SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

Ana-Marija Knežević

FUNKCIJE ŠUMA S ASPEKTA ODRŽIVOG RAZVOJA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

FUNKCIJE ŠUMA S ASPEKTA ODRŽIVOG RAZVOJA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika i politika zaštite okoliša

Mentor: prof. dr. sc. Nada Denona Bogović

Saša Čegar, dipl. oec.

Student: Ana-Marija Knežević

Studijski smjer: Financije i bankarstvo

JMBAG: 0009046924

Rijeka, siječanj 2013.

1

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................. 3

1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA............................................................... 3

1.2. RADNA HIPOTEZA .................................................................................................. 4

1.3. SVRHA I CILJ ISTRAŽIVANJA............................................................................... 4

1.4. ZNANSTVENE METODE ......................................................................................... 5

1.5. STRUKTURA RADA................................................................................................. 6

2. ODRŽIVI RAZVOJ............................................................................................................ 7

2.1. POJAM I DEFINICIJA ODRŽIVOG RAZVOJA...................................................... 7

2.2. ZNAČAJKE ODRŽIVOG RAZVOJA ..................................................................... 12

2.3. JAKA I SLABA ODRŽIVOST................................................................................. 14

2.4. ODRŽIVI RAZVOJ U REPUBLICI HRVATSKOJ ................................................ 15

3. ZNAČAJKE I FUNKCIJE ODRŽIVOG RAZVOJA ŠUMA.......................................... 18

3.1. EKONOMSKA DIMENZIJA ODRŽIVOG RAZVOJA ŠUMA.............................. 18

3.2. SOCIJALNA DIMENZIJA ODRŽIVOG RAZVOJA ŠUMA ................................. 20

3.3. EKOLOŠKA DIMENZIJA ODRŽIVOG RAZVOJA ŠUMA.................................. 21

4. KOMPARATIVNA ANALIZA GOSPODARENJA ŠUMAMA U REPUBLICI

HRVATSKOJ, CRNOJ GORI I REPUBLICI SLOVENIJI .................................................... 22

4.1. NACIONALNA STRATEGIJA I POLITIKA UPRAVLJANJA ŠUMAMA U

REPUBLICI HRVATSKOJ, CRNOJ GORI I REPUBLICI SLOVENIJI........................... 22

4.1.1. Nacionalna strategija i politika upravljanja šumama u Republici Hrvatskoj...................... 22

4.1.2. Nacionalna strategija i politika upravljanja šumama u Crnoj Gori..................................... 23

4.1.3. Nacionalna strategija i politika upravljanja šumama u Republici Sloveniji........................ 25

4.2. KOMPARATIVNA ANALIZA STATISTIČKIH PODATAKA................................. 26

4.2.1. Površina šuma po vrstama u Republici Hrvatskoj, Crnoj Gori i Republici Sloveniji......... 26

4.2.2. Broj zaposlenih u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu u Republici Hrvatskoj, Crnoj Gori i Republici Sloveniji........................................................................................................................ 29

4.2.3. Podaci o mjesečnim plaćama u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu u Republici Hrvatskoj, Crnoj Gori i Republici Sloveniji.................................................................................................... 31

4.3. SWOT ANALIZA......................................................................................................... 35

5. MOGUĆE SMJERNICE BUDUĆEG ODRŽIVOG RAZVOJA ŠUMA U REPUBLICI HRVATSKOJ........................................................................................................................... 39

5.1. PRIMJENA MEĐUNARODNIH NORMI ................................................................... 39

5.2. CERTIFIKACIJA ŠUMA ............................................................................................. 42

5.3. PREPORUKE I SMJERNICE ZA BUDUĆNOST ODRŽIVOG RAZVOJA U

REPUBLICI HRVATSKOJ ................................................................................................. 45

6. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 48

Literatura............................................................................................................................................... 50

Popis tablica.......................................................................................................................................... 52

Popis shema........................................................................................................................................... 53

Popis grafikona...................................................................................................................................... 54

3

1. UVOD

Uvodni dio rada predstavlja te obrazlaže problem i predmet istraživanja, radnu hipotezu

i pomoćne hipoteze, svrhu i cilj istraživanja te znanstvene metode i strukturu rada.

1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA

Održivo gospodarenje šumama je jedno od najvažnijih spornih pitanja u upravljanju

okolišem. Ono ima dugu povijest, međutim, kao predmet istraživanja je doživjelo veliki

uzlet devedesetih godina prošlog stoljeća. Većina tog interesa je inicirana od strane

profesija ne vezanih uz šumarstvo a ticala su se pitanja klimatskih promjena te očuvanja

biološke raznolikosti. Održivo upravljanje bi trebalo imati naglasak na očuvanju eko

sustava, povećanju stabilnosti i kvalitete gospodarskih i općekorisnih funkcija šuma koje

bi se trebale uzeti u obzir kao dio šireg krajolika, što bi sami stručnjaci također trebali

imati kao polazište te ideju vodilju ka održivom razvoju. Održivo gospodarenje šumama

znači da je gospodarenje šumom organizirano na gospodarski održiv način, poštujući

pritom biološku i društvenu funkciju šume te uvažavajući interese svih zainteresiranih

skupina.

Sve navedeno ukazuje na problematiku koja zahvaća područje mnogo šire od samoga

šumarstva te je održivo gospodarenje šumama jedini mogući način kombiniranja različitih

metoda da se uspostavi ravnoteža svih međuovisnih čimbenika. Problem istraživanja je,

dakle, nedovoljno razvijena iskoristivost funkcija šuma s aspekta održivog razvoja,

manjak komunikacije između svih relevantnih subjekata te negativan utjecaj istih na

održivost razvoja i razvitka gospodarstva.

Definirani problem istraživanja odredio je i predmet istraživanja, a to je istražiti funkcije

šuma s aspekta održivog razvoja.

4

1.2. RADNA HIPOTEZA

Primjenom adekvatnih modela upravljanja kao i međunarodnih standarda, moguće je u

Republici Hrvatskoj postići višu razinu održivosti šumskih resursa.

1.3. SVRHA I CILJ ISTRAŽIVANJA

Svrha istraživanja je istražiti osnovne značajke šuma u Republici Hrvatskoj s aspekta

održivosti, te izvršiti komparativnu analizu sa odabranim zemljama.

Cilj istraživanja je predložiti smjernice za budući održivi razvoj šuma u Republici

Hrvatskoj.

Uzimajući u obzir definiranu svrhu i cilj istraživanja, potrebno je dati odgovor na sljedeća

relevantna pitanja:

� Koje su temeljne odrednice održivog razvoja?

� Koje su glavne značajke i koristi šuma?

� Na koji se način očituje nacionalna strategija i politika upravljanja šumama u

Republici Hrvatskoj i njoj susjednim zemljama?

� Kako se iz ekonomske, socijalne i ekološke održivosti gospodarenja šumama treba

graditi osnova za razvoj društva i nacionalne ekonomije?

� Na kojem temelju treba počivati perspektivnija budućnost gospodarenja šumama

koja bi poticala održivi razvoj i sveopću korist?

5

1.4. ZNANSTVENE METODE

Znanstvene metode korištene pri pisanju ovoga rada i, također, pri istraživanju

provedenom prije navedenog su sljedeće:

� Povijesna metoda

� Statistička metoda

� Metoda deskripcije

� Metoda analize i sinteze

� Induktivno-deduktivna metoda

� Metoda dokazivanja i opovrgavanja

� Metoda modeliranja

� Metoda komparacije

Pri korištenju prethodno navedenih metoda, uvažavala su se pravila objektivnosti,

pouzdanosti, preciznosti, sustavnosti i općenitosti.

6

1.5. STRUKTURA RADA

Diplomski rad se sastoji od šest međusobno povezanih dijelova.

Prvi dio, Uvod, sastoji se od pet tematskih jedinica počevši s definiranjem i

obrazlaganjem problema i predmeta istraživanja. Nadalje, u njemu se iznosi radna

hipoteza, definira se svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode korištene pri

istraživanju i pisanju rada, a na kraju se predstavlja struktura rada.

Drugi dio, Održivi razvoj, bavi se tematikom održivog razvoja, iznosi najvažnije značajke

jakog i slabog održivog razvoja te njihove karakteristike.

Treći dio, nazvan Značajke i funkcije održivog razvoja šuma, dijeli funkcije i koristi šuma

na tri dimenzije; ekonomsku, socijalnu i ekološku, koje su integralno obrađene te

analizirane.

U četvrtom dijelu, Komparativnoj analizi gospodarenja šumama u Republici Hrvatskoj,

Crnoj Gori i Republici Sloveniji, studentica iznosi nacionalne strategije i politike

upravljanja šumama na primjerima Republike Hrvatske, Slovenije i Crne Gore, detaljne

SWOT analize te ekonomske, socijalne i ekološke dimenzije održivosti na primjerima

navedenih zemalja u cilju usporedbe u organizaciji i razvoju.

U petom dijelu, Mogućim smjernicama budućeg održivog razvoja šuma u Republici

Hrvatskoj, utvrđuju se najbitnije smjernice za razvoj i razvitak šuma u Republici

Hrvatskoj kao što su uloga šuma u razvoju ruralnih područja, tržište šumskih proizvoda i

usluga, prilagođavanje EU standardima te međunarodna suradnja.

Rad završava Zaključkom koji je ujedno i presjek prethodno navedenih tema te kratak

subjektivno-sintetički osvrt na iste.

7

2. ODRŽIVI RAZVOJ

"Svaka genaracija mora riješiti svoje zadatke i ne smije ih ostaviti sljedećim

generacijama - ovo je osnovna zamisao održivog razvoja i ona uključuje i globalnu

perspektivu."(Schröder, 2004:3)

2.1. POJAM I DEFINICIJA ODRŽIVOG RAZVOJA

Jedan od najšire proklamiranih pristupa kojim se nastoji u što većoj mjeri zaštititi

čovjekov okoliš je princip «održivog razvoja». Pojam održivog razvoja potiče upravo iz

šumarstva. Odnosi se na mjeru u kojoj su pošumljavanje novim mladicama i sječa šume u

direktnoj zavisnosti; stalno se omogućava novi prirast šume a da se istovremeno ne

naruše životna staništa. Tako se, na primjer, smije posjeći samo onoliko stabala koliko je

novih mladica zasađeno. Najčešće korištena definicija održivog razvoja je ona prema

kojoj održivi razvoj predstavlja zadovoljavanje sadašnjih potreba bez ugrožavanja

sposobnosti budućih generacija da i one zadovolje vlastite potrebe (Baković, Lazibat,

2006:4).

Ovaj ekološki princip može se primijeniti na različita prirodna bogatstva i ekološke

sisteme, pa i na Zemljinu atmosferu. Radi se o odnosu prema prirodnim bogatstvima koji

je orijentiran prema budućnosti. U općim je crtama osnovni princip održivog razvoja

definirala UN-ova Komisija pod vodstvom Gro Harlem Brundtland, bivše premijerke

Norveške, 1987. godine, no sljedeća je definicija i danas prihvaćena: "Odgovoriti na

zahtjeve današnje generacije a da se pri tome ne unište mogućnosti da buduće generacije

odgovore na svoje zahtjeve."

Na ovoj definiciji počivaju sva nastojanja međunarodne politike u vezi sa zaštitom

životne sredine.

Održivi razvoj ostvaruje ravnotežu između ekonomske sastavnice, tj. zahtjeva za

unapređivanjem kakvoće života, socijalne, tj. za ostvarivanjem socijalne dobrobiti i mira

za sve te zahtjeva za očuvanjem sastavnica okoliša kao prirodnog dobra o kojima ovise i

sadašnja i buduće generacije. Poštivanje načela demokracije, ravnopravnosti spolova,

8

socijalne pravde i solidarnosti, zakonitosti, poštivanje prava čovjeka te očuvanje prirodnih

dobara, kulturne baštine i čovjekova okoliša pridonose očuvanju Zemlje za održavanje

života u svoj svojoj raznolikosti. Na taj se način održivi razvoj ostvaruje kroz dinamično

gospodarstvo s punom zaposlenošću, ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, visok

stupanj obrazovanosti građana, visok stupanj zaštite zdravlja i očuvanje okoliša (NN, br.

