Sura 5 Al-Maida(Djela apostolska, 15:20, 29). Ova sura nastavlja s postavljanjem islamske zapovijedi u pogledu jestivih namirnica i nareðuje da one treba da budu ne samo halal, to

168

Al-MaidaAl-MaidaAl-MaidaAl-MaidaAl-Maida(Objavljena poslije Hid`re)

Vrijeme objave

Prema komentatorima Kur’ana ova sura pripada medinskom periodu.Preneseno je od Hakima i imama Ahmada da je Aiša rekla da je ova zadnja surakoja je objavljena Èasnom Poslaniku s.a.v.s. Uzimajuæi u obzir sve relevantnedatume, neizbje`no smo dovedeni do zakljuèka da je ova sura bila objavljena uzadnjim godinama poslanstva Èasnog Poslanika s.a.v.s. i neki od njegovih ajetasu zapravo bili meðu zadnjim koji su bili objavljeni. Iako imam Ahmad kaè, natemelju tvrdnje Esme, kæerke Jazida, da je ova cijela sura bila objavljena zajedno,izgleda da se smatra, zbog toga što je veæi njen dio bio objavljen u jedno vrijeme,da je njegova cjelina objavljena u isto vrijeme. Zato je mo`da Rodwell pripisaoovoj suri zadnje mjesto u redu objave.

Tema

Ova sura, kao i sure Ali-Imran i An-Nisa, uglavnom se bavi kršæanskim naèelimai posebno javno prekorava naèelo da je Boìji zakon (Šerijat) prokletstvo. Ovasura poèinje naredbom da svi zavjeti moraju biti ispunjeni i da je bilo neophodnopostaviti zakone o tome šta je dozvoljeno i šta je zabranjeno. Ona dalje tvrdi daje Kur’an postavio uredbe koje se odnose na èovjekov potpuni moralni i duhovninapredak i u ovom pogledu Kur’an èini zadnji i neizmjenjiv Boìji zakon za cijeloèovjeèanstvo. Ova tvrdnja Kur’ana je ukljuèena u èetiri ajeta ove sure, što takoðerpodrazumijeva da zbog toga što je ovaj zakon krajnje nuàn za duhovnu uputuèovjeka i njegov moralni napredak, pogrešno ga je smatrati prokletstvom. Ovajajet dalje nagovještava da se kršæani ne mogu protiviti ovom zakonu i osuditi gakao prokletstvo kad je upotreba mesa `rtvovanog idolima, i od krvi, i odudavljenog, njima bila zabranjena i ova naredba saèinjavala je odredbu zakona(Djela apostolska, 15:20, 29). Ova sura nastavlja s postavljanjem islamskezapovijedi u pogledu jestivih namirnica i nareðuje da one treba da budu ne samohalal, to jest dozvoljene zakonom, nego i tajjib (èista), tj. njihova upotreba ni nakoji naèin ne smije biti u neskladu ili protiv medicinskih ili higijenskih pravila.Islam je, jedini od svih religija, postavljajuæi zapovijedi u pogledu dozvoljenih inedozvoljenih stvari, istakao dovoljnu razliku izmeðu onoga što je samodozvoljeno i onoga šta je i dozvoljeno i èisto. Zatim, reèeno je da su i Jevreji ikršæani prekršili Boìje zavjete i omalovaìli ih i nisu se pokorili Boìjimnaredbama, što ih je dovelo do njihovog moralnog i duhovnog uništenja i donijelosramotu i poniènje na njih. No, oni se sada mogu povratiti u Boìju milost samoprihvatanjem Èasnog Poslanika s.a.v.s. Kršæani su dalje upozoreni da su u poèetkuoboàvanjem Isaa uzrokovali da se Boìje prokletstvo spusti na njih i da su sadaoni postali ljubomorni na Èasnog Poslanika s.a.v.s. zato što je Bog njega izabrao

Sura 5

169

za Svoje milosti. Ovo njihovo ljubomorno vladanje prema Èasnom Poslaniku s.a.v.s.lièi na ono ljubomorno ponašanje Caina prema Abelu (sinova Ademovih). Ovasura nastavlja iznositi da, dok Jevreji i kršæani ne propuštaju priliku da sesuprotstave islamu, oni su sami postali tako izopaèeni da su prestali postupatiprema svojim vlastitim religijskim knjigama i sve više postaju neupuæeni u uèenjasvojih vlastitih religija. Njima je reèeno da ako ne vide svoj put prema prihvatanjuislama, oni bar treba da slijede svoja uèenja i drè se svog vlastitog zakona.Uèenje Kur’ana daje toliku va`nost praviènosti da nareðuje da, èak kad je u pitanjuneprijateljski narod, nikad ne napuštamo pravdu. I jedna èinjenica koju ne moèmonaæi ni u jednoj vjerskoj knjizi, a koju nalazimo u uèenju Kur’ana, jeste da poredislama sljedbenici drugih vjera, ako su istiniti prema onome što slijede i ako èinedobra djela i vjeruju u drugi svijet i vjeruju da æe odgovarati za svoja djela – Allahæe im dati nagradu za njihova dobra djela i oni ne treba da strahuju i da seàloste za svoj kraj. Onda je pa`nja muslimana skrenuta na veliku promjenu kojaje došla preko njihovog politièkog poloàja i reèeno im je kako je moæ nevjernikakonaèno bila slomljena i kršæani æe sada biti njihovi prvi neprijatelji, i da æeJevreji, unatoè svom neprijateljstvu prema kršæanstvu, pristati uz kršæane, da oni(muslimani) treba da se èuvaju i jednih i drugih. Onda su donekle osvijetljenelukavštine i spletkarenja neprijatelja islama da muslimane odvrate od njihovevjere i da je unize u njihovoj ocjeni. Poslije ovoga, muslimanima je istaknutava`nost propovijedanja islama. Reèeno im je da je stvarni metod da djelotvornoporaze aktivnosti Jevreja i kršæana da im se prenosi poruka islama i da im sejasno predoèi njegova istina iz njihovih vlastitih knjiga. Takoðer treba da im seobjasni da sada njihov spas leì u islamu i da su njihova idolopoklonièka vjerovanjaneistinita, pogotovo naèelo da je Isa bio sin Boìji. Slièno tome, spomenuti suJevreji koji su, suprotstavljajuæi se i proganjajuæi dva velika poslanika – Davudai Isaa – navukli na sebe Boìje nezadovoljstvo. Njihova pa`nja je skrenuta nanjihove prošle propuste i pogreške, i o kršæanima su, kao više podlo`nim daprihvate istinu nego Jevreji, postavljene naredbe koje se tièu njih posebno, npr.naredbe o tome šta je dozvoljeno a šta nedozvoljeno; naredbe o zavjetima; oupotrebi vina i igara na sreæu i o lovljenju; takoðer su postavljene naredbe upogledu kritikovanja religije i zapovijedi o vjerskim obredima i ceremonijama i odokaznom materijalu. Zadnje od svega, nešto detaljnije su spomenute posebneokolnosti Isaovog poslanstva, i pokazano je da oni sasvim slièe okolnostima drugihposlanika Boìjih, i da zato nema ništa od boànstva ili boànskog u njemu, i daje sav materijalni napredak kršæanskog naroda bio udio njegovih molitvi. Ali, onisu napravili neprikladnu upotrebu svog materijalnog napretka i blagostanja ipodlegli su mnogoboàèkim vjerovanjima i postupcima. Bog æe na Sudnjem danuutvrditi njihovu krivnju i poniziti ih iz usta samog Isaa. Na kraju sure vrlo je jasnoreèeno o smrti Isaa a.s., i reèeno je o njemu kao o jednom poslaniku koji jepotpuno vjerovao u jednog Boga i koji nikada svoje sljedbenike nije uèio o trojstvui o oboàvanju njega ili njegove majke.

