Svemono oko

as je matematike. ia pita, skupilo se ako srce, samo jo ovaj put da me proe. Prozva ga ia, ajde sinak, u jednom trenu desi se udo. ii spadoe naoare, poe da olabavljuje okovratnik, aci poskakae. Sinak postao mali kao ljenik sakrio se iza krede, ali ne bi to jedino udo. Krupi voza plavog taksija je takoe preivio veliko iznenaenje mislei da mu se privia. Pored njega je prolazio majuni djeiji auto. Za sva ta uda je bio kriv djeak eljko i ulice Krivudave. Njegovi roditelji su eljeli da dobiju malog plavokosog djecaka. eljko nije bio plavokosi djeak, ali su mu ipak dali ime eljko. to bi god poelio dobio je i brod na navidavanje, tenk koji iz kojeg vrcaju iskre, ali bio je vrlo sebian nije dozvoljavao drugoj djeci da se igraju sa njegovim stvarima. Kako je eljko rastao rasle su njegove elje. elio je da moe da dotakne oblak, da ima krila... U jednom djelu Krivudave ulice djeca su igrala fudbal sa njima i eljko. U jednom trenu se zau svirena, kripa konica voza plavog taksija se izvlai ljudina-ofer. Djeca ga nisu voljela jer bi im redovno utnuo loptu preko krovova u neko dvorite, zbog toga su svi djeaci iz Krivudave ulice bili kivni na ofera. im se ofer sklonio djeaci su nastavili po starom. eljko nije nastavio da igra naslonio se na go i nastavio a svojim matanjima i eljama. Panju mu je skrenuo jedan ovjek. Vidio je da je posrnuo da ne moe da hoda. Priao mu je i ponudio mu je pomo. Neto ga je vuklo tom ovjeku, osjeao da se tu krije neka misterija. Njegovo lice je bilo sivo, uzano, dva nepovrljiva oka su pogledala eljka. Kada je shvatio da djeak hoe da mu pomogne, njegov pogled je bio blai.

NA PRAGU TAJNENastavili su dalje da hodaju, kada su doli do ogromne govzdene kapije eljko je shvatio da je taj ovjek istraiva Jugovi i da je to njegova laboratorija. Iznenaenja su se dalje reala. Samo jednim pokretom prsta otovrio je izatvorio kapiju. Rekao mu je da moraju biti tihi da ih ne opazi onaj moj. Mislio je na uvara Okan i njegove vujake. Odmah bi pozvao ljekara kada bi vidio da mi je loe. Dok su prolazili stazom kroz bastu punu zelenila doli su do bijelog zida tu je istraiva pokuao da maramicom zakloni vid eljku. Djeaku se to nije dopalo, pokuao je da se izvije i da pomjeri maramicu jer se to kosilo sa njegovim eljama. Meutim kada ga je istraiva strogo pogledao vratio je povez na oi. Zauo je neko lak pucketav um isped sebe. Neto se pomaklo, rastvorilo, sada je iza sebe uo taj zvuk. Dok su ili osjeao se zadah mainskog ulja. Doli su do jedne bijele prostorije, sa tekom zavjsom na prozoru. Po zidovima se ocrtavaju kvadrati i krugovi; eljko pomisli da su to tajni sefovi. Istraiva privue jednu fotelju i upita djeaka za ime. Onmu odgovori da se zove eljko, ba lijepo ime ree istraiva, a zatim dodade e, eljko to si vidio nijesi vidio. Ovdje su neke svemone sprave moji pronalasci, uskoro u ih otkriti do tada su tajna. Sjede istriva u fotelju namjesti iaenu nogu u jednu spravu. Posle malo grenja sprava je namjestila nogu. Bio je potpuno blijed. Kada se sve zavrilo reako je eljku da mu oslobodi nogu i zaspao. A eljko? Iskoio je iz sobice, ali nikako da nae put. Na kraju treeg hodnika vidio je utvaru, premro je od straha, ali to je bionjego vodraz u posebno ogledalu koje je davalo iskrivljen odraz onog ko se u njemu ogledao. Nije znao ta da radi dosta mu je bilo svega. Ali zar da tako izgibi vrijeme, moe se probuditi istraiva, ili naii Okan.Probao je na jedna vrata, ali u pobjee od velike tmine iz koje neto uka, nastavi dalje i doe do jedne sobice obasjane svjetlou gdje je stajao veliki sto sa staklenom ploom, a na zidu su visili slike sa motivima iz prirode. Priao je stolu, pokuao je da otvori fioku, kad gle uda fioka je otvorena. Tu je bila hrpa spisa. Prvrui papire naiao je na debelu svesku uvijenu u crveni savijan. Na njoj je pisao moj dnevnik.

