~ Talijansko slikarstvo baroka ~ ~ Talijansko slikarstvo baroka ~

~ Op enito ~ć~ Op enito ~ć Barokno slikarstvo razvilo se najprije u Italiji,a za naglo širenje

zidnog slikarstva toga doba Europom osobito su zaslu ni žisusovci koji su,bore i se za pobjedu protureformacije,osnivali ćbrojne samostane i gradili uz njih blistave i raskošne crkve po cijeloj Europi.

Jezuiti ujedno promi u barokno slikarstvo na dasci ili platnu,te čskulpturu.

U borbi protiv protestantizma i evangeli ke crkve koja se iz čnjega razvila,Vatikan i katoli ka crkva su,nakon Tridentskog čkoncila odredili stroga ikonografska pravila u slikarstvu i zahtijevali da se slikama izrazi skrušenu pobo nost ili sna an ž žvjerski zanos.

Nasuprot tom jezuitskom,a poslije i pavlinskom religioznom slikarstvu,dvorski slikari,osim tema iz ivota,i dalje slikaju žlikove i prizore iz poganske anti ke mitologije.č

U estim slikama panoramskih krajolika,ma kakav da je čsadr aj prizora,pojam neizmjernog postignut je žatmosferskom perspektivom,dok fresko slikarstvo baroknim iluzionizmom rastvara zidove,svodove i kupole,te sugerira kao da se unutarnji prostor crkve ili dvorca prelijeva i stapa s vanjskim prirodnim okolišem.

Uz iluzionizam,u slikarstvu na dasci ili platnu primjenjuje se tako majstorski vješt na in slikanja,da u gledatelja izaziva čzabunu,poput opti ke varke,kao da se miješa zbiljsko i čnaslikano.

Uza spomenute kontraste svjetlosti i sjene – ili kako ka u žTalijani chiaroscuro – esto je na slikama prikazana i no na č ćrasvjeta,bilo prirodna mjese ina,bilo umjetna rasvjeta baklja čili svije a.Dok danju uvijek ima odraza svjetlosti i u ćsjenama,no u su kontrasti svjetla i onoga što “guta tama” još ćizrazitiji.

Linearno-slikarski

Renesansni crte je oštar,crta obrisa je povu ena jasno i ž čjednostruko,a unutarnje pojedinosti lica ili lika iscrtane su tako er jednostavnim i jasnim crtama.đ

Barokni je crte mekan, esto se malim crticama oblikuje ž čsjenu,umjesto da se ocrta obrise.

Plošno-dubinski

Renesansni e majstor lik na slici uvijek postaviti uporedno s ćravninom slike,tako da je poprsje,poput lica,frontalno prema gledatelju.

Barokni e slikar tijelo redovito postaviti ukoso,tako da se ćprote e po “dubini”,a glavu e naj eš e zaokrenuti u ž ć č ćsuprotnom smjeru,kao da “vu e” na drugu stranu.č

I kada slika grupu,renesansni e slikar,sli no,sve likove ć črasporediti uporedno s donjim rubom slike i plohom,dok e ćih barokni slikar rasporediti po dubini-dijagonalno.

U renesansnog slikara, ak i kada slika otvor na stropu kroz čkoji se vidi nebo,to je nebo poput plave plohe “nadohvat ruke”,dok e barokni slikar otvoriti bezdan neba,što ga ćdo ivljavamo kao beskrajni svemir.ž

Zatvoreno-otvoreno

U rasporedu likova i predmeta na renesansnoj slici sve se uskla uje s okvirom,unutar slike ponavljaju se,poput đjeke,njegove okomite i vodoravne odrednice.Sve što je prikazano,naslikano je cjelovito,nema ni ega što bi nas čzanimalo “izvan” slike,nema razloga da po elimo proširiti žokvir slike ili “zaviriti” sa strane.

Barokna kompozicija redovito sadr i neke likove ili žpredmete prikazane samo dijelom,uz rub,ali tako da ih okvir “sije e”.Znamo da se nastavljaju izvan okvira,ali ne znamo čkako izgledaju u cjelini.

Mnoštvo-jedinstvo

Na renesansnoj slici svaki je lik i svaki predmet odvojen-pojedina an . Slika je naprosto zbroj samostalnih čdijelova.Neki su dijelovi toliko zasebni da bi ih se moglo “izrezati” i uokviriti kao odvojene slike:lik ili skupinu u prednjem planu i arhitektura ili krajolik u pozadini.

U baroknoj slici sve se me usobno pro ima i stapa jedinstvo i đ žne mo e se odvajati u dijelove.To ne vrijedi samo za žkompoziciju slike,nego i za njezine dijelove:krošnja drveta, npr.,u renesansi je slikana tako da vidimo svaki list zasebno,a tek svi zajedno oblikju krošnju,dok u baroku slikar oblikuje krošnju kao cjelinu(jedinstvo) tako da ne mo emo razdvojiti žsvaki pojedini list.