170

U ovoj suri Bog je takoðer objasnio o èudima (mudìzama) Isaa a.s. U nekimtefsirima je takoðer reèeno da je Isau a.s. Bog poslao trpezu s neba, ali u ovoj suriobjašnjeno je da je ovo bilo samo jedno predskazanje, koje se u ovo doba veæispunilo, u tome da je Bog opskrbio kršæanske narode bez granice. Ova opskrbaje njima data zbog `rtvovanja i molitvi Isaa a.s. Ali, ako oni budu nezahvalni zaovaj Boìji dar, èiji se znakovi veæ pojavljuju, Bog æe ih kazniti takvom kaznomkakvom nikada nije kaznio nikoga na ovom svijetu. U ovoj suri takoðer je reèenoo zavjetu Jevreja; kad su oni prekršili svoj zavjet, postali su neprijatelji meðusobom i podijelili su se u 71. skupinu. Sa dolaskom Isaa bila je osnovana 72.skupina, koja je bila spašena. Ali u drugim rijeèima ovdje je predskazanje zakršæane da oni neæe uzeti savjet odavde, da æe se meðu sobom podijeliti i meðunjima æe se pojaviti mr`nja, ljubomora i pohlepa; zbog toga æe biti nekoliko velikihratova kad æe oni morati ratovati jedni s drugima. U ovoj suri je pored ovihratova meðu raznim nacijama takoðer reèeno za jednu skupinu da æe prijeæisvaku granicu grubosti (ajet 34), kao što se u ovo vrijeme u zapadnom svijetudešava grubost prema djeci, tako je i istoèni svijet pun ovakve vrste grubosti. I zaovakvu vrstu grubosti kazna mora biti vrlo oštra, da bi drugi kriminalci uzelipouku iz ove kazne i odustali od èinjenja kriminala. Ova sura je glas protiv svakevrste nasilja i kaè da nije dozvoljeno da se silom mijenja bilo èija vjera. A što setièe onih koji napuste vjeru islam, Bog æe dati nekoliko uzvišenih nacija koje æebiti veæe po broju od onih koji su ga napustili i oni æe imati ljubav prema vjernicimai bit æe ̀ estoki prema nevjernicima. Sura se završava proglasom da Bogu pripadakraljevstvo nebesa i Zemlje i da On ima moæ nad svim stvarima, što podrazumijevanagovještaj da vjerovanje da je, kao što kršæani kaù, kraljevstvo Boìje samo nanebu nema utemeljenja.

171

SURA 5 AL-MA’IDA D@UZ 6

(Objavljena poslije Hid`re, sadrì 121 ajet sa Bismillah)

2. O vjernici! Ispunjavajte obaveze.Dozvoljena vam je stoka, osim oneo kojoj vam je reèeno, s tim da nesmatrate da je lov dozvoljen dok steu stanju ihrama; uistinu, Allahodluèuje šta On hoæe.

1. U ime Allaha, Milostivog, Daro-vaoca bez traènja, Samilosnog.

3. O vjernici! Nemojte omalovaàvatiBoìje znakove, niti sveti mjesec, nitikurbane, ni one (kurbane) s ogrli-com, niti one ljude koji kreæu Èas-nom hramu, traèæi blagodati odGospodara svoga i zadovoljstvo. Akad skinete ihrame, onda lovite. Inemojte da vas neprijateljstvo nekognaroda navede na nasilje, zato štosu vas oni zaustavljali od Mesdìdil-harama. I pomaìte jedan drugom udobroèinstvu i bogobojaznosti; anemojte pomagati u grijehu i nepri-jateljstvu. I bojte se Allaha; zaista jeAllah oštar u ka`njavanju.

4. Zabranjene su vam one (ìvotinje)koje su uginule, i krv, i svinjsko meso;i ono što je zaklano u neèije drugoime osim Allahovo; i ono što jeugušeno; i što ugine od udaraca; iono ubijeno padom; i ono što je bilorogovima smrtno probodeno; i onood èega su jele divlje ìvotinje, osimonog što ste prikladno zaklali (prijeuginuæa); i ono što je bilo zaklano

172


kao `rtva la`nim boànstvima, i ovo:da strelicama podijelite meðu sobomdijelove. To je nevjerovanje. Danas sunevjernici bez nade (da se upliæu) uvašu vjeru. Zato se ne bojte njih, negose bojte Mene. Danas sam Ja za vasusavršio vašu vjeru i upotpunio Svojublagodat prema vama i izabrao samza vas islam kao vjeru, osim, onogako bude primoran glaðu (njemu sudozvoljene zabranjene stvari), ali danije hotimièno naklonjen grijehu; pa,sigurno, Allah najviše prašta, (i)milostiv je.

6. Danas vam je dozvoljena sva èistahrana. I (èista) hrana sljedbenikaKnjige vam je dozvoljena, i vašahrana je njima dozvoljena. I èestiteène vjernice, i èestite ène od onihkojima je data Knjiga prije vas, kadim dadnete njihove vjenèane darove,zakljuèujuæi vaèæi brak, a ne èineæiblud, niti uzimajuæi tajne ljubavnike.A ko god odbija vjeru, njegova djelaæe sigurno biti uništena, a na drugomsvijetu on æe biti meðu gubitnicima.

5. Oni tebe pitaju šta im je dozvo-ljeno. Ti reci: “Sve dobre stvari suza vas dozvoljene; i ono što vamulove ̀ ivotinje koje ste vi obuèili (zalov), uèeæi ih onome što je vas Allahnauèio. Zato jedite od onog (lova)što one za vas ostave, i spomenitenad tim Allahovo ime. I bojte seAllaha. Sigurno je Allah brz usvoðenju raèunu.”

173


7. O vjernici! Kad ustanete i krenetena namaz, operite svoje lice, i rukedo iza lakata, i potarite (mokrim)rukama preko glave, i operite svojastopala do iza èlanaka. A ako budetedùnubi, dobro se oèistite (kupa-njem). A ako ste bolesni ili na putu,ili jedno od vas obavi prirodnu potre-bu ili ste imali intimni odnos saènama, i ne naðete vode, uzmitetejemum èistom prašinom i otaritetime svoje lice i ruke. Allah ne èlida na vas stavi teškoæu, nego On ̀ elida vas dobro oèisti i da upotpuniSvoju blagodat prema vama, dabudete zahvalni.