Listao je nita nije razumio, dok nije naiao na reenicu da je istraiva razvio svemono oko koristei igru svjetlosnih zraka.Iako je istraiva naglasio da ba nije savreno, eljko je odluio da potrai svemocno oko. Iao je tako iz prostorije u prostoriju pomalo i raoaran, sve doknije doao do velike dvorane prepune raznih sprava. Nije smio nita da dira bojei se da grekom ne stisne kakvu polugu ili dugem i da znak za uzbunu, ali jednog trena ugleda malo policu na zidu i konano pronae svemono oko. To je bila etvrtasta sprava koja je podseala na baterijsku lamapu na jednom kraju je imala plavo soivo. Uz spravu je stajalo upustvo, svemono oko ima etiri moi. Taman kada je bio na domak kapije da pobjegne sa svojim skrivenim blagom, kada zau glas Okana drte ga. Ve je zamiljao kako ga vujaci kidaju. On izvadi svemono oko i prisloni ga uz obraz. Prva mo uperi Svemono oko. Djeak okrenu svemono oko ka kapiji i ugleda plavo dugme koje kada je pritisnuo otvori se kapija. Konano spaen.

DRUGA MOBjeei tako eljko natra na grupu maliana okupljenih oko kruga ugljenom nacrtanog. Jedan od njih zaguna i obrati mu se Ej silo neka ti tata kupi sirenu tu-tu. Djeca ciknue u smijeh. Ne obrati panji on nanjih i pomisli eh da znate da sam bas sila i ta imam. Uhvatila ga je po malo panika kako da zavara trag, ali svestan je on da Istraiva nije bilo ko i da ga moe otkriti. Ipak odlui da poe kui da na miru u svojoj sobi osmotri spravu. unuo je ispod prozora da ga ne bi vidjeli komije preko puta. Kada je okrenuo svemono oko vidio je da soivo uto. ta sada da radim, sjetio se upustva. Na dnu upustvva je stajala napomena, ali eljko je bio previe nestrpljiv, pomislio je nauu sva upustva napamet. Pritisnu dugme i uperi lampu ka ormaru, ormar se smanji, kada je makao lampu vratio se u prvobitno stanje. Skakao je po sobi od uzbuenja. Istrao je napolje ne primjetivi da je slomio vazu sa stoia.

DVA NAVIJAATog dana eljko je izvrio nekoliko uda. Upao je u kolu, porazio iu na asu matematike. Na boks- meu je spasio slabijeg. Nije imao mira, a osvetio se i vozau plavog taksija. Imao je on raznih elja i fantazija. Vukla ga je ulica. Tamo je sreo svog druga koga su zvali Drako-Mudrijako. Drako mu ree vidjeli ono udo na asu matematike. To ne moe ostati tajna za mene. eljko mu odgovi da poneto o tome i zna, ali kada ovaj poe vie da ga zapitukuje produi dalje. Drako mu je takoe rekao za uveni derbi izmeu SK Parni kazan i SK niranca, nisam nije zano zato je poao ka stadionu. Da bi uao na stadion eljko je uperio spravu u sebe i onako malen se provukao bez karte. Morao je dobro da cuva spravu u ovoj guzvi, alikada ju je okrenuo vidio je da soivo crvne boje. ta li je to znailo pitao se?

