UVOD (30.10.2006.)

- geografija ima dugu tradiciju; to je jedna od znanosti koja se institucionalizirala na poseban način i njezino definiranje predstavlja problem

- ona nije utjecala na podjelu znanosti na prirodne i društvene grane već se morala uklopiti u postojeći sustav, dakle geografija je kao znanost morala izabrati da li će postati socijalna ili fizička znanost

- ovo je ovisilo od zemlje do zemlje, tako npr. kod nas je geografija u Zagrebu u sklopu PMF-a, a u Zadru je u odnedavno u sklopu Filozofskog fakulteta

- ova dihotomija geografije (a dihotomija znači da je ona i prirodna i društvena znanost) prisutna je još od antike

- 1870-ih se geografija počinje institucionalizirati kada postaje znanstveno-sveučilišna disciplina

- kod nas se 1883. godine u Zagrebu na Mudroslovnom (Filozofskom) fakultetu pod vodstvom Petra Matkovića (antropogeograf) osniva katedra za geografiju, a tek 1947. ona postaje dio PMF-a

- na čelu geografije je od 1947. godine bio Petar Roglić (stručnjak za krš, dakle fizička geografija)

- EKSPLIKANDUM=ono što se definira, EKSPLIKANT=kako se što definira

DEFINICIJA GEOGRAFIJE

- geografija je znanost- Richard Hartshorn (1959.) – bio je američki geograf, kaže: «zadaća geografije je

osigurati točni, organizirani i racionalni opis i interpretaciju različitih obilježja Zemljine površine» (dakle fiksirati lokaciju koju proučavamo, fiksirati je od drugih pojava, te je efektivno i ekonomično prikazati)

- Peter Hagget – geografija se definira kao proučavanje Zemljine površine kao prostora unutar kojega živi ljudska populacija (proučavanje zemlje kao ljudskog doma)

- geografija sve više deklarativno proučava uzajamno djelovanje prirode i čovjeka - socio-prirodna sinteza je temelj geografije i o tome ovisi naša struka, inače se

geografija uključuje u susjedna područja- objekt proučavanja geografije je nedjeljiv jer je to površina Zemlje – možemo je

podjeliti na prostorne cijeline i komparirati (regionalna geografija) ili određenu pojavu promatrati bez obzira na lokaciju (sistemska geografija)

- različite sistemske grane geografije nazivaju se ili po fenomenu ili po grani geografije koju proučavaju

- regionalni pristup – uzajamna veza prirodne osnove (kompleks fenomena) i društva (mnoštvo fenomena u jednoj regiji)

- sistemski pristup – jedan ili nekoliko fenomena i njegove prostorne promjene (npr. politička geografija)

- veliki je problem pitanje, odnosno definicija gdje prestaje geografija, a počinje neka druga znanost ili grana znanosti jer mnoge znanosti sve više proučavaju prostor (spatial turn)

- danas se stvara tzv. «social science» (opća društvena znanost)- geografija je specifična po broju susjednih grana – veliki ih je broj- npr. sociologija – socijalna geografija ili geografija – medicina, tj. Geografije

bolesti i epidemiologije * moguće tematike:

1) geografija distribucije bolesti – geografski problem 2) a - geografija- od toga se polazi, b - medicina (objašnjavajući faktor) → proučavamo razmještaj naselja u određenoj regiji i kako neke epidemije utječu na distribuciju naselja, medicina u drugom planu 3) a - medicina- od toga se polazi, b - geografija (objašnjavajući faktor) → kako na širenje epidemije djeluju neki geografski faktori (npr. koncentracija naselja, komunikacija među naseljima) - bitan faktor u razgraničavanju geografije i drugih znanosti je polazište s kojeg se kreće, a drugi bitan faktor je jezik (specifičan kartografski jezik) ili geogr. jezik ili pojedine struke - da bi se geografi bavili urbanom geografijom moraju znati ekonomsku geografiju, prostornu organizaciju za koju je potrebna statistika... * krug u knjizi - brojne znanosti s kojima geografija surađuje

Metateorije i Metafilozofije koje su utjecale na geografiju kroz prošlost:

BOG, ZNAČENJE, ISTINA, OSLOBOĐENJE, NEUTEMELJENOST PREDMODERNO, MODERNO, POSTMODERNO

Religija, Teologija, Pozitivizam, Realizam, Feminizam

- u znanosti je bitnija perspektiva, nego činjenice- objekt geografije se ne mijenja, nego gledište o tom objektu i dolazi se do različitih zaključaka - metateorija je najopćenitija perspektiva gledanja na svijet * Bog i značenje→ na početku* istina i oslobođenje→ moderno vrijeme * neutemeljenost→ postmoderno vrijeme

- razlika između filozofije i teorije – njihova je svrha objasniti pojave- filozofija – nije dio određene znanosti, u njoj se koristeći logikom organiziraju

pojmovi, predodžbe i vjerovanja radi stvaranja cjelovitog sustava objašnjenja i to je apstraktni način razmišljanja

- teorija – temelji se na empirijskim činjenicama i formira se u sklopu određenih znanosti, svrha joj je objašnjenje, a polazi od onoga što znamo i radi korak prema onome što ne znamo (pridonosi razvoju znanosti)

- svaka teorija i znanstveni pristup podrazumijevaju ontologiju i epistemologiju- epistemologija – odgovara na pitanje kako možemo nešto spoznati? – ono što

vidimo, osjetimo i proučavamo neposrednim kontaktom (terenska nastava) ili matematičkim metodama

- ontologija – što može biti predmet proučavanja? – u vrijeme instrumentalne geografije, u 19. st. vladao je empirijski pristup (opisi)

- sredinom 20. st. postoje i druga saznanja koja dotašnji pristupi nisu mogli objasniti pa se ontološka obilježja proširuju i na to što se ne vidi, ali postoji i može se dokazati (npr. gravitacijsko područje grada)

- 1980-ih u sklopu geografije se shvaća da se može proučavati i ljudska subjektivnost (područje subjektivnih iskustava) – novo područje

06.11.2006.

2

- početak geografije vezan je uz početak privrede (pećinski ljudi koji su se bavili lovom trebali su imati spoznaje o lovištima, kretanju životinja, o tlu, a sve je to trebalo bilježiti i prenostiti na druge generacije, tako su nastale prve karte, obično na stijenama→ Kroki koji nastaju u brončano doba)- prva geografska saznanja izražavala su se i u jeziku, a terminologija odražava uvjete života pojedinih skupina ljudi (veći dio geografske terminologije izmislili obični ljudi, manji dio geografi) - npr. Eskimi imaju puno termina za vrste snjega, u Rusiji mnogo termina vezanih za močvare i šume, itd) - na geografiju navjeći utjecaj imali su trgovina, vojna osvajanja, putovanja, opisivanje novih prostora, nove spoznaje o novim zemljama i područjima- geografija u današnjem obliku nastala je u antičko doba u Grčkoj, iako su i prije toga Egipćani i Feničani kao i drugi narodi plovili, putovali i akumulirali znanje (smatra se da su Egipćani doplovili i do Rapa Nuia iliti Uskršnjih otoka):

1. HEKATEJ je prvi pravi geograf (pripada jonskoj ili miletskoj školi), 6 st. pr. K.→ djelo «Periodos ges» (opisi Zemlje) - vodiči za putnike, prvo geografsko cjelovito djelo - Hekatej je sakupio znanja iz geografije do tog vremena i napravio spomenutu knjigu, a jedno poglavlje u «Periodos ges» se zove (nova) geografija- neki ga smatraju ocem geografije, ali to je upitno - Jonska ili Miletska škola je škola natur filozofa, pokušavali su objasniti svijet pomoću pratemelja svih tvari (pomoću nečeg beskrajnog): voda, vatra, zemlja, zrak- miletska škola vrlo malo pridonosi razvoju geografije, ali su napravili kalendar od 365 dana, znali su pretkazati pomrčinu Sunca, koristili astronomske sprave, pješčani sat, a to se zaboravilo zahvaljujući Herodotu2. HERODOT, 5. st. pr. K. «otac povijesti» - jako puno je putovao (od Italije do Egipta),

došao je do spoznaje da se povijest mora razmatrati geografski i obrnuto (naglasak na društvenoj geografiji), na Zemlju je gledao kao na ravni disk iznad kojeg Sunce ide u luku (zapad - istok)

- zahvaljujući njemu geografija ulazi u sastav povijesti i zbog toga odvodi geografiju vrlo daleko od prirodoslovlja3. ARISTOTEL, 4. st. pr. K. → ponovno zaokret prema prirodosljovlju, utemeljitelj

znanstvene analize, začetnik meteorologije, klimatologije, oceanologije, hidrologije (nakon Aristotela dolazi razdoblje helenizma, otvaranje aleksandrijske knjižnice, znanost postaje IN, a dolazi do spoja znanja zapada i istoka pod utjecajem i osvajanjima Aleksandra Makedonskog)

4. ERATOSTEN, 3. st. pr. K.→ «otac geografije» - autor termina geografija, voditelj aleksandrijske knjižnice, zvali su ga petobojac jer je poznavao različite struke (geografija, matematika, fizika, povijest, sport)

- geografiju je učinio «točnom (egzaktnom) znanošću», - prvi je izračuno opseg Zemlje koristeći se jednostavnim instrumentima pa je

«promašio» između 80 i 300 km (Oz= 40077 km), - izradio je osnove koordinatnog sustava (geografska širina i dužina), dao je i neke

zablude: «ako se od Pirenejskog poluotoka krene na zapad, doći će se do Indije» - tu Eratostenovu ideju je slijedio i Columbo - sredinom 2. st. pr. K. nastaje Rimsko Carstvo, a Grčka postaje njegov dio - prioriteti

su pragmatični (praktičnost), šire se trgovački putevi, a vojna osvajanja pogoduju akumuliranju geografskih znanja koje je trebalo sintetizirati - topografski riječnici, opisi...) – Rim se drugačije odnosi prema znanosti

