www.skolskenovine.hr

TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 22 (2762) • Godina LXI. Zagreb, 1. lipnja 2010.

Prebiti tovara, a za posljedice koga briga!

Problem nasilja na nogometnim stadionima koji je u Hrvatskoj prisutan već četrdesetak godina, a u Europi gotovo pola stoljeća, vrlo je složen problem koji se ne može riješiti preko noći. Potrebna je sustavna i temeljita akcija, kako kroz mjere represije, ali prije svega kroz edukativne programe u školama kojima je cilj poučiti djecu što je šport i kako se “fer“ navija za svoj klub Str. 15-18

Strukovno obrazovanje - elektrotehnika i računarStvo

U ovom broju za Školske novine pišu i govore Milijana Kvačević, Vinko Bajrović, Marija Kalaba, Ina Žderić, Ankica Benček, Mislav Balković, Mirjana Milanović, Sanja Režek, Olivera Marinković, Azra Rađenović, Dominik Bodin, Dražen Lalić, Stéphane Héas, Claire Calderone, Laurent Petrynka, Jura Ozmec

tema broja: ŠPORT I NASILJE U EUROPI

PredškoLSkI ODGOJ

Str. 7

Strah nas prati

od rođenja

Male škole - SplitSko-dalMatinSka županija

Dvije učenice - tri učiteljice Str. 9

Nužno je i presudno osluškivati

potrebe gospodarstva

Str. 4

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.2www.skolskenovine.hr

UVoDNIKpiše Marijan Šimeg marijan.simeg@skolskenovine.hr

Hrvatska je jedna uistinu sretna zemlja u kojoj nema nikakvih problema. I da prije gotovo godinu dana bivši pre-mijer Sanader nije onako bezglavo i preko noći utekao iz užarene premijerske fotelje, mi vjerojatno još ni dan da-nas ne bismo saznali da je i nas pogodila svjetska kriza. Ne bismo se suočili s činjenicom da po tko zna koji put

svi zajedno (osim dijela probrane gos-pode koja se vole nazivati saborskim zastupnicima, državnim dužnosnicima, poduzetnicima i menadžerima) mora-mo stegnuti remene, da moramo svim snagama štedjeti kako bismo dotukli tu nesretnu krizu. Ne bismo ni znali da u ime spašavanja žive glave kao posljed-nju, ali ne i zadnju, mjeru moramo pri-hvatiti gorku istinu o tome da se u ime štednje i racionalizacije moramo odreći regresa za godišnji, uskrsnice, božićni-ce, darova za djecu, ne zato da bismo spasili posrnulo gospodarstvo već zato da bi poduzetnici umjesto ulaganja tog novca u proširenu reprodukciju sebi mogli priuštiti novu jahticu, mlažnjak ili neku drugu luksuznu sitnicu.

I dok tako ovih dana pored nas gotovo neopaženo prolaze priče o silnim pronevjerama i aferama u javnim, odnosno državnim poduzećima čiji su vinovnici bivši visokopozici-onirani dužnosnici i na čiju se dušu stavljaju zamračene svote u visini nekoliko stotina milijuna kuna, što tek tre-ba sudski i dokazati i sankcionirati; dok pored nas prođe i vijest da je glavni menadžer najveće državne kompanije koja je barem milijardu kuna u minusu kao poklon-bon za otpremninu dobio malo manje od sedam milijuna kuna, svotu za koju bi prosječna učiteljica trebala raditi doslovce od kolijevke pa do groba ili koja bi bila dostatna da sljede-će dvije godine naša djeca besplatno studiraju na hrvat-skim sveučilištima... mi se, dakle, ne bavimo tim stvarima. Netko ih je pomeo pod tepih, pa nam kao glavnu temu za razgovor sa znancima i neznancima u tramvaju, kafiću, ka-zalištu, u čekaonicama domova zdravlja nudi nešto posve novo. Nije to ni Dolina sunca, ni izbor za pjesmu Eurovizi-je, ni nova frizura neke anonimne starlete koju je prošetala na zagrebačkoj špici, pa niti tek najavljena romansirana autobiografija jedne poznate jet-seterice koja bi se lako mogla okititi ovogodišnjim Kiklopom za čitanost.

Budući da nemamo problema, a o nečemu se mora razgovarati i trošiti društvenu energiju, najbolje je pro-blemom proglasiti državnu maturu. Stranice ozbiljnoga tiska, kao i minute televizijskih vijesti puni se bizarnim sitnicama. Samo što su prošloga tjedna napisani ispiti iz hrvatskoga i matematike, a već smo saznali je li test bio težak, koja su bila najgluplja pitanja, koliko je pristu-pnika od toga groznog ispita palo u nesvijest i moralo tražiti liječničku pomoć. Saznali smo tako da za mnoge Matoš, Krleža, Ibsen ili Homer uopće nisu predstavljali problem, ali da je ispit iz matematike bio jako težak. Na ovu zadnju konstataciju odmah se nadovežu eksperti koji nas uvjeravaju da je djeci uistinu teško u dva ili tri dana pisati tri zahtjevna ispita državne mature, kako je to stresno, kako takav sublimirani način provjere neči-jeg znanja ne može biti vjerodostojno mjerilo onoga što su učenici učili tijekom svoga četverogodišnjega sred-njoškolskog obrazovanja, jer mora se uzeti u obzir i tre-mu, i stres, i nekoliko neprospavanih noći tijekom kojih su oni koji su malo ili ništa radili pokušali po hitnom po-stupku nadoknaditi sve propušteno pa su bili i pospani na rečenim ispitima.

Ne vidim razloga zašto bi cijela nacija trebala gristi nokte zbog nečega tako benignog kao što je državna matura. Stres ne prihvaćam kao argument, jer klinci su znali, kad su prije četiri godine upisali srednju školu, da će ju završiti državnom maturom, a i da nje nema polagali bi onu običnu koja je za mnoge generacije također bila jako stresna. Ne vidim čak ni razloga za toliku paljbu na ispitne zadatke, za njihovu kritičku analizu koja se više temelji na osobnom dojmu nego na poznavanju područja koje se ispituje. Pa ni razloga za okupljanje ad hoc timo-va koji bi sastavili suvremeni test opće informiranosti kao najpravednije mjerilo nečijega znanja.

Dođe mi da i ja svojim poznanicima predložim da sastavimo jedan takav test i da ga ponudimo resornom ministarstvu umjesto onih koje sad sastavljaju timovi pri Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazova-nja. Baš me zanima koliko bi kandidata znalo odgovor na pitanje tko se krije iza imena Allen Stewart Königsberg. Je li poznavanje te činjenice presudno da bi netko postao dobar liječnik, pravnik ili učitelj!?

P.S. Odgovor je Woody Allen.

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb

DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg (marijan.simeg@skolskenovine.hr)

UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr) Marijan Šimeg, Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr)Vjekoslav Welle (vjekoslav.welle@skolskenovine.hr) i Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr)

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAjNIŠTVO REDAKcIjE (info@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

RAČUNOVODsTVO, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i OGLAŠAVANjE (oglasi@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna bankaDEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)

TIsKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN

IZ SaDrŽaja

Postire: 15. Nazorovi daniNAZOR - PjEsNIK HRVATsKOG DOMOLjUBLjA str. 5

HPKZ - 11. Škola učitelja i odgojiteljaUČENjE I POUČAVANjE U sUVREMENOM VRTIĆU I ŠKOLI str. 6

Iz dnevnika školskog psihologaKAKO jE ROZI POsTALA IMPREsIONIsT! str. 11

Nasilje u školama - društveni korijeni zlaURUŠEN sUsTAV OPĆIH VRIjEDNOsTI str. 12

225 godina Osnovne škole Ivanke Trohar u FužinamaLUČONOŠA PIsMENOsTI, ZNANjA I NAPRETKA str. 20-21

PoDCrtaNo

GoVor StatIStIKe

Broj maloljetničkih trudnoća u Hrvatskoj već se godinama kreće oko 2000 godišnje, dok je u dobi do 14 godina jedan do dva poroda godišnje. Što se tiče prekida trudnoća, u 414

slučajeva radilo se o trudnoćama u dobi od 14 do 18 godina. Djeca danas nemaju, a morala bi imati, sustavnu edukaciju o spolnom odgoju, osim vjeronauka koji kao jedinu

kontracepciju zagovara apstinenciju. Tako će biti dok god se okreće glava od problema i dokle god ćemo se praviti da problem ne postoji.

Dr. sc. Dubravko Lepušić, spec. ginekologVečernji list, 31. svibnja 2010., str. 21

Ukinuti maturu ili školu!?

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010. 3www.skolskenovine.hr

aktualno

Hrvatski pravopis autora Stjepana Babića i Milana Moguša u izdanju Školske knjige jedinstven je pravopisni priručnik u kojemu su skladno objedinjeni zahtjevi uporabne prakse suvremenoga hrvatskog jezika s hr-vatskom pravopisnom i jezičnom tradici-jom, suvremenim lingvističkim spoznajama te znanstvenim i normativnim odredbama Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika nastalima usuglašavanjem stručnih stajališta vrhunskih hrvatskih jezikoslova-ca − istaknutio je na predstavljanju najno-vijega hrvatskoga pravopisa u četvrtak, 27. svibnja, u velikoj dvorani Školske knjige u Zagrebu.

U izradbi Hrvatskoga pravopisa autora Babića i Moguša temeljno je polazište Hr-vatski pravopis autora Babića, Finke i Mo-guša te Hrvatski školski pravopis autorskoga tima Babić, Ham, Moguš, koji je, do ovoga izdanja, jedini hrvatski pravopisni priruč-nik usklađen s odredbama Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika, jedinstven i po preporuci koju je za njegovu uporabu izdalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

Pravopis je jedna od važnih knjiga hr-vatskoga nacionalnoga identiteta, istaknuo je predsjednik Uprave Školske knjige Ante Žužul, koji je iznio kronologiju nastanka Hrvatskoga pravopisa, od onoga uništeno-ga 1971. godine (i kasnije pretisnutoga u

Londonu, popularnog “Londonca“) do ko-načnoga domovinskoga izdanja toga pravo-pisa 1990. godine koji se do danas pojavio u osam izdanja te u dva školska izdanja. Tako je ovaj pravopis postao na neki način hrvat-ka povijest i još jednom posvjedočio kako

hrvatski jezik pobjeđuje hrvatskom slobo-dom, kazao je Žužul, nazvavši ovaj najno-viji pravopis “zlatnom knjigom“ hrvatskoga jezika i hrvatske budućnosti.

Recenzentica Sanda Ham istaknula je kako je ovo posve nova knjiga u odnosu

na dosadašnja izdanja Hrvatskoga pravopi-sa, u prvome redu stoga što je u potpunosti usklađena s odredbama Vijeća za normu hr-vatskoga standardnoga jezika, koje nosu tek obične preporuke nego odredbe koje treba u jeziku provoditi. Po svojim pravopisnim rje-šenjima Babić − Mogušev Hrvatski pravopis vrstao se u Brozovsku pravopisnu tradiciju i definitivno napustio novosadsku pravopisnu normu, zaključila je Sanda Ham.

“Da bi priskrbio pridjevak dobroga, pra-vopisni priručnik mora nužno ispuniti dva uvjeta: mora biti usklađen sa suvremenim strukovnim jezikoslovno−pravopisnim do-sezima te s činjenicama porabne norme kul-turne zajednice kojoj je namijenjen. Pravopis koji danas predstavljamo velikim je dijelom ispunio i jedan i drugi uvjet“ − istaknula je druga recenzentica Nataša Bašić.

O onome što je novo u ovome pravopi-su u odnosu na dosadašnja izdanja govorio je recenzent Mario Grčević, dok je akade-mik Stjepan Babić, govoreći o načelima na kojima se temelji ovaj pravopis istaknuo kako bi bilo poželjno da imamo samo jedan pravopis (trenutno su tri u uporabi), jer se jedino tako pravopisna problematika može rješavati. Kod nas je posao oko pravopisa dodatno otežan i time što se često politički problemi prelamaju preko pravopisa i obrat-no, dodao je Babić.

I. Rodić

U Školskoj knjizi predstavljen novi Hrvatski pravopisZaGreb

Zlatna knjiga hrvatskoga pravopisanja

U organizaciji Hrvatskog andragoš-kog društva (HAD), u šibenskom Solarisu održana je prošloga tjedna

(27. – 29. svibnja) već tradicionalna An-dragoška škola. Trideset i deveta po redu, ovogodišnja Škola (ljetna) okupila je šez-desetak stručnjaka, teoretičara i praktičara iz odgojno-obrazovnih ustanova (srednje škole i pučka otvorena učilišta) te iz gos-podarstva i državnih institucija. Iako je broj sudionika bio manji nego na prošlim sku-povima (zbog kresanja obrazovnih budžeta i održavanja ispita državne mature, pretpo-stavlja se), trodnevni rad Škole bio je kva-litetan i intenzivan, obilježen zanimljivim predavanjima i raspravama o aktualnim temama andragoške teorije i prakse. Uz to, otvorena su i pitanja organizacije, sadržaja i oblika poučavanja/učenja koji su u nas sada tek u začecima kad je riječ o obrazovanju odraslih, a ubuduće bi trebali biti raspro-stranjeni i osnaženi želimo li u Hrvatskoj razvijati dobru inozemnu praksu uspješnih demokratskih zemalja.

Riječ je o tome da se i u obrazovanju i osposobljavanju odraslih, uz stručna znanja i umijeća, stječu ili povećavaju temeljne kompetencije za život i rad u suvreme-nom demokratskom društvu i tržišnom gospodarstvu. U tom kontekstu važne su, primjerice, kompetencije iz područja de-mokratskog građanstva, očuvanja i zaštite okoliša te socijalnih vještina i sposobnosti. U izlaganju Zorana Smolića, zamjenika žu-pana Šibensko-kninske županije, naglašeno je da su upravo ti sadržaji potrebni u pro-gramima rada s odraslima, posebice na ra-zini lokalne zajednice, no svijest o tome tek treba razviti, potom i projekte osmisliti te u praksi provoditi. Time je moguće prido-nijeti otklanjanju dijela uzroka krize, oso-bito onih što se u znatnoj mjeri temelje na

vrijednostima, stavovima i navikama. Radi toga – naglasio je u svom izlaganju dr. sc. Nikola Pastuović – odgojna komponenta u andragoškom radu ne bi smjela izostati jer se upravo njome može osnažiti pozitivni socijalni kapital (umreženost, uzajamnost i povjerenje među pojedincima i članovima društvene zajednice).

Dio rasprava na šibenskom skupu bio je posvećen aktualnim pitanjima suradnje odgojno-obrazovnih ustanova, udruga i dr-žavnih institucija. U izlaganju Irene Bačelić (HZZ) o obrazovanju, zapošljivosti i zapo-slenosti odraslih predstavljeni su projekti i rezultati Zavoda pa su s tim u vezi predo-čeni podaci da nakon dodatnog osposoblja-vanja šezdesetak posto nezaposlenih nalazi posao u roku od šest mjeseci.

Značajan pomak u sustavu obrazovanja odraslih predstavlja baza podataka (bivše) Agencije za obrazovanje odraslih. Tu bazu o ustanovama i programima predstavio je Mile Živičić, a njegova suradnica Nives Pokrajčić demonstrirala je brojne moguć-nosti i funkcionalnost baze u vođenju an-dragoške dokumentacije. Istina, podaci u toj bazi nisu još potpuni pa su sve ustanove koje su bazom obuhvaćene pozvane da po-datke unesu i redovito ažuriraju, čime i sebi olakšavaju posao.

Osobitu raspravu i brojna pitanja po-laznika potaknula su izlaganja o pravnoj regulativi (Krešimir Topić, MZOŠ), o ne-doumicama glede izrade i obrane završnog rada u sustavu JMO (Olga Lui, HOK) te o najavljenim novostima u obračunu i pla-ćanju financijskih obveza ustanova (Nada Dremel, RRIF). Na skupu nije izostavljen ni međunarodni aspekt obrazovanja odra-slih. Dr. sc. Anita Klapan, na odabranim primjerima nekoliko europskih zemalja, analizirala je različite pristupe obrazovanju

andragoga, ustvrdivši da u nas, nažalost, visokoškolski studij andragogije ne postoji, u prvom redu zbog nedostatka znanstveno-nastavnog osoblja.

Kao primjer dobre prakse međunarodne suradnje predstavljen je njemačko-hrvat-ski pilot-projekt strukovnog obrazovanja

usmjerenog na tržište rada u RH (zanima-nja: automehatroničar, instalater te kuhar wellness i dijetalne prehrane), o čemu je govorila voditeljica projekta dr. Sigrid Jor-dan iz njemačkog Društva za suradnju u tehnološkom razvoju.

Anđelko Jelin

ŠIbeNIK XXIX. andragoška škola HAD-a

Za moderno i učinkovito obrazovanje (i odgoj!) odraslih

Novo vodstvo HAD-aU Šibeniku je održana i Izborna skupština Hrvatskoga andragoškog društva. Jedno-

glasno su prihvaćena izvješća o radu (rečeno je – uspješnom) u protekle četiri godine i dana je razrješnica dosadašnjim članovima tijela Udruge (upravni i nadzorni odbor, sud časti); u novi Upravni odbor HAD-a izabrani su: Jakov Bevanda, Zoran Smolić, Hrvoje Petrić, Irena Bačelić, Milan Matijević, Dušan Petričević, Ivan Vavra, Slavko Trupeljak, Zoran Vlašić, Tihomir Žiljak i Mile Žunić, a članovi Nadzornog odbora bit će Ljudevit Šimunović, Rozalija Filipović Baljak i Stanko Berečki.

S predstavljanja Hrvatskoga pravopisa u Školskoj knjizi

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.aktualno4www.skolskenovine.hr

U Zagrebu se po četvrti put sastalo Sektorsko vijeće za elektrotehniku i računar-

stvo, ovog puta uz sudjelovanje stručnjaka Europske unije Jürgena Weissa i Thierryja Rosenzweiga, zaduženih za provođenje projek-ta razvoja ljudskih resursa iz IPA programa. “Jačanje institucional-nog okvira za razvoj strukovnih standarda zanimanja, kvalifikacija i kurikuluma“ naziv je projekta kojim bi se trebale definirati kon-kretne kvalifikacije potrebne na tr-žištu rada i u skladu s tim uobličiti kvalitetni i održivi sadržaji hrvat-skog sustava strukovnog obrazo-vanja i osposobljavanja.

- Cilj je projekta nastaviti refor-me koje su započete 2001. godine s CARDS programom. Danas više nije važno što se podučava, već ono što naši učenici po završetku srednje škole trebaju znati, razu-mijeti, koje kvalifikacije trebaju steći. A obrazovni sadržaji koji će na kraju rezultirati specijalizira-nim vještinama mladih ljudi mogu se definirati samo kroz intenzivnu

i dugoročnu suradnju sektorskih vijeća i poslodavaca, poručio je voditelj projektnog tima Jürgen Weiss.

Upravo je oslušivanje potreba tržišta rada najbolji način da se uvede reda u ponudu strukovnih programa, kako četverogodišnjih tako i trogodišnjih zanimanja. Naime, u tekućoj školskoj godini u strukovnom obrazovanju upi-san je 130.151 učenik unutar 13 obrazovnih sektora. U sektoru elektrotehnike i računarstva uku-pno je upisan 18.101 učenik, i to 14.261 učenik u četverogodišnje programe, a 3840 u trogodišnje obrtničke programe. Sektorskom je vijeću prezentirano istraživanje odnosno usporeba broja upisanih učenika u razdoblju od 2004. do 2009. godine, i primjetno je da je ovaj sektor unatoč krizi i recesiji nekako “najžilaviji“, jer je pad in-teresa tri puta manji u odnosu na neka druga zanimanja.

Ipak, vidiljiva je stagnacija če-tverogodišnjih programa odnosno značajan pad interesa za neka za-

nimanja, poput tehničara za ener-getiku odnosno elektroenergetiku ili tehničara za radiokomunikaci-je, a porast trogodišnjih. Tako je u odnosu na 2004. godinu rast zna-čajniji u trogodišnjim smjerovima autoelektričara i elektroinstalate-ra, gdje je broj učenika porastao za nevjerojatnih 102 odnosno 72,2 posto.

Učenici priželjkuju siguran posao

Mislav Balković, predsjednik Sektorskog vijeća za elektroteh-niku i računarstvo, govori da se to na prvi pogled može činiti ap-solutno nevjerojatnim. Međutim, takve se promjene događaju i na razini Europske unije. I u europ-skim zemljama zanimanja toga “najnižega“ obrazovnog ranga su u stagnaciji ili porastu, dok su če-tverogodišnja zanimanja također često u padu.

- To se može protumačiti pro-mjenama u tehnologiji, budući da se danas dobar dio poslova, uspo-

redno s vremenom od prije pet ili šest godina, obavlja automatizira-no, pa je potrebno manje ljudi koji će, primjerice, ručno nešto lemiti ili spajati. To danas rade roboti i druga tehnologija, pa dolazi do dosta velikog raslojavanja unutar sektora.

“Trogodišnjaci“, učenici koji upisuju trogodišnje zanimanje, stoga svoju karijeru uglavnom vide u poslovima obrtničkoga ili radioničkoga karaktera, jer napo-sljetku, tih će poslova uvijek biti, uvijek za takve usluge postoji ši-roka potražnja, i očito je porast trogodišnjih zanimanja rezultat

razmišljanja na način da će se re-lativno lako zaposliti u struci. Za-činjeno humorom, ta struka nikad neće preseliti, primjerice, u Kinu, jer ako vam se pokvari auto, ne-ćete ga voziti u Kinu niti će Ki-nez doći k nama da ga popravi. To ljudi prepoznaju, jer je to životna stvar i odabir sigurnijeg sutra. Sto-ga je interes za ta trogodišnja zani-manja kod nas u porastu, u Europi stagnira, što se međutim također tumači pozitivom, jer interesi za druga zanimanja padaju.

Kod četverogodišnjih progra-ma, broj učenika elektrotehničara u padu je gotovo 20 posto, zbog toga jer je taj program u početku bio zamišljen kao tehnička gimna-zija, ali očito je da su posljednjih nekoliko godina “prave“ gimnazi-je preuzele određen broj tih učeni-ka, koji svoju poziciju i budućnost vide na veleučilištima i sveučili-štima, govori Balković. Dodaje da će državna matura taj trend još po-jačati i za očekivati je da će ova-kav stručni opći program još više padati po broju učenika. Naravno, osim ako se na razini Sektorskog vijeća taj program ne upotpuni i promijeni.

Vrlo je indikativan program teh-ničara za računarstvo, koji bilježi rast od 20,9 posto, budući da u

sektoru postoji samo jedan takav. ICT industrija (infomacijsko-ko-munikacijska tehnologija) danas stvara jednak prihod kao svi ho-teli i ugostiteljstvo zajedno, ističe Balković. Znači, ICT je vrlo zna-čaj element s 5,9 posto ukupnog prihoda u gospodarstvu, a u nje-mu radi samo 2,9 posto ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj, koji obrazovanje započinju samo s jednim strukovnim programom u srednjim školama - tehničar za računarstvo. Taj program bilježi porast, no to je usmjereno više “si-stemašima“, osobama koje održa-vaju kompjutorske sisteme, nego

samim programerima, ICT-ovoj industriji najpotrebnijima. A vrlo je upitno je li taj strukovni pro-gram uopće adekvatan i dovoljan da pokrije vrlo veliku širinu onoga što računarstvo danas nudi. Stoga će se u četverogodišnjim progra-mima sektora elektronike i raču-narstva morati događati promjene, prvenstveno u smislu razvijanja dodatnih programa odnosno pod-sektora unutar računarstva. Mogu-će da će se neki od tih programa u inicijalnoj fazi, dakle prvom ra-zredu srednje škole, možda i pre-klapati u jednom dijelu, ali će na kraju učenike konkretno usmjera-vati prema softveru, računalnim mrežama, održavanju sistema od-nosno područjima koja i u Europi upisuje sve više učenika.

- Bojim se da će se nastaviti trend smanjivanja broja potrebne kvalificirane radne snage unutar same elektrotehnike, jer zbog na-pretka tehnologije treba sve manje ljudi, sve manje ruku, ako ćemo pojednostavljeno. Zbog toga ima-mo velike padove u programima tehničara za energetiku odnosno elektroenergetiku, koja su dva vrlo slična programa, i pitanje je uopće zašto imamo tako dva slična pro-grama. Veliki je pad od 71,4 posto i u programu tehničara za radioko-

StrUKoVNo obraZoVaNje Elektrotehnika i računarstvo

Na prošlotjednoj sjednici Sektorskog vijeća raspravljalo se o padu interesa za neke od dos-ad važnih četverogodišnjih programa, poput tehničara za energetiku odnosno elektroen-ergetiku ili tehničara za radiokomunikacije. Izrečen je i zabrinjavajući podatak kako samo 20 posto ukupnog broja maturanata strukovnih škola radi posao u struci. Zbog toga je nužno redefiniranje, racionalizacija, pa i gašenje smje-rova za koje ne postoji realan interes

Nužno je i presudno osluškivati potrebe gospodarstva

Mislav Balković

ICT industrija danas stvara jednak prihod kao svi hoteli i ugostiteljstvo zajedno

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010. 5www.skolskenovine.hr

aktualno

Pod visokim Pokroviteljstvom Ministar-stva znanosti, obrazovanja i športa od 20. do 22. svibnja održani su u Postiri-

ma na Braču 15. Nazorovi dani 2010. Teme ovogodišnjih dana bila je ”Pjesnik hrvatskog domoljublja”. Uz 15. obljetnicu kontinuira-nog održavanja Nazorovih dana, obilježena je i 20. obljetnica utemeljenja hrvatske dr-žavnosti, a u spomen i na hrvatskog pjesnika Vladimira Nazora, koji je, kao što je poznato, posebno zaslužan za očuvanje kontinuiteta hrvatske državnosti, hrvatske kulturne bašti-ne, a posebno hrvatskog jezika.

Djelo što nam ga je Nazor ostavio, daje nam snagu i poticaj u očuvanju svoje narodne biti, svoga hrvatskog jezika i naše lijepe do-movine Hrvatske. To je razlog da je krovna tema ovogodišnjih Nazorovih dana ”Vladi-mir Nazor - pjesnik hrvatskog domoljublja” - rekao je otvarajući ovu manifestaciju Andrija Biličić, ravnatelj Osnovne škole Vladimira Nazora u Postirima i predsjednik Organiza-cijskog odbora Nazorovih dana.

Tri dana manifestacije bila su ispunjena kvalitetnim i bogatim programom. U suradnji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Splitu, prvi je put realiziran međunarodni znanstve-ni skup pod nazivom ”Nazor - književnost - jezik - povijest”. U okviru skupa održana su brojna predavanja. Tako je Jevgenij Paščenko govorio o mitološkoj simbolici u Nazorovu stvaralaštvu, Boris Škvorc o pričanju nacije i klase, Inoslav Bešker o Nazoru i stereotipi-ma o Talijanima u hrvatskoj štokavskoj knji-ževnosti, Josip Lasić o čakavskim temama na poljskim slavistikama, Srećko Jurišić o temi ”Odi et amo. D’Annunzio i Nazor”, Marko Dragić o zbilji o hrvatskom kralju Dmitru Zvonimiru u poeziji Vladimira Nazora, Ivan Bošković o Nazorovoj historiografskoj fikci-ji, Zvjezdana Rados o Mediteranskoj baštini u Nazorovu romanu ”Pastir Loda”, Helena Sablić Tomić o Nazorovu prvom licu jedni-ne, Tatjana Ileš o temi ”Vladimir Nazor - pri-povijedanja iz (mediteranske) duše”, Joško Božanić o stilističkom pristupu interpretaciji dijalektalnih tekstova, Svein Monnesland o Nazoru kao dalmatinskom piscu.

Sanja Vulić govorila je o temi ”Što nam danas znači čakavština?”, Anita Runjić-Sto-ilova i Marijana Tomelić Ćurlin o Čakavskim

elementima u štokavskoj lirici Vladimira Na-zora, Tanja Brešan o starijim gramatičkim oblicima u Nazorovoj pripovjetki ”Voda”, Lucija Puljak o ulozi zavičajnog idioma pri razvoju jezičnokomunikacijske kompetencije učenika mlađe školske dobi, a Stojan Vrljić o temi ”Vladimir Nazor: Žena zapušćena”. Nakon završetka znanstvenog skupa, dr. Pe-tar Selem, predsjednik Nacionalnog odbora Nazorovi dani, uručio je Plaketu ”Vladimir Nazor” prof. dr. sc. Jošku Božaniću, zasluž-nom za svekoliko izučavanje života i dje-la hrvatskog pjesnika Vladimira Nazora. U dvorani Pastoralnog centra gdje se održavao znanstveni skup postavljena je prigodna foto-izložba učenika iz Osnovne škole Pučišća.

Prema dugogodišnjoj tradiciji, drugoga dana Nazorovih dana održan je uobičajeni program posvećen rođenju pjesnika, koji je ujedno Dan škole u Postirima. Položen je vi-jenac na rodnu kuću Vladimira Nazora, kao i cvijeće ispred biste pjesnika. U spomen na stotu godišnjicu rođenja bračkog pjesnika - čakavca dr. sc. Stjepana Pulišelića, program je posvećen njegovanju čakavske poezije, u kojemu su osim učenika škole domaćina su-djelovali i učenici iz Osnovne škole Bijaći iz Kaštel Novog, koji su vrlo uspješno predsta-vili svoju školu.

Nakon programa, učenici i njihovi gosti razgledali su prigodnu tradicionalnu izlož-

bu o životu i djelu Vladimira Nazora, izva-nnastavnim aktivnostima učenika te izložbu nagrađenih literarnih radova s 5. literarnog natječaja ”Nazor i mi”, kao i izložbu rado-va učeničke zadruge Polježice. Održana je i svečana sjednica Učiteljskog vijeća, kojoj su nazočili pored učitelja i svih djelatnika Škole i gosti, među kojima, i mr. sc. Nansi Ivaniše-vić, voditeljica odjela za prosvjetu i kulturu Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatin-skoj županiji, dr. sc. Olga Perić, pranećakinja Vladimira Nazora, msgr. Stanko Jerčić, Lu-cija Puljak, ravnateljica Osnovne škole Puči-šća, Ivo Ostoja, članovi Nacionalnog odbora Nazorovih dana te učitelji iz Osnovne škole Bijaći.

Ravnatelj škole tom je prigodom predsta-vio ”Nazorovog cvrčka”, koji je novi zaštit-ni znak škole. U suradnji sa svim osnovnim školama otoka Brača, provedena je Radi-onica ”Čakavsko stvaralaštvo”, na kojoj su učenici uspješno sastavili svoje uratke, koji su izloženi na izložbi i u dvorani Pastoralnog centra.

Završna svečanost Nazorovih dana održana je u prostorima škole domaćina. Učenici čla-novi dramske skupine izveli su recital ”Pje-sma o narodu hrvatskome”, a u programu su sudjelovali i folklorna skupina škole, učenici Glazbene škole i novoosnovana muška klapa Morbin iz Donjeg Humca. Na svečanosti su okupljeni i čenici i njihovi učitelji mentori koji su nastupili na različitim manifestacija-ma kao što su ”Ča more judi” u Grohotama na Šolti i Državna smotra Lidrano.

Proglašeni su i pobjednici 5. po redu lite-rarnog natječaja ”Nazor i mi”, u kojem su s ukupno 64 prijavljena uratka sudjelovale 32 osnovne škole iz cijele Hrvatske. Prvo je mje-sto osvojio Josip Rešetar, učenik 8.a razreda OŠ Vrgorac, s literarnim radom ”Ostavština”, a njegova je mentorica Jasna Sušac. Drugo je mjesto osvojila Darija Posavec, učenica 5.a razreda OŠ Ivana Rangera Kamenica iz Le-poglave, s literarnim radom ”Vozel”, a njezi-na je mentorica Mirjana Posavec. Treće mje-sto osvojila je Dragana Zelalija, učenica 8.a razreda OŠ Majstora Radovana iz Trogira, s literanim radom ”Da se Nazor danas vrati”, a njezina je mentorica Ivana Miše.

B. A.

Održani 15. Nazorovi dani PoStIra

Nazor - pjesnik hrvatskog domoljublja

Osim već uobičajenih sadržaja ove vrijedne kulturne manifestacije ove je godine prvi puta održan i međunarodni znanstveni skup pod nazivom ”Nazor - književnost - jezik - povijest”

munikacije, iako se istodobno do-gađa veliki porast komunikacijske industrije unutar ICT-a. Znači, taj program također treba promjenu i transformaciju, jer bi npr. tehničar za bežićne mrežne komunikacije bio vrlo tražen na tržištu, objaš-njava nam Balković.

Dosad su se programi stvarali “napamet“

Zadatak Sektorskih vijeća zato, među ostalim, jest da se nelogič-nosti i sličnosti programa riješe, ali i da se u većoj mjeri počnu osluškivati stvarne potrebe tržišta rada. Sektorsko vijeće elektronike i računarstva formirano je prije šest mjeseci, ovo im je bila četvr-ta sjednica, dosad su napravljeni instrumenti za istraživanje tržišta rada, provedene su inicijalne ana-lize, tako da je u tom razdoblju na-pravljeno dosta. To što ti rezultati još nisu prevedeni i pretvoreni u strategije i preporuke prema resor-nom ministarstvu i županijama, govori da se stvari neće promije-niti preko noći.

Kako se u strukovnom obrazo-vanju radilo niz godina prije osni-vanja sektorskih vijeća? Tako da su kvote i programe predlagale same srednje škole, prema županijama koje su im uglavnom osnivači, županije su uglavnom prihvaćale takve programe i prijedloge, a koji su često bili napravljeni bez ozbilj-nih informacija i istraživanja po-treba gospodarstva. Radilo se sko-ro pa napamet i dogodilo se to da su škole same sebi postale svrhom, i školovale su samo one programe za koje su već imale postojeći ka-dar i mogućnosti. Očito nikome nije bilo važno da su neki od tih učenika nakon mature išli izravno na zavod za zapošljavanje.

Stoga ni ne treba previše čuditi podatak, a koji je iznijela Marija Marcelić iz Agencije za strukov-no obrazovanje, da samo 20 posto maturanata strukovnih škola radi u struci, a čak 80 posto radi nešto sasvim različito od onoga za što su se tri ili četiri godine školovali.

Cilj je rada Sektorskog vijeća napraviti strategiju i stvarno osluš-kivati potrebe, ne samo današnje, nego i sutrašnje, pa će se neminov-no dogoditi i niz novih programa, koji sada ne postoje. No, za to tre-ba vremena. Neki sadašnji progra-mi morat će biti ugašeni ili potpu-no redefinirani, i to je posao koji je pred stručnjacima, odnosno u tu je svrhu i osnovano Sektorsko vije-će za elektrotehniku i računarstvo - ne da ono gasi neke obrazovne programe, nego da pružeo kvali-tetne informacije, analize i prijed-loge osobama koje donose odluke, da bi Hrvatska bila konkurentnije društvo, a njezini stanovnici bolje živjeli, zaključuje Balković.

- Naše Sektorsko vijeće u če-tvrtini članova zastupilo je pred-stavnike poslodavaca, kako bismo bili u što izravnijoj komunikaciji s gospodarstvom, odnosno potre-bama tržišta rada. Imamo pred-stavnika Siemensa, kao velike IT industrije, predstavnika HEP-s iz obrazovnog dijela elektrotehnike, predstavnike manjih ICT tvrtki, a ja osobno predstavljam Hrvat-sku udrugu poslodavaca. Stoga se možemo nadati stvarnim i kon-kretnim pomacima, u pozitivnim smjeru, dakako!

Spomenimo za kraj da je ovo bio pilot-sastanak s europskim stručnjacima Weissom i Rosen-zweigom, a slijede sastanci ostalih dvanaest sektorskih vijeća, počev-ši s poljoprivredom, prehranom i veterinom, zatim šumarstvom, preradom i obradom drva, odno-sno tekstilom i kožom te osobnim uslugama i uslugama zaštite 7. lip-nja ove godine.

Branko NAĐ

Dr. Petar Selem (desno) uručio je Plaketu ”Vladimir Nazor” prof. dr. sc. Jošku Božaniću (lijevo)

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.6www.skolskenovine.hr

aktualno

11. škola učitelja i odgojitelja HPKZ

Hrvatski pedagoško-knji-ževni zbor u suorgani-zaciji s Ministarstvom

znanosti, obrazovanja i športa, Agencijom za odgoj i obrazo-vanje, Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja i pod pokroviteljstvom Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba od 24. do 26. svibnja u Opatiji održao je 11. školu učitelja i odgojitelja pod naslovom “Učenje i poučavanje u suvremenom vrtiću i školi - tko, što, kako i zašto”. Na ovom struč-nom skupu okupilo se oko dvje-sto sudionika, odgojiteljica, uči-teljica i učitelja razredne nastave te stručnih suradnika i ravnatelja iz dječjih vrtića i osnovnih ško-la diljem Hrvatske kako bi stekli neke nove spoznaje, razmijenili iskustva s kolegama te i tako pri-donijeli vlastitom profesionalnom razvoju.