UDO NA STADIONUSprava je izgubila jo jednu mo, i to lako, jeftino, dolo mu je da zaplae. Ne mogavi da se odupre svoj elji uperi spravu u loptu, kad gle uda lopta se pretvori u ogrmoni balon koji se polako spua ka centru, nasta panika. Igrai se rastrae prema golovima. U istom trenu kada je dodirnuo zemlju eljko dodirnu dugme i balon se pretvori u obinu sivu loptu. Odlazio je sa stadiona tuan ,njegovom timu nije pomogao, a ni druga nije pozvao sa sobom. etajui tako ulicama zauo je viku. Prodavac novina je uzvikivao udo na stadionu, Nanik Jugovi odbio da da komentar! eljko se sjeti Jugovia i pretrnu.

OKAN U POTJERISve to je prethonog dana eljko radio, sanjao, a najtei dio sna je kada mu Drako Mudrijako otima spravu, a ovaj ne moe da ga stigne. Kada se probudio nije mogao da vjeruje da se nalazi u krevetu. Nije mogao da spava, stalno je razmiljao ta bi jo mogao da uradi sa spravom. Matao je da se popne na uzvenje iznad Zvezdare i da okree spravu na razne strane svijeta. Razmiljao je o Nilu, prerijama... i tako sve dok nije zaspao. Ujutro je morao da uri u kolu. urei u kolu ramiljao je koje asove ima kad ispred njega ispade grdna ljudina, Okan. Bjeao aljko a za njim je jurio Okan, kada je vidio da e biti uhvaen on uperi spravu u sebe i postade ogromni div, ramena su mu bila u ravni krovova. Kada je to vidio Okan se dade u bjekstvo. Slatko se ismijao. Meutim kada je pogledao u soivo ono je bilo crno.

GLEDAJTE GRAANINije mu se ilo u kolu, i bio je tuan to njegova sprava polako moi, ali da nije upotrijebio spravu Okan bi mu je oteo. Kao i prije on je bio nestrpljiv da oktrije ta jo sprava moe pa okreu spravu prema petospratnom kolosu i pritisnu dugme. Mjesto petospratnice pojavi se pusta poljana. Prolaznici su se nali u udu. Dakle, sprava je imala mo da sve uni nevidljiv koliko je on samo o tome matao. Gledajte graani zgrada je opet tu. Odlui se on da napravi jo malo magije. Odmae od sebe svoju torbu i uperi soivo u nju.Torba poe sama da lebdi, djecu je privlaila, a stariji su se sklanjali. Neka djeca su bila hrabra pa cak pokuavala da vuku torbu. Digla se opta graja. eljko je bio na muci. Ova ala je bil aveoma nepovoljna po njega. Ne bi valjalo da neko povue torbu. On je zgrabi i povuce ka sebi nesta torba ispred radoznale djece. Pourio je do kole, ve je kasnio na as, ispred vrata uionice srete Draka-Mudrijaka. Polako su se prikrali i uunjali naas tako da nastavnica istorije nije ni primijetila ko je uao. Samo je Mariu naredila da zatvori vrata.Nastavnica je znala zanimljivo da pria, jedino joj je bila mana to je sve htjela da prikae na tabli to je traila i od uenika. Znala je iscrta granice drave Nemanjia, pa maeve... danas je priala o Marikoj bici, okrenula se ka tabli i da nacrta kako je izgledao prodor turaka. Kad uda table nema, nastavnica je bila okirana okrenula se prema acima kao da trai spas. Kada se ponovo okrenula prema tabli, ona je bila na svom mjestu. Nastavnica se izvinula djeci, izvinite nesto sam danas pospana i izala je vani da se malo umije. eljku je bilo ao to je to uradio.