3

5. STRABON, 1 st. pr. K.- 1. st. n. e. → Grk po nacionalnosti, radio je u Aleksandrijskoj knjižnici, napisao je 40 (43) svezaka «Historije» i 17 svezaka «Geografike» (nije original kombinira dotadašnja znanja), bitne su njegove teorije, 3 pristupa: o 1. Komparativni (kompleksni) pristup proučavanja lokacije (okoline) - geograf

treba pristupiti proučavanju lokacije višestruko (usporedba geografa sa arhitektima, geograf proučava gdje i što, ali sa znanjem i iz socijalne i iz fizičke geografije)

o 2. Historijski pristup - promjene kroz povijest (razvoj fenomena kroz vrijeme)o 3. Regionalni pristup (diferenciranje prostora) - pri proučavanju nekog područja

ono se mora podijeliti na regije ali problem su granice regija (regiju razmatra kao instrument razumjevanja, odnosno uspoređivanje kompaktnih cijelina)

6. PTOLOMEJ, živio 70 godina nakon Strabona → radio u Aleksandrijskoj knjižnici, napisao «Geografiju» u 8 knjiga, kartograf, prvi primijenio 360° mrežu, pronašao način prenošenja Zemljine površine na papir (ostao je u povijesti geografije uglavnom upamćen kao kartograf) - u 6 knjiga «Geografije» daje opise mjesta (geografsku širinu i dužinu), a za nas je

najzanimljivija 8 knjiga koja je zbirka karata, a Ptolomej rabi specifičnu ptolomejevu projekciju

- kao teoretičar dijeli geografiju na: geografiju (opća geografija - bavi se kvantitetom, primjena matematičke metode) i horografiju (regionalna geografija- bavi se kvalitetom, nema matematičke metode) → kasnije aktualno kod kvantitativne revolucije

7. HIPOKRAT- knjiga «O zraku, vodama i mjestima» i to je prva knjiga iz medicinske geografije, medicinski determinizam (sa klimom povezuje zdravlje ljudi i duhovni život)

SREDNJI VIJEK

- znanstvena analiza se smjenjuje religioznom kozmografijom - antička dostignuća se zaboravljaju, mobilnost ljudi se smanjuje (bezbroj granica i zapreka putovanju), nema razvoja znanosti koja stagnira kao i geografija, a to se najviše vidi u kartama, jer nastaju MAPAE MUNDI - 4 tipa:

1) T-O KARTE→ orijentirana je prema istoku, ocean rijeka uokviruje kartu, Don dijeli Aziju od Europe, Nil Afriku od Azije, u sredini križ (Krist kao spasitelj zemlje, ucrtan je pravac kojim su išli Noini sinovi)

2) ZONALNA→ orijentirana je prema sjeveru, predstavlja klimatske zone3) MIJEŠANA→ poznata mijesta odvojena su od nepoznate zemlje Antipoda oceanom

rijeka (rezultat ideje da apostoli moraju ići i u nepoznate zemlje) 4) PORTULANI→ podsjećaju na pomorske karte, kasni srednji vijek (14. i 15. st.)

MAPAE MUNDI → prikazuju neeuklidski prostor, nisu prikazane stvarne udaljenosti, narativne karte (priče o Kristu), ne daju točne podatke

Veliki dio tih karata usmjeren je na Jeruzalem što odgovara ulomku iz Biblije da je Jeruzalem u centru, a zemlje su oko njega (nastalo u vrijeme Križarskih ratova), prisutna je anamorfoza – izobličenje (npr. dimenzije na karti da bi se što bolje prikazala brojnost stanovništva)

4

Svijet je zamišljen kao ravni disk (ali nisu 100% sigurni), nisu znali prikazati sfernost, nisu postojali instrumenti, ali su bili svjesni da je Zemlja sfera no nisu poznavali Ptolomejeve radove (Arapi drže Aleksandriju u to vrijeme)

Arapi su koristili Ptolomejeve karte i dopunjavali ih, a od arapskih geografa se posebno ističu Ibn Batuta (veliki putopisac) i Ibn Khaldun (pridonio razvoju historijske geografije)

Arapi su sačuvali znanja iz antike koje Europljani od njih ponovno otkrivaju od renesanse pa nadalje

RENESANSA

- razdoblje brzog razvoja privrede, kulture i znanosti (znanošću su se bavili ljudi koji su puno putovali, znali 4-5 jezika pa se geografsko znanje dobiva iz «prve ruke»)- u Europu dolazi svijest o puno širem prostoru nego što se mislilo da postoji- to je vrijeme Columba (velika geografska otkrića), Dantea, Michellangella... znatno je proširena karta svijeta, trgovačke kompanije su podizale svoje postaje, raste zanimanje za privredu drugih zemalja (geografija postaje jako cijenjena) - knjiga Ludovica Guiccardinia: «Opis Niederlanda» → prvi ekonomsko-geografski rad, dijeli se u 2 dijela: prvi dio - stanovništvo, obrt, trgovina, klima, drugi dio - opis 17 provincija i posebna pažnja Antwerpenu (u njemu se razvija tekstilna industrija, jedan od najvažnijih centara Europe, konkurent mu je bila Firenca) - knjiga je pokušaj razumijevanja ekonomsko- geografskih procesa (autor analizira razloge i uvijete uspjeha Antwerpena), a ne samo opis i u 200 godina izdana je 35 (37) puta- u Antwerpenu je djelovala slikarska škola («Škola malih holanđana») prikazuju svakodnevicu, karte kao interijer (slike «Kartograf», «Astronom») ili su se slike nalazile iza nekog portreta- u Antwerpenu su dijelovala 2 velika kartografa:- Mercator (Gerhard Kremer, 1512.-1594.) → sastavio je pravokutno-cilindričnu projekciju koja je smatrana najboljom za pomorce, prvi je upotrijebio naziv atlas- ta projekcija je posebno uvećavala prostor sjeverne Europe i prema polovima pa su Mercatorove karte doprinjele razvoju europocentrizma - Ortelius («Ptolomej renesanse»), sastavio je prvi historijsko-geografski atlas i riječnik («Veliki atlas svijeta»)- Münster (Sebastijan, 1480.-1552.) → njemački geograf, pokušao je okupiti dotadašnje geografske činjenice («novi Strabon») – neke činjenice izmišljene- renesansa se može usporediti sa razdobljem rimskog doba po sakupljanju i akumuliranju znanja

13.11.2006.

Razvoj geografije od 17. stoljeća do 18. stoljeća

- ovo je period brzog razvoja prirodnih znanosti koji se zasniva na eksperimentu - Gilbert dokazao da je Zemlja magnet, izmišljen je teleskop i mikroskop, Toricelli je izumio barometar, razvija se klasična mehanika, redovito se mjeri temperatura i padaline (razvoj klimatologije), izrađuju se geološki profili, formirala se filozofija metafizičkog materijalizma: - Francis Bacon→ uveo je induktivnu metodu istraživanja (od činjenica do objašnjenja), on kaže da je ljudski razum opterećen različitim oblicima idola (plemena, špilje, trga, teatra) kojih se moraju osloboditi, razum ne treba imati krila nego utege

5

- put u znanosti prema Baconu je: činjenice→ sistem→ znanost aksioma; tako se proučavaju prirodne pojave, (religija proučava društvene pojave)

- Rene Descartes→ zalaže se za deduktivni put spoznaje, polazi od ideje, teorije, modela, stvara se hipteza koja se provjerava, na kraju su činjenice koje potvrđuju ili ne potvrđuju polaznu ideju, polazi od intuicije «mislim dakle jesam» - bio matematičar, fizičar, bavio se i mehanikom, sve prirodne pojave mogu se proučavati kao strojevi - važna su dva pojma - kretanje i protegnutost, ljudi se isto mogu proučavati kao strojevi ali to proučava teologija

- geografija u to vrijeme nije bila ujedinjena (ne možemo reći da je postojala kao znanost) iako su se pojedine grane diverzificirale, kao npr. klimatologija- to je vrijeme kada je geografiju trebalo definirati i napraviti sintezu znanja do tada i tu zadaću izvršio je Bernard Varenius (porijeklom je bio iz Heidelberga, sa 25 godina dolazi u Nizozemsku gdje piše knjigu pod nazivom «Geografija generalis» koju izdaje 3 godine kasnije (1650. godine) a iste godine umire sa samo 28 godina; knjiga je napisana na latinskom, prevedena je na engleski i doživjela je 10 izdanja) - on se orijentira na činjenice i znanstveno dokazane aksiome- Varenius komentira: «geografija se bavila horografskim i topografskim istraživanjima, a istraživanja unutar opće geografije su zanemarena i zato ona gotovo gubi status znanosti- Varenius je prihvatio Kopernikov heliocentrični sustav, uvodi historijsko-geografski pristup, a njegov najveći doprinos znanosti je u odjeljku o atmosferi jer je to prvi korak u sustavnom objašnjavanju cirkulacije zraka - knjiga «Geografija generalis» (sinteza geografskih znanja od 1. do 17. stoljeća) → sastoji se od dva dijela: 1. opća geografija - opće zakonitosti kontinenata i mora (zemaljsko - vodeni krug, ovdje su ljudi kao objekt proučavanja potpuno isključeni, a ova komponenta je obrađena u drugom dijelu knjige) i 2. specijalna geografija - proučava pojedina područja deskriptivno (mala područja - topografija, velika područja – horografija)- u općoj geografiji obrađuje Svemir i ostala nebeska tijela i utjecaj sunca na klimu, uvodi tezu o zonalnosti, a socijalna sfera je samo deskriptivna - knjiga je pisana izvorno na latinskom, a na engleski je prevedena i tiskana čak prije od Newtonovog zakona i bila je knjiga br.1 cijelo stoljeće- Varenius je pokušao objasniti predmet, značaj i sadržaj geografije→ prvi pokušaj nakon Strabona (prvi je i objašnjavao a ne samo analizirao, jedan dio posvećuje navigaciji) - u to vrijeme postojala je i analogija prirodnim znanostima: KAMERALNA STATISTIKA ILI POLITIČKA ARITMETIKA (podaci o nekoj zemlji, njenom društvenom uređenju, stanovištvu, trgovini, vojsci)- ovo je zapravo oblik društvene geografije tog vremena