9. O vjernici! Budite èvrsti radiAllaha, svjedoèite u ime pravde inemojte da vas neprijateljstvo nekognaroda navede da ne postupatepravedno. Budite pravedni, to jenajbliè bogobojaznosti. I bojte seAllaha. Zaista je Allah uvijek obavi-ješten o onom što vi radite.

8. I sjetite se Allahove blagodatiprema vama i zavjeta koji je On svama èvrsto sklopio, kad ste rekli:“Mi èujemo i pokoravamo se.” I bojtese Allaha. Zaista, Allah dobro znaono što je u vašim grudima.

174


12. O vjernici! Sjetite se Allahoveblagodati prema vama kad je jedannarod èvrsto odluèio da ispruì svoje(zlonamjerne) ruke prema vama, alije On zaustavio njihove ruke od vas;i bojte se Allaha. A u Allaha vjernicitreba da se uzdaju.

11. A oni koji ne vjeruju i odbijajuNaše znakove, oni su stanovniciDèhennema.

10. Allah je obeæao da æe oni kojivjeruju i èine dobra djela imati oprosti veliku nagradu.

13. A sigurno je Allah (takoðer) uzeozavjet od sinova Israilovih; i Mi smomeðu njima uzdigli dvanaest pogla-vara. I Allah je rekao: “Ja sam, sigurno,s vama. Ako budete obavljali namaz,i davali zekat, i vjerovali u Mojeposlanike i potpomagali ih, i akodadnete Allahu lijep zajam, Ja æuukloniti vaša zla (djela) i uvest æu vasu Dènnete niè kojih rijeke teku. Ako od vas poslije toga odbije, zaista jezalutao s Pravog puta.”

175


14. Zato smo, zbog njihovog kršenjazavjeta, Mi njih prokleli, i otvrdnulismo srca njihova. Oni su mijenjalirijeèi sa njihovih stvarnih mjesta izaboravljali jedan dio onoga što imje bilo savjetovano. A ti æeš stalnosaznavati o njihovom kršenju ama-neta, osim malog broja njih. Zato imoprosti i preko toga prijeði. Zaista,Allah voli one koji èine dobro.

15. I Mi smo, (takoðer) uzeli zavjetod onih koji kaù: “Mi smo nesara(kršæani),” ali su oni takoðer zabo-ravili jedan dio onoga što im je bilosavjetovano. Zato smo Mi odredilimeðu njima neprijateljstvo i mr`njudo Sudnjeg dana. A Allah æe ih sigur-no obavijestiti o onom što su napra-vili.

17. s kojom Allah upuæuje one kojislijede Njegovo zadovoljstvo premasigurnim putevima, i Svojom voljomih izvodi iz mraka na svjetlo, i upu-æuje ih prema Pravom putu.

16. O sljedbenici Knjige! Došao vamje Naš poslanik koji vam objašnjavamnoge stvari koje vi skrivate iz(svoje) Knjige i on preko mnogihstvari prelazi. Uistinu vam je odAllaha došlo svjetlo i jasna Knjiga,

176


18. Uistinu, ne vjeruju oni koji kaù:“Zaista, Allah je Mesih, sin Merjemin.”Ti reci: “Ko onda ima ikakvu moæ dasprijeèi Allaha ako On èli da uništiMesiha, sina Merjeminog, i njegovumajku i sve one koji su na Zemlji?’’ AAllahu pripada kraljevstvo nebesa iZemlje i onog što je izmeðu njih. Onstvara šta On hoæe; i Allah je uvijekkadar nad svakom stvari èiniti šta Onhoæe.

19. Jevreji i kršæani kaù: “Mi smodjeca Boìja i Njegovi miljenici.” Tireci: “Zašto vas On onda ka`njavazbog vaših grijeha? Ne, nego ste(samo) ljudi izmeðu onih koje je Onstvorio.” On oprašta kome On hoæe ika`njava koga On hoæe. I Allahupripada kraljevstvo nebesa i Zemlje ionog što je izmeðu njih, i na kraju jeNjemu povratak.

21. I kad je Musa rekao svom narodu:“O narode moj, sjetite se Allahoveblagodati prema vama kad je Onposlao poslanike meðu vas i odrediovas kraljevima, i dao vam ono što nijedao nikome drugom nad svjetovima.

20. O sljedbenici Knjige! Nakon dugogprekida poslanika sigurno vam jedošao Naš poslanik; on vam objašnja-va va`ne stvari pred vama da ne bisterekli: “Nije nam došao nikakav donosi-lac radosnih vijesti i niko ko upozo-rava.” Zato vam je zaista došao donosi-lac radosnih vijesti i onaj ko upozo-rava. A Allah je uvijek kadar nad sva-kom stvari èiniti šta hoæe.

177


22. O narode moj, uðite u Svetuzemlju koju je Allah odredio za vas ine vraæajte se natrag, jer æete se tadavratiti kao gubitnici.’’

27. (Bog) je rekao: “Ona (Svetazemlja) æe njima, zaista, biti zabra-njena èetrdeset godina, oni æe lutatizemljom. Zato se ne àlosti nadgrješnim narodom.’’

26. On je rekao: “Moj Gospodaru, janemam vlasti ni nad kim osim sebe isvoga brata; zato Ti napravi razlikuizmeðu nas i ljudi grješnika.”

25. Oni su rekli: “O Musa, mi nikadaneæemo uæi dokle god su oni u njoj.Zato, idi ti i tvoj Gospodar i boritese vas obojica, mi ostajemo ovdjesjedeæi.”

24. Rekoše dva èovjeka izmeðu onihkoji su se bojali (svog) Gospodara,kojima je Allah podario Svoju blago-dat: “Navalite na glavnu kapiju; kad(jedanput) na nju uðete, onda æetesigurno vi biti pobjednici. I uzdajtese u Allaha, ako ste vjernici.”

23. Oni su rekli: “O Musa, zaista je unjoj jedan silan narod, i mi nikadaneæemo uæi dok oni ne iziðu iz nje.Tek ako oni iziðu iz nje, mi æemosigurno uæi.”

178


28. I èitaj im istinsku prièu o dvojicisinova1 Ademovih, kad su oni ponu-dili kurban, i od jednog je bio prim-ljen, a od drugog nije bio primljen.Ovaj je rekao: “Zaista æu ja tebeubiti.” On je odgovorio: “Allah prima(kurban) samo od bogobojaznih.

32. Onda je Allah poslao jednoggavrana koji je (šapama) kopao pozemlji, da mu On (Allah) pokaèkako da sakrije mrtvo tijelo svogabrata. On je rekao: “Teško meni! Zarja nisam u stanju da budem èak kaoovaj gavran pa da sakrijem mrtvotijelo svoga brata?” I onda je postaood onih koji se kaju.