VIDI-NE VIDI

eljko je na plai uiva. Htio bi da se kupa ali ne zna ta da uradi sa spravom. Kopka ga da uradi jo neku vragoliju. Pono vo je u gradu eta, pomislio je da ue u bioskop, meutim nije htio da troi moi. Nastavio je da eta, bio je usamljen, odvojio se od drugara, ni sa roditeljima ne razovara nije smio nikom da se pohvali da ima svemono oko. Ispred je ugledao drugaricu Lenu i tiho joj apnuo na uhu izigravajui njenu savjest. Lena nisi napisala domai iz francuskog, danas se Mica hvalila d a je bolje radila fuigre od tebe.. Lena je hitala naprijed pokuavajui da odagna savjest, a tada je on upta a ta misli o eljku on je pametan djeak, jes odgovori Lena uobraen i sebian, a onda je savjest upita a, ekaj Leno a to ti njemu nisi posudila knjigu. Lena ree ti si najdosadnija savjest, ta si mi se navrzla idi svojim putem. Idui dalje eljko udari u smijeh.

TUGA MALOGA SANDAPoslije veere otac je itao novine, a eljko je drao na krilu otovoren zemljopis, ispod je sakrio svemono oko. Otac je imao pogled uperen u kutiju na ormaru, to je zagolicalo eljkovu radoznalost. Uperio je svemono oko i kutija je nestala, ali otac nije nita primijetio nastavio je i dalje da zuri. Majka je traila da ita naglas novine nata on nije rado pristao. Dok je iao eljka je uhvatila dreme (pospanost) polako su rijei njegovog oca ga uspavljivale a rijei iz novina pretvarale se u slike, o vjetimo kitolomcima, slonovima. U tom trenutku je zaboravio na svemono oko oslanjao se samo na svoju smjelost i dovitljivost.

Iz pospanosti ga je probudila vijest koju je otac proitao o porodici lovca na irvase Ringa u Ledenbergu. Njegova ena je urmala, a njego sin je pao na postelju i niko ne zna od ega je bolestan. doli su do zakljuka da tuguje za svojom majkom, i da ga treba razveseliti. Pokuavali su njegovi drugari ali nita, djeak je svakog dana bio sve loije. eljko je brzo preko ramena oca proitao priu o djeaku Sandu. Ko e ga razveseliti, pa naravno eljko. Ali ta da radi, daleko je to znao je da svemono oko inie ba toliko svemono. Dok se prevrtao po po svom krevetiu eljko odlui da napravi neobian plan.

NA SREBRNIM KRILIMA

eljko je pobjegao od kue, spakovao je hrane za dva tri dana i autobosuom stigao do aerodroma. ekao je strpljivo da uje obavjetenje. Ubrzo je uo glas koji je saoptavao da se pripreme putnici za put u Snjeaniju.

Kada je doao pogodan trenutak on pritisnu dugme, postade nevidljiv i trei od do aviona. Kada je stigao do stepenica obuze ga nelegodnost da li je dobro postupio, nikada se nije odvajao od roditelja. Mislio je a e rei roditelji, pa israiva koji e biti zabezeknut, mali Sand koji ga eka. Odjednum zau glas koji upozorava putnike da poure, uinjelo mu se kao i da njega upozoravaju. Strijepnje su se rasprile. eljko pouri u avion i zauze mjesto, no onda razmisli, ta u ako neko sjedne na mene. Ustao je i saekao da svi sjednu, jedino slobodno mjesto bilo je pored sipljivog iice. Meutim eljka je ekalo iznenaenje, kada je ia pitao kada stiu Ekvatoriju, on se okirao i kriknuo uplaivi iu koji se udio ta to bi s obzirom da je sjedite bilo prazno pored njega. ta dalje, vie mu nije bilo do gledanja kroz prozor, a onda je ohrabrivao samog sebe, bie sve u redu dok je samnom svemono oko.

U EKVATORIJI

Kada je izaao iz aviona ugedao je pjeanu pustinju, zapuhnuo je topao vjetar. Iz razgovora nekih naih ljudi shvatio je da avion za Snjeavu polijee tek sjutra. ta da radi do sjutra. Preko puta je vidio uroenike sa kamilama krenuo je ka njima. Gledao je u udu kako se bijele njihovi zubi. Zatim se odmae sjede u hladovinu da neto pojede. Hrana ga podsjeti na dom, ali ga iz razmiljanja prenu vika domorodaca. eljkova radoznalost opet pobijedi brzo zatvori torbu i potra ka njima. Pope se na jednu kamilu i uglavi izmeu dva sanduka. Putujui tako eljko se pokajao, bilo mu je vrue, mutilo mu se u glavi. Tako su stigli do oaze On provjeri dali ga svemono oko titi od putnika karavana, zatim se povue u hladovinu. Bilo mu je lake kada je popio malo vode iz tueg kraga. Odluio je da put nastavi sam.