Plenarna predavanja i brojne radionice

Kako je otvarajući ovaj skup naglasio dr. Nevio Šetić, pred-sjednik Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora, naš je cilj da s konkurentnim programom na-metnemo ukupnom obrazovanju u smislu ojačavanja, poticanja i nu-đenja rješenja kroz ovakve oblike okupljanja prosvjetnih djelatnika. Držimo se one Einsteinove izreke da se iz postojećeg stanja teško može izaći s istom sviješću te da treba promijeniti pogled na svi-jet i ovladati novim spoznajama i znanjima i to smo ovdje opredme-tili. Cilj nam je kao udruzi posta-ti stjecištem mnogih prosvjetnih djelatnika, koje okuplja i potiče, koje nudi učenje u hodu i u tom se pogledu Hrvatski pedagoško književni zbor usredotočio na osuvremenjimvanje infrastrukture svoga članstva i osnivanje ogra-nak u svim županijama. S druge strane, želimo biti otvoreni za sve djelatnike u odgojno-obrazovnom sustavu te tako svima omogućiti pristup kvalitetnom stručnom usa-vršavanju.

Na trodnevnom skupu sudioni-ci su imali priliku poslušati više plenarnih predavanja, a radilo se i u radionicma na kojima je pre-zentirano četrdesetak primjera dobre prakse u dječjim vrtićima i osnovnim školama. Tako je dr. Arjana Miljak održala plenar-no predavanje o učenju u vrti-ću, Ljiljana Vukšić, ravnateljica Dječjeg vrtića Izvor u Zagrebu, i Ljiljana Klinger, ravnateljica zagrebačke Osnovne škole Ma-tije Gupca, govorile su o Ulozi odgojitelja i učitelja, a dr. Slav-ko Kulić o didaktici i metodici konstruktivne antropologije. Mr. sc. Andreja Marcetić predstavila je projekt “Provedba Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira i razvoj kompetencija za cjeloživotno učenje stručnih djelatnika od-gojno-obrazovnih ustanova”, dr. Ivan Prskalo govorio je o suvre-menom pristupu nastavi tjelesne i zdravstvene kulture, a dr. Du-bravka Miljković o upravljanju razredom - grupom.

Novi pristupi učenju i poučavanju

Vrlo zanimljivo izlaganje imao je dr. Ante Bežen, profesor na Učiteljskom fakultet u Sveučilišta u Zagrebu, na temu “Novi pristupi učenju i poučavanju”. U nizu pri-stupa koji se događaju u odgoju i obrazovanju Bežen je za svoje izlaganje izabrao nekoliko. Jedan je pitanje disciplinarnog i interdis-ciplinarnog stjecanja znaja. Nai-me, kako je rekao Bežen, do sada se znanje u odgoju i obrazovanju temeljilo na disciplinarnosti, od-nosno pojedine zanosti su se bavi-le svojim područjem i svaka svo-je govori, a onda učitelj to mora povezivati, kao što i učenik mora povezivati različita znanja iz po-jedinih predmeta. Međutim, u da-našnje vrijeme očito je taj pristup zastario i treba ići prema povezi-vanju pojedinih znanstvenih disci-plina u funkciji obrazovanja djete-ta. To znači ne posebno spoznaja svake znanstvene discipline za sebe, jer u odgojno-obrazovnom činu sve te discipline moraju biti povezane u cjelinu i moraju ima-ti jedinstvenu strukturu, odnosno mehanizmima interdisciplinarno-sti sva se ta znanja moraju pove-zati radi efikasnijeg učinka kod djeteta. Taj prijelaz od discipli-narnog prema interdisciplinarnom treba u obrazovanju provesti i to je nova etapa u razvoju odgojnih znanosti.

Bežen je govorio i o pojavi no-vih znanosti spoznaje kojih mora-ju sve više sudjelovati u odgoju i obrazovanju. Na prvom je mje-

stu spomenuo neuroznanost čije spoznaje najkonkretnije govore o tome u kojim razdobljima razvoj djeteta se pojedine kognitivne funkcije razvijaju i koji su prema tome odgojni i obrazovni sadržaji primjereni tim kongnitivnim raz-dobljima. To je do sada prouča-vala fiziologija ili psihologija, ali ne dovoljno. Istraživanja mozga i moždanih funkcija u okviru neu-roznanosti dovela su do egzaktnih pokazatelja o razvoju različitih oblika mišljenja i ključno je spo-menuti da se upravo obrazova-njem i angažiranjem mozga mo-zak razvija ili mu se neke funkcije gube. Stoga je neophodno znati što u mozgu treba poticati da bi se dijete moglo i u spoznajnom smi-slu razvijati.

Druga znanost prema Beženo-vim riječima koja je sve važnija je informatika, odnosno elek-troničko učenje. Ono nije posve nova struktura već se dodaje na postojeću organizaciju nastave, no kako informatika omogućuju brzo prikupljanje informacija iz puno većeg broja izvora nego što je to bilo do sada, elektroničko učenje treba. Imamo pokušaja u ponekim školama vezanih za elektroničko učenje, no valja priznati da je je-dino sveučilište obrazovni subjekt koji je razradio strategiju elek-troničkog učenja. Nažalost, ni u osnovnoj ni u srednjoj školi nema prave strategije koja bi rekla što to s djecom treba raditi u tom smislu pa je neophodno što prije donije-ti te strategije, reći što je u kojem razredu primjereno. Ne treba to shvatiti ni kao dobro poznavanje

kompjutora, ali ni kao korištenje kompjutora u odgojno-obrazov-nom procesu, rekao je Bežen te naglasio da informatičko obrazo-vanje u našim školama ne bi smje-lo biti fakultativno ili izborno, jer je informatička pismenost pored pismenosti u materinskom i stra-nom jeziku najvažniji oblik pisme-nost svakoga građanina. Informa-tiku treba intericiplinarno provući kroz sve predmete, dati učenicima osnovnu informaciju vezanu za tehniku i služenje kompjutorom, ali težište mora biti na korištenju informatičko-komunikacijske teh-nologije u odgojno-obrazovnom procesu, zaključio je Bežen.

Novi koncept odgojiteljskih studija

Veliko zanimanje pobudilo je i predavanje dr. Vladimira Šimovi-ća, dekana Učiteljskog fakulteta u Zagrebu koji je predstavio prijed-log novoga koncepta odgojitelj-skih studija na Učiteljskom fakul-tetu koji se sastoji od tri programa. Kako je pojasnio Šimović, odgo-jiteljska je profesija vrlo složena i zahtijeva visoku profesionalnu svijest i mnoštvo kompetencija. Važno je odgojiteljima osigurati put i prohodnost studiranja do di-plomske i poslijediplomske razi-ne pa je s time u skladu kao prva stepenica osmišljen i sveučilišni preddiplomski studij koji bi bio obvezan za sve upisane studente i trajao bi tri godine.

Nakon toga bi se dio odgojite-lja mogao zaposliti, a oni koji to žele mogli bi nastaviti školova-

nje bilo na znanstvenoj, bilo na stručnoj odnosno specijalističkoj razini. Riječ je, s jedne strane o dvogodišnjem diplomskom sveu-čilišnom studiju (magistar ranog i predškolskog odgoja i obrazo-vanja), koji bi otvarao mogućnost prema doktorskom studiju, a alter-nativa bi bila također dvogodišnji specijalistički diplomski stručni studij (stručni specijalist ranog i predškolskog odgoja i obrazova-nja) koji bi imao mogućnost ver-tikale prema stručnom poslijedi-plomskom usavršavanju.

Velike su potrebe za planira-njem i osnaživanjem artikuliranih programa namijenjenih djeci rane i predškolske dobi u bolnicama, dječjim domovima, specijalnim ustanovama, programima za naci-onalne manjine, različitim vrstama igraonica i drugdje. Sve ovo ne može se provesti ako znanstvenici i stručnjaci praktičari iz određenog područja ne rade u tijesnoj surad-nji, a upravo tako želimo profili-rati novi studij u skladu s Bolonj-skim procesom, rekao je Šimović te naglasio da oni koji bi se opre-dijelili za specijalistički diplomski stručni studij specijalizirali bi se u nekom od ponuđenih područja, a to su glazbena, plesna i likov-na umjetnost, hrvatski i engleski jezik te kineziološka edukacija. Budući da u nas već dvadesetak godina postoje različite programe upravo u tim područjima, prijeko je potrebno da ih konačno počnu izvoditi osobe s primjerenom edu-kacijom. Predloženi program bio bi otvoren i za odgojitelje koji su završili dvogodišnji i trogodišnji stručni studij, a danas se ne mogu dalje školovati u struci.

Tri promocijeU okviru skupa održane su i tri

promocije. Predstavljene su knjige “Metodika - znanost o poučavanju nastavnog predmeta” dr. Ante Be-žena, zatim “Staleška društva i ča-sopisi hrvatskog učiteljstva u Istri 1891.-1914.” dr. Nevija Šetića te “Osnove strateškog marketinga i menadžmenta u osnovnim i sred-njim školama”, čiji su autori Nik-ša Alfirević, Miše Kutleša i Jelena Matković.

Mnogi od sudionika imali su prigodu pokazati što i kako rade na brojnim radionicama, a u struč-nom i znanstvenom dijelu ponu-dilo se kroz plenarna predavanja vizije i rješenja problema osobito za rani odgoj i osnovno obrazova-nje. “Otvorili smo mogućnosti da upravo na našem skupu sudionici dosegnu neke nove spoznaje i po-glede na struku, znanja koja mogu primijeniti u svom svakodnevnom radu i vjerujem da ćemo i ubuduće na svojim skupovima učiteljima, odgojiteljima i stručnim suradni-cima prenositi sve one spoznaje koje naša znanost nudi u ovome području i to nam je jako važno jer je HPKZ otvoren za sve prosvjet-ne djelatnike. Ništa ne dociramo, ništa ne forsiramo već samo želi-mo da naši skupovi budu otvorena tribina na kojoj će se čuti i raspra-viti i najrazličitije ideje” - rekao je zatvarajući skup dr. Nevio Šetić.

Učenje i poučavanje u suvremenom vrtiću i školi

“Otvorili smo mogućnosti da upravo na našem skupu sudionici dosegnu neke nove spoznaje i poglede na struku, znanja koja mogu primijeniti u svom svakodnevnom radu. I ubuduće ćemo na svojim skupovima učiteljima, odgojiteljima i stručnim suradnicima prenositi sve ono što znanost nudi u ovome području. Ništa ne dociramo, ništa ne forsiramo već samo želimo da naši skupovi budu otvorena tribina na kojoj će se čuti i raspraviti i najrazličitije ideje” - istaknuo je dr. Nevio Šetić

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010. 7www.skolskenovine.hr

aktualno

Šestogodišnji Bernard svako jutro toč-no u pet sati ispuže iz svoga kreveta i uvuče se u mamin i tatin. Mama Ivana

kaže da Bernard to redovito čini u zadnjih godinu dana.

- On kaže da je ružno sanjao pa smo mi-slili da je to zbog gledanja filmova, koje smo zabranili navečer, ali i dalje to čini. Za sada ne vidim neki problem i mislim da će ga proći, jer obično ga tata onda vrati u nje-gov krevet i on mirno spava - kaže mama Ivana. No, strahovi su sastavni dio razvoja svakog djeteta, počevši od straha od odva-janja, koji se najviše manifestira u jasličkoj dobi, pa preko faze maštanja, u kojoj se mi-ješaju svijetovi stvarnosti i mašte.

strah - primarna emocija Kako navodi Mirjana Milanović, viša

predavačica na Katedri za psihologiju Uči-teljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu - Odsjek u Petrinji, emocije su jedan od osnovnih doživljaja našega subjektivnog odnosa prema stvarima, ljudima, događaji-ma i vlastitim postupcima. Ističe da je strah jedna od primarnih emocija.

- Griješe roditelji koji svome djetetu žele osigurati život bez straha, jednako kao što griješe i oni koji u prihvaćanju ideje o tome da je život borba izlažu dijete situacijama koje nadilaze njegovo iskustvo i sposobnost suočavanja i prevladavanja. Odrasli koji brinu o djetetu moraju poznavati i razumje-ti razvojni smisao straha i konkretno dijete te, naravno, imati dobar uvid u situaciju u kojoj dijete odrasta. Dječji strahovi javlja-ju se i nestaju na pravilan način i pokazuju veliku sličnost kod većine djece. Tijekom razvoja dijete uči čega se treba bojati i kako se nositi s opasnim situacijama i vlastitim strahom. Radoznalost i težnja da istražuje, otkriva novo i nepoznato neminovno vode dijete u moguće opasnosti vanjskog svijeta i napuštanje poznate sigurnosti. Tako dijete dovodi u ravnotežu ono što je strano i opa-sno s onime što je blisko i sigurno. Dobra ravnoteža važna je za zdrav razvoj - kaže Milanović i dodaje da je osnovni izvor ne-utemeljenih dječjih strahova djetetova ovi-snost o drugima i potreba za sigurnošću i zaštitom te spoznajna nezrelost i neznatno životno iskustvo.

Na upit kada se pojavljuju i koji su glavni strahovi kod djece predškolske dobi pro-fesorica Milanović kaže da ćemo već u do-jenačkoj dobi primijetiti primarne oblike straha.

- Novorođenče će pokazivati urođene re-akcije trzanjem zbog bola, gubitka fizičkog oslonca, iznenadne snažne buke ili svjetla. Za očekivati je da će jednogodišnje dijete pokazivati strah od odvajanja od majke, od nepoznatih osoba te od novih prostora kad nije nazočna bliska osoba. S dvije godine djeca najčešće ulaze u prilično strašljivo doba. Roditelji i odgojitelji mogu primije-titi da se dijete boji: jakih zvukova, tamnih boja, velikih objekata, vjetra i kiše, divljih životinja. Nastavlja se strah od promjena u prostoru te od odvajanja od majke, osobito u vrijeme odlaska na spavanje. Trogodiš-njaci se boje ružnih lica, maski, nakaza, mraka, životinja, policajaca, lopova, a če-tverogodišnjaka može uznemiriti zvuk sire-ne ili majčin večernji izlazak. Kako dijete odrasta, smanjuju se neki nerealni straho-vi, a rastu stvarni. Za petogodišnjaka je, primjerice, tipično bojati se ozljeđivanja, pada, pasa, mraka... Odrasli griješe kada djetetu govore da je već velik i da se nema čega bojati. Naravno da se u svakoj dobi imamo čega bojati.

U strahu su velike oči Naša sugovornica dodaje kako se sa šest

godina dijete može i dalje bojati zvukova.

- To više nije zvuk usisavača, ali moguće je da će se bojati telefonskog zvona, neu-godnoga glasa, glasanja kukaca i ptica... Većina odraslih još pamti strah od duhova, vještica, čudovišta pod krevetom. U to je doba prisutan i strah od vode, vatre, groma, munje, samoće. Šestogodišnje dijete može se bojati da će se izgubiti, da će se mami nešto dogoditi, da bi mogla umrijeti. Hrabro je kada su u pitanju ozbiljnije ozljede, a boji se trna, posjekotine, krvi... Niti polaskom u školu ne prestaje količina strahova koje dijete ima. No, mijenja se njihov sadržaj i način na koji se dijete sa strahom nosi.

O tome kako se strahovi manifestiraju kod djece profesorica Milanović kaže da su djetetove emocije snažne, kratkotrajne i brzo se izmjenjuju. Vidljive su i na površi-ni, jer djeca još ne znaju kontrolirati izraža-vanje emocija.

- Kažemo da su u strahu velike oči. Zje-nice se zaista šire, arterije se sužavaju i povećava se krvni tlak, pa srce brže krvlju opskrbljuje mišiće, nadbubrežna žlijezda pojačano luči kortizol, koji potiče stvara-nje epinefrina i norepinefrina, što pojačava budnost, metabolizam se ubrzava da osigura više energije. Hoće li dijete u strahu smire-nje, sigurnost i ohrabrenje potražiti bježeći daleko od svega ili u naručju odrasle osobe, ne ovisi o djetetu nego o odnosu koji je ti-jekom odrastanja s tom osobom izgradilo. A za taj odnos odgovorni su odrasli. Djeca koja su razvila povjerenje u svoje roditelje ili odgojitelje odvažno će istraživati svijet oko sebe. Kada u tom svijetu dožive nešto što ih plaši brže bolje će potražiti zaštitu uz osobu kojoj su privržena. Djeca koja su imala iskustvo da roditelj ili odgojitelj nije osobito pouzdan i da u pravilu ne donosi utjehu, nego ih izlaže neugodnim situacija-ma neće svoje neugodne emocije izražavati jasno i jednostavno, a moglo bi se dogodi-ti da utjehu i zaštitu potraže kod potpuno nepoznate osobe koja se ponaša kao da je spremna pomoći.

Vjerovati djetetu Na koji način pomoći djeci jedno je od

pitanja koje se samo po sebi nameće. Pro-fesorica Milanović navodi da mnogi odrasli ne razumiju svoju ulogu u odnosu na djete-tove strahove.

- Skloni su upravljati djetetovim emocija-ma i ponašanjem uz pomoć prijetnji i zastra-šivanja. Iznenadna promjena roditeljskog raspoloženja, izjave put “Ako ne budete dobri mama će se razboljeti“, “Vidjet ćeš kad pođeš u školu“, “Ako se ovo još jed-nom ponovi bolje da te nema“, kažnjavanje za djetetovu spontanost i nesmotrenost i niz drugih roditeljskih, ali i odgojiteljskih “od-gojnih“ postupaka izvor su dodatnih straho-va i tjeskoba koje više ne smatramo razvoj-nom pojavom nego neprikladnim komuni-kacijskim i razvojnim kontekstom. Djetetu treba vjerovati da se boji i dati mu pravo na strah. Uplašeno dijete treba pomoć odmah i tu pomoć treba od smirene odrasle osobe. Malo je pomoći od uplašene majke koja na prvi znak djetetova straha uzima dijete u naručje i bježi iz situacije ili od majke koja iz djetetova vidokruga uklanja predmet koji ga je nekim svojim obilježjima upla-šio. Ako je intenzitet straha velik, dijete će samo potražiti utjehu u majčinu zagrljaju i bit će mu važno pogledati izvor straha s visine odrasle osobe. Kaže se da je smirena odrasla osoba svojevrsni “gromobran“ za djetetovo uzbuđenje - njezin miran puls i smireno disanje uzemljit će djetetovo uzbu-đenje. Preplašeno dijete najčešće gleda lice odrasle osobe i na njemu nastoji provjeriti je li to što se dogodilo zaista opasno ili ne. Kaže se da dijete ima oči majke.

Osim što je važno ublažiti prvotnu patnju, dati podršku i povratiti sigurnost, važno je i pokazati zanimanje za ono što se dogodilo. Nakon što se dijete smiri, nije gotovo. Stra-hovi se ne brišu gumicom nego odgovara-jućim postupkom odraslih. Dobro je ostati s djetetom na distanci u odnosu na događaj ili objekt koji je izvor straha - i gledati i ko-mentirati. Iz naručja smirene odrasle osobe i s dovoljne udaljenosti nešto što je prvotno bilo zastrašujuće može postati zanimljivo ili barem manje opasno. Nisu poželjna pitanja tipa “Zašto se bojiš?“. Dobro je pitati “Što si vidjela?“, “Koliko si se uplašio“, itd.

Anksioznost kao posljedica Važno je da odrasla osoba cijeni djetetov

napor da bude hrabro i drži svoj strah pod kontrolom. Nije dobro posramljivati dijete ako se boji, rugati mu se ili ga siliti da bude hrabro. Također, nije mudro etiketirati dije-te nazivati ga plašljivim. Postoje izrazi koji govore o vrlinama, a ne manama. Umjesto da roditelj svoje dijete nazove plašljivim, može reći da je njegovo dijete oprezno i na-vesti konkretno u kojoj situaciji. O tome ka-kve posljedice u budućem odrastanju može imati dijete profesorica Milanović kaže:

- Ako dijete ne preraste svoje strahove, postupno se može javiti anksioznost. Dijete postaje ovisno, nesigurno, nema samopouz-danja. Traži potvrdu za ono što radi, odbija zadatke za koje misli da ih ne može ispuniti zbog straha od neuspjeha, nezadovoljno je uratkom. Postaje neaktivno, sve više ide u submisivnu pasivnost i prepoznajemo ga kao izrazito poslušno, pokorno dijete. Ank-sioznost obično prate znojni dlanovi, a če-ste su i noćne more i enureza. Umiruje ga sisanje prsta, grickanje noktiju, prijelazni objekti i rituali. Važno je napomenuti da dijete nije postalo samo po sebi anksiozno. Na tisuće roditeljskih poruka, postupaka i reakcija od rođenja do kraja predškolskog razdoblja moćno oblikuju djetetovo isku-

stvo i njegovu sliku svijeta i sebe samoga. Generalizirani strah nije rezultat teškoća

u prerastanju uobičajenih dječjih strahova nego se razvija nakon teških, traumatskih događaja (požar, ozbiljnije roditeljske raz-mirice, prometne nesreće). Sve što dijete podsjeća na traumatski doživljaj (miris dima, povišen ton, glazba koja je svirala u trenutku nesreće, plač), može izazvati snažan strah. Zato je važno da odgojitelji u dječjem vrtiću primijete neočekivanu djete-tovu reakciju na podražaj koji je za ostalu djecu uobičajen i bezopasan te da o tome razgovaraju s roditeljima. Odrasli su skloni sve što plaši nazivati fobijama. Nije svaki strah fobija.

- Da se radi o fobiji, prepoznat ćemo ako je reakcija neprimjerena situaciji, intenziv-na i blokirajuća, ako se ne mijenja u svakom idućem susretu s objektom koji ju izaziva, ako značajno ometa normalno funkcioni-ranje te ako nije razvojno primjerena. Ako osoba osjeća tjeskobu pri ulasku u dizalo ili radije ide pješice nego dizalom ne govorimo o fobiji. Ali, ako sama pomisao na ulazak u dizalo izaziva lupanje srca, znojenje, drhta-nje i prestrašen ukočen pogled te osoba nije u stanju ući u dizalo makar joj o tome ovisi egzistencija ili zdravlje - govorimo o fobiji. Fobije ne moraju imati jasan uzrok i mogu predstavljati metaforu za djetinji strah koji kroz dugo vrijeme dijete nije uspjelo jasno izreći i nazvati pravim imenom. Primjerice, neki će terapeuti kod fobije od pauka posta-viti pitanje o majčinoj kontroli i djetetovu osjećaju “da netko oko njega plete mrežu iz koje vlastitim snagama ne uspijeva izaći“... - zaključuje Milanović.

I. B.

PreD©KoLSKI oDGoj Strahovi u djece

Strah nas prati od rođenja

strah je prirodna pojava

Psihologinja Branka Starc u let-ku Strah u djece Ministarstva zna-nosti, obrazovanja i športa navodi kako pomoći djetetu. Ističe da dječji strah nije dugog vijeka pa ga treba prihvatiti, jer je prirodan i za njega nije kriv ni roditelj, a ni dijete. Pri-rodna je obrana protiv straha bijeg od onoga što nas plaši, stoga dje-tetu treba dopustiti razdoblje povla-čenja, izbjegavanja onoga čega se boji i dati mu do znanja da u vama ima zaštitnika. Djetetu također tre-ba dati priliku da se postepeno navi-kne na strašne stvari, da ih upozna i prihvati, primjerice, boji li se vode odnosno mora i kupanja, postupno ga uvedite u vodeni svijet, neka se polako upoznaje s vodom onoliko polako koliko to samo želi.

Strahovi su sastavni dio razvoja svakog djeteta, počevši od straha od odvajanja, koji se najviše mani-festira u jasličkoj dobi, pa preko faze maštanja u kojoj se miješaju svijetovi stvarnosti i mašte

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.aktualno8www.skolskenovine.hr

aktualno

Pedeset godina izviđača u Donjem gradu

OSIJEK - Izviđači iz osječkoga Donjega grada obi-lježili su pedeset godina djelovanja. Tom je prilikom dodijeljeno 187 priznanja za izviđačke aktivnosti u Donjem gradu, gdje djeluje Izviđački klub Javor. Kako je kazano, pola stoljeća aktivnoga rada svakako za-služuje pohvalu, ali i ukazuje na bolju budućnost. Predsjednica Izviđačkoga kluba Javor Jadranka Ko-kolari kazala je da joj je čast što je dio povijesti te se nada da će u Osijeku biti još puno ovakvih obljetnica. “Svaka udruga koja nema povijest ukazuje na to da će ostati i bez budućnosti. Mi stoga slavimo povijest da bi nam budućnost bila svjetlija i bolja“ - rekla je Ja-dranka Kokolari, kojoj je za dugogodišnji rad uruče-no posebno priznanje. Izviđačima je pomoć obećao i gradonačelnik Krešimir Bubalo, koji je odrastao u Donjem gradu.

Mudra sova novi simbol riječkog sveučilišta

RIJEKA - Novi vizualni identitet riječkog Sveučilišta predstavljen je prošlog tjedna u okviru Dana Sveuči-lišta. Novo je likovno rješenje u znaku sove kao sim-bola mudrosti, a zadržan je i povijesni logotip Sveu-čilišta u Rijeci. Za izradu novog simbola zadužena je bila Akademija primijenjenih umjetnosti, a znak se našao na majicama i šalicama te je u planu da se pojavi i na drugim mjestima. Također je predstavljena i nova, redizajnirana internetska stranica Sveučilišta. U odnosu na prijašnju, nova je modernizirana tehno-loški i vizualno. Sadržaj stranice sada je pregledniji, bogatiji i bolje prilagođen različitim skupinama koje ga pretražuju: od studenata i profesora, preko medija do raznih drugih posjetitelja stranice. Najveća je no-vost isticanje vijesti koje u perspektivi neće donositi samo sadržaje iz rada i djelovanja Sveučilišta, nego i druge korisne informacije. Kako je kazao rektor Sve-učilišta Pero Lučin, riječko sveučilište želi postati pre-poznatljivo u cijeloj regiji Jugoistočne Europe te se već započelo povezivanje sa sveučilištima u Grazu, Mariboru i Trstu.

Nagrade za izvrsnost VARAŽDIN - Nagrade za izvrsnost Rotary kluba

Varaždin dodijeljene su na svečanosti održanoj po-četkom svibnja. Varaždinski rotarijanci već sedmu godinu nagrađuju najbolje učenike srednjih škola i najbolje autore diplomskih i magistarskih radova te doktorskih disertacija. Kako je kazao predsjednik Rotary kluba Varaždin dr. Damir Mamuzić, jedna je od zadaća rotarijanaca promicati izvrsnost u društvu. Dodao je da je nagrada za izvrsnost najveća dona-torska akcija Rotary kluba Varaždin za koju je važno da se njome mladima, ali i cijelom društvu, šalje po-ruka da je znanje važno i da ga treba cijeniti. Dodao je da mladi ljudi u našem društvu moraju dobiti veću šansu. Na svečanosti je rečeno da je kvaliteta radova pristiglih na natječaj i ove godine iznimno visoka. Ta-kođer je kazano kako samo nagrađivanje nije konač-ni cilj ove akcije, već je to promjena odnosa prema najvažnijim čimbenicima budućeg društva znanja, cilju kojem teži Hrvatska.

Dubrovački mališani ljeti bez smještaja u vrtiću

DUBROVNIK - Za razliku od drugih većih gradova, Dubrovnik nema toliko problema sa smještajem djece u vrtiće i uglavnom je mali broj mališana koji su ostali bez mjesta u vrtiću. Tako je prošle godine bez vrtića ostalo 12 mališana, a ove godine roditelji očekuju da će u vrtićima biti mjesta za svu djecu. No, jedan drugi, puno veći problem muči Dubrovčane, a to je činjenica da će tijekom ljeta, odnosno udarnih turističkih mje-seci, srpnja i kolovoza, biti otvorena samo tri vrtića. Naime, budući da većina Dubrovčana tijekom ljeta radi, potreba za smještajem djece u vrtić još je veća. No, kako kod nas stare navike teško odumiru, tako će se i Dubrovčani ove godine morati snalaziti i dje-cu uglavnom zbrinjavati kod djeda i baka. Obećanje gradskih nadležnih kako će se preispitati taj problem vjerojatno će učinka imati tek iduće godine.

I. B.

UKRATKONasilno ponašanje mladihPreVeNCIja

Priručnik Poliklinike za zaštitu djece daje niz praktičnih smjer-nica roditeljima kako postaviti granice djeci u atmosferi prihva-ćanja i ljubavi te im je podrška u razvijanju privrženih i emocional-no toplih odnosa s djecom

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba i Grad Zagreb izdali su novi priručnik prevencije ne-

prihvatljivog ponašanja pod nazivom Nasilno ponašanje mladih - zašto je ljubav važna. Priručnik, trinaesti po redu kojeg zajednički izdaju Grad Zagreb i Poliklinika, namijenjen je roditeljima, ali i brojnim obrazovnim djelatnicima, nastavnicima, učite-ljima i profesorima, koji se svakod-nevno susreću s nekim od oblika međuvršnjačkog nasilja. Autorice su doc. dr. sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike, dr. Marija Bačan, psihijatrica, i Dragana Mateš-ković, psihologinja.

Priručnik se temelji na najnovijim spoznajama o korijenima nasilnog ponašanja djece i mladih. Naime, stručnjaci su utvrditi da se rani korije-ni nasilnog ponašanja nalaze u nedo-voljnom pružanju osjećaja voljenosti i prihvaćenosti u obitelji, pa je svako nasilno ponašanje djece njihova sa-moobrana od negativnih reakcija iz

okoline ili vlastitoga niskog stupnja samopouzdanja. Priručnik ujedno daje niz praktičnih smjernica rodite-ljima kako postaviti granice djeci u atmosferi prihvaćanja i ljubavi te im je podrška u razvijanju privrženih i emocionalno toplih odnosa s djecom. Ravnateljica Poliklinike Gordana Buljan Flander s pravom je ocijenila da su roditelji danas sve zbunjeniji i često miješaju prava djece na odgoj bez batina s pravom djeteta na odgoj bez granica.

Na prošlotjednom predstavljanju priručnika u zagrebačkoj Gradskoj vijećnici govorila je i potpredsjed-nica vlade Đurđa Adlešič. Smatra da je vrijeme da se konačno ukine i iz podsvijesti izbriše izreka “djeca su se uvijek tukla“, jer nije dobro da se nasilje suzbija tek kada se dogodi tra-gedija poput brutalnog ubojstva Luke Ritza. Na prevenciji nasilja treba ra-diti 365 dana u godini, ističe Adlešič, dodavši da s obzirom na nove oblike nasilja i cyberbullyinga upravo ro-diteljima trebaju svi mogući savjeti kako takve oblike ponašanja preve-nirati. Stoga je ovaj priručnik pravi udžbenik koji može pomoći u prepo-znavanju i suzbijanju neprihvatljivo-ga dječjeg ponašanja.

Dakle, priručnik Nasilno ponaša-nje mladih - zašto je ljubav važna namijenjen je svima koji na bilo koji način, izravno ili neizravno, utječu

na odgoj i ponašanje djeteta, a može se dobiti besplatno u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba. Uskoro će biti dostupan i na internetskim stranicama Poliklinike, kroz koju je od njezina osnutka krajem 2002. godine do danas prošlo više od 7500 djece, žrtava nasilja. Zbog svoje važne uloge u suzbijanju nasilja nad djecom Grad Zagreb će im do kraja godine osigurati dvostruko veće pro-storije.

B. Nađ

Pružimo djeci dovoljno ljubavi

U petak, 28. svibnja, u prostorijama Matice hrvatske u Zagrebu predstavljen je drugi svezak Sabranih djela Ivane Brlić Mažuranić, jedini do sada objav-

ljen od planiranih šest svezaka, koji bi trebali izaći pod uredništvom prof. dr. Vinka Brešića. Riječ je o kritičkom izdanju romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića i Jaša Dalmatin koje je, uz suradnicu Sanju Lovrić, priredio dr. sc. Berislav Majhut, profesor dječje književnosti na Uči-teljskom fakultetu u Zagrebu, Odsjeku u Petrinji.

U uvodnom obraćanju nazočnima predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić istaknuo je kako je knjiga koja se pred-stavlja primjer kako treba izgledati kritičko izdanje, a s time su se složili i ostali predstavljači knjige. Najmanje i

najviše što se za jednog pisca može učiniti je da njegovo djelo bude dostupno javnosti u autentičnom obliku, što je Majhutovim pothvatom na najbolji način i ostvareno, ka-zao je, među ostalim Vinko Brešić. O čitavom projektu i knjizi govorili su Josip Medved, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Slavonskom Brodu, Jasna Ažman i Du-bravka Zima te priređivač Berislav Majhut koji je opisao zanimljivo traganje za autentičnom Ivanom. Objavom izvorne verzije, prema autoričinu rukopisu, po prvi puta imamo Šegrta Hlapića s kakvim bi bila zadovoljna i Ivana, jer je pošteđen promjena zbog kojih bi, kako se sama bo-jala, ”mogao odpasti onaj intimni smisao koji je svakomu najmiliji na njegovih radnjah”. Š. B.

U okviru Dana vrtića grada Za-greba sredinom svibnja odr-žana je promocija priručnika

K toleranciji - priče Ivane Brlić-Ma-žuranić kao poticaj razvoju toleran-cije. Rezultat je to dugogodišnjeg rada Hrvatskog saveza udruga tje-lesnih invalida na temu tolerancije, koji je započeo 2001. godine izdava-njem prvog priručnika na istu temu, a ovaj je priručnik plod trogodišnjeg rada na programu pod nazivom To-lerancija kroz priče Ivane Brlić-Mažuranić, u kojemu su sudjelovali Dječji vrtić Sesvete i Dječji vrtić Josipdol te predškolska skupina dje-ce iz Škole pri Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske toplice. Među brojnim uzvanicima

na predstavljanju su bili i savjetnica Predsjednika RH za društvene djelat-nosti mr. sc. Zrinka Vrabec Mojzeš, Mira Zovko, viša savjetnica u Upra-vi za predškolski odgoj i osnovnoš-kolsko obrazovanje pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, Biser-ka Bucković, Bosiljka Devernay, Du-bravka Vuletić i Mirna Kirin iz Grad-skog ureda za kulturu, obrazovanje i šport, dr. sc. Dejana Bouillet, dr. sc. Miroslav Prstačić kao i ravnateljice dvaju dječjih vrtića Nada Mladiček i Biserka Pavković.

Promociju su vodile predsjednica HSUTI-ja mr. med. sc. Mirjana Do-branović te Ljiljana Ivković, vodite-ljica projekta. Kao glavni cilj i zada-ću programa istaknule su senzibilizi-

ranje djece već od predškolske dobi prema osobama s invaliditetom i dje-ci s teškoćama u razvoju. Uz etičku vrijednost programa, prvi su se puta u vrtićima stručno metodički obrađi-vale Priče iz davnine, pa se može reći da one mogu biti i jesu pogodne za predškolski uzrast.

Tako je djelo proslavljene hrvatske spisateljice poslužilo kao poticaj na kojem se gradi i razvija tolerancija. Kao kruna rada i stvaralaštva tiskan je priručnik koji je namijenjen odgo-jiteljima, učiteljima, stručnim surad-nicima i roditeljima. Ovo malo djelo civilnog društva satkano je u želji da kao metodološki obrazac posluži vr-tićima u gradnji društva dobra i tole-rancije. R.I.

Priručnik K toleranciji - priče Ivane Brlić-Mažuranić kao poticaj razvoju tolerancije PromoCIja

Putokaz prema boljem društvu

Tako treba izgledati kritičko izdanje!

Predstavljen drugi svezak Sabranih djela I. B. MažuranićmatICa HrVatSKa

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010. aktualno 9www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Piše Vinko Bajrovićprosvjetni savjetnik u miru, Split

Možda danas ne bi bilo ovih redaka, da nije rodnoga kraja književnika Ivana

Raosa. Taj se kraj nije promijenio još od vremena prikazanog u tele-vizijskoj seriji “Prosjaci i sinovi“, kako je napisao novinar Damir Šarac u Slobodnoj Dalmaciji 12. svibnja 2010. godine u reportaži pod naslovom “U Medovom Docu na dvi učenice - tri učiteljice“. Re-klo bi se, nazdravlje. Napisano se odnosi na učiteljicu razredne nastave, profesoricu engleskog je-zika i vjeroučiteljicu, učenicu dru-gog i učenicu trećeg razreda.

Asfalt otjerao učiteljeNe baš tako davno, u bilo ko-

jem, malom selu, svećenik i uči-telj su bili glavne face. Svećenik je obavljao svoje poslove iz du-hovne domene. Učitelj je jutrom ostvarivao redovnu nastavu. U popodnevnim i večernjim sati-ma bio je nositelj izvannastavnih aktivnosti i općenito društveno korisnog života u selu (pjevački zbor, folklor, sportske aktivnosti, tečajevi šivanja i ručnog rada, za-vičajni kutak s alatima i predme-tima koji podsjećaju na prošlost i drugih aktivnosti koje život zna-če), a da se ne govori o suradnji s roditeljima.