30/09.).

Nakon konferencije o životnoj sredini i razvoju održane u Rio de Janeiru u ljeto 1992.

godine, pojam "Sustainable Development" postao je vodeći pojam u području politike o

životnoj sredini. To svakako predstavlja napredak za ekološku politiku, jer se na taj

način pojašnjava veza između ekoloških, ekonomskih i socijalnih problema. Unutar njih

moraju se postaviti problemi zaštite životne sredine koje će biti nužne ukoliko ih želimo

riješiti stručno i na društveno prihvatljiv način.

U području ekonomije moraju se uvesti novi načini privređivanja koji prilikom

proračunavanja cijene uzimaju u obzir faktor prirode kao faktor daljnje proizvodnje.

Pritom se ne postavlja samo pitanje na koji bi se način to trebalo ostvariti u

pojedinačnim slučajevima, političkim ili administrativnim upravljanjem ili samim

ekonomskim obavezama, već se razgovara i o tome kolika je mogućnost da se

ekonomija prilagodi decentraliziranom svjetskom tržištu ako se već ne mogu dogovoriti

koraci na putu održivog razvoja na međunarodnoj razini.

U području socijalnog postavljaju se sasvim novi izazovi principima i praksi pravedne

raspodjele i to s tri stajališta: osnovna slika održivog razvoja koja potječe iz razvojno-

političke debate je, prije svega, stvaranje jednakih prilika za razvoj u sklopu

problematike Sjever-Jug (Shema 1). Nadalje, radi se o održivosti ekološke

modernizacije unutar društva koja nije povezana samo s novim mogućnostima, nego i s

mnogobrojnim opterećenjima.

9

Shema 1: Izazovi održivog razvoja na relaciji Sjever – Jug

Izvor: Priredila studentica

Ova dva područja proširuju se i trećim, koje se može nazvati "integrativna pravednost

prilikom raspodjele". Tijekom današnje raspodjele prilika i mogućnosti mora se misliti

na interese budućih generacija. Dakle, misao vodilja mora biti to da je naša sadašnjost

neizbježno prošlost budućih generacija i da se o njihovim mogućnostima u toj

budućnosti odlučuje već danas.

No, odlučujuće pitanje tiče se spremnosti društva da utječe na ekonomiju i na svakog

pojedinca u smislu promjene ponašanja, konzumiranja i promjene životnog i

produkcionog stila. To, opet, znači da se najveća promjena očekuje u području politike.

Već i samo formuliranje ciljeva održivog razvoja pokazuje karakteristike kojima nisu

dorasli sadašnji politički sistemi programirani na kratkoročni uspjeh na izborima i

trajno povećavanje blagostanja, a sve u cilju održanja moći. Prilikom implementiranja

ovih ciljeva očituje se velika potreba za promjenom u području politike, jer se novi

sistem vrijednosti i novi stil života ne mogu propisati nikakvim administrativnim

aktima, niti se mogu politički usvojiti. Oni se samo mogu prenositi komunikacijom

između ljudi.

10

Tijekom debate o primjeni "održivog razvoja" u Riu de Janeiru 1992. godine, došlo se

do zaključka u kojem su svi jedinstveni, veće sudjelovanje građana je preduvjet za

uspjeh ove ideje.

To znači da je i za formuliranje cilja, ali i za provedbu ciljeva nužna nova "kultura

dijaloga". Ona podrazumijeva spremnost odgovornih u politici i u društvu da, zajedno s

angažiranim pojedincima, grupama i savezima razrade ciljeve, strategiju i načine

njihove provedebe.

Politika održivog razvoja zahtijeva od svakog pojedinca dovoljno odgovornosti da

prepozna što bi se sve moglo izvesti i ostvariti kada taj pojedinac prepozna da su

njegovi interesi neodvojivo povezani s interesima zajednice. Zbog toga ideja održivog

razvoja ovisi o kvalitativnom skoku sudjelovanja građana i o modernizaciji

demokracije. Ne radi se više o sudjelovanju u politički ili administrativno iniciranim

planiranjima, odlukama i mjerama, nego se radi o savjesnom i odgovornom

sudjelovanju na savjetovanju o zajedničkim pitanjima, o sudjelovanju u određivanju

zadataka politike. To znači da građani kao akteri moraju preuzeti veliku odgovornost za

provedbu politike održivog razvoja, što sa sobom povlači strukturalne, institucionalne i

financijske posljedice.

Tokom ovog procesa razumijevanje održivog razvoja proširilo se u vidu "magičnog

trokuta održivog razvoja", koji je pored ekološke ravnoteže obuhvaćao i "ekonomsku

sigurnost" i "socijalnu pravednost". Uz zaštitu životne sredine kako na lokalnom tako i

na globalnom nivou zajedno su istupali i ekonomski i socijalni ciljevi. Zbog toga je

često dolazilo do nejasnih tumačenja ovih pojmova, što je tadašnjeg izvršnog direktora

UN-ovog programa zaštite životne okoline UNEP-a i bivšeg ministra za zaštitu životne

sredine Savezne Republike Njemačke Klausa Töpfera potaklo da izjavi: "Kada nekom

više ništa ne pada na pamet, onda počne da govori o održivom razvoju".

Sljedeća shema pikazuje ciljeve ekološki prihvatljivog razvoja s ekonomskog,

ekološkog i socijalnog razvoja.

11

Shema 2: Ciljevi ekološki prihvatljivog razvoja

Izvor: Lazibat, T., (2004), Poznavanje robe i upravljanje kvalitetom, Sinergija, Zagreb.

Da bi se pozabavili ovim problemom i da bi rasvijetlili apstraktni pojam "održivog

razvoja" te ga preveli u konkretne obrazovne mjere, Ujedinjene nacije su dekadu od

2005-2014. godine proglasile dekadom "Obrazovanja radi održivog razvoja". Ovaj

tematski kompleks predstavlja jedan od načina na koji se podržava ideja održivog

razvoja u okviru ove UN-ove dekade.

12

2.2. ZNAČAJKE ODRŽIVOG RAZVOJA

Govoreći o značajkama održivog razvoja može se početi s glavnim razlikama između

održivog i neodrživog razvoja koje su elaborirane u sljedećoj tablici:

Tablica 1: Razlike između održivog i neodrživog razvoja

Održivi razvoj Neodrživi razvoj

Ciljevi poboljšanja kvalitete života -

temelje se na općoj definiciji uklju čujući društvene i ekološke čimbenike, te monetarne

Ciljevi su samo podizanje životnog standarda-

temelje se na financijama koje su temelj našeg blagostanja i sreće

Postoji međusobna povezanost između gospodarskih, društvenih i ekoloških problema. Oni se rješavaju na cjelovit način da se postignu trajna rješenja koja se temelje na harmoniji.

Gospodarstvo, društvo i okoliš tri su različite, zasebne skupine problema, te se drži da zdravo gospodarstvo automatski vodi u zdravo društvo i sigurni okoliš.

Gleda na potrebe budućih generacija kao na potrebe današnjih generacija i traži izbjegavanje problema u budućnosti time što se na njihovom rješenju radi danas.

Stvari se poboljšavaju kratkoročno. Uglavnom se ostavlja budućim generacijama da ih riješe.

Vodi se računa o okolišu i njegovom kapacitetu da bude potpora ljudskom djelovanju u svim odlukama,

Na okoliš se gleda kao na luksuz - treba ga zaštititi samo ako si to možemo priuštiti.

Ravnoteža važnosti individualnih prava s kolektivnom odgovornošću.

Težište je uglavnom na pojedincima i individualnim pravima.

Planirana je suradnja između eksperata i običnih ljudi kako bi planovi i prijedlozi zadovoljili potrebe ljudi.

Planiraju eksperti i specijalisti.

Izvor: Priredila studentica na temelju: (www.fer.unizg.hr, 05.07.2012.)

Kao što je prikazano u Tablici 1., održivi razvoj zasniva se na integralnom pristupu

poboljšanju kvalitete života. Za razliku od neodrživog razvoja, temelji se na dugoročnoj

kolektivnoj odgovornosti te suradnji između stručnjaka i „običnih“ ljudi.

13

Slijedeća shema prikazuje dimenzije održivog razvoja.

Shema 3: Dimenzije održivog razvoja

Izvor: Priredila studentica

Održivi razvoj je koncept koji integrira gospodarski uspjeh, kvalitetu okoliša i društvenu

odgovornost.

Sa aspekta njegove tri dimenzije, održivi razvoj se može ilustrirati kao žongliranje s tri

loptice. Ekonomska, socijalna i ekološka dimenzija održivog razvoja zauzimaju jednak

značaj i zatvaraju krug održivog razvoja. Svaka od tih dimenzija je krucijalna i bez nje

održivi razvoj nije moguć.

14

2.3. JAKA I SLABA ODRŽIVOST

Postoje dvije različite paradigme održivosti: slaba i jaka. Slaba održivost počiva na ideji

da se prirodni kapital može koristiti sve dok se pretvara u proizvedeni kapital jednake

vrijednosti. Problem sa slabom održivosti je da, iako se može dodijeliti novčana

vrijednost proizvedenoj robi i kapitalu, može biti vrlo teško odrediti novčanu vrijednost

prirodnih materijala i usluga, kao na primjer vrijednost svih stabala u šumi i sl. Vrijednost

se može izračunati ako se pretpostavi da se sva stabla posijeku i pretvore u namještaj ili

papir. Međutim, šuma pruža dom za biljni i životinjski svijet te također nematerijalne

vrijednosti kao mjesto za relaksaciju i odmor. Slaba održivost ne uzima u obzir činjenicu

da neki prirodni materijali i usluge ne mogu zamijeniti proizvedenu robu i usluge.

Jaka održivost je, s druge strane, ideja da postoje određene funkcije koje obavlja okoliš

koje ljudi ne mogu proizvesti. Ozonski omotač je jedan primjer usluge ekosustava, što je

teško za ljude da dupliciraju.

Shema 4 prikazuje slabu i jaku održivost s aspekta očuvanja ukupnog kapitala.

Slika 4: Slaba i jaka održivost

Slaba održivost

Izvor: Priredila studentica Jaka održivost

15

2.4. ODRŽIVI RAZVOJ U REPUBLICI HRVATSKOJ

Hrvatska se rano uključila u svjetske i Europske procese dogovaranja o održivom razvoju.

Još je 1972., uoči održavanja I. konferencije UN posvećene pitanjima zaštite ljudskog

okoliša u Stockholmu, donijela 'Rezoluciju o zaštiti čovjekove sredine'. Procjena utjecaja

na okoliš provodi se još od sredine 70-ih godina, a zakonom je propisana 1980. godine. U

godini Svjetskog skupa o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru, 1992., donesena je, usprkos

ratu, „Deklaracija o zaštiti okoliša“ kojom se Hrvatska opredjeljuje za održivi razvoj.

