UNIVERZITET U SARAJEVUFAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJEODSJEK – SAOBRAĆAJ SMJER – ZRAKOPLOVNI SAOBRAĆAJ

HISTORISKI RAZVOJ ZRAKOPLOVNOG SAOBRAĆAJA U SVIJETU

(Seminarski rad iz Osnove saobraćajnih i komunikacijskih sistema)

Student: Alić Mehmed Mentor:

1

Broj indexa: 7369 Doc. Dr. Abidin Deljanin

Sarajevo,Decembar 2014

SADRŽAJ

1.UVOD...................................................................................................................................... 2

2.0. HISTORISKI RAZVOJ U ZRAČNOM SAOBRAĆAJU.................................................3

3.0. VRSTE TRANSPORTNIH SREDSTAVA U ZRAČNOM SAOBRAĆAJU..................5

3.1. ZRAKOPLOVI LAKŠI OD ZRAKA...................................................................................................... 53.1.1. Baloni............................................................................................................................................53.1.2. Cepelini ili dirižabli........................................................................................................................6

3.2. ZRAKOPLOVI TEŽI OD ZRAKA........................................................................................................ 63.2.1. Zrakoplovi bez vlastitog pogona....................................................................................................7

3.2.1.1.Jedrilice...................................................................................................................................73.2.2. Zrakoplovi s pokretnim krilima......................................................................................................7

3.2.2.1.Helikopter...............................................................................................................................73.2.2.2. Žirokopter ili autožir..............................................................................................................9

3.2.3. Zrakoplovi s nepokretnim krilima..................................................................................................93.2.3.1. Avioni.....................................................................................................................................9

4.0. KLASIFIKACIJA ZRAKOPLOVA KOMERCIJALNE NAMJENE.............................16

5.0. ZAKLJUČAK................................................................................................................... 19

LITERATURA........................................................................................................................ 20

2

1.UVOD Zračni saobraćaj se u odnosu na druge grane saobraćaja najkasnije razvio. On prevozi

putnike, rjeđe robu, raznim prijevoznim sredstvima koja imaju mogućnost kretanja u

atmosferi. Nesumnjivo je da se u početnoj fazi razvoja zračnog prometa bilo lakše

kretati balonom. Dok se balon kretao zrakom tada su se tek stjecala prva iskustva o

aerodinamičkim svojstvima letjelica težih od zraka. Drugi značajan tehnički uvjet za

stvaranje aviona je dovoljno snažan motor koji daje potisnu snagu aviona adekvatnu

težini zrakoplova. Kako su se iznalazili sve jači i jači motori, a i usavršavala spoznaja o

aerodinamici, tako je avion sve više izbijao u prvi plan pred balonom. 

Današnji zračni promet osobito se razvio usavršavanjem mlaznog motora, kojim je

zrakoplov dobio na brzini i na veličini. On je u mogućnosti prebaciti na tisuće

kilometara udaljenosti, i odjednom, stotine putnika ili tisuće kilograma tereta. Danas

zračni promet ima u osnovi funkciju prijevoza putnika. Osobito se razvija u zemljama

koje imaju veće prostranstvo, jer je avion najbrže prijevozno sredstvo. Savremeni zračni

promet obavlja se letjelicama težim od zraka - avionima. Današnji avioni uglavnom su s

mlaznim motorima velike jačine, koji omogućuju vrlo brzo prevaljivanje velikih

udaljenosti. Zbog toga su upravo međukontinentalni prostori glavno poprište

međunarodnog avionskog prometa. Savremeni zračni promet se uglavnom bavi

prijevozom putnika, a prijevoz robe vrši se usput, ili od novijeg vremena, posebnim

avionima, kad je u pitanju specifična roba, roba velike vrijednosti ili roba lako

pokvarljiva. Avionski promet je danas posebno značajan za udaljenije i izoliranije

krajeve, koje nije moguće svrsishodno povezati uobičajenim prometnim oblicima na

kopnu ili vodi.

3

2.0 HISTORISKI RAZVOJ U ZRAČNOM SAOBRAĆAJU

Tijekom povijesti u mnogim kulturama diljem svijeta pojavljuju se prve naznake onoga što će se kasnije razviti u zrakoplovstvo. U ovome su ponajviše prednjačili Kinezi koji su razvili prve rakete, zmajeve, balone na topli zrak, te kao igračke i prve preteče helikoptera.