Danas u većem dijelu malih škola učitelja više nema. Svećenik je ostao. Tko je “otjerao“ učitelja iz sela? Asfalt. Da se i ne govori o demografskoj istini, veći broj umrlih nego rođenih, dakle, sve manje učenika. Danas je učitelju praktičnije stanovati u većem mje-stu, a za dolazak na radno mjesto koristiti se javnim prijevozom ili osobnim vozilom, doći pred sam početak nastave i nakon završetka posljednjeg sata na jednak način vratiti se u mjesto stanovanja. Iznimka su učitelji koji su eventu-

alno zasnovali svoju obitelj i rije-šili u selu svoj stambeni problem. Moram ovdje spomenuti da sam prije pedesetak godina dobio svo-je prvo radno mjesto u Posedarju i da dvije godine rada u tom mjestu nisam niti jedan dan bio u Zadru, a kako sam i mogao kad nije bilo ceste osim makadama i poštan-skog autobusa. Da danas radim u Posedarju, stanovao bih u Zadru kojeg je autocesta približila na svega petnaestak minuta vožnje umjerenom brzinom automobila. To je to, bitno za shvaćanje pret-hodno napisanog.

jesu li nam potrebne područne škole?

Ne pišem uzalud ovih neko-liko uvodnih riječi. Ne bih želio bilo koga uznemiriti zbog svog mišljenja. S bogatim iskustvom možda realnije sagledavam po-stojeće stanje, moram priznati inspiriran, u posljednje vrijeme često eksploatiranom sintagmom “Jednaki uvjeti za sve“?! Koliko su nam potrebne Područne škole s dvoje, troje, četvero učenika, po-sebno ako se zna da je središnja (matična) škola udaljena svega nekoliko kilometara? Za primjer će se navesti takve škole u Split-sko-dalmatinskoj županiji.

Posve sam siguran da će poneki oponirati prijedlogu koji slijedi, a taj je da ove i slične područne škole nemaju svrhu i da ih treba ukinuti. U njihovoj blizini je sre-dišnja (matična) škola u kojoj bi učenici područne škole zasigurno imali kvalitetnije organiziranu nastavu, a da se ne govori o za-jedničkom odgoju s vršnjacima, odnosno kompletnijoj socijaliza-ciji. Svaki eventualni otpor o ide-ji ukidanja ovakvih škola imat će vezu s lokalnom zajednicom i su-radnjom škole s roditeljima gdje bi u prvom planu trebalo postaviti pitanje “Koliko je kvalitetan od-goj i obrazovanje dviju učenica s početka ovog teksta?“.

Posebno se može problematizi-rati stručna osposobljenost učite-lja koji rade istodobno s učenici-ma različitih razreda, a da se i ne govori o njihovu permanentnom stručnom usavršavanju. Stručno usavršavanje je njihovo pravo koje često ne koriste. Stručno usavršavanje kao obvezu učitelja

škole često ne uvažavaju zbog manjkavih financijskih sredstava.

Kombinirani razredni odjeli

Kombinirani razredni odjeli po-sebni su problem odgoja i obrazo-vanja u osnovnom školstvu. Teš-ko se miriti činjeničnim stanjem u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a sigurno nije drukčije niti u dru-gim županijama, da u 16 područ-nih i dvije središnje (matične) škole učenici imaju kombiniranu nastavu prvog i drugog te trećeg i četvrtog razreda i u 21 područnoj i dvije središnje (matične) kom-biniranu nastavu prvog i trećeg te drugog i četvrtog razreda (uku-pno 978 učenika). U 14 područ-nih i jednoj središnjoj (matičnoj) školi kombinacija je trorazredna, a čak je 13 škola s nastavom u če-tverorazrednoj kombinaciji (Ta-blica 2).

Svatko mora odati priznanje učiteljima koji se izlažu naporima rada u kombiniranim razrednim odjelima, ali postaviti i pitanje koliko je takva nastava svrsishod-na. Postaviti je još jednom pitanje o jednakim uvjetima za sve. Je li moguće da pored velikog bro-ja nezaposlenih učitelja nismo u stanju u ovim potonjim školama zaposliti još jednog učitelja, iako sam u principu protivnik istodob-nog rada s učenicima različitih razreda.

U vremenu kad Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa na-javljuje uštede racionaliziranjem mreže škola, neka primjer iz Split-sko-dalmatinske posluži kao uvid u realnost postojećeg stanja. Neka izneseno bude i upozorenje župa-nijama i Ministarstvu da bi svaka loše donesena odluka imala dugo-ročne posljedice s uvažavanjem da činjenično stanje nije održivo, ali i vrlo osjetljivo.

U organizaciji mreže škola na-pretek je problema, a jedan od njih je svakako i kriterij prema kojemu je jedna škola područna, a druga matična (središnja). Nije li apsurd da osmerorazredna Područna ško-la u Košutama ima 189 učenika, a središnja (matična) škola u Stu-dencima 44?

Racionalizirati mrežu škola

Recesijske mjere se oživotvoru-ju u svim društvenim segmentima i sasvim je umjesno pitanje, mogu li one zahvatiti “male škole“. Za-nimljivo je i to da u Državnom pedagoškom standardu osnov-noškolskog sustava nije propisan minimum broja učenika u kombi-niranim razrednim odjelima. Sva-kako da treba imati na umu škole na područjima posebne državne skrbi, škole u brdsko-planinskim područjima (potrebna je i revizija statusa jednih i drugih) i škole na otocima, specifičnosti treba uva-žavati, ali sigurno postoje prostori za racionalizaciju mreže. “Nastava na daljinu“, rabeći tekovine nove tehnologije, na nekoliko se mjesta pokazala utopijom, ona je upitna zbog kvalitete izvođača nastave.

Uostalom, razna mišljenja o mreži škola treba uzeti s rezer-vom, prijedlog mreže osnivač škole predaje Ministarstvu, na-kon analiziranja prijedloga u Mi-nistarstvu u kojem se procjenjuje njegova opravdanost konačnu od-luku donosi vlada. Činjenica je da Ministarstvu predstoji ozbiljan i delikatan zadatak čije će ostvare-nje dobrano ovisiti o županijskim upravnim odjelima za prosvjetu, kulturu i šport.

Splitsko−dalmatinska županijamaLe ©KoLe

Dvije učenice − tri učiteljiceNe baš tako davno, u bilo kojemu našem malom selu svećenik i učitelj bili su glavne “face“ koje su skrbile o duhovnim i kulturnim potrebama mještana. Danas u većem dijelu malih škola učitelja više nema. Svećenik je ostao...

U 16 područnih i dvije centralne (matične) škole u Splitsko−dalmatinskoj županiji učenici imaju kombiniranu nastavu s dva i više razreda

Tablica 1: Područne škole s manje od deset učenika Tablica 2: Škole s nastavom u četverorazrednoj kombinaciji

U Splitsko−dalmatinskoj županiji ukupno ima 32 područne škole s manje od 10 učenika. Jedna od tih je i PŠ Dobranje, gdje školu pohađaju samo dva učenika

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.aktualno10www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Pišu Marija Kalaba i Ina Žderić

I ove godine, u travnju, u Sred-njoj školi Andrije Kačića Mi-ošića u Pločama obilježen je Dan škole, ali i ove smo si

godine dali u zadatak: biti drukčiji i kreativniji, naći primjerene, za-nimljive, ali i nove načine druže-nja i učenja.

Iako kao škola imamo vrlo složeno ustrojstvo (radimo u dvije smjene, školujemo uče-

nike u okviru 12 programa i nemamo baš dovoljno prosto-ra), toga smo dana bili jedan veliki tim. Svi smo bili u isto vrijeme tu. Doduše, ne baš svi pod jednim krovom, jer smo se rasporedili i po školskim radi-onicama te ugostiteljskim prak-tikumima, ali program je bio jedinstven.

Kreativne radioniceNajprije smo se ugodno, za-

bavno, ali i obrazovno družili u okviru 16 kreativnih radionica koje su pripremili učenici sa svojim mentorima. Uz mentore iz škole, imali smo i izvanškol-ske goste suradnike koji inače sudjeluju u realizaciji školsko-ga preventivnog programa te profesionalnog informiranja učenika. Takva je, recimo, bila radionica “Sigurnost u prome-tu“, koju je priredio djelatnik naše policijske postaje.

Nadalje, učenici kreativci mogli su pogledati Powerpoint prezentaciju s najljepšim hr-

vatskim dvorcima te poslušati legende vezane uz njih. Jedna od legendi vezana je uz dvorac Bežanec i ženu Franje Ksavera (1778. - 1851.). Josipa Ksaver, rođena barunica Schlaum-Lin-den, prema legendi bila je vrlo

svojevoljna i svi članovi obitelji morali su joj se pokoravati. Pri-čalo se kako joj je nekada vra-čara prorekla da će živjeti dok bude gradila i da je zbog toga uvijek na dvorcu nešto poprav-ljano i dograđivano.

Dan škole u Srednjoj školi Andrije Kačića Miošića u Pločama raDIoNIČKa NaStaVa

Biti drugačiji i - kreativniji!

Travanj u našoj školi ove godine baš je bogat i aktivan. Nakon Dana škole, imali smo još jedan znakovit

dan. Naime, udruga Radost, u kojoj su osobe s teškoćama (mentalne retarda-cije), obilježavajući svoj deseti rođendan obilježila je i deset godina suradnje s na-šom školom.

“Vršnjaci za Radost“ zvalo se događa-nje koje smo upriličili za naše radosne prijatelje i njihove odgojitelje. Nakon po-zdravnoga scenskoga proljetnog dijaloga − Tratinčica i Sunce-budilica − predstav-

ljeni su literarni radovi inspirirani huma-nim vrjednotama. Uz to što su na vese-lim papirima izloženi na primjeren način u izložbenom prostoru, najuspješniji su i pročitani. Uistinu su bili dirljivi i ekspre-sivni.

Tako su nježno tekli stihovi pjesme Pruži mi ruku i tako su zvuci gitare koja ih je pratila činili atmosferu snažnom i svečanom. I zvonki su bili glasovi mladih ljudi koji žive živote u skladu sa svojim sposobnostima i mogućnostima. Toga dana bili su povezani pravim ljudskim

sponama koje mi kao odgojitelji trebamo u ovom našem pomalo otuđenom vreme-nu jačati i snažiti.

Nakon stihova i nota, uslijedio je za-jednički rad − drvo prijateljstva. Kako je bilo lijepih poruka i pogleda, i razmjene bojica i osmijeha. Drvo je na kraju bilo spremno za goste i kao dar su ga ponijeli u svoje prostorije kako bi ih podsjećao na mlade prijatelje, humane i senzibilizirane za potrebe drugog čovjeka, topli i dobri.

A kakav bi to bio rođendan bez torte? Veselje i iznenađenje ogledalo se na njihovim licima kad smo donijeli veliku sladoled-tortu koju su također pripremile učenice iz Vršnjačke pomoći. Deset svje-

ćica simboliziralo je deset godina volonti-ranja, zajedničkih druženja i prijateljeva-nja. Pjesme i svirke nije manjkalo, u školi je toga dana bilo nešto lijepo i veliko, bili smo dirnuti i bez puno riječi i govora, družili se jedni s drugima. Život je zrcalio svoju ljepotu na našim licima.

Jedna slika kao dar Radosti ostala je svjedočiti našim učenicima o ovome danu, ali i podsjećati kako smo upuće-ni jedni na druge i kako je dobro vidjeti i radost i tugu ljudi koji žive kraj nas, uz nas. A u veselju na licima naših radosnih prijatelja vidjeli smo istinu koja kaže: “Pri-jateljstvo obogaćuje, sreća biva veća što je više dajemo.“

Osobe s posebnim potrebamaDaN otVoreNIH Vrata

Vršnjaci za Radost

Pokazalo se još jednom da dobra i kvalitet-na priprema daje i kvalitetna postignuća. Mlade treba samo znati motivirati i zain-teresirati te im ponuditi odgovarajuće ak-tivnosti u skladu s njihovim tinejdžerskim interesima. Komunikacija u tom slučaju nije više jednosmjerna i svi su subjekti odgojno-obrazovnog procesa

Drvo prijateljstva

Rođendanska torta − Deset svjećica za deset godina volontiranja, zajedničkih druženja i prijateljevanja

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010. aktualno 11www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Kako je Rozi postala impresionist!

Piše Milijana Kovačevićpsihologinja savjetnica, OŠ Kman Kocunar, Split

I sada će se netko pitati kako jedno darovito dijete ne može shvatiti teoriju pomr-

čine sunca. Može, može. Kako? Zašto? Pa dijete je. I, očito, bez obzira na visoku razinu razvije-nosti njezine opće sposobnosti (inteligencije) još uvijek neke njezine kognitivne sposobno-sti funkcioniraju pod utjecajem egocentričnosti. Rozi se očito, u kozmičkim razmjerima, ne može snaći u poimanju prostora i rela-cija veće-manje i bliže-dalje.

Rozi ispravlja znanstvenike

Umjesto prostorne perspekti-ve, koja uključuje socijalnu di-menziju i pretpostavljeno viđenje iz kuta u kojem je netko drugi ili apsolutno zamišljanje mogućeg viđenja s drugog mjesta, stavlja u funkciju egocentričnu perspek-tivu, kojom, u složenijim misa-onim relacijama, razvojno, za sada, jedino raspolaže. To će reći da još ne može sebe, u mislima, prebaciti u kozmička prostran-stva (toliko toga je tamo golemo, nepoznato i zastrašujuće!) kako bi pojmila te odnose i usvojila ih. U tom segmentu spoznavanja još si je uvijek ona mjera kozmičkih relacija. Prilično zamršeno, zar ne? Ma, baš i nije kad se malo udubite.

Darovitu, kakva jest, sve je zanima, pa i dinosauri. Ali je, kao što rekoh i kritična, ima svoje teorije i tuđe, čak i ako su ih znanstvenici postavili, ne pri-hvaća zdravo za gotovo, gorljivo nastojeći plasirati svoje kao je-dino točne.

− Znanstvenici su falili − kaže Rozi za teoriju o izumiranju di-nosaura. − Pogrešno je učenje da je pao komet na zemlju i pobio dinosaure. Ako je pao kad su bili i sisavci, trebao je i njih pobiti. Oni su manji, a dinosauri su veći. Kako je onda moguće da su pobi-jena veća bića, dinosauri, a preži-vjela su manja i slabija, sisavci?

Problematiku koja je zanima stalno istražuje. Ima čak kva-ziznanstveni pristup. Skuplja dokaze da potvrdi svoje hipote-ze čitajući članke iz Slobodne Dalmacije. Kad nađe nešto za što misli da odgovara njezinoj tematici, izreže članak, zalijepi ga u bilježnicu i to joj je dokaz.

Može li boja rasti u zemlji?

Uvijek, baš uvijek ima svoje mišljenje o tome što drugi misle, govore i rade. Neumorna je i, naravno, naporna, ali se roditelji odlično nose s tim. (Zato što ne-prestano uče o takvoj djeci.). O tome što misle, osjećaju, govore i rade njezine odgojiteljice u vr-tiću i profesorice stranih jezika te likovnih i inih radionica koje ponađa, nažalost, nemam infor-macije.

− Ne dozvoljava da se prži ono crno u jaju − kaže mama, pričajući mi bisere svoje Rozi. To je pilić, tvrdi djevojčica. Po-pržiti ga, znači ubiti ga. Ona ne želi sudjelovati u tome.

A tek priča o vodi... Ljeto je. Rozi se s roditeljima kupa na splitskoj plaži Trstenik. Igraju-ći se, stalno čašom uzima more. Voda je mutna, ali to joj ne sme-ta da zapazi da voda nema boju. Shvaća da je bezbojna, ali i da je slana. Ta je spoznaja potiče na razmišljanje o mogućnosti da će jednog dana netko uspjeti tu slanu vodu pretvoriti u vodu za piće. Spoznaja je uzbuđuje i ona je nestrpljivo želi podijeli sa sebi najbližom osobom. Prilazi gos-pođi koja se sunča nedaleko nje i obraća joj se, iako je uopće ne poznaje: „Teto, znate, ovo vam je slano, ali se jednog dana, jed-nim postupkom, može napraviti

da se pije.“ Ne čekajući reakciju sugovornice glasno dalje izriče svoje pretpostavke, odmičući se od sunčačice. Odgovor kao da nije ni očekivala. Sva sreća, jer žena (očito iz posve drugog svi-jeta) ostaje šuteći apsolutno ne-dodirnuta onime što joj to čudno dijete govori.

− Njoj su svi isti − tumači mi mama Edita neposrednost dje-vojčice i njezino obraćanje ne-poznatoj ženi.

− Na tržnici − dodaje mama eksplorirajući osobitosti svoje biserne (možda i dragocjenije)

djevojčice − pita prodavači-ce: „Gdje vam to raste? Cikla, mrkva...“ Onda se okreće njoj, preplavljena ushitom spoznaja: „Zamisli mama, koje su to boje, a rastu u zemlji!“

Zašto postoji izvor?Ne može joj se objasniti zašto

je cikla ljubičasta. A ja, pijuckam velikoodmor-

sku kavicu i, zaneseno slušajući, ponosnu, ali i realističnu mamu, uživam u onome što mi govori. Priča ima za cijelu knjigu, ali za odslušati ih treba vremena.

Rozino poimanje izvora i ponornice zorno ilustrira kako nedostatak informacija i isku-stva može onespokojiti ili čak uplašiti (i darovito) dijete. Ona nikako da shvati što je to izvor i zašto i kako postoji izvor. A tek što je to ponornica! To ne

samo da joj nije jasno, nego joj je izvor nešto strašno. Gledala je na televiziji neku emisiju o špiljama i podzemnim vodama te kako je neki momak poginuo u tim špiljama, istražujući ih. To ju je uplašilo, pa je strah preni-jela i na svoje poimanje izvora i ponornice.

Shvatila je Rozi što je ušće. Roditelji su je vodili vidjeti ušće rijeke Cetine u more, kod Omi-ša. Ali, nikako da shvati što je izvor.

Rozi se boji nepoznatog i ne-dokučivog. Toga se boje i sva

druga djeca. Ma, boje se i odra-sli. Ali, Rozina je sreća što gla-sno govori svoje dileme te što ima roditelje koji je razumiju i pomažu joj upotpuniti njezina znanja. Djeca koja to nemaju na još većim su mukama. Oni sami konstruiraju infantilne teorije kojima si nastoje stvoriti ravno-težu. Nevolja je što su te teorije često takve da još više zastrašu-ju.

Naša Rozi ima i svoje favori-te. Najzanimljiviji su joj impre-sionisti. „Ovo je fantastično!“, klikće promatrajući njihove sli-ke. Točkice je posebno odušev-ljavaju. „Ja sam impresionist!“, izjavljuje, spremna poistovjetiti se sa svojim odabranima. Nije shvatila što je izvor i ponornica, ali je uspjela shvatiti razliku iz-među impresije i ekspresije. Ne-obična Rozi!

Rozi bira gradonačelnika

Neobična, ali samo dijete, jako je vezana za svoju igračku Mala šapa. To je veliki dinosaur od pliša. U tome je obična, tj. kao i sva druga djeca. Ali je i neobič-na, vjerna sebi, pa ne dozvoljava da ga se opere, jer deterdžent nagriza. Stoga daje upute majci kako će koristiti sredstva za pra-nje. Nona je to pričala, dodaje mama Edita, pa je ona čula.

Eto, poveći uvod o Rozi je go-tov, pa se vraćam izborima. I tu je Rozi, u svom stilu, imala što reći. Jedno popodne, u vrijeme izbora splitskoga gradonačel-nika, roditelji su razgovarali o tome za koga će glasovati, spo-minjući i Keruma. Rozi je nešto crtala u kutu sobe, za svojim radnim stolom. Činilo se da je duboko zadubljena u ono što radi, kad je skočila kao polivena vrelom vodom i vrisnula: „Ne, ne za Keruma! Ionako, mama, stalno govoriš da tamo smrdi. Svi trebaju glasovati za Merka-tora! Tamo nam je uvijek lijepo. Možemo prošeteti, sve je čisto, uredno, a sjednemo i u kafić pa popijemo piće... Ja ću glasovati za Merkatora!“

- Ne možeš, Rozi, on nije Hr-vat - prihvatili su igru roditelji, ali na kratko. Kad se navijač-ki raspoložena Rozi primirila, objasnili su joj o čemu oni za-pravo govore.

Otkrivanje svijeta Tako je to s malom, neobič-

nom Rozi, kojoj bi zapravo tre-balo zahvaliti što je nesebično s nama podijelila način na koji funkcioniraju mlade, mlađe i najmlađe dječje glavice (ma-kar bile i darovite) zato što ne-dovoljno poznaju svijet. A što očekivati ako ni sebe još nisu dovoljno spoznale da bi se bez straha mogle otisnuti u otkriva-nje svijeta, njegovo upoznava-nje i spoznavanje. O psiho-fizi-ologiji, sazrijevanju i razvoju da i ne govorim.

Sretno Rozi!

(Kraj)

Iz dnevnika školskog psihologa (2)PrI»a Za LaK©I DaNMaturanti su se natjecali u

znanju hrvatskog jezika i za pobjednike smo, naravno, osi-gurali prigodne nagrade. Stra-ni jezici su također dobili svoj prostor. Kviz znanja iz njemač-kog jezika bio je vrlo posjećen i atraktivan, a nastavnici engle-skog jezika uz vježbe govorenja prezentirali su i glazbene uratke svojih učenika. Talijanski jezik je, pak, kao spona povezao ovo-ga puta učenike gimnazije i ugo-stitelje konobare i kuhare.

U školskom praktikumu ku-halo se prema receptima koje su prezentirali budući kuhari, a nakon recepata i kuhanja uz talijanske kancone su se degu-stirale špagete spremljene na nekoliko načina.

Rasprave i pisanje eseja

Povijesna tematika je bila za-stupljena preko opisa znakovite bitke iz Drugoga svjetskog rata pod nazivom “Operacija morski lav“. Zemljopisci su se bavili vezama s turizmom te su ho-telijeri odmjerili svoje snage u poznavanju zemljopisa s učeni-cima gimnazije. Jedan je struč-ni aktiv za učenike svoje struke organizirao parlaonicu na temu videonadzora, a ponuđeno je i nekoliko predavanja, kao što su Koliko je mladima važan no-vac te Što adolescentima znači samopouzdanje. Na kraju pre-davanja razvile su se prilično temperamentne rasprave, što je bilo vrlo dobro i poželjno.

U kabinetu informatike vjež-bala se statistika u Excelu, a u kabinetu hrvatskoga jezika bio je trening pisanja dobrog eseja, što je vodilo razgovoru o Držav-noj maturi. Učenici su, naravno, bili vrlo aktivni s različitim upi-tima i komentarima, a izrazili su i mišljenje kako ih strogo odre-đeni broj kartica teksta eseja sputava u njihovoj kreativnosti.

Nakon ovih šarolikih aktiv-nosti išli smo svi u sportsku dvoranu, gdje su odigrane uta-kmice košarke te nogometa, muškog i ženskog. Navijalo se zdušno, bilo je veselo, a cure su nam u nogometu bile više nego uspješne.

Dvosmjerna komunikacija

I ovog smo puta pokazali kako dobra i kvalitetna priprema daje kvalitetnu odradu. Dokazali smo i da mlade treba motivirati i zainteresirati te ponuditi nji-hovim tinejdžerskim interesima odgovarajuće aktivnosti. Komu-nikacija u tom slučaju nije više jednosmjerna i svi smo subjekti odgojno-obrazovnog procesa. Mislim da bi naš dobri fra An-drija, po kojem naša škola nosi ime, i toga dana bio na nas po-nosan. Njegova ljubav za ljude bila je s nama, potvrđena i obi-lježena svim onim osmijesima, raspravama, stavovima, plje-skom. Takve aktivnosti osnažu-ju duh našega zajedništva i to je nešto u što vrijedi ulagati, oko čega se isplati potruditi.

Zadovoljstvo i ovim Danom škole daje nam volju za daljnji rad i snagu za izazove s kojima se kao odgojitelji svakodnevno susrećemo. Tim više je to zado-voljstvo izraženo jer smo čuli brojne učeničke komentare, poput kako bi bilo dobro da su ovakvi oblici rada svakodnevni te kako je sjajno birati sadržaje, jer tada nastavni sat nije prisila ni teret nego ispunjava učenika, jer se radi ono što učenikovoj osobnosti i učenikovim intere-sima odgovara.

Proučavanje dinosaura pruža Rozi mogućnost da usreći sebe, zaposlivši mnoge svoje sposobnosti

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.12www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Piše Ankica Benček učiteljica matematike u OŠ Gustava Krkleca, u Zagrebu

Svakodnevno u dnevnim tiskovinama i ostalim me-dijima čitamo, slušamo i

gledamo o raznim oblicima ne-prihvatljivog ponašanja djece i mladih, štoviše o nasilju i raznim načinima i vrstama maltretiranja, što djece međusobno, što nekoli-cine nasilnika nad većinom mirne i dobre djece, što pojedinih gru-pa nad pojedincem, a nije rijedak slučaj nasrtaja učenika na učitelje i profesore.

Granica takvog ponašanja više i ne postoji. Pri tom se čudom ču-dimo i pitamo zašto je to tako i što je do toga dovelo. Moja dugogo-dišnja iskustva i svakodnevni rad u školi daju mi pravo da proko-mentiram ono što svakodnevno promatram i s čime se susrećem godinama, u čemu ponekad i sama sudjelujem.

jabuka ne pada daleko od stabla

Budući da u istoj školi radim već više od 30 godina, predavala sam mnogim današnjim roditelji-ma svojih učenika. Sada gotovo bez pogrješke mogu već po pre-zimenu djeteta zaključiti kako će se ponašati i kakav će imati odnos prema radu i učitelju, kao i prema vršnjacima. Rijetko sam kada u toj prosudbi pogriješila. Ponekad se, doduše, dogodi da je dijete ili mnogo bolje ili pak lošije, od svojih roditelja, ali to pripisujem utjecaju onoga drugog roditelja kojeg ne poznajem, ili pak od-gojnoj i obrazovnoj zapuštenosti djeteta, uzrok ponekad može biti

i statusni položaj roditelja koji su se na brzinu obogatili i bez od-govarajućeg obrazovanja stekli imetak, tako da im škola ništa ne znači, doživljavaju je kao nužno zlo koje se, eto, mora proći. Ne-sretna sam kad to uočim kod svo-jih nekadašnjih učenika koji nisu tada bili takvi i koji su puno obe-ćavali. Ne kaže se badava da no-vac mijenja ljude. Rijetki su oni koji unatoč bogatstvu i statusu ci-jene osnovne ljuske vrijednosti i u tome odgajaju svoju djecu. Pre-vladava opće mišljenje kako se u životu sve može kupiti.

Djeca koja odrastaju u takvoj okolini ne poštuju učitelje ni ono što oni podučavaju, bilo da je ri-ječ o nastavnom predmetu ili o općeljudskim vrijednostima koje im pokušavaju prenijeti.

Odgojna pustoš

“Moj tata sve vas zajedno sa školom može kupiti! Što ćete vi meni govoriti. Pogledajte se. Ne-mate ni auto. Odjeću kupujete si-gurno na placu. Imate predhisto-rijski mobitel.“

Ili još gore: “Možeš mi p... Idi u p...m... Pogledaj se. Kad si bila zadnji put na frizuri? Moja mama ide tri puta tjedno.“

I tako dalje i tome slično. “Meni će moj tata kupiti...“ I

počinje nabrajanje svega onoga za što dijete misli da će ga učiniti velikim i moćnim. Tako nastupa-ju oni koji imaju previše. Takvih je, na sreću, ipak manje. Oni, pak, drugi jadnici jedva preživljavaju zajedno sa svojim roditeljima. Takvi su uglavnom zanemareni i zapostavljeni. Roditelji rade (ako uopće rade) od zore do mraka da bi zaradili neku crkavicu i pre-živjeli. Iako ih to ne opravdava, oni nemaju vremena baviti se dje-

com. Djeca su uglavnom sama po cijele dane i malo pomalo ulica preuzima njihov odgoj.

Oni u sredini zapravo su jedini pravi. Žive u koliko-toliko sređe-

nim obiteljima. Imaju dovoljno za pristojan život. Odgajani su na način kako se za sve u životu čo-vjek mora sam potruditi i to mora htjeti, kako se ni za što može do-biti ništa, kako materijalne vri-jednosti nisu mjerilo vrijednosti čovjeka, kako treba cijeniti svoje i poštivati tuđe, kako su raznoli-kosti bogatstvo pojedinca i druš-tva, kako treba poštivati starije, kako treba slušati i cijeniti svog učitelja, kako se ne smije činiti drugome ono što ne želiš da drugi učini tebi ili tvojima, kako treba

pomagati svima onima koji su bilo kakve pomoći potrebiti, kako treba cijeniti rad i znanje svakog pojedinca i kako to jedino čovje-ka čini čovjekom.

Nasilje rađa nasilje Budući da su takvi, kako rekoh,

u sredini, dakle negdje između jednih i drugih, trpe pritiske i s jedne i druge strane. Oni su za njih “štreberi“ s kojima se ne tre-ba družiti. Oni nisu nikome uzor. Takve treba maltretirati i proga-njati. To je filozofija ulice. Neki se tome odupiru i dobiju svoje. Stalno se nad njima radi pritisak, psihički i fizički su sustavno na-padani. Neki od njih, nažalost, popuste pod pritiscima i kako bi postali jednaki onima koji ih na-padaju priklone se napadačima i postaju poput njih.

Poznato je pravilo da agresija rađa agresiju. Međutim, nestala su ona vremena kada je vrijedilo pravilo “Tko tebe kamenom - ti njega kruhom“. Toga više nema ni u crkvenim redovima, a kamoli u svjetovnim.

Nasilje koje svakim danom sve više eskalira nije nastalo najed-nom, nije nastalo ni jučer. Na-stajalo je malo pomalo od sitnih neprihvatljivih načina ponašanja, preko sve težih oblika nasilja do premlaćivanja i ubojstava. Da je učenik koji je prijetio učiteljici još u osnovnoj školi na odgovara-jući način kažnjen i stavljen pod nadzor, bio bi možda zaustavljen u svojem “razvoju“ prema zločin-cu, da je učenik koji je prerezao sve četiri gume učitelju na škol-skom parkiralištu bio kažnjen, odnosno da su njegovi roditelji nadoknadili tu štetu, ne bi za ne-koliko godina do smrti pretukao nedužnog mladića na autobusnoj stanici. Bilo mu je dosadno, rekao je.

U nekim školama učitelji se ne usuđuju nikome ništa reći, a ka-moli nešto poduzeti protiv uče-nika koji ih maltretiraju i prijete im.

Ohrabruje činjenica kako struč-no-pedagoške službe u mnogim školama ne okreću više glave od nasilja, već poduzimaju odgova-rajuće korake i pokušavaju spri-ječiti nasilje u samom začetku. Međutim, njihov trud je uzaludan ako zakažu ostale službe i institu-cije izvan škole.

Krivac - društvo u cjelini

Tko je kriv za takvo stanje? Kri-vac je društvo u cjelini. U društvu u kojemu je izokrenuta piramida općih ljudskih vrijednosti, u druš-tvu koje ne cijeni znanje i rad, u društvu gdje ugled i moć imaju pojedinci na osnovi svojega ma-terijalnog bogatstva i funkcije ili statusnog položaja, razvija se na-silje već od vrtićke dobi i borba za prestiž i dominaciju jačega nad slabijim.

Potrebna je i nužna mobilizaci-ja i suradnja svih odgojnih, obra-zovnih i socijalnih čimbenika na sprječavanju toga zla, od roditelj-skog doma, preko škole i crkve, do uže i šire društvene zajednice. I to ne samo deklarativno. Toliki su pravilnici napisani, toliki zako-ni izmijenjeni, toliki programi do-neseni, a nasilja je sve više i više.

Teorija i praksa ovaj put idu različitim smjerovima. Zar smo zaboravili ono staro pedagoško pravilo kako se osobnim primje-rom najbolje odgaja?

Društveni korijeni zlaNaSILje U ŠKoLama

Urušen sustav općih vrijednosti

Toliki su pravilni-ci napisani, toliki zakoni izmijenje-ni, toliki programi doneseni, a nasilja je sve više i više. Kako tome stati na kraj? Potrebna je nužna mobilizacija i suradnja svih od-gojnih, obrazovnih i socijalnih čimbeni-ka na sprječavanju toga zla, od roditelj-skog doma, preko škole i crkve, do uže i šire društvene za-jednice. I to ne samo deklarativno

Igla i šprica za - polijevanje! Neki ravnatelji škola smatraju kako su učitelji koji imaju pro-

blema s učenicima nekompetentni. Kad uoče nasilje u školama, okreću glavu ili taj problem “guraju pod tepih“, vrijeđajući pri tom učitelja koji je prijavio nasilje.

Kad je prije desetak godina u jednoj osnovnoj školi učiteljica zatekla učenika sa špricom u ruci u WC-u, bila je ismijana.

“Pa zar ne vidite da se oni s tim špricama polijevaju vodom?“, rekla je ravnateljica.

“Kaj će mu onda igla na šprici?“, upitala je učiteljica.“Vi ste fizičar, pa valjda znate da s iglom ima bolji mlaz, veći

luk“, začudila se ravnateljica. Zapanjenoj učiteljici jedino je preostalo da prasne u smijeh, ne-

moćna i posramljena. Nekoliko godina kasnije pročitala je u novinama kako je taj isti

učenik pod utjecajem droge bez razloga napao čovjeka na par-kiralištu i nožem ga teško ozlijedio. Takvih priča, nažalost, ima mnogo...

Za mnoge učitelje rad u školi s djecom predstavlja izvor najvećega zadovoljstva, no zbog manjeg broja uče-nika, sklonih neprimjerenom ponašanju, to može postati izvorom najvećih frustracija

Iskustvo nas uči da je najgore rješenje − guranje glave u pije-sak, pa kad se napokon otkrije da šprica nije služila za beza-zlenu dječju igru, najčešće biva kasno

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010. 13www.skolskenovine.hr

regija

Na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu, u okviru 49. po redu Sarajevskih dana

poezije, sredinom svibnja održa-na je znanstvena tribina o zastu-pljenosti bosanskohercegovačkih autora u nastavnim planovima i programima te lektiri za osnovnu i srednju školu. Organizator tribi-ne bilo je Društvo pisaca Bosne i Hercegovine, a osim moderatora bosanskohercegovačkih pjesni-ka Mirsada Bećirbašića, svoj su doprinos osvjetljavanju ove teme dali istaknuti bosanskohercego-vački književnici Ibrahim Kajan, Ljubica Ostojić, Rizo Džafić, Mujo Musagić, itd.

Osjećaj pripadnostiOsim Uzeira Bavčića, dekana

Pedagoške akademije u Sarajevu, znanstvenom su skupu prisustvo-vali i predstavnici Federalnog mi-nistarstva obrazovanja i znanosti, Prosvjetno-pedagoškog zavoda Kantona Sarajevo, nastavnici ma-terinskog jezika i književnosti, bi-bliotekari i mnogi drugi.

U uvodnom obraćanjuje Nadija Bandić, savjetnica za predškolsko,

osnovno i srednje obrazovanje fe-deralne ministrice obrazovanja i znanosti, istaknula da djeca u BiH koja uče materinski jezik i književ-nost razvijaju ljubav prema jeziku i narodu koji živi u Bosni i Herce-govini, potiču svoju želju za novim spoznajama, ali i volju da vlastitim naporima i mogućnostima te želje i ostvaruju, kao pozitivan, toleran-tan i kulturan odnos prema drugim jezicima i narodima. Savjetnica

Bandić pojasnila je postupak do-nošenja Okvirnoga nastavnog pla-na i programa za devetogodišnje obrazovanje, istaknuvši da se on temelji na Koncepciji devetogodiš-nje osnovne škole koju je izradilo Upravno tijelo za pripremu i izra-du prijedloga strategije prelaska na devetogodišnje osnovno obra-zovanje, a činili su ga stručnjaci za obrazovanje koje su imenovala kantonalna ministarstva obrazova-

nja i prosvjetno-pedagoški zavodi. Donesen je Okvirni NPP za de-

vetogodišnju osnovnu školu na federalnoj razini, a konačni NPP donose kantonalna ministarstva obrazovanja, integrirajući u sebe: federalni okvir, lokalnu kantonal-nu razinu s jezičnim, nacionalnim i kulturnim posebnostima te školsku razinu, imajući u vidu posebnosti i mogućnosti svake škole smještene u vlastiti ambijent. Osnovni je kri-terij u izradi okvirnog NPP-a za materinski jezik bila zajednička jezgra NPP-a za osnovnu školu, koju su ministri obrazovanja usvo-jili u kolovozu 2003. godine i koja se temelji na njegovanju osjećaja pripadnosti Bosni i Hercegovini. U okvirnom NPP-u za materinski jezik disperzivno su prisutni bo-sanskohercegovački pisci, koji su kao obavezni zastupljeni u zajed-ničkoj jezgri.

