku doživio otkrivenje.Sada shvaæam, bio je to bolan osjeæaj da je svijet lišen cilja, lijeni plod nesporazuma, ali u onom sam trenu to što sam osjeæao mogao prevesti samo u: "Bog ne postoji."S utakmice izlazim obuzet probadajuæim grizodušjem i odmah trèim ispovjediti se. Usplamtjeli ispovjednik od prošli put sada se smiješi popustljivo i dobrohotno, pita me kako sam došao do tako besmislenih misli, spominje ljepotu prirode koja pretpostavlja kreativnu volju koja unosi red, a zatim opširno govorio o consensus gentium: "Sinko moj, u Boga su vjerovali najveæi pisci poput Dantea, Manzo-nija, Salvaneschija, veliki matematièari poput Fantappiea, zar želiš biti lošiji od njih?" Suglasnost tih ljudi na trenutak me umiruje. Vjerojatno je utakmica kriva za to. Paola mi je rekla da nikada nisam išao na nogometne utakmice, u najboljem bih sluèaju na televiziji gledao odluèujuæe susrete Svjetskog prvenstva. Sigurno mije od tog dana ostalo utuv-ljeno u glavi kako odlazeæi na utakmicu gubiš dušu.Ali ima i drugih naèina daje izgubiš. Drugovi iz škole poèinju šaptom pripovijedati prièe i smijuljiti se. Nagovješæuju nešto, prosljeðuju jedan drugome èasopise i knjige koje su ukrali kod kuæe, govore o tajanstvenoj Crvenoj kuæi u koju se u našoj dobi ne može uæi, daju i posljednji novèiæ kako bi pogledali komièni film u kojem se pojavljuju raspojasane ženice. Pokazuju mi fotografiju Ise Barzizze, vrlo oskudno odjevene na nekoj modnoj reviji. Ne mogu je ne pogledati kako ne bih ispao licemjeran, pogledam je i, kao što je poznato, svemu se može odoljeti osim iskušenjima. Ranog poslijepodneva potajno ulazim u kino, nadajuæi se da neæu susresti nikoga tko me poznaje; u Dva siroèiæa (s Totoom366

i Carlom Campaninijem) Isa Barzizza, s drugim štiæenica-ma, zanemarujuæi upozorenja nadstojnice samostana, ide se gola tuširati.Tijela štiæenica se ne vide, samo sjenke iza zavjesa tuša. Djevojke se prepuštaju svom kupanju kao daje to ples. Trebao bih se iæi ispovjediti, ali mi ti obrisi u sjeæanje vraæaju knjigu koju sam odmah zatvorio u Solari, preplašen onim što upravo èitam. To je Hugoov Èovjek koji se smije.U gradu je nemam, ali sam siguran kako u djedovu duæanu postoji primjerak. Nalazim je dok djed s nekim razgovara i šæuæuren ispod police groznièavo okreæem zabranjenu stranicu. Gwynplainea, kojega su comprachicos tako užasno nagrdili da izgleda kao cirkuska maska i društveni ološ, iznenada prepoznaju kao Lorda Clancharlieja, engleskog pera i nasljednika golema bogatstva. I prije nego u potpunosti shvati što mu se dogodilo, uvode ga velièanstveno odjevenog poput plemiæa u èarobni dvorac i evo niza divota koje tamo otkriva (sam u toj blistavoj pustoši), soba i odaja od kojih se zavrti u glavi ne samo njemu nego i èitatelju. Luta iz sobe u sobu dok ne stigne do ložnice gdje na krevetu, pokraj kade spremne za djevièansku kupku, ugleda golu ženu.Ne doslovno golu, vragolasto primjeæuje Hugo. Bila je odjevena. U vrlo dugaèku košulju tako tananu da izgleda kao da je mokra. I zatim slijedi sedam stranica opisa kako izgleda gola žena i kako ona izgleda Èovjeku koji se smije, koji je do tada neporoèno volio samo jednu slijepu djevoj-367ku. Žena mu izgleda poput Venere usnule u beskraju svoje pjene i polagano se pomièuæi u snu sastavlja i rastavlja zavodljive krivulje ljupkim gibanjem vodene pare, koja na plavetnilu neba oblikuje oblake. Hugo komentira : "Gola


žena je naoružana žena."Ova žena, Josiane, kraljièina sestra, iznenada se probudi, prepozna Gwynplainea i zapoèinje žestoki èin zavoðenja kojemu se nesretnik sad više ne zna oduprijeti, ona ga dovodi do vrhunca žudnje, ali mu se još ne podaje. Iz nje provaljuju maštarije uzbudljivije od njene nagosti, u kojima se prikazuje djevicom i prostitutkom, željnom uživanja ne samo u èarima teratologije koje joj Gwynplaine obeæava, nego i u sablazni koju æe taj izazov stvoriti u svijetu i na dvoru, tim se mislima zanosi ova Venera koja od svog Vulkana oèekuje dvostruki orgazam, i zato što ga posjeduje i zato što æe to javno pokazati.I dok je Gwynplaine veæ spreman na predaju, stiže poruka kraljice koja javlja svojoj sestri da su Èovjeka koji se smije prepoznali kao zakonitog Lorda Clancharlieja i da joj je odreðen za muža. Josiane komentira "pa nek' bude", diže se, pruža ruku i (prelazeæi s ti na w) kaže onome s kojim se htjela divlje sjediniti: "Izaðite." I komentira: "Buduæi da ste moj muž, izaðite... Nemate pravo biti ovdje. Ovo je mjesto mojeg ljubavnika."Velièanstvena izopaèe-nost - ne Gwynplaineova, veæ Yambova. Ne samo da mi Josiane daje više od onoga što mije obeæala Isa Bar-zizza iza zavjese, nego me osvaja svojom bestidnošæu: "Vi ste moj muž, izaðite, ovo je mjesto mojeg ljubavnika." Je li moguæe da je grijeh tako bezobrazno neodoljiv?368Ima li na svijetu žena kakve su Lady Josiane i Isa Bar-zizza? Hoæe li mi se dogoditi da ih susretnem? Hoæu li ostati kao gromom pogoðen - sguisss - pravedno kažnjen za moje maštarije?Ima ih, barem na filmskom platnu. Opet poslijepodne, potajno, otišao sam pogledati Krv i pijesak. Obožavanje kojim Tyrone Power pritišæe svoje lice na krilo Rite Hayworth uvjerava me da postoje naoružane žene iako nisu gole. Samo ako su bezoène.Biti intenzivno odgajan u užasu od grijeha, a zatim biti njime osvojen. Kažem sebi kako je sigurno zabrana zapalila maštu. Stoga odluèujem da moram, kako bih izbjegao iskušenje, izbjegavati principe èednog odgoja: ijedno i drugo su demonske spletke i meðusobno se podupiru. Ta me slutnja, možda krivovjerna, pogodi poput udarca bièem.Sasvim se povlaèim u svoj svijet. Posveæujem se glazbi, stalno prilijepljen uz radio u poslijepodnevnim satima ili rano ujutro, ali simfonijski koncert je ponekad i naveèer. Obitelj bi htjela slušati nešto drugo. "Dosta tih naricaljki," žali se Ada, neprobojna za muze. Jednog nedjeljnog jutra na korzu susreæemo ujaka Gaetana, sad veæ ostarjelog. Izgubio je èak i onaj zlatni zub, možda ga je prodao tijekom rata. Raspituje se dobrohotno o mojem uèenju, tata mu kaže da sam u ovom razdoblju opsjednut glazbom. "A, glazba," kaže oduševljen ujak Gaetano, "kako te samo razumijem, Yam-369bo, ja obožavam glazbu. I to svu, znaš? Bilo koje vrste, glavno da je glazba." Razmišlja trenutak pa dodaje: "Samo da nije klasièna glazba. Tada gasim, naravno."Ja sam izuzetno biæe, prognano meðu malograðanima. Još se ponosnije zatvaram u svoju osamu.U antologiji za èetvrti razred gimnazije naišao sam na stihove nekih suvremenih pjesnika, otkrivam da nas beskraj može prosvijetliti, da možemo susresti nevolju življenja i da nas zraka sunca može probosti. Ne razumijem sve, ali mi se sviða pomisao kako samo to ti danas možemo reæi, ono što nismo, ono što ne želimo.U djedovu duæanu nalazim antologiju francuskih sim-bolista. Svoj bjelokosni toranj. Utonem u mraèni i duboki sklad, posvuda tražim de la musiaue avant toute chose, slušam tišine, bilježim neizrecivo, promatram vrtoglavice.« Ali kako bi se slobodno suoèio s tim knjigama, treba se osloboditi mnogih zabrana i odabirem duhovnog voðu o kojem mi je govorio Gianni, sveæenika širokih pogleda. Don Renato je gledao Iduæi svojim putem s Bingom Crosbvjem, u kojem se amerièki katolièki sveæenici odijevaju u duhovnike (anglikanske) i za klavirom pjevaju Too-ra-loo-ra-loo-ral, Too-ra-loo-ra-li obožavanim djevojkama.Don Renato se ne može odijevati kao Amerikanci, ali pripada novom naraštaju sveæenika s beretkom koji se voze na motociklu. Ne zna svirati klavir, ali ima malu zbirku ploèa džeza i voli dobru literaturu. Kažem mu kako su mi savjetovali Papinija, a on mi kaže da najzanimljiviji Papini nije onaj nakon preobrazbe, veæ onaj prije. Široki pogledi. Posuðuje mi Dokonèanog èovjeka, možda vjerujuæi kako æe me iskušenja duha spasiti od iskušenja puti.To je ispovijed nekoga tko nikada nije bio dijete, a imao je nesretno djetinjstvo starog zamišljenog i nabusitog èan-370grizala. To nisam ja, moje je djetinjstvo u Solari bilo (nomen omen) sunèano. Ali izgubio sam ga u samo jednoj noæ kaosa. Nabusito se èangrizalo, o kojem sada èitam, spašava pohlepom za znanjem, trošeæi se nad svescima "sa zelenim i išèupanim hrptom, prostranih, širokih, izgužvanih stranica, crvenkastih od vlage, èesto napola razderanih ili prljavih od tinte." To sam ja, ne samo na tavanu u Solari, nego u životu koji sam kasnije odabrao. Nikada nisam izašao iz knjiga: to znam sada, u neprestanom bdijenju svoga sna, ali to sam shvatio u trenutku kojega se sada sjeæam.Taj èovjek, izgubljen još od roðenja, ne samo da èita, nego i piše. I ja bih mogao pisati, kako bih vlastita èudovišta nadodao onima koja prolaze morskim dnom svojim neèujnim šapama. Taj si èovjek uništava oèi na stranicama na