Jasno-nejasno

elja ili ljubav baroknog ovjeka za nejasnim i Ž čneizvjesnim,izra ava zapravo znati elju što poti e daljnja ž ž čistra ivanja.ž

Na Vermeerovoj slici Slikar i model ak je glavni lik okrenut čle ima gledatelju.Nije jasno je li slikar mlad ili star,ima li đbradu,kakve su mu o i itd.č

Takav je stav u renesansi nezamisliv.

Nejasan je i izvor svjetlosti za kojeg znamo da je iza zavjese lijevo(no,je li prozor ili staklena vrata?),sjena “guta” neke dijelove zavjese,pa nije jasno kako se nastavlja ornament s osvijetljenih dijelova,a i po na inu kako je zavjesa savijena čnigdje ne vidimo jasan nacrt ornamenta, itd.

Johannes Vermeer-Slikar i model

~ Slikari pojedinih tema ~~ Slikari pojedinih tema ~ U baroku portret,akt,krajolik i mrtva priroda ne samo da se

posve osamostaljuju,kao dovoljan i dostojan sadr aj žumjetni kog djela,nego se slikari ak opredjeljuju i č čspecijaliziraju za samo jednu od tih tema,ili unutar njih još u e.ž

Tako otkrivamo slikare koji slikaju isklju ivo prizore iz čseoskog ivota ili samo arhitekturu,dok se neki od njih žposve uju samo prikazima unutrašnjosti crkva.ć

Neki slikaju jedino krajolike,ili ivotinje ili cvije e,a me u ž ć đslikarima mrtvih priroda specijalizacija je ponekad još u a:jednima je tema vo e i povr e,drugi slikaju samo ž ć ćdivlja ,tre i ribu i morske plodove, etvrti samo glazbala i sl.č ć č

Osobito su omiljene i teme sa simboli kim čzna enjem,podsje anje primjerice da emo svi umrijeti č ć ćslaganjem lubanja,pješ anih ili vodenih ura i drugih simbola čprolaznosti ljudskog ivota.ž

~ Pojava anra ~ ž~ Pojava anra ~ ž Kada govorimo o stilu nekog razdoblja isti emo ono što je č

zajedni ko,ali nikada ne treba zaboraviti da je umjetnost čosobni izraz i da se unutar jednakog okvira tema i problema osobni stilovi ponekad posve razlikuju,i to je ono što jam i čbogatstvo umjetni ke baštine ovje anstva.č č č

Tako npr., Rubens i Rembrandt su slikari istoga doba 17.st. i istoga podru ja,današnje Nizozemske.Samo,dok je ju njak č žFlamanac Rubens slikar barokne pokrenutosti,neumjerena obilja i raskoši,materijalnih bogatstava i tjelesne bujnosti,jarkih boja,usmjeren izvanjskom i površnom u esto čpretrpanim komp. Povijesnih,alegorijskih,mitoloških ili religijskih tema – sjevernjak, Holan anin đ Rembrandt istra uje unutrašnje duhovno bogatstvo,vje itu ljudsku ž čdramu,podjednako u portretima i autoportretima,kao i u biblijskim prizorima,a njegovo glavno izra ajno sredstvo su žplemenito zlatno-sme e boje i dramati an odnos proboja đ čzrake svjetlosti u prete ito mra an prostor slike.ž č

Svaki se slikar posve uje nekom osobnom ćproblemu unutar palete zadataka i mogu nosti ćbaroknog slikarstva.Probleme oštrog kontrastiranja svjetlosti i sjene,uz gotovo naturalisti ku oštrinu oblikovanja,uveo je u čtalijansko slikarstvo Carravagio ,a slijedili su ga brojni slikari cijele Europe-od Španjolske do Nizozemske.

Caravaggio-Pozivanje sv.MatejaUlje na platnu,1596.-1600.

Caravaggio-Smrt BogorodiceUlje na platnu,1601.-1606.

G.De la Tour- Sv.Irena s ranjenim sv.Sebastijanomulje na platnu,1640.

J.Vermeer van Delft – Sat glazbeulje na platnu,1660.

D.Velasquez – Venera sa zrcalomUlje na platnu,1648.

P.P.Rubens – Bitka na mostu

Rembrandt van Rijn – Autoportret1658.

Rembrandt van Rijn – Saskia kao Floraulje na platnu,1635.

W.Kalf – Mrtva priroda s nautilus-pehatomulje na platnu,1660.

Mia deri 3.dŽ ćMia deri 3.dŽ ć