31. A onda mu je njegova dušapokazala lijepim ubistvo bratanjegovog, pa ga je on ubio i postaojedan od gubitnika.

30. Ja èlim da se ti vratiš noseæi imoj grijeh i svoj, i da budeš meðustanovnicima Vatre, a to je kaznaonih koji èine nasilje.”

29. Ako ti ispruìš svoju ruku premameni da me ubiješ, ja neæu ispruìtisvoju ruku prema tebi da te ubijem.Ja se bojim Allaha, Gospodara svihsvjetova.

1 ’Dva sina Ademova’ simbolièno oznaèavaju bilo koja dva pojedinca izmeðu ljudi. Ovaporedba takoðer indirektno govori o neprijateljskom vladanju Israelaca prema potomcimaIsmaila, zato što je poslanstvo bilo premješteno od njih na potomke Ismaila u osobi ÈasnogPoslanika.

179


35. osim onih koji se pokaju prijenego što njima ovladate. Zato, znajteda Allah najviše prašta, (i) milostivje.

33. Zbog ovoga smo Mi sinovimaIsrailovim propisali da, ko god ubijenekoga koji nije ubio nikoga ili nijeèinio nered na Zemlji, kao da je ubiocijelo èovjeèanstvo; a ko njega ostaviu ìvotu, kao da je ostavio u ìvotucijelo èovjeèanstvo. I sigurno sunjima došli Naši vjerovjesnici sajasnim znakovima, a opet su mnogiod njih poèinili prijestupe na Zemlji.

34. Zaista, onima koji vode rat protivAllaha i Njegovog poslanika i nastojeda èine nered na Zemlji, kazna je samoda budu grubo ubijeni, ili razapeti, ilida njihove ruke i njihova stopala buduodsjeèeni na unakrsnim stranama, ilida budu istjerani iz zemlje. To æe bitiponiènje za njih na ovom svijetu, ana ahiretu oni æe imati veliku kaznu(odreðenu);

36. O vjernici! Bojte se Allaha itraìte naèin pribliàvanja Njemu iborite se na Njegovom putu da bisteuspjeli.2

2 Ovdje je reèeno da traìte vezu pribliàvanja Allahu, i ova veza znaèi Muhammed s.a.v.s.,ali ne znaèi ’posrednik izmeðu Boga i èovjeka.’ Ovo znaèi da sad niko ne moè direktnodobiti Boìje blagodati dok ne slijedi Muhammeda s.a.v.s. U dovi koju uèimo poslije ezanatakoðer je reèeno isto ovo.

180


37. Zaista, kad bi bilo sve što je naZemlji za one koji ne vjeruju i joštoliko, da se time iskupe od kazneSudnjeg dana, to od njih ne bi biloprimljeno; i za njih je bolna kazna(odreðena).

38. Oni æe èljeti da iziðu iz vatre,ali neæe moæi iziæi iz nje, i imat æeneprestanu kaznu (odreðenu).

39. A muškarcu kradljivcu i ènikradljivici, odsijecite njihove ruke zakaznu zbog onoga što su zaradili,kao upozorenje od Allaha. A Allahje moæan (i) mudar.3

40. A ko se nakon svog prekršajapokaje i popravi, Allah æe se sigurnookrenuti prema njemu sa primanjempokajanja; doista, Allah najvišeprašta (i) milostiv je.

41. Zar ti ne znaš da Allahu pripadakraljevstvo nebesa i Zemlje? Onka`njava koga On hoæe i opraštakome On hoæe; i Allah je uvijek kadarnad svakom stvari èiniti šta hoæe.

3 Ova naredba o kazni odnosi se na profesionalne kradljivce, ène i muškarce. Ova kaznamo`da izgleda prestroga. No, iskustvo pokazuje da kazna, ako treba da bude zastrašujuæa,treba biti za primjer. Bolje je odsjeæi jednu, a spasiti hiljade, nego biti popustljiv premasvima i uništiti mnoge. Sigurno je dobar hirurg onaj koji se ne usteè da odsijeèe struhnutiud da bi spasio cijelo tijelo. Meðutim, ako siromašan èovjek ukrade nešto da bi jeo, ondaova kazna nije za njega. U teškim okolnostima Bog èak dozvoljava svinjsko meso za spasìvota; zato ovi ljudi ne zasluùju ovakvu kaznu ako ukradu iz tog razloga.

181


42. O Poslanièe! Nemoj da te ̀ alosteoni koji ̀ ure u nevjerovanje – oni kojisvojim ustima govore: “Mi vjeru-jemo,” a njihova srca ne vjeruju. Imeðu Jevrejima ima (takoðer) onihkoji pa`ljivo slušaju laì, (i) govordrugih ljudi koji nisu došli tebi. Onimijenjaju rijeèi nakon što su bilestavljene na svoja mjesta, i kaù(svojima): “Ako vam bude dato ovo,onda prihvatite, a ako vam ne budedato ovo, onda budite oprezni!” Akoga Allah èli staviti u iskušenje, tinjega neæeš moæi spasiti od Allaha.Ovo su oni èija srca Allah nikad neèli da oèisti; za njih je poniènje naovom svijetu, a na ahiretu æe imatioštru kaznu (odreðenu).

44. A kako oni tebe uzimaju sudijomkad je kod njih Tevrat, u kojem jeAllahova odredba? Pa, ipak, oniokreæu svoja leða; i sigurno nisuvjernici.

43. (Oni) pa`ljivo slušaju laì - onikoji pohlepno jedu zabranjeni ime-tak. Ako, onda, oni doðu tebi - akoèliš, ti presudi meðu njima ili seokreni od njih. A ako se i okreneš odnjih, oni tebe uopæe ne mogu oštetiti.A ako im sudiš, sudi izmeðu njihpravedno. Zaista, Allah voli one kojisu pravedni.

182


45. Sigurno smo Mi objavili Tevrat ukojem je bila uputa i svjetlo. Ponjemu su poslanici, koji su bili(potpuno Allahu) predani, sudiliJevrejima, a isto tako su èinili ipobo`ni ljudi i uèenjaci; jer je njimabilo predano da saèuvaju AllahovuKnjigu, i oni su bili svjedoci nad tim.Zato se ne bojte ljudi, nego se bojteMene; i nemojte prodavati Mojeajete za bijednu cijenu. A oni koji nesude po onom što je Allah objavio,nevjer-nici su.

46. A Mi smo u njemu (Tevratu) zanjih propisali: ìvot za ìvot, oko zaoko, i nos za nos, i uho za uho, i zubza zub, i za (druge) povrede jednakaodmazda. Ako neko (od sebe) oprostiodmazdu, to æe mu biti otkup (zanjegove grijehe); a oni koji ne odlu-èuju po onom što je Allah objavio,oni su silnici.