18. stoljeće - Immanuel Kant→ bio filozof, ali je predavao geografiju na sveučilištu u Könninsbergu gdje je proveo svoj cijeli radni vijek (filozofijom se bavio «za dušu») - Kant je unutar geografije jako kritiziran zbog svog geografskog mišljenja i njega se smatra krivcem zbog kojeg se geografiju svrstavalo u deskriptivne znanosti jer u geografiju uvrštava i dijelove kameralne statistike- na početku svakog predavanja definirao je mjesto geografije u sutavu znanosti

6

- izdvojio je dvije grupe znanosti – prvu su činile one koje koje su koristile zakonitosti i osobine fenomena koji se proučava (logička klasifikacija), a drugu grupu su činili predmeti na osnovu njihovog položaja u prostoru i vremenu (a tu je svrstao povijest i geografiju)- Kant: «geografija je horološka znanost jer proučava mjesto određenih fenomena u prostoru, dok povijest proučava samo fenomene u vremenu- zbog takvog pristupa on osuđuje i geografiju i povijest samo na opis (deskripciju) bez primjene znanstvenih metoda, dakle razvija ekscepcionalizam u geografiji- nije napisao ni jednu geografsku knjigu, ali su ostale bilješke njegovih učenika- na početku 20. stoljeća ga se jako kritizira i osuđuje za isključenje geografije iz znanosti Osnivači moderne geografije (prva polovica 19. stoljeća)

- to su Aleksandar von Humboldt i Karl Ritter- smatra se da su oni oblikovali geografiju u samostalnu znanstvenu disciplinu i pripremili je za institucionalizaciju, a živjeli su u isto vrijeme i surađivali su Aleksandar von Humboldt → osnivač moderne fizičke geografije; puno je putovao- obišao je Sjevernu i Južnu Ameriku, Sibir, a kako je bio imućan nije trebao mnogo raditi, a stekao je široku naobrazbu- došao je do zaključka o sličnosti pejsaža i kompleksnih cijelina- uvodi pojam prirodne zone na osnovi sličnih ili istih krajeva, a razradio je i komparativnu metodu- koristio je mnoge instrumente u istraživanjima, pretpostavlja koje bi resurse moglo imati pojedino područje (smatra da Ural ima mnoštvo prirodnog bogatstva, pogotvo zlata i komparira ga sa brazilskim planinama) - mnogo je pisao, a njegove bilješke objavljene su u 30-ak svezaka- napisao je 5 svezaka knjige «Kozmos» (cilj - skupiti sva geografska znanja), i knjižicu «Slike prirode» (zaključci o procesima formiranja prirodnih zona i zonalnosti pejzaža)

Karl Ritter→ osnivač moderne regionalne geografije- voditelj katedre za geografiju na berlinskom sveučilištu, nakon njegove smrti dugo nisu mogli naći zamjenika - napisao je knjigu «Opća komparativna geografija» (u 19 svezaka); u središtu geografije je praktično-komparativna metoda (kao i uzročno-poslijedične veze)- uvodi koncept «pune kutije» - prostori su pune kutije ispunjene različitim stvarima; treba proučavati ne samo što je u kutijama, već i kutije- pojam sustava i veza koji se sastoji od cjelina i dijelova - cjelina je puno više nego zbroj etnoloških, klimatskih, topoloških, regionalnih i drugih obilježja nekog prostora

- nakon Humboldta i Rittera (obojica umiru 1859. godine) sve više se primjenjuju mjerenja, usporedbe i sinteze, regije se proučavaju u kompleksu, osnivaju se prve geografske katedre i društva- godina institucionalizacije geografije je 1874. kada se osniva prvi geografski odsjek u Njemačkoj, zatim u Francuskoj, Velikoj Britaniji, SAD-u, itd.- no institucionalizacija geografije je bila teška jer joj je trebalo naći mjesto u sustavu znanosti, na fakultetu, ali i u školama, a bilo je mnogo protivnika jer se smatralo da geografija uopće ne bi trebala postojati jer njezina društvena sfera može biti uklopljena u npr. povijest, a fizička u npr. geologiju - nakon smrti Humboldta i Rittera, geografija je napravila preokret jer je počela prihvaćati ideje prirodnog determinizma i teoriju darwinizma, koju Herbert Spencer (geograf)

7

primjenjuje kao socijalni darwinizam koji kaže da društva i društvene grupe isto kao i sva druga živa bića mogu preživjeti (opstati) jedino ako se uspiju prilagoditi sredini u kojoj žive, dakle društvo se razvija prilagođavanjem prirodnoj sredini- teorija socijalnog darwinizma stišava prigovore na račun geografije jer ona objedinjuje i fizički i socijalni aspekt i postaje jasno da vezu prirode i društva treba proučavati i upravo je to zadaća geografije

Friedrich Ratzel→ bio je zoolog, a začetnik je prirodnog (geografskog determinizma) pod utjecajem Spencera (između 1882. - 1891. godine piše knjigu «Antropogeografija» u dva djela)- po njemu, između životinjskih i ljudskih grupa postoji puno sličnosti, i postoje 3 pitanja na koja se mora odgovoriti (definira 3 cilja):

1. proučiti razmještaj ljudskih skupina na Zemlji i njihovu povijest2. ovisnost razmještaja ljudskih skupina (migracija) o fizičkim obilježjima prirodne

sredine3. utjecaj prirodne sredine na društvo i pojedinca (npr. utjecaj klime)

- Ratzel je napisao i knjigu «Politička geografija» - ideju socijalnog darwinizma primjenjuje na državu i smatra da je svaka država, kao i životinja, organizam koji se bori za svoj opstanak i u tu svrhu proširuje svoj prostor (Lebensraum)- ova ideja je ubrzo prihvaćena od strane nacista u Njemačkoj, pa su se Ratzelovo ime i ideje nakon Drugog svjetskog rata uzimale sa određenom distancom i oprezom- ideja geografskog determinizma je nakon institucionalizacije geografije postepeno isčeznula

MacKinder→ bio je također geografski determinist i kaže da povijest određuje geografiju - uvodi pojmove: pivot area=Heartland (outer crescent=ocean,inner crescent=kopno i ocean)- pivot area ili heartland je dio kontinenta u srcu Euroazije od kojega ovisi razvoj cijeloga svijeta- MacKinder smatra da je zahvaljujući velikim geografskim otkrićima snaga prešla na zemlje koje su na obalama (coastland), ali da će u budućnosti opet snaga biti u kopnenim zemljama- on prognozira dominaciju zemalja srednje Azije (pogotovo ex-SSSR) pa se ova teorija često koristila za vrijeme «hladnog rata»

Ellen Semple→ iz SAD-a, Ratzelova učenica (prirodni determinist), napisala je knjigu u kojoj prevodi Ratzelove ideje na anglosaksonsku svijest pod nazivom «Utjecaj geografske sredine» (u ovoj knjizi je geografski determinizam doveden do apsurda)- može se reći da je vezu prirode i društva dovela do svojevrsne groteske (npr. «u Švicarskoj nema dobrih pisaca jer ljepota Alpa paralizira njihov um» ili «pisci iz Francuske su dobri i nagrađivani jer je to posljedica riječnih dolina koje pozitivno utječu na njihovo stvaralaštvo»)

Elsworth Huntington→ također iz SAD-a (prirodni determinist), ali on odlazi i korak dalje od Semple- napisao je «Puls Azije» u kojoj obrađuje migracije naroda, pa kaže: «poslije glacijacije mijenjala su se razdoblja hladne i vlažne i suhe i vruće klime i u jednom takvom razdoblju je nomadsko stanovništvo krenulo iz središnje Azije prema Kini, Indiji i Europi» - u djelu «Civilizacije i klima» iz 1915. godine, s klimom povezuje razvoj civilizacija- polazi od postavke da postoji optimalna temperatura za rad čovjeka (od 17 do 19°C ako je u pokretu, a od 21 do 25˚C ako se ne kreće)- ako je temperatura viša stvaraju se različite toksikološke tvari i organizam se pokušava prilagoditi većoj temperturi, a to opterećuje sve organe i čovjek je lijen i pasivan (npr. po njemu su crnci lijeni!)

8

- ako je temperatura malo niža od optimuma npr. 15-16 °C, to stimulira čovjeka na aktivnost, ali preniska temeperatura je također štetna - prema Huntigtonu sve velike civilizacije su nastale u ovakvim klimatskim uvijetima, po njemu povoljnima, a to se upravo poklapa sa Sjevernom Amerikom, Europom, dijelovima Rusije i Japanom- njegovi zaključci su vrlo subjektivni, a u knjigama je prisutno mnogo rasizma- pojam antropogeografije kojeg je osmislio Ratzel danas se tek povremeno zna koristiti kao zamjena za termin «human geografy» (prof. Vresk koristi pojam antropogoeografija kao zamjenu za «human geografy»)- za engleski termin «human geografy» u Hrvatskoj se koriste termini «socijalna geografija» i «društvena geografija»- problem je u tome što je u engleskom jeziku i znanosti termin «social geografy» samo dio «human geografy»- ako pak upotrebljavamo samo termin «socijalna geografija» problem je što je ona samo dio «društvene geografije» - zato je u hrvatskom jeziku ipak najbolje koristiti termin «društvena geografija», ali kada ga prevodimo na engleski moramo ga prevesti kao «human geografy»- godine 2005. pojavio se kod nas termin «humana geografija» kojeg za sada geografi nisu skloni prihvatiti (uveo ga je prof. Roksandić sa Filozofskog fakulteta)

POSIBILIZAM I REGIONALNA GEOGRAFIJA (20.11.2006.)