Evaluacija nastavnih planova

Predstavnice Prosvjetno-peda-goškog zavoda (PZZ) Kantona Sarajevo, stručna savjetnica za bosanski, hrvatski i srpski jezik i

književnost Esma Sarajlić i struč-na savjetnica za razrednu nastavu Nihada Čolić, govorile su o evalu-acijama nastavnih planova i pro-grama, a posebno prve trijade de-vetogodišnje osnovne škole, koje su provedene prvo na kantonalnoj razini, a potom i na federalnoj, u organizaciji Federalnog ministar-stva obrazovanja i znanosti, u koje su bili uključeni savjetnici PZZ-a, nastavnici, učitelji, roditelji i naj-bolji metodičari s područja Fede-racije Bosne i Hercegovine.

Poslije provedene evaluacije revidiran je NPP s ciljem rastere-ćivanja i prilagođavanja nastavnih sadržaja. Na kraju skupa zaklju-čeno je da se u daljnje kreiranje nastavnih planova i programa, njihovu evaluaciju i revidiranje treba ići zajedno, objedinjavajući iskustva i prijedloge ministarstava obrazovanja, prosvjetno-pedagoš-kih zavoda, nastavnika, roditelja, predstavnika Društva pisaca BiH te svih ostalih koji mogu pridoni-jeti poboljšanju kvalitete odgoja i obrazovanja djece na području Fe-deracije Bosne i Hercegovine.

Prema FMON-u I. B.

Tribina o zastupljenosti bosansko-hercegovačkih autora u lektiri boSNa I HerCeGoVINa

Osnovni je kriterij u izradi okvirnoga nastavnoga plana i programa (NPP) za materinski jezik bila zajednička jezgra NPP-a za osnovnu školu, koju su ministri obrazovanja usvojili u kolovozu 2003. godine i koja se temelji na njegovanju osjećaja pripadnosti Bosni i Hercegovini

Razvijati ljubav prema jeziku

SrbIja

Donacija dviju izdavačkih tvrtki iz Hrvatske ne može trajno riješiti problem nedostatka udžbenika u

nastavi na hrvatskom jeziku u subotičkim osnovnim školama, istaknula je članica Izvršnog odbora Hrvatskoga nacionalnog vijeća (HNV) zadužena za obrazovanje Stanislava Stantić Prćić, prilikom donacije knjiga izdavačkih kuća Profil i Alfa. Uoči prošlog Božića učenicima hrvatskih odje-la prva je u pomoć priskočila zagrebačka Školska knjiga, no ovakav način opskrbe udžbenicima ne može biti trajno rješenje, ističu u HNV-u. Stanislava Stantić Prćić kaže da su oko tiskanja udžbenika na hrvat-skom jeziku u Srbiji dana čvrsta obećanja.

“Ravnateljica BIGZ-a Mirjana Milorado-vić odgovorno nam tvrdi da će određeni broj udžbenika biti tiskan u Republici Srbiji na hrvatskom jeziku. Sporazum o tome je pot-pisan, zakonski akti su usvojeni, a udžbenici su pripremljeni za tiskanje.“

Obećanja slična tome davana su i rani-jih godina s raznih strana, no rezultati su vidljivi po tome što udžbenika niti nakon osam godina školovanja nema. Stanislava Stantić Prćić, međutim, ne niječe potrebu

za drugim oblicima pomoći i od matične države, iako su oni sporadični i gotovo ne-vidljivi.

“Pomoć Hrvatske je u zanemarivom opsegu. I ove su godine naši brucoši bili prekobrojni za stipendije, tako da se po-novila priča od lani. Od njih dvadeset, sti-pendirat će se tek šest budućih studenata. Vjerujem da je cjelokupnoj hrvatskoj za-jednici u Srbiji jasno da ne postoji dovolj-no sluha za probleme koje imamo. Kao šećer na kraju, ove godine prvi put neće-mo dobiti niti ljetovanje za djecu, koje je ranijih godina bilo omogućeno barem za dio djece koja pohađaju nastavu na hrvat-skom jeziku.“

Višegodišnji trud oko što većeg upisa djece u hrvatske odjele se obezvrjeđuje, a hrvatska nacionalna manjina u Srbiji tre-tira kao manje značajna, navodi na kraju Stanislava Stantić Prćić. Zatopljenje od-nosa između Srbije i Hrvatske doista se očituje u praksi, osobito kada se radi o prevladavanju zanemarivanja hrvatske manjinske zajednice.

Prema Subotici Danas I. B.

Na kraju godine stigli udžbenici

za sljedeću

Projekt Građanin za toleranciju

i etničko pomirenje

Finaliziranje pilot-pro-jekta Građanin, od-nosno Promoviranje

tolerancije i etničkog pomi-renja na Balkanu, obilježe-no je smotrom postignuća srednjoškolaca u travnju na Pravnom fakultetu u Beogra-du. Projekt Građanin reali-zira se u učionicama širom svijeta na više od 40 jezika. Ova smotra, u kojoj je sudje-lovalo oko 240 učenika iz 25 gradova iz cijele Srbije, čiji su organizator Građanske inicijative, dobar je dokaz da srednjoškolci žele dati svoj doprinos rješavanju ekološ-kih problema, osigurati jed-nake mogućnosti školovanja i prijevoza za svoje vršnjake s invaliditetom, ali i smanjiti obiteljsko i vršnjačko nasi-lje.

Učenici su tijekom godine mogli odabrati jedan pro-

gram koji je značajan za nji-hovu lokalnu zajednicu i kroz njegovu realizaciju bavili su se rješavanjem problema u četiri studijske grupe: izbor problema, alternativna politi-ka, politika razreda i akcijski plan kojim bi se ti problemi umanjili ili riješili. Od uku-pno 27 timova koji su sudje-lovali na natjecanju, najbolje su rezultate pokazali učenici gimnazije Dušana Vasilje-va iz Kikinde. Bavili su se istraživanjem divljih deponi-ja, a zahvaljujući svom radu osigurali su i podršku lokal-ne samouprave za njihovo uklanjanje. Posebne pohvale zaslužili su kreativnošću u predstavljanju grada.

Drugo mjesto osvojili su učenici iz Uba koji su inicira-li osnivanje Lokalnog ureda za mlade i njihov je prijedlog pred realizacijom. Trećepla-

sirani su učenici Prometno-tehničke škole iz Zemuna, čijem je projektu Linija 17 za sve - ona istinski spaja cilj osigurati mogućnosti ko-rištenja javnog prijevoza za osobe s invaliditetom. Raši-renost nasilja u obitelji bila je tema projekta gimnazija-laca iz Čačka koji su osvojili četvrto mjesto, a ekologijom se bavila petoplasirana eki-pa Gospodarsko-trgovačko-strojarske škole iz Kučeva.

Pet prvoplasiranih ekipa predstavljat će Srbiju i svo-je projekte na regionalnoj smotri koja će se ovog ljeta održati u Makedoniji. Pro-jekt Građanskih inicijativa podržalo je Ministarstvo prosvjete, kao i Centar za građansko obrazovanje iz Los Angelesa. Prema Prosvetnom pregledu

I. B.

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.aktualno14www.skolskenovine.hr

svijet

Iako je latinoamerička po-pulacija najbrže rastući se-gment stanovništva u Sje-

dinjenim Državama, učenici iz ove etničke skupine rijetko nastavljaju svoje obrazova-nje upisom na fakultete. To je, izgleda, uglavnom zbog nedo-statka uzora, siromaštva i opće-nitog nesnalaženja u američkom obrazovnom sustavu. Međutim, neprofitna organizacija Fond za fakultetsko obrazovanje Latino-amerikanaca pokušava promi-jeniti tu situaciju. Njezin je cilj informiranje i opremanje latino-američke mladeži za fakultetsko obrazovanje.

Nova generacija Latinoamerikanaca sa stručnim zvanjima

Karen Guzman, studenti-ca prve godine na Sveučilištu Maryland, ima ambiciozne planove za budućnost: namje-rava diplomirati iz tri predme-ta: psihologije, računalne zna-nosti i latinoameričkih studija. Ova 18-godišnjakinja kaže da su njezini snovi postali ostvari-vi zahvaljujući stipendiji Fon-da za fakultetsko obrazovanje

Latinoamerikanaca. Taj je fond osnovan u cilju stvaranju slje-deće generacije Latinoameri-kanaca sa stručnim zvanjima. Karen Guzman kaže da ju je na upis na fakultet potaknuo jedan od programa ovoga fon-da kojeg je pohađala prije tri godine:

“Dobro se toga sjećam. Tada sam prvi put vidjela toliko mnogo mladih Latinoamerika-naca koji su, kao i ja, govorili: ‘Ja studiram, možeš i ti to uči-niti.’ Prije tog susreta nisam znala da je to moguće, imati nekoga za uzor. Svatko koga sam poznavala bio je odustao od fakulteta ili ga uopće nije ni namjeravao upisati.“

Robert Arenas mlađi također je prisustvovao ovom Simpo-ziju latinoameričke mladeži prošlog ljeta:

“Ljudi koje angažira Fond za fakultetsko obrazovanje Lati-noamerikanaca da drže govor mladima pravi su profesionalci. Pričali su kako su oni pohađali fakultet. To mi je dalo nade da i ja mogu studirati. Nadam se da ću se jednog dana, kad ću imati vlastitu karijeru, vratiti na taj simpozij i isto tako odr-

žati motivirajući govor pred mladim Latinoamerikancima.“

Poznati kao uzor Poput mnogih latinoame-

ričkih roditelja, Robertov otac Robert Arenas, koji je doselio u Sjedinjene Države, ne zna mno-go o američkom obrazovnom sustavu. Međutim, kaže da zna da je fakultetska diploma neop-hodna za bolju budućnost nje-gova sina:

“Želim vidjeti svog sina Ro-berta uspješnog poput Sonije Sotomayor, prve sutkinje Vr-hovnog suda koja je latinoa-meričkog porijekla. Stoga sam mu rekao da njegova majka i ja tako puno radimo da bi on mo-gao ići na fakultet. Jedino tako nas može nagraditi.“

Budućim studentima, poput Roberta i Karen - čiji su rodite-lji svjesni važnosti višeg obra-zovanja, ali nisu sposobni vo-diti ih kroz čitav proces - Fond za fakultetsko obrazovanje La-tinoamerikanaca popunjava tu prazninu. Osnovan je prije šest godina, sa zadaćom da infor-mira latinoameričku mladež o upisu na fakultete te ih oboruža samopouzdanjem nakon što se

uspiju upisati. Osnivač ovog programa George Cushman kaže da mnogi mladi Latinoa-merikanci, nažalost, misle da nisu dovoljno inteligentni da bi pohađali fakultet:

“Moramo im potpuno pro-mijeniti stav, jer ta su djeca in-teligentna. Kada su saznali da ja stojim iza ovog programa, nekoliko mi je učenika prišlo i zahvalilo mi što vjerujem u njih.“

Cushman kaže da je motivi-ranje i pomaganje mladim Lati-noamerikancima pri postizanju fakultetske diplome ulaganje ne samo u njihovu budućnost, već i u budućnost cijele zemlje. Mnogo visoko-obrazovanih stručnjaka u pedesetim i šez-desetim godinama, pojašnjava on, uskoro će biti spremno za mirovinu. Najveća i najbrže rastuća populacija studenata koja bi popunila njihova mjesta upravo je ova, kaže on, ali ih je nedovoljno na fakultetima.

Financijska i emocionalna potpora

“Ako ne popunimo ovaj va-kuum, naudit ćemo ekonomiji,

a time i sigurnosti zemlje“, kaže Cushman.

Pomoć koju studentima pruža Fond za fakultetsko obrazovanje Latinoamerikanaca ne prestaje s njihovim upisom na fakultet. Fi-nancijska i emocionalna potpora pruža im se tijekom prve godi-ne, pri integraciji u škole, putem instituta Hispanic Youth. Karen Guzman kaže da je taj program za nju bio vrlo koristan:

“Posjetili smo različite tvrtke, pričali s ljudima različitih pro-fesija i dobili vlastite mentore. Moj me mentor još savjetuje pri upisu programa i nadgleda moj uspjeh u nastavi. Na taj način znam da je nekome do mene za-ista stalo. Naši su mentori kon-stantno uz nas.“

Uz pomoć i vodstvo uspješnih stručnjaka te mreže Fonda za fakultetsko obrazovanje Lati-noamerikanaca, Karen Guzman kaže da vjeruje da su joj sva vrata otvorena. Sada je na njoj da bude vrijedna i ostvari svoje snove - za sebe, za svoje rodite-lje koji nikad nisu pohađali fa-kultet te za one studente koji će slijediti njezin put.

Prema VOA News Priredila Ivana Čavlović

Matt Martz, os-nivatelj i dirigent orkestra, odlučan je u namjeri da ga širi - i po broju članova, i po popularnosti, i po raznovrsnoj glazbi koju izvode

Kad je Matthew Martz, srednjoškolac iz mjesta Fairfax u državi Virgini-

ji, prošle godine osnovao Uče-nički simfonijski orkestar, bilo mu je 18 godina. Sada brucoš na koledžu, Matthew kaže da ovaj orkestar ambicioznim mladim glazbenicima pruža priliku da

istraže svoj talent i istodobno uživaju u tome.

“Glazba je oduvijek bila moja strast. U srednjškolskom bendu svirao sam trombon, ali sam želio više mogućnosti da izraz-im svoj glazbeni dar. Tada sam odlučio osnovati vlastiti sastav s kojim ću povremeno nastupati.“

Tako je nastao Učenički sim-fonijski orkestar iz Fairfaxa. Počeli su s 12 svirača, uglavnom Mattovih prijatelja i kolega iz benda. Jedna od njih je Michelle Bui, koja svira violinu, a za nju je to prilika da se opusti i pokaže svoju kreativnost. Srednjoškolka Lizzie Culberston, koja svi-ra francuski rog, postala je članicom orkestra prošle godine i otada nije propustila niti jednu nedjeljnu probu:

“Ne samo da tada uspijem vidjeti sve moje prijatelje, što

inače ne bih mogla, već imam priliku i svirati, što obožavam raditi. Osim toga, izvodimo st-varno dobru glazbu, i to je za-bavno.“

Učenički simfonijski orkestar sada ima 30 članova, a najmlađa je 13-godišnja djevojčica. Međutim, osnivatelj orkestra i dirigent Matt Martz kaže da različita dob i sposobnosti glaz-benika nisu problem:

“Pokušavam ih držati u skupi-nama. Ako imamo nekoga tko dugo nije svirao, nastojim ga držati pored vođe njegove sekci-je, koji mu uvijek može pomoći svojim znanjem ili savjetom.“

Matt sada pohađa fakultet u drugom gradu, no redovne probe orkestra svakoga ga vikenda vraćaju u rodni grad. To mu daje osjećaj da čini dobro svojoj za-jednici. Upravo podrška te za-

jednice održava orkestar, kaže Matt. Orkestar besplatno nas-tupa u mjesnoj crkvi, u kojoj ovi glazbenici i vježbaju, te dobiva novčane donacije iz publike.

“Prvim smo koncertom zaradili tisuću i sto dolara, što je fantastično. To nam je pomoglo pri kupnji brojnih notnih sveza-ka. Izgleda da se ljudima stvarno sviđa to što radimo.“

Matt Martz se nada da će nje-gov Učenički simfonijski orke-star iz Fairfaxa postati još popu-

larniji i da će dalje rasti. Svjestan je da će jednog dana on možda napustiti ovu skupinu svirača i nastaviti s vlastitom glazbenom karijerom. Nada se da će u tom slučaju netko drugi preuzeti orkestar i držati ga na okupu. No, zasad je Matt odlučan u namjeri da privuče nove nadarene glaz-benike i svojoj publici predstavi još raznovrsniju glazbu.

Prema VOA News Priredila Ivana Čavlović

Visoko obrazovanje Latinoamerikanaca SaD

Fond za fakultetsko obrazovanje Latinoamerikanaca osnovan je 2004. godine, a zadaća mu je informirati latinoameričku mladež o upisu na fakultete i oboružati ih samopouzdanjem nakon upisa

Stipendijama do ostvarenja snova

Učenički simfonijski orkestar iz Fairfaxa

Mladi orkestar, velike ambicije

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010. aktualno 15www.skolskenovine.hr

tema broja

Prebiti tovara, a za posljedice

koga briga!Problem nasilja na nogo-metnim stadionima koji je u Hrvatskoj prisutan već četrdesetak godina, a u Europi gotovo pola stolje-ća, vrlo je složen problem koji se ne može riješiti preko noći. Potrebna je sustavna i temeljita akcija, kako kroz mjere represije, ali prije svega kroz edukativne programe u školama kojima je cilj poučiti djecu što je šport i kako se “fer“ navija za svoj klubTe

ma br

oja: Š

port

i nasi

lje u

Euro

pi

Kao što smo izvijestili u prošlom broju Školskih novina, u Zagre-bu je u petak, 21. svibnja, održan

stručni skup Šport i nasilje u Europi, koji su zajednički organizirali Agencija za odgoj i obrazovanje te Ministarstvo unutarnjih po-slova - Ravnateljstvo policije, u suradnji s Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, Ministarstvom zna-nosti, obrazovanja i športa i Veleposlan-stvom Republike Francuske u RH. Skup koji je održan u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog okupio je brojne predstavnike, ravnatelje i djelatnike odgojno-obrazovnih i športskih ustanova u Hrvatskoj, predstavnike Hrvatskog olim-pijskog odbora i Hrvatskoga nogometnog saveza, studente i učenike, među kojima su bili i polaznici Policijske akademije za za-nimanje policajca.

Škole navijanjaO tome što poduzima Ministarstvo zna-

nosti, obrazovanja i športa u borbi protiv nasilja u športu govorila je Nataša Mudža-lo iz Uprave za šport MZOŠ-a, predstavivši Akcijski plan za provedbu programa mjera edukacije u borbi protiv nasilja u športu na športskim natjecanjima i izvan njih, koji se

provodi u suradnji s Hrvatskim školskim športskim savezom i Agencijom za odgoj i obrazovanje.

- U okviru ovog akcijskoga plana provo-dimo čitav niz mjera edukacije koje smo prilagodili različitoj dobi djece i mladih. Naglašavam riječ edukacija, koja je vrlo bitna i koja se provlači kroz čitav akcij-ski plan, u kojim nastojimo privući djecu da aktivno u tom programu sudjeluju, a ne samo da dođu, odslušaju i odu kao da se ništa nije dogodilo - ističe N. Muždalo. - Započeli smo s predavanjima koja smo u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslo-va, Hrvatskim nogometnim savezom kao i psiholozima, pedagozima i drugim struč-njacima organizirali za nastavnike po ško-lama, kojima smo predstavili i knjigu Šport i nasilje u Europi. Željeli smo im približiti tematiku športa, dakle što je to šport, što se događa danas u tome športu, što je nasilje u športu, kako bi ti profesori mogli uspješno dalje raditi s djecom. Obišli smo sve veće gradove u Hrvatskoj, u kojima je navijačka subkultura jaka, bili smo u Zagrebu, Rije-ci, Vinkovcima, Splitu, Šibeniku, Zadru, Dugopolju... Osim knjige Šport i nasilje u Europi, predstavili smo i brojne druge

Pripremio Ivan Rodić

Nastavak na 16. stranici

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.aktualno16www.skolskenovine.hr

tema broja

publikacije, primjerice Što? Rasist? Ja?, Rasizam, nogomet i internet te Svi razli-čiti - svi jednaki, koje smo razaslali u sve škole u Hrvatskoj upravo za to da bi profe-sori imali mogućnost stjecanja informacija koje će onda proslijediti svojim učenicima. Prijevodom knjige Šport i nasilje u Europi omogućili smo da naši učitelji i nastavnici upoznaju najbolje primjere iz prakse eu-ropskih zemalja.

Nasilje − stalni pratitelj športaO problemu športa i nasilja na skupu

su zanimljiva izlaganja održali istaknuti francuski stručnjaci Dominique Bodin i Stéphane Héas, predavači sociologije na Odsjeku znanosti i tehnologije za fizičku

kulturu i šport Sveučilišta u Rennesu (ina-če suautori, zajedno s L. Robèneom, knjige Šport i nasilje u Europi, koja je podijeljena svim sudionicima kao edukativni materi-jal), zatim Claire Calderon iz Akademije u Grenobleu i Laurent Petrynka, ravnatelj Nacionalnog saveza za školski šport, ali i uvaženi hrvatski stručnjaci iz Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskoga nogomet-nog saveza i Sveučilišta u Zagrebu, među kojima su bili Dražen Lalić s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zoran Cvrk iz Hrvatskoga nogometnog saveza, Dubravko Perec iz Odjela za javni red Ravnateljstva policije te športski novi-nari Zdravko Reić i Jura Ozmec.

Huliganizam i nasilje u nogometu bio je naslov izlaganja Dominiquea Bodina,

koji je opsežno objasnio genezu huliganiz-ma, njegove korijene, glavne osobine, na koji se način manifestira, kao i pojave huli-ganizma u suvremenom društvu, posebice u nogometu. Riječ huliganizam dolazi iz engleskog jezika, prema prezimenu jedne vrlo nasilne obitelji Houlihan iz vremena kraljice Viktorije, objasnio je Bodin. - Po jednoj je definiciji huliganizam nasilje među skupinama navijača ili između navi-jača i policije. Povijesno gledano, nasilje je bilo stalni pratitelj športskih događaja još iz antike.

Ekstremisti u športu nisu, međutim, nisu nimalo opasniji niti brojniji od ekstremi-sta u ostatku društva, oni su jednostavno prisutniji zahvaljujući najčešće medijima, koji redovito izvješćuju o njihovim nasil-ničkim ispadima - naglašava Bodin. Šport se, po njegovu mišljenju, ne može tumačiti

samo kao sredstvo za promicanje obrazo-vanja, integracije, socijalizacije i zdravlja. Šport, a posebno nogomet, oduvijek je uključivao propagandu i isključenost. Me-đutim, ako šport i jest sredstvo ideologije, on je svejedno tek zrcalo naših društava - smatra Bodin.

Obični mladi ljudi − ili huligani?

Kao bivši pripadnik jedne navijačke sku-pine - Hajdukove Torcide - kako je sam sebe predstavio Dražen Lalić s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, imao je, kaže, priliku pobliže upoznati ta-kve navijačke skupine “iznutra“ i među njima provoditi istraživanja, rezultat čega je knjiga Torcida - pogled iznutra.

Problem nasilja na nogometnim stadio-nima prisutan je u Hrvatskoj i na prostoru bivše Jugoslavije već više od trećine sto-ljeća, a u Europi je prisutan gotovo pola stoljeća. Kroz sve to vrijeme naši su poli-tičari davali olake izjave kako se problem nasilja na stadionima može riješiti preko noći, potreban je samo dobar zakon i čvr-sta ruka policije koja će ga provoditi, ističe Lalić. Međutim, političari dolaze i odlaze, a taj je problem i dalje prisutan. Jedan od razloga zašto političari duboko griješe kad izjavljuju da je taj problem moguće riješiti preko noći drastičnim mjerama jest to što oni taj problem uopće ne poznaju.

Naši su znanstvenici, napominje Lalić, jako dobro istražili fenomen navijačkog nasilja. Tko su, dakle, ekstremni navijači

u Hrvatskoj, oni koji čine izgrede? To su, prema Laliću, uglavnom kasniji adolescen-ti ili mlađi punoljetnici, u većini su mla-dići, iako zadnjih godina među njima ima sve više djevojaka koje prihvaćaju muški način ponašanja, budući da je navijačka kultura maskulinistička. Oni su uglavnom obični mladi ljudi, po sociološkim obiljež-jima slični su svojim vršnjacima. Istinski su navijači svojih klubova, njihova je navi-jačka kultura više određena pozitivnim na-bojem, erosom za nogometom, nego nekim negativnim pojavama, smatra Lalić.

I represija i prevencijaNavijačko je nasilje, po njegovu mišlje-

nju, složeno i ima različite uzroke. Ono je

Nastavak sa 15. stranice

Dio akcijskoga plana jesu i promotiv-ni materijali, u prvom redu plakati, koji tematiziraju borbu protiv nasilja, rasiz-ma i diskriminacije i koje je Ministarstvo poslaliou sve škole u Hrvatskoj da budu izvješeni na vidnim mjestima po hodnici-ma gdje će ih djeca moći lako uočiti. Tim promotivnim plakatima htjelo se pota-knuti svijest djece i na taj ih način polako uvoditi u ovaj akcijski plan – objasnila je Nataša Muždalo, predstavljajući Akcijski plan Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa za provedbu programa mjera edukacije u borbi protiv nasilja u športu na športskim natjecanjima i izvan njih.

Sljedeći su korak bile tribine za djecu koje je Ministarstvo znanosti, obrazova-nja i športa organiziralo u suradnji s Mini-starstvom unutarnjih poslova i Hrvatskim nogometnim savezom, kao i u suradnji s nizom stručnjaka, pedagoga i psihologa. Do sada su bile upriličene dvije takve tribine, obje su bile vrlo uspjele i vrlo po-sjećene, jedna je bila u Zagrebu u stu-denom 2008. godine, a druga u Šibeni-ku u svibnju 2009. godine. Na tribinama su sudjelovali predstavnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Hrvat-skoga školskoga športskog saveza, Mi-nistarstva unutarnjih poslova, Agencije za odgoj i obrazovanje, Pravobranitelji-ce za djecu te predstavnici Hrvatskoga nogometnog saveza. Uz navedene, na tribinama su kao veleposlanici školsko-ga športa sudjelovali i poznati športaši. - Cilj je bio da se djecu upozna s time

što je šport, što je ono lijepo što se doga-đa u športu, ali i što je nasilje u športu i kako do njega dolazi. Htjeli smo također od djece dobiti povratnu informaciju što ona misle o nasilju u športu, pa je u sve škole poslan poziv za izradu učeničke likovne prezentacije koja promiče nena-silje na športskim terenima, a likovni su radovi prezentirani na „Smotri školskih preventivnih programa“ koja je održana u Bolu na Braču od 12. do 15. listopada 2009. godine. Sva spomenuta literatura, plakati, primjeri dobre prakse od strane škola, kao i likovni radovi djece, objavlje-ni su na posebnom CD-u koji je također razaslan u sve osnovne i srednje škole kao i u učeničke domove u Hrvatskoj i koji bi također trebao pomoći profesori-ma u njihovu daljem radu s djecom – isti-če Muždalo.

Sljedeći i vrlo važan korak bila je edukacija djece. − Moramo djecu nau-čiti kako se treba ponašati na stadionu i kako navijati. U tu svrhu po školama su organizirane radionice koje su vodi-le stručne osobe i pojedini profesori koji se bave problemom nasilja u športu. U tim radionicama stručnjaci razgovaraju s djecom, razvijaju kod njih pozitivne sta-vove i uče ih kako kulturno i „fer“ navijati. U svakom od ovih koraka htjeli smo da i djeca budu aktivno uključena, pa će tako svojim likovnim, glazbenim i literarnim radovima biti uključena i u izradu Bonto-na ponašanja na športskim natjecanjima – objašnjava N. Muždalo.

Mjere MZOŠ-a za provedbu programa edukacije u borbi protiv nasilja

Djeca aktivni sudionici, a ne pasivni slušači

“Škola navijanja“ − Iz brošure Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa namijenjene za edukaciju učenika u borbi protiv nasilja u športu

Učenička likovna ilustracija na temu nasilja u športu

Dominik Bodin Dražen Lalić

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010. aktualno 17www.skolskenovine.hr

tema broja

ispušni ventil za različite vrste nezadovolj-stva, pa i izraz naopakog shvaćanja identi-teta, mladi su izloženi teškoj socijalnoj bes-perspektivnosti i nemaju nikakav politički subjektivitet, snose najteže posljedice ove socijalne i gospodarske krize, tako da se na njih može vrlo dobro primijeniti jedan gra-fit koji glasi: “Budućnost se otkazuje zbog nedostatka interesa za nju.“

Kad je riječ o terapiji, Lalić smatra da samo represivne mjere neće donijeti ni-kakav rezultat. - Kod nas se ne koristi do-voljno balansni pristup, koji je podjednako usmjeren i na represiju i na prevenciju, dok bi, s druge strane, vlast svoju javnu politi-ku trebala usmjeriti na suzbijanje svakoga nasilja među mladima, a ne izdvajati samo navijačko nasilje. Treba se usmjeriti na socijalne uzroke, a ne, poput vatrogasaca, reagirati samo na posljedice - zaključio je Lalić.

Stéphane Héas sa Sveučilišta u Renne-su za sebe kaže da je sociolog koji se bavi ljudskim tijelom i svime onim što se tiče

toga tijela u društvenom smislu - nakitom, tetovažom, odjećom i svim ostalim što se odnosi na vanjski izgled tijela. To je i kut iz kojega on promatra šport.

- Nogomet je najpopularniji šport u svi-jetu, ali kad gledamo tko ide na stadione, zapazit ćemo da tu postoji vrlo izraženo simboličko nasilje koje se odnosi na diskri-minaciju po spolu - ženskoj mladeži tamo nema mjesta, nogomet je uglavnom muški “rezervat“. Seksistički pristup ograničava ženama pristup športu. Za mene je to je-dan od najizrazitijih oblika nasilja u športu - tvrdi Héas. - Povijesno gledano, šport je muški rezervat, i u europskim zemljama,

čak i onima koje se smatraju civilizirani-ma, jako je teško prihvatiti ženu koja se, primjerice, bavi hokejom na ledu ili nogo-metom.

Prikriveno nasilje jednako opasno

Nogomet je sam po sebi, u svojoj struk-turi, nasilan šport i pun je prikrivenog na-silja koje se možda i ne vidi izvana, što je još problematičnije od onoga vanjskog, fizičkog nasilja, jer se to skriveno nasilje teško može detektirati i teško ga se može sankcionirati. Zanimljivo je također da su, prema nekim istraživanjima provedenima u Francuskoj, studenti športaši osam puta agresivniji od studenata koji nisu športaši.

Kako svemu tome stati na kraj - i nasi-lju, i diskrimkinaciji žena u športu? Treba prije svega mijenjati mentalitet i omogu-ćiti uključivanje drugih te promicati rav-nopravnost spolova, vrednujući kod žena njihove stvarne kompetencije, neovisno o tome što su žene, naglasio je Héas.

Zoran Cvrk, povjerenik za sigurnost Hrvatskoga nogometnog saveza, bivši poli-cajac, pripadnik Alfi, jedinice za specijalne namjene i njezin zapovjednik, istaknuo je kako je njegov kut gledanja posve suprotan onomu profesora Dražena Lalića. Podsje-ćajući što je sve Hrvatski nogometni savez poduzeo u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje na planu prevencije nasilja u športu, kroz seriju prezentacija po školama tijekom kojih se razgovaralo s učenicima o problemu i fenomenu nogometa i nogo-metnog navijanja, Cvrk je objanio kako osiguranje jedne nogometne utakmice nije nimalo jednostavan posao i zahtijeva niz složenih predradnja kojima je cilj da se na stadionu stvore takvi uvjeti da običan navi-jač može normalno doći na nogometni sta-dion, u skupinu ljudi koja bi željela podr-žati svoj nogometni klub ili reprezentaciju, a da u međuvremenu nitko nikome ne raz-bije glavu i da jednako tako kako je u miru došao u miru i ode kući. Stoga je, kaže on, pogrešno govoriti o zakonu o navijačima, riječ je o zakonu koji se odnosi na huligane i na sprječavanje nasilja na stadionima.

“Okidači“ krizeClaire Calderone, inspektorica za škol-

ski život i školske ustanove na Akademiji u Grenobleu i već nekoliko godina člani-ca radne skupine francuskog Ministarstva obrazovanja koje se bavi rješavanjem škol-skog nasilja, iznijela je svoje viđenje na-silja u školama, s posebnim naglaskom na

školskom okruženje u kojemu se događa nasilje u školi.

- Kada govorimo o nasilju, treba razgo-varati i o odgoju unutar obitelji i odgoju u školama. Ta edukativna dimenzija ne može se dijeliti, riječ je o zajedničkom djelova-nju koje će nam omogućiti da ostvarimo edukativne veze s mladima i da spriječimo nasilje među njima - naglasila je Claire Calderone.

U Francuskoj je u zadnjih petnaestak godina doneseno nekoliko planova preven-cije nasilja, a ovaj zadnji, koji je donesen prošle godine, naglasak stavlja na mjere kojima je cilj poboljšati sigurnost školskih ustanova, što ima za posljedicu i neke pro-mjene u životu same ustanove.

- Postoje tri opća službena cilja obrazov-nog sustava - objasnila je ona. - Prvi je bor-ba protiv napuštanja škole, zatim borba za poboljšanje uspjeha učenika i naposljetku borba protiv izostanaka učenika s nastave. Ako pomognemo učeniku u učenju i ako on postigne bolji školski uspjeh, bit će ma-nje nasilan i vodit će, nazovimo ga tako, miran građanski život.

Kad je riječ o prevenciji, Calderone sma-tra da ona ne može dati odgovor na sva pi-tanja.

- Kao i u medicini, možemo raditi na pre-venciji, ali to nam ne jamči da ćemo uvijek imati i najbolje moguće rješenje. Bit je pre-vencije da se na najmanju moguću mjeru svedu svi oni elementi koji mogu biti oki-dačem krize koja može dovesti do izbijanja nasilja. To može biti, primjerice, obiteljska situacija mlade osobe, zatim socijalni uvje-ti, nepoznavanje jezika u višekulturnoj i vi-šejezičnoj sredini, jer ako se ne pozna jezik tada je komunikacija gotovo nemoguća i začas može izbiti nesporazum i sukob iz-među mladih osoba.

Osjećaj odgovornosti kod učenika

Laurent Petrynka, ravnatelj Nacional-nog saveza za školski šport, govorio je o programu građanstva Nacionalnog saveza za školski šport, iznoseći zapažen primjer iz prakse: program Mladi športski suradni-ci. To je program koji je uveden u francu-ske škole kako bi se kroz šport borili protiv nasilja u školama. Kroz taj program, koji je vrlo uspješan, danas prolazi sto tisuća mladih.

- Mi u Nacionalnom savezu za školski šport već nekoliko godina ne možemo za-

Nastavak na 18. stranici

Nacionalni savez za školski šport je treća po veličini multišportska federaci-ja u Francuskoj koja se bavi školama i koja djeluje u školama − objasnio je njegov ravnatelj Laurent Petrynka. Najjača je i najbrojnija, naravno, no-gometna federacija, druga po veličini je teniska federacija i treća federacija je upravo Nacionalni savez za školski šport. To je i prva „ženska“ federacija u Francuskoj, budući da četrdeset posto učenika športaša čine djevojke, što je otprilike oko 400 tisuća učenica od uku-pno milijun učenika koji se bave nekim športom. U program Mladi športski su-radnici uključeno je 35 tisuća nastav-nika koji taj program obuke učenika unutar programa za mlade športske su-radnike svakodnevno provode u škola-ma, i to po tri sata tjedno u skopu svoga redovitog nastavničkog posla.

U Francuskoj ima ukupno 9 500 šport-skih klubova i taj broj odgovara broju od 9 500 osnovnih i srednjih škola, dakle svaka škola ima svoj športski klub. U taj program uključeni su učenici od 11 do 18 godina. − Djeci nudimo ukupno 98 športskih aktivnosti, organiziramo 5000 natjecanja na razini departmana, 1200 natjecanja na razini Akademije i 80 državnih natjecanja na nacionalnoj razini tijekom jedne godine. Uspostavili

smo bilateralne susrete s drugim šport-skim federacijama u Francuskoj, uku-pno smo potpisali 38 takvih bilateralnih ugovora o međusobnoj suradnji, to su naravno nogomet, tenis, gimnastika, atletika itd. − objašnjava Petrynka.

Kad je riječ o organizaciji i ustroj-stvu tih klubova, zanimljivo je spome-nuti da se to temelji na Zakonu još iz 1901. godine koji je dopustio osnivanje športskih udruga. Odredbe toga Zako-na su obvezujuće, što znači da svaka škola mora mati svoj školski klub i da u svim školskim ustanovama obvezat-no mora postojati ispostava Nacional-nog saveza za školski šport i da taj program provode profesori tjelesnog odgoja. Ravnatelji školskih ustano-va su članovi Nacionalnog saveza za školski šport, a ministar obrazovanja je obvezatno po položaju predsjednik toga tijela. Nacionalni savez za školski šport član je Međunarodne federacije za školski šport koju čini 70 zemalja iz cijeloga svijeta.