kojima uprljanom tintom iz tintarnica, èije je dno ljepljivo od taloga poput turske kave, ispisuje svoje opsesije. Uništio ih je još kao djeèak èitanjem uz svjetlo svijeæe, uništio ih je u polumraku biblioteka, kapci su mu crveni. Piše uz pomoæ jakih leæa, u neprestanom strahu da æe oslijepiti. Ne postane li slijep, postat æe ukoèen, živci su ošteæeni, osjeæa bolove i obamrlost jedne noge, nehotièni pokreti prstiju, jaka probadanja u glavi. Piše tako da debele naoèale dodiruju papir.Ja dobro vidim, vozikam se na biciklu, nisam èangrizalo - možda veæ imam svoj neodoljivi smiješak, ali èemu mi on služi? Ne žalim se što mi se drugi ne smješkaju, nego ne nalazim razloga da se ja drugima smješkam...Ja nisam poput propalog èovjeka, ali bih to htio postati. Kako bih od njegove mahnite pomame za knjigama napravio priliku za svoj bijeg od svijeta, ali ne u samostan, veæ bih sagradio samo svoj svijet. Alija ne idem prema preobra-ženju, ja iz jednog dolazim. Tražeæi neku drugaèiju vjeru, zaljubljujem se u dekadente. Braæo, tužni ljiljani, venem od ljepote... Postajem bizantinskim eunuhom koji gleda kako prolaze veliki bijeli barbari i stvara mlitave akrostihove, uz pomoæ znanosti uvodim himnu duhovnih srca, u èinu svoje strpljivosti prelistavam atlase, herbarije i crkvene obrede.371Još uvijek mogu misliti o vjeènom ženskom samo ako je izoblièeno neprirodnošæu i nekim bolesnim bljedilom. Èitam i zažarim se, sve je u glavi:Ta samrtnica èije je ruho doticao spržila ga je kao najvatrenija žena. Nema bajadere na obalama Gange-sa, odaliske u Istambulskim kupeljima, ne bi nikada mogla postojati naga bakantica od èijeg bi stiska srž u njegovim kostima uzavrela, više nego od dodira, jednostavnog dodira te krhke i groznièave ruke èiju je vlažnost osjeæao kroz rukavicu koja ju je prekrivala.To èak ni ne trebam priznati don Renatu. To je književnost i smijem se baviti njome, iako mi govori o izopaèenoj nagosti i hermafroditskim dvosmislenostima. Dovoljno dalekima mom iskustvu da bih popustio njihovim èarima. To je rijeè, nije put.Pred kraj drugog razreda gimnazije u ruke mi je dospjela Huvsmansova A rebours. Njegov junak, Des Esseintes, dolazi iz stare obitelji kršnih i jednolikih ratnika, usukanih brkova, ali postupno portreti predaka daju naslutiti uzastopno slabljenje loze, iscrpljene prevelikim brojem brakova meðu srodnicima; njegovi preci veæ izgledaju obilježeni viškom lim-fe u krvi, pokazuju mekušne crte, anemièna i nervozna lica. Des Esseintes se raða obilježen tim atavistièkim zlima: ima žalosno djetinjstvo kojem prijete skrofule i uporne groznice, majka mu, visoka tiha i blijeda, uvijek sakrivena u mraènoj sobi jednog od njihovih dvoraca, pri blijedoj svjetlosti abat-joura koje je brani od previše svjetlosti i od buke, umire kad je imao sedamnaest godina. Djeèak prepušten samome sebi prelistava knjige i za kišnih dana tumara poljima. "Velika mu je radost bila siæi u dolinu i doæi do Jutignvja," mjestašca smještenog u podnožju brežuljka. U Valloneu. Ispruži se na livadi, sluša prigušeni šum vodenica, zatim se penje na vrhove s kojih vidi dolinu Seine koja se proteže u nedogled, miješajuæi se s plavetnilom neba, a crkve i toranj u Provinsu koji kao da podrhtavaju na suncu, na zlatastoj prašini u zraku.Èita i mašta, napaja se samoæom. Odrastao, razoèaran zadovoljstvima života i bijedom pisaca, sanja o profinjenom samotnom mjestu, privatnoj pustinji, nepokretnoj i hladnoj arki. Tako si gradi svoje pustinjaèko obitavalište, posve umjetno, gdje u vodenastom polumraku stakala koja ga odvajaju od tupog prizora prirode, pretvara glazbu u okuse, a okuse u glazbu, oèaran je mucavim latinskim dekadencije, prstima dotièe beskrvne duge haljine i poludrago kamenje, daje optoèiti oklop žive kornjaèe safirima, orijentalnim tirki-zima, hijacintom iz Compostelle, akvamarinima i rubinima iz Sundermanije, svijetlo sivkasto-plavkastim.373* * *Od svih poglavlja volim ono u kojem Des Esseintes odluèi prvi put izaæi iz kuæe kako bi posjetio Englesku. Na to ga potièe maglovito vrijeme koje vidi oko sebe, nebeski svod koji se proteže jednoliko pred njegovim oèima poput sivkaste podstave. Kako bi bio u skladu s mjestom na koje æe otiæi, odabire par èarapa boje uvelog lišæa, odijelo mišje sive boje, s kockama boje lave i zlatastim toèkama, na glavu stavlja po-lucilindar, uzima torbu s preklopom, vreæu za spavanje, kutiju za šešir, kišobrane i štapove i uputi se prema postaji.Ali, stigavši u Pariz veæ iscrpljen, u koèiji kruži kišnim gradom u oèekivanju polaska. Plinske svjetiljke koje mu namiguju kroz maglu usred žuækastog kolobara veæ mu nagovještavaju jednako tako kišni London, golem, beskrajan, koji miriši na željezo, koji se puši u magluštini, sa svojim redovima dokova, dizalica, vitala i vreæa. Zatim ulazi u neku krèmu, pub u koji dolaze Englezi, meðu redove baèvi ukrašenih kraljevskim grbom, sa stoliæima prekrivenima keksima Palmers, slanim dvopekom, mince pies i prženim kruhom, te unaprijed uživa u nizu egzotiènih vina koja se tamo nude, Old Pori, Magnificent Old Regina, Cockburn's Very Fine... Oko njega sjede Englezi: blijedi sveæenici, lica nalik prodavaèima tripica, drugi s ovratnicima od brade sliène onima velikih majmuna, kuèinaste kose. Prepušta se, u tom varavom Londonu, zvuku stranih glasova i buèanju tegljaèa na rijeci.


Izlazi omamljen, nebo je sišlo dotaknuti tijela kuæa, lukovi Rue de Rivoli izgledaju mu kao mraèan tunel iskopan ispod Temze, ulazi u drugu krèmu gdje na šanku strše pipe iz kojih izvlaèe pivo, promatra krupne Anglosaksonke, zuba širokih poput lopatica, vrlo dugaèkih dlanova i stopala, koje žestoko navaljuju na tjesteninu s kuhanim mesom u umaku od gljiva, zapeèenu poput torte. Naruèuje oxta.il, haddock, roastbeef, dvije pinte alea, pomalo gricka Stilton i završava s èašicom brandyja.Dok traži raèun, vrata krème se otvaraju i ulaze ljudi koji sa sobom donose miris mokrog psa i kamenog ugljena. Des374Esseintes se pita zašto uopæe prelaziti la Manche: ionako je veæ bio u Londonu, ponjušio je mirise, iskušao hranu, vidio karakteristièan namještaj, zasitio se britanskog života. Traži da ga odvedu koèijom natrag na postaju Sceaux i vraæa se s prtljagom, torbama, prekrivaèima i kišobranima u svoj uobièajeno skrovište, "osjeæajuæi sav fizièki i moralni umor èovjeka koji se vraæa kuæi nakon duga i opasna putovanja."Takav postajem i ja: èak se i za proljetnih dana mogu kretati u uterusnoj magli. Ali samo bi bolest mogla (i èinjenica da me život odbacuje) u potpunosti opravdati moje odbijanje života. Moram dokazati sebi samome da je moj bijeg dobar i èastan.Otkrivam dakle da sam bolestan. Èuo sam prièati kako se bolesti srca otkrivaju po ljubièastoj boji usana, a upravo se tih godina moja majka žali na kardiološke smetnje. Možda ne ozbiljne, ali je cijela obitelj njima zaokupljena više nego što treba, na granici hipohondrije.Jednog jutra, gledajuæi se u zrcalo, vidim da su mi usne ljubièaste. Sišavši na cestu, poèinjem bezumno trèati: teško dišem i u prsima osjeæam nepravilne otkucaje. Dakle bolujem od srca. Osuðen na smrt, kao Gragnola.Ta kardiološka bolest postaje moj pelin. Pratim njeno napredovanje, vidim da su mi usne stalno sve tamnije, obrazi sve mršaviji, dok prve mladenaèke akne daju mome licu bo-ležljivo crvenilo. Umrijet æu mlad, kao sveti Alojzije Gonzaga i Domenico Savio. Ali, zbog pobune mog duha, lagano sam preformulirao svoju Pripremu za dobru smrt: malo-pomalo sam kostrijet zamijenio za poeziju.Živim u zasljepljujuæim sutonima:Doæi æe dan: to znamkad æe ova krv vrelanajednom nestatia moje æe pero uz oštar prasakpisati prestati...i tada æu umrijeti.375Umirem, ali više ne zato što je život zao, nego zato što je u svojoj bezumnosti tako obiæan i umorno ponavlja svoje obrede smrti. Laik pokajnik, logoreièni mistik, uvjeravam sebe kako je najljepši od svih upravo nepronaðeni otok koji se pojavljuje ponekad, ali samo izdaleka, izmeðu Tenerifa i Palme:Pramcima dodiruju tu blaženu obalu:meðu nikad viðenim cvijeæem palme visoke stršemiriše božanstvena šuma gusta i živaplaèe kardamon, znoje se smole...Javlja se mirisom poput kurtizane Nepronaðeni otok... ali ako pilot naprijed krene brzo se rasprši kao uzaludan privid oboji se plavom bojom daljine.Vjera u neshvatljivo omoguæuje mi da zatvorim svoju pokajnièku zagradu. Život razborita mladiæa obeæao mije, kao nagradu, nju koja je lijepa kao Sunce i blijeda kao Mjesec. Ali samo jedna neèista misao mogla bi mi je zauvijek oduzeti. Nepronaðeni otok, meðutim, buduæi da je nedostižan, ostaje zauvijek moj.Privikavam se za susret s Lilom.37618. LIJEPA SI TI KAO SUNCEI Lila se rodila iz knjige. Upravo sam krenuo u gimnaziju, na pragu šesnaeste godine, i kod djeda se namjerio na Ro-standova Cgrana de Bergeraca u talijanskom prijevodu Marija Giobbea. Zašto nije bio u Solari, na tavanu ili u kapelici, ne znam. Možda sam ga èitao i ponovno èitao toliko puta da se na kraju raspao. Sad bih ga mogao recitirati napamet.Prièu znaju svi, vjerujem kako bih, da su me i nakon nezgode pitali o Curanu, znao reæi o èemu se tu radi, o melodrami pretjeranog romantizma koju putujuæe družine povremeno izvode. Ali znao bih reæi ono što svi znaju. Ostalo ne, to otkrivam tek sada, kao nešto povezano s mojim odrastanjem i s mojim prvim ljubavnim drhtajima.Cvrano je èudesan maèevalac, genijalni pjesnik, ali ružan, potišten zbog svog golemog nosa (moglo bi se primjerice - reæi mu agresivnim tonom: "Da takav imam nos - odrezat' bih ga odmah dao!" - Prijateljski: "Kad pijete morate pecat'


- u èaši; èašu neku prikladnu naðite sebi!" - Opisno: "To je stijena! To je vrh! Rtu stvari. -Ma ne! To poluotok jest, èasna rijeè!").Cvrano voli svoju roðakinju Roksanu, precieuse božanstvene ljepote (Ja volim, prirodno je, najljepšu od svih njih!). Ona mu se možda divi zbog njegova umijeæa, ali on se nikada ne bi usudio izjaviti joj svoju ljubav, srameæi se svoje ružnoæe. Samo jednom, kad ona zatraži razgovor s njim, ponadao se kako bi se nešto moglo dogoditi, ali razoèaranje je njegovo okrutno: ona mu priznaje daje zaljubljena u pre-377lijepog Christiana koji je upravo ušao u Gaskonjske kadete, pa moli svog roðaka da ga zaštiti.Cvrano napravi krajnju žrtvu i odluèi voljeti Roksanu govoreæi joj kroz Christijanova usta. Stoga on Christijanu, lijepom, hrabrom ali neobrazovanom, došaptava najslaðe ljubavne izjave, piše umjesto njega vatrena pisma, jedne se noæi zamijene pod njenim balkonom kako bi joj šaptao slavnu pohvalu poljupcu, a zatim se Christian penje po nagradu za toliko umijeæe: Penjite se, dakle, da uberete ovaj cvijet želje, ovaj miris duše, ovaj zujpèele, ovaj trenutak beskonaèni... "Penji se, dakle, zvijeri," Cvrano æe gurajuæi suparnika i dok se ono dvoje ljube, plaèe u sjeni okusivši svoju slabu pobjedu, jer na tim ustima njene drhtaue usne - ljube rijeèi koje sam ja izrekao malo prije.Cvrano i Christian odlaze u rat, sve zaljubljenija Roksa-na krene za njima osvojena pismima koje joj Cvrano šalje svakog dana, ali priznaje roðaku kako je shvatila da u Christijanu voli, ne fizièku ljepotu veæ srce i osobit duh. Voljela bi ga i da je ružan. Cvrano shvati kako je on taj kojeg voli i baš u trenutku kad je spreman otkriti joj sve, Christiana pogodi neprijateljski metak i on umire. Roksana se u suzama savija nad tijelom nesretnika, a Cvrano shvati kako joj to nikada neæe moæi reæi.Godine prolaze, Roksana živi povuèeno u samostanu, neprestano misleæi na izgubljenog dragog i èitajuæi svakog dana njegovo posljednje pismo, umrljano krvlju. Cvrano, prijatelj i vjerni roðak, posjeæuje je svake subote. Ali te subote, ranili su ga politièki protivnici ili zavidni pisci, i taji Roksani kako ispod šešira ima okrvavljeni zavoj. Roksana mu pokazuje, prvi put, posljednje Christijanovo pismo, Cvrano ga èita na glas, ali Roksana primijeti daje pao mrak i ne shvaæa kako on još uvijek može odgonetavati te izblijedjele rijeèi i u trenutku joj sve postane jasno: on napamet izgovara svoje posljednje pismo. Ona je, u Christianu, voljela Cvrana. / èetrnaest je godina on skrivao tajnu - glumeæi zabavnu ulogu prijatelja! Ne, pokušava poricati Cvrano, nije istina, ne, ne, ljubavi moja draga - nikada vas nisam volio!378Ali tada heroj posrne, stižu vjerni prijatelji koji ga prekore što je ustao iz kreveta i otkrivaju Rossani kako je na samrti. Cvrano, naslonjen o drvo, oponaša pokrete posljednjeg dvoboja protiv sjeni svojih neprijatelja, zatim pada. Dok govori kako æe sa sobom u nebo ponijeti samo jednu neokaljanu stvar, svoju perjanicu, monpanache (a tom rijeèju završava i drama) Roksana se nagne nad njim i poljubi ga u èelo.Taj poljubac jedva da se i spominje u didaskaliji, nijedan lik o njemu ne govori, bezosjeæajni režiser ga može èak i zanemariti, ali mojim oèima šesnaestogodišnjaka postao je središnjim prozorom, i ne samo da sam vidio Roksanu kako se naginje, nego sam sa Cvranom prvi put osjetio, tik uz lice, njen mirisni dah. Taj poljubac u articulo mortis Cvranu je nadoknadio onaj drugi, koji mu je ukraden, i nad njim se svi u kazalištu raznježe. Taj posljednji poljubac je lijep, jer Cvrano umire upravo u trenu kad ga dobiva, pa mu dakle Roksana još jednom izmièe, ali upravo sam zbog toga, uži-vjevši se u lik, bio ponosan. Umirao sam sretan, a da voljenu nisam ni dotaknuo, prepuštajuæi je njenom nebeskom stanju neokaljana sna.S Roksaninim imenom u srcu, još mi je samo preostalo dati joj lice. A bilo je to lice Lile Sabe.Kako je rekao Gianni, vidio sam je jednog dana kako silazi niz gimnazijsko stubište i Lila je zauvijek postala mojom.Papini jeo svom strahu od sljepoæe i o svojoj pretjeranoj kratkovidnosti napisao : "Sve vidim nejasno, kao u nekoj, za sada, blagoj blagoj magli, ali sveopæoj i neprestanoj. Izdaleka, naveèer, svi mi se likovi miješaju: muškarac zaogrnut plaštem može mi izgledati kao žena; mali mirni plamièak kao dugi trag crvene svjetlosti; barka koja se spušta rijekom kao crna mrlja na njenom tijeku. Lica su svijetle mrlje; prozori tamne mrlje na kuæama; drveæe mraène i zbijene mrlje koje se izdižu iz sjene i tek tri ili èetiri najveæe zvijezde svjetlucaju na nebu za mene." To se sada dogaða meni, u mom najbudnijem snu. Znam sve, otkako sam se ponovno379probudio u korist sjeæanja (prije nekoliko sekunda? tisuæu godina?), crte lica mojih roditelja, Gragnole, doktora Osima, maestra Monaldija i Bruna, svima sam savršeno vidio crte lice, osjetio njihov miris i zvuk glasa. Sve oko sebe vidim jasno, osim Lilina lica. Kao na onim fotografijama na kojima lica budu zamuæena, kako bi se saèuvala privacy okrivljena maloljetnika ili nedužne žene nekog èudovišta. Vidim Lilin mršavi profil u njenoj crnoj kuti, mekani hod dok je slijedim poput potkazivaèa, raspoznajem otraga lelujanje njene kose, ali još ne uspijevam raspoznati lice.Još uvijek se borim protiv prepreke, kao da se bojim da neæu moæi podnijeti to svjetlo.