Suvremeni razvoj zrakoplovstva započinje 1783. prvim letom balonom braće Montgolfier u Francuskoj. Balon se ubrzo pokazao kao nepraktično prijevozno sredstvo jer je zbog svoje neupravljivosti isključivo bio prepušten sili vjetra i zračnim strujama. Ovome se kasnije doskočilo pojavom upravljivih balona ili cepelina.

Najveći doprinos razvoju aviona dao je Nijemac Otto Lilienthal koji je svojim letovima s jedrilicama dao velik doprinos razvoju mehanike leta te konstrukcije zrakoplova, a njegov rad bio je inspiracija braći Wright za izradu prvih jedrilica, a kasnije i njihovog prvog aviona. Iako postoje brojne diskusije o prvom pogonjenom letu zrakoplovom težim od zraka jer su u isto vrijeme uspjehe u istraživanju imali brojni istraživači, danas je najšire prihvaćeno da su prvi upravljivi let zrakoplovom težim od zraka izvela upravo Braća Wright 17. prosinca 1903. sa svojim avionom Flyer I. Zrakoplov je doduše bio slabo upravljiv jer se upravljalo uvijanjem čitavog krila, što je kasnije riješeno ugradnjom pokretnih krilaca ili elerona. Svoj masivni razvoj zrakoplovstvo je doživjelo kroz period prvog svjetskog rata, gdje je po prvi puta uočena njegova mogućnost vojne uporabe za izviđanje, navođenje artiljerije, te na kraju i samog gađanja ciljeva na zemlji..

Zrakoplovom su se počeli prevoziti putnici, teret i pošta, te su zrakoplovi postajali sve veći i pouzdaniji. Prvi zrakoplovi koji su počeli prevoziti putnike na velike udaljenosti bili su upravo cepelini koji su svoj najveći razvoj doživjeli između dva svjetska rata. Vrijeme između dva rata bilo je plodonosno i za razvoj avijacije, te su obarani novi rekordi. Charles Lindbergh je prvi puta preletio Atlantski ocean avionom od New Yorka do Pariza, a ubrzo su se pojavili i putnički avioni koji su svojim performansama i brzinom leta počeli konkurirati cepelinima. Neposredno prije izbijanja 2. Svjetskog rata, nesrećom Njemačkog cepelina LZ 129 Hindenburga i samim izbijanjem rata završilo je doba komercijalnog korištenja cepelina, i zrakoplovstvo se preusmjerilo gotovo isključivo na razvoj aviona.

Drugi svjetski rat je ponovo bio veliki pokretač u razvoju avijacije gdje su se pojavila nova tehnološka rješenja i razvoji poput mlaznog motora, helikoptera i raketa. Najutjecajniji znanstvenici na području aerodinamike bili su upravo Njemački znanstvenici koji su nakon završetka rata svoj rad nastavili u Sovjetskom savezu i Sjedinjenim državama, a njihova tehnološka rješenja i rad su direktno utjecali razvojem zrakoplovstva nakon drugog svjetskog rata, a rad Wernhera von Brauna u Sjedinjenim državama rezultirao je američkim raketnim programom te kasnijim slijetanjem na mjesec. Nijemci su već prije rata napravili prvi helikopter te su ga tokom rata koristili u ograničenom opsegu, dok je rus Igor

4

Sikorsky svojim radom u Sjedinjenim državama napravio prvi helikopter s jednim nosećim rotorom koji je postao osnova razvoja današnjih suvremenih helikoptera.

Nakon drugog svjetskog rata uslijedio je masovan razvoj mlaznih motora kako u vojnom tako i u civilnom zrakoplovstvu. Američki probni pilot Chuck Yeager ušao je u povijest 14. listopada 1947 kao prvi čovjek koji je probio zvučni zid.

Razvoj interkontinentalnih balističkih projektila, koji se zasnivao na njemačkim istraživanjima na raketi V-2 kojom su u drugom svjetskom ratu gađali London, imao je za posljedicu i razvoj svemirskog programa u Sovjetskom savezu i Sjedinjenim državama. Tako su Sovjeti 1957. lansirali prvi satelit Sputnik u zemljinu orbitu, čime je započela svemirska utrka između Rusa i Amerikanaca, a 1961. je Jurij Gagarin postao prvi čovjek u svemiru. Nagli razvoj svemirskog programa rezultirao je time da su Amerikanci već 1968. poslali prve ljude u orbitu oko mjeseca, a 20.srpnja 1969 američki astronauti Neil Armstrong i Buzz Aldrin postali su prvi ljudi koji su sletjeli na mjesec.