Francuska: Nacionalni savez za školski šport

svaka škola ima svoj športski klub

Nogomet je sam po sebi, u svojoj strukturi, nasi-lan šport i pun je prikrivenog nasilja koje se možda i ne vidi izvana, što je još problematičnije od onoga vanjskog, fizičkog nasilja, jer se to skriveno nasilje teško može detektirati i teško ga se može sank-cionirati

Stéphane Héas

Nasilje na europskim stadionima prisutno je već više od pola stoljeća

Laurent Petrynka

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.aktualno18www.skolskenovine.hr

nemariti problem nasilja u športu. S jedne strane postoji nasilje na stadionima koje se događa među odraslim osobama, a s druge strane i među mladima u športu sve je više radnji koje su obilježene nekom vrstom neciviliziranosti ili nepristojnosti - objašnjava Petrynka. - To je tema koja nas zadnjih desetak godina prilično zanima i stoga smo uveli novi program, u kojemu je jedna od bitnih stavki jednakost spo-lova. Dakle, školske športske ekipe mo-raju biti mješovite, na svim natjecanjima moraju sudjelovati i muške i ženske eki-pe, sve više organiziramo i natjecanja za djecu s invaliditetom... Kad je, pak, riječ o nasilju, shvatili smo da se protiv njega možemo boriti tako da se najprije donesu neki propisi koje učenici trebaju poštivati i koji će omogućiti da se isključe učenici koji te propise ne poštuju. Međutim, mi jesmo športska organizacija, ali smo i dio francuskog obrazovnog sustava i zato po-kušavamo razviti kod učenika osjećaj od-govornosti. Međutim, učitelji znaju da se pravila neće poštivati ako inicijativu nema sam učenik i zato nastojimo da i učenici iniciraju donošenje nekih pravila isprav-

nog ponašanja. Jedan od načina kako kod učenika razvijati osjećaj odgovornosti jest i uvođenje obveze da na natjecanja škol-ske športske ekipe, kada idu u drugi grad, uvijek sa sobom vode svoje suce. Naši učenici moraju razviti osjećaj odgovorno-sti kroz suđenje svojim kolegama. No, ti naši mladi suci nisu prepušteni sami sebi, uz njih su uvijek profesori tjelesnog od-goja koji će im pomagati da napreduju u svom poslu. I sama činjenica da je učenik odgovoran, da sudi svojim prijateljima, da putuje sa svojim kolegama iz škole, bitno mijenja i karakter samoga natjecanja. I što je najzanimljivije, vrlo je malo incidenata, iako organiziramo na tisuće natjecanja go-dišnje. Naravno, to je iziskivalo i dodatno osposobljavanje nastavnika tjelesnog od-goja koji dalje vode brigu o tim mladim sucima, kojih je doista mnogo - u ovome trenutku više od sto tisuća učenika uklju-čeno je u taj program.

Iskustvo nam govori da ta stvar sa suci-ma učenicima vrlo dobro funkcionira, čak i bolje nego u civilnom športu, a mnogi su bili skeptični kada smo uvodili te mlade suce da sude svojim vršnjacima, međutim isplatilo se i danas nam svi čestitaju na hrabrosti - objasnio je Petrynka.

Kako to vide novinariBoris Vampula, viši savjetnik u Agen-

ciji za odgoj i obrazovanje, predstavio je modele rada na prevenciji nasilja na sta-dionima u školi. Program je nastao prije pola godine, a namijenjen je učenicima osnovne škole. Cijeli je program podije-ljen u tri cjeline: za učenike od prvog do trećeg razreda, zatim za učenike od če-tvrtog do šestog razreda i naposljetku za učenike sedmog i osmog razreda, u skla-du s dobnim razdobljima djece koja idu u osnovnu školu.

Govoreći o nasilju u športu iz perspek-tive novinara, Zdravko Reić, športski novinar Slobodne Dalmacije iz Splita, upozorio je na lošu naviku koju imamo u Hrvatskoj - da reagiramo tek kad se ne-što dogodi. U tom bi smislu ovaj skup, po njegovu mišljenju, mogao biti iznimka, jer govori o prevenciji.

- Represija svakako nije izlaz, iako je mora biti - smatra on. - Ako se već mora pribjeći represiji, tada ona mora biti žesto-ka i pravodobna. Krivci za izbijanje nasilja ponekad su i sami igrači i treneri momča-di, pa i novinari, čije izjave i napisi u me-dijima mogu biti okidač koji može poten-

cirati napetost među navijačima i zapaliti iskru nasilja - naglasio je Reić, koji je po-hvalio ideju o “školi navijanja“, u sklopu spomenutog Akcijskog plana Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, kao obliku prevencije kroz koju bi se djeca odmalena učila što je šport, što je navijanje i kako treba navijati.

Njegov kolega Jura Ozmec s Hrvatske televizije za navijačko nasilje dijelom je okrivio i medije koji su se u Hrvatskoj po-javili u zadnjih petnaestak godina i koji su morali novinare za svoje športske rubrike tražiti po tribinama naših stadiona da bi uopće netko mogao nešto napisati o športu u tim medijima. - Neki športski novinari u tim medijima prošli su iste one “škole“ kroz koje su prošli i nogometni huligani. Za sve je to zaslužna politika, u prvome redu politika HDZ-a, koja je od devede-sete do danas uništila obrazovanje u ško-lama, a kad uništite obrazovanje da biste lakše mogli vladati zemljom, onda uništi-te i ljude koji bi mogli meritorno pisati o

športu i koji bi se relevantno mogli boriti protiv određenih negativnih pojava.

Brzo rješenje, još brži povratak na staro

Problem nasilja u športu i huliganizma na stadionima dosta je složen, u tome su složni svi. Razlika je samo u kutu iz ko-jega netko promatra tu pojavu. Uzroci nasilja su, kao što smo vidjeli, različiti i višeslojni − od teških socioekonomskih prilika i besperspektivnosti, u kojoj se na-laze mladi u mnogim zemljama pa i kod nas, do posve osobnih razloga, kao što je, primjerice, i slučaj koji je spomenuo Dražen Lalić − frajera je ostavila cura i od bijesa ide prebiti tovara (tj. navijača Haj-duka). U svakom slučaju problem nasilja u športu, svi se također slažu, ne može se riješiti preko noći, jer − kako je istaknuo francuski stručnjak Dominique Bodin − ako ga na brzinu riješimo, još brže će nam se vratiti u još izraženijem obliku

tema broja

Nastavak sa 17. stranice

− U Francuskoj smo već dulje vri-jeme svjesni da je nasilje u školi sve češća pojava i da ga je jako teško suz-bijati ako same školske ustanove nisu u tome angažirane.

Prva razina borbe protiv nasilja je prevencija i to je za nas najvažnija razina. Druga je razina upravljanje kri-zom u školskoj ustanovi i, naposljetku, treća razina se javlja nakon što se čin nasilja nakon dogodio, kada ga treba analizirati i razmisliti o prevenciji u bu-dućnosti da ne dođe do sličnih sutu-acija.

Postoji nešto što se zove geografija nasilja koja nije jednaka u svim škol-skim ustanovama i zapravo ovisi o mjestu gdje se nalazi sama školska utanova. Druga stvar koju treba napo-menuti jest to da se na fenomen nasi-lja ne može gledati jednoobrazno, jer u tom slučaju školska ustanova ne može pratiti svoj plan prevencije. Naravno, potrebne su neke opće direktive, ali tome svaka škola mora prilagoditi svoj plan prevencije. Svaka je pojava nasi-lja jedna zasebna situacija i svaka od njih uključuje različite parametre.

Nema opravdanja za nasilje, ne po-stoji ni jedan događaj za koji možemo reći da je to čin nasilja koji je norma-lan koji je prihvatljiv. Nasilje, ma kakvo bilo, jednostavno se ne može prihvatiti i nemoguće je razmišljati na takav na-čin − zaključila je Claire Calderone.

− Kad izbije neki nered, tada novi-ne dižu tiražu nekoliko dana, Hlover-ka napravi emisiju Otvoreno na koji pozovu i mene, a ja se više u takve emisije ne odazivam jer mi je to doja-dilo i jer su to isprazne rasprave koje nemaju nikakva smisla − ustvrdio je Dražen Lalić u svome izlaganju.

Novinar HTV−a Jura Ozmec, osim “precizne“ dijagnoze uzroka navi-jačkoga nasilja (politika HDZ−a!), izrekavši u jednoj rečenici ono što se, kako je sam primijetio, u sedmo-satnoj raspravi nitko nije sjetio reći, dotakao se također i (ne)sudjelova-nja u emisijama HTV−a stručnjaka, poput Dražena Lalića i drugih, koji bi meritorono mogli progovoriti o pro-blemu nasilja u športu i među mladi-ma kao i o drugim temama vezanim uz školstvo. − Gospodin Lalić jedan je od onih koje se više ne poziva na Hrvatsku televiziju zato što ima drugačije mišljenje, mišljenje koje ne odgovara nekome, a to je vlast − iznio je Ozmec svoju verziju Lali-ćeva nesudjelovanja u Otvorenom i sličnim emisijama. Vjerojatno nije bio u dvorani kad je sam Lalić obja-snio zašto ga više nema na HTV−u, ovako je ispalo da Ozmec zna bo-lje i od samoga Lalića zašto ovoga potonjega više nema u Hleverkinim emisijama.

Francuska iskustva s prevencijom

Geografija nasiljaNesuglasje Lalić − Ozmec

Kultura navijanja trebala bi biti sastavnim dijelom obrazovnih programa u školama

Claire Calderone

Jura Ozmec

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010. aktualno 19www.skolskenovine.hr

savjetnici

Praćenje napredovanja učenika tijekom ško-lovanja, a posebno krajem nastavne godine, uz brojčane ocjene moguće je i analizom različitih dokumenata. Uz učeničke knjižice i svjedodžbe kao temeljne i zakonom propisane dokumente o uspjehu učenika, tijekom nastavne godine nasta-je niz različitih učeničkih uradaka o kojima treba voditi računa i koje treba pohranjivati. Učenička dokumentacija važan je dio pedagoške doku-

mentacije, a pokazatelj je učenikovih nasta-vih, izvannastavnih i izvanškolskih aktivno-sti tijekom školovanja. Učeničku dokumenta-ciju o pismenim rado-vima, kao što su ispiti znanja, testovi, škol-ske zadaće i slično, prikupljaju i obrađuju predmetni nastavnici i u skladu s Pravilnikom o ocjenjivanju obvezni su je čuvati do kraja školske godine.

Osim pismenih ra-dova, u skupinu uče-ničke dokumentacije pripadaju uz domaće zadaće i učenički li-kovni radovi, praktični radovi iz tehničke kul-

ture, različiti samostalni ili grupni radovi - projekti, plakati, prezentacije u pismenoj ili elektroničkoj formi, koji će pokazati razvijenost tehnika samo-stalnih radova. Uvidi u domaće zadaće, njihovu redovitost i urednost bit će pokazatelji kvalitete učeničkog rada. Sastavni su dijelovi učenič-ke dokumentacije i pismeni radovi s kojima su učenici sudjelovali na različitim natjecanjima, a koji pokazuju njihove interese i sposobnosti kroz stvaralački izričaj.

Tijekom nastavne godine učenička dokumen-tacija omogućuje redovito praćenje učeničkog napretka ili neuspjeha, pa mogu biti i signal za poticaj na dodatne napore za postizanje boljih re-zultata. Uvidi u ovaj dio učeničke dokumentacije omogućavaju predmetnim nastavnicima dodatne elemente, ali i argumente za vrednovanje i ocje-njivanje te na kraju i donošenje zaključne ocje-ne. Razrednici mogu voditi i posebne bilješke o učeniku prikupljanjem različitih podataka proma-tranjem, anketiranjem, intervjuiranjem, provođe-njem različitim sociometrijskih ispitivanja i slično te tako formirati dokumentaciju o učeniku.

U prikupljanju ovakvih podataka značajnu ulogu imaju i roditelji učenika. Dio podataka o učenicima razrednici će prikupiti i iz bilješki pred-metnih nastavnika u dnevniku u napomenama o učenicima, a koje ujedno mogu biti i elementi za prijedlog izricanja određenih pedagoških mjera, kao i bilješki iz zapisnika sa sjednica razrednih vijeća.

Sve bilješke o učenikovu napredovanju ra-zrednici vode u slobodnim formama - više ili manje strukturirane bilješke koje sadrže bitne informacije. U suradnji s roditeljima učenička do-kumentacija može biti argument za provođenje određenih pedagoških postupaka, ali je i nužna u postupcima žalbi roditelja radi preispitivanja ocjena. Vođenje učeničke dokumentacije opse-žan je posao, ali iz svega navedenog možemo zaključiti koliko je važno o tome voditi brigu, sku-pljati je, proučavati i analizirati s ciljem praćenja napretka i razvoja učenika.

Učenička dokumentacija

PeDaGoGIjaPiše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

Za mnoge je učenike pisanje domaće zadaće radnja koja se nalazi vrlo nisko na ljestvici stvari koje bi željeli raditi. Ima-ju li izbora, pokušat će je izbjeći. Stoga je posao učitelja uvjeriti učenike da je domaća zadaća, bez obzira na njihov osobni stav prema tome, važna, potreb-na i nešto o čemu se ne pregovara. Iako je domaća zadaća važna komponenta u procesu podučavanja i usvajanja znanja, učitelji i nastavnici trebaju biti svjesni ko-liko je važno da učenici imaju vremena za igru, odmor, sport i fizičke aktivnosti izvan škole.

Značajna je, jer omogućava da se gra-đa obrađena na nastavi uvježba, proširi i upotpuni, razvija sposobnost učenika da planiraju i organiziraju svoje vrijeme, da pronalaze informacije, uspostavlja navi-ke učenja, koncentracije i samodiscipline koje će učenicima koristiti do kraja života, potvrđuje ulogu roditelja kao partnera u obrazo-vanju, omogućava ro-diteljima uvid u gradivo koje se predaje u školi i praćenje napredovanja vlastite djece te pred-stavlja izazov i prostor za daljnje napredova-nje djece. Svaki učitelj i nastavnik prilikom za-davanja trebao bi voditi računa o učenikovim obvezama prema dru-gim predmetima. Učite-ljima razredne nastave puno je lakše uskladiti količinu zadataka koje zadaju učeniku iz razli-čitih predmeta.

Zadajte im toliko zadaće da ih vi mo-žete pregledati, jer je važno da zadaća bude pregledana na vrijeme i detaljno, kako bi učenici redovno dobivali povratnu informaciju. Ako ozbiljnije pristupimo pre-gledavanju zadaća, učenici će ih i ozbilj-nije pisati i više će do njih držati. Važno je da sve zadaće koje su učenici uradili vi pogledate, na određen način vrednujete, ocijenite i to unesete u imenik. Time za-daćama pridajete važnost, što je iznimno motivirajuće. Osim ocjene, važno je da određene dijelove na marginama proko-mentirate.

Funkcionalno gledajući, zadaće potiču na čitanje, rješavanje problema, pisanje, crtanje, programiranje, konstruiranje i stvaranje umjetničkih djela. Oblici zada-ća koji se mogu zadati su: materijal za čitanje kao oblik učenja na sadržaju koji nije obrađivan na nastavi i na kojem uče-

nik samostalno radi uz pomoć instrukcija dobi-jenih od nastavnika, pi-smeni oblici zadaća koji mogu biti pripremljeni kao esej, izvještaj, in-tervju, određeni opis, poster ili niz riješenih problemskih zadataka, kompjutorski program, umjetnički rad, poster, istraživački projekt, rad za časopis, prikaz knjige, historijski ili bio-grafski tekst, itd. Budite domišljati i raznoliki u smišljanju zadataka.

Poželjno je zadati ne-koliko raznovrsnih zada-taka ili tema i omogućiti

im izbor. To učenici jako vole. Ovime ne samo da poštujete osobnost i mogućnost da oni sami odluče kojem su zadatku dorasli, nego na pažljiv način uvažavate individualne različitosti učenika. Domaće zadaće učitelj treba kreirati u skladu s cijevima koji su postavljeni za određeni predmet, materiju ili postupak kojem je učenik podučavan. Pri koncipiranju za-dataka treba uzeti u obzir vrijeme koje je potrebno za rješavanje i pripremanje, kao i rok za donošenje zadaća.

Motivacija za izradu domaćih zadaća treba biti usmjerena spoznaji da su za-daće mjera kontinuiteta učenja i moguć-nost učeničkog samostalnog planiranja, ispoljavanja vlastitih ideja i pristupa, a najviše čin postizanja samokontrole pri pokušaju ostvarenja željenog cilja. Zada-će će omogućiti ne samo učeniku nego i učitelju da dobije povratnu informaciju o tome koliko su njegova podučavanja efi-kasna i koliko su omogućila učeniku da samostalno riješi zadatke.

Upoznajte i roditelje učenika s pravi-lima zadavanja i vrednovanja zadaća. Naglasite im da ste zadaću namijenili nji-hovu djetetu, a ne njima i da vas upozore ukoliko dijete ne može samostalno riješiti zadaću kod kuće. Osnovno je načelo za-dati takve zadatke koji učenicima omo-gućuju da budu inventivni, osobni, da radom mogu izraziti svoja razmišljanja, osjećaje i da budu aktivni pri služenju no-vim znanjem. Koliko god je to moguće, izbjegavajte zadaće koje od njih traže re-produktivno znanje ili prepisivanje.

Konačno, domaća zadaća je vrlo va-žan segment obrazovanja, ali i odgoja svakog učenika. Pažljivo planirajte što ćete zadati i koliko će vremena biti po-trebno za rješavanje, jer zadaća treba biti motivirajuća. Razmislite koliko ćete zadati zadaće učenicima preko vikenda, jer je to najvjerojatnije jedino vrijeme koje kvalitetno mogu provesti s obitelji.

?Nastavnica se prvi puta zaposlila 1. listopada 2009. godine na odre-

đeno vrijeme do povratka nastavnice s rodiljnog dopusta. Radni odnos joj završava 15. lipnja 2010. Ima li pravo na puni godišnji odmor za 2010. iako neće raditi dulje od šest mjeseci u ovoj godini, budući da za 2009. godi-nu nije koristila niti jedan dan godiš-njeg odmora?

Sukladno članku 59. Zakona o radu (NN br. 149/09.), radnik ima pravo na dvanaestinu godišnjeg odmora, određe-nog na način propisan odredbom članka 55. i članka 56. ovoga Zakona za svakih navršenih mjesec dana radu, u slučaju: 1.) ako u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos, zbog neispunje-nja šestomjesečnog roka iz članka 58. stavka 1. ovoga Zakona, nije stekao pravo na godišnji odmor; 2.) ako radni odnos prestane prije završetka šesto-mjesečnoga roka iz članka 58. stavka 1. ovoga Zakona; 3.) ako radni odnos prestane prije 1. srpnja. Iz navedene za-konske odredbe proizlazi da se godišnji odmor određuje za kalendarsku godinu. Stoga nastavnica kojoj radni odnos za-vršava 15. lipnja 2010. godine ostvaruje pravo na razmjerni dio godišnjeg odmo-ra za 2010. godinu, i to za pet mjeseci rada u skladu s navedenim člankom 59.

stavak 1. podstavak 3. Zakona o radu, jer joj radni odnos prestaje prije 1. srpnja 2010. godine. Nastavnica je sukladno članku 59. stavak 1. podstavak 1. imala pravo i na razmjerni dio godišnjeg od-mora za 2009. godinu.

Imaju li stručni suradnici (pedagog, psiholog, knjižničar i defektolog) koji dnevno rade šest, odnosno pet sati pra-vo na odmor u tijeku rada (stanku u tra-janju 30 minuta) ili se i kod njih primje-njuje članak 26. stavak 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškol-skim ustanovama?

Sukladno članku 52. stavak 1. Zakona o radu (NN br. 149/09.), radnik koji radi najmanje šest sati dnevno ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije odre-đeno. Članak 26. stavak 2. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoš-kolskim ustanovama (NN br. 80/02., 174/04., 94/05., 28/06.), određuje da se vrijeme odmora iz stavka 1. ovoga član-ka (odmor u toku rada - stanka svakod-nevno traje 30 minuta) ubraja u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka rad-nog vremena, odnosno za učitelja tije-kom neposrednog odgojno-obrazovnog

rada. Stavak 3. članka 26. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoš-kolskim ustanovama određuje da ako priroda posla ne omogućuje stanku ti-jekom rada, ravnatelj će zaposleniku omogućiti da radi dnevno toliko kraće ili mu to vrijeme preraspodijeliti i omo-gućiti da ga koristi kao slobodne dane. Prema stavku 4. navedenoga članka 26. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama odmor iz stavka 1. ovog članka učitelj može ko-ristiti kao slobodne dane tijekom odmora učenika u pravilu za vrijeme zimskog ili proljetnog odmora). Prema navedeno-me sve osobe koje ostvaruju pravo na stanku, a koje rade najmanje šest sati dnevno, sukladno Zakonu o radu te stavku 2. članka 26. Kolektivnog ugo-vora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, mogu koristiti stanku na način propisan člankom 52. stavak 1. Zakona o radu i stavku 2. članka 26. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama - kao 30-minutni odmor tijekom radnog dana, a koji se ne može odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena, odnosno za učitelja tijekom neposrednog odgojno-obrazovnog rada. Kada nije moguće koristiti stanku kao 30-minutni odmor tada se može koristiti na način određen člankom 26. stavci 3. i 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama.

PSIHoLoGIjaPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

PraVoPiπe Olivera Marinković, dipl. iur.Hrvatska zajednica osnovnih πkola

Pravo na godišnji odmor

Učenička dokumentacija važan je dio pedagoške dokumentacije, a pokazatelj je učenikovih nastavih, izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti tijekom školovanja

Funkcionalno gledajući, zadaće potiču na čitanje, rješavanje problema, pisanje, crtanje, programiranje, konstruiranje i stvaranje umjetničkih djela

Kako zadati zadaću koja učenika motivira na rad

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.20www.skolskenovine.hr

Priču o fužinskoj školi možda bi trebalo početi podatkom koji govori da su u Fužina-

ma u proteklih više od dva stoljeća svoje školovanje započela mno-ga velika imena naše znanosti i kulture. Fužine su dale nekoliko akademika, među kojima je i dr. Franjo Rački, veliki povjesničar i jedan od četvorice najznačajnijih hrvatskih intelektualaca 19. sto-ljeća, koji je zajedno s biskupom Strossmayerom utemeljio tadašnju Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti te bio njezin prvi pred-sjednik. Njemu u čast u Fužinama se već osam godina održavaju Dani Franje Račkoga, manifestaci-ja koja objedinjava stručno-znan-stveni skup i kulturna događanja i na kojoj se neprestano otkrivaju novi detalji iz života i rada ovoga velikog intelektualca. Fužine su dale i više od dvadeset sveučilišnih profesora, a tu je rođen i jedan od najvećih hrvatskih redatelja Krešo Golik, u čiju se čast također već osam godina održavaju Golikovi dani, koje kao i Dane Franje Rač-koga aktivno podupire i sudjeluje u realizaciji i Osnovna škola Ivanke Trohar.

Uz plaću, stan i drva za ogrjev

Kad se takvo nešto začne u ma-loj sredini poput Fužina koje su ri-jetko kada u svojoj povijesti imale više od tisuću žitelja, slobodno se može reći da je škola, ma koliko rano ili kasno stigla u taj kraj, sud-binski vezala ove ljude uz knjigu, znanje i potaknula ih da se nepre-stano usavršavaju i tragaju za no-vim spoznajama. A sve je počelo krajem 18. stoljeća kad su Fužine bile trgovačko i drvoprerađivačko središte s vrlo povoljnim položa-jem na tadašnjoj Karolinskoj cesti i bile središte gospoštije pa je Au-strijska monarhija i preko školstva željela osigurati svoju političku, kulturnu i društvenu prevlast. Tako je godine 1785. austrijska komor-ska gospoštija osnovala najprije trivijalnu školu u Fužinama s dva, pa zatim i tri razreda. Kaštelanat je bio obvezan učitelju osigurati 200 forinti godišnje plaće, stan, drva za ogrjev te povrtnjak i livadu na uživanje.

Nema pouzdanih podataka, ali se zna da je u tim prvim godinama bilo malo učenika, jer narod baš i nije prihvaćao takvu inovaciju, smatrajući da je korisnije da djeca ostanu kod kuće i obavljaju poslo-ve u polju. Prvi pouzdani podaci iz 1830. godine govore da je od 326 sposobnih za školu, nastavu poha-đalo samo 67 učenika. Učilo se na hrvatskom i njemačkom jeziku, u školi je radio jedan učitelj, a najvi-

še pažnje se posvećivalo vjeronau-ku, čitanju, pisanju i računanju.

Škola je svoj napredak doživjela u vrijeme Ilirskog pokreta kad je u školi osnovana i Hrvatska čita-onica, koja je ne samo djeci nego i njihovim roditeljima omogućila da se susretnu sa znanjem, knjiga-ma i naprednim idejama. Povećalo se i zanimanje za školu pa su tih godina otvorena područna odje-ljenja u Liču i Vratima, koja i da-nas postoje, a krajem 19. stoljeća u matičnoj školi je otvoren i peti razred. Uz redovnu školu, prema školskom zakonu iz 1874. godine, postojala je i takozvana opetovni-ca, kao dvogodišnja produžna ško-la sa zadatkom da znanja stečena u redovnoj školi proširi i produbi, te da tako osposobi učenike za rad u gospodarstvu, trgovini i zanatima.

Njegovanje kulturne baštine

Ni današnji pojam izvannastav-nih aktivnosti nije bio nepoznanica u Fužinama. U školi je djelovala limena glazba, njegovao se tjelesni odgoj, a djelovala je i likovna sek-cija čiji su članovi aktivno sudje-lovali u svom značajnijim prired-bama u mjestu, ali se pojavljivali i na zemaljskim izložbama u Zagre-bu. Bila je to odgojno-obrazovna ustanova u pravom smislu te riječi. I koliko god škola proživljavala svoj procvat i neprestani napredak, moralo je ipak doći do određenog zastoja u njenom radu. Dogodilo se to u vrijeme građanske Jugosla-vije kad je politika vladajuće klase razorno djelovala na cjelokupni školski sustav. Zatvorena je ope-tovnica, ukinut je peti razred i broj učenika stalno je padao. Razdoblje stagnacije nastavilo se i tijekom Drugoga svjetskog rata kad je ta-lijanska vojska okupirala ovaj kraj, uselila u školsku zgradu i nemilice uništavala njen inventar i pisane dokumente želeći i tako uništiti svaki trag hrvatske samosvojnosti i kulture. Nakon završetka rata škola je odmah počela s radom i već prve godine imala 152 učenika, a proces njezina prerastanja iz četverogodiš-nje u osmogodišnju trajao je dosta dugo pa je tek 1955. godine dobila i osmi razred. Stara školska zgrada nije mogla pratiti te promjene pa je 1963. godine sagrađena današnja zgrada koja je prema tadašnjim pedagoškim standardima bila vrlo kvalitetna i dobro opremljena.

Posjetili smo nedavno Osnovnu školu Ivanke Trohar u Fužinama. Lijep svibanjski dan, svuda zele-nilo i kreket žaba. Čak ni u jedan sat poslije podne u mjestu nema neke velike gužve. Reklo bi se, puste Fužine, a njezini stanovnici vjerojatno okupirani svojim po-

slovima. U školskoj zgradi prilič-no tiho. Nastava traje, a školskim hodnicima prolaze samo odrasle osobe, uglavnom učitelji koji nešto užurbano pripremaju. Saznali smo ubrzo da se baš toga dana održavao već tradicionalni sedmi odbojkaš-ki susret učitelja goranskoga kraja pod nazivom „Odbojka na parke-tu“.

„Važna sastavnica našeg odgoj-no-obrazovnog rada je njegovanje baštine i ove godine održat ćemo osmi put Dane Kreše Golika. Ma-nifestacija je to kojom želimo sa-čuvati od zaborava našeg velikog sumještana i koju kao projekt vodi naša škola uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Pri-morsko-goranske županije i Opći-ne Fužine. Imamo tu i ugledne go-ste, članove Golikove obitelji, ali i ljude koji se bave filmom pa nam se tako priključio i Rasim Karalić, autor mnogih dokumentarnih fil-mova koji vodi i naše male filmaše. I to je i bit Dana Kreše Golika, jer ne trebaju mladi samo slušati teo-riju o našem poznatom redatelju nego i učiti nešto o filmskoj umjet-nosti, snimati, montirati, biti krea-tivni, a u svijet filma uvodi ih Ra-sim Karalić. Imamo i Dane Franje Račkog, koji je također Fužinarac, slavimo ga u prosincu, a osnovali smo i udrugu s njegovim imenom koja zajedno s općinom i školom te Zavodom za povijesne znanosti HAZU-a sprema i organizira ovu manifestaciju na koju rado dolaze znanstvenici koji prezentiraju svo-je radove i raspravljaju o životu i radu našeg akademika“ - rekla nam je na početku razgovora ravnatelji-ca škole Stanka Lončarić.

Učenici i učitelji putnici

Kraj je prekrasan, priroda go-tovo netaknuta, ali danas nema gospodarstva i može se reći da je nerazvijen. Nekad je radilo neko-liko pilana, a danas se sve svelo na nešto sezonskog ugostiteljstva i turizma, no to je malo i vremenski kratko. Stanovnika je, čini se, sve manje i zanimljiv je podatak da je općina Fužine sa svojih oko 1700 stanovnika jedna od najmanjih u državi i da same Fužine imaju osamstotinjak duša. Zar onda tre-ba začuditi podatak da su svi osim jednog učitelja i ravnateljice Lon-čarić putnici koji u Fužine svakod-nevno dolaze iz Rijeke ili manjih okolnih mjesta.

„Najveći je problem u tome što

učitelji predmetne nastave zbog malo broja razrednih odjela imaju premali fond sati pa moraju raditi na tri i više škola kako bi zaradi-li punu plaću. Tako naš učitelj fi-zike koji putuje iz Rijeke ne radi samo u Fužinama nego i u Skradu, Brod Moravicama i Ravnoj Gori, a učitelj likovnog na tri škole i čak je i to moguće jer se sve te škole međusobno dogovaraju kako bi uskladile raspored sati tako zapo-slenim djelatnicima. Jedini učitelji koji imaju puno radno vrijeme na našoj školi su učitelji iz hrvat-skog, matematike i engleskog je-zika. Zvuči gotovo apsurdno, ali nije ništa neobično da se učitelji međusobno ne poznaju, jer im se u takvom intenzivnom tjednom rasporedu putovi nikako ne pre-klapaju. Sretnu se eventualno na

rePortaÆa

Ove godine Fužine obilježavaju rijedak jubilej svoga školstva - 225 godina kontinuiranog poučavanja djece, pa se Fužinari s pravom mogu hvaliti da je njihova škola najstarija na goran-skom tlu. Fužine su dale više od dvadeset sveučilišnih profesora te nekoliko akademika, među kojima je i veliki povjesničar dr. Franjo Rački, jedan od četvorice najznačajnijih hrvatskih intelek-tualaca 19. stoljeća

Lučonoša pismenosti, zn anja i napretka

Ravnateljica Stanka Lončarić: Prije četvrt stoljeća kad je škola slavila 200 godina posto-janja imala je skoro dvostruko više učenika, no vremena su se promijenila, mladih je u Fužinama sve manje, sve je manje i mogućnosti za zaposle-nje i onda ne treba čuditi taj negativan demografski trend

Posjet farmi u Brestovoj Dragi

Dan voda - terenska nastava

Učenice na smotri učeničkih zadruga

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010. 21www.skolskenovine.hr

sjednicama nastavničkog vijeća i to ako im dopuste radne obveze u nekoj drugoj školi. Problem je i u tome što učitelje moramo zadužiti i razredništvom, a kako su putnici i kako ih nema svih dana u tjednu u školi, jer rade i na drugim školama, to je i pedagoški problematično, no svi oni obavljaju svoje zadaće vrlo kvalitetno. Imali smo donedavno učitelja zemljopisa koji je kod nas radio i jednom tjedno putovao čak iz Samobora, no više ne putuje, jer naš bivši učitelj Krešo Beljak danas je njegov gradonačelnik“ - ističe ravnateljica Lončarić.

Danas školu pohađa 106 učeni-ka i to je jako malo. Prije četvrt stoljeća kad je škola slavila 200 godina postojanja imala je skoro dvostruko više učenika, no vreme-na su se promijenila, mladih je u

Fužinama sve manje, sve je ma-nje i mogućnosti za zaposlenje i onda ne treba čuditi taj negativan demografski trend. U matičnoj

školi je osam razreda, a u područ-nim školama u Liču i Vratima su po jedan kombinirani odjel prvog i drugog razreda svaki sa po šest

učenika. Škola ima svoj kombi za prijevoz učenika i to je posve lo-gično, jer su gotovo polovica uče-nika putnici. I s prijevozom nema problema, jer dio troškova pa i same organizacije prijevoza snosi Primorsko-goranska županija. Sve to poskupljuje odgojno-obrazovnu djelatnost, pa dolazi u pitanje nje-zino funkcioniranje, jer vlast u ime štednje predlaže ukidanje naknada za putne troškove. Ako bude tako, tko će uopće doći raditi u školu kad se u Fužine može stići jedino vlakom, jer drugih javnih prome-tala tu nema, a preskupo je voziti se vlastitim automobilom.

Mali razredni odjeli - kvalitetniji rad

Bez obzira na sve spomenute otegotne okolnosti u školi se kvali-tetno radi. Ljudi su vrlo odgovorni i svatko svoj posao radi na najbolji mogući način. To olakšava i činje-nica da su razredni odjeli mali i da je u njima u prosjeku do 17 uče-nika, što omogućava individualizi-rani pristup svakom djetetu, uvijek ima dovoljno vremena za ponav-ljanje gradiva, za ispitivanje i za sve ostale aktivnosti. Na kraju, to se vidi i po uspjehu učenika. Uče-nicima se nude različiti sadržaji, a oni sudjeluju na brojnim natje-canjima i smotrama. I bez obzira na to što je u školi samo stotinjak učenika, slobodnih aktivnosti je na pretek. Ovih dana je glazbena ra-dionica osvojila drugu nagradu na natjecanju Europa u školi, mladi novinari izdaju školski list svake godine, a vrlo je aktivna učenička zadruga čiji se članovi redovito pojavljuju na smotrama. Učenici u njoj rade uglavnom ukrasne i uporabne predmete u okviru sek-cija vezenja, rada na svili, izrade ukrasnih predmeta.

„Uz školu je i mali voćnjak, mladi cvjećari imaju također puno posla, a u sve aktivnosti uključu-jemo i područne škole. Što drugo djeci ponuditi nego aktivnosti koje su karakteristične za ovaj kraj, jer tako od malih nogu mogu ovladati znanjima i vještinama kako bi mo-gli pomagati i svojim roditeljima oko kuće, u vrtu ili voćnjaku. Baš su prošlog tjedna učenici bili u Ri-jeci na smotri nekonvencionalnih izvora prehrane iz prirode na kojoj su sa svojom voditeljicom Han-kijom Musić-Salihović pokazali variva od koprive, paprati, lobode, zatim čajeve od bazge, majčine dušice, metvice, kruh od brezinih resa, žira ili bukvice, sokove, za-čine, salate i juhe te razne slasti-ce. Sudjelujemo u matematičkom natjecanju Klokan i trudimo se pažnju pokloniti svim područjima znanja i različitim aktivnostima. Zanimljivo smo govorno područje i imamo štokavsko, čakavski i kaj-kavsko narječje i sva ih njegujemo kroz literarno stvaralaštvo, a uče-nici zapisuju, bilježe narodnu pre-daju kako bi ju otrgli od zaborava jer je sve manje izvornih govorni-ka“ - kaže ravnateljica Lončarić.

Uz školu je i dječji vrtić i to

samo jedna mješovita grupa dje-ce u dobi od tri do šest godina u kojoj je prosječno 25 polaznika. Djeca su u cjelodnevnom boravku i s njima rade dvije odgajateljice. Sportske aktivnosti su razgranate, a imaju dvoranu koja je izgrađena 1985. godine u povodu obilježa-vanja 200. obljetnice školstva u Fužinama. Dosta je terenske na-stave, odlazaka u školu u prirodi, a najčešće se ide u Selce, Novi Vino-dolski, Crikvenicu, Mali Lošinj, a posjećuju i Zagreb, i Sljeme.

„Škola radi u jednoj smjeni, a razina opremljenost je zadovo-ljavajuća, jer nas u tome prati i Primorsko-goranska županija i Općina Fužine koja nam pomaže u prijevozu učenika. Za učenike putnike organizirano je dežurstvo u školi i to financijski pokriva žu-panija. Radimo u jednoj smjeni i voljeli bismo da rad u školi bude cjelodnevan pa da se mogu orga-nizirati i slobodne aktivnosti i iz-borni programi informatike, vjero-nauka, glazbene kulture i njemač-kog jezika, međutim upravo zbog činjenice da je gotovo polovica učenika putnika to je vrlo teško. Jednostavno, ne možete zadržati učenika do večernjih sati jer onda više nema prijevoza, a i preteško je to za učenike.

Prije smo sve izvannastavne aktivnosti imali u poslijepodnev-nim satima, a sada i zbog učenika putnika, ali i zbog učitelja koji su svi osim jednoga putnici moramo to odraditi za vrijeme šestog i sed-mog školskog sata. A onda nema dovoljno prostora ili se preklapaju aktivnosti i sve je prilično teško organizirati, pogotovo u situaciji kad mnogi učenici izaberu tri ili više programa.

Uspjeh učenika je dobar zato što je učenika malo, što se sve stigne na vrijeme obraditi, ponoviti, pro-vjeriti znanja, kvalitetnije se radi u manjim odjelima. Pratimo naše učenike, a prati to i naša općina jer ih stipendira, i oni koji su u osnov-noj bili dobri, jednako su dobri i u srednjoj školi, pa nastavljaju i na studij. No, malo ih se vraća u Fu-žine pa je djece sve manje. Tako ćemo ove jeseni u prvi razred upi-sati samo trinaestoro učenika“ - kaže ravnateljica.