Koncizan i jasan tekst Deklaracije, premda nije posebno razrađivan za provedbu,

sadržavao je važne odrednice, kao npr.(Pavić-Rogošić, 2009:1):

� postavke o pristupu Republike Hrvatske međunarodnim ugovorima iz područja

zaštite okoliša te o suradnji s međunarodnim organizacijama,

� opredjeljenje na gospodarski održiv razvoj temeljen na opstojnoj poljoprivredi i

šumarstvu, pomorstvu i turizmu te gospodarstvu i industriji zasnovanoj na

ekološki dopustivim tehnologijama,

� energetska politika usmjerena na energetsku učinkovitost i postupno uvođenje

obnovljivih izvora,

� pravo pojedinca da zna i da ima pristup informacijama o stanju okoliša i prirodnih

resursa,

� pravo da bude konzultiran i da sudjeluje u odlučivanju o aktivnostima koje će

imati značajan utjecaj na okoliš, te pravo na zakonska sredstva i naknadu za one

čije zdravlje ili okoliš bio ili može biti ozbiljno ugrožen

Unatoč tom rano donesenom dokumentu održivog razvoja, sustavno povezivanje zaštite

prostora i okoliša s razvojem i socijalnim pitanjima zastalo je na načelnim

opredjeljenjima koja se ponavljaju u nizu pojedinačnih pravnih i programskih

dokumenata. Iako se zaštita okoliša, kao zasebno zakonodavno područje koje zahtijeva

integralnost i međusektorsko usklađivanje, snažno razvija od sredine devedesetih godina,

nije se uspjela integrirati u razvojno odlučivanje.

Republika Hrvatska je podržala Agendu 21 i Plan djelovanja koji su usvojeni 1992.

godine na konferenciji u Riju, te preuzela obveze koje proizlaze iz Milenijske deklaracije

16

i Milenijskih ciljeva razvoja usvojenih na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 2000.

godine.

U Načelima razvoja Republike Hrvatske koje je usvojila u lipnju 2001., Vlada je ponovno

odredila da će se razvoj Hrvatske u 21. stoljeću zasnivati na konceptu održivog razvoja.

Autori Načela navode da stanje u kojem se Hrvatska nalazila nije bilo održivo, ni u

društvenom, niti u gospodarskom smislu, te preobražaj u uspješno društvo 21. stoljeća

zahtijeva nastavak krupnih, sveobuhvatnih i neodgodivih promjena i postavljanje temelja

europske Hrvatske kao civilnog, ekonomski uspješnog i demokratskog društva. To znači

izgradnju djelotvorne pravne države, aktivno prihvaćanje globalnih integracijskih

procesa, promjenu odnosa između pojedinca i društva, promjenu mentaliteta i izgradnju

prepoznatljivog identiteta te osiguravanje standarda koji će joj omogućiti punopravno

članstvo u Europskoj uniji. Proces izrade i donošenja strategije 'Hrvatska u 21. stoljeću'

koja se sastoji od 19 sektorskih strategija nije bio koordiniran i nije nikad završen.

Zakonom o zaštiti okoliša iz 2007.(NN, br.110/07), određena je Strategija održivog

razvoja Republike Hrvatske kao dokument koji dugoročno usmjerava gospodarski i

socijalni razvoj te zaštitu okoliša prema održivom razvoju. Prema tom Zakonu nova se

strategija donosi svakih deset godina, a Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i

graditeljstva odgovorno je za koordinaciju.

Strategija, usvojena u veljači 2009. u Hrvatskom saboru, sadrži temeljna načela, postavlja

osnovne ciljeve i mjere održivog razvoja gospodarstva, održivoga socijalnog razvoja i

zaštite okoliša te identificira ključne izazove u njihovu ostvarivanju. Usmjerena je na

dugoročno djelovanje u osam ključnih područja, tj. izazova održivog razvoja na kojima se

temelje sljedeći strateški pravci razvitka Republike Hrvatske (www.propisi.hr,

03.07.2012.):

� poticaj rasta broja stanovnika;

� okoliš i prirodna dobra;

� usmjeravanje na održivu proizvodnju i potrošnju;

� ostvarivanje socijalne i teritorijalne kohezije i pravde;

� postizanje energetske neovisnosti i rasta ucinkovitosti korištenja energije;

� jačanje javnog zdravstva;

17

� povezivanje prostora;

� zaštitu Jadranskog mora, priobalja i otoka.

U Strategiji je naglašeno da je u svakom od osam ključnih izazova važno, između ostalog,

provesti reforme i nastaviti izgrađivati učinkovitu državu, podići obrazovnu razinu svih

građana i graditi društvo temeljeno na znanju, podupirati kulturu istraživanja i ulaganja u

razvoj te se prilagoditi klimatskim promjenama.

Usmjeravanje Republike Hrvatske prema održivom razvitku vodit će se sljedećim općim

načelima (www.propisi.hr, 12.07.2012.):

� zaštitom ljudskog zdravlja;

� promicanjem i zaštitom temeljnih ljudskih prava;

� solidarnošću unutar generacija i među generacijama;

� ostvarivanjem otvorenog i demokratskog društva,

� uključivanjem građana;

� uključivanjem socijalnih partnera;

� društvenom odgovornošću poslodavaca;

� integracijom gospodarskih, socijalnih i okolišnih sastavnica u izradi svih politika

(smjernica);

� obrazovanjem za održivi razvoj;

� usklađenošću politika svih razina uprave i lokalne samouprave;

� upotrebe najbolje moguće dostupne tehnologije;

� obnavljanja (npr. ponovnim korištenjem ili recikliranjem) prirodnih resursa;

� promicanjem održive proizvodnje i potrošnje;

� predostrožnošću i prevencijom;

� „onečišćivač plaća« za onečišćenja koja nanosi okolišu.

Navedena načela predstavljaju misli vodilje ka općem boljitku građana ali i izvjesnijoj

budućnosti za sljedeće generacije.

18

3. ZNAČAJKE I FUNKCIJE ODRŽIVOG RAZVOJA ŠUMA

Ovaj dio rada se bazira na konkretiziranju ekonomske, socijalne i ekološke dimenzije

održivog razvoja šuma.

3.1. EKONOMSKA DIMENZIJA ODRŽIVOG RAZVOJA ŠUMA

Ekonomska ili gospodarska dimenzija definira održivi razvoj kao razumijevanje

fundamentalnih promjena gledajući ih dugoročno i kao povoljne prilike. Napredak u

zaštiti okoliša zahtijeva takve promjene koje će potaknuti i povećati produktivnost

resursa, a to je upravo ono što zahtijevaju novi izazovi globalnog nadmetanja. Ekonomska

komponenta zahtijeva posebnu pažnju jer je za održivi razvoj od iznimne važnosti

povezivanje i reguliranje ekonomskih interesa. Ekonomska dobit, koja se u današnje

vrijeme postiže u veoma kratkom razdoblju, ali na štetu životne sredine ili zahvaljujući

socijalnoj nepravdi, nikako se ne može tolerirati na daljnjem putu održivog razvoja.

Ekonomska dimezija održivog gospodarenja šumama mora zadovoljavati određene

gospodarske standarde kao što su izrada plana gospodarenja šumom, ponovno ulaganje

dijela financijske dobiti u šumu tj. osiguravanje sredstava za očuvanje ekološke

produktivnosti šume, poticanje lokalne prerade šumskih proizvoda i dr.

19

Sljedeća shema prikazuje ekonomske pokazatelje održivog razvoja.

Shema 5: Ekonomska dimenzija održivog razvoja

Izvor: Priredila studentica

Kao što se vidi u Shemi 5, ekonomska dimenzija održivog razvoja obuhvaća

zapošljavanje, plaće, investicije, trgovinu, inovacije i poduzetništvo kao pokazatelje

ekonomskog stanja u državi.

Održivi razvoj utječe na porast navedenih pokazatelja koji su međuovisni; tako i rast

poduzetništva u šumarstvu ima izravan utjecaj na rast inovacija i investicija u istom

sektoru, te nadalje utječe na ostale pokazatelje, kao što su porast zaposlenih i zatvara krug

održivosti.

20

3.2. SOCIJALNA DIMENZIJA ODRŽIVOG RAZVOJA ŠUMA

Socijalna odgovornost korporacija znači smanjivanje štetnog utjecaja poduzeća ili

organizacije na društvo, što osigurava dobivanje društvene dozvole za rad. Za razvoj se

ne može reći da je održiv ako nije pravedan i ako ne zadovoljava potrebe stanovništva na

Zemlji. Održivi društveni razvoj je integrirani proces izgradnje ljudske sposobnosti u

smislu borbe protiv siromaštva i stvaranja produktivnog zaposlenja ljudi i promoviranja

društvenog ujedinjenja.

Shema 6 prikazuje zdravlje, stambeno pitanje, školovanje, prevenciju kriminala i

demokraciju kao pokazatelje socijalne dimenzije održivog razvoja.

Shema 6: Socijalna dimenzija održivog razvoja

Izvor: Priredila studentica

Prethodno prikazani pokazatelji predstavljaju neophodnu dimenziju za dobrobit društva te

zadovoljenje socijalnog aspekta održivog razvoja. U slučaju održivog gospodarenja

šumama, šumo-vlasnik mora zadovoljavati društvene standarde, što znači da dugoročno

poboljšava dobrobit šumskih radnika i lokalne zajednice, radnicima osigurava

kontinuiranu obuku, poštuje propise koji se odnose na zdravlje radnika i njihovih obitelji,

provodi mjere zaštite na radu, kod planiranja aktivnosti gospodarenja konzultira se sa

lokalnom zajednicom i dr.

21

3.3. EKOLOŠKA DIMENZIJA ODRŽIVOG RAZVOJA ŠUMA

Ekološka dimenzija održivog razvoja podrazumijeva stjecanje takvog znanja koje će

ljudima omogućiti da cijene, održavaju i razvijaju prednosti okoliša. Nadalje, kad je u

pitanju ekološka dimenzija, prirodne resurse tla, vode i zraka treba koristiti tako da se i

dugoročno spriječi negativan utjecaj na njih. To konkretno znači da se gnojivo, pesticidi i

herbicidi koriste u najmanjoj mogućoj mjeri kako ne bi zagadili okolna područja tla i

vode. Ovakvim odnosom trebalo bi zaštititi prirodna bogatstva, održati prirodu i genetski

potencijal biljnih i životinjskih kultura.

Shema 7: Ekološka dimenzija održivog razvoja

Izvor: Priredila studentica

Ekološka dimenzija posebice je značajna za održivo gospodarenje šumama jer očuvanje

okoliša je krucijalno za ostvarenje drugih dimenzija održivog razvoja. Ekološka

dimenzija održivog razvoja šumama podrazumijeva da se smanjuje negativan utjecaj

sječe na okoliš, zaštićuje tlo i vodne resurse, poduzima mjere zaštite ugroženih biljnih i

životinjskih vrsta i njihovih staništa, te očuvanja biološke raznolikosti (Shema 7).

22

4. KOMPARATIVNA ANALIZA GOSPODARENJA ŠUMAMA U

REPUBLICI HRVATSKOJ, CRNOJ GORI I REPUBLICI

SLOVENIJI

U ovome dijelu rada iznesene su nacionalne strategije i politike upravljanja šumama u

Republici Hrvatskoj, Crnoj Gori i Sloveniji. Također, iznesena je komparativna analiza

određenih statističkih podataka, iskustava, prednosti i nedostataka u gospodarenju

šumama odabranih zemalja kako bi se integralno proučila trenutna situacija, izradila

SWOT analiza te dobio temelj za formuliranje budućih smjernica za održivo

gospodarenje šumama u Republici Hrvatskoj.

4.1. NACIONALNA STRATEGIJA I POLITIKA UPRAVLJANJA Š UMAMA U

REPUBLICI HRVATSKOJ, CRNOJ GORI I REPUBLICI SLOVENI JI

Sljedeća analiza i statistički podaci odnose se na zemlje koje su, osim što dijele granice,

također i slične po rasprostranjenosti šuma, klimatskim predispozicijama te nacionalnim

strategijama i politikama kroz povijest.

4.1.1. Nacionalna strategija i politika upravljanja šumama u Republici Hrvatskoj

Temeljna načela hrvatskoga šumarstva su potrajno gospodarenje s očuvanjem prirodne

strukture i raznolikosti šuma, te trajno povećanje stabilnosti i kakvoće gospodarskih i

općekorisnih funkcija šuma. Zakonom o šumama propisano je da se radi jedinstvenog i

trajnog gospodarenja šumama u RH ustanovljuje jedinstveno Šumsko-gospodarsko

područje, koje se dijeli na gospodarske jedinice.