3.0. VRSTE TRANSPORTNIH SREDSTAVA U ZRAČNOM SAOBRAĆAJU

Prema osnovnim načelima postizanja sposobnosti letenja ili održavanja u zraku

razlikuju se dvije vrste zrakoplova:

1. Zrakoplovi lakši od zraka (statički leteći strojevi) ili aerostati (baloni);

2. Zrakoplovi teži od zraka (dinamički leteći strojevi) ili aerodini

a) Zrakoplovi bez vlastitog pogona (jedrilice);

b) Zrakoplovi s pokretnim krilima (rotokoperi);

c) Zrakoplovi s nepokretnim krilima (avioni).

5

3.1. ZRAKOPLOVI LAKŠI OD ZRAKA

Zrakoplovi lakši od zraka osiguravaju uzgon na Arhimedovom načelu1, budući da im je

težina manja od težine okolnog zraka kojeg takav zrakoplov istiskuje. U ovu grupu

zrakoplova spadaju baloni i cepelini ili dirižabli.

3.1.1. Baloni

Balon  je zrakoplov loptastog oblika od laganog materijala (često je to plastika,

npr. najlon ili poliester) ispunjena plinom lakšim od zraka (vodik, helij ) ili toplim 

zrakom.

Baloni imaju tri bitna dijela. To je prvo balonski prostor velike zapremine, obično

duguljastog oblika, napunjen plinom lakšim od zraka koji omogućuje svojim uzgonom

polijetanje letjelice zajedno s druga dva dijela usprkos njihovoj težini. Drugi dio čine

uređaji za usmjeravanje, dakle sredstva za nametanje zračnom brodu željenog kretanja.

Tu su također, pogonski motori koji su ovješeni na balonski trup ispod ili sa strane.

Zatim, tu je prostor za upravljanje, pilotska kabina sa svim potrebnim uređajima za

navigaciju, radar i radiostanica, i to se nalazi ispod prednjeg dijela balona, dok se na

repu balona nalaze kormila kojima se upravlja iz pilotske kabine. Treći dio je prostor za

putnike ili teret. On je pričvršćen ispod trupa.

Letenje balonom danas prvenstveno predstavlja zabavu i sport. Baloni se često koriste u

meteorologiji.

3.1.2. Cepelini ili dirižabli

Cepelin je zrakoplov duguljastog oblika punjen plinom lakšim od zraka. Ime je cepelin

dobio prema  njemačkom  graditelju  Ferdinandu Zeppelinu, a još se naziva

i dirižabl.Nekada se koristio za prijevoz putnika, a danas se zbog svoje veličine češće

koristi za oglašavanje firmi tijekom velikih događaja kao što su različite manifestacije,

koncerti i sl.

1 Arhimedov zakon : Tijelo uronjeno u tekućinu lakše je za masu istisnute tekućine.

6

3.2. ZRAKOPLOVI TEŽI OD ZRAKA

U ovu skupinu spadaju svi zrakoplovi čija je težina veća od težine istisnutog zraka i lete

na osnovi postojanja aerodinamičke noseće sile uzgona koja se suprostavlja djelovanju

vlastite težine letjelice. Zrakoplovi teži od zraka ostvaruju uzgon tako da se dio

zrakoplova posebnog oblika, krilo, kreće kroz zrak čime proizvodi aerodinamičku2 silu,

čija jedna komponenta je usmjerena uvis.

U ovu podjelu spadaju zrakoplovi bez vlastitog pogona (jedrilice), zrakoplovi s

pokretnim krilima (rotokoperi) i zrakoplovi s nepokretnim krilima (avioni)..

3.2.1. Zrakoplovi bez vlastitog pogona

3.2.1.1.JedriliceJedrilica je zrakoplov teži od zraka, bez motora, koji uzgon u letu dobiva poglavito

zbog aerodinamičkih reakcija na površinama koje u određenim uvjetima leta ostaju

nepokretne.

Jedrilice su zrakoplovi bez vlastitog pogona koji u transportne svrhe mogu biti

upotrebljeni kao prikolice aviona, koje oni vuku za sobom u zraku na užetu. Ta tehnika

se sada ne upotrebljava, ali je u prošlom ratu bila dosta primjenjivana u vojnim

prijevozima na jednoj i na drugoj strani.