Opet vidim sebe dok pišem pjesme za nju, Biæe sputano u toj nepostojanoj tajanstvenosti, i izvan sebe sam, ne samo zbog sjeæanja na svoju prvu ljubav, nego zbog patnje što ne mogu prepoznati, sada, njen smiješak, ona dva zubiæa o kojima je govorio Gianni - on, prokletnik, koji zna i sjeæa se.Samo polako, dajmo našem sjeæanju vremena koliko mu treba. Za sada mi je dovoljno ovako, a kad bih disao, dah bi mi postao mirnijim, jer osjeæam da sam stigao na svoje mjesto. Lila je nadohvat.Vidim sebe kako ulazim u ženski razred kako bih prodao ulaznice, vidim oèi Ninette Foppe nalik tvoru, pomalo bezbojan Sandrinin profil i evo me zatim pred Lilom, pokušavam reæi nešto zabavno dok tražim novac da joj uzvratim, a ne nalazim ga, ne bih li produžio svoje stajanje pred tom ikonom koja se još raspršuje, poput zaslona televizora koji tek što se nije pokvario.U srcu osjeæam neizmjeran ponos zbog one kazališne veèeri, kad sam hinio da u usta stavljam pastilu za grlo gospoðe Marini. Kazalište se ori, obuzima me neizreciv osjeæaj neogranièene moæi. Sljedeæeg dana to sam pokušao objasniti Gianniju. "Bio je to," govorio sam mu, "uèinak pojaèavanja, èudo megafona: uz minimalni utrošak energije izazoveš prasak i osjeæaš kako uz malo truda stvaraš golemu silu. U buduænosti bih mogao postati tenorom za kojim luduju380mase, junakom koji uz zvuke Marseljeze vodi deset tisuæa ljudi u propast, ali zacijelo ne bih nikada više mogao osjetiti onaj opojni osjeæaj kao juèer naveèer."i Sada osjeæam upravo to. Ja sam tamo, jezikom prelazim s jedne strane obraza na drugu, èujem odjek koji dolazi iz dvorane, imam nejasnu ideju gdje bi Lila mogla biti, jer sam prije predstave krišom pogledao razmièuæi zastor, ali ne mogu okrenuti glavu u tom smjeru jer bih sve upropastio: gospoða Marini, dok joj pastila putuje po obrazima, mora stalno biti u profilu. Ja mièem jezikom, govorim gotovo zbrda-zdola glasom kvoèke (uostalom ni gospoða Marini nije bila ništa suvislija), usredotoèen sam na Lilu koju ne vidim, ali ona vidi mene. Tu apoteozu doživljavam kao spolni èin, spram kojeg je prvi ejaculatio praecox nad Josephinom Baker bio dosadno kihanje.Sigurno sam nakon tog iskustva odluèio poslati k vragu don Renata i njegova podbadanja. Što vrijedi èuvati tu tajnu u dubini srca, ako se njome ne možemo opijati udvoje? A osim toga, kad si zaljubljen, želiš da ona sve zna o tebi. Bonum est diffusivum sui Sad æu joj sve reæi.Radi se o tome da bih je trebao susresti, ne na izlazu iz škole, veæ kad sama ulazi u kuæu. Èetvrtkom je imala sat ženskog tjelesnog odgoja i vraæala se oko èetiri. Danima i danima sam pripremao pristupni govor. Rekao bih joj nešto duhovito, kao ne boj se ovo nije otmica, ona bi se nasmijala, rekao bih joj kako mi se dogaða nešto neobièno, što nikad prije nisam iskusio i kako mi možda ona može pomoæi... Što bi to moglo biti, pomislila bi ona, jedva se i poznajemo, možda mu se sviða neka od mojih prijateljica, a nema hrabrosti.Ali zatim bi, poput Roksane, shvatila za tili èas. Ne, ne, draga moja ljubavi, nikada te nisam volio. Eto, bila je to dobra tehnika. Kazati joj da je ne volim i isprièati se zbog te nepažnje. Ona bi shvatila tu dosjetku (pa nije li precieuse?)381i možda bi se sagnula nada mnom kako bi mi rekla, recimo, neka ne budem glup, ali s neoèekivanom nježnošæu. Pocrve-njevši, prstima bi mi dotaknula obraz. Ukratko, poèetak bi bio majstorstvo dosjetljivosti i profinjenosti; neodoljivo - jer voleæi je, nisam mogao ni zamisliti da ona ne dijeli moje osjeæaje. Griješio sam, kao i svi zaljubljeni, pružio sam joj svoju dušu i tražio od nje ono što bih ja uèinio, ali tako se to dogaða tisuæama godina. Inaèe književnost ne bi ni postojala.Odabravši dan, sat, stvorivši sve uvjete za sretno odvijanje Prilike, u deset minuta do èetiri bio sam pred ulazom u njenu kuæu. U pet minuta do èetiri pomislio sam kako prolazi previše ljudi i odluèio sam prièekati unutra, u dnu stubišta.Nakon nekoliko stoljeæa koja su protekla izmeðu pet do èetiri i èetiri i pet minuta èuo sam je kako ulazi u predvorje. Pjevala je. Pjesmu o dolini, uspijevam se prisjetiti samo neke nejasne melodije, ne i rijeèi. Bile su to godine kad su pjesme bile užasne, ne poput onih iz mog djetinjstva, bile su to glupe pjesme glupog poslijeratnog razdoblja, Eulalia tornjiæi iz Forlija, Vatrogasci iz Viggiuja, Kakve jabuke, kakve jabuke, Gaskonjski kadeti ili, u najboljem sluèaju, ljigave izjave ljubavi poput Poleti nebeska serenado ili Da mije zaspati tako u tvom zagrljaju. Mrzio sam ih. Roðak Nuccio je barem plesao amerièke ritmove. Pomisao kako bi ona mogla voljeti takve stvari možda me na trenutak zapanjila (ona je morala biti osobita poput Roksane), ali ne znam jesam li u tim trenutcima baš puno razmišljao. U stvari, nisam slušao, jednostavno sam išèekivao da se pojavi i barem sam dobrih deset sekunda podnosio tu vjeènost punu strepnje.Stupio sam naprijed upravo kad je ona stigla do stuba. Kad bi mi to prièao netko drugi, primijetio bih da bi nam tada dobro došle strune, kako bi uzvisile išèekivanje i stvorile atmosferu. Ali u tom trenutku dostajala mije bijedna pjesmica koju sam upravo bio osluškivao. Srce mi je tako snažno lupalo da sam tada, baš taj put, s razlogom mogao pomisliti kako sam bolestan. Naprotiv, osjeæao sam se ispunjenim divljom snagom, spremnim na taj uzvišeni trenutak.


382Pojavila se preda mnom, zaustavila se iznenaðena.Upitao sam je: "Stanuje li ovdje Vanzetti?"Ona je odgovorila ne.Rekao sam joj hvala, oprosti, pogriješio sam.I otišao sam.Vanzetti (tko je to uopæe?) je bilo prvo prezime koje mije, onako obuzetog panikom, palo na pamet. Kasnije te veèeri uvjeravao sam se kako je dobro što se sve tako zbilo. Bila je to krajnja domišljatost. Da se poèela smijati, da mi je rekla što ti pada na pamet, vrlo si drag, hvala ti, ali druge mi se stvari motaju po glavi, što bih nakon toga? Bih li je zaboravio? Bi li me poniženje navelo daje smatram glupaèom? Bih li joj se sljedeæih dana i mjeseci prilijepio za leða poput papira za hvatanje muha moljakajuæi drugu priliku, postajuæi tako gimnazijskim ruglom? Šuteæi, meðutim, saèuvao sam sve ono što sam veæ imao i ništa nisam izgubio.Bilo je sigurno kako joj se druge stvari motaju po glavi. Ponekad ju je na izlazu iz škole dolazio saèekati student, visok, plav. Zvao se Vanni - ne znam je li imenom ili prezimenom - i onom prilikom kad je na vratu imao flaster zaista je rekao prijateljima, vesela obješenjaèka izgleda, kako je to samo sifilom. Jednom je došao na Vespi.Vespa se tek nedavno pojavila. Imali su je samo, kako je moj otac govorio, razmaženi momci. Imati Vespu za mene je bilo kao otiæi u kazalište i gledati razgoliæene balerine. Bila je na strani grijeha. Neki bi drugovi skoèili na nju na izlazu iz škole ili bi naveèer stizali na mali trg na kojem bismo raz-vezli dugaèka èavrljanja na klupama, pred fontanom koja obièno nije radila, neki od njih su pripovijedali ono što su èuli da se govori o javnim kuæama ili o èasopisima Wande Osiris - a onaj tko je èuo da se o tome prièa poprimao je u oèima drugih bolesnu karizmu.Vespa je u mojim oèima bila grijeh. Nije bila napast, jer nisam uspijevao ni zamisliti da je i ja imam, prije je bila dokaz, i oèigledan i nejasan, onoga što bi se moglo dogoditi kada se udaljiš s družicom koja sjedi na stražnjem sjedištu383s nogama na jednoj strani. Nije bila predmet želje, bila je simbol nezadovoljenih želja, i to nezadovoljenih zbog svjesnog odbijanja.Onog dana kad sam se s Piazze Minghetti vraæao prema gimnaziji kako bih je presreo zajedno s njenim prijateljicama, nije bila u skupini. Dok sam ubrzavao korak bojeæi se da æe mi je neko ljubomorno božanstvo oteti, dogaðalo se nešto užasno - mnogo manje sveto, ili - ako i jest bilo sveto - pakleno. Ona je još bila tamo, pred stubištem gimnazije, kao da èeka. I evo ga (na Vespi) stiže Vanni. On je ukrcava, ona se priljubi uz njega, kao što je uobièajeno, provukavši mu ruke ispod pazuha i držeæi mu se za grudi, i oni odjure.Veæ je bilo vrijeme kad su suknje zadignute gotovo iznad koljena iz doba prije rata, i one zvonaste do koljena koje su uljepšavale djevojke Ripa Kirbvja u prvim amerièkim stripovima iz poslijeratnog razdoblja, zamjenjivale dugaèkim suknjama, širokim, do sredine listova.Nisu bile ništa pristojnije od onih drugih, dapaèe, imale su neku svoju nastranu ljupkost, prozraènu i obeæavajuæu eleganciju, a još i više ako bi zalepršale dok bi djevojka nestajala u zagrljaju svog kentaura.Taje suknja bila sramežljivo i vragolasto lelujanje na vjetru, zavoðenje širokom, posrednièkom zastavom. Vespa se udaljavala kraljevski poput laðe koja na svojoj brazdi ostavlja pjevuckajuæu pjenu i prevrtanje tajanstvenih delfina.Ona se tog jutra udaljavala na Vespi, a Vespa je za mene postajala još veæim simbolom muke, uzaludne strasti.Ipak, još jednom vidim suknju, bojnu zastavu njene kose i nju, uvijek s leða.Isprièao sam to Gianniju. U Astiju, tijekom cijele jedne predstavu gledao sam joj samo potiljak. Ali Gianni me nije podsjetio - ili mu nisam dao vremena za to - na drugu kazališnu veèer. U grad je stigla družina koja je nastupala u Cyranu. Bilo je to prvi put da imam priliku vidjeti ga na pozornici, pa sam uvjerio èetvoricu svojih prijatelja da pred-384bilježe mjesta na galeriji. Unaprijed sam uživao u zadovoljstvu i ponosio se što unaprijed znam sve replike u kljuènim trenucima.Došli smo prije vremena, bili smo u drugom redu. Malo prije poèetka u prvom se redu smjestila, upravo ispred nas, skupina djevojaka. Bile su to Ninetta Foppa, Sandrina, još dvije i Lila.Lila je sjela ispred Giannija, koji je bio pokraj mene, pa sam je stoga opet gledao u potiljak, a pomièuæi glavu mogao sam joj promatrati profil (sada ne, Lila je uvijek i još raspli-nuta poput solarizirane fotografije). Brzi pozdravi, i vi ste tu, kakva sluèajnost, i gotovo. Kao što je rekao Gianni, mi smo bili premladi za njih, pa ako sam bio junak s pastilom u ustima, bio sam to poput Giannija i Pinotta, kojima se smiju, ali se u njih ne zaljubljuju.Meni je u svakom sluèaju bilo dovoljno. Pratiti Cyrana, reèenicu po reèenicu, s njom ispred sebe, umnožavalo je moju vrtoglavicu. Više ne mogu reæi kakva je bila Roksana koja je glumila na pozornici, jer sam ja imao svoju Roksanu, s leða i sa strane. Èinilo mi se da sam zapazio kada je dramu pratila s ganuæem (a koga neæe ganuti Cyrano, napisan