Idui tako sklonio je svemono oko.Nije bilo potrebe da bude nevidljiv, meutim kada je vidio lava kako juri ka njemu brzo se predomislio. Stigao je tako do nekog grebena ispod koga je bilo selo domorodaca. Krenuo je dalje do sela, mada jednog trnutka je uplaeno zastao ta ako su ljudoderi. Nastavi eljko dalje. Grupa uroenika se neto raspravljala. eljko odlui da ispusti krik nalik tarzanu i skloni spravu iza sebe . Uroenici jurnue ka njemu, on okrenu svemono oko ka sebi i posta nevidljiv, oni se naoe u udu. On se opet pojavi, pa nestade. Tijela uroenika su poela da se tresu, neki su pokrivali oi, trei klekoe na koljena i poklonie se monom duhu. Ostali slijedie primjer. Njihov primjer je slijedio i poglavica. eljku ih je bilo ao, rekao im je da ustanu, ali nisu ga razmijeli. Pokretom ruke im je pokazao da ustanu. POkazao je na sebe pa rairio ruke oponaajui avion. Shvatili su da je moni duh stigao avionom. Pokazivao im je na sebe oponaajui avion, pa je zatim prstom pokazivao na kamilu. Takoe su shvatil da moni duh pita da ga povedu do mjesta gdje uzlijeu avioni tj. avolje ptice kako ih zovu domoroci.Poglavica je odmah odabrao malu etu koja e ispratiti monog duha. Ili su tako pustinjom povremeno pravei pauze dajui mu napitak sa ukusom okolade da se osvei. Kada su stigli blizu mjesta odakle se mogao vidjeti sjaj hangara oprostili su od eljka. eljko prui ruku visokom domorocu da mu se zahvali, ali on ustuknu, eljko mu se tada osmjenu, tek tada se na licu domoroca ukazao osmjeh. Idui prema arodrmu eljko se okretao i mahao im. Oni su nepomino stajali i gledali za njim.

OLUJA NAD GREBENOMeljko vie nije onaj vjetropirasti nestani djeak. Malo se uozbiljio. Dobro je vodio rauna da ponovo ne progrijei. U avionu je dobio mjesto kraj prozoreta. Ugledao je ono domorodako selo. Nije mu bilo odasadno sad su letljeli iznad puine. Sjetio se Sanda elio je da ga ova krila to bre donesu do njega. Pmalo ga je hvatala panika, kako e onto iznenaditi Sanda, s onda ree vidjeu tamo i odmah ivnu. Bilo je malo problema u letu, ali su ipak uspjeno stigli do Sandove zemlje.

U SANDOVOJ ZEMLJIeljko izlee iz aviona i potra, ali su mu noge malo utrnule, osjeao se kao da ga je neko polio ledenom vodom. Cvokotao je. Opet nije imao sree, nije bio u Ledenberg, pokuavao je da se raspita nita. Zaustavio se pored djece koja su se sankala i pitao ih za Sanda i Ledenberg. Gledali su ga u udu onako gologlavog, lagano obuenog. Njegov jezik im je bio nepoznat. eljko je viii ponavljao Sand, Ledeberg, u to jedan djeak se izdvoji i poe se smijati, pridruie mu se mllaa djeca. Drugi djeaci se saalie na eljka izbie onog to je zapoeo, a druga mlaa eca se razbjeae. eljko iskoristi pogodan trenutak i pritisnu dugme i postade nevidljiv. Nije bio raspoloe ni za podsmjeh ni za saaljenje. Opazi jednog ii i skloni spravu. Stade ispred njega i ree Sand, Ledenberg. ia je gledao zabrinuto promrzlog eljka i pitao se otkuda on tu. Nekako su uspostavili kontakt. ia ga zagrli i ogrnu ga skutom svoje bund e i povede sa sobom. U iinoj kui se ugrijao, najeo kolaa. ia je neto nareivao sinu. Dao mu je vee djeije izme, i jaknu. Izali su isped kue, a tamo su ih ekale sanke sa upregnutim ukastim psima.