3.2.2. Zrakoplovi s pokretnim krilimaKrila zrakoplova mogu biti pokretna, tako da se vrte oko ose, i tada se nazivaju krakovi,

a čitav sklop takvih krila i zajedničke osovine se naziva rotor. Zrakoplovi s ovakvim

konstrukcijom su rotokopteri.

Rotokopter je zrakoplov teži od zraka, pokretan motorom, koji se održava u letu

reakcijom zraka na jednom ili više rotora. Dva moderna oblika rotokopera su helikopter

i žirokopter (poznat i kao autožir).

2 Aerodinamika je znanost koja proučava djelovanje zraka, na tijela koja se kroz njega gibaju, te sile koje pri tome nastaju

7

3.2.2.1.HelikopterHelikopter je zrakoplov teži od zraka koji stvara uzgon i silu preko jednog ili više

horizontalnih nosećih rotora, od kojih svaki ima dva ili više krakova (slika br.1).

Krila helikoptera su zapravo krakovi rotora, koji, spojeni na glavu rotora, čine noseći

glavni rotor pokretan pogonskim motorom. Rotorski sistem može biti izveden:

s jednim rotorom i pomoćnim repnim rotorom za svladavanje obrtnog momenta, jer

bi se u protivnom trup helkoptera vrtio oko vlastite osi u suprotnom smjeru od vrtnje

glavnog rotora;

s dva glavna rotora u tandemu, koji se okreću u suprotnim smjerovima, stvarajući

potreban uzgon, a zakretne sile koje djeluju na letjelicu se pritom poništavaju;

s dva sinkronizirana rotora, koji su smješteni iznad trupa, ali svaki na svojoj strani;

s koaksijalnim rotorima.

Rotor može imati dva do osam krakova (slika br. 2).

Uzgon se kod helikoptera postiže strujanjem zraka oko krakova rotora. Struja zraka nad

gornjom površinom kraka prevaljuje duži put po jedinici vremena od struje zraka pod

donjom površinom. Bernoullijev princip nalaže da se pritom stvara veći tlak na donjoj

površini kraka rotora od onog na gornjoj, što ima za poslijedicu uzgonsku silu u smjeru

okomitom od rotacije krakova rotora prema području nižeg tlaka (odnosno gornjoj

strani).

Koliku silu uzgona pojedini krak stvara, ovisi o njegovom napadnom uglu. To je ugao

relativnog smjera vjetra (koji je određen smjerom gibanja letjelice) i nagiba krakova

rotora. Osim ovako dobivenog uzgona, helikopteri postižu i tzv. translacijski uzgon pri

određenom rasponu brzina. Razlog tomu je, što se rotor helikoptera ponaša slično kao i

krilo zrakoplova, te pritom proizvodi dodatan uzgon.

Kretanjem helikoptera kroz zrak javlja se i niz problema, a najvažniji zbog postizanja

velikih brzina su: nadzvučna brzina strujanja zraka na vrhovima krakova rotora i

problema sloma uzgona na nazadnom kraku. Poslijedica toga je nemogućnost

suvremenih helikoptera da razviju brzine veće od 330 km/h u vodoravnom letu, iako

nije problem postići odgovarajući odnos snage pogonske skupine i težine helikoptera za

takav pothvat.

8

Slika br.1: Helikopter Slika br. 2 : Glava rotora

3.2.2.2. Žirokopter ili autožir 

Za razliku od helikoptera, rotor žirokoptera nije spojen na motor, nego se slobodno

okreće u struji zraka, dok motor pokreće propeler koji pokreće letjelicu prema naprijed.

Uslijed kretanja rotora kroz struju zraka, na rotoru dolazi do pojave autorotacije kojom

se stvara uzgon (slike br. 3 i 4).

Žirokopter se može smatrati hibridom aviona i helikoptera, iako je povijesno gledano

žirokopter prethodnica u razvoju helikoptera. Razvio ga je Španjolac Juan de la Cierva,

a njegov je model prvi put poletio 1923. godine.

Slika br. 3: Žirokopter Slika br. 4: Žirokopter

9

3.2.3. Zrakoplovi s nepokretnim krilima

Ukoliko su krila zrakoplova nepomična, recimo spojena na trup, tada se cijeli zrakoplov

mora gibati kroz zrak da bi mu krila mogla ostvariti potreban uzgon. Da bi takav

zrakoplov mogao poletjeti, on već na zemlji mora postići dovoljnu brzinu kretanja kroz

zrak, te mu je potreban aerodrom s dovoljno dugačkom PSS. Takvi se zrakoplovi

nazivaju avioni.