- ovo od jedna poddisciplina unutar geografske struke- posibilizam je doktrina suprotna geografskom determinizmu (iako riječ suprotna nije baš adekvatna) i on negira isključivu važnost prirodne osnove (jer je ona datost kojoj se čovjek može prilagoditi na razne načine)- determinizmu je suprotna socijalna morfologija, a njezin osnivač je Emil Durklem→ socijalna morfologija inzistira na društvu i čovjeku kao determinanti- posibilizam je negdje između determinizma i socijalne morfologije, a začetnik je Vidal de la Blache→ tvrdi da priroda nije determinanta, nego da otvara mogućnosti a čovjek se uključuje u igru prirode (on kaže da priroda nije čovjekov rob već njegov portret)- Vidalove poglede je prenio Febire: «Ne postoje nužnosti, već samo mogućnosti, a čovjek je taj koji odlučuje koje će mogućnosti iskoristiti i na koji način» - posibilizam je ravnoteža imeđu prirode i društva- Vidal da la Blache uspoređuje kulture u Mezopotamiji→ privreda je odlučila način života, prehrane i odredila je genere de vie (žan de vi) ili stil života - u okviru određene sredine (miljea) određuju se razni stilovi života, pa on izdvaja 5 skupina ljudi prema načinu života: lovci, seljaci, pastiri, nomadi, građani - krajem 19. stoljeća Vidal de la Blache bio je voditelj katedre za geografiju na Sorboni i geografija koja se razvija na osnovu Vidalovih postavki zove se geografija humane (eng. human geography) - postavlja se pitanje kako je proučavati? → treba je započinjati sa osnovnim činjenicama ili faktorima pa se kreće od 3 činjenice:

1. činjenice iz neproduktivnog iskorištavanja zemlje - sve što je vezano uz stanovanje: kuće, ograde, dvorište, putevi, oblik krova

2. činjenice iz područja produktivnog iskorištavanja zemlje - ratarstvo i stočarstvo, udomaćivanje, selekcija, uzgoj biljaka

3. činjenice iz područja destruktivnog iskorištavanja zemlje (destruktivna eksploatacija) - ribarstvo, lov, rudarstvo, dakle iskorištavanje zemlje kad se resursi ne obnavljaju sami po sebi, osim uz angažman čovjeka

9

- pitanje posibilizma i regionalne geografije – Vidal de la Blache je izdvajao regije - pays (peji), a ove regije su predstavljale simboličnu zajednicu stila života i geografske okoline- pokrenuo je knjige pod nazivom «Univerzalna geografija» (ili regionalna geografija svijeta)- iz posibilizma nastaje regionalna geografija koja ima veliki utjecaj i na geografiju u Hrvatskoj- ipak regionalna geografija nije išla u korak sa vremenom (ratari, stočari, pastiri...građani) jer je urbanizacija jako uznapredovala i nastala je polarizacija koja nije dopuštala da se govori o građanima kao o homogenoj populaciji - regionalna geografija u Francuskoj je imala strateške ciljeve- Vidal de la Blache – bio je uključen u školu humane geografije koja je pokazivala interes za strane zemlje - iz njegovog članak «Istočna Francuska» se vidi da je Alzas stilom života uključen u Francusku i nedugo nakon njega dolazi do francuskog osvajanja Alzasa i Lotaringije

- regionalna geografija razvija se i u Njemačkoj→ Hettner→ razvio je svoja stajališta pod utjecajem Kantove teorije znanosti - Kant je ovako podijelo znanost: FIZIČKA KLASIFIKACIJA (deskriptivne znanosti) - samo povijest i geografija, koncentrira se na prostor i vrijeme; bitna je deskripcija

LOGIČKA KLASIFIKACIJA (nomotetske znanosti) - koncentriraju se na genezu i osobine predmeta proučavanja

- oslanjajući se na Kantovu klasifikaciju, Hettner daje regionalnoj geografiji centralno značenje u sklopu geografske znanosti i naglašava horološki aspekt unutar geografije- geografija je po njemu horološka znanost (termin horografija je sinonim za regionalnu geografiju i dolazi od Ptolomeja - zahtijeva diferenciranje Zemljine površine) - regije su jedinstvene i neponovljive- umjesto naglašavanja važnosti opće geografije, Hettner inzistira na komparativnim geografskim regijama, a cilj je snabdjevanje podacima iz regionalne geografije

REGIONALNA GEOGRAFIJA (LANDERKUNDE)

- regionalna geografija je sinteza, odnosno vrhunac geografije (geografskog umijeća)- prema Hettneru najmanja jedinica je mjesto, zatim kraj, zemlja (regija) i kontinent- ove horološke jedinice na svakoj razini su jedinstvene i neponovljive→ manje jedinice se mogu grupirati na temelju:

o načela istovrsnosti - prostorne jediniceo ili ako se grupiraju na temelju načela međusobne povezanosti pa dobivamo

sisteme ili komplekse - Richard Hartshorne - američki geograf, piše djelo «Prirodna geografija» (Nature of geografy) iz 1939. godine- popularizira regionalnu geografiju, ali je istodobno stavlja pod velike upitnike- pogledi su mu slični Hettnerovim: u regionalnoj znanosti znanja se integriraju u cjelinu, a on to zove «totalna geografija danog mjesta» = F (U1, U2, U3...Z1, Z2, Z3...) - pokušao ju je izraziti matematički jer na taj areal djeluju različiti faktori- u regiji se preklapa niz različitih procesa i/ili faktora (Z1, Z2, Z3....Zn) koje možemo i ujedinjavati (društveni faktor, geomorfološki faktori → U1, U2, U3...Un)- faktori koji ne ulaze niti u jednu grupu su nezavisni faktori (Z1', Z2', Z3'....Zn') - Z je svaki od elemenata sredine, a U su komleksi

10

- W = f (U1, U2, U3....Un, Z1', Z2', Z3'....Zn') - ovakva funkcija (W) može biti riješena samo za jednu točku, ne funkcionira za veće područje zbog ogromne količine čimbenika pa bismo morali ići u arbitrarno prihvaćanje (falsifikaciju) i lažno prikazivati regiju kao da postoje isti uvijeti na cijelom području a to nije tako (lažno se povlače granice među arealima) - geografi istražuju areale, pa ne možemo prihvatiti areal kao sumu točaka- svaki mali združeni areal je uniforman unutar sebe (prihvaćamo da su točke slične, iako nisu)- regionalna geografija polazi od tri tipa fikcije:

1. izdvojimo grupu areala? 2. izdvojimo areal unutar grupe areala 3. slične areale prihvaćamo kao identične

- problemi: 1. nema pravilnog odgovora, odgovor je arbitraran2. kad regije grupiramo pema višem nivou, greške se povećavaju3. na osnovi čega izdvojiti areal? → ako uzmemo temperaturu, regije će biti paralelno

izdužene, ako uzmemo vlažnost, regije će biti meridionalno izdužene - odgovor je arbitraran

4. problemi granica - geografi izdvajaju tranzicijske ili prijelazne regije→ odgađanje rješenja problema

John Herbertson; sa Oxforda; vrši regionalizaciju na prirodne regije i oslanja se na prirodne čimbenike- uzeo je 4 ključna kriterija ili faktora: a) konfiguracija ili reljef (visina i struktura), b) klima, c) vegetacija, i d) gustoća stanovništva (ovdje, ipak, dominiraju prirodni faktori)- regije su: polarna, hladna, topla, tropska, brdska i ekvatorijalne nizine - ovakva regionalizacija je temelj za proučavanje ljudskih sistema- u interpretaciji tih regija Herberson se koncentrira na stanovništvo i proučava različite skupine ljudi unutar jedne regije (npr. rasu unutar različitih regija) - pokušava istražiti efekt okoline i procijeniti utjecaj neprirodnih faktora na društveni razvoj

Herbert Fleure→ regionalizacija suprotna Herbersonu koja polazi od čovjeka (postavke posibilizma) – ljudska energija je ključni termin, izdvaja sljedeće regije:

I. Regije gladi: prirodni uvjeti omogućuju samo egzistenciju, niske temperature, lov i skupljanje plodova (koliko god da se energije uloži zbog ekstremnih uvijeta to neuspijeva)

II. Regije iscrpljenosti: ekvatorijalne kiše, otoci u vrućim predjelima; skupljanje hrane (da bi si osigurali život, ljudi moraju raditi do granica iscrpljenosti)

III. Regije dobiti: klima s dosta sunca, uzgoj voća i povrća (prirodni uvjeti su tako dobri da se uz malo energije dobije puno)

IV. Regije naprezanja: može se dobro živjeti, ali u to treba uložiti dosta truda (npr. Rusija, područja gdje su umjerene klime, dosta truda se mora uložiti, ali on se vraća)

V. Industrijalizirane regije: pokriva urbana područja npr. SAD-a, Kanade, Europe, Novog Zelanda (tu su resursi za razvoj industrije)

VI. Regije trajnih neprilika: visoravni (platoi) s područja umjerene klime (područja emigracije, česte neprilike, depopulacija, to su npr. Alpe, Tatre...)

