teorija boja

  • View
    986

  • Download
    11

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Sve to trebate znati o upotrebi boja. Na jednostavan nain opisane su najvanije karakteristike boja, razvrstane u pojedinane kategorije.

Transcript

tema: BOJA

UvodOd poetaka svijeta boja je igrala znaajnu ulogu u ivotu, komunikaciji, psihologiji, ali i u zdravlju ovjeka. Prve, peinske slike bile su u zemljanim bojama, jer se nije znalo za pigmente i njihove mjeavine. Stari Egipani i Grci bili su vei poznavaoci boja, mogli su ih praviti u raznim tonovima. Kinezi su bili u stanju da rukuju najfinijim nijansama jo prije nove ere. Boja je postala vaan sastavni dio umjetnikih tehnika kao to su mozaik, keramika, slikanje, ilustracija... Za stare Egipane boja je bila nadnaravna sila. Oboavali su Sunce jer su bili svjesni da bez njega ne bi bilo ni svjetlosti ni toplote ni boja, a ni ivota. Gradili su hramove boja za lijeenje, gdje su ljudi odlazili da bi okrijepili duu i tijelo. Meutim, boja je nekada bila simbol moi i plemenskog roda, jer su se koristile iskljuivo prirodne boje, koje su bile veoma skupe. U starom Rimu oni na visokom poloaju nosili su purpurne tunike, jer su znali da ta boja simbolizira mo, a takoe je predstavljala plemstvo i vlast. Danas se koriste sintetike boje i dostupne su, tavie, neophodne u ivotu svih nas. Boja je psihofizikalni fenomen iniciran svjetlom. Svjetlost je osnovni preduvjet za postojanje boja, dakle predmeti u mraku gube svoju boju - boja u mraku ne postoji. Kae se: Boje su porod svjetlosti , a svijetlost je majka boja. Kao to plamen stvara svjetlost tako i svjetlost stvara boje.

Boja je psihofizikalni feno men iniciran svjetlom.

Teorija bojaBojom nazivamo reakciju fotoosjetljivih unjia u naem oku na vanjski podraaj u obliku svjetlosne zrake. Ulaskom u oko zraka se lomi kao u prizmi i raspruje u spektar. Svaka boja spektra ima drugaiju valnu duinu.Te razlike u valnim duinama unutar bijele svjetlosti mi percipiramo kao razliite boje. Valna duina crvene je najdua, ima najniu frekvenciju, dok ljubiasta ima najkrau valnu duinu i najviu frekvenciju. Dok su sve boje spektra objedinjene, zraka je bijele boje zato bijelu zovemo neboja, nearena ili akromatska boja. Akromatske su takoer i crna i siva. Razlog to mi neto doivljavamo kao npr. plavo je da je povrina predmeta na koju pada svjetlost, odnosno molekularna struktura kojom je predmet obojen, takva da je apsorbovala sve svjetlosne valove osim plavih, koje je reflektovala natrag prema naim oima.U mrenjai oka se nalaze dvije vrste receptora: cilindri ili tapii i konusi ili unjii. U polumraku oko vidi samo posredstvom tapia. No, kako oni nisu osjetljivi na boje, ve su samo za prijem tamnog i svijetlog, u polumraku nam sve izgleda jednobojno. unjii su za prijem svjetlosti odreenih valnih duina koje doivljavamo kao boje i omoguuju oku da razlikuje i male predmete . Pri visokim svjetlosnim razinama unjevi rade punim kapacitetom, pa stoga i boje tada izgledaju maksimalno zasiene i blistave. Ali, kako se svjetlosna razina smanjuje, unjevi rade sve slabije, a tapii bivaju sve aktivniji, pa i boje poinju blijedjeti. Nou, ili pri vrlo slabom svjetlu, rade samo tapii, dok unjii ne reagiraju, jer je za njih svjetlosna razina preslaba. Meutim, oko je samo posrednik koji alje informacije umu koji ih prima, ispravlja i prerauje, dakle mi gledamo okom, ali vidimo umom. Zbog toga svaki ovjek boju vidi i doivljava na drugaiji nain. Prva ozbiljna istraivanja svjetla poeo je Isak Njutn u 17.stoljeu. On je 1676. g. otkrio Spektar (lat. spectrum - avet, prikaza). Razlomivi u trostranoj prizmi bijelu svjetlost, vidio je kako su u njoj sakrivene sve postojee boje. Beskonaan niz prelijevajuih boja ini konanim razgraniivi sedam razliitih boja: crvena, naranasta, uta, zelena, cijan (svjetloplava), indigo (tamnoplava) i ljubiasta. Brojku sedam uzeo je iz korelativnih (i ezoterinih) razloga - kako bi sedam boja odgovaralo sedam nota u muzikoj ljestvici. Boja je opaaj odreenog raspona frekvencije (vibracije) od 400 do 800 bilijona Hz. Prije crvene nalazi se nama nevidljiva infracrvena, a poslije ljubiaste nama nevidljiva ultraljubiasta. Boja koju vidimo, a ne nalazi se u spektru je magenta (purpur); to je interferencija (preklapanje) valova. Djeci u koli kaemo kako spektar ima est boja; naime tri primarne i tri sekundarne. Iz iskustva s pigmentima znamo da se sve boje mogu dobiti mijeanjem svega tri boje, koje stoga nazivamo osnovne, primarne ili boje prvog reda. To su: -crvena - uta -plava