3.2.3.1. AvioniAvion je zrakoplov teži od zraka, pokretan motorom, koji uzgon u letu dobiva

dinamičkom reakcijom zraka oko svojih učvršćenih (nepomičnih) krila. Osnovni zakoni

koji čine da jedan avion poleti mogu se primijeniti na sve avione, počevši od leteće

mašine braće Wright pa sve do Konkorda. Četiri aerodinamičke sile djeluju na avion u

letu a to su: uzgon, vučna sila, vazdušni otpor i gravitacija (ili težina). Jednostavnije

rečeno, vučna sila je snaga aviona (sila koja djeluje prema naprijed), vazdušni otpor je

otpor vazduha (sila koja djeluje prema nazad), uzgon je sila koja djeluje prema gore i

gravitacija je sila koja djeluje prema dolje. Dakle, da bi avioni mogli letjeti, vučna sila

(snaga motora) mora biti veća od vazdušnog otpora, a uzgon mora biti jači od

gravitacije ( vučna sila se suprotstavlja vazdušnom otporu, dok se uzgon suprotstavlja

gravitaciji). Ovo se dešava kada avion polijeće ili se uspinje, a kada je u letu

suprostavljene sile se izjednače.

Avioni se s obzirom na pogon i brzine mogu svrstati u sljedeće grupe:

1. Propelerski avioni

Propeler ili elisa je aerodinamički oblikovana površina koja mehanički

rad motora pretvara u vučnu ili potisnu silu, okomitu na ravninu vrtnje, koja

savladava otpor zrakoplova i omogućava njegovo kretanje po zemlji ili/i let.

Dvije su vrste propelerskih aviona:

a) Propelerski avioni s klipnim motorom

Najstarija vrsta pogona nekog zrakoplova je klipni motor koji pogoni propeler.

Krakovi propelera uslijed vrtnje stvaraju (uzgon) vučnu (kada je propeler ispred

motora) ili potisnu (kada je propeler iza motora) silu koja pokreće avion (slika

br.5).

10

Osim što su tiši prednost im je manja cijena i ekonomičnost. Pogodni su za

prijevoz nekoliko osoba ili manje količine tereta.

b) Turbo-prop avioni Na turbo-prop avionima propeler pogoni mlazni motor. Ti avioni su popularni radi svoje ekonomičnosti (slika br. 6).

Slika br. 5: avion s klipnim motorom Slika br. 6: turbo-prop avion

2. Mlazni avioni

a) Podzvučni mlazni avioni 

Podzvučni mlazni avioni su svi avioni koje pokreće mlazni motor a lete ispod

brzine zvuka3. Najveći nedostatak im je buka koju motor stvara pri radu. Avioni

iz ove grupe postižu brzinu leta između 700 i 900 km/h (slika br.7).

c)Nadzvučni mlazni avioni

Ovi avioni lete brže od zvuka a izrađuju se za vojne potrebe (slika br.8).

Slika br.7 :Boening 777 Slika br. 8: Probijanje zvučnog zida.4

Osnovni dijelovi aviona su:

3 Brzina zvuka  iznosi 341 m/s ili 1227,6 km/h.

4 Probijanje zvučnog zida je trenutak kada zrakoplov dostiže i prelazi brzinu zvuka .11

krilo;

trup zrakoplova;

repne površine;

pilotska kabina;

podvozje;

komande leta;

specijalna oprema zrakoplova.

Krilo je glavna aerodinamička noseća površina aviona na kojoj se stvara sila uzgona.

Najvažniji je i najčešće najteži dio zrakoplova. O njegovoj konstrukciji i

aerodinamičkim osobinama ovise i osobine cijelog zrakoplova.

Trup služi za smještaj kabine za posadu, kabine za putnike kod putničkih zrakoplova

ili prostora za teret kod zrakoplova za prijevoz tereta, instrumenata, komandi leta i

specijalne opreme. Pored toga, trup služi kao veza s krilom i repnim površinama. 

Repne površine su pojam koji u zrakoplovstvu označuje repni dio zrakoplova. Uloga

repnih površina je da stvore uravnotežavajuće momente oko težišta zrakoplova i da

omoguće upravljanje. Repne površine možemo podijeliti na: horizontalne i vertikalne.