tako da od njega proplaèe èak i srce kameno?) i bio sam potpuno uvjeren daje dirnuta, ne zajedno sa mnom, nego nada mnom i zbog mene. Više nisam mogao ni poželjeti: ja, Cvrano, i ona. Ostali su bili nepoznato mnoštvo.Kad se Roksana sagnula poljubiti Cvranovo èelo, postao sam s Lilom jedno. U tom trenu, iako to nije znala, nije mogla ne voljeti me. Konaèno, Cvrano je èekao godinama i godinama dok ona konaèno nije shvatila. Mogao sam èekati i ja. Te sam se veèeri uzdigao na nekoliko koraka od sedmog neba.Voljeti potiljak. I žutu jaknu. Onu žutu jaknu u kojoj se jednog dana pojavila u školi, blještava na proljetnom suncu - i o kojoj sam kasnije pisao pjesme. Otada više nisam mogao vidjeti ženu u žutoj jakni i ne osjetiti zov, nepodnošljivu nostalgiju.385Sada razumijem ono što mije Gianni govorio: cijelog sam svog života, u svim svojim avanturama, tražio Lilino lice. Cijelog sam života èekao kako bih odigrao završni prizor iz Cyrana. Šok koji me možda i doveo do nezgode, bilo je otkriæe da mi je taj prizor bio zauvijek zabranjen.Sada shvaæam da mi je Lila sa šesnaest godina dala nadu da æu, otvarajuæi se novoj ljubavi prema životu, zaboraviti noæ u Valloneu. Moje su bijedne pjesme zamijenile Pripremu za Dobru Smrt. S Lilom u blizini, ne kažem mojom, nego preda mnom, proživio bih gimnazijske godine - kako to reæi - u usponu, i polako bih se ponovno pomirio sa svojim djetinjstvom. Kad je Lila naglo nestala, sve do praga fakulteta živio sam u nekom neizvjesnom èistilištu, a zatim - kad su i sami simboli tog djetinjstva, djed i roditelji, definitivno nestali - odustao sam od svakog pokušaja dobronamjernog ponovnog èitanja. Izbrisao sam i zapoèeo od nule. S jedne strane, bijeg u utješno i obeæavajuæe znanje (pa ipak sam diplomirao na temu Hypnerotomachia Poliphili, a ne na povijesti Pokreta otpora), a s druge susreo sam Paolu. Ali, ako je Gianni bio u pravu, u pozadini je ostalo neko nezadovoljstvo. Sve sam izbrisao osim Lilina lica i još sam ga tražio u mnoštvu, u nadi da æu ga sresti ne vraæajuæi se unatrag, kao što se to radi s pokojnim stvarima, nego iduæi naprijed, u potrazi za koju sada znam da je uzaludna.Prednost je mog sadašnjeg sna, s njegovim munjevitim kratkim spojevima, u labirintu, - štoJiako prepoznajem izmjenjivanje razlièitih razdoblja, \ihfmogu prelaziti u oba smjera, buduæi da sam ukinuo kazaljku vremena - i prednost je što sad mogu sve ponovno proživjeti, osim što više nema naprijed i natrag, unutar kruga koji bi mogao potrajati geološkim erama, a u tom krugu ili spirali, Lila je uvijek i opet pokraj mene, u svakom trenutku mog plesa zavedene pèele oko žute peludi njene jakne. Lila je prisutna kao Medo Angelo ili doktor Osimo, ili gospodin Piazza, Ada, tata, mama, djed, a iz tih sam godina ponovno otkrio miomirise i mirise iz kuhinje, a noæ u Valloneu i Gragnolui shvaæao sam smireno i sa žaljenjem.386* * *Jesam li sebiènjak? Paola i djevojke èekaju tamo vani, zahvaljujuæi njima mogao sam si èetrdeset godina dopuštati svoju potragu za Lilom, u pozadini, a živeæi s obje noge na zemlji. Zahvaljujuæi njima izašao sam iz svog zatvorenog svijeta, pa iako sam se vrtio izmeðu inkunabula i pergame-nata, ipak sam uvijek stvarao novi život. One pate, a ja se osjeæam blaženim. Najzad, zar sam ja tome kriv, van se ne mogu vratiti, pa je dakle ispravno što uživam u tom stanju neizvjesnosti. Toliko neizvjesnom da èak mogu posumnjati kako izmeðu sada i trenutka u kojem sam se probudio ovdje gdje jesam, iako sam proživio gotovo dvadeset godina, ponekad i trenutak po trenutak, nije prošlo više od nekoliko sekunda - kao u snovima, u kojima se èini dovoljno zadrijemati na trenutak i u tren oka se proživi vrlo dugaèka prièa.Možda uistinu jesam u komi, ali u komi se ne prisjeæam, nego sanjam. Znam za neke snove u kojima nam se èini da se sjeæamo i vjerujemo kako je ono èega se sjeæamo istinito, zatim se probudimo i moramo zakljuèiti, nevoljko, kako ta sjeæanja nisu bila naša. Sanjamo lažna sjeæanja. Primjerice, sjeæam se kako sam više puta sanjao da konaèno opet dolazim u kuæu u koju odavno nisam odlazio, ali kamo sam se veæ odavno trebao vratiti, jer je bila neka vrsta tajnog pied-a-terrea u kojem sam živio i tamo sam ostavio mnoge svoje stvari. U snu sam se savršeno sjeæao svakog komada namještaja i svake sobe u toj kuæi, ali me najviše razljutilo što sam znao da nakon blagovaonice, u hodniku koji vodi prema kupaonici, moraju biti vrata koja vode u drugu sobu, meðutim vrata tamo nije bilo, kao da ih je netko zazidao. Probudio bih se prepun želje i nostalgije za tim svojim sakrivenim skloništem, ali èim bih ustao shvatio bih kako je sjeæanje pripadalo snu i da se te kuæe nisam mogao sjetiti jer je - barem u mom životu - nikada nije ni bilo. Tako da bih èesto pomislio kako u svojim snovima preuzimamo tuða sjeæanja.Ali, je li mi se ikada, u nekom snu, dogodilo da sanjam neki drugi san, kao što to sad èinim? Evo dokaza da ne sa-387njam. A osim toga, u snovima su sjeæanja nejasna, neodreðena, dok se ja sad sjeæam, stranicu po stranicu, sliku po sliku, svega onoga što sam prelistavao u Solari posljednja dva mjeseca. Sjeæam se stvari koje su se zaista dogodile.Ali tko mi kaže da mi se sve ono èega se sjeæam tijekom ovog sna doista dogodilo? Možda moji otac i majka nisu


imali takva lica, možda nikada nije postojao nikakav doktor Osimo, ni Medo Angelo, možda nikada nisam proživio noæ u Valloneu. Još gore, èak sam sanjao kako se budim u nekoj bolnici, da sam izgubio pamæenje, da imam ženu koja se zove Paola, dvije kæeri i troje unuèadi. Ja nikada nisam izgubio pamæenje, ja sam netko drugi - a Bog zna tko - koji se zbog neke nezgode nalazi u ovoj situaciji (koma ili èisti-lište), a sve ostalo bili su likovi koji su kao optièka varka izronili iz magle. U suprotnom, sve ono za što sam vjerovao da se sjeæam do sada ne bi bilo zastrto maglom, koja i nije bila ništa drugo nego li znak kako je moj život san. To je bio citat. A što ako su i svi ostali citati, one koje sam izgovorio doktoru, Paoli, Sibilli, sebi samome, bili samo proizvod istog upornog sna? Zar Carducci ili Eliot, Pascoli ili Huvsmans, i svi ostali za koje sam vjerovao da su enciklopedijsko sjeæanje, ne bi ni postojali? Tokyo nije glavni grad Japana, Na-poleon ne samo što nije umro na Svetoj Heleni, nego se nije ni rodio, ako išta postoji izvan mene to je paralelni svijet u kojem tko zna što se dogaða i što se dogodilo, možda meni slièni - i ja sam - imamo kožu prekrivenu zelenim krljušti-ma i èetiri uvlaèive antene iznad jedinog oka.Ne mogu dokazati da to nije upravo tako. Ali ako sam unutar svog mozga izmislio cijeli jedan svijet, svijet u kojem nisu samo Paola i Sibilla, nego u kojem je takoðer napisana Božanstvena komedija i pronaðena atomska bomba, pokrenuo bih izumiteljsku sposobnost koja nadmašuje sposobnosti pojedinca - uvijek pod pretpostavkom da sam ja pojedinac i ljudsko biæe, a ne rupièasti koralj meðusobno povezanih mozgova.'" A što ako mi Netko projicira film izravno u mozak? Mogao bih biti mozak u bilo kakvoj otopini, u juhi s biološkom kul-388turom, u staklenoj posudi u kojoj sam vidio pasje mošnje, u formalinu, a netko mi šalje podražaje kako bi me uvjerio da sam imao tijelo i da su drugi postojali oko mene - a postoji samo mozak i Stimulator. Ali da smo mozgovi u formalinu bismo li mogli pretpostaviti kako smo mozgovi u formalinu ili tvrditi da to nismo?Kad bi bilo tako, mogao bih samo èekati druge podražaje. Idealni gledatelj, živio bih taj san kao neku beskonaènu veèer u kinu, vjerujuæi da film govori o meni. Ili ne, ono što sanjam samo je film broj deset tisuæa devetsto devedeset devet, a ja sam veæ odsanjao drugih deset tisuæa i nešto, u jednom sam se poistovjetio s Julijem Cezarom, prelazeæi Rubikon, patio sam kao vol za klanje zbog dvadeset tri uboda bodežom, u drugom sam bio gospodin Piazza i slamom ispunjavao lasice, u još jednom Medo Angelo koji se pitao zašto ga spaljuju nakon tolikih godina èasne službe. U jednom sam mogao biti Sibilla koja se uznemireno pita hoæu li se jednog dana uspjeti sjetiti naše veze. U ovom bih trenutku bio neki privremeni ja, sutra æu možda biti dinosaurus koji poèinje patiti zbog zaleðivanja koje æe ga ubiti, prekosutra æu živjeti životom marelice, vrapca, hijene, suharka. f Ne uspijevam se prepustiti, želim znati tko sam. Jedno shvaæam jasno. Sjeæanja koja su se opet pojavila od poèetka onoga za što vjerujem daje moja koma, su mraèna, maglovita i posložena u mozaik, s prekidima, nedoumicama, pukotinama, nedostajuæim dijelovima (zašto se ne uspijevam sjetiti Lilina lica?). Naprotiv, sjeæanja iz Solare i ona iz Milana nakon buðenja u bolnici su jasna, predu se logiènim slijedom, mogu ih ponovno srediti u vremenskim fazama, mogu reæi da sam Vannu sreo na Largo Cairoli prije nego što sam kupio pasje mošnje na onom štandu na Cordusiju. Naravno, mogao sam sanjati da imam nejasna sjeæanja i jasna sjeæanja, ali me dokaz o toj razlici tjera na odluku. Kako bih uspio preživjeti (èudan izraz za nekoga poput mene koji bi veæ mogao biti mrtav) moram odluèiti da su Gratarolo, Paola, Sibilla, studio, Solara skupa s Amalijom i s prièama o djedovu ricinusovu ulju sjeæanja iz stvarnog života. Tako389to radimo i u normalnom životu: možemo pretpostaviti da nas je prevario neki zao duh, ali kako bismo mogli iæi dalje ponašamo se kao da je sve ono što vidimo stvarno. Ako se prepustimo, ako posumnjamo da postoji svijet izvan nas, više neæemo djelovati i u prividu koji je stvorio zao duh past æemo sa stuba, ili umrijeti od gladi.Upravo sam u Solari (koja postoji) èitao svoje pjesme koje govore o Biæu i u Solari mi je Gianni telefonom rekao kako biæe postoji i zove se Lila Saba. Dakle, èak i u mom snu Medo Angelo može biti iluzija, ali Lila Saba je stvarnost. S druge strane, ako samo sanjam, zašto san ne bi bio tako velikodušan da mi vrati i Lilino lice? U snovima ti se pojavljuju èak i pokojnici koji ti daju broj lota, zašto mi upravo Lila mora biti uskraæena? Ako se ne uspijevam svega sjetiti, to je zato što, izvan sna, postoji prepreka koja me iz nekog razloga spreèava da prijeðem na drugu stranu.Naravno, nijedno od mojih zbrkanih razmišljanja ne stoji. Mogu krasno sanjati kako postoji prepreka, a može biti da mi Stimulator odbija (iz zloæe ili samilosti) poslati Lilinu sliku. U snovima ti se pojavljuju poznate osobe, ti znaš da su to oni, pa ipak im ne vidiš lica... Ništa u što bih se mogao uvjeriti ne odolijeva logièkoj kušnji. Ali upravo èinjenica da se mogu pozvati na logiku dokazuje kako ne sanjam. Sanje nelogièan, a sanjajuæi na to se ne žališ.Stoga odluèujem da se stvari odvijaju na odreðeni naèin i baš bih volio vidjeti tko æe mi doæi ovamo proturjeèiti.Kad bih uspio vidjeti Lilino lice, uvjerio bih se da postoji. Ne znam od koga zatražiti pomoæ, sve moram uèiniti sam. Ne mogu zamoliti nikoga izvan sebe, a i Bog i Stimulator -ako i postoje - su izvan sna. Veze s izvanjskim su prekinute. Možda bih se mogao obratiti nekom privatnom božanstvu, èije su mi slabosti poznate, ali koje bi mi barem