Šumama i šumskim zemljištem u RH gospodari se na temelju Šumsko-gospodarskih

osnova područja koje se donose na razdoblje od 10 godina. Trenutno se gospodari na

temelju osnove donesene 2006. godine, koja vrijedi do 2015. godine. U Šumsko-

gospodarskoj osnovi područja utvrđuje se ekološka, gospodarska i socijalna podloga za

23

biološko poboljšanje šuma i povećanje šumske proizvodnje. Cilj gospodarenja šumama u

Republici Hrvatskoj je održivo i skladno korištenje svih funkcija šuma i trajno

poboljšavanje njihova stanja.

Ukupna površina šuma i šumskih zemljišta u RH iznosi 2, 688. 687 ha što je 47%

kopnene površine države. Od toga je 2, 106. 917 ha u vlasništvu RH, dok je 581 770 ha u

vlasništvu privatnih šumoposjednika. Glavninom šuma u vlasništvu države gospodare

Hrvatske šume (2, 018.987 ha). Osim po vlasništvu, šume se razvrstavaju i prema

njihovoj namjeni. Prema Zakonu o šumama šume po namjeni mogu biti gospodarske,

zaštitne i šume s posebnom namjenom (www.portal.hrsume.hr, 15.06.2012.):

� GOSPODARSKE – uz očuvanje i unapređenje njihovih općekorisnih funkcija

koriste se za proizvodnju šumskih proizvoda

� ZAŠTITNE – u prvom redu služe za zaštitu zemljišta, voda, naselja, objekata i

druge imovine

� ŠUME S POSEBNOM NAMJENOM – zaštićeni dijelovi prirode (strogi rezervati,

nacionalni parkovi, posebni rezervati, spomenici prirode, značajni krajobrazi,

park-šume)

o šume i dijelovi šuma registrirani za proizvodnju šumskog sjemena

(sjemenske sastojine)

o šume namijenjene znanstvenim istraživanjima

o šume za potrebe obrane RH

4.1.2. Nacionalna strategija i politika upravljanja šumama u Crnoj Gori

Šume Crne Gore predstavljaju njeno nacionalno blago. Više od polovine prostora zemlje

pokriveno je šumama i šumskim zemljištem. Direktno ili indirektno, svi građani ekološke

države su vezani za ovaj prirodan resurs te su šumski eko-sustavi veoma važni u svim

segmentima života i privrede: oni su značajan prozvođač biomase, izvor zdravog i

visokokvalitetnog šumskog voća, glavno stanište divljači, ključni faktor za očuvanje i

reguliranje prirodnog okoliša voda; oni osiguravaju zaštitu od erozije i pročišćavaju zrak,

a i oslonac su razvoja lokalne privrede (www.nsp-cg.com, 03.07.2012.).

24

Nacionalna politika upravljanja šumama i šumskim zemljištima je dokument koji

predstavlja izjavu o politici u ovlasti šumarstva sa ciljem da priopći nacionalnu i globalnu

odgovornost za održivo upravljanje šumama, kao važnim prirodnim resursom.

Proces izrade Nacionalne šumarske politike započeo je u travnju 2006. godine

potpisivanjem memoranduma između Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i

vodoprivrede i SNV-a, nizozemske razvojne organizacije. Uslijedio je prvi krug radionica

gdje su definirane ključne teme kojima bi se ovaj dokument trebao baviti.

U toku 2007. godine, projekt „Razvoj šumarstva u Crnoj Gori“, FODEMO faza II, koji

financira Vlada Luksemburga, pridružio se naporima Ministarstva i SNV-a, sa ciljem da

se intenziviraju aktivnosti u izradi Politike.

Imajući u vidu kompleksnost tema koje navedeni dokument treba obraditi, formirane su

sljedeće tehničke Radne grupe (www.minpolj.gov.me, 07.03.2012):

� Radna grupa za razvoj institucionalnog i zakonodavnog okvira

� Radna grupa za šume, održivi razvoj i zaštitu

� Radna grupa za drvnu industriju, licenciranje i marketing šumskih proizvoda

� Radna grupa za obrazovanje, obuku, istraživanje i međunarodnu saradnju

� Radna grupa za komunikaciju i informiranje

� Radna grupa za gospodarenje državnim šumama

� Radna grupa za gospodarenje privatnim šumama

Pored toga, formiran je i Koordinacijski tim Nacionalne šumarske politike sa ulogom da

rukovodi formuliranjem Politike i nadgleda implementaciju procesa, kao i Sekretarijat

Nacionalne šumarske politike da bi pružio logističku podršku Koordinacijskom timu i

svim Radnim grupama, te osigurao redovnu i efikasnu komunikaciju između svih

sudionika u procesu.

Radne grupe čine predstavnici brojnih zainteresiranih skupina - državnih institucija,

nevladinog sektora, drvne industrije, obrazovanih institucija, privatnih vlasnika šuma,

potpomognute sa konzultantima iz Slovenije, Srbije, Njemačke, Kanade, Crne Gore,

Bugarske, Makedonije, Velike Britanije i Danske.

25

4.1.3. Nacionalna strategija i politika upravljanja šumama u Republici Sloveniji

Republiku Sloveniju pokriva 1,185.167 ha šuma, što predstavlja 58,5% ukupne površine.

Sloveniji u Europskoj uniji pripada treće mjesto po postotku šuma gdje dolazi uz bok uz

Švedsku i Finsku. Šuma u privatnom vlasništvu je 77%, dok je 23% u vlasništvu države i

općina.

Glavnicu od 330.98 milijuna kubičnih metara (m3) ili 279,27 m3/ha šuma čine listopadne

šume (53,57%) dok je udjel četinjača 46,43%. Pošumljava se svake godine 8.11 milijuna

kubičnih metara novog drva ili 6,85 m3/ha. Godišnja sječa je između 3,0 i 3,7 milijuna

kubnih metara drva, od kojih je 60% crnogorično drvo.

U Sloveniji ima oko 350.000 šumovlasnika, a 80% šuma je u privatnom vlasništvu.

Prosječna površina parcela iznosi 0,5 ha, a najčešći problemi su usitnjenost posjeda,

neriješeni imovinsko-pravni odnosi te nedovoljna zainteresiranost vlasnika za svoj posjed.

Država se iz tih razloga organizirala da bi šumovlasnicima pomogli u rješavanju svih tih

problema. Stručnu i financijsku pomoć se dobiva od Zavoda za gozdove Slovenije i

Kmetijsko gozdarske zbornice koja educira šumovlasnike, te nabavlja zaštitna sredstva za

rad u šumi. Uz ogrjevno drvo koje se siječe za vlastite potrebe, drvni sortimenti se

prodaju lokalnim pilanarima, i to bez licitacija. U budućnosti, po uzoru na Austriju,

planira se prodaja najvrijednijih drvnih sortimenata putem licitacija.

26

4.2. KOMPARATIVNA ANALIZA STATISTI ČKIH PODATAKA

U ovoj tematskoj jedinici analizirani su statistički podaci o površini šuma u Republici

Hrvatskoj, Crnoj Gori i Republici Sloveniji te njihovoj sječi kao ekonomskom problemu

održivog razvoja šuma. Nadalje, prikazani su i podaci o zaposlenosti u šumarstvu kao

sektoru te prihodima zaposlenika u istom kao pokazatelj socijalne dimenzije istog.

4.2.1. Površina šuma po vrstama u Republici Hrvatskoj, Crnoj Gori i Republici

Sloveniji

Sljedeća tablica sadrži statističke podatke o površini šuma po vrstama u Republici

Hrvatskoj od 2006.-2010. godine.

Tablica 2: Površina šuma (ha) po vrstama u Republici Hrvatskoj

Čiste

Ukupno Listače Četinjače

2006 2 221 386 1 765 282 317 629

2007 2 223 245 1 796 191 321 507

2008 2 227 416 1 801 630 317 182

2009 2 233 354 1 810 890 313 351

2010 2 231 883 1 817 934 303 892

Izvor: Hrvatska u brojkama, Hrvatski zavod za statistiku, 2011. [preuzeto sa:

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/CroInFig/croinfig_2011.pdf (12.07.2012.)]

Tablica 2 prikazuje ukupnu površinu šuma u Republici Hrvatskoj. Površina šuma bilježi

konstantan rast izuzevši 2010. godinu. Listače bilježe porast kroz svih pet godina, dok

četinjače bilježe pad izuzevši 2007. godinu. Ukupan rast površine šuma u Republici

Hrvatskoj od 2006.-2010. godine iznosi 0.47%.

27

Tablica 3: Površina šuma (ha) po vrstama u Crnoj Gori

Čiste

Ukupno Listače Četinjače

1996 545 436 183 300 45 571

1999 545 011 182 575 45 886

2002 545 153 182 575 45 998

2005 617 080 206 636 45 015

2008 627 168 203 218 57 595

Izvor: Zavod za statistiku Crne Gore [preuzeto sa:

http://www.monstat.org/cg/page.php?id=311&pageid=6 (12.07.2012.)]

Tablica 3 prikazuje ukupnu površinu šuma u Crnoj Gori u intervalima od tri godine.

Ukupna površina šuma kroz godine raste izuzevši razdoblje od 1996. do 1999. godine.

Listače kroz godine osciliraju dok četinjače u razdoblju od 1996. do 2002. rastu nakon

čega dolazi do pada do 2005. te nastupa razdoblje naglog rasta do 2008 godine. Ukupan

rast površina šuma u Crnoj Gori od 1996.-2008. godine iznosi 14.9%.

Tablica 4: Površina šuma (ha) po vrstama u Republici Sloveniji

Čiste

Ukupno Listače Četinjače

2006. 1 173 847 622 139 539 969

2007. 1 183 252 627 123 544 296

2008. 1 185 145 628 126 545 166

2009. 1 186 104 628 635 545 607

2010. 1 185 169 628 139 545 177

Izvor: Poročilo zavoda za gozdove Slovenije o gozdovih, 2007., 2008., 2009., 2010., 2011. [preuzeto sa: http://www.zgs.gov.si/fileadmin/zgs/main/img/PDF/LETNA_POROCILA/Porgozd10_Solc1.pdf (12.07.2012.)]

Tablica 4 prikazuje kretanje površina šuma u Republici Sloveniji i iz nje se može

zaključiti kako Republika Slovenija nema neke veće oscilacije u ukupnoj površini šuma,

izuzevši razdoblje 2006./2007. kada bilježi značajan porast. Ukupan porast površine šuma

od 2006.-2010. godine u Republici Sloveniji iznosi 0.96%.

28

Prema analiziranim statističkim podacima, iz prethodno navedenog se zaključuje da s

aspekta površine i zastupljenosti šuma u Republici Hrvatskoj, Crnoj Gori i Sloveniji,

najveću šumsku zastupljenost ima upravo Republika Hrvatska, međutim s aspekta

održivog razvoja se može primjetiti, iako površinom najmanji prostor od tri analizirane

države, najveći rast bilježi Crna Gora s čak nešto manje od 15% rasta od 2006. godine do

danas.

Opasnost za održivost šuma su uglavnom sječe, te u nešto manjem omjeru nepogode kao

što su požari. Što se tiče sječe šuma kao jednog od čimbenika ekonomske dimenzije

gospodarenja šumama, najveći problem je to što je ona izvan kontrole javnosti i koja se

danas obavlja u pretjeranom obliku i mimo pravila šumarske struke.