Pilotska kabina je dio zrakoplova predviđen za smještaj pilota, kopilota, komandi

leta i instrumenata. U pilotskoj kabini smješteni su instrumenti koji omogućuju pilotu

upravljanje avionom, praćenje rada njegovih sklopova i motora.

Podvozje je dio zrakoplova namijenjen za njegovo sigurno polijetanje, slijetanje i

kretanje (rulanje) po tlu. Podvozje obično sačinjavaju kotači s amortizerima. Podvozje

mogu biti i plovci za slijetanje na vodene površine (amfibije, hidroavioni) ili skije za

slijetanje na snijeg ili led.

Komande leta su sistem prijenosnika koji se prostire kroz zrakoplov i služe za vezu pilotskih komandi s komandama leta.

Avionski tipovi koji su u eksploataciji mogu se podijeliti u četiri grupe:

12

a) stari tipovi, koji su još privremeno u upotrebi na sporednim zadacima;

b) suvremeni tipovi, koji su afirmirani u eksploataciji, prihvaćeni od putnika, već

više godina u upotrebi, još uvijek dobri za važne zadatke, ali se više ne

proizvode;

c) najnoviji tipovi, koji su u punom jeku proizvodnje i nabavljaju se posljednjih

godina za najvažnije linije; svojim dolaskom postupno istiskuju suvremene

tipove na najvažnijim zadacima, a za putnike znače posljednje dostignuće i

glavnu atrakciju za putovanje;

d) avioni u pripremi, koji još nisu u prometu ali se već godinama na njima radi.

Svaki avion prođe kroz sve četiri grupe prije nego zastari i stigne u otpad.

Moderni avioni mogu danas letjeti brzinama iznad 800 km/h (500 mph), ovisno o tipu

uzlijeću s malom brzinom od 130 km/h (80 mph) sve do 290 km/h (180 mph).

U avione spadaju:

mali avioni za trening i rekreaciju sve do velikih putničkih;

transportni civilni i vojni zrakoplovi;

amfibija;

hidroavioni – PSS je more ili jezero ;

avioni kojima se na zemlji sklapaju krila (po definiciji učvršćena, nepomićna su u

letu) radi bolje mogućnosti transporta ili radi smještaja većeg broja aviona

na nosačima zrakoplova5;

avioni s promjenjivom geometrijom krila; ti zrakoplovi i kada dostignu

odgovarajuću visinu i brzinu "uvlače" krila prema trupu smanjujući njihov raspon;

neki zrakoplovi koriste krilo za stvaranje uzgona samo u određenim dijelovima leta.

Ti zrakoplovi se mogu (i ne moraju) svrstati u avione.

Vojni zrakoplovi

5 Nosač zrakoplova je ratni brod čija ravna i slobodna paluba omogućuje slijetanje i uzlijetanje zrakoplova.

13

Vojni zrakoplovi su tehnički najsavršeniji. Pomoću njih se ubojita sredstva mogu

usmjeriti na bilo koju točku na Zemlji i u zraku. Tijekom vremena svi vojni zrakoplovi

toliko su napredovali da danas zadovoljavaju sve postavljene zahtjeve. Kupca zato

mogu privući jedino cijena, karakteristike leta i brzina isporuke.

Podjela vojnih zrakoplova :

Lovački zrakoplovi namijenjeni su i opremljeni za presretanje i uništavanje

protivničkih zrakoplova. Upotrebljavaju se i kao pratnja i zaštita vlastitih

zrakoplova. Zahtjevi koje moraju zadovoljiti su: što veća brzina kao i što veći

raspon između minimalne i maksimalne brzine, što viša maksimalna visina leta,

izvrsne karakteristike leta i velike manevarske sposobnosti. Na sebi nose snažno

streljačko i raketno naoružanje.

Lovci-bombarderi su zrakoplovi nešto većeg doleta namijenjeni za dublji ulazak u

neprijateljski teritorij radi odbacivanja tereta. U povratku moraju biti sposobni sami

se obraniti od napada neprijateljskih zrakoplova. Od naoružanja mogu nositi

klasične bombe, nenavođene i navođene bombe kao i rakete većeg dometa. U

opremi obavezno imaju protu-elektronska sredstva.

Bombarderi su svoju glavnu ulogu odigrali krajem Drugog svjetskog rata. Jedan od

najpoznatijih bombardera bio je B-29 koji je s dvije atomske bombe brzinom od 641

km/h na visini od 7,5 km preletio 8.549 km. Uvođenjem raketa velikog dometa

bombarderi su izgubili na važnosti. Današnji bombarderi su manji i brži a radi

upotrebe kompozitnih materijala teško su uočljivi. Najsofisticiraniji bombarder je

ujedno i najskuplji zrakoplov ikada B-2 Spirit, sa $2.2 milijarde po primjerku je

za radare potpuno nevidljiv.