48. I neka narod Indìla sudi poonome što je Allah objavio u njemu,a ko god ne sudi po onom što je Al-lah objavio, neposlušan je.

47. I Mi smo poslali Isaa, sinaMerjeminog, njihovim tragom poslijenjih, da potvrdi ono što je prije njegabilo u Tevratu; i dali smo mu Indìl,u kome je bila uputa i svjetlo, dapotvrdi ono što je prije toga bilo uTevratu, i (kao) uputu i savjet zabogobojazne.

183


50. I da sudiš izmeðu njih po onomšto je Allah objavio, a da ne slijedišnjihove èlje, i da budeš oprezanprema njima, da te ne stave u smut-nju zbog dijela uèenja koje je Allahtebi objavio. A ako se oni okrenu odtoga, onda znaj da Allah èli da ihstavi u nevolju za neke od njihovihgrijeha. A sigurno su mnogi meðuljudima neposlušni.

49. A Mi smo tebi objavili Knjigu saistinom da potvrdi ono što je bilo uKnjizi prije nje, i da bdije nad njom.Sudi, zato, izmeðu njih po onom štoje Allah objavio, i ne slijedi njihoveèlje, umjesto istine koja ti je došla.Za svakog od vas Mi smo propisalijedan postupak i jednu vjeru. Da jeAllah ̀ elio, On bi vas, sigurno, uèiniojednim ummetom, ali On ̀ eli da vasiskuša onim što vam je dao. Natjeèitese, onda, jedan s drugim u dobrimstvarima. Allahu æete se svi vratiti;onda æe vas On obavijestiti o onomu èemu ste se razišli.

51. Zar oni onda traè presudu izdana neznanja (dàhilijeta)? A ko jebolji od Allaha kao sudac za ljudekoji imaju vjeru?

52. O vjernici! Ne uzimajte Jevreje ikršæane za prijatelje. Oni su prijateljijedni drugima. A ko god meðu vamauzima njih za prijatelje, bit æe njihov.Uistinu, Allah ne upuæuje nepraved-ne ljude.

184


53. A ti æeš vidjeti one u èijim jesrcima bolest, kako trèe meðuljudima i govore: “Mi se bojimo danas ne zadesi neko nesretno doba.”Zato je blizu da Allah dadne pobjeduili neku Svoju odluku. Onda æe onibiti postiðeni zbog onog što su kriliu svojim srcima.

57. A oni koji za prijatelje uzimajuAllaha i Njegovog Poslanika, i onekoji vjeruju u njega - ovo je Allahovaskupina koja sigurno pobjeðuje.

56. Vaš prijatelj je jedino Allah iNjegov poslanik i vjernici koji obav-ljaju namaz i daju zekat saginjuæi se(pred Bogom).

55. O vjernici! Ko god od vas napustisvoju vjeru, onda æe Allah sigurnodovesti ljude koje æe On voljeti i kojiæe voljeti Njega, blage prema vjerni-cima, a stroge prema nevjernicima.Oni æe se boriti na Allahovom putu ineæe se bojati prijekora nijednogklevetnika. To je Allahova blagodat;On je daje kome On hoæe; a Allah jedare`ljiv (i) ima trajno znanje.4

54. A oni koji vjeruju reæi æe: “Jesu liovo oni koji su se zaklinjali Allahom- najveæom zakletvom - da su sigurnos vama?” Njihova djela su propala ioni su postali gubitnici.

4 Ovaj ajet osuðuje tumaèenje da osoba koja napusti vjeru treba da bude ka`njena smrtnomkaznom. Ovdje se kaè da ako neko napusti vjeru, Bog æe umjesto njega podariti jedanveliki narod koji æe voljeti vjernike i biti èstok prema nevjernicima.

185


63. I ti vidiš mnoge od njih kako senastoje utrkivati u grijehu i prekršajui kako jedu haram imetak. Doista jezlo ono što oni rade.

62. A kad vam dolaze, oni kaù: “Mivjerujemo,” dok ulaze meðu vas snevjerovanjem i izlaze s tim; a Allahnajbolje zna šta oni kriju.

61. Ti reci: “Hoæete li da vas obavi-jestim o onome što je još gore kaonagrada kod Allaha? Koga je Allahprokleo i nad kim je Njegov gnjev imeðu njima On je neke uèiniomajmunima i svinjama i oni obo-àvaju šejtana. To su oni koji su nanajgorem stepenu, i najdalje zalutalis Pravog puta.

60. Ti reci: “O sljedbenici Knjige! Zarvi nas korite zato što mi vjerujemo uAllaha i u ono što je bilo objavljenonama i u ono što je bilo objavljenoprije nas? Ili zbog toga što je veæinavas pokvarena?”

59. a kad vi pozivate na namaz,uzimaju to za ruglo i šalu. To je zbogtoga što su oni ljudi koji ne shvataju.

58. O vjernici! Ne uzimajte zaprijatelje one - kojima je prije vasdata Knjiga, ni nevjernike - koji vašuvjeru uzimaju za ruganje i šalu. Ibojte se Allaha ako ste vjernici;

186


64. Zašto ih pobo`ni ljudi i uèenjaci(imenovani za zaštitu Boìje rijeèi) neodvrate od grijeha i od toga da jeduharam? Zaista je zlo ono što oni èine.

67. I da se drè (uèenja) Tevrata iIndìla i onoga što im je objavljenood Gospodara njihovog, oni bi jeli(ono) iznad njih i (ono) ispod svojihstopa. Meðu njima je jedan dèmat,sredina; a mnogi meðu njima radeono što je najgore.

66. A da narod Knjige vjeruje i da jebogobojazan, Mi bismo sigurnouklonili od njih njihova zla djela iMi bismo ih sigurno uveli u Dènnetblagodati.

65. A Jevreji kaù: “Allahova ruka jestisnuta.” Njihove ruke su te koje sustisnute i oni su prokleti zbog onogšto kaù. Ne, obje Njegove ruke suširoko otvorene; On troši kako Onhoæe. A ono što je tebi objavljeno odtvoga Gospodara sigurno æe u mno-gima od njih poveæati pobunu inevjerovanje. A Mi smo stavili meðunjih neprijateljstvo i mr`nju doSudnjeg dana. Kad god oni potpalevatru za rat, Allah je ugasi. I oni trèeda prave nered na Zemlji, a Allah nevoli one koji prave nered.

187


68. O Poslanièe! Prenesi dobro onošto ti je objavljeno od tvoga Gospo-dara; a ako ti to ne uèiniš, onda nisiprenio Njegovu poruku. A Allah æete zaštititi od ljudi. Sigurno, Allah neupuæuje nevjernièki narod.

69. Reci: “O narode Knjige! Vi nestojite ni na èemu dok se ne budetedràli Tevrata i Indìla i onog štovam je objavljeno od Gospodaravašeg.” A sigurno æe ono što je tebiobjav-ljeno od tvog Gospodara umnogima od njih poveæati pobunu inevjero-vanje; zato se ne ̀ alosti zbognevjer-nièkog naroda.