Uništavanjem šuma nastaju ekološke promjene s opsežnim i dalekosežnim štetnim

posljedicama, među kojima su prvenstveno promjene tla i klime, te nestanak mnogih

biljnih i životinjskih vrsta. Tlo koje nakon siječe šume ostaje ogoljelo i bez zaštite drveća

i njihova korijena postupno odnose rijeke, oborine i vjetrovi. Osim što je izloženo eroziji,

ono u velikoj mjeri gubi sposobnost apsorbiranja vlage, te se rasipa i postaje neplodno.

Sječa šuma dovodi i do velikog smanjenja biološke raznolikosti na određenom području,

pa nestaju brojne i nekad vrlo raširene vrste biljnog i životinjskog svijeta. Uz to, na

područjima u kojima nestaju šume, koje su regulatori temperature i vlažnosti, neizbježne

su i promjene klime. Primjerice, sječa šuma uvjetuje promjene temperature i smanjenje

vlažnosti, kao i povećanje brzine vjetra.

Prema članku 35. Zakona o šumama, krčenje, odnosno čista sječa šume može se dozvoliti

(www.zakon.hr, 15.07.2012.):

� u svrhu promjene vrsta drveća, sastojinskih oblika šume, podizanja plantaža ili

izgradnje šumske infrastrukture, ukoliko to nije već određeno

šumskogospodarskim planom,

� ako se šuma ili šumsko zemljište radi interesa Republike Hrvatske trebaju privesti

drugoj kulturi, odnosno namjeni,

� ako to zahtijevaju interesi sigurnosti ili obrane zemlje,

� ako je to potrebno radi provedbe dokumenta prostornog uređenja, odnosno akata

donesenih na temelju tog dokumenta prema posebnome propisu,

29

� ako je to potrebno radi građenja građevina koje se prema dokumentu prostornog

uređenja, odnosno posebnom propisu mogu graditi izvan građevinskoga područja.

Osim što svojim intervencijama u prirodi čovjek uvjetuje njihovo nestajanje, on

zagađivanjem svoje okoline posredno uništava i postojeće šumske ekosisteme. Zagađenje

voda i onečišćavanje zraka uzrokuju propadanje biljnog i životinjskog svijeta šuma, pa su

postojeće šume nažalost pokazatelji stanja onečišćene biosfere određenog područja i

našega planeta u cjelini.

4.2.2. Broj zaposlenih u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu u Republici Hrvatskoj,

Crnoj Gori i Republici Sloveniji

Sljedeći grafikoni prikazuju kretanje zaposlenih u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu u

analiziranim zemljama čime daju uvid o trenutnom stanju i ekonomskoj situaciji

navedenog sektora kao mogućoj prepreci održivog razvoja.

Grafikon 1: Broj zaposlenih u Republici Hrvatskoj u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu

Izvor: Priredila studentica na temelju: Hrvatska u brojkama, Hrvatski zavod za statistiku,

2011, [http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/CroInFig/croinfig_2011.pdf (13.07.2012.)]

30

Grafikon 1 prikazuje signifikantan pad od više od 3% broja zaposlenih u poljoprivredi,

šumarstvu i ribarstvu u zadnje dvije godine u Republici Hrvatskoj. To može biti utjecaj

općeg gospodarskog pada u Republici Hrvatskoj, sa sve većim porastom nezaposlenosti

taj efekt je i donekle logičan, ali isto tako može biti i utjecaj neefikasnog gospodarenja

tim specifičnim granama gospodarstva.

Grafikon 2: Broj zaposlenih u poljoprivredi, šumarstvu i vodoprivredi Crne Gore

Izvor: Priredila studentica na temelju: Zavod za statistiku Crne Gore

[http://www.monstat.org/cg/page.php?id=311&pageid=65(13.07.2012.)]

Broj zaposlenih u poljoprivredi, šumarstvu i vodoprivredi Crne Gore također govori o

problemu koji očigledno poprima razmjere veće od samih državnih granica.

Ekonomska kriza i problemi u gospodarstvu utječu na svakodnevan rast nezaposlenosti.

Unatoč rastu broja zaposlenih između 2008. i 2009. godine, ukupan broj zaposlenih 2010.

godine je za 11.3% manji od broja zaposlenih 2008. godine.

31

Grafikon 3: Broj zaposlenih u poljoprivredi, šumarstvu i ribolovu Republike Slovenije

4600

4650

4700

4750

4800

4850

4900

4950

5000

5050

5100

2009. 2010. 2011.

Izvor: Priredila studentica na temelju: Statistični ured Republike Slovenije, 2011.

[http://www.stat.si/tema_okolje_gozdarstvo.asp (13.07.2012.)

Prema najnovijim statističkim podacima Statističkog ureda Republike Slovenije, broj

zaposlenih u poljoprivredi, šumarstvu i ribolovu Republike Slovenije također opada. Od

2009. – 2011. godine, broj zaposlenih u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu u Republici

Sloveniji je pao za čak nešto manje od 6%.

Prema statističkim podacima o zaposlenosti u području poljoprivrede, šumarstva i

ribolova u Republici Hrvatskoj, Crnoj Gori i Sloveniji, a obraćajući pažnju na segment

šumarstva, najmanji pad zaposlenih u tom sektoru je upravo u Republici Hrvatskoj, nakon

čega slijedi Crna Gora i naposlijetku Republika Slovenija.

4.2.3. Podaci o mjesečnim plaćama u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu u

Republici Hrvatskoj, Crnoj Gori i Republici Sloveni ji

Podaci o prosječnim zaradama prikazuju zarade isplaćene u mjesecu i dobiveni su iz

redovnog mjesečnog istraživanja. Istraživanjem su obuhvaćena poduzeća, ustanove,

udruge ili organizacije, svih oblika vlasništva kao i njihove jedinice u sastavu, po

organizacijski teritorijalnom principu, počevši od nivoa općine.

32

’’Zarada zaposlenog je bruto zarada koja obuhvaća zaradu za obavljeni rad i vrijeme

provedeno na radu, uvećanu zaradu, naknadu zarade i druga osobna primanja, koja

podliježu plaćanju poreza na dohodak fizičkih osoba, utvrđena zakonom, kolektivnim

ugovorom i ugovorom o radu.’’

Prosječna zarada izračunava se tako što se ukupno isplaćena masa zarada u mjesecu dijeli

sa brojem zaposlenih na koje se odnose izvršene isplate. Zaradu bez poreza i doprinosa

čini zarada umanjena za poreze i doprinose na teret zaposlenog. Indeks realne prosječne

zarade bez poreza i doprinosa predstavlja odnos između indeksa nominalne prosječne

zarade bez poreza i doprinosa i indeksa potrošačkih cijena (www.seebiz.eu, 07.07.2012.).

Sljedeće tablice prikazuju bruto i neto plaće u Republici Hrvatskoj, Crnoj Gori i

Republici Sloveniji.

Tablica 5: Bruto i neto plaće (HRK) u Republici Hrvatskoj 2009.-2011.

HRK HRK HRK

2009 2010 2011

BRUTO NETO BRUTO NETO BRUTO NETO

Prosječna plaća na

razini Republike

Hrvatske 7711 5311 7655 5271 7767 5403 Prosječna plaća u

poljoprivredi, šumarstvu i

ribarstvu 6509 4712 6443 4662 6624 4847

Odstupanje (%) - 15 -11 -15.8 -11.5 -14.7 -10.3

Izvor: Hrvatska u brojkama, Hrvatski zavod za statistiku, 2011, [preuzeto sa:

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/CroInFig/croinfig_2011.pdf (10.07.2012.)]

Kao što je prikazano u tablici 5, a prema najnovijim statističkim podacima, bruto i neto

zarade zaposlenih u sektoru poljoprivrede, šumarstva i ribolova neznatno osciliraju i ne

bilježe veće padove i poraste u razdoblju od 2009. - 2011. godine. Njihovo odstupanje od

prosječnog dohotka po stanovniku također ne bilježi veće oscilacije te je u promotrenom

razdoblju od 10-15% manje u odnosu na prosječni dohodak.

33

Sljedeća tablica prikazuje prosječne bruto i neto plaće u poljoprivredi, šumarstvu i

vodoprivredi Crne Gore iskazane u Eurima.

Tablica 6: Bruto i neto plaće (EUR) u Crnoj Gori

EUR EUR EUR

2008 2009 2010

BRUTO NETO BRUTO NETO BRUTO NETO

Prosječna plaća na

razini Crne Gore 609 416 643 463 715 479 Prosječna plaća u

poljoprivredi, šumarstvu i

vodoprivredi 584 398 682 485 841 564

Odstupanje (%) - 4.1 -4.3 6 4.7 17 17.7

Izvor: Zavod za statistiku Crne Gore [preuzeto sa:

http://www.monstat.org/cg/page.php?id=311&pageid=65 (10.07.2012.)]

Za razliku od zarada u Republici Hrvatskoj, prema najnovijim statističkim podacima,

zarade u Crnoj Gori u sektoru poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede bilježe konstantan

rast u razdoblju od 2008. - 2010. godine.

Također, u istom razdoblju, one bilježe pozitivno odstupanje u odnosu na prosječni

dohodak po stanovniku od čak 17% u 2010. godini.

34

Sljedeća tablica prikazuje prosječne bruto i neto plaće u poljoprivredi, šumarstvu i

vodoprivredi Republike Slovenije iskazane također u Eurima.

Tablica 7: Bruto i neto plaće (EUR) u Republici Sloveniji

EUR EUR EUR

2008 2009 2010

BRUTO NETO BRUTO NETO BRUTO NETO

Prosječna plaća na

razini Republike

Slovenije 1391,43 899,90 1438,96 930,00 1476,30 955,50 Prosječna plaća u

poljoprivredi, šumarstvu i

vodoprivredi 1200,53 780,80 1198,93 764,20 1230,40 780,90

Odstupanje -13.7 -13.2 -16.6 -17.8 -16.6 -18.2

Izvor: Statistički letopis Republike Slovenije, 2011. [preuzeto sa:

http://www.stat.si/letopis/2010/13_10/13-01-10.htm (10.07.2012.)]

Prema podacima iz tablice 7 bruto i neto zarade zaposlenih u sektoru poljoprivrede,

šumarstva i vodoprivrede osciliraju u razdoblju od 2008. do 2010. godine. Zarade se u

tom razdoblju nisu značajno promijenile, međutim njihovo odstupanje od prosječnog

dohotka po stanovniku u Republici Sloveniji se povećalo s nešto manje od 14% na više

od 18% u istom razdoblju.

S aspekta socijalne dimenzije održivog gospodarenja šumama, veoma bitnu ulogu imaju

plaće djelatnika u istom sektoru koje variraju ovisno o poziciji, grani djelatnosti te

stručnosti zaposlenika. Najveće prihode imaju zaposleni u poljoprivredi i šumarstvu

Republike Slovenije, što je donekle opravdano činjenicom da je Republika Slovenija

članica Europske unije te su isto tako i prihodi veći zahvaljujući višim standardima i

normama. Sljedeća je Republika Hrvatska sa znatno nižim prihodima, te naposljetku Crna

Gora kao zemlja s najnižim prihodima zaposlenika u sektoru poljoprivrede i šumarstva.

35

4.3. SWOT ANALIZA

Analiza okruženja ili okoline podrazumijeva istraživanje svih važnijih karakteristika kako

vanjskog tako i unutarnjeg okruženja sa svrhom identifikacije strateških čimbenika koji

će odrediti budućnost poduzeća. Analiza okruženja i identifikacija strateških čimbenika

može se sagledati kao potpora odlučivanju u procesu formulacije strategije.