Izviđački zrakoplovi služe za promatranje zračnog prostora. Opremljeni su

najmodernijom elektronskom opremom. Za izviđanje može se koristiti bilo koji

zrakoplov ugradnjom dodatne elektronske opreme.

Vojni transportni zrakoplovi služe za transport opreme i ljudstva.

Amfibija  

14

Amfibija je zrakoplov sposoban uzlijetati i slijetati i na kopno i vodene površine.

Umjesto stajnog trapa zrakoplovi imaju plovke za slijetanje na vodu. U plovke su

ugrađeni uvlačeći kotači koji se prilikom slijetanja na kopno izvlače (slika br 9).

Aerodinamičnog su oblika radi što manjeg čeonog otpora. Umjesto plovaka na nekim je

zrakoplovima cijeli trup prilagođen za slijetanje na vodene površine, a plovci koji se

nalaze na krajevima krila sprečavaju prevrtanje.

Hidravioni

Hidroavion je vrsta zrakoplova, s ugrađenim aerodinamički oblikovanim plovcima

umjesto podvozja s kotačima. Avion za razliku od amfibije može isključivo sletjeti i

uzletjeti s vode Hidroavion je nastao zamjenom kotača podvozja predviđenih za

slijetanje na pistu s plovcima (slika br. 10). Mali hidroavioni su svojim jednostavnim

dizajnom nadvisili u popularnosti leteće brodove, posebno nakon što su zrakoplovne

vlasti odobrile korištenje jednomotornih aviona u komercijalne svrhe. Na leteći

brodmotor je morao biti ugrađen visoko iznad trupa dok je na hidroavionu mogao ostati

u nosu zrakoplova kao i na avionu s kotačima.

Slika br. 9: Amfibija Slika br. 10 : Hidroavion

Avioni s raketnim motorom

15

Još u Drugom svjetskom ratu Nijemci su eksperimentirali na avionus raketnim motorom

(Messerschmitt Me 163), ali ti avioni nisu nikad proizvedeni u većem broju niti s

drugim motorima. I prvi avion koji je probio zvučni zid (Bell X-1) imao je raketni

motor.  Sjevernoamerički avion s raketnim motoromX-15 obarao je više puta i brzinske

i visinske rekorde. Mnoga kasnija konstrukcijska rješenja u izgradnji zrakoplova i

svemirskih letjelica bazirana su na tom avionu.

Danas raketni motori nisu našli veliku primjenu. Koriste kao pomoć pri uzlijetanju

svemirskih letjelica i nekih vojnih zrakoplova.

4.0. KLASIFIKACIJA ZRAKOPLOVA KOMERCIJALNE NAMJENE

Opća klasifikacija zrakoplova komercijalne namjene najčešće se obavlja prema četiri

temeljna kriterija, a to su:

a) prema značajkama pogonskih grupa:

- klipne ( primjena kod manjih zrakoplova različite namjene);

- turboelisne (primjena kod manjih i srednjih zrakoplova koji se koriste na

priključnim i lokalnim linijama);

- turbomlazne ( primjena gotovo kod svih velikih i djelomice srednjih zrakoplova).

b) prema duljini polijetanja i slijetanja mogu biti:

- VTOL oko 50 m (dužina PSS) ;

- STOL 50 – 760 m;

- RTOL 760 – 1370 m;

- CTOL veća od 1370 m .

16

VTOL (eng. Vertical take-off and landing) opisuje zrakoplov koji je sposoban uzlijetati

i slijetati vertikalno.  Kod pojedinih zrakoplova VTOL način leta kombinira se s

uobičajenim uzlijetanjem i slijetanjem (eng. CTOL-Convertional Take-off and Landing)

i sposobnosti uzlijetanja i slijetanja na kraćim uzletno-sletnim stazama (eng. STOL-

Short Take-Off andLanding). Pojedini zrakoplovi, kojima nije ugrađeno podvozje mogu

jedino djelovati u VTOL modu.