VII. Regije lutanja (nomadska područja)

11

- regionalna geografija - sredinom 20. st. jako je kritizirana od strane kvantitativne geografije, a osnova za to je ideografičnost regionalne geografije - pristup regionalizaciji je deskriptivan - regionalna geografija se koncentrira na ruralne dijelove- danas regionalna geografija izgleda drugačije - možemo izdvojiti 3 tipa regije:

A. Regija kao lokalni odgovor u kapitalističkim procesima: takav pogled na regiju se razvija u sklopu marksističke geografije - stvaranje regije se povezuje s različitim razvojem svijeta, regija se smatra kao jedinica prostorne organizacije nacionalnih procesa povezanih načinom proizvodnje, rad je socijalno podijeljen. Proces akumulacije kapitala stvara nejednakosti u svijetu - snažno utječe na regionalnu raznolikost svijeta. U sklopu marksističke geografije Wallerstein je podijelio svijet na centar (akumuliran kapital), periferiju (ovisna o centru) i poluperiferiju (2. svijet; socijalističke zemlje – i Hrvatska je tu). Procesi na poluperiferiji održavaju ravnotežu na svijetu.

B. Regija kao žarište identifikacije: povezana je s humanističkom geografijom gdje je aspekt subjektivnosti vrlo naglašen - ljudi imaju svijest o vlastitoj kulturi i kulturi drugih; identifikacija nas samih i drugog

C. Regija kao medij socijalnih procesa: regija je fizička osnova za socijalne interakcije. Ne izdvajamo granice u prostoru nego proučavamo kako se u jednom prostoru preklapaju različite socijalne strukture i njihova interakcija (npr. kulture darkera, hip- hopa...) povezano s kulturnom geografijom

- regionalizacija je stvaranje mozaika, od različitih elemenata dobije se slika (moramo razumjeti prirodne zakonitosti)- regionalizacija je instrument proučavanja takvih zakonitosti (ne točna mjerenja već pretpostavke)- kod regionalizacije se upozorava na: 1. Povezivanje elemenata na osnovi karakteristika ili na osnovi funkcije. Regionalizacija nije rezultat već istraživački instrument (mentalne konstrukcije za analizu, a ne prirodno dane cijeline). Nema točnog odgovora, on ovisi o nama (o našoj odluci)2. Do kojeg stupnja idemo u regionalizaciju? Što je manji areal i greške su manje (i obrnuto) i o tome se mora voditi računa.- do Drugog svjetskog rata regionalizacija je imala važnu ulogu i naglasak u strateškim istraživanjima, a nakon toga regionalna geografija gubi na značaju i ulazi u sferu obrazovnog sustava (postaje upitna znanstvenost regionalizacije i regionalne geografije)

KVANTITATIVNA REVOLUCIJA (04.12.2006.)

- kvantitativna revolucija (iz koje nastaje kvantitativna geografija koja koristi kvantitativne metode) započinje sredinom 20. st., nakon Drugog svjetskog rata, i u tom trenutku u geografiji dolazi do «pat» pozicije jer je u prvoj polovici bila dominantna regionalna geografija za koju se smatralo da se može koristiti i u strateške ciljeve- međutim, u 50-im 20. st. godinama geografi počinju shvaćati da nema puno potrebe u društvu od takve (regionalne) geografije u to vrijeme (mnoge druge znanosti dobivaju narudžbe od vlade, stranaka, industrije i drugih za razna istraživanja, a geografija se zapostavlja)- pretpostavka da geografija proučava druge zemlje do Drugog svjetskog rata nije se realizirala, a geografija je izgubila svoj autoritet i unutar akademske zajednice jer se smatralo da je ona marginalna znanost - akumuliralo se nezadovoljstvo unutar geografa i postalo je jasno da se geografija mora transformirati

12

- prvi impulsi za promjene su došli izvana, a vezani su uz socijalnu fiziku koja je zapravo interdisciplinarna grana u kojoj se tvrdi da u ljudskim djelatnostima vrijede isti zakoni kao i u fizici, a slijedi ideju monizma koji kaže da je svijet svugdje isti- osnivač ove nove geografije je John Stewart (astronom i fizičar) koji kaže da su sve znanosti jedinstvene po suštini (biti) i sve prirodne zakone prenosi na društvo (fizičke zakone prenosi na društvenu sferu, npr. električni tok uspoređuje sa migracijama, itd.)- npr. u urbanoj geografiji može se primjeniti zakon gravitacije; P1,2 =M1*M2/u (M1 je prvi grad, a M2 je drugi grad, dok je P1,2 interakcija među njima, a u je udaljenost)- iz ovoga se vidi da je interakcija među gradovima jednaka umošku dvaju gradova, a obrnuto proporcionalna udaljenosti (npr. veličina grada, broj telefonskih poziva...) - u 1970-im i 1980-im godinama ovaj zakon gravitacije je u geografiji bio vrlo aktualan- Stewart (kao i William Wornitz) uvodi termin makrogeografija koji ubrzo nestaje i mijenja ga se nazivom socijalna fizika (u makrogeografiji je naglasak na prostornim odnosima i upravo se tu mnogo primjenjuje gravitacijski model)- no da bi sve ovo moglo zaživjeti (kvantitativna revolucija, socijalna fizika, makrogeografija), geografija se najprije trebala nečega odreći, a odrekla se unikatnosti (unikatnost regije, areala, itd..) i trebalo je odbaciti naglasak sa termina regija (mjesto) i prebaciti se na drugi termin (također bazičan) a to je prostor (struktura, udaljenost)- kvantitativna revolucija počinje sa jednim malim člankom pod nazivom «Ekscepcionalizam u geografiji» u listu «Anali» (AAG) koji je napisan 1947. godine od strane Njemca Freda Schaefera, a objavljen je nakon njegove smrti 1953. godine- Schaefer kritizira i optužuje Kanta (a zajedno s njim i Hettnera i Hatshornea) i kaže da geografija ne bi trebala biti iznimka od drugih znanosti jer se i u njoj mogu tražiti i nalaziti zakonitosti (ekscepcionalizam se veže uz Kantovu definiciju geografije)- Schaefer kaže da treba «žrtvovati apsolutnu točnost radi funkcionalnosti» i da treba ukinuti koncepciju unikatnosti regija i mjesta (koju je prije itekako zastupala spomenuta trijada geografa), jer ako se držimo te koncepcije ne možemo proučavati zakone i ne može se napraviti ni jedan korak u generalizaciji (npr. dva kamena iste boje ne mogu se tako definirati, a ne može ih se generalizirati ni pod pojmom vapnenac)- tek kada se «žrtvuje apsolutna točnost radi funkcionalnosti» mogu se tražiti zakonitosti i tu su onda potrebne kvantitativne metode i zato se ovaj obrat u geografiji zove kvantitativna revolucija- na početni razvoj kvantitativne geografije veliki utjecaj su imale 3 teorije: a) von Thünenov model izolirane države, b) Christallerova teorija centralnih naselja i c) Ullmanova teorija premještanja- a) teorija (model) izolirane države: izradio ga je John von Thünen koji je primjenio linearne metode da bi istražio vrijednost zemljišta i uvodi termin lokacijske rente koja je drugačija za svaki proizvod (on je izračunao gdje je koju kulturu najrentabilnije proizvoditi u okolici grada-države)- lokacijska renta ovisi o cijeni proizvoda na tržištu, njegovoj vrijednosti i vrijednosti troškova prijevoza do tržišta (to je prvi matematički model u geografiji)- lokacijska renta najbrže opada za mliječne proizvode i povrtlarstvo (u prvoj zoni oko grada su upravo mliječno stočarstvo i povrtlarstvo, druga zona je zona šumarstva, u trećoj zoni je ekstenzivno ratarstvo (žitarice i krumpir), a u četvrtoj zoni je ekstenzivno ili mesno stočarstvo)- ovaj model je bio predočen (poznat) još u 80-im godinama 19. stoljeća (u vrijeme Humbolta i Rittera), ali nije prihvaćen sve do (sredine) 20. stoljeća jer je bio matematički model - u Thünenovo vrijeme model nema praktičnu svrhu, a cilj mu je bio optimizacija - koristio je kvantitativne metode i udaljenosti kao osnovni element u izračunima

13

- b) Christallerova teorija centralnih naselja – on je izradio heksagonalni model jer tako prostor ima optimalnu strukturu (dakle, po njemu, ako su gradovi razmješteni u heksagonalnu strukturu prostor je optimalno iskorišten)- optimalni model za razmještaj tržišta također je heksagonalni i ako su naselja tako strukturirana, njihove veze s centrom su najbolje- uvodi koeficijent 7 - svako naselje opslužuje sebe i još 6 naselja na nižem stupnju centraliteta- u ovom modelu bitne su kvantitativne metode, te distanca (ukupna distanca do centra je minimalna) i optimizacija - ovaj model se još naziva i Loesch-Christallerov- c) Ullmanova teorija premještanja – ona kaže da na interakciju između dva naselja djeluju tri čimbenika: komplementarnost, interventne mogućnosti i prenosivost- a) komplementarnost – mora postojati ponuda i potražnja da se razvije interakcija- komplementarnost (shema):

- b) interventne mogućnosti: uvode se temini udaljenost i ekonomičnost; optimalni put imeđu A i B je ravna linija, pa se traži rješenje koje je takvo, a ono je jedno jedinstveno- optimalno rješenje je ponekad najmanja bliskost ako se radi o izomorfnom prostoru- interventne mogućnosti (shema): na shemi se vidi da je put ovisan o troškovima prijevoza tako da to nije najkraća udaljenost od A do B već kombinacija

- kada bi troškovi prijevoza na kopnu i moru bili jednaki onda bi ravna crta bila optimalna