Najjednostavnija metoda za analizu okruženja je SWOT. Zasluga za SWOT pripisuje se

istraživačkom timu u sastavu: Albert Humphrey, Marion Dosher, Otis Benepe, Birger

Lie, koji je na Sveučilištu Stanford u 1960-im i 1970-im, koristeći podatke od Fortune

500 koja su i financirala projekt, imao cilj utvrditi što je s korporativnim planiranjem

krenulo krivim smjerom kao i kreirati novi sustav za menadžment promjene. Započeli su

pitajući se: “Što je dobro, a što loše u operacijama?”, zatim su postavili pitanje: “Što je

dobro, a što loše u sadašnjosti i u budućnosti?”. Ono što je dobro u sadašnjosti nazvali su

zadovoljavajućim (Satisfactory), dobro u budućnosti nazvali su prilikom (Opportunity),

loše u sadašnjosti - krivnjom (Fault), a loše u budućnost - prijetnjom (Threat). Akronim je

glasio S-O-F-T. On je kasnije promijenjen u SWOT (www.efzg.hr, 13.07.2012.).

Najvažniji vanjski i unutarnji čimbenici za budućnost poduzeća nazivaju se strateškim

čimbenicima. Oni se sumiraju u SWOT analizi. U konačnici SWOT analiza trebala bi

identificirati prilike koje se ne mogu trenutno iskoristiti zbog nedostatka potrebnih resursa

i jedinstvene kompetencije koje poduzeće posjeduje i superioran način na koji ih koristi

(www.efzg.hr, 13.07.2012.).

Sljedeća tablica prikazuje SWOT analizu kao analizu okruženja te identifikaciju

postojećeg stanja i strateških čimbenika kao temelj za planiranje te formuliranje mogućih

strategija za gospodarenje šumama u Republici Hrvatskoj.

36

Tablica 8: SWOT analiza trenutačnog stanja šuma i njihovog gospodarenja u Republici Hrvatskoj

Snage Slabosti

-čisti zrak visoke kakvoće -klima koja donosi snijeg zimi, a svježinu ljeti -visoka biološka raznolikost šumskog eko sustava -izvori vode -zaštićena područja -prirodne ljepote -raspoložive sirovine -tradicija bavljenja poljoprivredom, obradom drveta, lovom i šumarstvom -dobra socijalna (obrazovna, zdravstvena) infrastruktura -veliki broj obrta u odnosu na broj stanovnika -šume kao gospodarski resurs -prometni koridori / prometna infrastruktura -turisti čka ponuda - ljudski resursi, mladi i obrazovani ljudi - stručnjaci

-nedovoljno korištenje prirodnih resursa -slaba uređenost i održavanje okoliša -izoliranost brdskih krajeva -nedostatak radnih mjesta -nedovoljna aktivnost obrta -nedostatak poduzetničkog duha -nedovoljno iskorišteni resursi (prirodni i gospodarski) -pretjerana apartmanizacija pojedinih mjesta -nedovoljna iskorištenost poticajnih mjera (fondova, natječaja…) -neravnomjerno raspoređena prometna infrastruktura -inertnost stanovništva -neodgovarajući odnos lokalnih institucija prema nacionalnim manjinama -politička razjedinjenost -nedostatak zajedništva i solidarnosti

37

Prilike Prijetnje

-brojne nacionalne i međunarodne deklaracije i potpore za zaštićena područja -prisustvo alternativnih izvora energije (vjetar,voda) -popularnost zimskih sportova -blizina mora -potencijali za poljoprivrednu proizvodnju -odgovarajuća prostorna dokumentacija (poslovne zone, etno sela, turističke zone) -potencijali za razvijanje turizma - ulazak RH u EU (otvaranje bescarinskih tržišta, povećanje kvalitete usluga i proizvoda) -povećanje konkurentnosti gospodarstva i poljoprivrede -mogućnost korištenja fondova (EU, državnih i regionalnih poticaja) -interes stranih investitora za ulaganje u gospodarstvo -poticajna politika RH - povezivanje s drugim područjima unutar EU koja imaju sli čne probleme te učenje iz njihovih primjera

-zagađivanje okoliša -klimatske promijene (globalno zatopljenje) -ulazak RH u EU (opasnost od gubitka starih običaja - kolinje, sir i vrhnje, domaća rakija…) - niska cijena konkurentskih proizvoda -centralizirano šumarstvo u RH/Hrvatskih Šuma -prevelika administrativna rascjepkanost -gubitak identiteta

Izvor: Priredila studentica

38

Iz navedene SWOT analize se jasno vidi veliki potencijal hrvatskih šuma ali i njegovo

nedovoljno iskorištavanje. Čisti zrak visoke kakvoće, klima, visoka biološka raznolikost

šumskog eko sustava, prirodne ljepote te šume kao gospodarski resurs samo su neke od

prednosti Republike Hrvatske naspram većine zemalja i to joj pruža komparativnu

prednost koja je nažalost nedovoljno iskorištena te slabostima poput nedovoljnog

korištenja prirodnih resursa, slabe uređenosti i održavanja okoliša, nedostatka radnih

mjesta, nedostatka poduzetničkog duha te inertnosti stanovništva povećava prijetnje te

smanjuje prilike održivog razvoja.

39

5. MOGUĆE SMJERNICE BUDUĆEG ODRŽIVOG RAZVOJA

ŠUMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

U ovom dijelu rada se ukazuje na smjernice budućeg održivog razvoja u Republici

Hrvatskoj kao razrađenom gospodarenju i planiranju budućnosti kroz korake kao što su

primjena međunarodnih normi, certifikacija šuma te definiranje rješenja izvedenih iz

komparativne analize sa susjednim zemljama.

5.1. PRIMJENA ME ĐUNARODNIH NORMI

Kao što je i navedeno, bogatstvom šuma i pripadajućom zemljom se treba upravljati na

način da se poštuju sociološke, ekonomske, ekološke, kulturne i duhovne potrebe

sadašnjih i budućih generacija. Čak štoviše, povećana društvena svijest o degradaciji i

uništavanju šuma je dovela do toga da se potrošači žele osigurati da kupovinom drveta i

drugih proizvoda šume neće doprinijeti tom uništavanju, već pomoći očuvanju šumskog

bogatstva za budućnost. Odgovarajući na takve zahtjeve, pojavile su se međunarodne

organizacije koje su izradile standarde koje je potrebno zadovoljiti kako bi se steklo pravo

na zaštićenu markicu koja onda diferencira proizvode koji su nastali odgovornim

gospodarenjem šumama u odnosu na one koji to nisu (www.hrsume.hr, 14.07.2012.).

ISO - International Organization for Standardization odnosno Međunarodna organizacija

za normizaciju službeno je započela radom 23. veljače 1947. godine, a nastala je kao

savez nacionalnih organizacija za norme i normizaciju. Zadaća joj je da priprema,

prihvaća i objavljuje internacionalne norme te da se o njima brine. Niz normi ISO 14000

čije su prve norme objavljene u rujnu i listopadu 1996. godine, daje različita gledišta

upravljanja zaštitom okoliša. Dvije su prve norme ISO 14004 i ISO 14001 odnose se na

sustave upravljanja zaštitom okoliša, ostvarivanja tih ciljeva i dokazivanja jesu li

dostignuti. Norme ne utvrđuju razinu značajki okoliša, što će omogućiti njihovu primjenu

u mnogim različitim organizacijama. Zahtjeva se usklađenost s prihvaćenim zakonima po

propisima o okolišu i neprekidno unapređivanje zaštite okoliša za koje sustav upravljanja

zaštitom okoliša osigurava okosnicu.

40

Standard ISO 14000 razvijen je da pruži pomoć organizacijama koje uvode ili unapređuju

njihove sustave za upravljanje okolišem. On ne predstavlja vrijednost za uspješnost

uvođenja. Pruža način sustavnog postavljanja i upravljanja obavezama uvođenja. Brine se

više o uspostavi "kako" postići cilj, a ne "što" taj cilj treba biti.

Pored osnovnog sustava standarda postoje također veći broj smjernica koje služe kao alati

podrške. One uključuju dokumente o:

� reviziji upravljanja okolišem

� procjeni uspješnosti upravljanja okolišem

� ekološkom etiketiranju

� procjeni životnog ciklusa.

Certifikat iz sustava upravljanja zaštitom okoliša – ISO 14 001 prisutan je i u šumarstvu,

odnosno u gospodarenju šumskim dobrima. ISO sustav je procesno bazirani program koji

ne definira skup određenih normi gospodarenja šumama. Certificiranje po ISO-u

zahtijeva od menadžmenta šumarskih poduzeća da formuliraju vlastitu ekološku politiku,

strategiju i ciljeve, kao i da uspostave interne mehanizme i procese koji bi osigurali da isti

budu u cijelosti ispunjeni. Certificiranje po ovom principu, zahtijeva uspostavu procesa

internog nadzora performansi i stalnog unapređenja ekološke politike poduzeća. Pored

toga što unaprijed ne određuje performanse koje je potrebno ispuniti, ISO pristup se od

FSC pristupa razlikuje i po tome što ne pruža mogućnost označavanja proizvoda koji

potiču iz certificiranih šuma. Iako njegov međunarodni karakter čini ISO program veoma

atraktivnim, relativno mali broj certifikata je izdan u oblasti šumarstva i drvne industrije.

ISO pristup se češće koristi za procjenu kvalitete upravljanja prirodnom okolinom

(Environmental Management Systems-EMS), negoli isključivo za certificiranje

gospodarenja šumskim dobrima. Iz tih je razloga njegova primjena raširenija u

poduzećima drvne industrije. Međutim primjena ISO standarda u poduzećima koja se

isključivo bave gospodarenjem šumskim resursima, pruža mnogobrojne mogućnosti za

unapređenje performansi gospodarenja šumama, posebno procesnog dijela šumarske

proizvodnje. PEFC (The Pan European Forest Certification Scheme) je program

certificiranja koji je razvijen kao reakcija Europskih zemalja na certifikaciju šumskih

dobara po FSC programu. Pokrenut je od strane Finskih, Njemačkih, Francuskih,

Norveških, Austrijskih i Švedskih vlasnika šuma, da bi se kasnije uključile i Belgija,

Češka, Danska, Velika Britanija, Mađarska, Irska, Latvija, Luksemburg, Portugal,

Španjolska i Švicarska. PEFC su pokrenuli predstavnici skoro 12 milijuna „malih“

41

vlasnika šuma. Iako nije u potpunosti međunarodna inicijativa, jer je razvijen prvenstveno

za Europske šumarske prilike, njegova otvorenost i spremnost za uzajamno prihvaćanje

ostalih programa, daje mu međunarodni karakter.

PEFC je zasnovan na šest kriterija koji su određeni na Ministarskoj konferenciji o zaštiti

šuma u Helsinkiju (Baković, Lazibat, 2006, str. 12):

� čuvanje i primjereno poboljšanje šumarskih resursa i njihov doprinos globalnom

kolanju ugljika

� očuvanje zdravlja i vitalnosti šumarskih ekosustava

� očuvanje i povećavanje produktivnosti funkcije šuma (drvo i ne-drvo)

� očuvanje, zaštita i primjereno poboljšanje biološke raznovrsnosti u šumskim

ekosustavima

� očuvanje i primjereno poboljšanje zaštitnih funkcija u gospodarenju šumama

� očuvanje ostalih socio gospodarskih funkcija i uvjeta,

kao i ostale odrednice za potrajno gospodarenje šumama, određene na

ministarskoj konferenciji u Lisabonu.

PEFC konkretizira te osnove s pomoću izmjerljivih pokazatelja. Certifikat se daje

vlasniku šume, koji gospodarenje svojim šumama ravnaju prema tim kriterijima i time

osiguravaju sveobuhvatnu potrajnost u ekološkom, gospodarskom i socijalnom pogledu.

Dokumentacija potrajnoga gospodarenja šumama stvara se na dvije razine. Na

regionalnoj razini regionalno izvješće o šumi treba dati sveobuhvatnu sliku o potrajnom

gospodarenju šumama u regiji, te potvrditi da regija u kojoj treba provesti procjenu

ispunjava zahtjeve sustava certifikacije. Na razini šumarskih poduzeća šumski se

posjednici, koji žele dobiti certifikat, moraju obavezati da će se pridržavati smjernica

određenih u PEFC-u neke države za potrajno gospodarenje šumama (www.hrsume.hr,

02.07.2012).