STOL (eng. Short Take-Off and Landing) je pojam koji označava zrakoplove koji za

uzlijetanje i slijetanje koriste kratke uzletno-sletne staze. Uobičajeno, STOL zrakoplovi

imaju veliku površinu krila na koja su ugrađena predkrilca, zakrilca i aerodinamički

usmjerivači strujnica zraka6. Iako dizajn ovakvom zrakoplovu smanjuje brzinu ne

smanjuje mu se nosivost korisnog tereta, što je izuzetno važno za izolirana i teško

dostupna mjesta čija opskrba o njemu ovisi. Na STOL zrakoplove se umjesto kotača

mogu ugraditi i plovci za slijetanje na vodene površine ili skije za slijetanje na snijeg ili

led.

CTOL (eng: Conventional Take-Off and Landing) opisuje zrakoplove kojima je za

uzlijetanje i slijetanje potrebna PSS duža od 2000 m (putnički i cargo zrakoplovi) Ti

zrakoplovi ubrzavaju uzduž piste dok se ne postigne brzina potrebna za uzlijetanje,

nakon čega se uzdižu u zrak. Tijekom slijetanja, zrakoplov će nakon doticanja piste, u

svom kočenju prijeći spomenutu udaljenost.

c) prema veličini odnosno kapacitetu zrakoplovi mogu biti:

- mali do 30 mjesta;

- srednji 30 – 100 mjesta;

- veliki više od 100 mjesta .

U kategoriji malih zrakoplova su sportski zrakoplovi te aparati općeg zrakoplovstva (poslovni, turistički, specijalni itd.). U komercijalnim zrakoplovima u ovoj kategoriji prevladavaju turboelisni motori. U toj skupini ima i predstavnika STOL-zrakoplovstva.

U kategoriji srednjih zrakoplova su tipovi što se koriste na srednjim relacijama, uglavnom s dva turboelisna motora.

6 generator vrtloga, vrtložnog strujanja17

U kategoriji velikih zrakoplova su tipovi zrakoplova što se koriste na svim relacijama na kojima se pojavljuje velika prometna potražnja. Pogonska grupa je uglavnom nflazna, s dva, tri ili četiri motora. U tu kategoriju pripadaju i širokotrupni zrakoplovi (Wide-body), kapaciteta do 527 sjedala, te nadzvučni komercijalni zrakoplovi.

d) prema namjeni mogu biti:

- putnički;

- teretni;

- opće namjene ( za rad u poljodjelstvu, šumarstvu, sportsku djelatnost).

18

5.0. ZAKLJUČAK

Zrakoplovstvo je mlada grana transportne djelatnosti, ali se vrlo brzo razvija. Tehnički

progres je tako brz da već više od desetak godina dovodi u pitanje ekonomičnost

poslovanja zrakoplovnih preduzeća. Novi tipovi aviona pojavljuju se brže nego što su

prethodni amortizirani, a toliko su savršeniji da ih aviokompanije moraju nabavljati i

pored još vrlo dobrih postojećih aparata jer u šrotivnom se ne mogu održavati u

konkurentskoj borbi na tržištu. Osim toga, cijene novih tipova aviona nevjerovatno su

visoke pa to opterećuje troškove poslovanja zrakoplovnih preduzeća s vrlo velikom

amortizacijom, koja je još povećana izuzetno kratkim rokovima u kojima se avion mora

amortizovati prije nego što se pojavi novi tip.

Zbog smanjenja rizika leta zahtijeva se sigurna, temeljita i opsežna provjera zrakoplova

prije i nakon leta. Najvažnije je preventivno održavanje, a to znači da je potrebno

promijeniti dijelove zrakoplova prije mogućeg nastupa oštećenja. Zato dijelovi imaju

propisan vijek trajanja bilo da je vremenski određen ili u satima leta. Održavanje

poletno-sletne staze, prilaznih putova i platforme je jednako značajno, pa ih je potrebno

čistiti. Na tim površinama nisu dopuštene nikakve nečistoće ili naslage snijega i leda.

Tehničko usavršavanje zrakoplova predstavlja jedan od najvažnijih faktora utjecaja na

razvoj zračnog prometa. Uz aerodinamička usavršavanja zrakoplova nastoji se povećati

i njihov kapacitet, a i povećati brzina.

19

LITERATURA

Internet ( Wikipedija);

Prikril B. , Perše S. „Prijevozna sredstva“ (Uvod u tehniku, tehnologiju, organizaciju i ekonomiku transporta), Fakultet prometnih znanosti, Zagreb,1991.;

Vojna enciklopedija, Beograd, 1970., knjiga prva.

20