Premda je Gorski Kotar krajolik s prilično snijega i niskih tempera-tura pa zime znaju biti duge, nasta-va zimus nije održana samo jedan dan. Ceste su prohodne i učenici i učitelji redovito dolaze na nastavu. Život je i zbog takvih specifičnih uvjeta, a Fužine više nemaju sta-tus planinske škole, prilično skup, ali bez obzira na skupoću država se mora pobrinuti da osigura no-vac za funkcioniranje škola, jer one su uvjet opstanka svakog mjesta, one su središte i izvor života. Dokazuje to i ova priča o školi koja je lučonoša pismenosti, znanja i napretka u fužinskome kraju već punih 225 godina i koja će i u budućnosti raditi za dobrobit svojih polaznika, ali i za sve žitelje goranskoga kraja.

Marijan Šimeg

225 godina Osnovne škole Ivanke Trohar u Fužinama

Lučonoša pismenosti, zn anja i napretka

Obilježavanje olimpijskog dana

Dani kruha

Radionica za voditelje učeničkih zadruga

Za učenike je organizirana škola plivanja

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.22www.skolskenovine.hr

suradnici javljaju

JELISAVAC Smotra Osnovna je škola Ivana Brnjika Slovaka iz Jelisavca bila domaćin smotre učenič-kih literarnih, recitatorskih i scenskih ostvarenja na slovač-kome jeziku pod nazivom Slovenčina moja. U nas se u 16 škola njeguje slovački jezik i kultura, a na smotri su sudje-lovali učenici iz Iloka, Zdenaca, Lipovljana, Našica, Nove Bukovice, Osijeka, Višnjevca, Soljana, Radoša, Josipovca Punitovačkog i domaćin Jelisavac. U programu je sudjelo-valo 179 učenika koji su se predstavili pjesmama, recitaci-jama i igrokazima. Domaćini su prigodnim programom predstavili svoju školu, a brojna publika pljeskom je pozdravila najmlađe članove jelisavačkoga kulturno-umjet-ničkog društva koji su izveli slovačke narodne plesove. Ravnateljica Ljerka Ćorković naglasila je da je školi u Jelisavcu pripala velika čast prirediti ovogodišnju smotru i tako promicati slovački jezika i kulturu te njegovati tradi-ciju slovačkoga naroda na hrvatskom prostoru. Okupljenima su se obratili predstavnici lokalne mjesne i gradske vlasti, Saveza Slovaka u Hrvatskoj te brojni prijatelji Slovaka. Ravnatelj Uprave za nacionalne manjine pri Ministarstvu obrazovanja Mirko Marković istaknuo je veliku važnost te smotre za život slovačke manjine u Hrvatskoj i obećao daljnju potporu Ministarstva u tom projektu. Savez Slovaka u Hrvatskoj ima i bogatu izdavačku djelatnost pa je na smotri predstavljena i zbirka dječjih literarnih radova na slovačkome jeziku Kvapky VI. (Katarina Najmenik)

KLENOVNIK Dan sadnje drveća Učenici Osnovne škole grofa Janka Draškovića iz Klenovnika obi-lježili su Dan biološke raznolikosti, uključivši se u projekt Dan sadnje drveća, koji je ove godine obilježen 21. svib-nja. Dan sadnje drveća organizirala je organizacija Environment online, globalna virtualna škola i mreža za održiv razvoj kojoj je baza u gradu Joensuu u Finskoj. Doprinos kampanji Milijarde stabala organizira program za okoliš UN. Ujedinjeni su narodi proglasili 2010. među-narodnom godinom biološke raznolikosti koja se obilježa-va sadnjom drveća diljem svijeta. Prva su stabla zasađena u Oceaniji, a zatim slijedeći Sunce, u Aziji, Europi pa Africi, a posljednja u Sjevernoj i Južnoj Americi. U školi su svi ponosni što sadnjom hrasta pomažu ostvarenju ENO 2017. Tree planting campaign, čiji je cilj posaditi sto milju-na drveća do kraja 2017. godine. (Karmelka Car)

ATENA Filozofska olimpijada Od 21. do 23. svibnja 2010. održala se u Ateni Međunarodna filo-zofska olimpijada (IPO). Hrvatsku, koja je sudjelovala četvrti put, predstavljale su gimnazijalke iz Šibenika i Zadra Ana Junaković i Nikolina Budan, koje su pratili mentorica Nives Triva i voditelj delegacije, koordinator i član međunarodnoga žirija Bruno Ćurko. Osim iz Hrvatske, natjecali su se učenici i iz Argentine, Austrije, Bugarske, Danske, Estonije, Finske, Njemačke, Grčke, Mađarske, Indije, Izraela, Italije, Južne Koreje, Japana, Litve, Norveške, Poljske, Rumunjske, Rusije, Slovenije, Švicarske i Turske. Učenica Nikolina Budan, kojoj je mentorica Zvjezdana Dunatov, osvojila je počasnu meda-lju, što je najveći uspjeh Hrvatske od kada sudjeluje na tom međunarodnom srednjoškolskom natjecanju. Zasluženu pobjedu i zlatno olimpijsko odličje osvojio je Aljaž Jelenko iz Slovenije. (B. Ć.)

UKRATKOGraditeljska škola iz Čakov-

ca svečano je obilježila Dan škole podsjetivši sve na-

zočne da je osnovana 1961. i da će uskoro slaviti pola stoljeća djelova-nja. Prigodnim programom učenici su pokazali što su sve, zajedno sa svojim voditeljima, radili u okviru izvannastavnih aktivnosti. Osvrnuli su se na sva postignuća i najavili što ih još očekuje do kraja školske godi-ne. Budući da se istoga dana obilje-žava i Zrinsko-frankopanski dan, dio programa posvetili su upravo tome.

Neven Vlahović, pod vodstvom profesorice hrvatskoga jezika Kata-rine Horvat, izveo je tekst Pozivanje na vojsku Frana Krste Frankopana. Nastupila je i scenska skupina koja je predstavljala županiju na ovo-

godišnjoj državnoj smotri Lidrana u Šibeniku. Izveli su scensku igru Jentonovski zvon (Proščenje v Mi-haljevci), pod vodstvom autorica teksta profesorice Emilije Kovač.

U središnjem dijelu programa svim nazočnima obratio se ravna-telj Zoran Pazman. Izrazio je zado-voljstvo postignutim rezultatima i pozvao učenike i nastavnike na još predaniji rad da bi školsku godinu što uspješnije priveli kraju. Slijedio je nastup dramske skupine koja je izvela dramski fragment Ja, Lucija Stipančić, inspiriran djelima Vjen-ceslava Novaka i Julijane Matano-vić. U posljednjem dijelu programa školski tamburaški, koje vodi pro-fesor Zvonko Ladić, izveo je blok pjesama, a pridružio im se i profesor

Vladimir Mihaljević.Između njihova dva nastupa dom-

ska plesna skupina Jump, pod vod-stvom Tatjne Grivić i uz podršku profesorice Nataše Vrček, otplesala je koreografiju Cirkus, kojom se ove godine uspješno predstavila na re-gionalnoj domijadi u Čakovcu. Na kraju su svi razgledali izložbu uče-ničkih radova odjela likovne umjet-nosti i dizajna, grafike i graditeljstva i uživali u atraktivnim dvobojima maturanata i profesora u šahu i ma-lom nogometu. Profesori su svoju nadmoć pokazali u šahu, pobijedivši maturante rezultatom 4:0, a matu-ranti su bili vještiji u nogometu i po-bijedili profesore rezultatom 6:1.

Organizirana je i mala zakuska - fini klipići iz domske kuhinje. Toga dana bio je i Dan otvorenih vrata, prilikom kojeg su svima otvorili svoje prostore te ih upoznali s radom i prezentirali paletu obrazovnih pro-fila koje nudi škola.

R. F.

Dan otvorenih vrata»aKoVeC Graditeljska škola

Ravnatelj je izrazio zadovoljstvo postignu-ćima i pozvao učenike i nastavnike na još predaniji rad

Sve je spremno za nastup

Milan Vukušić (1928. - 2010.) Umorno srce našega dragoga umirovljenoga profesora

i bivšega ravnatelja Osnovne škole Trsat Milana Vukušića prestalo je kucati 12. svibnja 2010. Rođen je 5. svibnja 1928. u Sušaku u mnogobrojnoj, siromašnoj radničkoj obitelji. Školovao se u Rijeci u kojoj je završio i učiteljsku školu. Prvo radno mjesto dobio je u istarskoj seoskoj školi, koja prije toga nije radila četiri godine pa je u prvom razre-du imao čak 104 učenika. Nakon toga, po potrebi učiteljuje u nekoliko mjesta u Istri (Prnjani, Brijuni, Šijana i Bale). U Rijeku se vraća 1961. i zasniva radni odnos u OŠ Turnić. Uz rad završava i Pedagošku akademiju, a 1963. imeno-van je direktorom OŠ Trsat, gdje je ostao do umirovljenja 1987. godine.

Od rane mladosti pripadao je naprednom omladinskom krugu te je bio član SKOJ-a. Uz rad u školi bio je aktivan društveno-politički radnik, a obnašao je i dužnost predsjed-nika Zajednice osnovnih škola Hrvatske. Kolege ga pamte kao druželjubiva čovjeka, marljiva, kreativna i odgovorna u radu. Bio je spreman pomoći svakome u svako vrijeme. Nekoliko mjeseci prije smrti posjetio je nekadašnje mjesto učiteljevanja Bale u Istri i bio ugodno iznenađen kada su ga nakon 48 godina prepoznali neki njegovi bivši učenici.

Svoj umirovljenički život proveo je zajedno s kćerkom Dragicom, također učiteljicom zaposlenom u OŠ Frana Krste Frankopana, u turističkom privlačnom naselju Omi-šlju na otoku Krku. Umro je tiho, povučeno i skromno, baš onako kako je i živio. Pokopan je na trsatskom groblju u nazočnosti njegovih najbližih, bivših učenika, kolega i mnogih prijatelja i znanaca. Ivan Šamanić

U spomen

U nedjelju, 30. svibnja, odr-žan je Osmi ječji sajam Osnovne škole profesora

Franje Viktora Šignjara u Virju pod pokroviteljstvom Obrtničke komore Koprivničko-križevačke županije, Koprivničko-križevačke županije i Općine Virje. Ivan Pal, zamjenik župana Koprivničko-križevačke županije, Božo Barać, tajnik Stručne službe Obrtničke komore Koprivničko-križevačke županije te Marica Cik Adako-vić, ravnateljica škole istaknuli su upravo dobru suradnju škole, žu-panije i zajednice (roditelja i dje-ce) koja rezultira uspješnim aktiv-nostima kao što je ovaj Sajam.

Uz nastupe grupa učenika koji se okupljaju u različitim slobodnim aktivnostima, nastupili su i Lime-na glazba Dobrovoljnog vatroga-snog društva Virje te kao gosti Pu-hački orkestar DVD-a Đurđevac.

Dječji sajam škole u Virju učenici i djelatnici iskoristili su za pred-stavljanje učeničkih proizvoda i njihovu prigodnu prodaju, a rodi-telji i više od devedeset sponzora

pobrinuli su se za pripremu hrane i pića te organiziranje tombole s lijepim nagradama. Zaradom koju su ostvarili prodajom na Sajmu djelatnici i učenici virovske škole opremit će svoje učionice i učiniti ih tako ugodnijima za rad.

Osnovna škola prof. Franje Vik-tora Šignjara iz Virja u suradnji s Hrvatskim školskim muzejom iz Zagreba predstavit će svoje boga-te aktivnosti (etno kutak, umjet-ničke slike koje čuva, aktivnosti oko vrta i pčelinjaka, uređivanja učionica…) u listopadu ove go-dine na Tjednu hrvatske kulture u talijanskom Bariju, a sljedeće godine u sklopu projekta Neka škola započne / završi u školskom muzeju predstavit će svoje djelo-vanje izložbom i popratnim aktiv-nostima u prostorima Hrvatskoga školskog muzeja u Zagrebu.

Branka Manin

Održan Osmi dječji sajam

Predstavljanje školskih aktivnosti

VIrje

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010. 23www.skolskenovine.hr

suradnici javljaju

Deficitarni kadrovi

Naša svakidašnjica

Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Približava se kraj školske godine, aktualna je tema za završne razrede u osnovnim i srednjim škola-ma izbor zanimanja, odnosno zvanja. Želja ima

mnogo i nije ih lako uskladiti. Djeca žele jedno, roditelji drugo, a mogućnosti su ograničene. U tim presudnim i uzbudljivim životnim situacijama vrijedan je svaki do-bar savjet. Problematično je to što je lakše savjete davati, nego ih prihvaćati. Vremena su tako surova da se djetetu ne može preporučiti ništa što bi mu osiguralo pristojan život.

Ambiciozna djeca i roditelji spremni su pristati na ve-lika ulaganja, ako nakon završetka škole mladi čovjek bude imao pristojan posao koji voli i koji će mu osigurati pristojan život, ugled ili slavu. Neka su zvanja oduvijek bila cijenjena, za njih je trebalo dobro ugrijati stolac, re-dovno učiti i posla je bilo. Liječnici, arhitekti, inženjeri, pravnici, ekonomisti, profesori, veterinari i drugi viso-koobrazovani stručnjaci nalazili su lako svoje mjesto u društvu. Dobri majstori, obrtnici, tehničari mo-gli su isto tako ostvariti svoje ciljeve i pristoj-no živjeti. Školovati se značilo je koliko toliko osiguranu budućnost. Ni ostali radnici nisu bili zakinuti, ako su znali i htjeli pošteno raditi svoj posao. Neka zanimanja nisu nikad bila baš na vi-sokoj cijeni, ali radilo se ono što se moglo i znalo.

Sada se mnogo toga preokrenulo naopačke i nije lako dijete nagovarati da vrijedno uči, a sutra od toga neće imati ništa, jer nema posla. Već i djeca uočavaju da su se prilike toliko poremetile i da se ne drži više ni do vri-jednoga rada, ni do struke, ni nauke. Mnogi se dovijaju kojekako, a nitko se ne uzda u svoju pamet i rad, nego se nadaju nekakvom lagodnom životu. Budući da taj la-godni život nije svakodnevna pojava, mladi su nesretni i razočarani, a stari vuku kako mogu.

Neke škole, pak, vape za kadrovima koji su deficitar-ni, na primjer nitko se ne školuje za dimnjačare, mlinare, nema pastira koji bi čuvali koze i ovce, malo je onih koji bi pravili glinene lonce. A dobar ovčji sir imao bi prođu kod turista i onih koji vole oblizeke. Jeli bi turisti puževe i domaći češnjak, ali su deficitarni kadrovi vrtlari i dobri kuhari. Naše kuharice i kuhari kroz medije reklamiraju talijanske sireve i francuska vina. Nisu deficitarni trgov-ci, trgovačke škole su dupkom pune, ali su naši trgovci ustvari jednosmjerni, oni samo kupuju robu u inozem-stvu, a nisu u stanju ništa prodati, naše poklanjaju. Baš sada je u toku pokloniti nekome Dugu Resu. Izgradili su je Austrijanci, napravili su tada u tom prekrasnom kraju prva kupališta i dječji vrtić, parkove, stanove za radnike. Zaposlili su žensku radnu snagu i pokrenuli napredak toga kraja.

A naši se trgovci sada ogledaju kako bi to nekome po-klonili za kunu. Ne može se reći da su za to krive trgo-vačke škole ili dimnjačari kojih nema. Duga Resa bila je nekada brend, ali mi nismo ni znali što je to dobar brend. Neki naši loši trgovci kupuju u inozemstvu kukuruz še-ćerac, slatki, u limenkama. Takvi uvezeni klipići koštaju četrdesetak kuna kilogram, naši klipani kupuju te klipiće s kocenom, jer je sada dijetalno grickati kocenje, osobito uvezeno. Nije onda čudo da su nam neki domaći kadrovi deficitarni. S pravom se pitamo kako obrazovati i odga-jati mlade perspektivne kadrove da potom ne grickaju uvezeno kocenje?

Za kocenje još kako tako, nadamo se da nije otrovno, ali naveliko se uvozi koješta drugo, otrovne dezodoran-se, kreme, ljepila koja su kancerogena, jer sadrže otrove. Gdje su ti naši doktori svih struka pa da nam poruče i preporuče preko medija da je bolje jesti domaću travu, prženu na hrskavo, nego uvezene rikule i paradajz proi-zveden kemijskim putem? Ali mi smo svi postali pomalo deficitarni i teškoće nam stvara kad previše mislimo, jer je nezamislivo ovo u što su nas uvalili neki loši kadrovi.

Možda je ipak problem u dimnjačarima kojih nema-mo. Da ih imamo, mogli bismo se, kad ih vidimo, pri-miti za gumb i samo zaželjeti nešto lijepo. Sve bismo probleme tako lakše riješili i ne bismo imali nikakvih deficita. Jednostavno, moramo naše dečke savjetovati da se upišu u dimnjačare. No, trebaju nam i gumbeki ako nisu deficitarni.

Moramo naše dečke savjeto-vati da se upišu u dimnjačare, no trebaju nam i gumbeki, ako nisu deficitarni

Osnovna škola grofa Janka Draškovića u Klenov-niku otvorila je 10. svibnja po drugi put vrata svojih radionica studenticama Učiteljskog fa-

kulteta u Zagrebu. Sedamnaest studentica izbornoga kolegija učeničkoga zadrugarstva i njihovi profesori Mijo Cindrić i Antun Petak sudjelovali su u radioni-cama učeničke zadruge Licitarsko srce. Studentice slušaju teorijsku osnovu na fakultetu, a u radionicama mogle su vidjeti i isprobati praktični dio. Uvodni dio izložila je pedagoginja i voditeljica zadruge Ankica Džalto. Prikazala je rad zadruge u jednoj školskoj go-dini te pokazala svu potrebnu dokumentaciju. Nakon toga su studentice pogledale izložbu koju je pripremi-la voditeljica sekcije ručnoga rada Vesnica Kišiček.

Uslijedio je rad u radionicama. Licitarsku radionicu vodile su Božica Bunić i Štefica Oštarjaš uz pomoć vanjske suradnice Valentine Gladović-Nedić. Prika-zana je zadnja faza u izradi licitara, a to je ukraša-vanje ili cifranje. U radu su pomagali i mladi zadru-gari Matija Oštarjaš, Lorena Mudri, Ivana Canjuga, Patricija Križanec i Ladislav Gladović. Studentice su imale priliku cifrati te za uspomenu na taj dan ponijeti svoj ukrašeni licitar.

Rad se odvijao i u likovnoj i keramičarskoj radio-nici, koju je vodio Ivan Kosmačin uz stručnu pomoć lončara Matije Kuće. Rad na lončarskom kolu studen-ticama je pokazao učenik Stjepan Solina, a ukraša-vanje i oslikavanje posuda izvele su učenice Lucija i Veronika Kralj. Posjetom medičarsko-svjećarskom obrtu Slavica završila je terenska nastava. Ista će se suradnja nastaviti na obostrano zadovoljstvo pod slo-ganom Ruke i mašta mogu svašta.

Ankica Džalto

Terenska nastava KLeNoVNIK Osnova škola

grofa Janka Draškovića

Studentice i profesori prisustvovali radionicama učeničke zadruge

Učenička zadruga Osnovne škole Otona Ivekovića u Zagrebu postoji od 2007.

Vrlo je brzo razvila raznovrsne djelatnosti i postigla rezultate koji su školu ohrabrili u namjeri da se prijavi za organiziranje smotre učeničkih zadruga. Moglo bi se reći da se rad učeničke zadruge pozitivno odrazio na cijelu školu. Poboljšani su međuljudski odnosi, učenici su pokazali mnoge talente, poticani su na rad i stvaranje no-vih vrijednosti, na ono što je danas tako značajno i popularno, a to je odgoj za poduzetništvo. Zadrugar-stvo je omogućilo bolju poveza-nost škole i lokalne zajednice.

Tako je 7. svibnja škola bila do-maćin 8. smotre učeničkih zadru-ga Zagreba. Nazočilo je dvadeset osnovnih i srednjih škola te cen-tara za odgoj i obrazovanje s oko dvjesto sudionika, djece, mentora, članova povjerenstava, roditelja i drugih gostiju. Sve su se škole po-trudile predstaviti što bolje, ljep-še i kreativnije uređenjem svojih štandova i izložbenih panoa. Sve je počelo svečano i veselo otvore-njem smotre i prigodnom prired-bom. Skup su pozdravile ravnate-ljica škole domaćina Biserka Šću-rić i predsjednica Hrvatske udruge učeničkih zadruga Marica Berdik. Prisustvovali su i predstavnice Gradskog ureda za obrazovanje Vera Nevistić i Carmen Ljubica Brčić, predstavnica Zagrebačke zajednice tehničke kulture Gra-cijela Gabriel Pukšec te doajeni učeničkoga zadrugarstva dr. Vic-

ko Pavičić i dr. Mato Bobanac. Prosudbena komisija vredno-

vala je rad i postignuća učenika zadrugara, a održan je i okrugli stol o zadrugarstvu za učenike i mentore. Na kraju, objavljeni su konačni rezultati. S obzirom na to da je to bila smotra na županij-skoj razini, trebalo je od dvadeset škola odabrati samo tri koje idu na državno natjecanje. Pobjednici su ove godine Učenička zadruga Li-stek iz OŠ Vjenceslava Novaka, UZ Prekrižje u kategoriji centara za odgoj i obrazovanje i UZ Spret-ne ruke Škole za tekstil, kožu i di-zajn u kategoriji srednjih škola.

Hodnici škole domaćina bili su pozornica za prekrasno uređene štandove i panoe na kojima se moglo vidjeti mnogo toga zani-mljivoga i originalnoga. Bila je to jedinstvena prigoda za sudionike i domaćine da se upoznaju, izmi-jene iskustva, saznaju nešto novo. Sklopljena su nova prijateljstva, nastale nove ideje i novi potica-ji za razvoj zadrugarstva. Većina

zadruga u svom radu njeguje tra-diciju povezujući je sa suvreme-nošću. Tako su se mogli vidjeti kišobrani oslikani glagoljaškim slovima, obrađeno drvo, obrada vune do finalnoga proizvoda, pri-bor za đaka-prvaka od prirodnih materijala, uporabni predmeti od recikliranih materijala, ekološka sredstva za čišćenje u domaćin-stvu, ukrasne svijeće i satovi, ekološke torbice od recikliranih plastičnih vrećica, slike u tehnici akvarela, uporabni predmeti od gline, keramike, papira i kartona, kopirani najstariji vezeni motivi i drugi vrijedni ukrasni i uporabni predmeti.

Učenici su vrlo uspješno sami prikazali svoje proizvode i načine kako ih izrađuju. Raduje sve više učeničkih zadruga u našim škola-ma. One su postale važan dio su-stava izvannastavnih aktivnosti i sve značajniji čimbenik u razvoju djece i mladeži u odgoju za prakti-čan rad, kreativnost i poduzetniš-tvo. B. Š.

Smotra učeničkih zadruga

Osnivanje i rad učeničke zadruge pozitivno se odrazio na cijelu školu

ZaGreb Osnovna škola Otona Ivekovića

Završilo je ukrašavanje i cifranje

Učenici pokazuju svoje sposobnosti i nadarenost

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.aktualno24www.skolskenovine.hr

suradnici javljaju

KAŠTEL GOMILICA Dnevnik Sređujući škol-sku arhivu, zaposlenici Osnovne škole kneza Trpimira iz Kaštel Gomilice pronašli su školski dnevnik od prije goto-vo 130 godina pod nazivom Matica muške pučke učionice u Kaštel Kambelovcu, učioničkog kotara spljetskog, poli-tičke občine lukšičke, u kojem su bili upisani učenici od 1876. do 1885. U dnevniku upisano je 70 učenika, mahom kaštelanskih prezimena, koja su zastupljena i danas: Bedalov, Budišin, Dražin, Grgurin, Jurašin, Lučin, Mišičin, Paviškov, Petrić, Sobin, Tadin. Zanimljivost je dnevnika i u nazivu nekih od seda-mnaest tadašnjih škol-skih predmeta: čudored-nost, marljivost, vjero-nauk, naukovni jezik, računstvo, prirodopis, prirodoslovlje, zemljo-pis, povijest, krasopis, risanje, mjerstveno obli-kovanje, pjevanje, tjelo-vježba, poljodjelstvo, drugi jezik i ženski ručni rad. Ocjene u dnevniku bile su opisne, najčešće upisivane pod nazivima pristojan, vrlodobar, dostatan, dobar, srednji, marljiv i veoma pristojan. Taj vri-jedni povijesni dokument svoje će mjesto naći i u školi i u Muzeju grada Kaštela. (Velimir Karabuva)

MALA SUBOTICA Kviz Osnovna škola Tomaša Goričaneca iz Male Subotice bila je 14. svibnja 2010. domaćin prvoga županijskoga kviza Čitanjem do zvijezda. Petnaest ekipa iz Međimurja natjecalo se u poznavanju lektirnih naslova te središnjoj knjizi kviza - Putu na Mjesec Julesa Verna. Pobijedili su Nataša Matoš, Doroteja Dežđek i Danijel Kvakan iz Kotoribe ispred vršnjaka iz Čakovca i Nedelišća. Uz izvrsnu organizaciju, kviz je obilježen vrlo dobrim znanjem natjecatelja. Sastavni dio priredbe bila je i izložba plakata na temu Put na Mjesec. Kao najbolji nagra-đen je plakat učenice Paule Gavez iz Nedelišća, drugo mjesto zaslužila je Ana Baša iz Ivanovca, a treće Elena Balog iz Kotoribe. Mentori svih ekipa sugerirali su da se ti susret nastave sljedećih godina u još širem sastavu. (Miroslav Gakić)

PRIVLAKA Smotra U Osnovnoj školi Stjepana Antolovića u Privlaci održana je 18. svibnja Četvrta smotra tamburaških sastava i orkestara Vukovarsko-srijemske županije. Priredbu je otvorila pomoćnica pročelnika za prosvjetu Marija Kranjčević. Nastupili su školski tambu-raški sastavi i orkestri iz Starih Mikanovaca, Štitara, Lipovca, Bošnjaka, Nijemaca, Ilače i Gradišta. Članovi prosudbenoga povjerenstva Dubravka Lemac, Marko Sesar i Darko Domaćinović pohvalili su sve sudionike za uložen trud i pokazane rezultate, a najboljim su proglasili Tamburaški sastav OŠ Lipovac, koji vodi Darko Kujundžić. U bogatom programu domaćina nastupila je školska recita-torska skupina i učenik Robert Kožul, a tradicijske instru-menete predstavili su gajdaš Zoran Maričić te bivši učenici škole domaćina Tomislav Livaja, koji je svirao gajde, i Romana Grgurovac, koja je svirala samicu. Na kraju smo-tre svim su voditeljima uručene diplome, a posebnu zahva-lu dobili su organizatori smotre ravnateljica Marija Grgurovac i učitelj Damir Sukobljević. (M. G.)

OPATIJA Veseli sat lektire Dječja spisateljica Željka Horvat Vukelja, glavna urednica Modre laste, druži-la se 4. svibnja 2010. s učenicima nižih razreda Osnovne škole Rikarda Katalinića Jeretova u Opatiji. S radošću i nestrpljenjem očekivali su književnicu koja cijeli svoj radni vijek piše za djecu i objavila je stotinjak kratkih priča i slikovnica za najmlađe, dvadesetak dječjih igrokaza, roman, radioigre i druga djela za djecu. Učiteljice su s uče-nicima pripremile kratki program u kojem su predstavljena autoričina djela i likovi iz priča. Autorica je poznata i po pričokazima pa je oduševila učenike svojim pričama kao književnica, ali i kao pijanistica. Uz zvukove glasovira, pričom i pjesmom povela je učenike u svijet mašte i snova. Na kraju književnoga susreta učenici su kupili slikovnice Pijanistica, Leteći glasovir, Hrabrica, koje će ih podsjeća-ti na veseli sat lektire. (Milena Sandalj)

UKRATKO

Učenici 7.a razreda Osnovne škole Molve ostvaruju kroz građanski odgoj ekološki projekt pod nazivom Odlaganje i selekcija otpada u Molvama. Ponukani

pitanjem kamo s baterijama, plastikom, staklom, papirom i krupnim električnim, elektroničkim i željeznim kućanskim otpadom, odlučili su djelovati i pokrenuli rješavanje tog problema. U suradnji s općinom i Komunalnim poduzećem Prizmom došli su do početnih rješenja pa će se papir, sta-klo i plastika uskoro selektirati u vreće u domaćinstvima i odvoziti po rasporedu. Zahvaljujući angažmanu sedmaša, poduzeće Prizma postavit će posudu za odlaganje baterija u središtu Molva.

U povodu Dana planeta Zemlje organizirali su čišćenje okoliša. U šumi i po poljskim putovima prema molvarskom odlagalištu smeća, učenici su skupljali otpad, a komunalno poduzeće odvezlo ga je na odlagalište. U biološki razgradi-vim vrećama bilo je mnogo smeća. Pronašli su gume, cipele, lampice, ležaljke, čizme, kapute, kante, boje, najlone, ma-drace i drugi otpad. Taj su zadatak svi shvatili vrlo ozbiljno. Nije to bila samo izlika da se izbjegne nastava, kako su to neki mislili. Nitko nije govorio da mu se ne da ili da mu je dosadno. Baš naprotiv, uz rad su se rekreirali i zabavljali. Bilo je smijeha do suza. Neki su čak i trčali, tko će prije pokupiti smeće.

Učenike je u akciji posjetio i direktor Komunalnog podu-zeća Prizme Dražen Vlah. Bio je iznenađen kako su učenici ozbiljno prionuli poslu i koliko su skupili otpada, koji su pobacali i ostavili njihovi neodgovorni sumještani.

Isto tako bili su iznenađeni i učenici kako su odrasli ne-odgovorni prema prirodi i mjestu u kojem žive, oni i njihovi bližnji, ali i nagradom koji su dobili. Donio im je cedevitu za osvježenje te nagradio njihov trud majicama s ekološkom porukom Očuvajmo Podravinu zajedno. Oduševljenju i za-hvalnosti nije bilo kraja.

Nakon te akcije 8. svibnja, uslijedila je još jedna uspješni-ja ekološka akcija skupljanja električnog, elektroničkog i že-ljeznog otpada. Djelatnici Prizme su, prema podacima koje

su učenici skupili ispitujući po mjestu potrebu za odvozom krupnoga otpada, skupili više od pedeset kubika električno-ga, elektroničkoga i željeznoga otpada. Bilo je tu svega peći, perilica, hladnjaka, zamrzivača, televizora, mobitela, raču-nala, usisavača, bicikla i ostalih kućanskih aparata i strojeva, kao što su sušila za kosu, mikseri, brusilice, bušilice i slično. Otpad su djelatnici besplatno iz dvorišta mještana Molva, odvezli na reciklažu. Nakon akcije, ustanovljeno je da je ve-lika potreba za takvim odvozom pa se akcija širi na Medve-dičku, Grede, Gornju Šumu, Repaš i drugdje. Tom akcijom privodi se kraju projekt 7.a razreda. Učenike u završnoj fazi očekuje i posjet reciklažnom dvorištu u Koprivnici i prikaz projekta u povodu Dana škole.

Velikim zadovoljstvom Komunalnog poduzeća Prizme, Općine Molve i sedmaša okončat će se maleni razredni pro-jekt koji je prerastao u veliku uspješnu akciju. Zaživjela je suradnja škole, lokalne vlasti i privatnoga poduzetništva, či-jom su uspješnošću svi zadivljeni. Svatko je u toj suradnji na dobitku. Učenici su naučili preko građanskog odgoja kako putem javne politike postići dobrobit za zajednicu. Općina je dobila pomoć u sanaciji putova do odlagališta otpada, tvrtka Prizma organiziranu akciju skupljanja krupnog otpa-da, a priroda osjetila brigu i želju stanovnika za čistoćom i očuvanjem okoliša.

Ovom je suradnjom svatko ponešto naučio i obogaćen je za novo pozitivno iskustvo. Tako je zahvaljujući ozbiljnom pristupu i borbi marljivih učenika i poticaju njihove učitelji-ce, maleni razredni projekt s otpadom postao veliki uspješni ekološki pothvat u molvarskom kraju.

Mirela Paša

Očuvajmo prirodu zajednomoLVe Osnovna škola

Osvježenje i zajednička fotografija nakon uspješne akcije

Zahvaljujući zalaganju marljivih učenika, maleni razredni projekt s otpadom postao je veliki uspješni ekološki pothvat

U Šumarskoj i drvodjeljskoj školi u Karlovcu, održano je 29. i 30. travnja Državno

natjecanje i smotra radova učenika srednjih škola u obrazovnom sek-toru šumarstvo, prerada i obrada drva. Prvi put održano je istodono natjecanje učenika iz sektora šu-marstva te obrade i prerade drva pa su se na jednom mjestu okupili učenici koji se školuju za zanima-

nja šumarskog tehničara, drvodjelj-skog tehničara, dizajnera i stolara. Nakon prigodnoga programa u Gradskom kazalištu Zorin dom, natjecali su se šumarski tehničari u dendrometriji, dendrologiji i pi-smenoj provjeri znanja.

Od 17 učenika pristiglih iz osam gradova prvo mjesto osvojio je David Janeš iz Karlovca, drugi je bio Dario Kramarić iz Hrvatske Kostajnice i treći Matej Josipović iz Karlovca. Drvodjeljski tehni-čari dizajneri imali su dizajnerski dio natjecanja i pismenu provje-ru znanja. Učenici stolari, njih 18 iz 17 gradova, pristupili su izradi prostoručnoga crteža konstrukcij-skog spoja u odgovarajućem mje-rilu. Zatim je uslijedila izrada istog spoja u radionici pomoću strojeva

te ručnih alata. Prvi je dan završio izletom svih sudionika u Rastoke.

Drugoga su dana na školskom poligonu učenici šumarski tehni-čari prikazali vještinu u rukovanju motornom pilom. Drvodjeljski teh-ničari dizajneri nakon provedenoga konstrukcijskoga dijela natjecanja pristupili su pismenoj provjeri zna-nja. Od 13 pristiglih iz šest grado-va, prvi je bio Krešimir Čaljkušić iz Splita, Kristina Miletić iz Zagreba zauzela je drugo mjesto, a treći je bio Josip Jarić iz Vinkovaca. Među stolarima, nakon provedene pi-smene provjere znanja, prvi je bio Sanjin Žigulić iz Rijeke, drugi To-mislav Tomašić iz Zagreba, a treći Mario Basar iz Karlovca.

Natjecanje je obuhvatilo i smotru učeničkih radova na temu Tradi-cijska drvena - kamena kuća. Cilj smotre bio je spojiti ljubav prema struci, domovini, tradiciji i zaviča-ju iz kojeg učenici potječu. Bilo je izloženo trinaest kućica iz različitih dijelova Lijepe naše koje su izradi-le vrijedne ruke učenika uz pomoć njihovih profesora mentora. Svaka je kućica odražavala kraj iz kojeg je učenik došao, bilo po materijalu izrade, obliku ili konstrukciji. Na kraju sve pohvale domaćinima koji su se potrudili da natjecanje ne bude samo mjesto za pokazivanje znanja, vještina i sposobnosti već dvodnev-no ugodno druženje sudionika iz svih dijelova Hrvatske.

Lada Vrban Borčić

Natjecanje drvodjelaca KarLoVaC Šumarska i drvodjeljska

škola

Prvi put održano je ist-odono natjecanje učenika iz sektora šumarstva te obrade i prerade drva

Pismena provjera znanja

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010. aktualno 25www.skolskenovine.hr

mediji

Županijsko stručno vijeće učitelja likovne kulture Grada Zagreba priredilo je

u Muzeju suvremene umjetnosti izložbu likovnih radova učenika petih razreda zagrebačkih škola. Izložba je otvorena u utorak, 25. svibnja, i trajala je do ponedjelj-ka, 31. svibnja 2010.

Izložba je vrednovala i pred-stavila javnosti izabrani dio me-todičkog pristupa i rješavanja nastavnih tema slobodnim oda-birom učitelja prema Nastavnom planu i programu za likovnu kul-turu u osnovnoj školi.

U cjelini je označila dopri-nos sustavnom i organiziranom analiziranju i osuvremenjivanju nastavnog plana i programa, prilog unaprjeđivanju pristupa u rješavanju likovnih problema u nastavnoj praksi, ali i pomoć u edukaciji i većoj informirano-sti učenika, roditelja, učitelja i građanstva. Omogućila je uvid u izvođenje nastavnog procesa

i prezentirala rezultate rada na županijskoj razini te potvrdila neupitnu važnost i potrebu za likovnim izražavanjem učenika u njihovom cjelovitom formira-nju, pridonoseći realizaciji zada-ća nastavnog predmeta likovna kultura u razvijanju likovne per-cepcije i stvaralačkog mišljenja, estetske osjetljivosti, primjeni li-kovnih tehnika, sredstava i pro-cesa te komunikaciji.

Izložba je ukazala na izniman značaj i potrebu njegovanja i razvijanja vizual-nog izražavanja u suvremenom svijetu u kojemu dominira vizualna poruka, a gdje prepoznava-nje, razumijevanje i iščitavanje slike i njenog značenja predstavlja obra-zovni standard.