42

5.2. CERTIFIKACIJA ŠUMA

Certifikacija šuma, tj. potvrđivanje svojstva šume, je postupak u kojem treća neovisna

strana ispituje postiže li gospodarenje i uporaba šuma unaprijed utvrđenu ekološku,

gospodarsku i socijalnu razinu. Šumski certifikat je pisani dokument kojim treća neovisna

strana potvrđuje da imatelj potvrde svojim šumama gospodari u skladu s načelima

održivosti. Održivo korištenje prirodnih dobara je korištenje prirodnih dobara na način i u

obimu koji ne vodi do njihova propadanja, nego se odražava njihov potencijal kako bi se

udovoljilo potrebama i težnjama sadašnjih i budućih naraštaja (www.sume.hr,

02.07.2012).

Smisao bilo kojeg oblika certifikacije je osiguravanje potvrde da je proizvod, usluga ili

proces napravljen na način kako je to propisano. Pod certifikacijom gospodarenja

šumskim dobrima podrazumijeva se dobrovoljna procedura, u kojoj nezavisno tijelo za

certifikaciju izdaje pismenu potvrdu certifikat, da su performanse gospodarenja koje se

provode na određenom šumskom području, usklađene s unaprijed definiranim normama.

Osnovna ideja certifikacije je da će potrošači radije kupiti, a u nekim slučajevima platiti i

premijsku, višu cijenu, za one proizvode koji potiču iz šuma kojima se gospodari na

održiv, potrajan način, nego proizvode koji potiču iz šuma kojima se ne gospodari

potrajno ili proizvode čije porijeklo nije dokazano. Prethodna konstatacija temelji se na

promjenama u načinu razmišljanja, a posljedično i ponašanja modernih potrošača. Svijest

o ekološkim problemima dovela je do potrebe za aktivnim sudjelovanjem u smislu

njihovog rješavanja. Ekološka svjesnost postala je vrlo važan segment sustava

potrošačkih prioriteta, odnosno načina razmišljanja kupaca. Kao ekološki zahtjevna,

danas su najpoznatija tržišta industrijski razvijenih zemalja, i to ponajprije zapadne

Europe, Sjeverne Amerike i Dalekog Istoka.

Certifikacija gospodarenja šumskim dobrima podrazumijeva zadovoljavanje određenih

normi koje su unaprijed definirane. Norme se u određenoj mjeri razlikuju, ovisno o

programu certifikacije, ali se generalno može reći da su one jedinstvene i zajedničke za

većinu tipova šuma, bez obzira na karakter vlasništva i stav gospodarenja. Većina normi

opisana je načelima, kriterijima i indikatorima. Značenje normizacije je izrazito veliko za

gospodarstvo jer daje najbolja tehnička i ekonomska rješenja za proizvode i postupke,

43

omogućuje uvođenje specijalizacije i kooperacije u proizvodnju, određuje metode za

ispitivanje kvalitete proizvoda, omogućuje racionalizaciju u proizvodnji, te time

ograničava i ukida zastarjele i neupotrebljive tipove i dimenzije, smanjuje asortiman

proizvoda na optimalnu mjeru, omogućuje smanjenje zaliha, dozvoljava svrhovitu

konstrukciju i olakšava projektiranje, pospješuje automatizaciju proizvodnje te rješava

tehničko-ekonomske probleme. Normizacija omogućuje da proizvod zadovolji zahtjeve

kupca, olakšava dogovaranje i naručivanje pojedinog proizvoda te sprječava brojne

uzroke sporova između kupca i prodavača. Učinkoviti nadzor nad normama sprječava da

se izrađuju i daju u promet nekvalitetni proizvodi, a u slučaju šumarske i drvne industrije

garantira se prvenstveno poznato porijeklo (Lazibat, 2005:79).

Razvijene zemlje Europe, poznate po visokom stupnju ekološke svijesti, bile su pioniri u

uvođenju i razvoju koncepta certifikacije gospodarenja šumskim dobrima. Kao posljedica

toga, danas u Europi postoje zemlje s razvijenim nacionalnim programima certificiranja i

velikim površinama certificiranih šuma. Skandinavske zemlje, u kojima šumarstvo i

drvna industrija imaju velik značaj u nacionalnim ekonomijama, posvećuju certifikaciji

gospodarenja šumskih resursa veliku važnost. Zemlje u tranziciji, posebno one izvozno

orijentirane, nastoje uvođenjem koncepta certifikacije u svoja nacionalna šumarstva

stvoriti stabilnu konkurentsku poziciju na ekološki zahtjevnim tržištima razvijenih

zemalja.

Koncept certificiranja je osnažen i djelovanjem ekoloških nevladinih organizacija, prije

svih WWF-a (World Wide Fund for Nature). Ova međunarodna organizacija ima svoju

kampanju pod nazivom «Šume za život» kojom nastoji omogućiti certifikaciju šumskih

površina, fokusirajući se na zemlje koje su bitni proizvođači drveta. U cilju postizanja

svojih ciljeva, WWF je formirao Šumarsko-trgovačke asocijacije. Članovi ovih

asocijacija, koje u marketinškom smislu imaju osobine organiziranih potrošačkih grupa,

usuglašeni su u opredjeljenju da proizvode i kupuju samo proizvode koji potiču iz

certificiranih šuma. Asocijacije postoje u 14 zemalja, a njihovi članovi su neke od

najznačajnijih Europskih proizvodnih i trgovačkih kompanija, kao na primjer: B&O, Otto

Versand i Ikea International. WWF planira značajno proširenje ove inicijative širom

svijeta. Dodatan poticaj konceptu certifikacije dala je i Svjetska Banka objavljivanjem

podataka da do 2005. godine namjerava odobriti sredstva za certificiranje 200 milijuna

hektara šuma, što predstavlja skoro 6% svjetskih površina pod šumama, postajući tako

44

pored tržišta, glavni promotor ideje certificiranja. Većina tržišta koje opskrbljuje hrvatska

drvna industrija izvoznog su karaktera. Zato su poticaji potražnje za certificiranim

proizvodima iz zemalja kao što su Italija, Njemačka, Mađarska i Slovenija vrlo važni.

Značajna prednost za hrvatsku industriju je neposredna blizina svih velikih tržišta u

kontinentalnoj Europi. U cilju zadovoljavanja uvjeta koji vladaju na međunarodnom

tržištu ova je industrija morala prihvatiti norme koje joj je nametnulo tržište u cilju

uspješnog poslovanja, odnosno daljnjeg opstanka. Iz tih razloga određeni subjekti iz

drvne industrije u Hrvatskoj se odlučuju za zadovoljavanje međunarodnih normi, odnosno

normi certifikacije koje su im nametnute putem tržišnih trendova. Da bi zadovoljili te

norme, materijal, odnosno drvo koje se koristi u drvnoj industriji, također mora biti

certificirano. Iz tih razloga drvna industrija je izvršila pritisak na hrvatsko šumarstvo da

izvrši certifikaciju šuma kojima gospodari.

Certifikaciju bilo koje organizacije mogu obaviti samo ovlaštena odnosno akreditirana

tijela, stoga je najprije potrebno definirati sam pojam akreditacije odnosno ovlašćivanja.

Ovlašćivanje (akreditacija) je postupak kojim ovlaštena ustanova daje formalno priznanje

nekoj organizaciji ili osobi da stručno obavlja zadaće, a one bi tu bile ispitivanje,

umjeravanje, potvrđivanje ili nadzor. Ovlašćivanje je mjera za uspostavu povjerenja na

tržištu proizvoda i usluga, jer znači nezavisnu i nepristranu ocjenu osposobljenosti

ustanova koje obavljaju umjeravanje, ispitivanje, potvrđivanje proizvoda, procesa i

usluga, sustava kakvoće i osoblja te nadzor (Lazibat, 2005:89).

Pretpostavivši da šumo-vlasnik želi pokazati javnosti i korisnicima šumskih proizvoda da

održivo gospodari šumom. U tom slučaju on može zatražiti certifikat kojim će to

potvrditi. Definicija certificiranja glasi: „Certificiranje je postupak pri kojem certifikator

daje pismenu potvrdu da proizvod, proces ili usluga zadovoljavaju specificirane

standarde“. Postupak provjere gospodarenja šumama ili certificiranje šuma pojavilo se

kao odgovor na ekološki osviješteno tržište, gdje korisnici šumskih proizvoda žele

potvrdu da šumski proizvodi koje kupuju dolaze iz šuma kojima se održivo gospodari.

45

5.3. PREPORUKE I SMJERNICE ZA BUDU ĆNOST ODRŽIVOG RAZVOJA U

REPUBLICI HRVATSKOJ

Republika Hrvatska je u listopadu 2002. godine, prema FSC shemi, certificirala

cjelokupnu površinu državnih šuma kojom gospodari poduzeće Hrvatske šume d.o.o.

Zagreb (oko 2 milijuna hektara). Navedeni certifikat dobiven je za razdoblje od 5 godina i

tijekom tog perioda podložan je redovitom nadzoru certifikatora. Dobivanje jedinstvenog

certifikata za cjelokupnu površinu državnih šuma veliki je uspjeh u svjetskim razmjerima,

te potvrda orijentacije Republike Hrvatske prema održivom gospodarenju šumskim

resursima.

U ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva u tijeku je projekt izrade

nacionalnog standarda za certificiranje šuma u okviru kojeg je osnovana Nacionalna

radna skupina podijeljena na ekološku, gospodarsku i socijalnu komoru. Cilj Nacionalne

radne skupine je izrada nacionalnog standarda koji će služiti kao podloga za daljnje

provođenje certificiranja šuma u Hrvatskoj. Šume u Republici Hrvatskoj pokrivaju oko

43,5% kopnene površine (oko 2,5 milijuna hektara) te predstavljaju važan prirodni resurs.

Od ukupne površine šuma država je vlasnik 81% šuma i šumskog zemljišta, dok je 19% u

privatnom vlasništvu (www.hrsume.hr, 07.07.2012.).

Sukladno svjetskim trendovima, šumarstvo će imati sve više ekološku i zaštitnu funkciju,

što će zahtijevati prilagodbu poslovanja i na druge segmente koji su direktno ili

indirektno vezani uz šumarstvo kao što su nedrvni šumski proizvodi, usluge u urbanom

šumarstvu, usluge u građevinarstvu i slično. Prioritete ciljeva gospodarenja šumama,

očuvanje staništa i stabilnosti ekosustava, biološka raznolikost, povećanje općekorisnih

funkcija šuma, proizvodnja drvne sirovine, treba usklađivati sa trenutnim općim i

posebnim zahtjevima prema šumskoj proizvodnji na svim razinama. U gospodarenju

šumama zadani ciljevi bit će postignuti planiranjem postupka sa šumom u cilju održivog

gospodarenja, uz stalno praćenje promjena u šumi (monitoring) koje su izazvane

nepovoljnim ekološkim čimbenicima kao što su kisele kiše, klimatski ekscesi, štetni

organizmi i dugo, te prilagođavanje promjenama. S vremenom će sve više rasti potreba i

potražnja za ekološkim i socijalnim funkcijama šuma. Zato treba stvarati povoljnu

podlogu za naplaćivanje tih funkcija na lokalnoj, državnoj i globalnoj razini, te

46

povećavati stopu ulaganja u šumu. Postignuće kojim se općekorisne funkcije vrednuju i

materijaliziraju treba zadržati, te i dalje razvijati u znanstvenom, zakonodavnom i

ekonomskom smislu. Primjenom Zakona o povratu imovine oduzete za vrijeme

jugokomunističke vladavine (NN, br. 81/02) može se očekivati porast udjela privatnih

šuma u ukupnom šumskom fondu ali ne u nekom bitnom obimu u odnosu na sada. Novim

Zakonom o šumama (NN, br. 140/05) propisane su odredbe koje će stimulativno djelovati

na organiziranje privatnih šumovlasnika i njihovo poticanje na ulaganja u gospodarenje

šumama (www.sabor.hr, 12.07.2012.).