Zapovijedio je psima uzvikom Hujaa! i tako su putovali preko mnogo gora, brda i jezrea i stigli do Landberga. ia je podigao svoju ruku i rekao Landberg.

MAIONIAR I DRESER PORAENI.

ia mu pokza rukom Sandovu kuu. Onda zastade ispred susjedne kue i stavi dlan ispod uha. To je znak da e tu prespavati, prst na usnu elio je da se ne zna o njegovom dolasku. eljko e se sa njim vratiti do arodroma. Nevidljiv eljko prie Sandovoj kui. Ue unutra su se uli prigueni glasovi, zatim se zau jedan dubok bas. eljko upade u sobu traei Sanda. Enoga lei u ukraenom drvenom krevetu, lice mu je blijedo gotovo se ne razlikuje od bijele posteljine. Kraj vatre je uao krupan brkat ovjek drei rukama sljeponice, to mora da mu je otac, a ko je onaj debeli ovjek u fraku. Shvatio je da je to maioniar. Znao je da oni vazda neto kriju u fraku da bi posle iznenadili gledaoca. eljko uperi svemono oko ka njegovom fraku i zaista ispod njegovog fraka sklupao se zec. Opazi to Sandov otac i podie glavu, Sand malo jae podie trepavice. Jedan ovjek koji je stajao kraj prozora stavio je aku na usta i priguivao smijeh. Mali Sand je podigao glavu a maioniar je svim pokazivao eir uvjeravajui ih da je prazan, ali dosjetio se eljko pa kad je maioniar izvukao zeca, on pritisnu dugme i zec posta nevidljiv. ovjek pored prozora prsnu usmijeh, sandov otac se nasmija, a usne malog Sanda se blago razvukoe. Od zeca ni traga, ali maioniar osjea da ga dri u ruci.

uveni maioniar je bio u oku, zar njemu da se rugaju, on koji je obiao tri kontinenta. Ode u oak sobe i uze sablju, Sandov otac i ovjek iz ugla prioe i opipae sablju. Maionaar se pripremi i na redu je bila scena gutanja sablje, ali nije raunao na eljkovu vragoliju.Taman je podigao ruku da proguta sablju kad ona nestade. Maioniar je posrmaljeno pobjegao iz sobe. Otac je drao sandovu glavu nakojoj se pojavio privi smjeak. ALi se ubrzo taj smjeak izgubi,v ratio se sandov tup pogled. Jadni otac se pitao ta dalje da radi, pa se sjeti dresera ivotinja, a eljko opet prilika za jo jednu vragoliju. Uao je malen ovjek, vitak u visokim izmama, drao je savijen obru, i korba u drugoj ruci. Foksi viknu dreser. Pseto sjede i podie apu. Dok je eljko traio crvenu boju, pseto prolee kroz krug, kada je krenuo da ponovi radnju, kada mu je dreser rekao da skae eljko pritisnu dugme psetence se pretvori u grdno, veliku psinu. Dreseru ispade obru. on pokri rukama oi, kada ih je ponovo sklonio pred njim je bio maleni Foksi. Mali Sand se osmjehnuo, a njegova ruka je sama pola prema oljici za mlijeko, htio je daokvasi grlo. Malo kasnije je pozvao dresera da pokae jo koju vjetnu, dreser se nije usuivao plaio se neke nezgode. Ipak je pristao. Stojei na vratima objavio je da e izvesti glavnu atrakciju.