U skučenom vre-

menskom okviru od jednoga sata tjedno nema vremena niti mogućnosti za realizaciju slo-ženijih, slojevitijih i bogatijih likovnih rješenja, a predstavljeni rezultati dokaz su dodatnog na-pora učitelja.

Likovni zadatci su dobro osmišljeni, likovni elementi pre-cizno utvrđeni i primjereni uzra-stu učenika 5. razreda. Vidljivo je djelovanje učitelja na razvoj opažajnih i kreativnih sposob-nosti u procesu stvaranja obli-

kovnog mišljenja, a ova je javna prezentacija prilog utvrđenim ci-ljevima nastave likovne kulture.

Izloženi likovni radovi u ve-ćem broju dokazuju stručno i uspješno vođenje nastavnog procesa likovne kulture, što nas sve posebno raduje i budi u nama nadu da će likovna kultura imati zasluženo mjesto i ulogu u suvremeno koncipiranom škol-skom sustavu.

Ana Novoselac Vladimira Bošnjak

U Splitu je od 5 . do 19. svibnja traja-la Svjetska izložba novinske foto-grafije (World Press Photo 2010.).

Bilo je izloženo 168 fotografija koje je odabrao poseban međunarodni žiri nakon provedenog natječaja kojem se odazvalo 5847 fotoreportera iz 128 zemalja i prija-vilo gotovo 102.000 fotografija.

World Press Photo je neprofitna orga-nizacija utemeljena 1955. godine u Am-sterdamu sa zadaćom da potiče fotograf-sko novinarstvo. Ovo je treća godina da je Split, nakon Amsterdama, drugi grad u svijetu u kojem se priređuje ta izložba. Poslije Splita, Svjetska izložba novinske fotografije bit će predstavljena u još 45 zemalja i 100 gradova diljem svijeta, a procjenjuje se da će je vidjeti 2,5 miljuna posjetitelja.

Kao i one prijašnjih godina, i ova je izložba izazvala buru emocija. Već nakon razgledavanja prvih nekoliko fotografija posjetitelj ne može ostati ravnodušan na dokumentiranu ljudsku glupost, licemjer-nost, beznađe, apsurdnost ratovanja, bezo-sjećajnost, ali i nemoć u pojedinim život-nim situacijama. Podjednako snažno odu-ševljavaju i fotografije koje slave ljudsku hrabrost, ustrajnost, upornost poput veli-

čanstvenih ljudskih uspjeha u sportu, teh-nologiji, istraživanju, osvajanju... Bilo je i angažiranih fotografija čiji autori postaju svojevrsni branitelji ljudskih prava dok epski pričaju o nepravdi i neravnopravno-sti, siromaštvu. Određen broj autora odlu-čio se za one, samo na prvi pogled manje atraktivne teme: uobičajeni, svakodnevni život, portrete i pejsaže (ne)oskvrnjenih prirodnih ljepota.

World Press Photo svake godine do-djeljuje nagrade u nekoliko kategorija, a prvonagrađena novinska fotografija za 2010. godinu je fotografija talijanskog slobodnjaka Pietra Masturza (žena na kro-vu - terasi svoga teheranskog doma glasno prosvjeduje nakon predsjedničkih izbora u Iranu). Fotografija, koju je prva preni-jela talijanska televizija RAI, a objavio časopis Loop, pokazuje koliko je snažan utjecaj društveno-političkih zbivanja na svakidašnji život ljudi.

Zato je World Press Photo izložba ko-joj vjerujemo, jer svjedoči o dramatičnsti današnjeg svijeta, ali i o snažnim globali-zacijskim procesima u kojima se gube kul-ture te svijet postaje jednodimenzionalan, jednoobrazan.

Vanja Škrobica

FotoGraFIja

Zagrebački osnovci u Muzeju suvremene umjetnosti

Plodovi uspješnog rada u školi

RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr

N a j a v l j u j e m o . . .Hr Radioigra za djecu

Mladen Kopjar: “Beskraj zlatnog zamorca“

Nedjelja, 6. lipnja 2010., u 13,15 satiRedatelj Mislav Brečić Urednica Nives Madunić BarišićE-mail: dječja.drama.hr@hrt.hrMaleni zamorac odlučuje krenuti u svijet. Napušta sigurnost i udobnost doma, spušta se niz oluk i dolazi u dvorište u kojem upoznaje druge životinje te otkriva značenje ljubavi, prijateljstva, suosjećajnosti. Njegov hrabri put u svijet završava već u dvorištu, ali njegov unutrašnji svijet više ne poznaje granice. Mladen Kopjar je jedan od mlađih hrvatskih autora. Dobitnik Nagrade Ivana Brlić-Mažuranić za knjigu Ljubav, padobranci i izvanzemaljci, također je uspješan suradnik dramskog programa Hrvatskog radija, gdje su mu izvođene komedije, krimići i radio igre za djecu. Redatelj Mislav Brečić poigrao se stereotipima, a u maniri crtića punoga gegova oživio svijet vrlo blizak djeci predškolskog i ranoškolskog uzrasta.

RADIO IGRA ZA DJECU VAM DARUJE KUTIĆ POEZIJEVesna Parun: Moj prijatelj šišmiš, Redateljica: S. Jamnicky

Split je treću godinu zaredom drugi grad na svijetu, nakon Amsterdama, u kojem se priređuje World press photo

IZLoÆba

Fotografske priče kojima vjerujemo

U»eNICI-StVaraoCI

Kad razmišljam o tebiKad razmišljam o tebi, obuzima me nježnostveća nego što mogu podnijetii zato šutim promatrajući tei, kao kakav knjigovođa, bilježim svakoga danaod čega se sastojiš, uplašen da nešto nedostaje:najprije ti čitava i meni okrenuta licemna kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca,dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo sveda nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat, ramena, grudi i struk djevojčice koja plače,oblina trbuha poput hljeba topladok zastajem na obali jezerakoje već skriva sjena. Ali ja zatvaram očijer ti se stidiš i poželim da te čuvamkad padne večer, daleko od stvarikoje te bez mene poznaju.Na satu kazaljke pokrivaju jedna drugui ptica na tvome prozorune uzima više zrnoiz nepoznate ruke.Ugasi svjetlo, u tami.

Marin Budimir, 2. r.Ekonomske škola, ŠibenikVoditeljica. Nada BujasPjesma je uvrπtena na ovogodiπnji dræavni LiDraNo

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.aktualno26www.skolskenovine.hr

mediji

Web

Nezaboravan doživljajGLaZba Mazepa, opera P. I. Čajkovskog prvi

put na hrvatskoj pozornici

Tjedan glazbe za djecu i mladež, što ga svake

godine u travnju orga-nizira Hrvatska glaz-bena mladež, iz godine u godinu privlači sve veću pozornost djece i mladih. A s kakvim se dojmovima oni od-laze iz KD Vatroslava Lisinskog svjedoči i pismo što je u HGM stiglo iz OŠ “Stjepan Radić“ iz maloga mje-sta Tijarica kraj Trilja.

“Premda smo mala škola koja djeluje u jednoj maloj sredini, izuzetno smo sretni što imamo priliku svake godine posjetiti KD Vatroslav Lisinski i su-djelovati na koncertima što ih organizira Hrvat-

ska glazbena mladež“ − stoji u pismu koje je potpisala ravnatelji-ca škole Ana Bravić. “Kolege učitelji i ja osobno svake godine pokušavamo napraviti sve što je u našoj moći da djecu dovedemo na Tjedan glazbe, jer je to za sve nas, djecu i voditelje, izuzetan i nezaboravan glazbeni doživljaj.

Naša su djeca odu-ševljena, njihovi doj-movi su pozitivni, a svake godine željno iščekuju odlazak u Li-sinski. Oragnizacija je odlična, sviđa nam se izbor djela kao i njiho-vo glazbeno−scensko predstavljanje. Sma-tramo da to organizi-

rate izuzetno dobro, sa željom i ljubavlju da na zanimljiv i na-dasve poučan način zbližite djecu s jednom vrstom glazbe koja je danas, na žalost, ne-pravedno zapostavlje-na. Nezaboravan je to doživljaj i za nas uči-telje koji smo, radeći u malim sredinama, često zakinuti za ova-kve glazbene događa-je. Smatramo da bi se i više hrvatskih škola trebalo uključiti i mo-tivirati djecu za Tjedan glazbe za djecu i mla-dež. Mislimo da je to vrlo dobar način da djeca čuju jednu, sva-kako kvalitetniju vrstu glazbe od one koja im se danas nudi na sva-kom koraku“ − piše, među ostalim, ravna-teljica i kao potvrdu svojim riječima navo-di izjavu jedne učeni-ce iz školskoga lista: „…Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog − jedva smo čekali kad će početi ‘Šehereza-da’… Svi smo bili odu-ševljeni onime što smo čuli i vidjeli… Stvarno nešto što trebate doži-vjeti, jer riječima je to teško opisati….“

Uzoran obrazovni portal slavi deseti rođendanhttp://www.rivaon.com

U deset godina objaviti više od 3000 članaka, izvješća, komentara i reportaža, k tome i preko 2000 vije-sti; suradnjom okupiti 350 učenika i 40 nastavnika, imati 170 000 posjeta godišnje i biti važnim mjestom zajed-ništva srednjih škola – time se ponosi RivaOn, obrazovni portala srednjih škola Zadarske županije.

U povodu desetog rođendana por-tala RivaOn, posjet njegovim strani-cama potvrđuje naš raniji dojam da je riječ o iznimno kvalitetnom projektu i velikom entuzijazmu njegovih nosite-lja, u prvom redu Edina Karića, profe-sora mentora Hrvatskoga jezika i Po-vijesti umjetnosti, idejnog začetnika projekta i urednika portala.

Uz pomoć i potporu Medicinske ško-le Ante Kuzmanića te Vijeća ravnate-lja srednjih škola Zadarske županije, županijskog Upravnog odjela za druš-tvene djelatnosti i Grada Zadra, ovaj portal uspješno ostvaruje svoje ciljeve: čini dostupnim obavijesti o odgojno-obrazovnim aktivnostima u srednjim školama, nastavnike i učenike potiče na korištenje ICT-a, povezuje sudionike obrazovnih procesa, pospješuje njihove aktivnosti te promovira rezultate njihova rada, pridonosi informiranju o kulturnim i zabavnim zbivanjima u Županiji...

Zbog ograničena prostora ove ru-brike nemoguće je naznačiti što sve ovaj portal nudi; ostaje nam mjesta tek za pohvalu i preporuku: Posjetiti. I za rođendansku čestitku, dakako!

(A. J.)

P. I. Čajkovski (1840.-1893.), po stilu romantičar, u Mazepi je napisao neke od najboljih stra-nica svoga velikog i raznolikog opusa. To je djelo u kojemu je, kako ističu glazbeni kritičari, glazba jednako snažna kao u posljednjim trima simfonijama. Kao i za operu Pikova dama i neke druge opere, Čajkovski je i za operu Mazepa, koja je praizvedena u veljači 1884. u Boljšoj teatru u Moskvi, kao predložak uzeo djelo Alek-sandra Sergejeviča Puškina (1799.-1837.). Mazepa je po-vijesna glazbena drama koja se temelji na istinitim događajima što ih je Puškin opisao u poe-mi Poltava (1828.). Čajkovski i njegov libretist Viktor Bure-

njina dosta su truda uložili dok su našli pravi pristup velikoj ratnoj temi, ali i kompleksnoj ljubavnoj vezi glavnih likova, mitskog vojskovođe Mazepe i mlade Marije.

Vrijedi pogledati ovu oper-nu predstavu koju HNK daje u povodu 170. godišnjice rođe-nja P. I. Čajkovskog (7. svibnja 1840.), kad je već moralo proći čak 116 godina od praizvedbe Mazepe u Moskvi, iza koje je, za samo četiri dana, uslijedila i uspješna premijera u Marijin-skom kazalištu u Peterburgu. Za uspjeh ove opere u HNK angažirani su ruski umjetnici, dirigent Mihail Sinkevič i bas Vladimir Vanejev, koji tumači glavnog junaka, kozačkog he-

tmana. Redatelj je Ozren Pro-hić, koji zajedno s Brankom Lepenom potpisuje i scenogra-fiju. Primjerene kostime broj-noga ženskog ansambla i soli-sta kreirala je kostimografkinja Petra Dančević.

Uz već spomenutoga ruskog basa Vanejeva, koji je solist Marijinskog teatra iz Sankt Pe-terburga, iz kojega dolazi i diri-gent Mihail Sinkevič, inače če-sti gost HNK, odlični interpreti bili su i domaći pjevači kao i Luis Chapa, meksički tenor u ulozi mladoga kozaka Andreja. Na predstavi 15. svibnja (pre-mijera je održana 7. svibnja 2010.) nastupio je Luciano Ba-tinić, bas, kao Kočubej, ukra-jinski veleposjednik, kojega je kasnije podmuklo ubio Maze-pa. Ljubov, Kočubejevu ženu, pjevala je splitska mezzoso-pranistica Nelli Manuilenko, a Mariju njihovu kćer, koja se bez roditeljskog pristanka udala za Mazepa, i na kraju poludila, uvjerljivo je tumačila Tamara Franetović Felbinger. Baletni par bili su Danijela Zobunđija i Alen Gotal, a koreografkinja je Blaženka Kovač Carić.

Uz Zbor i orkestar HNK u Zagrebu, nastupio je i Orke-star oružanih snaga Republike Hrvatske. Prijevod libreta na-pravila je na hrvatski i engleski Tijana Gojić.

Milica Jović

Snažni ljudski likovi

KaZaLIŠte

Skitnička bajka, prema motivima karela Čapeka u redateljstvu Nane šojlev, kazalište kNAP, Zagreb, 2009./2010.

Skitnica, dobar, iznimno pošten i pitom, kakvi skit-nice često jesu, biva op-

tužen da je pljačkaš i ubojica “stanovitog Neznanca“. On to, naravno, nije, samo se zatekao na nezgodnu mjestu u nezgodan trenutak. Stoga ga snalaze razne nevolje koje, međutim, podnosi strpljivo i uglavnom pasivno. “No, ono što on ne zna jest da ga zapravo na kušnju stavljaju bije-le vrane, nadnaravna stvorenja, svojevrsni zaštitnici i usmjeri-vači svih onih koji lutaju“.

Tu realistična i sjetna priča o pravdi i nepravdi, o slučaju i nesreći, o dobroti i zločestoći, o neopravdanoj optužbi i elemen-tarnom poštenju dobiva stanovi-to nadnaravan karakter. Tako se cijela priča i igra, nadrealistično i stilistično.

Najvažnije sastojnice ovoga uprizorenja su one likovne, a zatim i plesne. Taj balet s ele-mentima verbalne komunikacije ili ta priča koja prerasta u ple-snu - iznimno mnogo polaže na kostimografiju. Redateljski pri-stup je “otvoren“ pa se i samo

odijevanje pretvara u stanovitu predstavu.

Sve su uobličile koreografki-nja Desanka Virant i redateljica Nana Šojlev, koje su korektno navele da to nije “bajka“ Karela Čapeka, nego uprizorenje “pre-ma motivima“ Skitničke bajke. I radile su - sebi za dušu! Imale su priliku pokazati sve što su zamislile pa su tako i napravile. Znači: pokreti, boje, odjeća... To je nadvladalo sve ostalo pa i samu priču, više se polagalo na pokrete i slike - takva je cijela predstava.

Nju je izvelo petero iznimno poslušnih i discipliniranih glu-maca koji su se kretali i glumili kao po nekoj žici, vrlo precizno. (Stilizacija!)

Dakle, igraju: Josipa Bubaš, Ines Cokarić, Igor Hamer, Sara

Stanić i Ana Šetka. Navodim ih kako piše u programu. Mlade glumce ne poznajem. Muško je, dakle, tu tek jedno, on je skitni-ca - Igor Hamer. Kolegice mu, ženska čeljad - sve su u više ulo-ga. Bilo bi dobro istaknuti, po-hvaliti ponešto i poneku od njih, međutim - koja li je koja... No, kako se i predstavljaju grupno, tako su i dobri - kao grupa! To je gledateljstvo prepoznalo i iskre-no im zapljeskalo na svršetku jednosatne predstave.

U sažetku: predstava je po-nuđena “za djecu i odrasle“, no drugačija od ostalih - likovna i lirična - izmiče stanovito recep-cijskim standardima, a osobito navikama; otkriva nove - istina rubne - mogućnosti i igre i kaza-lišnoga senzibiliteta.

Stijepo Mijović Kočan

Slike i pokreti nadjačali priču

HGm Pohvale za Tjedan glazbe

Učenici iz Tijarice pred KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu

Tamara Franetović Felbinger i Vladimir Vanejev

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010. aktualno 27www.skolskenovine.hr

mediji

Mnogi znanstvenici, na tragu Darwinove teorije evolucije,

već raspravljaju o tome što će se dogoditi s ljudskom vrstom u buduć-nosti. Je li čovjek prestao evoluira-ti? Ako nije, dakle ako još evoluira, kako će u budućnosti izgledati taj “novi čovjek“ i njegovo društvo? Time se bavi novi, svibanjski broj enciklopedijskog časopisa za Mlade Drvo znanja, koji je tom problemu posvetio glavnu temu broja.

Jednu pojavu iz evolucije, križanje i dijeljenje vrsta, obrađuje i članak Hibridne životinje na primjeru po-larnih medvjeda, koji su najvjerojat-nije evoluirali od mrkih medvjeda, i kojvukova koji su nastavli križanjem kojota i vuka, a zatim slijedi prilog o velikim svjetskim epidemijama, od kojih nismo imuni ni danas, pa zani-mljiv članak o devinu mlijeku, koje ima, primjerice, ima tri puta više C vitamina i deset puta više željeza od kravljega mlijeka. Prilog o Ramze-su II. ili Velikom upoznat će nas s jednim od najvećih faraona staroga Egipta, čije se vrijeme vladavine po-dudara s vremenom Mojsija i izla-skom Židova iz egipatskoga sužanj-stva. Kako se stanovalo u različitim vremenima ljudske povijesti, a kako danas govori članak Stanovanje, a članak Od republike do carstva pri-kazuje dva burna stoljeća rimske povijesti, zadnja dva stoljeća prije Krista, koja su označila vrhunac rimske moći. Slijede prilozi o poljo-privrednim površinama, tim nena-domjestivim izvorima hrane, pa o stanovništvu Sjeverne Amerike, a na kraju rubrika Put oko svijeta vodi nas u Vladivostok, zadnju postaju Transsibirske pruge.

Prvi ovogodišnji trobroj splitskoga časopisa Mogućnosti na prvome

mjestu donosi esej Tonka Maroevića o malo poznatom splitskom pjesniku Petru Mariji dei Grisogono, autoru koji je pisao isključivo na talijanskom

jeziku, a najpoznatiji je po nekim svojim prigodnim pjesmama, među kojima je i oduža pjesma posvećena Viškom boju (1866.). Uz Maroevićev esej tiskane su i dvije Grisogonove “poemice“ - uz već rečenu pjesmu posvećenu Viškom boju tu je i odulja pjesma Brodolom.

Mirko Tomasović bavi se Fortiso-vim djelom Put po Dalmaciji, posebi-ce Fortisovim opisom Morlaka, poku-šavajući “obraniti“ autora od optužbi da je ocrnio i iskarikirao stanovništvo dalmatinskoga zaleđa. Taj animozitet prema Vlajima Tomasović aktualizira i nekim pojavama iz suvremenog ži-vota, posebice kad je riječ o odnosu “fetivih“ Splićana prema stanovnici-ma iz Dalmatinske zagore.

Norka Machiedo Mladinić donosi neke pojedinosti iz prepiske Ivana Meštrovića sa svojim prijateljem Ivom Tartaglijom u vrijeme Drugoga svjetskoga rata, a Josipa Korljan bavi se romanom Dubravke Ugrešić Ministarstvo boli i načinom kako je autorica obradila temu traumatizira-nosti. Od ostalih priloga izdvajamo još razgovor s poznatim slikarom Josipom Botterijem Dinom te ruko-vet pjesama Ljerke Schiffler i Josipa Palade.

Drvo znanja

Obnovljeni život

Enciklopedijski časopis za mladegodina XIV., broj 135, svibanj 2010.

Časopis za filozofiju i religijske znanosti, godina LXV., broj 1., Zagreb, 2010.

Obnoviteljska inicijativa i proroč-ka vizija naslov je uvodnoga

članka Alfreda Schneidera u novo-me broju Obnovljenoga života, u kojemu autor uz Godinu svećenika 2009./2010. promišlja i propituje smisao i poslanje svećeničke služ-be. Što je modernizam i kakve je posljedice izazvao u životu Crkve istražuje Ivan Šestak (Filozofski fa-kultet Družbe Isusove u Zagrebu) u članku Filozofski temelji moder-nizma. Pod modernizmom autor podrazumijeva idejni pokret među katoličkim misliocima krajem 19. i početkom 20. stoljeća, koji su že-ljeli dovesti u sklad katolički nauk s tadašnjim idejnim kretanjima na području filozofije, znanosti i opće-nito kulturnoga i društvenoga života. Tom temom bavi se i članak Ivana Antunovića (FF DI, Zagreb).

Dragan Nimac iz Nacionalno-ga centra za vanjsko vrjednovanje obrazovanja u svome se članku bavi unutarnjim i vanjskim promjenama kroz koje prolazi obitelj u suvreme-nom društvu. Clarles Morerod, rek-tor Papinskoga sveučilišta sv. Tome Akvinskog (Angelicum) u Rimu, piše o ulozi nauka sv. Tome Akvinskoga u teološkoj formaciji svećenika.

Od ostalih priloga izdvajamo članak Milana Špehara (Teologija u Rijeci) o mistici u velikim nekr-šćanskim monioteističkim religijama židovstvu i islamu te članak Zlatka Sudca o molitvenom životu bl. Ivana Mertza. Pripremio I. Rodić

ČaSoPISIbjeLoVar

MoguÊnostiČasopis za književnost, umjetnost i kulturne probleme, godina LVII., broj 1-3, siječanj - ožujak 2010.

Lutkarstvo kao sinteza umjetnosti

Ovogodišnji je Mali BOK fest (Bjelovar, 3. − 7. svib-nja) plijenio pozornost me-

dija predstavama i sadržajima za djecu i mlade koje su bile brojnije, a ponekad i posjećenije od pred-stava za odrasle.

Posvuda spominjani smanjeni proračun ovogodišnjeg BOK-a nije se odrazio u području odgoja mladih za kazalište. Štoviše, po-novno je dokazano da su za odgoj i edukaciju potrebni stručni ljudi, entuzijasti u svojem poslu i manja financijska ulaganja.

Selektorica predstava za djecu i mlade Irena Hlupić Rašo napravi-la je iskorak u organizaciji BOK-a i sličnih festivala činjenicom da je pozornost usmjerila na mlade, na zadovoljavanje njihovih po-treba za edukacijom u dramskom izričaju, na način da je dramski odgoj i dramski izričaj decentra-lizirala i dovela njima, svjesna či-njenice kako je u najranijoj dobi najučinkovitije djecu i mlade po-dučiti dramskom izričaju, jer ka-sniji pokušaji daju mnogo manje rezultate. Dosadašnja je praksa festivala da se u tjedan, eventu-alno dva zbije niz predstava (ne)namijenjenih mladima i završi priča o dramskom odgoju u toj godini stanovnika grada nedaleko od Zagreba, nadajmo se trajno, završena!

Ovogodišnji je Mali BOK, te-matski usmjeren na lutkarstvo, započeo produkcijama studena-ta glume i lutkarstva Umjetničke akademije u Osijeku, čija je vo-diteljica mr. sc. Livija Kroflin u uvodnom govoru naglasila da je lutkarstvo neopravdano zapostav-ljeno u odnosu na ostale dram-ske izričaje. Stoga su i nastojanja Umjetničke akademije u Osijeku jedinstvena u Republici Hrvat-skoj, jer nema druge akademije koja ga toliko njeguje i razvija kao njihov Odsjek za kazališnu umjet-nost na način da omogućava izo-brazbu studenata glume i lutkar-stva za ovaj vid umjetnosti. Rad u uvjetima koji jedino kreativcima i potencijalima poput studenata koji su gledateljstvu producirali svoje

uratke rezultirao je jedinstvenim doživljajem za gledateljstvo. Stu-denti su kratkim lutkarskim pred-stavama pokazali beskraj lutkar-stva kao dramskog izraza koji pr-venstveno djeci i mladima pomaže u izražavanju i razvoju osjećaja, sklonosti, sposobnosti i uvjerenja, kao i stjecanju sigurnosti i samo-pouzdanja.

Akademska slikarica Ria Trdin, asistentica na UAOS-u i dokto-rantica studija u Bratislavi, čija je izložba lutaka „Od komarca do Slavonca“ bila izložena u Grad-skom muzeju Bjelovar za vrijeme trajanja BOK festa, pokazala je svoje lutkarske uratke izrađene za potrebe UAOS-a, ali i ukazala na

pokušaj da se lutkarstvo i lutkar-ska tehnologija profesionalizira te da se postave temelji za otvaranje prvoga budućeg studija lutkarske tehnologije u RH, pri UAOS-u.

Predstave izvedene na Malom BOK-u, tematski usmjerene na lut-karstvo, podučile su djecu i mlade kako ono, kao sinteza umjetnosti, u sebi objedinjuje jedinstvo doživ-ljaja pokreta, likovnog, glazbenog, dramskog i plesnog izraza te nudi bezbrojne mogućnosti stvaralač-kog i maštovitog izražavanja, ali i poduke za život. S tim su se gleda-telji susreli ne samo putem pred-stava, već i radionica, navedene izložbe i druženja.

Nataša Ljubić Klemše

Nakon Malog BOK festivala

S izložbe Rie Trdin “Od Slavonca do komarca”

Radionicu za djecu vodila je lutkarska pedagoginja ZKL-a Kruna Tarle

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.28www.skolskenovine.hr

iz proπlosti

Svojstva pravoga narodnog učitelja

Prvo i glavno svojstvo kod svakog učitelja mora biti pod-puna izobraženost. Ako učitelj hoće da dužnosti svoje pod-puno izpunjava, te vrstan bude izobraziti i pobožno odgojiti mladež, mora prije i sam dobro odgojen i valjano naobražen biti; jer što sami neimamo, toga ni drugomu dati nemožemo. On mora ne samo onim predmetom, koji mladeži predaje, vješt biti, nego i o drugih predmetah toliko znati, koliko je svakom naobraženom čovjeku potrebito. Istinabog, kod nas ima ljudih, koji misle, da je učitelju dosta, ako samo dobro pisati, čitati i računati znade; nu takovi ljudi nisu shvatili veliku važnost učionah. - Kod nas je dakle osobito pazi-ti na to, da se zvanju učiteljskom posvećuju mladići vrlih sposobnostih i dobre volje, da s duhom vremena napredu-ju, jerbo svaki učitelj mora biti muž napredka, i ako nei-ma dobra temelja, nemože nikada dobro napredovati niti dužnostih svojih izvršavati.

Napredak Br. 17 / 1. lipnja 1860.

Školski ispiti Svake godine, kad se primakne kraj školske godine,

dižu se glasovi protiv zaključnih školskih ispita u pučkim školama. Bili ovi glasovi kako mu drago opravdani, stvar se ne može promijeniti, jer godišnje školske ispite normira školski zakon, pa se ne mogu dokinuti, dok se školski zakon ne promijeni. Dao Bog, da se to zbude što prije!

ŠkolaBe. 6 / lipanj 1910.

Vjeronauk u školama civiliziranih država

U “Revue de Belgique“ za januar, nalazimo prijegled o obuci u vjeronauku u školama civilizovanih država. U Fran-cuskoj ne uči se vjeronauk u školi, u Holandiji religija nije u nastavnom planu, tako i u kantonima Genéva i Neuchâtel, gdje su škole neutralne. U Japanu nema pitanja o religijskoj obuci u školi; u Kolumbiji je isključivanje vjeronauka iza-zvalo revoluciju; u Mexiku ostavljena je religijska obuka na brizi roditeljima i svećenicima; u Sjedinjenim Državama ne uči se u školama vjeronauk u pravom smislu ove riječi, ali je sva obuka kršćanska. U svim ostalim državama vjero-nauk se uči u školama.

Preporod Br. 6 / lipanj 1910.

Zahtjev moderne didaktike Zahtjev, da se uvedu umjetnosti u školu, ili bolje da se

učini cio rad u školi umjetnošću, znači ujedno oslobođenje njezino, kao i oslobođenje i samostalnost učitelja, da se uz-digne od pukoga mekaničkog obrtnika, do slobodnoga i sa-mostalnoga umjetnika. To je težnja za oslobođenjem škole od svega onog, što ju je dosad tlačilo. Škola ne može da bude ni politikum, ni ekleziastikum, već skolastikum, ali ne u sredovječnom smislu te riječi.

Tomu idealu stoji na putu veoma mnogo zapreka, no tre-ba ih pomalo odstranjivati, pa će se tako poboljšati prilike škole, poboljšat će se metoda sama od sebe. Današnji zaht-jevi moderne didaktike riješit će se vrlo lako u slobodnoj školi, gdje će biti učitelj umjetnik, koji će oboružan znan-jem moderne kulture uzgajati nove ljude, nove građane na sreću naroda čovječanstva.

NapredakBr. 6 / lipanj 1910.

PrIje 150 GODINA

PrIje 100 GODINA

obLjetNICe

Kratki let Poleta Hoćemo list, koji će biti

pisan za nas, koji će pisati o nama, u kojem ćemo i mi surađivati i koji će biti prije svega i u prvom redu naš list.

Hoćemo list, koji će dono-siti kratke članke o posljedn-jim rezultatima nauke, koji će nas informirati o različitim omladinskim pitanjima, koji će nas upoznavati sa stanjem srednjih škola naše domovine i čitavog svijeta, koji će nas upoznavati sa svim omladins-kim pokretima, koji će donosi-ti članke iz svih područja nau-ke i života, koji će nas uputiti u umjetnost i literaturu.

Tražimo list, u kojem ćemo mi sami surađivati, u kojem ćemo pisati o onom što nas tišti i što doživljavamo, a time ćemo se više približiti jedni drugima, povezati se i upozna-ti s ostalom srednjoškolskom omladinom.

Tražimo list, koji mora da postane naša svojina, dio našega života. On mora biti odraz onoga što nas interesira i što bi trebalo da nas interesi-ra, on mora da iskreno i prija-teljski pristupi svima i da nađe riječi za sve naše probleme, da svima donese nešto intere-santno i da u isto vrijeme bude glasilo naših želja, naših osob-nih srednjoškolskih književnih nastojanja, odraz naših spo-sobnosti i mogućnosti.

Zahtjevi su to srednjoškolske omladine od uredništva lista Polet, pokrenutog u siječnju 1940. godine. Glavni urednik bio je Kamilo Brössler (1901.-1967.), pedagog i socijalni radnik, koji je u to vrijeme bio načelnik Odsjeka za socijalnu zaštitu Odjela za socijalnu po-litiku Banovine Hrvatske. U Uvodniku prvog broja Bröss-ler, među ostalim, kaže: Naša je želja, da ovaj list bude vjer-no ogledalo mišljenja i težnji naše omladine, da mladež u njemu dade oduška svim onim plemenitim interesima, koji ostaju nezadovoljeni u okviru sadanje škole, da pored toga bude prijatelj, odgajatelj i pu-tokaz našoj omladini na putu

Uz popularno-znanstvene teme, list je obrađivao i teme iz svakodnev-nog života srednjoškolaca, često kritički i polemički intonirane te pisane iz neposrednog učeničkog iskustva

iz srednje škole do višeg stu-dija i do polaska u praktični život.

Uz popularno-znanstve-ne teme, list je obrađivao i teme iz svakodnevnog života srednjoškolaca, često kritički i polemički intonirane te pisa-ne iz neposrednog učeničkog iskustva. U posljednjem bro-ju kratkoga Poletova života učenik osmog razreda gimna-zije napisao je članak koji ilus-trira nezadovoljstvo, kritičnost i angažiranost međuratnih gimnazijalaca, ali i duh lista koji se nažalost ugasio već nakon pola godine. Njegov bi članak vjerojatno potpisali i današnji gimnazijalci:

Učinite nas odgovornima!Često dolazi do jednog

stanja, u kome svi dižu ruke od nas, učenika. Postaje nejasno i nastavnicima i roditeljima i znancima: otkuda ta izne-nadna drskost, ta neodgovor-na hrabrost, to besprimjerno poniženje ili moralna bijeda? Gdje su izvori tim neshvatlji-vim reakcijama, koje se često završe istjerivanjem iz škole, udarcima kod kuće, ukorom.

Samo međusobno nerazu-mijevanje! Profesori zaoku-pljeni interesom svoje struke, brigama teškog života ne ra-zumiju često naše mladenačke tegobe i borbe, a đaci zaoku-pljeni teškim sukobima svoga duševnog razvitka ne mogu često da ispravno shvate mo-tivaciju nastavničkih mjera i zahtjeva.

Zašto nam ne pridju kao lju-di i prijatelji, stariji poznanici. Zašto oni nemaju više razumi-jevanja i više ljubavi za nas? Ništa, osim mržnje, ne može se

postići stajanjem izvan klupe, ukorom, istjerivanjem, bati-nama ili nepravednim ocjenji-vanjem, Sasvim sigurno znam, da ni oni najgori nastavnici tim metodom nisu pribavili sebi mir, zadovoljstvo. Upra-vo obratno. Osigurali su si nespokojstvo ili - u najgorem slučaju - jedan ružan san. Dok mi učenici tek u najboljem slučaju imamo taj ružan san. A u najgorem?

Bez cilja, bez ideala, bez osjećaja svoje vlastite vrijed-nosti - svoga kvaliteta - bez svijesti o svojoj osobnosti, a sa znanjem svih matematskih, kemijskih, fizičkih ili bilo kak-vih formula, mi ne možemo biti ljudi. Ni hrvatski jezik, ni historijske činjenice, ni fran-cusko “slaganje vremena“ nije ono što je bitno. Bitna je borba protiv one groz-ne baruštine u kojoj se tope čitave generacije učenika, borba protiv prosjeka, nive-lacije, gušenja osobnosti i onemogućavanja poleta. A sve do onog časa dok mi bu-demo izbacivani u serijama (kao automobili) iz srednje škole, dok nam ona bude te-ret u životu i nespokojstvo u sjećanju, mi ne možemo biti odgovorni. Mi ne možemo biti odgovorni, kada nas se osam godina uči pravilima života, a život promatramo kroz uska školska prozorska okna.

Učinite nas životu bližim, gospodo profesori, i život bliži nama! Spremajte od nas ljude koji će nešto znati, a ne znalce koji neće biti ljudi. Učinite najveću uslugu koju nam možete učiniti - učinite nas odgovornima!

Sedamdeset godina od pokretanja i gašenja Poleta - lista hrvatskih đaka

Priredila Štefka Batinić

Švedski učenici ne žele petodnevni radni tjedan

Nacionalno društvo za radio-difuziju i Ministarstvo prosvjete Švedske proveli su anketu među učenicima od 13 godina naviše, a anketom je obuhvaćeno oko 66 posto svih učenika. Pitanje je glasilo, hoće li da radna sedmica u školama traje pet dana, a ne šest kao sada. Većina anketiranih učenika, 72,2 posto ili 236.816 učenika, izjasnilo se protiv radne sedmice od pet dana u školama, a 25 posto ili 82.984 učenika izjasnili su se za petod-nevnu radnu sedmicu. Ostali su vratili prazan anketni listić.

Školske novine Br. 23 / 3. lipnja 1960.

Zaslugom pionira uništeno je 1256 pernatih grabežljivaca

Ovogodišnji uspjeh Pionirske organizacije Osnovne škole u Vrbovcu i sedam područnih odjeljenja u akciji za uništavanje

grabežljivaca nije malen. Ovaj vid društveno-korisnog rada Pionirske organizacije pokrenut je na molbu lovačkog društva “Orao“ iz Vrbovca, a za uzvrat Lovačko se društvo obavezalo dati odgovarajuću nagradu (za jaje grabežljivca ili za kljun 5 dinara, a za svaku mladu lisicu 250 dinara i t. d.). Preko 200 učenika, a naročito onih iz udaljenih sela, organi-zirano i pod nadzorom prošlo je u aprilu i maju cijeli teren. Uništeno je 1256 komada jaja od svraka, vrana i jastreba i 32 mlade lisice. Ako bi ovo pretvorili u novčanu vrijednost, koju su učenici privredili u lovištu, onda bi ona iznosila nešto oko 708.000 dinara računajući, da svaka lisica u prosjeku u lovištu uništi 5 fazana a svaki pernati grabežljivac jednog, ne računajući i druge štete od grabežljivaca.

Učesnici su učestvovali i u sakupljanju jaja za trovan-je grabežljivaca. Ukupno je sakupljeno 2500 komada jaja (vrijednost 35.000 dinara), koja su otrovana i postavljena u lovištu, te je i to prilog na unapređenju lovišta.