14

- c) prenosivost – lakše je prevoziti čipove od frižidera zbog težine i veličine proizvoda, ali umjetničke slike ili novac su također lagani, ali je prijevoz skup zbog troškova osiguranja- prenosivost (shema) - materijal koji se prenosi (bitni su troškovi transporta)

- bitno je vrijeme (proizvod mogu biti slike, industrijski proizvodi ili ljudi)

- ove tri teorije (von Thünenova, Christallerova i Ullmanova) su zajednički povezane preko distance, optimizacije, ekonomičnosti i apstraktnog shvaćanja prostora - regija kao ključni termin zamjenjuje se prostorom (na njega se gleda kao na apstraktni prostor), a to znači, kada se bavimo konkretnim modelima, nije bitan supstrat, već prostorni odnosi (npr. a²+b²=c² - apstrakcija)- Harison daje «model pomicanja» u kojem uspoređuje premještanje korita rijeke sa premještanjem ceste i dolazi do zaključka da su faktori isti i da nema razlike - cesta ide nekim pravcem i zbog određenih razloga se ona se premješta u neki drugi pravac; ovo se uspoređuje sa pomicanjem korita rijeke do kojeg neće doći ako ne dolazi do prezasićenosti vodom (tek kada je visoka voda stvara se novo korito)- ista je situacija i sa cestom, tek kada dolazi do zagušenja prometa gradi se nova cesta- u oba slučaja neće doći do promjene ako postoji mogućnost horizontalnog širenja- čimbenici koji neko vrijeme sprečavaju širenje (nasip i cijena zemljišta) postaju faktori širenja (nasip je visok, ali sa povišenjem vodene razine voda prelazi preko njega i spušta se, dakle on pomaže stvaranju novog rukavca, isto je i sa cijenama zemljišta, što je veći promet (npr. uz autocestu) smanjuje se vrijednost zemljišta- svi ovi čimbenici djeluju jednako, pa pravilo pomicanja nastupa jednako i u prometu i u prirodi i u gradu (primjer je suburbanizacija)- to se vidi i na primjeru vulkana, nakon nekoliko erupcija stvara se nova kaldera, itd...- dakle opći zaključak je da ista pravila i modeli vrijede i u prirodi i u društvu i svijet je jedinstven!- u ovim modelima važno je kako model funkcionira, a ne gdje- geografi u doba kvantitativne revolucije proučavaju prostor kao apstrakciju i važne su relacije, udaljenosti i struktura prostora- a²+b²=c² → ovdje pod a, b i c može biti bilo što, dakle model funkcionira za bilo što u bilo kojem vremenu- filozofski temelji kvantitativne revolucije su pozitivizam i logički pozitivizam (pozitivizam je filozofski pravac u sklopu kojega se smatra da se sve znanstvene pojave svode na otkrivanje zakona, konstantnih među pojavama)

15

- začetnik i osnivač pozitivizma je August Comte koji je izdvajao stadije znanosti:1. teološka faza – sve se pojave objašnjavaju djelovanjem natprirodnih bića (dakle, djelovanje ili pojava jednog bića ili faktora)2. metafizička faza – djelovanje jedne ili više apstraktnih (prirodnih) sila3. znanstvena faza – objašnjavaju se zakonitosti među pojavama (znanstvena ili pozitivna faza je završna faza svake znanosti) - unutar filozofije pozitivizma velika se važnost daje predviđanjima ili prognozama - pod utjecajem pozitivizma inzistira se na jedinstvu znanosti, zbog iste forme, jezika i metoda- isti zakoni vrijede u pozitivizmu, u prirodi i u društvu (u osnovi je monizam), dakle ako proučimo zakonitosti možemo proučiti i pozitivizam - 30-ih godina 20. stoljeća razvija se logički pozitivizam unutar Bečkog kulturnog kruga- prema logičkom pozitivizmu postoje 2 vrste smisaonih iskaza (princip verifikacije): a) analitički - iskazi koji ne trebaju dokazivanje (neki matematički aksiomi i logički dokazi)b) sintetički - treba ih dokazati da bi postali znanstveni, ključna riječ unutar logičkog pozitivizma postaje dokazivanje ili verifikacija (da bi teza postala znanstvena, mora se verificirati) - npr. za regionalnu geografiju karakterističan je induktivni pristup (kojeg su koristili Ritter, Humboltd kao regionalni geografi; kod induktivnog pristupa ide se općeg ka posebnom)- u kvantitativnoj geografiji pristup je deduktivan i ide se od posebnog ka općem- kvantitativna geografija polazi od modela (imaginarne strukture realnog svijeta), zatim se utvrđuju hipoteze i podaci koji se potvrđuju (verificiraju) – hipotezu i podatke veže princip verifikacije- u čemu je nedostatak ovog pristupa? – u tome što modeli NE odgovaraju stvarnosti i bilo što možemo verificirati sa prikladnim primjerom - zbog toga se javlja se kritički racionalizam u kojem Popper tvrdi da verifikacija nije dovoljna sama po sebi i da ona ne može biti znanstvena metoda (jer se uvijek mogu naći okolnosti u kojima će neka teza vrijediti) pa uvodi termin falsifikacija- shema falsifikacije: P1 → TS → EE → P2 P1 = početni problemTS = pokusno riješenje EE = eliminacija pogrešaka (tražimo okolnosti gdje teza ne funkcionira) P2 = završni problem, odnosno novi skup problema- jedino ako NE pronađemo grešku u modelu, model vrijedi - da li je ovakav pristup operabilan? – javlja se pitanje u kojem broju slučajeva treba provjeravati model da bi on funkcionirao, odgovor je – beskonačno!- zbog toga se kritički racionalizam u geografiji baš i ne primjenjuje - primjer razlike metoda verifikacije i falsifikacije kroz terensko istraživanje: npr. formira se teza da su članovi baptističke crkve u Hrvatskoj većinom srpske nacionalnosti (odlazimo u npr. Sjevernu Banovinu i to provjeravamo i utvrdimo da je tome tako)- metodom verifikacije ovu tezu bismo ekstrapolirali tako da vrijedi za cijelu Hrvatsku, ali metodom falsifikacije dolazimo do drugog modela i utvrđujemo da ovo ne vrijedi članove baptističke crkve u Međimurju i početna teza više ne vrijedi

KVANTITATIVNA GEOGRAFIJA; TEORIJSKA GEOGRAFIJA I MODELIRANJE (11.12.2006.)

- 1962. godine W. Bunge piše knjigu: «Teorijska geografija» (to mu je bila doktorska dizertacija), i on pod tim pojmom podrazumijeva kvantitativnu geografiju koja se bavi problemima i zakonitostima, a ne opisivanjem

16

- on predlaže sasvim drugačiju geografiju koja ne odgovara na pitanja ŠTO? i GDJE? već ZAŠTO?- ispravno je postaviti pitanje zašto se nešto negdje nalazi i ako to razumijemo možemo prognozirati razvoj prostora - objekt proučavanja teorijske geografije su prostorne interakcije (prostorni procesi + prostorne strukture) - osnovni jezik proučavanja prostornih procesa je prostorna geometrija koja se bavi logikom prostora - Bunge razrađuje niz novih modela, predlaže nove karte i uvodi nove termine, a jedan od njih je i realna udaljenost koja se mjeri u naporu koji moramo učiniti da bi tu udaljenost prošli, a izražava se u: a) kilometrima, b) vremenu (izokrone) i c) troškovima (izokoste)- dakle, izokrone bi bile linije koje povezuju iste vremenske odsjeke, a izokoste linije koje povezuju mjesta istih troškova- na ovaj način stvaraju se nove izomorfne karte kod kojih koordinatna mreža može biti izražena u neobičnim mjerama (dolazi do deformacije prostora ako izokrone prikažemo u pravilnom obliku)- vrijednost ovakvih karata je u njihovoj zornosti, jasnosti i lakoj razumljivosti

a) udaljenost (kilometri) - primjer

b) vrijeme (izokrona) - primjer

- primjer za vremensku udaljenost – npr. Minsk je mogo bliže Zagrebu nego Moskva, ali nam od Zagreba do Minska treba 5 sati, a od Zagreba do Moskve 2,5 sata i to zbog toga što između Zagreba i Moskve postoji izravna (npr. avionska) veza, a između Zagreba i Minska ne postoji, pa se mora ići obilaznim putem

17

- na vremenskoj kružnici koja prikazuje udaljenosti od Zagreba, Minsk bi bio dalje od Moskve (inverzija prostora), dok je na klasičnoj geografskoj karti obrnuto (ali u tom smislu ispravno)

c) troškovi (izokosta) - primjer

- Bunge predlaže linearne karte (koje su jednodimenzionalne i prikazuju samo udaljenosti, a odgovaraju na pitanje kako daleko?)- linearne karte treba interpretirati kao karte koje na najbolji mogući način prikazuju određene fenomene

- linearne karte pokazuju put za koji treba najmanje vremena, ali i najmanji su troškovi- posebno važnom (najelementarnijom) Bunge je smatrao topologiju koju uvodi u geografiju - to je znanost koja proučava položaj i poredak geometrijskih likova u prostoru- ona traži rješenja koja traže minimalna kretanja, a optimalna rješena su drugačija za svaki prostor što ovisi o brojnim faktorima - u svakoj situaciji postoji topološki optimalni model i on omogućuje minimum kretanja- primjeri toploških modeli optimalnih prostornih rješenja su: a) model sapunice, b) model akvizitera, c) hijerarhijski model i d) model štafete - model sapunice je dobar ako se u obzir uzme štednja jer je ekonomičan (npr.gradnja cesta u državi), model akvizitera (trgovački putnik) spaja sva mjesta, u hijerarhijskom modelu nema komunikacije među odjelima (npr. ministarstva, knjižnice) i model štafete (on spaja sve točke, ali nema povratka u početnu točku) – vidi sliku!