trebalo biti zahvalno što sam mu podario život.

A kome ako ne kraljici Loani? Znam, vraæam se na svoje sjeæanje od papira, ali ne mislim na kraljicu Loanu iz stripa, veæ na svoju, priželjkivanu na mnogo eteriènije naèine,390èuvaricu plamena uskrsnuæa, koja okamenjene leševe može vratiti iz bilo koje daleke prošlosti.i Jesam li lud? I to je razumna pretpostavka: nisam u komi, zatvoren sam u letargiènom autizmu, vjerujem da sam u komi, vjerujem kako ono što sam sanjao nije istinito, vjerujem da imam pravo uèiniti to istinitim. Ali kako luðak može stvoriti razumnu pretpostavku? A osim toga, lud si uvijek s obzirom na mjerila drugih, ali ovdje drugih nema, jedina sam mjera ja, a jedina prava stvar je Olimp mojih uspomena. Zatoèen sam u svojoj maglovitoj usamljenosti, u tom surovom samoljublju. Pa onda, ako je moje stanje takvo, zašto praviti razliku izmeðu mame, Mede Angela i kraljice Loane? Živim neku išèašenu ontologiju. Imam neku neogranièenu moæ stvarati vlastite bogove i svoje vlastite Majke.I tako sada molim: "O dobra kraljice Loano, u ime tvoje oèajnièke ljubavi, ja te ne molim da ponovno probudiš iz njihova kamenog sna svoje tisuægodišnje žrtve, nego samo da mi vratiš jedno lice... Ja, koji sam iz najdublje lagune svoga prisilnog sna vidio ono što sam vidio, tražim od tebe da me podigneš gore, prema prividu zdravlja."Zar se èudom ozdravljenima ne dogaða da, samo zato što su izrazili svoju vjeru u èudo, budu izlijeèeni? Stoga silno želim da me Loana ozdravi. Toliko sam napet u toj nadi da bi me, kad veæ ne bih bio u komi, udarila kap.I napokon, veliki Bože, vidio sam. Vidio sam kao apostol, vidio sam središte svog Alepha iz kojeg se ne ukazuje beskonaèni svijet nego zbrka mojih sjeæanja. Tako se snijeg na suncu otpeèaæuje i tako se iz lišæa na vjetru pojavljuje Sibil-lina presuda.Ili, sigurno sam vidio, ali prvi dio moje vizije bio je tako zasljepljujuæi da sam kasnije ponovno zapao u nešto kao magloviti san. Ne znam može li se u snu sanjati da spavaš, ali sigurno je da, ako sanjam, sanjam i da sam se sada probudio i da se sjeæam onoga što sam vidio.391Bio sam pred stubištem svoje gimnazije koje se onako bijelo uspinjalo prema neoklasicistièkim stupovima koji su uokvirivali ulazna vrata. Bio sam kao oèaran u duši i èuo neki snažni glas koji mi je govorio "ono što æeš sada vidjeti zapisi u svoju knjigu, jer to nitko neæe proèitati, buduæi da samo sanjaš da to pišeš!"Na vrhu stubišta pojavilo se prijestolje, a na prijestolju je bio èovjek zlatna lica, mongolskog i okrutnog smješka, glave okrunjene plamenom i smaragdima, a svi su podizali pehare kako bi iskazali poèast njemu, Mingu Gospodaru Monga.393A na prijestolju i oko prijestolja stajala su èetiri Stvorenja, Thun lavljega lica, Vultan sokolskih krila, Barin, princ Arborije i Uraza, kraljica ljudi èarobnjaka. Uraza je silazila stubama obavijena platnenima, a ostavljala je dojam velike razvratnice ogrnute grimizom i skrletom, ukrašene zlatom, dragim kamenjem i biserima, opijene krvlju ljudi pristiglih sa Zemlje, i kad sam je ugledao zaèudilo me èudo veliko.A Ming je sjedeæi na svom prijestolju govorio kako želi suditi ljudima sa Zemlje i cerekao se nepristojno pred Dale Arden, nareðujuæi neka je daju kao hranu Zvijeri izašloj iz mora.A Zvijer je imala užasan rog na èelu, širom razjapljenu gubicu i šiljaste zube, šape grabežljivca i rep kao u tisuæu škorpiona, a Dale je plakala i zazivala pomoæ.A kako bi pomogli Dale, sad se penju vitezovi podmorskog svijeta Korelije na kljunastim èudovištima sa samo dvije noge i dugaèkim repom morske ribe...A Ljudi Èarobnjaci odani Gordonu, na kolima od zlata i koralja koja vuku zeleni grifoni duga vrata posutog krljušti-ma...A Frijini kopljanici dolaze na snježnim pticama uvijenih kljunova poput pozlaæenih rogova i najzad na bijeloj koèiji, pokraj Kraljice Snjegova, stiže Flash Gordon i vièe Mingu kako veliki turnir Monga samo što nije poèeo i kako æe platiti za sva svoja zlodjela.396..... -•A na Mingov znak s neba su se na Gordona obrušili Ljudi Sokoli koji su zamraèili oblake poput roja skakavaca, dok su se Ljudi Lavovi mrežama i pandžastim trozubima branili na trgu ispred stubišta i pokušavali zarobiti Vannija i druge studente koji su došli s drugim rojem, na Vespama, i bitka je bila neizvjesna.I nesiguran u ishod te bitke Ming je dao drugi znak, pa su se njegove nebeske rakete podigle visoko prema suncu i baš su lansirane na Zemlju kada su, na Gordonov znak, poletjele druge nebeske rakete doktora Zarkoffa i na nebu se zametnula velièanstvena bitka, uz fijuke smrtonosnih zraka i plamenih jezika, i zvijezde s neba kao da su padale na Zemlju, a rakete su prodirale u nebo i uvijale se rastopljene poput knjige koja se savija i došao je dan Kimove Velike


igre, a obavijene višebojnim plamenima sad su se na tlo obrušile druge nebeske rakete Minga, prevræuæi Ljude Lavove na trgu. A Ljudi Sokoli su se strmoglavili obavijeni plamenima.399A Ming Gospodar Monga ispusti krik ranjene zvijeri, njegovo se prijestolje prevrne i otkotrlja stubištem gimnazije rušeæi njegove plašljive dvoranine.401A kad je tiranin umro, nestale su odasvud pristigle Zvijeri, dok se ponor širom rastvorio pod nogama Uraze koja je propadala u sumporni vrtlog, Grad od kristala i drugog dragog kamenja uzdigao se u visinu, pred stubištem gimnazije i iznad nje, poduprt zrakama svih duginih boja, visina mu je bila dvanaest tisuæa stadija, a njegovi zidovi od jaspisa sliènog èistom staklu bili su od stotinu èetrdeset èetiri lakta.I u tom trenutku, nakon nekog vremena istodobno saz-danog od plamena i pare, magla se razrijedila i sada sam vidio stubište, slobodno od svih nemani, bijelo na travanjskom suncu.403Vratio sam se u stvarnost! Svira sedam truba, a to su trube iz Orkestra Cetra maestra Pippa Barzizze, Orkestra Meiodica maestra Cinica Angelinija i Orkestra Ritmo Sin-fonico maestra Alberta Semprinija. Gimnazijska su vrata širom otvorena, a otvorenima ih drži molijerovski doktor iz Cachet Fiata koji lupkajuæi štapom najavljuje smotru ar-honta.I evo ih kako silaze niz obje strane stubišta, prvi su izašli muškarci, rasporeðeni poput povorke anðela u silasku sa svih sedam nebesa, u sakoima na pruge i bijelim hlaèama, poput mnoštva prosaca Diane Palmesi.A u dnu stubišta sada se pojavljuje Mandrake the Ma-gician, maðionièar koji nehajno vrti svoj štap. Uspinje se cilindra podignuta na pozdrav dok se, pri svakom koraku, stube osvjetljavaju, i pjeva III build a Stairway to Paradise, with a new step ev'ry day. I am going to get there at any prièe, Štand aside. Vam on my way!405Madrake sad upire svoj štap prema gore, kako bi najavio silazak Dragon Lady, obavljenu crnom svilom, a na svakoj stubi studenti padaju pred njom na koljena i podižu slamnate šešire u znak divljenja, dok ona pjeva toplim glasom saksofona Sentimentalna ova noæ beskrajna, ovo jesenje nebo, ova uvenula ruža, sve govori o ljubavi mome srcu koje se nada i oèekuje veèeras radost jednog, samo jednog sata s tobom.406A poslije nje silaze, konaèno su se vratili na naš planet, Gordon, Dale Arden i doktor Zarkoff, pjevaju Blue skies, smiling at me, nothing but blue skies do I see, Bluebirds, sin-ging a song,nothing but bluebirds, ali day.Slijedi ih Georges Formbv sa svojim ukuleleom, struže uz svoj konjski osmijeh It's in the air this funny feeling every-where, that makes me sing uiithout a care today, as I go on my way, it's in the air, it's in the air... Zoom zoom zoom zoom high and low, zoom zoom zoom zoom here we go...Silazi i sedam patuljaka, ritmièki recitiraju imena sedam rimskih kraljeva, osim jednog, zatim idu Miki Maus i Mini, pod ruku s Horacijem i Bjelkom natovarenom dijademima iz svog blaga, u ritmu Pippo Pippo to ne zna. Slijede Pippo, Pertica i Palla, pa Cip i Gallina te gusar Alvaro s Alonzom Alonzom zvanim Alonzo, veæ uhiæenim zbog kraðe žirafe, a rukom pod ruku kao stari drugovi Dick Fulmine, Zambo, Barreira, Bijela maska i Flattavion, deru se, partizan u šumi, a zatim svi djeèaci iz Srca s Derossijem na èelu, s Malim lombardskim izviðaèem i Sardinijskim bubnjarom, pa Co-rettijev otac ruke još tople od kraljeva dodira, a svi skupa pjevaju Zbogom lijepi Lugano, izbaèeni bez krivnje anarhisti odlaze, dok Franti, u posljednjoj klupi, kajuæi se, šapæe spavaj ne plaèi slatki Isuse.Pršte vatrometi, suncem obasjano nebo radosno je od zlatnih zvijezda, a niz stubište jurne èovjek iz Thermogenea i petnaest ujaka Gaettana, glava naèièkanih olovkama Pres-bitero, koji razglobljuju udove u žestokom stepanju, Fm a yankee doodle dandy, roje se veliki i mali iz Biblioteke moje djece, Gigliola iz Collefiorita, pleme divljih zeèeva, gospoðica iz Solmana, Gianna Preventi, Carletto iz Kernoela, Rampi-chino, Editta iz Ferlaca, Susetta Monenti, Michele iz Valdar-te i Melchiorre Fiammati, Enrico iz Valnevea, Valia i Toma-risco, a nad njima lebdi zraèna prikaza Mary Poppins, svi s vojnim kapama djeèaka iz Via Paal i vrlo dugaèkih nosova kao Pinokio. Stepanje Maèke i Lisice i žandara.409Zatim se, na znak psihopompa, sprovoditelja duša, pojavljuje Sandokan. Odjeven je u tuniku od indijske svile, u struku sapetom grimiznim šalom ukrašenim dragim kamenjem i turban uèvršæen dijamantom velikim poput lješnjaka. Iz pojasa mu vire kundaci dvaju pištolja osobite izrade, a iz korica optoèenih rubinima zakrivljena sablja. Baritonskim glasom pjeva Mailu, pod singapurskim nebom, zastrtim zvijezdama od zlata, rodila se ljubav naša, a slijede ga njegovi tigriæi, s jataganom meðu zubima, žedni krvi, koji velièaju Mompracem, našu malu flotu koja se narugala Engleskoj, pobijedila u Aleksandriji, Malti, Sudi i Gibraltaru...