72. A smatrali su da neæe biti nikakvesmutnje, pa su postali slijepi i gluhi.Onda im se Allah obratio sa milošæu;zatim su mnogi od njih ponovo ostalislijepi i gluhi; a Allah je prozreo onošto su oni radili.

71. Mi smo, sigurno, uzeli zavjet odsinova Israilovih, i Mi smo njimaposlali mnoge poslanike. Ali kad godim je došao Poslanik sa onim štonjihova srca nisu voljela, oni su jednugrupu odbili, a jednoj su se oštrosuprotstavili.

70. Sigurno, oni koji su vjerovali, iJevreji, i Sabiani, i kršæani – ko godvjeruje u Allaha i Sudnji dan i èinidobra djela, nad njim neæe biti strahai oni neæe tugovati.

188


73. Doista ne vjeruju oni koji kaù:“Allah je Mesih, sin Merjemin,” aMesih je samo rekao: “O sinoviIsraila, oboàvajte Allaha koji je mojGospodar i vaš Gospodar.” Sigurno,ko god druge smatra Allahu ravnim,njemu je Allah zabranio Dènnet iVatra æe biti njegovo utoèište. A zasilnike neæe biti nikakvih pomagaèa.

76. Mesih, sin Merjemin, bio je samojedan poslanik. Svi poslanici prijenjega su prošli. I njegova majka jebila èestita. Oboje su jeli hranu. Vidikako Mi objašnjavamo znakove zanjih, a onda vidi kud se oni okreæu.5

75. Pa zašto se oni onda ne pokajuAllahu i ne traè Njegov oprost, aAllah najviše prašta, (i) milostiv je?

74. Ne vjeruju, sigurno, oni kojikaù: “Allah je jedan od troje.” Nemaboga osim Jednog Boga. I ako onine odustanu od onoga što kaù,bolna kazna æe sigurno zadesiti oneod njih koji ne vjeruju.

5 Ovaj ajet iznosi nekoliko argumenata protiv navodnog Isaovog boànstva: (a) Isa ni nakoji naèin nije bio bolji od drugih Boìjih poslanika; (b) rodila ga je èna; (c) kao i drugaljudska biæa, on je bio podloàn prirodnim zakonima gladi i èði i takoðer prirodnojpojavi koja iza toga slijedi.

Iz ovog ajeta je posve jasno da je Isa a.s. umro kao i svi ostali poslanici; rijeè ’khala’ kojusmo ranije objasnili znaèi ’smrt’. Zatim je u ovom ajetu reèeno da su i on i njegova majkajeli hranu. Znaèi, sada oboje ne jedu hranu zato što su umrli. Ako je Isa a.s. otišao na neboi napustio jelo, hazreti Merjema nije otišla na nebo; no, iz ovog ajeta proizlazi da je i onanapustila hranu. Jasno je da je to samo zbog smrti. U ovom ajetu je Bog stavio Isaa a.s.skupa s njegovom majkom. Njegova majka sada ne jede, jer je mrtva, i Isa a.s. isto nejede, jer je i on umro kao i ona.

189


78. Ti reci: “O sljedbenici Knjige!Nemojte svoju vjeru velièati neisti-nom, niti slijediti ̀ elje onih ljudi kojisu otprije bili u zabludi i povelimnoge u zabludu, i oni su zalutali sPravog puta.”

77. Ti reci: “Hoæete li vi oboàvatimimo Allaha ono što nema moæi davam uèini ni štete ni dobra?” A Allahje Taj koji sve èuje i ima trajno znanje.

81. Ti æeš vidjeti mnoge od njih dauzimaju nevjernike za prijatelje.Sigurno je zlo ono što su njihove dušeunaprijed poslale za njih; Allah je biovrlo ljut na njih; i oni æe u kazni ostatizadugo.

80. Oni nisu spreèavali zlo koje suèinili. Zaista je bilo zlo ono što suoni radili.

79. Oni od sinova Israilovih koji nisuvjerovali bili su prokleti jezikomDavudovim, i jezikom Isaa, sinaMerjeminog. To je bilo zato što nisuposlušali i prelazili su sve granice.

82. A da su oni vjerovali u Allaha iNjegovog Poslanika, i u ono što jenjemu objavljeno, oni njih (nevjer-nike) ne bi uzeli za prijatelje, ali sumnogi od njih neposlušni.

190

SURA 5 AL-MA’IDA DŽUZ 7

83. Ti æeš svakako naæi da su uneprijateljstvu prema vjernicimanajgori Jevreji i mnogobošci. I ti æešzaista naæi da su najbliì u ljubaviprema vjernicima oni koji kaù: “Mismo kršæani.” To je zato što meðunjima ima onih koji se mole Bogu, isveæenika, i zato što se oni ne ohole.

87. A oni koji nisu vjerovali i odbiliNaše znakove, to su oni koji sustanovnici Dèhennema.

86. Zato im je Allah, kao nagradu zaono što su rekli, dao bašèe niè kojihrijeke teku. U njima æe oni zauvijekboraviti; a to je nagrada onih kojièine dobro.

85. Zašto da ne vjerujemo u Allaha iu istinu koja nam je došla, a nadamose da æe nas naš Gospodar uvestimeðu dobre ljude?”

84. A kad slušaju ono što je objav-ljeno Poslaniku, ti vidiš da njihoveoèi liju suze, zbog istine koju suspoznali. Oni kaù: “Naš Gospodaru,mi vjerujemo, zato nas upiši meðuone koji svjedoèe.

88. O vjernici! Ne zabranjujte sebièiste stvari koje vam je Allah dozvo-lio, i ne prekoraèujte granice. Zaista,Allah ne voli one koji prekoraèujugranice.

191


90. Allah vas neæe kazniti za vašezakletve koje su besmislene, ali æevas kazniti za obeæanja koja ste dalisa zakletvom. Otkup za ovo je danahranite deset siromaha prosjeè-nom hranom kakvom hranite svojeporodice, ili da ih odjenete ili daoslobodite roba. A ko ne bude mo-gao, neka posti tri dana. To je otkupvaših zakletvi kad ih obeæanjempotvrdite. I èuvajte svoje zakletve(koliko god je u vašoj moæi). Ovakovam Allah objašnjava Svoje znakoveda budete zahvalni.

93. I pokoravajte se Allahu i pokora-vajte se Poslaniku, i èuvajte se (zla).A ako se okrenete, onda znajte da jena Našem Poslaniku samo jasnoprenošenje poruke.

92. Šejtan jedino èli da stvorineprijateljstvo i mr`nju meðu vamavinom i kockom, i da vas zaustaviod spominjanja Allaha i namaza.Hoæete li vi, onda, prestati?

91. O vjernici! Opojna sredstva ikocka i kipovi i za sreæu bacanjestrelica prljava su djela šejtanovograda. Zato se potpuno èuvajte ovogada biste uspjeli.