Poticajnim mjerama država treba pokrenuti pošumljavanja šumskih površina koje sada

nisu pod odgovarajućom šumskom vegetacijom, djelovati u smjeru unapređenja urbanog

šumarstva, a kod donošenja prostornih planova osigurati suradnju svih zainteresiranih

korisnika prostora. Razvoj privatnog poduzetništva u šumarstvu treba usmjeriti k

uspostavljanju partnerskih odnosa poduzeća koje gospodari šumama i poduzetnika, koji u

tom odnosu moraju naći obostrane interese. Ovi će partneri-poduzetnici jednim dijelom

nastati privatizacijom onoga dijela poduzeća za gospodarenje šumama koji svoj razvoj

mogu upotpuniti nastupom na slobodnom tržištu, a drugi dio partnera-poduzetnika

regrutirat će se iz postojećih poduzetničkih tvrtki koje mogu odgovoriti zahtjevima

partnerskih odnosa. Takav sustav privatnog poduzetništva u šumarstvu mora se zasnivati

na podizanju kvaliteta usluga, konkurencije izvođača, slobodnom tržištu, uz primjerene

cijene kvaliteti obavljenih usluga. Rangiranjem poduzetničkih tvrtki temeljem postignutih

rezultata rada i kakvoće pruženih usluga uz stalno praćenje njihovih materijalnih i

stručnih mogućnosti, osigurat će dugoročni karakter partnerskih odnosa, odnosno posao

za te tvrtke u dužem vremenskom razdoblju, što je u obostranom interesu partnera.

Ovako postavljene ciljeve može se postići prvenstveno promjenom i prilagođavanjem

zakonske regulative i drugih podzakonskih akata novim uvjetima, te stvaranjem

institucionalnih i kadrovskih okvira koji će omogućiti (www.sabor.hr, 12.07.2012):

� razvoj mjerila i pokazatelja za održivo gospodarenje šumama,

� stvaranje partnerskih odnosa,

� protok informacija.

47

Ciljeve istraživanja treba ugraditi u nacionalni program znanstvenih istraživanja i

program razvoja hrvatskog šumarstva, čiji bi krajnji cilj trebao biti prijenos rezultata

istraživanja u praksu.

Prema Izvješću o stanju šuma i šumskog zemljišta, prioriteti za budućnost šuma i

šumskog zemljišta u Republici Hrvatskoj su:

� donošenje novog Zakona o šumama

� izrada podzakonskih akata temeljenih na Zakonu o šumama

� nastavak restrukturiranja “Hrvatskih šuma” d.o.o. Zagreb

� izrada i donošenje Zakona o šumskom reprodukcijskom materijalu usklađenog sa

Smjernicom Vijeća ministara 1999/105/EZ o tržištu šumskim reprodukcijskim

materijalom, a sukladno NPPEU za 2005. godinu

� izrada i donošenje Zakona o hrvatskoj komori inženjera šumarstva i drvne

tehnologije, te osnivanje Komore

� nastavak provedbe Nacionalne inventure šumskih resursa Republike Hrvatske

� ustanovljenje Šumarske savjetodavne službe

� provedba znanstvenih istraživanja, s posebnim naglaskom na poduzimanje mjera

za sprečavanje propadanja šuma i smanjenja značajnog udjela slučajnog prihoda

kod glavnih šumskih vrsta

Sve navedeno upućuje na činjenicu da je adekvatno strateško upravljanje te

uspostavljanje zakonodavnog okvira krucijalno za održivo gospodarenje šumama i

perspektivnu budućnost istih.

48

6. ZAKLJU ČAK

Svijet je danas suočen sa kritičnim stanjem propadanja pojedinih ekosustava te je jedini

način za poboljšanje cjelokupne situacije upravo održivi razvoj kao zvijezda vodilja i

pokretač promjena. U stalnoj trci za ostvarivanjem materijalnih dobara i visokih

financijskih zarada, čovjek iscrpljuje prirodna bogatstva dovodeći u pitanje svoj opstanak

i opstanak života uopće. Šume kao prirodno bogatstvo, trebale bi biti nit vodilja i vrelo

pozitivnih ideja njihova iskorištenja u smislu raznovrsnih projekata, suradnji te razvitka

turizma.

Jedan od najšire proklamiranih pristupa kojim se nastoji u što većoj mjeri zaštititi

čovjekov okoliš upravo je princip «održivog razvoja». Pojam održivog razvoja potiče

upravo iz šumarstva. Odnosi se na mjeru u kojoj su pošumljavanje novim mladicama i

sječa šume u direktnoj zavisnosti; stalno se omogućava novi prirast šume a da se

istovremeno ne naruše životna staništa. Održivi razvoj ostvaruje ravnotežu između

ekonomske sastavnice, tj. zahtjeva za unapređivanjem kakvoće života, socijalne, tj. za

ostvarivanjem socijalne dobrobiti i mira za sve te zahtjeva za očuvanjem sastavnica

okoliša kao prirodnog dobra o kojima ovise i sadašnja i buduće generacije.

Radi istih, ali i brojnih drugih povezanih razloga, razvijene zemlje Europe, poznate po

visokom stupnju ekološke svijesti, bile su pioniri u uvođenju i razvoju koncepta

certifikacije gospodarenja šumskim dobrima. Kao posljedica toga, danas u Europi postoje

zemlje s razvijenim nacionalnim programima certificiranja i velikim površinama

certificiranih šuma. Na tim primjerima i Republika Hrvatska bi trebala nalaziti motivaciju

te putem integralne organizacije i kvalitetne komunikacije pronaći put ka održivom

razvoju. Poštivanje načela demokracije, ravnopravnosti spolova, socijalne pravde i

solidarnosti, zakonitosti, poštivanje prava čovjeka te očuvanje prirodnih dobara, kulturne

baštine i čovjekova okoliša pridonose očuvanju Zemlje za održavanje života u svoj svojoj

raznolikosti. Na taj se način održivi razvoj ostvaruje kroz dinamično gospodarstvo s

punom zaposlenošću, ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, visok stupanj

obrazovanosti građana, visok stupanj zaštite zdravlja i očuvanje okoliša.

49

U Načelima razvoja Republike Hrvatske koje je usvojila u lipnju 2001., Vlada je ponovno

odredila da će se razvoj Hrvatske u 21. stoljeću zasnivati na konceptu održivog razvoja.

Autori Načela navode da stanje u kojem se Hrvatska nalazila nije bilo održivo, ni u

društvenom, niti u gospodarskom smislu, te preobražaj u uspješno društvo 21. stoljeća

zahtijeva nastavak krupnih, sveobuhvatnih i neodgodivih promjena i postavljanje temelja

europske Hrvatske kao civilnog, ekonomski uspješnog i demokratskog društva. To znači

izgradnju djelotvorne pravne države, aktivno prihvaćanje globalnih integracijskih

procesa, promjenu odnosa između pojedinca i društva, promjenu mentaliteta i izgradnju

prepoznatljivog identiteta te osiguravanje standarda koji će joj omogućiti punopravno

članstvo u Europskoj uniji.

50

Literatura

1) Knjige i članci

1. Baker, S. i dr.: The Politics of Sustainable Development Theory, Policy, and

Practice within the European Union, Environmental Change Series, Routhledge,

London, 1997

2. Baković, T., Lazibat, T., Primjena međunarodnih normi u hrvatskoj šumarskoj i

drvnoj industriji, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb,

2006.

3. Črnjar, M.: Ekonomika i politika zaštite okoliša, Ekonomski fakultet Sveučilišta u

Rijeci, Glosa Rijeka, Rijeka, 2002.

4. Lazibat, T., Poznavanje robe i upravljanje kvalitetom, Sinergija, Zagreb, 2005.

5. Pavić-Rogošić, L., Održivi razvoj u Republici Hrvatskoj, Hrvatski zajednički

savjetodavni odbor, 2009.

6. Schmidheiny S.: Novim smjerom – globalni poslovni pristup razvoju i okolišu,

Društvo za unapređenje kvalitete življenja, Zagreb, 1995.

7. Schmidheiny, S., Poslovni savjet za održivi razvoj: Novim smjerom: globalni

poslovni pristup razvoju i okolišu; Društvo za unapređenje kvalitete života,

Zagreb, 1995.

8. Tomić, I., Neprocjenjiva je važnost općekorisnih funkcija šuma za ljudsku

zajednicu, Hrvatske šume, God. 8., br. 90, 2004.

9. Trends in sustainable development, United Nations, 2006.

10. Wilson W.G., & Sasseville D.R., Sustaining Environmental Management Succes,

John Wiley and Sons, New York, 1999.

51

2) Internet:

11. http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/CroInFig/croinfig_2011.pdf (12.07.2012.)

12. www.fer.unizg.hr/_download/repository/ORIZO_Temeljno_o_OR.ppt

(05.07.2012.)

13. http://www.hrsume.hr/?NewsID=4267&LanguageID=172&CategoryID=300&bnr

=6692 (02.07.2012.)

14. http://www.monstat.org/cg/page.php?id=311&pageid=65 (10.07.2012.)

15. http://www.hrsume.hr/restrukturiranje/zajednicko_izvjesce.htm (07.07.2012.)

16. http://www.stat.si/letopis/2010/13_10/13-01-10.htm (13.07.2012.)

17. http://www.sume.hr (07.07.2012.)

18. http://www.zgs.gov.si/fileadmin/zgs/main/img/PDF/LETNA_POROCILA/Porgoz

d10_Solc1.pdf (12.07.2012.)

52

Popis tablica

Redni broj Naslov tablice Stranica

1. Razlike između održivog i neodrživog razvoja 12

2. Površina šuma (ha) po vrstama u Republici Hrvatskoj 26

3. Površina šuma (ha) po vrstama u Crnoj Gori 27

4. Površina šuma (ha) po vrstama u Republici Sloveniji 27

5.

Bruto i neto plaće (HRK) u Republici Hrvatskoj

2009.-2011. 32

6. Bruto i neto plaće (EUR) u Crnoj Gori 33

7. Bruto i neto plaće (EUR) u Republici Sloveniji 34

8. SWOT analiza trenutačnog stanja šuma i njihovog

gospodarenja u Republici Hrvatskoj 36

53

Popis shema

Redni broj Naslov sheme Stranica

1. Izazovi održivog razvoja na relaciji Sjever-Jug 9

2. Ciljevi ekološki prihvatljivog razvoja 11

3. Dimenzije održivog razvoja 13

4. Slaba i jaka održivost 14

5. Ekonomska dimenzija održivog razvoja 19

6. Socijalna dimenzija održivog razvoja 20

7. Ekološka dimenzija održivog razvoja 21

54

Popis grafikona

Redni broj Naslov grafikona Stranica

1. Broj zaposlenih u Republici Hrvatskoj u poljoprivredi,

šumarstvu i ribarstvu 29

2. Broj zaposlenih u poljoprivredi, šumarstvu i vodoprivredi

Crne Gore 30

3. Broj zaposlenih u poljoprivredi, šumarstvu i ribolovu

Republike Slovenije 31

55

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad pod naslovom FUNKCIJE ŠUMA S ASPEKTA ODRŽIVOG

RAZVOJA izradila samostalno pod vodstvom prof. dr. sc. Nade Denona Bogović, te uz pomoć

asistenta dipl. oec. Saše Čegara. U radu sam primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog

rada koristeći literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove,

zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu,

pisane su i citirane na standardni način. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Studentica

_______________________

Ana-Marija Knežević