Bojom nazivamo i reakciju fotoosjetljivih unjia u naem oku na vanjski podraaj u obliku svjetlosne zrake.

Njiho vim mijeanjem dobivamo izvedene, sekundarne, ili boje drugog reda: - Zelena plava + uta - Naranasta crvena + uta - Ljubiasta plava + crvena Mijeanjem jedne primarne i jedne sekundarne boje nastaju tercijarne boje, ili boje treeg reda. Grafiki, od primarnih boja moemo nainiti malu piramidu.Njoj zatim dodajemo sekundarne boje, a potom oko svih est boja opiemo krunicu koja je zapravo spektar: iz nevidljive infracrvene ulazimo u krug sa crvenom, nastavljamo sa naranastom, utom, zelenom, plavom do ljubiaste koja izlazi iz vidljivog dijela kao ultraljubiasta. Zatim ubacimo boje izmeu ve postojeih: izmeu ute i naranaste stavimo utonaranastu, pa naranastoutu; tako dobivamo tzv. Ostwaldov (negdje Ittenov) krug boja. Lijevo vidimo prijelaz zelene, preko zelenoplave i plavozelene u plavu. Cijelom povrinom ton ostaje posve jednak; mijenja se samo vrsta boje. Dva su osnovna naina mijeanja boja: - suptraktivno: mehaniko mijeanje pigmentacija, osnovne boje: crvena, plava, uta - aditivno: optiko mijeanje svjetlosti. RGB snopovi na televiziji. Osnovne boje: R red (crvena), G green (zelena), B blue (plava) U tisku se kombiniraju ova dva naina: CMYK : C cijan (svjetloplava), M magenta (crvenoljubiasta), Y yellow (uta), K key (oznaava crnu); dakle, osnovne boje su crvena, uta i plava, ali se one zbrajaju (adicija) optiki u naem oku. Spomenuli smo i akromatske boje: bijela, crna i siva. Dodavanjem akromatskih boja kromatskim bojama dobivamo tonove kromatskih boja. Takoer, dodavanjem sivih tonova nekoj kromatskoj boji ona, osim to se zatamnjuje u tonu, gubi i na istoi. Tako dodavanjem sive boja blijedi, gubi na kvaliteti, istoi, intenzitetu ili zasienosti. To se naziva degradacija boje. Ostwaldov krug boja moemo podijeliti na dvije polovice; na jednoj e ostati nijanse (nijansa je svaka promijena u boji, kromatska, tonska ili intenzitetna) crvene, ute i naranaste, a na drugoj plave, zelene i ljubiaste. Te dvije grupa boja meu sobom su naglaeno razliite ili suprotne, tj. kontrastne: nazivamo ih toplim i hladnim bojama. Na Ostwaldovom krugu moemo pratiti jo jedan kontrast: onih boja na suprotnim stranama kruga. Ako neko vrijeme (pola minute, npr.) promatramo neku obojenu taku primarnom ili sekundarnom bojom, a zatim pogledamo u bijelu plohu, pojaviti e nam se pred oima njena suprotna boja, upravo ona sa druge strane Ostwaldovog kruga. Za takve boje kaemo da su jedna prema drugoj u komplementarnom kontrastu. Komplementarni parovi su: crvena zelena plava naranasta