Evo sada Cvrana de Bergeraca, isukana maèa, koji nazalnim baritonom i širokom gestom pita mnoštvo: "Znate li roðakinju moju, kakav originalan tip, moderna, prilièno ljupka, nema joj ravne. Ona pleše boogie-woogie, pomalo zna engleski, prilièno ljubazno zna promrmljati foryou."Iza. njega stiže nježna Josephine Baker, ali ovog puta d poil, poput Kalmuæanki iz Rasa i naroda svijeta, nema ništa osim suknjice od banana oko struka i nježno spominje O kakvu patnju i bol osjeæam, na pomisao da uvrijedih vas, o Gospode.Silazi Diana Palmer pjevajuæi U n'y a pas, U n'y a pas d'amour heureivc, Yanez de Gomera cvrkuæe iberski O Maria ti, daj da te ljubim ja, o Maria ti, želim te voljeti, gledaš li me ti ne mogu odoljeti, zatim stiže krvnik iz Lilla s Miladv de Winter, on plaèuæi grca zlatnih niti tvoja kosa plava i ustašca mirisna, a onda joj naglim pokretom odrubi glavu, sguiss, i Miladvina se ljubavi vrijedna glava, obilježena utisnutim ljiljanom na èelu, otkotrlja do dna stubišta, gotovo do samih mojih nogu, dok èetiri mušketira pjevuckaju falsetom she gets too hungryfor dinner at eight, she likes the theatre and never comes late, she never bothers ivithpeople she'd hate, that's why Milady is a trampi Silazi Edmond Dantes pjevu-šeæi ovog puta prijatelju moj plaæam ja plaæam ja, a opat Faria koji ga slijedi obavijen pokrovom od platna za vreæe, prstom ukazuje na njega i kaže to je on, to je on, da, da to je411upravo on, dok Jim, doktor Livesev, Lord Trelawney, kapetan Smollett i Long John Silver (preodjeven u Hromog Dabu, koji na svakoj stubi jednom lupne nogom i tri puta protezom) osporavaju pravo na blago gusara Flinta, a Ben Gun s osmjehom Grilla Grinja izgovara stisnutih zuba cheese! Uz buku teutonskih èizama silazi kamerad Richard, a njegove claquettes klepeæu u ritmu Neui York, New York, it's a uion-derful totun! The Brorvc is up and the Battery's dotun, i Èovjek koji se smije pod ruku s Lady Josiane, nagom kako to samo naoružana žena može biti, èineæi barem deset koraka po svakoj stubi, skandira I got rhythm, I got music, I got my girl, uiho could askfor anything more?A uzduž stuba sada se proteže, nekim scenskim èudom koje je smislio doktor Zarkoff, dugaèka svjetlucava jedno-traèna željeznica kojom dolazi Filotea, stiže do vrha, ulazi u atrij gimnazije i kao iz neke vesele košnice s nje silaze, prolazeæi stubištem prema dolje, djed, mama, tata koji drži sasvim malenu Adu za ruku, doktor Osimo, gospodin Piaz-za, don Cognaso, paroh iz Sam Martina i Gragnola omotan armaturom koja mu podupire vrat, poput Erica von Strohei-ma, tako da mu gotovo uspravlja leða, i svi pjevaju:Obitelj raspjevana od veèeri do jutratiho tiho, polako polako, potajice ide Trio Lescanoneki uvijek žele Boccaccinija, neki orkestar Angelinija,a neki su širom otvorenih ušiju za Alberta Rabagliatija.mama želi melodiju, a kæer meðutim hoæemaestra Petralija kad odsvira akord u G.I dok nad svima lebdi Meo, sa svojim velikim ušima koje hvataju vjetar, divno magareæim, u razuzdanom mnoštvu upadaju svi djeèaci iz Oratorija, ali u odorama Patrole Bjelokosti, guraju naprijed Fanga, gipku crnu panteru, i pjevajuæi egzotiène psalme prolaze karavane iz Tigraija.Zatim nakon nekoliko pucnjeva, crack crack, u nosoroge u prolazu, podižu oružje i šešire na pozdrav njoj, kraljici Loani.* * *412Ona se ukazuje u svom neporoènom grudnjaku, suknji koja joj gotovo otkriva pupak, lica prekrivena bijelim velom, s perjanicom na glavi i prostranim ogrtaèem koji leluja na slabom vjetru, vrckajuæi ljupko izmeðu dvojice Maura odjevenih poput careva Inka.Silazi prema meni poput djevojèice iz Ziegfield Follies, smiješi mi se, daje mi znak ohrabrenja, pokazuje mi vrata škole na kojima se sada ukazuje don Bosco.Slijedi ga don Renato koji mu pjeva iza leða u odjeæi anglikanskog sveæenika, mistièan i širokih pogleda, duae um-brae nobis una facta sunt, infra laternam stabimus, olim Lili Marleen, olim Lili Marleen. Svetac vedra lica, halje umazane blatom i stopala stiješnjenih salezijanskim cipelama, sa stube na stubu pokušava izvesti step, a pri tom ispred sebe drži, kao da je Mandrakeov cilindar, Razboritog mladiæa, a meni se èini da govori omnia munda mundis, i mladenka je spremna i dano joj je da se odjene u predivnu i èistu finu tkaninu, njen æe sjaj biti slièan najdragocjenijem kamenu, ja sam ti došao reæi što se uskoro mora dogoditi...Imam pristanak... Dvojica redovnika se rasporeðuju na suprotnim stranama posljednje stube i izvode blagu kretnju prema vratima, kroz koja upravo izlaze djevojke iz ženske škole, noseæi veliki prozirni veo kojim se obavijaju, rasporeðene u obliku nježne ruže i u protusvjetlu, gole, podižu ruke pokazujuæi iz profila svoje djevièanske grudi. Došao je trenutak. Na kraju te blistave apokalipse pojavit æe se Lila.


Kakva æe biti? Treperim i unaprijed zamišljam.Pojavit æe se šesnaestogodišnja djevojka, lijepa poput ruže koja se u svoj svojoj svježini otvara prvim zrakama lijepog rosnog jutra, u dugaèkoj modroj halji od pojasa do koljena obavijenoj srebrnom mrežicom, koja iako oponaša boju njenih zjenica, ni izdaleka se ne može usporediti s njihovim nebeskim plavetnilom, ni blagim i èeznutljivim sjajem, i bit æe uronjena u bujne plave uvojke, meke i sjajne, obuzdane tek414vijencem od cvijeæa; bit æe osamnaestogodišnje stvorenje prozirne bjeline, njena put oživljava ružièastim nijansama, poprimajuæi oko oèiju blijedi odsjaj akvamarina, dok se na èelu i na sljepooènicama naziru male plavkaste žilice, njena æe joj nježna plava kosa padati niz obraze, njene oèi, nježno plave, izgledat æe kao da lebde u neèem vlažnom i blistavom, osmijeh æe joj biti osmijeh djevojèice, ali kada postane ozbiljna, s obje strane usana ukazat æe joj se sitna i treperava bora; bit æe sedamnaestogodišnja djevojka, vitka i elegantna, struka tako tanahnog da bi ga i samo jedna ruka mogla obujmiti, kože poput upravo rascvjetana cvijeta, kose koja joj se spušta u slikovitom neredu poput zlatne kiše na bijeli prsluèac koji joj pokriva grudi, dok savršeni oval njezina lica nadvisuje smiono èelo, put æe imati zagasitu bjelinu, baršunastu svježinu latice kamelije jedva osvijetljene suncem, a zjenica, crna i blistava, pustit æe da se tek nazre, u kutovima kapaka zastrtih dugaèkim trepavicama, plavkasta prozirnost oène jabuèice.Ne. Njena tunika smiono rastvorena sa strane, ruke gole, tajanstvene sjenke koje se naziru ispod velova, polako æe se nešto otkopèati ispod kose i u jednom trenutku dugaèke æe svile koje je obavijaju poput pokrova pasti na pod i moj æe pogled prijeæi po cijelom njenom tijelu, pokrivenom samo vrlo pripijenom bijelom haljom, sapetom u struku zlatnom zmijom s dvije glave, dok ona drži ruke prekrižene na grudima, poludjet æu zbog njenih androginih oblika, zbog one njene puti bijele poput jezgre bazge, onih njenih usta s usnama grabežljivice, one plave vrpce baš ispod brade, anðeo s misala èinom nekog perverznog minijaturiste odjeven u mahnitu djevicu, na njenim ravnim grudima prsa, mala ali toèno naznaèena, izdignut æe se razgovijetno i oštro, linija struka malo æe se proširiti na bokovima i izgubiti u predugim nogama Eve Lucasa von Levdena, zelene oèi dvosmislena pogleda, velika usta i uznemirujuæi smiješak, kosa boje starog zlata, cijela æe glava poricati nedužnost tijela, uspaljena himera, krajnji napor umijeæa i sladostrašæa, èarobno èudovište, razotkrit æe se u svom punom sjaju, iz rombova lazurnog kamena krenut æe arabeske, a po sedefastim intarzijama klizit æe svjetla duginih416boja i prizmatski bljesak, bit æe poput Lady Josiane, u žaru plesa velovi æe se odriješiti, past æe svila protkana zlatom, bit æe odjevena samo u zlatninu, svjetlucave minerale, ogrlica æe joj stiskati struk poput oklopa, a predivna kopèa, velièanstveni dragulj bacat æe svoje bljeskove u razdjeljak grudi, na bokovima æe biti opasana pojasom koji sakriva gornji dio bedara po kojem udara golemi privjesak izlijevajuæi rijeku granata i smaragda, na njenom sad veæ gotovo golom tijelu trbuh æe se izviti kao luk, a udubina pupka nalikovat æe peèatu od oniksa mlijeènih tonova, pod žarkim svjetlima koja æe se zrakasto širiti oko njene glave svi æe brušeni rubovi dragog kamenja planuti, kamenje æe oživjeti ocrtavajuæi njeno tijelo užarenim linijama, ubadat æe je po vratu, po nogama, po rukama platnenim vršcima, rumenim poput žerave, ljubièastim poput mlaza plina, plavièastim poput plamena alkohola, bijelim poput zraka zvijezda, ukazat æe mi se moleæi me da je bièujem, držeæi u rukama redovnièku haljinu od kostrijeti, sedam svilenih vezica u znak prezira prema sedam smrtnih grijeha i sedam èvorova na svakoj vezici za sedam naèina da se zapadne u smrtni grijeh, ruže æe biti kapljice krvi koje æe procvjetati na njenoj puti, bit æe tanka poput voštanice u hramu, oko æe probosti maè ljubavi, a ja æu u tišini htjeti položiti svoje srce na lomaèu, željet æu da se bljeða od zimske zore, bjelja od voska, ruku sakupljenih na ravnim grudima, drži uspravna poput koplja u svojoj halji, crvena od krvi mrtvih srca koja su za nju iskrvarila.Ne, ne, od kakve se to loše književnosti dajem zavesti, pa nisam više neki razdražljivi mladac... Jednostavno bih je htio onakvu kakva je biia i kakvu sam je tada volio, samo lice nad žutom jaknom. Želio bih najljepšu kakvu sam ikad mogao zamisliti, ali ne ljepoticu zbog koje su se drugi uznemirivali. Bila bi mi dovoljna èak i krhka i bolesna kakva je vjerojatno bila u svojim posljednjim danima u Brazilu, i ponovno bih joj rekao ti si najljepše od svih stvorenja, ja ne bih uzmaknuo pred tvojim umornim oèima i tvojim bljedilom ni za ljepotu nebeskih anðela! Želio bih je vidjeti kako izranja417usred potoka, sama i nepomièna, dok gleda prema moru, stvorenje nekom èarolijom pretvoreno u èudnovatu i lijepu morsku pticu, dugih tankih ogoljenih i nježnih nogu poput èaplje, i ne uznemirujuæi je svojom željom prepustio bih je njenoj daljini, daleku princezu...Ne znam je li to tajanstveni plamen kraljice Loane koji upravo plamti u mojim kao pergament sasušenim režnjima, je li neki eliksir upravo pokušava oprati uglaèane listove mojeg sjeæanja od papira, još uvijek ometanog mnogim mrljama koje èine nedokuèivim onaj dio teksta koji mi još izmièe, ili sam ja taj koji pokušava natjerati svoje živce na