18

- kada se bira model, polazi se od minimuma kretanja (bitna je udaljenost)- u «državi blagostanja» je bitno da postoji najkraći sumarni put, odnosno što je moguće bliži uzajamni razmještaj objekata i taj razmještaj mora omogućiti minimalizaciju kretanja- postavlja se pitanje kako izgraditi najoptimalniju mrežu u gradu? – puno puta se izvodi na temelju «igre»- geometrija je smatrana osnovom kvantitativne geografije, npr. Willson je našao najbolji model za skupljanje smeća (spajao je mjesta na papiru tako da ne diže olovku i došao do optimalnog puta za odvoženje smeća)- ovo vrijedi samo ako u gradu nema više od 2 križanja s neparnim brojem ulica koje se tamo sijeku- 1965. godine Peter Hagget piše knjigu «Locational Analysis in Human Geography» (lokacijska analiza) i taj rad je potaknuo je mnoga prostorna istraživanja u urbanoj i industrijskoj geografiji- lokacijska analiza treba razmatrati pojedine elemente lokacijske strukture:

a. Interakcije (tokovi)b. Mreže - preko kojih se odvija interakcijac. Čvorišta - organizirana središtad. Hijerarhija čvorova - hijerarhijske strukturee. Površina - organizacija prostora između čvorištaf. Difuzija - odvija se po hijerarhijskoj strukturi kroz površinu (centar - periferija)

- upotreba kvantitativne geografije rezultirala je velikim brojem modela 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća- modeli – to su pojednostavljene realnosti (simplifikacija, generalizacija) - definicija modela: oni su selektivna aproksimacija koja eliminacijom slučajnih detalja ili šumova, omogućuju da u nekom generaliziranom obliku do izražaja dođu pojedini relevantni, fundamentalni ili zanimljivi aspekti (sadržaji) iz stvarnog (realnog) svijeta- na početku su ti modeli bili induktivni, a kasnije, za kvantitativnu geografiju, karakteristični su deduktivni modeli (npr. model centralnih naselja - primjenjuje se i u drugim situacijama)

19

TIPOLOGIJA GEOGRAFSKIH MODELA

- mogu biti: promjena veličine (ikonički i analogni), konceptualni i matematički (determinističi i vjerojatnosni):

a) ikonički – to su makete i one su najbliže stvarnosti jer se najmanje izobličuju, a događa se samo smanjenje i analogni - smanjenje i transformacija (realnost se mjenja iz trodimenzionalnog u dvodimenzionalni prostor; npr. karta)

b) konceptualni - oni proučavaju veze, odnosno kako su pojedini procesi ili fenomeni međusobno povezani (npr. farmer→ zadruga→ obrada→tvornica→maloprodaja→ potrošač), a na osnovu njih ne možemo raditi prognoze jer nemaju matematičku vrijednost

c) matematički (odnosi su brojčano izraženi) i na osnovu njih se rade procjene, npr. P(broj telefonskih poziva)= M1(grad)*M2(grad)/n(udaljenost)

- dijele se na: determinističke i vjerojatnosne- deterministički pretpostavlju da postoje čvrste uzročno-posljedične veze i normativni su jer pretpostavljaju da će ljudi birati optimalno riješenje i da je čovjek «homo opticus» (odnosno optimajzer)- deterministički modeli uglavnom koriste linearno programiranje (nekoliko varijabli, npr. Christallerov, von Thünenov model, itd..)- međutim, pokazalo se da deterministički modeli nisu baš idealni jer bi čovjek trebao biti apsolutno informiran o svim faktorima, a što je nemoguće- zato u tim modelima čovjek nije optimajzer nego satisfajer, odnosno ne traži optimalno, nego zadovoljavajuće rješenje i u geografiju ulaze vjerojatnosni modeli- vjerojatnosni nemaju jedno optimalno rješenje, nego više različitih, a koriste teoriju igara - bavi se procesom pronalaženja rješenja u situacijama nepoznavanja rješenja (razrada različitih varijanti)- primjeri su model Hotellinga, «dilema zatvorenika», «tragedija općinskih pašnjaka» i inovacije Torstena Hägerstranda (metoda Monte Carlo i teorija difuzije)

a) farmer:

b) model Hotellinga→ služi za rješavanje konkurentskih situacija u borbi sa tržištem, npr., dva sladoledara i plaža (dogovora nema i jedan i drugi će završiti u sredini, bojat će se udaljiti od centra, da se ovaj drugi ne pomakne i ne proširi svoje tržiše, a to što ostaju jedan pored drugog nije optimalno, jer je plaža prevelika i oni gube svoje tržište na većoj udaljenosti

c) dilema zatvorenika→ uhvaćeni su zajedno, ali u zatvoru ne mogu komunicirati (zajednički su optuženi za krađu automobila koja je dokazana i oružanu pljačku koja nije dokazana)- kazna je sljedeća: 1 godina zatvora za krađu automobila i 10 godina za oružanu pljačku (ako se dokaže), a ako sve priznaju dobit će po 8 godina svaki- ako jedan prizna, a drugi ne, jedan ne dobiva kaznu, a drugi dobiva svih 10 godina zatvora- u uvjetima kada dogovor (komunikacija) nije moguć, optimalno rješenje također nije moguće, pa će najvjerojatnije obojica priznati (dobivaju 8 godina zatvora)

Ne priznati Priznati

Klimatski uvjetiKultura A B C D1 0 2000 0 1000 Optimalno 2 200 250 300 2003 200 650 500 700 Najbolje (zadovoljavajuće)

20

Ne priznati 1,1 10,1Priznati 0,10 8,8

d) Tragedija općinskih pašnjaka - došlo je do degradacije zemljišta, pojedinačni interesi se ne slažu sa općima, povećanjem stočnog fonda pašnjak se iscrpljuje i prihod od jedne krave je sve manji, pa je neophodno organizirati institucije koje će pomiriti pojedinačne i interese zajednice da ne bi došlo do uništavanja

- postoje i modeli koji se oslanjaju na slučajnost, pa na njihovoj osnovi dolazi do simulacije procesa koji uključuju slučajnost i tu spadaju:e) metoda Monte Carlo - u vjerojatnosne modele se pokušava uključiti i slučajnosti (ono što nismo predvidjeli) pa se proučavaju veze, a zove se tako jer reproducira slučajnost automata za igru f) model (teorija) difuzije inovacija (Torsten Hägerstrand je izradio ovaj model na temelju metode Monte Carlo) - napravljen je 50-ih godina 20. stoljeća kada se difuzija inovacija odvijala direktnim kontaktom- slučajnosti su i na razinama kontakata, postavlja se pitanje kako se širi difuzija?- mi ne znamo da li će inovacija uopće doći u neko mjesto, da li će biti prihvaćena i u kojem pravcu će se širiti- ono što sigurno možemo prognozirati je da će taj model proći kroz nekoliko faza (prihvaćanje inovacije, brzi rast, zagušenje i na kraju zasićenje inovacijom)- smjer širenja inovacije je neizvjesan, akumulirat će se u različitim mjestima i na kraju se širi u sva okolna mjesta sve dok proces ne počne stagnirati (zakonitosti ovog procesa su uvijek iste bez obzira na brojeve i uvijek ima isti zaključak)- i oslanjajući se na slučajnost može se prognozirati određeni razvoj nekog fenomena

SISTEMI I SISTEMATSKA ANALIZA U GEOGRAFIJI (18.12.2006.)

- Ludvig von Bertalanffy: utemeljitelj opće teorije sistema- sistem je cjelina koja je više nego zbroj njezinih dijelova, odnosno sistem je skup elemenata povezanih u cjelinu (npr. ručni sat ima svoje djelove, a kada ih sastavimo dobivamo jednu cijelinu) A= {a1, a2, a3,...an} → skup nepovezanih elemenata (ovo je matematički sistem)- sistem se sastoji od različitih elemenataA0- vanjska sredina B= {a0, a1, a2,...an} Sastavni dijelovi sistema:- skupine određenih elemenata promjenjivih karakteristika- skupine veza između elemenata - skupine veza između elemenata u sistemu i njihove okoline - npr. farma→ sama proizvodnja, vanjska sredina je klima, tlo- proizvodnja za tržište - vanjska sredina je ekonomska - druga stvar su uzajamne veze, postoji zbroj veza među svim elementima (ako je veza jednaka nuli elementi nisu u vezi)

rij → veze između elemenata rij = 0 → između elemenata i i j ne postoji veza R = rij → ukupnost svih veza u sistemu S (sistem) = {A, R} → bez vanjske okoline (zatvoreni sistem)

21

A = {a1, a2, a3,...an} B={a0, a1, a2,...bn} S = {B, R} → otvoreni sistem - postavlja se pitanje što sve može biti element sistema? – gotovo sve, ali i gotovo saki element može biti sistem (hijerahijski sistem) – čovjek je dio socijalnog sustava, ali je i čovjek sam po sebi sistem, pa je zatim npr. krvožilni sustav dio čovjeka, itd. (prema sve «manjim» sistemima) - veze između sistema i elemenata sistema mogu biti jače ili slabije- veze u sistemu između elemenata mogu biti: serijske (kada impuls jednog elementa prelazi na drugi), paralelne, povratne, jednostavne kombinirane i složene kombinirane- tipovi veza između elemenata sistema (sheme):

- postoje brojne mogućnosti povezivanja sistema na razne načine, a u prirodi je vrlo malo ovako jednostavnih a, b, c veza i one su uglavnom kombinirane i složene