Dva osnovna naina mijeanja boja: supstraktivno i aditivno

Ton je dodana koliina svjetlosti u boji, dakle svijetloplava, tamnoplava, jo tamnija plava i tako sve do crne.

uta ljubiasta Boja ima i svoju prirodnu koliinu svjetlosti u sebi; tako je uta bez primjese bijele svijetlija od plave. ista crvena i zelena imaju otprilike jednaku svjetlina. U povijesti umjetnosti karakteristina je upotreba istih boja u ekspresionizmu poetkom 20. stoljea, poevi od fovista; takva zamjena tonske modulacije istim bojama naziva se modulacija. Munsellov sustav boja: Munsell je poetkom dvadesetog stoljea "oprostorio" krunicu u oblik kugle uspostavljajui razlikovanje triju dimenzija boja: kromatsku (hue), svjetlinu (value) i istou, zasienost ili intenzitet (chroma ili saturation); time poinje tzv. kolorimetrija. Na grafikonu moemo pratiti promijenu tona boje po visini, kromatsku promijenu po obodu krunice i promijenu zasienja od oboda prema centralnoj osovini (sivoj). Ton se odnosi na intenzitet boje: koliko je boja svjetlija ili tamnija. Dvije razliite boje mogu imati isti stipanj intenziteta te prema tome i isti ton.Ton neke boje moe se mijenjati dodavanjem crne , pa emo ga nazvati tamnijom nijansom, to je tamnija verzija orginalne boje; ili pak dodavanjem bijele, kada on postaje svjetlija nijansa tj. svjetlija verzija orginala. Termin nijansa odnosi se na bilo koju od tri mogue promjene karaktera boje - kromatsku, svjetlosnu i kvalitativnu. Boju moemo promatrati kroz tri aspekta : svjetlo , hemija i senzacija. Svaki ima svoje zakone i jedinstven fenomen. - Hemija boje ukljuuje pigmente i sastojke, kao i tri primarne boje: crvrnu, utu i plavu. Potrebne su nam dvije boje da bi smo dobili jo jednu i one se stapaju na sljedei nai: crvena i uta daju naranastu, uta i plava daju zelenu, a plava i crvena ljubiastu. Sve ove boje prelaze u crno. - Fizika boje ukljuuje svjetlo, a tri primarne boje su crvena, zelena i plavo-ljubiasta. One se stapaju na sljedei nain: crvena i zelena daju utu, zelena i plavo-ljubiasta daju svijetlo tirkznu, a crvena i plavoljubiasta grimiznu. Bijela je jedinstvo svih nijansi. - Sensorski aspekt boje je vizuelan i obuhvata fiziologiju i psihologiju.Ovdje vidimo tri primarne boje: crvenu, utu i plavu plus zelenu. One su sve jedinstvene i sve druge boje dolaze iz te etiri. One se ujedinjuju u sivu. Temperatura boje Boja se definira kao topla ili hladna ovisno o njenoj poziciji u spektru i nijansama njoj najbliih susjednih boja. Pojam temperatura boje i jedinica koja izrazava tu vrijednost naziva se Kelvinov stupanj (K). Svaki svjetlosni izvor daje i svoju temperaturu boje. Ako govorimo o niskoj temperaturi boje nekog svjetlosnog izvora, svijee ili vatre, znai da je to svjetlo bogato crvenom bojom, a siromano plavom. Ako govorimo o visokoj temperaturi boje, onda se radi o izvoru svjetla koji je bogatiji, u kojem preovladava plava boja. Standardno crno tijelo u flzici se izvodi tako da se napravi posuda od vatrostalne keramike oblika boce, sa malim otvorom za promatranje. Ako se takvo crno tijelo grije izvana