Ostvarujući ove zadatke, učenici su dobro upoznali bližu okolicu, život i rad u šumi i na polju, kao niz drugih elemena-ta, koji su vrlo dobro došli u nastavnom radu u školi, a koji su nastavnici dobro iskoristili. Sav ovaj rad organiziran je preko Pionirske organizacije, uz pomoć i kontrolu nastavnika, u pu-noj mjeri razvijena je inicijativa i samostalnost učenika.

Školske novine Br. 24. / 10. lipnja 1960.

PrIje 50 GODINA

Crtež Ede Murtića, objavljen u drugom broju Poleta 1940.

Naslovnica drugog broja Poleta

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010. 29www.skolskenovine.hr

πkolski æivot nekoÊ

Kad sam još ja đakovao u gimnaziji, bio je običaj, da bi nam profesor hr-vatskog jezika na koncu školske go-

dine zadao zadaću, koju smo onda na počet-ku nove školske godine morali u novoj teci lijepo napisanu predati njemu ili njegovu nasljedniku.

Taj posao bio je Damoklov mač, koji nije bio vrstan da nam nasladi ferije, osobito ako je zadatak glasio: „Kako sam proveo ljetoš-nje praznike.“ A Bog i duša, ja sam kao đače gimnazijalče svega izradio četiri take zada-će, a tri puta je glasio zadatak: „Kako sam proveo ljetošnje praznika.“

Naš Ivo Galovac bio je idealan drug, spre-man na svaku vragoliju, složan brat u svakoj junačkoj nevolji, a specijalitet mu je bio u kritičnim časovima zagovarati učitelje, da je prošao gdjekoji sat bez ispitivanja, baš kad bi nam to bilo vrlo neprilično. I kod toga požrtvovnoga posla znao je biti tako nesebi-čan, da nije žalio, ako bi kroz takav razgovor ma i sam zapao uškripac. Pa i inače bio je pravi altruista.

Naš Ivo opeta jednoga četvrtka preturio osam sati teške tamnice baš zato, što se dva dana prije za nas „žrtvovao“, tj. uzeo na svo-ju dušu neku vragoliju, koju je on doduše bar od velike česti i skrivio, ali po službe-noj „istrazi“ se odlučni faktori bome ne bi dosjetili, da je i on kriv. A treba znati, da su onda zatvori padali kao proljetne kiše, pa si se lakše dobavio osam sati nego danas naj-blaže opomene.

Sjutradan – u petak – Ivo nam se potuži, da mu je u zatvoru bilo strašno dosadno, jer je morao sjediti sȃm. Tako što je onda bio rijedak slučaj, pa se njime ljuto pooštrila ka-zna. Kad bi u zatvoru sjedjela samo trojica, to je već bila vesela zabava, o kojoj se onda pričalo petkom i subotom. Od nedjelje do četvrtka dakako da su opet osvojila druga pričanja, jer smo morali i nedjeljama sjedjeti sve u šesnaest.

- Ali da ubijem vrijeme, nastavi Ivo, sjetio sam se nečega, što će mi biti za dušu. Slo-žio sam zadaću, koju će nam profesor zadati preko ferija. Hvala Bogu, još petnaest dana, i eto ih.

- Ma kako si mogao složiti zadaću, kad ne znaš, što će nam se zadati? - navalili mi.

- Al ste šupljaci. Zadat će nam se zadatak: „Kako ste sproveli ljetošnje praznika.“ Haj-de za okladu!

Mi prasnemo u smijeh, i onda navalimo opet na prijatelja svi, neka nam bar pročita svoj koncept.

On to učini. I taj je koncept glasio otpri-like ovako:

„Školska godina se svrši, ode u more vje-kovječnosti, otkle je nijedna volja, nijedna suza ljudska već ne vrati. I dobar učenik kad samo pomisli, kolika je šteta, da tako jedna godina školska ne traje duže, on samo žalo-snim srcem može da ostavi svete prostorije, gdje mu se kroz deset mjeseci davalo i sipalo znanja i mudrih nauka za cijeli život njegov a na usta onih učenih, krasnih muževa, koji su dika ovoga svijeta, koji su naši učitelji. Ali ja sam njihove očinske pouke i opomene duboko usadio u srce svoje, i nisam otišao, da propraznujem praznike, i da ludo i bez-dušno gubim vrijeme, kako to znadu neki la-koumni drugovi moji – Bog im oprostio teški grijeh! Nego ja sam otišao kući svojih rodi-telja, da tamo u seoskom miru mogu svaki čas da upotrijebim baš u tom smislu, kako nas uputi naš dični, vrlo učeni i za učeni-ke svoje vazda očinskom brigom zabrinuti, ljubljeni profesor hrvatskoga jezika. Mojim roditeljima to nije bilo sasvim pravo. Ali ja znam, što je dužnost moja, i zato sam upotri-jebio skupocjeno vrijeme ferijalno na ovaj način: Ujutru bih ustao, zoru prevario. Na-kanio sam pročitati sve Ciceronove Filipike. To sam i učinio. Čitajući to biserje retoričke savršenosti svako sam jutro dočekao sunce. Poslije prvih zalogaja jela hajde onda da se zabavim matematikom. Moja je najslađa zabava bila rješavati jednadžbe. Svaki dan riješio sam po tri. Istina, da mi više puta nije doteklo vremena baviti se prije objeda još poviješću, ali kad god bih dospio, ja bih pro-čitao, što je mojoj žednoj duši milo. A to su ratovi! Trojski rat, meseneski rat, punski rat,

sedamogodišnji, tridesetogodišnji, osamde-setogodišnji, stogodišnji rat, pa rat Karla XII.! Upodne jedva bih pojeo žlicu juhe, jer mi duša već nije dala mira, dok se ne zadu-bih u statistiku – to je moja ljubimica! To je ona znanost, iz koje ja jednom mislim crpsti vrela životu svomu. Nisam kriv, što sam dva-tri sata popodanja morao svaki dan uludo potratiti nekim šetnjama i pohodima. Na to me silila majka i sestra moja. Istina, ja sam te časove spasonosno upotrebljavao, da obogatim znanje svoje u zoologiji, bota-nici, mineralogiji. Nažalost se nisam mogao baviti fizikom, jer tamo u tom nesretnom selu nije bilo nikakvih pomagala za nju. Ali čim bih došao kući i pojeo večeru, odmah bih uzeo gramatiku grčku, da ne zaboravim krasne one nepravilne glagole, kojim nema sličnih ni u jednome jeziku, što sam ih dosa-da upoznao. Pročitavši još kakih sto stihova besmrtnog Homera ili jednu stranicu kojeg olintijskog govora onoga uzor-besjednika i uzor-domoljuba Demostena, spram kojega je Ciceron prava ništica, legao bih na po-činak. Oh, kako je to sve bilo krasno! Ali bilo pa prošlo! I, pravo da kažem, nije mi ni žao. Jer evo, sad ću opet za koji dan nogom, punom svetoga straha i još svetije žudnje za naukom stati na prag najsvetijega svetišta moga, one škole, koja će me za malo vreme-na izvesti u svijet veliki, pun borbe, ali hvala Bogu i pun ideala, za koje ću se onda boriti kao lav, da po naputku svih divnih profesora mojih, a najviše po pobudama ljubljenoga profesora moga iz krasnoga jezika hrvatsko-ga, koji nam je zadao tu prekrasnu zadaću, i kojega neka zato poživi Bog!“

Naš profesor iz hrvatskoga jezika bio je uistinu krasan čovjek. Ali da nas je vidio, da nas je čuo, što smo se mi

nasmijali toj „zadaći“, ne znam, bi li mu se to učinilo kao priznanje njegovih vrlina.

Kad se napola slegao naš silni smijeh, Ivo će:

- Ali plagijati strogo su zabranjeni. Da ni-ste prepisali zadaću moju!

Mi to njemu obećali svi, dakle i ja. Što ju sad, poslije tolikih godina, iznesoh na ovo-me mjestu, to će mi Ivo, ako ovo uščita, za-cijelo oprostiti. Jer on je hvala Bogu i danas živ zdrav čovjek – baš kao i ja.

Bio posljednji sat „hrvatski“. I profesor podiže glas i zadade zadaću ferijalnu: „Kako sam sproveo ljetošnje praznike“.

A mi – kako da ne prasnemo u smijeh?Sreća, da je školska godina bila na kra-

ju kraja svoga. Jer ne bi opeta prošlo bez „osam sati“.

Došao prvi kraj nove školske godine. Mi predali zadaće: „Kako sam proveo itd.“ – dakako i Ivo svoju.

Nakon pet šest dana dođe profesor hr-vatskog jezika u razred. Nosi zadaće. To je uvijek neki osobiti momenat. Mi šutimo kao ribe i čekamo, što će biti.

Profesor uzme teku po teku i svakomu od nas kaže svoju. Posljednja je teka Ivina. Naš učitelj je drži u ruci, i kao da ne zna, što bi. Prijeđe mu posmijeh preko lica, ali mu se vidi, kako hoće da se drži ozbiljan. Najposlije se doista nekako uozbilji, čak se i smrgodi. Pa reče:

- Ivo Galovac! Vašu zadaću pročitao sam ja, ali su je pročitala još neka gospoda profe-sori. Jezik i stil je dosta dobar. Ali sadržaj je nedopuštena obijest. Vi ste osuđeni na osam sati zatvora, i u tomu zatvoru napisat ćete zadaću, kako ste uistinuu proveli te prošle praznike.

Vidjeli mi, da i našem profesoru nije dobro pri duši kod te osude, koju on valjda nije ni skrivio, pa nekako tiho gledali druga svoga. A ovaj će meni, prvome susjedu svome:

- Iz ove kože nikud. Sa osam sati završio

sam prošlu godinu, sa osam sati započinjem novu. Ali čekajte --!

U zatvoru Ivo Galovac napisao novu za-daću, kako je uistinu proveo praznike.

Glasila je ovako: „Oj ti školska godino, kako si mi se ote-

gla! Jedva sam dočekao te blažene ferije. Al sam ih se i naužio! Kad sam stupio u sobicu, koja je tamo u očevu domu moja, prvo mi je bilo, da bacim van sve knjige, što su tu nesretnim slučajem ostale od prošle godine. Bacio sam i tintarnicu, premda u njoj nije bilo tinte, bacio sam i držalo perno, prem-da na njemu nije bilo pera – sve na ulicu. I što sam spavao! Svaki dan do deset jeda-naest sati. Kad bi onda došla sestra, da me probudi, ja sam se znao tako razljutiti, da je koji put i nastradala. Sjajna točka moga svagdanjega života bio je objed. Jer moja mama što zna skuhati, to je milina. A kuhala je, što njezin sinak voli jesti. Druga sjajna točka bila je zabava popodne. Tu južina, tu kuglanje, pjesma i tamburanje. A treća točka najsjajnija: večer. Gotovo nikada kod kuće, nego uvijek pozvan. Dakle krasan život! A što je glavno: knjige nisam vidio osim ma-minog molitvenika. I njega sam samo nosio, kad smo nedjeljom išli u crkvu, mama pono-sna sa đakom, sinom svojim.“

Prođe opet nekoliko dana – profesor hrvatskog jezika dođe u razred, nosi jednu zadaćnicu. To je zadaćnica Ive

Galovca. Profesor ju nekako nevoljko doba-ci i rekne:

- Ovo čedo obijesno duše Vaše pročitao sam ja, a pročitali su ga i druga gospoda pro-fesori. Jezik i slog, pravopis i interpunkcije su dobre. Ali ja Vam velim, da se take zada-će ne smiju pisati. Učiteljski zbor Vas je zato htio osuditi na šesnaest sati, ali po nečijem zagovoru pomilovani ste na osam.

Prođe i ta školska godina, po nas najznat-nija, najteža, jer smo onda maturirali. Ivo dobio je bolju svjedodžbu od mene.

Na oprosnoj večerici, koju su i naši uči-telji ukrasili nazočnosti svojom, spominjali se doživljaji, budile svakojake uspomene. I što je bilo zabave, smijeha, miline, kad mi đačići vidjeli, da i ti profesori naši nijesu apstraktna viša bića, nego su konkretni do-brodušni stvorovi ljudski, koji su mudrolije naše po sto puta progledali pa i pregledali, ako je samo moglo biti od onoga strogog reda školskog.

I profesor hrvatskog jezika podiže čašicu u zdravlje naše općeno, onda „specijalno“ u zdravlje Ive Galovca. I završi:

- Moram još jednom da spomenem one dvije zadaće Vaše. Jezik, slog, pravopis i in-terpunkcije – to je sve bilo u redu. Ali sadr-žina! Scripta manent – i tako ste morali dati zadovoljštinu školskome zakonu. Nadam se, da ćete zaboraviti te reštove, ali ja ne ću te dvije zadaće Vaše. Sad ćete u svijet. Tamo neka Vas sa Vašom glavom, sa humorom Va-šim pratio Bog i sreća junačka!

* * *

Svijet je škola svakomu otvorena. Ško-la je svijet samo učitelju otvoren. Za ovaj školski svijet treba imati oči, dušu

otvorenu. Ali hvala Bogu, toga u nas ima. Ta zato smo i postali školnici.

Ne znam ni sam, kako sam ozbiljno za-gudio, a na umu mi je da pripovjedim tek posve neznatnu epizodu.

Kad učitelj između satova po službi svojoj onako šeće hodnikom, da se ta njemu po-vjerena omladina ne bi preveć uzobijestila, najviše vidi, kako ti đačići – jedu. Neki že-mičku suhu, neki namazanu maslacem, neki kolače... ali vidi i to, da neki ne jede ništa...

Neko popodne u dva sata – sada već nema „popodašnje obuke,“ ali onda još je bilo – ja

u razred i zapitam po običaju svome, da li moji učenici imaju sve stvari u redu.

Zađe Milko Z., pa mi kaže, da nema knji-ge. Pitam ga, zašto nema, a on reče:

- Došao sam u podne kući, vrata bila za-tvorena, pa nisam mogao unutra.

- Zar? A gdje su bili tvoji?- Mama i sestra rade u polju, pa nisu došle

u podne kući.- A tata?- Umr’o je lani.Meni se smrklo od toga neopreznog pita-

nja moga. Ali taj čas već mi nešto i sinu pred očima. Kolikogod puta ja prolazio hodni-kom i gledao dječake, kako izmeđ sata jedu – njega nisam nikad vidio. Nego on ili sjedi u svojoj klupi ili stoji na vratima školske sobe i gleda onako sumrtvo te drugove svoje.

Znao sam, da je siromak. Bio je i dosta slab učenik. Ali bio je uvijek čist, umiven i opran. Dakle je njegova mati – udovica nad-ničarska – pazila dijete svoje. I htjela ga je školovati!

Prođu dva tri dana. Popodne škola, a moj Milko opet nema knjiga, jer opet nije mogao u kuću. Ali ovaj put mi se ispričao nekim strahom, kao da se boji, da mu ne ću vje-rovati. I ja sebi rekoh: To dijete ne laže. I ja ga zapitam:

- Zar to kod vas biva češće?A dječak mi onako u strahu svome, kao da

je on kriv, odgovori:- Biva, sad u ljetu, kad mama i sestra nađu

posla onako iznenada.I ja se zamislio: Ej, dobri ljudi, ali siro-

maštvo i nevolja... [...]

* * *

Ne ću ga zaboraviti nikada. Bio je go-tovo najmanji u razredu, glavat, a u glavi oči opet preko reda velike. I te

oči svijetloplave gledale u svijet kao mrtve. Nikada da bi sijevnule životom, i još manje da su se nasmijale. Nije osobito učio, a je-damput se zapleo u neku vragoliju, pa ga je stigla kazna – „iz sjednice“. Učiteljeva je dužnost, da upozna dušu svakog učenika svoga. To je hvala Bogu često puta lak po-sao, katkada je težak. Ovome momčiću ni-kako nisam mogao da proniknem u dušu, i to me je peklo. Kad je znao, što ga se pitalo, odgovorio bi kao u nekom strahu. Kad nije znao, šutio je mramorkom, a te oči rasko-lačile se, da je meni bilo upravo neugodno.Kad se proglasila ona kazna iz sjednice, on je nijem slušao osudu, onda ponikne i za-drhta kao prut na vodi. To mene žacne. Gle, reknem sebi, nije okorio, kako sam ja mislio – hvala Bogu.

Otac njegov bio mi je znanac još od dje-tinjstva našega. Sreo me dan dva poslije toga na ulici, i odmah će:

- Ha, jesi li ga prikvačio, toga nevaljanca moga! Tako treba. I što sam ga je izlupao!

Na to ću ja:- Moralo ga se kazniti. Ali da je on baš taki

nevaljan, to ja tebi ne bih potpisao. Ja bih još i volio, da je življi.

Prođe i opet nekoliko dana, i ja moga „ne-valjanca“ uzmem pitati grčki. On jedva od-govara, ali ipak nešto zna. Ja ga pomažem i bodrim, i eto, ide mu opet malo lakše. Po-gladim ga po glavi i pohvalim ga sa dvije tri riječi. Na to on podigne oči k meni – s pogledom tako živim, toplim, i ona blijeda lica tako mu se milo zarumene, da sam ja jedva uspregao radost svoju. Ta eto, otkrih njegovu dušu. Njoj treba blagosti, prijaznog poticanja, ništa drugo.

I ne prevarih se. Udesili i moji sudrugovi zdogovorno način svoj spram njega tako, i dječak oživi i postade puno bolji u nauku.

I opet mu sretoh oca. On će odmah:- Čini mise, da je moja batina ipak jednom

koristila. Sada moj nevaljanac uči bolje. Je li?

- Uči bolje, da - odvratim ja - no ne bih rekao, da je to baš uspjeh tvoje batine. Ne gledaj me tako bijelim očima, kako me je gledao i tvoj sin, dok sam s njime bio strog. Ide zima. Batini tvojoj mjesto je u peći, a mi ćemo dečka tvoga sada odgajati „moderno“, bez batina. Je li?

Taj je učenik moj postao poslije krasan čo-vjek, dika domovine.

U književnim djelima, memoarskim i bele-trističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti po-zamašna i vrijedna antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana.

Priređuje Anđelko Jelin

Ferdo Živko Miler (1853. – 1917.), književnik i pisac školskih udžbenika, bio je srednjoškolski profesor u Osijeku i Zagrebu, potom dramaturg HNK u Zagrebu (1899. – 1902.) te višegodišnji urednik (1906. – 1914.) Pobratima, zabavnog i po-učnog lista za odrasliju mladež.

U Pobratimu 1911. godine Miler, potpisan inicijalom Ž., objavljuje svoja sjećanja na učeničke i profesorske dane, a niz tih crtica (izašlih u više brojeva) povezao je naslovom Iz moje školske torbe.

Iz moje πkolske torbe[Ulomci]

Ferdo Živko Miler

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.aktualno30www.skolskenovine.hr

pisma

ČESTITKA

Budimo hrabriji i gradimo daljeValja poraditi na tome da se svakog tjedna školske novine nađu u ru-kama svih prosvjetara

Prošlo je dosta vremena od moga ne-posrednog rada u školi i školstvu. Pratim, međutim, zbivanja i u mislima sudjelujem u događanjima u toj našoj životnoj oblasti kojoj sam i posvetio život. Glavni izvjestitelj o tome su mi Školske novine, odlučio sam se u njima javiti. Ponukao me naslov o cje-lodnevnoj nastavi objavljen prije nekoliko brojeva. Pišem tek sada kada se nakupilo niz događanja koja su me potaknula na pi-sanje.

Ponajprije, red je čestitati jubilej, 60. go-dišnjicu života i djelovanja Školskih novina. Mnogi su to na vrijeme učinili, nikad nije kasno s dobrim željama, kažu. Pridružujem se svim dobronamjernim čestitarima. Vrije-di imati svoje strukovno glasilo. Nastalo je kao učiteljski glasnik, prisjećam se, polovi-com prošloga stoljeća i postalo je nezamje-njivo. Valja poraditi na tome da se svakog tjedna Školske novine nađu u rukama svih prosvjetara.

Sjećanja o počecima vode me u moje studentske dane i dovode u misli profesora Marijana Markovca, tada voditelja kolegija ručnog rada na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, koji nam ih je redovito donosio i započinjao razgovor o napisanom. Zahva-lan sam mu za njegovu prirodnu ljubaznost i iskrenu brigu o nama njegovim učenicima. Radeći s njime usvajali smo taj pedagoški stil.

Mnogo kasnije sam shvatio vrijednosti njegova rada i nosim u sebi i danas za-hvalnost i poštovanje za trud koji nam je posvećivao. Naprosto, bio je sretan našim uspješnim radom. Njegovo se djelova-nje svodilo na zajedništvo sa studentskim usvajanjem novih spoznaja. Bio je vrijedni pregalac uvođenja rada u nastavnu praksu naših škola i zagovornik širenja pedagoške kulture kao naše učiteljske opstojnosti. U tome je nezamjenjiv udio Školskih novina.

U posjetu jednoj školi ovih dana našao sam Školske novine u zbornici na stolu. Po-hvalno! Sjetio sam se svojih školskih dana. O novom broju razgovaralo se pri dolasku u školu, na velikom odmoru. Na okupljanjima, sjednicama jednom mjesečno Školskim no-vinama bilo je posvećeno petnaestak minu-ta. Smatrali smo ih uistinu svojim glasilom. Poticale su i pokretale niz aktualnih struč-nih aktivnosti, posebice sindikalnih. I danas Školske novine teže biti u tokovima svih za školu aktualnih događanja. Što poželjeti nego da nastavite uspješno!

A sada o cjelodnevnom radu škole. Pod naslovom O cjelodnevnoj nastavi govori poštovana kolegica pedagoginja, koja se često javlja i lijepo piše. Iznosi traganja za suvremenim pokušajima u školskom životu. U svom opisu podsjeća na pedagoška na-stojanja da se u tijeku cjelodnevnoga borav-ka učenika u školi nađe što više obrazovnih i odgojnih sadržaja i oblika rada. Nudi im sadržaje i aktivnosti i za njihov društveni angažman u slobodnom vremenu. Očito škola otvara svoja vrata potrebama odra-stanja naših mladih građana u današnjem životnom trenutku.

Djelovanje se škole ne svodi samo na na-stavu. Rad u jednoj smjeni, koji sve više su-srećemo, nudi uz to niz mogućnosti peda-goškoga djelovanja i vrijedi ih primjenjivati. Složenija je škola materijalno skuplja, ali i pedagoški zahtjevnija. Prisjećam se takvih nastojanja u našoj zemlji, posebice zagre-bačkih škola i dobronamjerno savjetujem: vrijedi zaviriti u iskustva naše pedagoške baštine i od njih polaziti i na njima graditi dalje. Izvan sumnje prateći uz to traganja i iskustva drugih i primjenjujući ih u stvaranju vlastitosti. Nismo prihvaćali ne samo naziv cjelodnevna nastava, nego i svođenje njena pedagoškoga djelovanja u uske nastavne okvire. Škola s cjelodnevnim boravkom bila je uistinu vrijedno pedagoško iskustvo i za naš hod dalje u pedagogiji osnovne škole.

Raduju vijesti o događanjima u životu

škola i obilježavanjima njihovih jubileja. Valja pohvaliti različita nastojanja naše pedagoške zbilje diljem domovine: oku-pljanja, savjetovanja, smotre, nastojanja vrijednih pojedinaca, iznošenje iskustava u stvaralačkom pristupu različitim oblicima djelovanja u postojećim životnim uvjetima. Ne znam što reći o mnoštvu ostalih vije-sti. Tužan sam, na primjer zbog odsutnosti zajedništva prosvjetarskih sindikata, česte razjedinjenosti naših pedagoških ustanova. Ima ih dosta, ali da li i dovoljno suradnje? Nosim u sebi i misli o vrijednosti održanoga skupa Hrvatskoga pedagogijskog društva, kao i o skupštinama Hrvatskoga pedagoš-ko-književnog zbora i Hrvatske zajednice osnovnih škola na kojima su izabrana nova rukovodstva. Poželimo im uspješnost.

Školske novine daju ne samo pregled zbi-vanja u našem školstvu nego iz njih izlazi određena usmjerenost u tokovima školskih, pedagoških, prosvjetnih i kulturnih događa-nja kroz različite rubrike. Rado ih čitam, da kažem.

Čestitke svim pregaocima za napore i uspješnost u njihovim pedagoškim nasto-janjima.

Valentin Puževski, Križevci

PREDAVANJA

Djeca i računala računala su neizbježni dio života djece pa se roditelji i učitelji trebaju neprestano educirati o suvremenoj informatičkoj tehnologiji

U Osnovnoj školi Vladimira Nazora u Kr-nici održala sam kao školska psihologinja predavanje naslovljeno Djeca, računala i ri-zici interneta za učeničke roditelje i članove učiteljskoga vijeća kao program stručnoga usavršavanja. Predavanjem sam željela informirati roditelje o pozitivnim stranama uporabe računala i interneta, ali je nagla-sak bio i na upućivanju na rizike i posljedi-ce ako se računala ne primjenjuju sukladno preporukama. Polazište su bili rezultati an-kete o uporabi računala i mobitela koju sam provela s učenicima ove školske godine, ali i neke konkretne situacije, komunikacija i objavljenje fotografije na Facebooku koje su se dogodile u školi.

Rezultati su pokazali da skoro sva djeca u kući imaju računalo i da ga upotrebljavaju najviše za videoigre i komunikaciju s dru-gima, a zatim za učenje i ostale zabavne sadržaje. Prosječno na računalu provedu dva sata dnevno, više učenici predmetne nastave. Polovici ispitanih učenika roditelji ne ograničavaju vrijeme koje mogu provesti na računalu. Kod većeg broja djece raču-nalo je postavljeno u dnevnom boravku ili u drugim prostorijama u kojima djeca i rodi-telji borave češće i zajedno, ali kod trećine djece računalo je postavljeno u njihovoj, dječjoj sobi. Većini je djece dostupan in-ternet, a polovica njih imaju svoj profil na Facebooku, o čemu znaju njihovi roditelji. Većina učenika nije nikada dobila neugod-nu poruku, poziv ili drugi sadržaj preko mo-bitela ili Facebooka, ali je određeni, manji postotak učenika sklon uputiti neugodnu poruku ili poziv. Polovica učenika kaže da je razgovarala s roditeljima o opasnostima i negativnim posljedicama uporabe računa-la.

I iz našega se istraživanja vidi se da su računala neizbježni dio života današnje djece te je i nama, odraslima i roditeljima i učiteljima, neophodno neprestano se edu-cirati o informatičkoj, suvremenoj tehnolo-giji, kako bismo mogli koristiti njezine velike prednosti, ali i znati predvidjeti i nositi se sa svim rizicima i posljedicama njezina utjeca-ja i moći, osobito kada su djeca u pitanju. Moderna se informatička tehnologija i njezi-ne prednosti sve više primjenjuju i za potre-be nastave, a djeca u svoje slobodno vrije-me veliki dio vremena borave uz računala. Zato se opravdano možemo pitati kako ona utječu na djecu, osobito zato jer su djeca i mladi rizična skupina zbog svojega neisku-stva, radoznalosti i neformiranoga sustava vrijednosti. Često i nekontrolirana uporaba računala, ali i drugih medija može loše utje-cati na psihofizički i socijalni razvoj djece, jer se, s obzirom na količinu vremena pro-

vedenog ispred računala, smanjuje vrijeme provedeno u drugim aktivnostima koje pri-donose pravilnom razvoju djece. Također, djeca mogu biti izložena različitim neželje-nim i neprimjerenim sadržajima, npr. sek-sualnim i nasilnim.

Roditeljima sam naglasila važnost njiho-ve roditeljske uloge u nadgledanju i pouča-vanju djece o ispravnoj uporabi računala te im preporučila da nadgledaju duljinu i vrstu sadržaja koje pregledavaju djeca. Zato je važno da računala s pristupom na internet budu postavljena u prostorije u kojima i ro-ditelji i djeca, borave češće, a ne u dječje sobe.

Također sam prikazala najpopularnije oblike internetske komunikacije: chat, me-ssanger, Facebook, blog, forum, You Tube te informirala o obilježjima, ali i mogućim rizicima i opasnostima svojstvenim takvoj komunikaciji. Osvrnula sam se i na nasilje na internetu (cyberbullying).

Jasminka Brlas, Krnica

STIJEPI MIJOVIćU KOČANU S POŠTO-VANJEM (UMJESTO POLEMIKE − BILO MALE, BILO VELIKE)

I guguče, i guguće, i grguće... lijepi naš jezik hrvatski!

Reagirajući na izmjenu koju je lektorica ŠN učinila u pjesmi Opet Stijepa Mijovića Kočana (broj 18., 4. svibnja, rubrika Učitelji pisci, str. 25.), promijenivši, u dobroj na-mjeri, glagol guguče u guguće, smatrajući − posve legitimno, i s potvrdama u hrvat-skom jezičnom korpusu (v. u postojećim rječnicima hj!) − da se glasanje grlice (ili grlca u pjesmi) izražava glagolom gugùtati (gùgućēm, gùgućē...), a ne glagolom gu-gúkati (gùgūčēm, gùgūčē...), autor SMK reagira člankom Guguće gugutka, a grlica – guguče! (broj 19, 11. svibnja). U kratkoj napomeni uredništva (ili Uredništva, kako bi htio SMK, iako bi se i o tome dalo ra-spravljati!), koju sam kao urednik te rubrike osobno sročio, a svi se u uredništvu s time složili (zato i stoji “Napomena uredništva”), želio sam sve to skupa svesti na šalu, uz napomenu kako bi najbolje bilo pitati grlicu − da sama kaže da li guguče, guguće, ili možda − grguće! Gospodin SMK se na to uvrijedio poslavši nam još veći prosvjedni tekst pod naslovom Ne dirati ni u čije stiho-ve! (ŠN, br. 21., 25. svibnja).

E, pa da vidimo kako stvari stoje:1. “Hrvati se za sve uvrijede“− citira SMK

pokojnog Borisa Marunu i tu uvrijeđenost pripisuje nama, a ne uviđa da je sam upao u tu zamku.

2. U svezi s našom primjedbom da SMK ne pozna naglasni sustav hrvatskoga knji-ževnoga (standardnoga) jezika (ovo “knji-ževnoga (standardnoga) jezika“ nije bez veze napisano, ali to je tema za neku drugu raspravu), evo dokaza: SMK navodi da u riječi gugukati “na drugom u... ima dugi si-lazni naglasak: gugûkati“. Kodificirana nor-ma hrvatskoga standardnog jezika, od koje polaze sve suvremene gramatike hrvatsko-ga jezika, kaže da silazni naglasci ne mogu stajati na unutarnjim slogovima u riječi. Istina, ima i gramatika koje bilježe pojavu da “silazne naglaske (na unutarnjim slogo-vima) hrvatski standardni jezik, posebno njegov razgovorni stil, počinje primati kao pravilne“ (Silić, Pranjković, 2005.), ali to je još uvijek samo pojava, i to lokalno uvjeto-vana, nenormirana i nekodificirana, kao što je i pojava da sve manje govornika hrvat-skoga jezika razlikuje glasove č i ć, protiv čega se i sam SMK u svojim kazališnim kri-tikama − kad uoči da te glasove ne razlikuju ni profesionalni glumci na sceni − uporno, i s pravom, buni. Kamo ćemo dospjeti s hrvatskim jezičnim standardom ako svako selo bude imalo svoju jezičnu normu?! (Ali, dopustimo i da silazni naglasci mogu stajati na unutarnjim slogovima, no ni tada na rije-či gugukati, na “drugom u“ − kako “stručno“

kaže SMK − ne bi mogao stajati dugosi-lazni naglasak, nego samo dugouzlazni ili eventualno kratkouzlazni, to bi kolega SMK − koji tvrdi za sebe kako je pokojni profesor Jonke na predavanjima, slušajući ga kako govori, “taj naglasni sustav upravo uspo-stavljao“ − trebao znati, barem po sluhu!)

3. “Ne smije se dirati ni u čije stihove! (Po-gotovo ne ako time pile pokušava učiti ko-koš kako se nese jaje!)“ − tvrdi dalje SMK. Nemam ništa protiv stihova, pogotovo ako su dobri, i sâm sam profesor hrvatskoga je-zika i s kolegom SMK−om sjedim u nekim stručnim povjerenstvima za vrjednovanje učeničkih literarnih radova, a i po prirodi no-vinarskog i uredničkog posla sa stihovima se svakodnevno susrećem, ali da ničiji sti-hovi nisu “svete krave“ u koje se ne bi smje-lo dirati, SMK je mogao davno naučiti, ako ni od koga drugoga, a ono od − Dragutina Tadijanovića! Poznata je, naime, priča o na-stanku i sudbini njegove glasovite pjesme Balada o zaklanim ovcama koju je Tadijano-vić napisao 1930. godine u Kolašinu, gdje je bio na vojnoj vježbi, i poslao ju uredništvu časopisa Književnik u Zagrebu. Zamjenik urednika (Luke Perkovića) bio je Novak Si-mić i on je od Tadijanovića tražio da izbaci čak tri strofe iz pjesme koja je u prvoj verziji imala sedam strofa (katrena). Tadijanović je pristao da se izostave dvije strofe i u tom obliku (bez te dvije strofe) ta je pjesma ušla u “kanon“ Tadijanovićevih pjesama i tako je objavljivana u svim kasnijim izdanjima Ta-dijanovićeve poezije do dana današnjega, čak i u lektirnim izdanjima, a integralno je (u prvoj verziji) prvi put objavljena, koliko znam, tek 1956. godine i u najnovijem (i po-sljednjem) izdanju Tadijanovićevih Sabranih pjesama (Školska knjiga, 2005.), ali tek na kraju knjige, u poglavlju Verzije pjesama... i kao biobliografska bilješka u objašnjenjima nastanka pojedinih pjesama.

A što se tiče SMK−ove prispodobe o pile-tu, jaju i kokoši − koja je trebala ići kao po-ruga na račun uredništva Školskih novina, tj. mene koji sam te dvije rečenice sročio − mogu dragom kolegi i prijatelju poručiti tek to da iako ne znam snijeti jaje, ipak znam razlikovati zdravo jaje od − mućka!

Ivan Rodić

REAGIRANJE

Izostavljena četiri čimbenikadopuna uz tekst ”Prilagodba uz sigurnost i emocionalnu toplinu” objavljen u šN broj 20

U navođenju posebno značajnih čimbeni-ka koji utječu na reakcije i ponašanje djete-ta u razdoblju prilagodbe na život u vrtiću, u članku su izostavljena četiri čimbenika, a navedena u izvornom tekstu. Od izostavlje-nog dodatno naglašavam važnost tempera-menta djeteta i otpornost djeteta na stres.

Temperament djeteta - urođena tende-cija djeteta za doživljavanje i izražavanje emocija, veću ili manju osjetljivosti na po-dražaje iz okoline, brzinu i snagu emocio-nalnog reagiranja, sposobnost regulacije emocionalnog reagiranja.

Iskustvo odvajanja iz obitelji - ako je dijete već imalo pozitivno iskustvo pri od-vajanju od roditelja i boravka u drugim sredinama, to će u ovoj prilagodbi pomoći. Međutim, ako su iskustva neugodna, pri-mjerice ako je dijete zbog bolesti (dodatni stres) moralo boraviti u bolnici, to može imati negativni utjecaj i na prilagodbu vrtić-kom okružju.

Poticajno okružje u obitelji - igra rodite-lja/skrbnika s djetetom utječe na djetetovu emocionalnu kontrolu, društvenu prilagođe-nost, odnosno na lakšu prilagodbu na vrtić.

Otpornost na stres - važno je napome-nuti da unatoč važnosti i utjecaju svega navedenog treba računati na djetetovu ot-pornost na stres. Dijete svojom otpornošću na stres može neutralizirati postojeće ne-povoljne utjecaje na tijek prilagodbe.

Profesorica pedagogije i fonetike Božica Pintarić iz DV Malešnica

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010. aktualno 31www.skolskenovine.hr

oglasi

✁

NARUDÆBENIcAkojom neopozivo naruËujem(o):

primjeraka

primjeraka

primjeraka

primjeraka

primjeraka

primjeraka

primjeraka

NaruËitelj:(ime i prezime / naziv ustanove)

(potpis naruËitelja)

OIB:

Adresa:

Datum:

Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o.Andrije Hebranga 40, 10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712

M.P.

ovime se neopozivo pretplaÊujem(o) na ...................... primjeraka školskih novina

...........................................................................................................................

...........................................................................................................................

.............................................. ................................................... M. P. (potpis)

Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb ili na faks 01/4855-712

(ime i prezime / naziv ustanove, MB i oIB)

(adresa)

(mjesto i datum)

✁

Cijena polugodiπnje pretplate:

za πkole i ostale institucije... 300 knza pojedince ..................... 160 knza studente i umirovljenike ..130 kn

Školske novine jedini su hrvatski tjednik koji donosi aktualne in-formacije o odgoju i obrazovanju, podupire stručno usavršavanje prosvjetnih djelatnika i afirmira dobru odgojno-obrazovnu praksu, uvijek na strani struke i svojih čitatelja. Imajte i Vi svoj primjerak Školskih novina.

Poπtovani odgajatelji, uËitelji, profesori, struËni suradnici, studenti, umirovljenici

Poziv na pretplatu

Jednostavnije do izdanja Školskih novinaPosjetite nas nawww.skolskenovine.hr

www.skolskenovine.hr

ogla

s