89. I jedite halal i èisto od onog štoje Allah za vas opskrbio. I bojte seAllaha u kojeg vjerujete.

192


94. Onima koji vjeruju i èine dobradjela neæe biti grijeh za ono što jedu,ako se boje (Boga) i da vjeruju i èinedobra djela, (i) onda se boje (Boga)i vjeruju, (i) onda se (još) boje (Boga)i èine dobro. A Allah voli one kojièine dobro.

95. O vjernici! Allah æe vas sigurnoiskušavati plijenom koji vaše ruke ivaša koplja mogu stiæi, tako da Allahzna one koji Ga se boje u tajnosti. Kogod, zato, prekrši poslije ovoga, zanjega æe biti bolna kazna (odre-ðena).

97. Dozvoljeno vam je da lovite ijedete plijen iz mora kao opskrbu zavas i za putnike; ali vam je zabra-njeno loviti na Zemlji dokle god steu ihramima. I bojte se Allaha kodkoga æete biti okupljeni.

96. O vjernici! Ne ubijajte ulov dokste u ihramima. A ko god ga od vasnamjerno ubije, njegova je kazna dadadne kurban koji stigne do Kabe ibude ravan ìvotinji koju je on ubio- kako bude odluèeno od dvojicepravednih ljudi izmeðu vas; ili dakao otkup nahrani siromahe, ili daposti jednak broj (dana) - da okusiposlje-dicu svog prekršaja. Allah jeono što je prošlo oprostio; ali ko godto ponovo èini, Allah æe uzetiodmazdu od njega. A Allah je moæan,Gospo-dar odmazde.

193


100. Na Poslaniku je jedino da dobroprenese poruku. A Allah zna šta viotkrivate, a šta sakrivate.

99. Znajte da je Allah oštar u ka`nja-vanju i da Allah najviše prašta (i)milostiv je.

98. Allah je Kabu uèinio Svetomkuæom za odràvanje ljudi (vjerski iekonomski), isto tako kao i svetimjesec i kurbane i one (kurbane) saogrlicama. Ovo je da znate da Allahdobro zna šta je na nebesima i šta jena Zemlji, i da Allah ima dovoljnoznanje za svaku stvar.

101. Ti reci: “Neèisto i èisto nije jed-nako,” mada ti se mnoštvo neèistogmo`da sviða. Zato se bojte Allaha, oljudi od razuma, da biste uspjeli.

102. O vjernici! Ne pitajte o stvarimakoje bi vam, ako bi vam bile otkrive-ne, izazvale teškoæu; mada æe vam onebiti objašnjene, ako pitate o njima dokse Kur’an objavljuje. Allah ih je ispu-stio. A Allah najviše prašta (i) obziranje.6

6 Ima dosta stvari za koje Bog nije dao zabranu u sitnim detaljima i ovo je milost za ljude.Takoðer je istaknuto da ljudi treba da razmisle svojom glavom i da prema postojeæemstanju odluèe svojim umom. No, neki ljudi imaju naviku da u vrijeme objave postavljajuneka pitanja. Bilo je va`no da im se dadne odgovor, inaèe bi oni mislili da im, ako imajuneko pitanje u srcu, objava ne moè odgovoriti. U slijedeæem ajetu je reèeno o jednomnarodu iz prošlosti, koji je u vrijeme objave postavljao pitanja o sitnim detaljima i traìozakon o njima. Tako su stvorili teškoæe za sebe i završili kršeæi Boìje naredbe. Osim toga,ovo ogranièava èovjekovu promišljenost i sputava njegovo rasuðivanje.

194


103. I narod prije vas pitao je oovome, a onda su postali nevjernici.

104. Allah nije odredio nikakvu’Bahira’7 ni ’Sa’iba’8 ni ’Vasila’9 ni’Ham’10; nego oni koji ne vjerujuizmišljaju la` protiv Allaha, i veæinanjih ne shvata.

105. I kad im se kaè: “Doðite onomšto je Allah objavio, i doðite Posla-niku,” oni kaù: “Za nas je dovoljnoono na èemu smo zatekli svojeoèeve.” Zar i ako njihovi oèevi nisuimali nikakvog znanja i nikakveupute.

7 Bahira je ime dato od paganskih Arapa kamili koja je dala sedam mladih i onda bilapuštena da se slobodno hrani nakon što njeno uho bude razrezano. Ona je bila posveæenanekom bogu i njeno mlijeko nije bilo korišteno, niti njena leða.8 Saibah je kamila puštena da slobodno pije i pase nakon što dadne pet mladih.9 Vasila je kamila (ili ovca ili koza) puštena slobodna u ime boga nakon što dadne sedam‘enskih mladunèadi uzastopno. Ako kod šestog okota iznese par mladunèadi, muško i‘ensko, oni su isto tako bili pušteni.10 Hamin je kamila koja je dala sedam mladih. Ona je bila puštena slobodna i nije bilakorištena za jahanje ili nošenje tereta. Ona je bila slobodna da pije i napasa se.

Nakon što je izneseno da su male stvari i detalji ostavljeni èovjeku da pravi zakone kakoon misli da je prikladno, ovaj ajet prikladno skreæe pa‘nju na èinjenicu da ovakva slobodai rasuðivanje nisu dozvoljeni u temeljnim pravilima, zato što je u temeljnim pravilimaneophodna jednodušnost i razlika mišljenja se mo‘e dokazati neizmjerno štetnim. Ajetdaje jedno objašnjenje da poka‘e da èovjekovom intelektu ne mo‘e biti povjereno pravljenjezakona na temeljnim stvarima. Arapi su obièavali da puste slobodnim ‘ivotinje spomenuteu ajetu u èast svojih idola. Pored toga što je zasnovana na nevjerovanju i predrasudi, ovapraksa je takoðer bila veoma nerazumna. @ivotinje ovako puštene na slobodu pravile suveliki nered gdje god bi otišle. Èasni Kur’an upuæuje na ovu lošu praksu kao primjer odèovjeka napravljenih zakona i upozorava kršæane koji stavljaju pod pitanje mudrostobjavljenog zakona da uzmu pouku iz moralno poni‘avajuæih praksi kojima su paganiArapi pribjegavali zato što nisu imali objavljenog zakona da ih uputi.

195


107. O vjernici! Kad smrt doðejednom od vas, neka vam u vrijemeoporuke posvjedoèi dvoje pravednihizmeðu vas; ako putujete zemljom inevolja smrti vas zadesi, uzmitedvoje drugih koji nisu od vas. Vi æeteih oboje zadràti poslije namaza(radi svjedoèenja); ako imate nekusumnju, njih oboje æe se zakletiAllahom: “Mi neæemo uzeti nikakvucijenu u zamjenu za ovo (svjedo-èenje), pa makar to bio (naš) bliski,niti æemo skrivati svjedoèenje odre-ðeno od Allaha; sigurno bi, u tomsluèaju, bili meðu grješnicima.”