nepodnošljivi napor. Kad bih u tom stanju mogao drhtati, zadrhtao bih, iznutra se osjeæam uzburkanim kao da izvana plutam po olujnom moru. Ali to istodobno nalikuje najavi orgazma, u mom se mozgu šupljikava tkiva ispunjavaju krvlju, nešto tek što nije eksplodiralo - ili se rascvalo.Sada, kao onog dana u veži, najzad æu vidjeti Lilu, koja æe silaziti još uvijek sramežljiva i vragolasta u svojoj crnoj kuti, lijepa poput sunca, bijela kao mjesec, lagana, i nesvjesna daje središte, pupak svijeta. Vidjet æu joj ljupko lice i lijepo oblikovani nos, usta koja æe tek neznatno otkriti dva gornja sjekutiæa, nju poput angorskog kuniæa, maèka Matua koji mijauèe jedva drhteæi svojim mekanim krznom, nju golubicu, lasicu, vjevericu. Spustit æe se poput prvog inja i ugledati me, blago æe ispružiti ruku, ne da me pozove, nego kako bi me sprijeèila da još jednom pobjegnem.Najzad æu znati kako do beskraja izvoditi završni prizor svog Cyrana, znat æu što sam tražio cijeloga života, od Paole do Sibille i bit æu nanovo sjedinjen. Bit æu u miru.Samo pazi. Neæu je smjeti još jednom pitati "stanuje li ovdje Vanzetti?" Konaèno æu morati iskoristiti Priliku.Ali blagi mišje sivi fumifugium se upravo širi na vrhu stubišta, zastiruæi ulaz.Osjeæam udar hladnoæe, podižem pogled. Zašto sunce postaje crno?418. ¦'¦IZVORI CITATA I ILUSTRACIJE- str. 26., autorov crtež- str. 60., Dante, Inferno (Pakao), pjevanje XXXI.- str. 61., Giovanni Pascoli, L'assiuolo (iz Mvracie, Livorno, Giusti,1891.)- str. 61., Giovanni Pascoli, II bacio del morto (Poljubac mrtvaca)(iz Mvracie, Livorno, Giusti, 1891.)- str. 61., Giovanni Pascoli, Voci misteriose (Tajanstveni glasovi) izPoesie varie, (Odabrane pjesme) Bologna, Zanichelli, 1928.- str. 62., Vittorio Sereni, Nebbia (Magla) (iz Frontiera 1941 (Grani-ca 1941.) iz Poesie (Pjesme), Milano, Mondadori, 1995.)- str. 67., Testoni-Sciorilli, In cerca di te (U potrazi za tobom)(Metron)- str. 70-71., naslovnica i dvije slièice iz R tesoro di Clarabella(Bjelkino blago), Milano, Mondadori, 1936. (© Walt Disnev)- str. 90., Giovanni Pascoli, Nella nebbia (U magli) (u Primipoemetti (Prve pjesmice), Bologna, Zanichelli, 1905.- str. 93., Escala de la vida, katalonska gravira iz XIX. stoljeæa(autorova zbirka)- str. 93., gravire iz Zur Geschichte derKostiime, Munchen,Braun e Schneider, 1961. (autorova zbirka)- str. 95., Riva, LaFilotea, Bergamo, Istituto Italiano d'ArtiGrafiche, 1886. (autorova zbirka)- str. 98., Imagerie d'Epinal (Pellerin) (autorova zbirka)- str. 100., ovitak partiture Vorrei volare (Želio bih letjeti),Milano, Carish 1940. (autorova zbirka)419- str. 103., (u smjeru kazaljke na saru):¦ Alex Pozeruriski, Apres la danse, ilustracija za èasopis La gazette du Bon Ton, oko 1915. (iz Grofica Art Deco, Patricia Frantz Kery, Milano, Fabbri, 1986.)¦ Janine Aghion, The essence ofthe Mode in the Day, 1920. (iz Grofica Art Deco, Patricia Frantz Kery, Milano, Fabbri, 1986.)• Nepoznati autor, Candee, reklama i plakat, 1929. (iz Grofica Art Deco, Patricia Frantz Kery Milano, Fabbri, 1986.)¦ Julius Engelhard, Mode Bali, plakati, 1928. (iz Grofica Art Deco, Patricia Frantz Kery, Milano, Fabbri, 1986.)- str. 103., Renee Vivien, A lafemme aimee (iz Poem.es I, Pariš,Lemerre, 1923.)- str. 104., (u smjeru kazaljke na satu):¦ Gorge Barbier, Sheherazade, ilustracija za èasopis Modes etManieres d'aujour'hui, 1914. (iz Grofica Art Deco,


Patricia Frantz Kery, Milano, Fabbri, 1986.)¦ Charles Martin, De lapomme aux levres, ilustracija za èasopis La gazette du Bon Ton, oko 1915. (iz Grofica Art Deco, Patricia Frantz Kery, Milano, Fabbri, 1986.)¦ Gorge Barbier, Incantation, ilustracija za Faballas et Fanfre-luches, 1923. (iz Grofica Art Deco, Patricia Frantz Kery, Milano, Fabbri, 1986.)¦ Georges Lepade, Vogue, naslovnica, 15. ožujka 1927. (iz Grofica Art Deco, Patricia Frantz Kery, Milano, Fabbri, 1986.)- str. 107., iz Nuovissimo Melzi, Milano, Vallardi, 1905. (autorovazbirka)- str. 111., iz Vingt mille lieues sous les mers, J. Verne, Pariš,Hetzel, 1869.- str. 111., naslovnica, 71 conte di Monte-Cristo, A. DumasMilano,Sonzogno, 1927. (© RCS) (autorova zbirka)- str. 112., ilustracija H. Clerice za L. Jacolliot, Les ravageurs dela mer, Pariš, Librairie Illustree, s.d. (autorova zbirka)- str. 117., kutija za Kakao Talmone- str. 118., kutija šumeæeg praška Brioschi (autorova zbirka)- str. 120., omoti cigareta fotografirani u M. Thibodeaui J. Martim, Smoke gets in your eyes, New York, Abbeville Press, 2002.- str. 121., kalendariæ iz brijaènice Sprazzi e bagliori (Zrakeibljesci), 1929. (autorova zbirka)- str. 122., kalendariæi iz brijaènice iz Ermanna Dettija, Le cartepovere (Skromni papiri), Firenca, La Nuova Italia, 1989.420str. 125., (u smjeru kazaljke na satu):¦ naslovnica, Nick Èarter, Milano, Èasa Editrice Americana, 1908.¦ naslovnica, Cuore (Srce), E. De Amicis, Milano, Treves, 1878.¦ naslovnica, Domenico Natoli za Curti Bo e lapiccola tigre bionda (Curti Bo i mali plavi tigar), A. de Angelis, Milano, Sonzogno, 1943. (ORCS)¦ naslovnica, Ipromessi sposi (Zaruènici), Tancredi Scarpelli za A. Manzoni, Firenca, Nerbini, s.d.¦ naslovnica, New Nick Èarter Weekly, talijansko izdanje, Èasa Editrice Americana, s.d.¦ naslovnica, Leo Fontan za L'aiguille creuse, M. Leblanc, Pariš, Lafitte, 1909.¦ naslovnica, R treno della morte (Vlak smrti), Carolina Invernizio, Torino, 1905. (autorova zbirka)¦ naslovnica, R consiglio dei quatt.ro (Savjet èetvorice), Edgar Wallace, Milano, Mondadori, 1933. (autorova zbirka)¦ naslovnica, Vidocq, M. Mario i L. Launav, Milano, La Milano, 1911.str. 126., (u smjeru kazaljke na satu):¦ naslovnica, Imiserabili (Jadnici), Filiberto Mateldi za V. Hugo, Torino, Utet, La Scala d'oro, 1945. (autorova zbirka)¦ naslovnica, / corsari delle Bermude (Gusari s Bermuda)G. Amato za E. Salgari, (Milano, Sonzogno, 1938.) (© RCS) (autorova zbirka)¦ naslovnica, Viaggi straordinari di Saturnino Farandola (Neobièna putovanja Saturnina Farandole), Robida, Milano, Sonzogno, s.d. (© RCS)¦ naslovnica, Iflgli del capitano Grant (Djeca kapetana Granta), Domenico Natoli za J. Vernea, Milano, Sacse, 1936. (autorova zbirka)¦ naslovnica, Imisteri del popelo (Tajne naroda), Tancredi Scarpelli zaE. Sue, Firenca, Nerbini, 1909. (autorovazbirka)¦ naslovnica, La strana morte del signor Benson (Èudna smrt gosp. Bensona), S. S. van Dine, Milano, Mondadori, 1929.¦ naslovnica, Senza famiglia (Bez obitelji), H. Malot, Milano, Sonzogno, s.d. (© RCS)¦ naslovnica, II barone alle strette (Barun u nevolji), Tabet za A. Morton, Milano, mjeseèni roman, 1938. (© RCS) (autorova zbirka)¦ naslovnica, R delitto di Rouletabille (Zloèin u Rouletabilleu), Domenico Natoli za G. Leroux, Milano, Sonzogno, 1930. (© RCS) (autorova zbirka)421- str. 127., naslovnica, Fantomas, Souvestre i Allain, Firenca,Salani, 1912.


- str. 128., (lijevo) naslovnica, Rocambole, Ponson du Terrail,Pariš, Rouff, s.d.- str. 128., ( desno) ilustracija, Isosia del barone (Barunovidvojnici), Tabet iz A. Morton, mjeseèni roman, 1939. (© RCS) (autorova zbirka)- str. 129., ilustracija, Pinocchio, Attilio Mussino iz Collodija,Firenca, Bemporad, 1911. (autorova zbirka)- str. 130., naslovnica, Le avventure di Ciuffettino (PustolovineÈuperka), Yambo, Firenca, Vallecchi, 1922. (autorova zbirka)- str. 132., naslovnice, Giomale Rlustrato dei Viaggi e delleAvventure di Terra e di Mare (Ilustrirani èasopis o putovanjima i pustolovinama na kopnu i moru), Milano, Sonzogno, 1917-1920. (©RCS) (autorovazbirka)- str. 135., naslovnice, Biblioteca dei miei ragazzi (Biblioteka mojedjece), Firenca, Salani (autorova zbirka)- str. 136., slika iz Otto giorni inu na soffitta (Osam dana natavanu), Firenca, Salani (autorova zbirka)- str. 137., naslovnica, II medaglione di brillianti (Privjesak odbriljanata), Tancredi Scarpelli za Buffalo Bili, Firenca, Nerbini, s. d. (autorova zbirka)- str. 138., naslovnica, Ragazzi d'Italia nel mondo (Talijanskidjeèaci u svijetu), Pina BaUario, Milano, La Prora, 1938. (autorova zbirka)- str. 140., slika, Treasure Island (Otok s blagom), N. C. Wyeth zaL. Stevenson, (London, Scribner's Sons, 1911.)- str. 141., (u smjeru kazaljke na satu):¦ naslovnica, Sandokan alla riscossa (Sandokan uzvraæa udarac), G. Amato za E. Salgari (Firenca, Bemporad, 1907.)¦ naslovnice, I misteri della giungla nera (Tajne crne džungle), Alberto Della Valle za E. Salgari (Genova, Donath, 1903.), Le tigri di Mompracem (Tigrovi iz Mompracema) (Genova, Donath 1906.), R corsaro nero (Crni gusar) (Genova, Donath, 1908.)- str. 143., ilustracija, Frederic Dorr Steele za Colliers, vol. XXXI.,br. 26., 26. rujna 1903.- str. 144., slike, Sidnev Paget iz Strand Magazine, 1901-1905.422- str. 173., ilustracija, R libro della IV classe elementare (Knjiga zaIV. razred osnovne škole), A. Della Torre za Piero Bargellini, Rim, Libreria dello Stato, Godina XVIII. (autorova zbirka)-str. 175., (slijevaudesno):¦ Blanc, Inno dei giovanifascisti (Himna mladih fašista)¦ Pippo non lo sa (Pippo to ne zna), Kramer-Panzeri-Rastelli (Metodi)- str. 176., ilustracija, fl libro della IVclasse elementare (Knjigaza IV. razred osnovne škole), Piero Bergellini, Rim, Libreria dello Stato, Godina XVIII. (autorova zbirka)- str. 178., dvije propagandne razglednice Gina Boccasilea oko1943/1944.- str. 179., naslovnica, Tempo (Vrijeme) 12. 6. 1950., Milano,Anonima Periodici italianistr.¦ str.¦ str.str. ¦str. ¦str.-str.180., (slijeva udesno):partitura La Piccinina (Kitnièarska pomoænica), EdizioneMelodi, 1939. (autorova zbirka)La Piccinina (Kitnièarska pomoænica), Di Lazzaro-Panzeri(Melodi)Plakat za Fiat, Marcell Dudovich, 1934.Ma le gambe (Ali noge), D'Anzi-Bracchi (Æurci)