Za njim ue veliki bijeli medved. eljko pomisli sada mi treba uta boja, saekao je odgovarajui trenutak. Dreser je ponavljao kako je to najvei medved u sjevernim zemljama. Mali Sand je traio od oca da ga pridigne. Ali sada eljko pritisnu dugme i veliki medeved postade mae, koje smijeno poskakuje oko dreserovih nogu. Gledajte kako iskree glavu, pomjera apu. Iz grla malog Sanda izbijao je nezadriv smijeh. Oi su mu plamsele od radosti. Zaboravivi na sve eljko iskoi, a tada se Sandove oi zaustavie na njemu. Mali Sand se zaudi, koje taj udni djeak i kakva je to sprava. On prui ruke prema njemu, moda kao to bi prema bilo kom djetetu, ili je ipak osjeao da je on tvorac ovih uda. eljko je brzo sklonio spravu, i malo mae postade veliki bijeli medved. Opazi to mali Sand i nae se prema eljku da ga zagrli. U Sandovoj kui je nastupilo veselje. Njegov otac Ring uveni lovac na irvase pozvao je susjede i prijatelje na gozbu. Dolazili su ljudi veselili se, raspitivali o udnom djeaku, ali Sand i njegov otac su uvali tajnu.

Uvee je Sandpoklonio eljku lijepo ukraenu trubu od irvesiva roga, a eljko njemu svoje eline klizaljke koje je ponio sa sobom da bi mu ih poklonio. ao je bilo eljku to ne mogu da razgovaraju, ali su se i pogledom razumjeli, obojica su se osmjehivali. Kada je mali Sand umoran zaspao svi su se razili. eljko je zastao pored njegovog kreveta i gledao kako se mali Sand i u snu osmjehuje.

KA RODNOM GRADU

Svu no je bijesnila oluja, kao da su opori vukova zauvijali. Uzalud je pokuavao da zaspi. Mislio je kako bi lijepo bilo da sotane par dana dok se mali sand ne ustane pa da se igraju zajendo, a opet mislio je na roditelje, ininjera Jugovia. Ujutro se eljko tre, tiina ni traga od oluje kao da ga je ta tiina i probudila. Priao je sandovom krevetu, upravo tada se mali Sand probudi, osmjehnu se i poe da doziva oca. Otac sav radostan dotra i zagrli oba deaka i pooe da dorukuju. Ubrzo doe starac koji je doveo eljka i ree mu da je vrijeme da krenu. eljko je bezvoljno ustao. Kada su se rastajali Sandu su pole suze ali se ipak osmjehivao. Traio je da ga prinesu prozoru da gleda odlazak ie i eljka. Osmjehivao sekad je uo da kako ia podvikuje psima. Huja, Huja. Mali Sand je pljeskao rukama i sam uzvikivao huja, hija. Pratio ih je dok se nisu izgubili iz vida ia i eljko koji su mu otpozdravljali. ia je pourivao pse, moda je urio da eljko ne zakasni na avion. eljko je razmiljao kak sprava nije izgubila mo kada je sluila u plemenite svrhe. Nikome je nee dati. Kada su stigli do aerodroma, eljko vrati ii bundu, izme, al. ia ga zagrli svojim medveim rukama, abrkovima mu dtae elo, pozdravili su se. eljko je opet u avionu.

eljko se sada niega nije bojao, ak ni onog olujnog grebena. Spava mu se, ali ne smije da zaspi da ga ne otkriju ta li sada radi mali Sand. to se vie priblivao kui eljku su se nameale brige, kola, roditelji Jugovi. Da li da kae istinu, ali nee mu niko povjerovati, mislie da je sve izmislio. Ako kae morae rei za tajnu svemonog oka, ali zar smije nju odati. Tu je i Jugovi koji e traiti svoju spravu nazad. eljko prinese spravu obrazu, a crno soivo orosie suze.