106. O vjernici! Odgovorni ste zasvoje duše. Onaj ko je zalutao nemoè vas oštetiti kad ste ispravnoupuæeni. Allahu æete se svi vi vratiti;onda æe vas On obavijestiti o onomešto ste radili.

108. A ako se sazna da su oni poèiniligrijeh, onda neka na njihovo mjestostane drugo dvoje od onih èije supravo oni oštetili. Zatim neka sezakunu Allahom: “Naše svjedoèenjeje istinitije od svjedoèenja prethodnedvojice i mi nismo prekršili (pravdu);inaèe bismo mi tada bili silnici.”

109. Ovaj (naèin) je bolji da bi (prvisvjedoci) govorili istinu i da se ne bojeda æe poslije zakletve (drugih) njiho-va zakletva biti odbijena. I bojte seAllaha i pa`ljivo slušajte. A Allah neupuæuje neposlušan narod.

196


111. Kad Allah rekne: “O Isa, sineMerjemin, sjeti se Moje blagodatiprema tebi i prema tvojoj majci; kadsam te Ja ojaèao Ruhul Kudusom, pasi govorio ljudima i dok si bio ukolijevci i u starim godinama; i kadsam te Ja nauèio Knjizi i mudrosti, iTevratu i Indìlu; i kad si ti, s Mojomdozvolom, napravio od blata neštopoput ptice; onda si, po Mom odo-brenju, udahnuo u to i to su postaleptice; i ti si, Mojom odredbom, lijeèiood roðenja slijepe i gubave; i kad si,po Mojoj naredbi, izvodio mrtve; isjeti se kad sam Ja zadrào sinoveIsrailove od tebe, kad si im došao sajasnim znakovima; i kad su oni izme-ðu njih koji nisu vjerovali rekli: ’Ovonije ništa do oèita obmana.’ ”

110. Onog dana kad Allah okupi sveposlanike i upita: “Šta vam je odgo-voreno?”, oni æe reæi: “Mi nemamostvarnog znanja, zaista si Ti najboljiZnalac svega skrivenog.”

112. I kad sam Ja objavio uèenicimada vjeruju u Mene i Mog Poslanika,oni su rekli: “Mi vjerujemo, i Ti budisvjedok da smo se mi pokorili.”

113. Kad su uèenici rekli: “O Isa, sineMerjemin, da li je moguæe za Gospo-dara tvoga da nam s neba spusti(blagostanje) trpeze?” On je rekao:“Bojte se Allaha ako ste vjernici.”

197


115. Rekao je Isa, sin Merjemin: “OAllahu, Gospodaru naš, spusti nams neba (blagostanje) trpezu, da tobude blagdan za nas - za prve od nasi za zadnje od nas, i veliki znak odTebe; i opskrbi nas, jer Ti si najboljihranitelj.”

117. I (sjeti se) kad æe Allah reæi: “OIsa, sine Merjemin, jesi li ti rekaoljudima: ’Uzmite mene i moju majkuza dva boga pored Allaha?’ ” On æeodgovoriti: “Ti si èist. Ja nisammogao reæi takvu stvar za koju nisamimao pravo. Da sam ja to rekao, Tibi sigurno znao. Ti znaš šta je u momsrcu, a ja ne znam šta je kod Tebe.Samo Ti sigurno znaš sve nevidljivestvari.11

116. Allah je rekao: “Ja æu vam to,sigurno, spustiti; a ko god od vas nebude zahvalan poslije toga – Ja æuga sigurno kazniti takvom kaznomkakvom neæu kazniti nikoga drugogod svjetova.”

114. Oni su rekli: “Mi èlimo da odtoga jedemo, i da naša srca budumirna, i da znamo da si nam tigovorio istinu, i da budemo svjedocitome.”

11 U ovom ajetu je reèeno da æe hazreti Isa a.s. reæi na Sudnjem danu da on nije ljudimadao uèenje da oboàvaju njega i njegovu majku pored Allaha. U Novom zavjetu nemanijednog ajeta gdje je Isa rekao: “Obo‘avajte mene i moju majku pored Boga.” Èak i kadje šejtan iskušavao Isaa a.s. i rekao mu da on njemu pada na sed`du, Isa je traìo odšejtana da ne èini njemu sed`du.

198


118. Ja im nisam rekao ništa osimonog što si mi Ti naredio: ’Oboà-vajte Allaha, Gospodara moga iGospodara vašeg.’ I ja sam bio svje-dok nad njima dok sam bio meðunjima, a kad si me Ti usmrtio, samosi im Ti promatraè bio; i Ti si svjedoknad svim stvarima.12

121. Allahu pripada kraljevstvonebesa i Zemlje i šta god je u njima;On je uvijek kadar nad svakom stvarièiniti šta On hoæe.

120. Allah je rekao: “Ovo je dan kadæe iskrenim njihova iskrenost biti odkoristi. Za njih su Dènneti niè kojihrijeke teku; u njima æe oni zauvijekboraviti. Allah je zadovoljan njima,i oni su zadovoljni Njime; ovo jevelika pobjeda.”

119. Ako ih Ti kazniš, oni su roboviTvoji; a ako im oprostiš, Ti si zaistaMoæni, Mudri.”

12 Dokle god je Isa bio ìv, on je pa`ljivo straàrio nad svojim sljedbenicima i pazio da neskrenu s Pravog puta, ali nije znao kako su oni postupali i kojih su se la`nih naèela dràliposlije njegove smrti. Sada, pošto su njegovi sljedbenici skrenuli s Pravog puta, oèitoslijedi da je Isa mrtav, jer je on, kao što ajet istièe, poslije svoje smrti bio oboàvan kaobog. Slièno tome, èinjenica da ovaj ajet govori o Isau kako izraàva neznanje o tome dasu njegovi sljedbenici uzeli njega i njegovu majku za dva boga nakon što ih je on napustio,dokazuje da on neæe doæi natrag na ovaj svijet. Jer, ako je on trebao doæi natrag i vidjetisvojim oèima da su njegovi sljedbenici postali izopaèeni i da su ga proglasili bogom, on sene bi mogao pozivati na to da nije znao da su ga oni oboàvali. Ako bi on tako uèinio,njegovo opravdavanje svog neznanja znaèilo bi pravu la`. Ovaj ajet zato jasno dokazujeda je Isa mrtav i da se nikada neæe vratiti na ovaj svijet. Nadalje, dobro je poznat govorÈasnog Poslanika da æe on, takoðer, kad vidi da su neki od njegovih sljedbenika voðeni kaDèhennemu, upotrijebiti iste rijeèi na Sudnji (Kijametski) dani, koje su ovdje stavljene uusta Isaa. Ovo daje dalju potporu èinjenici da je Isa mrtav, kao i Èasni Poslanik.

Documents

Sura 5 Al-Maida(Djela apostolska, 15:20, 29). Ova sura nastavlja s postavljanjem islamske zapovijedi u pogledu jestivih namirnica i nareðuje da one treba da budu ne samo halal, to