182., propagandna razglednica, Enrico Deseta, 1936. (Milano, Edizioni d'Arte Boeri)185., Duepopoli una vittoria (Dva naroda, jedna pobjeda) propagandna razglednica, Gino Boccasile186., Lili Marleen, Schultze-Leip-Rastelli (Suvini-Zerboni)187., Caropapd (Dragi tata), Manlio-Filippini (Accordo)188., (slijevaudesno):Tacete (Šutite), plakat, Gino Boccasile, 1943.Adesso viene U bello (Sada dolazi ono najbolje),Blanc-BrovettoRitorneremo (Vratit æemo se), propagandna razglednica,Gino Boccasile, 1943.La sagra di Giarabub (Proslava u Giarabubu), Ruccione-DeTorres-Simeoni (Ruccione)190., (slijevaudesno):naslovnica, Domenica del Corriere, 1943., ilustracija,Achille Beltrame (© RCS) (autorova zbirka)La canzone dei sommergibili (Pjesma podmornièara),Ruccione-Zorro (Ruccione)

424^^^tB|IiIfc1¦ Partitura, Signorine non guardate i marinai (Gospoðice, ne gledajte mornare) (Edizione Mascheroni)¦ Signorine non guardate i marinai (Gospoðice, ne gledajte mornare) Marf-Mascheroni (Edizione Mascheroni)-str. 192., (slijevaudesno):¦ Alberto Rabagliati¦ Bambina innamorata (Zaljubljena djevojèica), Bracchi-D'Anzi (Æurci)¦ Pippo Barzizza• Fiorin Fiorello (Cvijetak mali), Mascheroni-Mendes (Mascheroni)- str. 202-203., iz Bertoldo, 27. 8. 1937.- str. 216., naslovnica, Corriere deiPiccoli, Bruno Angoletta,15. 10. 1939. (©RCS) (autorova zbirka)- str. 216., slika, iz E Corriere dei Piccoli, Pat Sullivan,29. 11. 1936. (© RCS) (autorova zbirka)- str. 218., naslovnica, Alvaro U Corsaro (Gusar Alvaro), BenitoJacovitti, Edizioni Ave, 1942. (autorova zbirka)- str. 218., naslovnica, R Carro di Trespoli (Nogari), SebastianoCraveri, Edizioni Ave, 1938. (autorova zbirka)- str. 219., slika, Caesar "Verso A.O.I.", R Vittorioso ("PremaT.I.A.",Slavodobitnik), 7. 6. 1941. (autorova zbirka)- str. 222., prva stranica Avventurosa, broj 1., 1934., FirencaNerbini s ilustracijama iz Flash Gordon, Alex Ravmond (© King Features Svndicate, Inc.) (autorova zbirka)- str. 224., (slijeva udesno):¦ slika, Pippo e U dittatore, (Pippo i diktator), Benito Jacovitti, u Intervallo 1945. (autorova zbirka)¦ slika, Lapattuglia dell'avorio (Patrola bjelokosti), Lyman Young, Firenca, Nerbini, 1935. (© King Features Svndicate, Inc. 1934.)¦ slika, iz nepoznatog stripa¦ slika, iz serije Popeye, Elzie C. Segar (© King Features Svndicate, Inc.)¦ slika, iz Lo spirito di Tambo (Duh Tamba), Lyman Young, R giomale di Cino e Franco, Firenca, Nerbini, 22. 3. 1936.(© King Features Svndicate, Inc.)¦ slika, Pippo e U dittatore (Pippo i diktator), Benito Jacovitti, u Intervallo 1945. (autorova zbirka)425¦ slika, iz E coccodrillo sacro (Sveti krokodil), Lyman Young, E giornale di dno e Franco, Firenca, Nerbini, 19. 9. 1937. (© King Features Svndicate, Inc.) (autorova zbirka)¦ slika, Topolino nelpaese dei califfi (MiM Maus u zemlji kalifa), Walt Disnev, Milano, Mondadori, 1934. (© Walt


Disney Productions, 1970.)¦ slika, Topolino nella valle infernale (Miki Maus u paklenoj dolini), Walt Disnev, Milano, Mondadori, 1930. (© Walt Disnev Productions, 1970.)¦ slika, iz serije Popeye, Elzie C. Segar (© King Features Svndicate, Inc.)- str. 225., slika, EPiccolo Toma (Mali Toma), Lee Falk i Ray Moore,Firenca, Nerbini, 1938. (© King Features Svndicate, Inc.)- str. 225., naslovnica, E mago 900 (Maðionièar 900), Giove ToppiFirenca, Nerbini s.d.- str. 226., naslovnica, Topolino giornalista (Miki Maus novinar),Walt Disnev, Milano, Mondadori, 1936.- str. 227., detalj iz Dick Tracy, Chester Gould, (© ChicagoTribune-New York News Svndicate Ins.)- str. 229., naslovnica, La camera del terrore (Soba užasa),Vittorio Cossio, Milano, Albogiornale Juventus, 1939. (autorova zbirka)- str. 229., naslovnica, L'infame tranello (Zloglasna klopka),Carlo Cossio, Albogiornale 1939. (autorova zbirka)- str. 230., Terry and the Pirates, Milton Caniff, (© Chicago Tribu-ne-New York News Svndicate Ins.), naslovnica The Golden Age ofthe Comics 4, New York, Nostalgia Press, 1970.- str. 232., (slijeva udesno):¦ ilustracija, iz L'Ultimo ras (Posljednji ras), De Vito, Corriere dei Piccoli 20. 12. 36. (© RCS) (autorova zbirka)¦ slika, Nel regno dei Sing (U kraljevstvu Singa), Lee Falk i Ray Moore, Firenca, Nerbini, 1937. (© King Features Svndicate, Inc.) (autorova zbirka)¦ slika, Flash Gordon, Alex Ravmond, 1938. (© King Features Svndicate, Inc.) (autorova zbirka)¦ slika, Agente segretoX9 (Tajni agent X9), Alex Ravmond, (LAvventuroso, 14. 10. 1934.) (© King Features Svndicate, Inc.) (autorova zbirka)- str. 234., naslovnica, Novella 8. 1. 39., Milano, Rizzoli, fotoBraschi (© RCS) (autorova zbirka)426m- str. 236., talijanska naslovnica La Misteriosa Fiamma della Regi-na Loana (Tajanstveni plamen kraljice Loane) Lyman Young, Firenca, Nerbini 1935. (© KingFeatures Svndicate, Inc. 1934.)- str. 240., razne marke (privatna zbirka)- str. 247., Ultimo balio (Posljednji ples), Elsa Merlini, CamillaMastrocinquea, 1941.- str. 252., Corriere della seru, 26. 7. 1943. (© RCS)- str. 257., Giovanotto matto (Ludi mladiæ), Luttazzi (Casiroli)- str. 257., SignorineHajGospoðica), Bovio-Valente (Santa Lucia)- str. 258., fotografija iz privatne zbirke- str. 260., ilustracija, Piccoli martiri (Male žrtve), Domenico Pilla,s.L, s. d. (autorova zbirka)- str. 276., Sono solo... (Sam sam...), Cesare Pavese Lepoesie(Pjesme), Torino, Einaudi, 1998.- str. 277-278., L'albergo delle tre rose (Hotel triju ruža), AugustoDe Angelis, 1936. (sada Palermo, Sellerio, 2002.)- str. 279., naslovna stranica Shakespearova in folija, 1623.- str. 285., autorova obrada: reklama Thermogene (LeonettoCappiello, 1909.), Fernet Branca, 1908. i Olovke Presbitero, 1924.- str. 286., ilustracije, Le orecchie di Meo (Meove uši), AttilioMussino iz Giovanni Bertinetti, Torino, Lattes, 1908. (autorova zbirka)- str. 287., ilustracije, Iauattro Moschettieri (Èetiri mušketira),Angelo Bioletto iz Nizza i Morbelli, Perugina-Buitoni, 1935. (autorova zbirka)- str. 291., ilustracija, R conte di Monte-Cristo (Grof Monte Kristo),Milano, Sonzogno, 1927. (© RCS) (autorova zbirka)


- str. 296., reklama za cigle Mineraria, crtež Dinellija, oko 1934.(Soc. Mineraria del Valdarno e Carbonital)-str. 304., autorova obrada naslovnica Novelle, 1939. (Milano, Rizzoli) (© RCS) (autorova zbirka)- str. 306., reklama za Cachet Fiat, crtež Cussina, 1926.- str. 308., plakat Borsalino, Marcello Dudovich, oko 1930.- str. 308., fotografija njemaèkih koncentracijskih logora, 1945.- str. 312., propagandni plakat za R.S.I., 1944.427- str. 313., L'Italia libera (Slobodna Italija), 30. 10. 1943. i Avanti!(Naprijed!) 3. 4. 1944. (autorova zbirka)- str. 316., marka Fidži iz privatne zbirke- str. 318., Olivieri-Rastelli, Tornerai (Vratit æeš se), (Leopardi)- str. 324., fotomontaža u povodu desete obljetnice fašistièkerevolucije, Rim, Istituto Luèe, 1932.- str. 342., autorova obrada propagandnih plakata R.S.I.,fotogrami iz filmova i reklamne slike iz èetrdesetih godina- str. 353., plakat Yankee Doodle Dandy, Michael Curtiz(Warner Bros.), 1942.- str. 354., fotogram iz Casablance, Michael Curtiz(WarnerBros.), 1942.-str. 355., CorriereLombardo, 8. 8. 1945., (autorovazbirka)- str. 360., Josephine Baker- str. 362., Bella tu sei qual sole (Lijepa si kao sunce), narodnareligiozna pjesma- str. 364., R giovane provveduto (Razborit mladiæ), Giovanni Bosco(iz Opere edite VII, Rim, Libreria Ateneo Salesiano)- str. 365., Dormi nonpiangere (Spavaj ne plaèi), Lorenzo Perosi- str. 367., fotogram iz Idue orfanelli (Dva siroèiæa), Mario Mattioli(Excelsa), 1947.- str. 368., ilustracija iz L'Uomo che riðe (Èovjek koji se smije),V. Hugo, Milano, Sonzogno, s.d. (© RCS) (autorova zbirka)- str. 369., Rita Hayworth i Tyrone Power u Sangue e arena(Krv i pijesak), Robert Mamoulian (20th Fox), 1941.- str. 370., fotogram iz La mia via (Moj put), Lee McCarev(Paramount), 1944.- str. 372., L'apparizione (Priviðenje), Gustave Moreau, 1876.,Pariz, Louvre- str. 372., Lea, Jules Barbev d'Aurevillv, 1832. (CEuvres romane-sques completes 1), Pariz, La Pleaide Gallimard, 2002.)- str. 375-376. Lapiii bella! (Najljepša!), Guido Gozzano, (u Tuttelepoesie (Sve pjesme), Milano, Mondadori, 1980.)- str. 392., autorova obrada iz Flash Gordon, Alex Ravmond,(© King Features Svndicate, Inc.)- str. 393., autorova obrada iz Flash Gordon, Alex Ravmond,(© King Features Svndicate, Inc.)428m- str. 394., autorova obrada iz Flash Gordon, Alex Raymond,(© King Features Svndicate, Inc.)- str. 397., autorova obrada iz Flash Gordon, Alex Ravmond,(© King Features Svndicate, Inc.)- str. 398., autorova obrada iz Flash Gordon Alex Raymond,(© King Features Syndicate, Inc.)- str. 400., autorova obrada iz Flash Gordon, Alex Raymond,


(© King Features Svndicate, Inc.)- str. 402., autorova obrada iz Flash Gordon, Alex Ravmond,(© King Features Svndicate, Inc.)- str. 404., autorova obrada iz Mandrake, Lee Falk i Phil Davis,(© King Features Svndicate, Inc.)- str. 407., autorova obrada iz Terry and the Pirates, Milton Caniff,(© King Features Svndicate, Inc.)- str. 408., autorova obrada iz Flash Gordon, Alex Raymond,(© King Features Svndicate, Inc.)- str. 410., autorova obrada raznih talijanskih knjiga- str. 413., autorova obrada iz La Misteriosa Fiamma dellaRegina Loana (Tajanstveni plamen kraljice Loane), Lyman Young, Firenca, Nerbini, 1935. (© King Features Svndicate, Inc., 1934.)- str. 415., autorova obrada anonimnog sveca429SADRŽAJPrvi dio NEZGODA1. Najokrutniji mjesec 72. Suštanje koje stvara lišæe...................303. Možda æe te netko oskvrnuti.................464. Sam lutam gradom ja......................64Drugi dioSJEÆANJE OD PAPIRA5. Bjelkino blago............................816. Nuouissimo Melzi .........................897. Osam dana na tavanu.....................1148. Kad radio............................... 1529. Ali Pippo to ne zna.......................16910. Alkemièarov toranj.......................20011. Tamo gore na Copacabani..................21412. Sada dolazi ono najbolje...................24213. Bledunjavo djevojèe ......................25614. Hotel triju ruža..........................277430Treæi dio 01 NOLTOI15. Najzad si se vratila, prijateljice maglo......... 28316. Vjetar zviždi ............................ 30517. Razborit mladiæ ......................... 35318. Lijepa si ti kao Sunce..................... 377Izvori citata i ilustracije.......................419-----•-----1 IZVORI, Trnjanska 64, 10000 ZAGREB,Nj^ Tel.:0l/ 611-2576; 611-77 l4;Tel/Fax.: 01/ 611-2576izvori! e-pošta: [email protected] • www.izvori.com431

Documents

Umberto Eco - Tajanstveni Plamen Kraljice Lojane