KLOPKAProloje dva dana od kakoje eljko stigao kui, stiale su se grdnje,nije htio da obmanjuje roditelje samo je utao i nia nije ogovarao kada su ga pitali gdje je bio. U koli je bio otro opomenut. Njegovo utanje su shvatili kao tvrdoglavost. Druge veeri kad su sjedili za stolom i prelistavali novine, otac se obrati majci sjea onog djeaka, onoga to ga niko nije mogao razveseliti. Da pa ta s njim odgovori majka. eljko ustade od nestrpljenja. Zavue ruku u trbu i pomilova trubu od irvasovog roga. Evo nastavi otac pie da je ozdravio, uskoro e da seigra sa drugom djecom. Kau da ga je spaio jdeak sa udnovatom spravom. Nek to drugom priaju. Od uzbuenja eljko nije mogao ostati u sobi, pokupi svoje knjige i istra na ulicu. Nije primeivao nikoga oko sebe.

Ve se bilo smrailo, on primijeti reflektor na nebu ikrenu u tom pravcu, polako je koraao ne odvajajui oi od reflektora...Kakav li je ono avion leti lagano bez uma, a lii na ribu? Nije opazio da se polako udaljio od kue, ali ono vie nije avion nego balon, kako bi bilo krasno nai se gore. ekaj ali ono je jedrenjak veslaju ljudi osmerac kroz vazduh i jes mi neto pomisli eljko. Opinjen eljko ode za tim prizorom i ne primjeti doe do periferije grada. Na jednom hop. Neko ga epa za ruku i povika tu si ptiice. Inenjer Jugovi. Kako smo te namamili. eljko iskoristi pogodan trenutak i ugrize ininjera za ruku. Jurnuo je u mrak to dalje odatle. eljko je vijzgao tamo, amo lijevo desno i a motocikl za njim. Uskoro se zau lave vujaka i Okanov glas. Dotrao je tako do neke ograde, preskoio je i utra u malu seosku kuicu. Tu je mlada ena hranila dijete, sakrijte me vikao je eljko. Ustade starac i zaueno ga pogleda. Neko zalupa na vrata. Ko je upita starac, Jugovi dajte mi tog mangupa. Gotovo je pomisli, a onda uperi u sebe crno oko i nestade isped starca koji se prekrsti. Ue samo Jugovi, Okan eka ispre, gdje je djeak upita Jugovi, a eljko stre pored njega. Starac nije mogao da izgovori ni rije, tresla mu se i brada i ruka kojom je pokazivao da je nekada bio djeak tu. Izae iz dvorita pored Okana i vujaka. Vujaci su se trzali, ali ih je Okan vrsto drao. eljko produi ka svjetlostima grada.

ODVEU TE NA MJESEC

Umor, strah, glad sve je to iscrpjelo eljka jedva je koraao prema gradu. Noge su mu drhtale, a da kae roditeljima,najprije ga nema dvadana kui , a sad se pojavljuje prljav i ranjav. Kako da im dokae d anije postao skitnica i mangup. Iznenada se iz depa se zau tanak glas vrati me Jugoviu. eljko pritisnu akom dep i ubrzano zakoraa. Opet je iskoristio spravu u svoju korist. Dolo mu je da zaplae. Sprava je izgubila sve svoje moi. ta e mu ona vie bolje da je nije ni imao, pomisli. Umor ga opet savladao, sjede na zemlju,nakon 15 minuta opet zau glas vrati me Jugoviu. Sada ga ee opominje, iako je pokuavao da pritisne dugne ono je bilo zakoeno. Nije mu se vraalo pred onu kapiju. A onda mu sinu moda Jugovi moe da joj vrati moi. Brzo je zakoraao ka kapiji, tada sprava uuta.

Kada je doao do kapije pritisnu dugme. Ko je tamo zau se Okanov glas. Uh tene jedno, haduku jeda, ui bihti izvukao koliko si me namuio da mi je Jugovi dozvolio. Evo sad e i Jugovi. Odjednom tiina, mora da se neto dogovaraju. Jugovi mu spusti ruku na rame i bez rijee uvede unutra. Naoe se u istoj prostoriji u kojoj je Jugovi zaspao. Daj mi svemono oko. Istraiva je premetao neke stvari u limenoj kutiji. To je obina lupa, staklo koje uveliava pomoe ti pri uenju. Ne zahvaljuj vrijeme je da te vratim kui. U povjerenju da ti kaem neto, sa prvom ekspedicijom na mjesec poveu te sa sobom.