- na osnovi karakteristika sistema izdvajamo tipove sistema (prema Chorley i Kennedy, 1971. godine): a) morfološki→ pozornost se obraća na formu i strukturu, a procesi nas ne zanimaju- ovaj proces je statičan i sporo se mijenja (npr. sistem prometnica, struktura zaposlenih, itd..)- shema morfoloških tipova sistema:

22

b) kaskadni→ npr. zanima nas kako se energija tansformira i predaje energiju drugom elementu ili npr. kako izgleda put nekog proizvoda od poljoprivrednog gospodarstva do potrošača- shema kaskadnih tipova sistema:

- kaskadne tipove sistema možemo proučavati kroz tri studije: white, black i grey box studies:1. white-box studies→ zanima nas transformacija inputa u output i to tako da ne proučavamo samo redoslijed događanja, već i što se događa unutar procesa (dakle, ne samo input i output proizvoda, već i sve unutar tvornice; white-box označava transparentnost)2. black-box studies→ zanima nas samo input i output (ono što ulazi i ono što izlazi), ali ne i tranformacija3. grey- box studies→ nešto djelomično proučavamo (samo djelomično nas zanimaju procesi)- najčešća je kombinacija morfoloških i kaskadnih sistema i to su: c) procesno-kaskadni sistemi→ kombinacija morfoloških i kaskadnih sistema, proučava se kako proces uzrokuje promjene u morfološkoj strukturi sistema (kako rad željezare u Sisku djeluje na socijalni status radnika)- shema procesno-kaskadnog sistema:

- ovakav sistem može preći u kontrolni sistem→ npr. ako promjena jednog elementa (karike) vodi ka promjeni drugog elementa (druge karike) ali pod uvijetom da to mi možemo kontrolirati- postoje jednostavni akcijski sistemi (ako veze idu u jednom smijeru)- postoje i feedback sistemi (ako su veze povratne) - kod feedback sistema je važno to da se impuls vraća samome elementu i to je zanimljivo za geografiju (kako se nama vraća naše ponašanje?)- ako su veze povratne feedback sistemi se dijele na jednostavni (direktni) feedback i na feedback petlju- primjer za jednostavni (direktni) feedback je sljedeći: dvije zemlje se naoružavaju za rat i kako jedna povećava vojnu snagu tako to čini i druga i na kraju dolazi do eskalacije sukoba- feedback petlja se sastoji od tri ili više elemenata i ona je najčešća u prirodi (npr. lak za kosu koji koristimo odlazi u atmosferu, uništava ozon i zbog povećane sunčeve radijacije dolazi do pojava raznih bolesti, npr. rak)

23

- feedback može biti pozitivan i negativan

- negativni feedback (morfostatički sistem) → jedan element djeluje na drugi i povećava ga, ali povratna reakcija smanjuje prvi element i uspostavlja se dinamička ravnoteža sistema (npr. ako se poveća populacija antilopa, povećati će se i populacija lavova, ali povećana populacija lavova opet smanjuje populaciju antilopa)- ovakav sistem je stabilan i ima samoregulaciju

- pozitivni feedback (morfostatički sistem) → povećanje jednog elementa povećava drugi element, ali povećanje ovog drugog utječe na to da opet raste i prvi element, pa cijeli sistem raste (npr. lančane migracije; ljudi se sele u drugu zemlju i tamo se stvara zajednica iseljenika koja opet «vuče» nove ljude iz zemlje porijekla)

- efekt multiplikatora → indikator koji pokazuje kako razvoj jedne djelatnosti djeluje na cijeli ekonomski sustav - u New Yorku taj indikator iznosi 3, a za neki mali grad 1 ili 2 (zato što efekt djelovanja nekog poduzeća u velikim gradovima ne odlazi izvan njih; dakle poduzeće u malom gradu treba usluge iz velikog grada i efekt «curi» više iz malog grada nego iz velikog grada)

24

- na ovoj skici se vidi feedback prouzročen povećanjem broja stanovnika u gradu- klasični pozitivni feedback su shopping centri na nekoj lokaciji

PROSTORNI SISTEMI I GEOSISTEMI

- prostorne sisteme treba razlikovati od sistema s prostornim arealom (sistemi koji u prostoru imaju određene lokacije – ekonomski, socijalni, itd...) - prostorni sistem - sistem gdje je prostorni aspekt naznačen u samoj definiciji; on ovisi o prostornim relacijama i udaljenosti (npr. von Thünenov sistem, gravitacijski sistem) - struktura prostornih sistema objašnjava se pomoću relacija i smjerova (kao načelo se uzima udaljenost, gleda se s točke gledišta udaljenosti koja se mora prevladati)- geosistem - je cjelina koja se sastoji od međusobno povezanih prirodnih komponenata → to je isječak Zemljine površine čiji su elementi procesa povezani u cijelinu- tri su važne osobine prostornih sistema: a) istražuju preklapanja i dodirne točke između socijalnih i ekonomskih, te fizičkih i bioloških procesa b) opisuju realnost putem analogija c) izrađuju simulacije i prognoze - teorije koje su dokazale da postoje diskontinuiteti (jer načelo pravilnosti za sistem je u teoriji sistema vrlo važno zbog prognoziranja) su: teorija katastrofa, teorija kaosa i teorija fraktala - u svakom sistemu postoji diskontinuitet u ponašanju i to proučava: a) teorija katastrofa (autor je Rene Thon i izradio ju je na osnovi geopolitičkog modela)- primjer je model vojne reakcije na prijetnju (shema):

- pretpostavka je da sa prijetnjom raste vjerojatnost rata, a teorija katastrofa kaže da postoji interval unutar kojega ne možemo dati prognozu kada će on početi (taj se interval ovdje nalazi između točke A i B i naziva se hysteresis)- dok je prisutna niska razina opasnosti javnost ne želi rat, a kada dođe stanje visoke opasnosti javnost želi rat (i očekuje takvu političku odluku vlade)- politika (reakcija) «goluba» - izbjegavanje rata- politika (reakcija) «jastreba» - rat i pri najmanjoj prijetnji (prevencija) - katastrofe su područja u sistemima kada isti uvjeti mogu proizvesti različite reakcije b) teorija kaosa - u svakom sistemu postoje nelinearnosti i neregularnosti i to teorija kaosa pokušava riješiti- kako nešto prognozirati ako se naglo pojavi nešto nepredvidivo?

25

- Brian Berry - bavio se dugoročnim ekonomskim ciklusima, ali izdvojio je i kratkoročne cikluse unutar kojih se mogu predvidjeti regularnosti unutar neregularnosti

- valove se može relevantno prognozirati (predvidjeti), ali uz dugačke valove postoje i kratkoročne fluktuacije koje je teško prognozirati- prije Berrya nastojalo se izbjeći (zanemariti) iznenadne fluktuacije, ali ih Berry ističe i naziva ih determinističkim kaosom i traži zakonitosti unutar njih (traži regularnosti unutar neregularnosti)c) teorija fraktala - jedna od teorija kaosa koja se bavi nepravilnostima (fraktal - je dio stijene nepravilnog oblika)- dvije karakteristike fraktalne geometrije su linearna samosličnost i dimenzije nisu integralne brojke- pojava jedne neregularnosti u sistemu koja se dalje pravilno širi (ima element linearne samosličnosti)- linearna samosličnost se proučava jer se neke nepravilnosti ponavljaju na razini različite veličine, a važno svojstvo fraktala je da oni nemaju dimenziju izraženu u integralnim brojevima nego u npr. 1.2, 2.3...

- tipični primjer fraktala je sniježna pahuljica (oblik)- npr. obalna linija nije ravna crta, a ni površina (negdje između jednodimenzionalnosti i dvodimenzionalnosti, između 1 i 2), a slično je i sa planinom (negdje između dvodimenzionlnosti i trodimenzionalnosti, između 2 i 3); vidi shemu:

- Benoit Mandelbrot – je autor teorije fraktala koja je ustanovljena relativno nedavno (1980. godine), pa nema puno radova iz područja geografije- zasad samo jedna knjiga od Battya i Longleya «Fraktalni grad»; bavili su se gradom kao fraktalom i proučavali granice grada i zaključili da tijekom godina grad postaje regularniji (smanjuje se fraktalna linija) što je suprotno dotadašnjim razmatranjima- bavili su se i određenim funkcionalnim područjem unutar grada

26

BIHEVIORISTIČKA GEOGRAFIJA (08.01.2007.)

- izvori su joj u gestalt psihologiji i biheviorizmu - biheviorizam se pojavio 60-ih godina 20. stoljeća u SAD-u, a onda se proširio u Europu- na biheviorističku geografiju utječe psihološki pravac biheviorizam («ponašanje») i taj se pravac bavio sa proučavanjem S-R veze (poticaj/stimulans-reakcija/respons) - potječe od riječi ponašanje, a to je skup reakcija na podražaje iz okoline (ljudsko ponašanje je odgovor na podražaje iz vanjske sredine)- temelj biheviorizma je teorija da se čovjek rađa sa ograničenim repertoarima ponašanja (nakon rođenja ima one osnovne, npr. disanje, treptanje..) koje tijekom života širi na temelju metoda pokušaja i pogrešaka i kasnije ih ponavlja i automatizira - u geografiji se odvija potraga za optimalnim rješenjem i zato se u sklopu biheviorističke geografije obrađivalo pitanje zašto se čovjek ne ponaša na optimalan način (biheviorizam se u psihologiji pojavio već u 20-im godinama 20. stoljeća)- sam psihološki biheviorizam nije odgovarao na geografska pitanja jer je interpretirao čovjeka kao automat koji reagira na vanjske podražaje- zato je ostao naziv biheviorizam, ali se iz psihologije uzima geštalt psihologija- geštalt označava oblik (lik, konfiguracija) i unutar ove teorije naglasak je na kompleksnosti - razvila se na temelju vidne percepcije i tada se shvatilo da čovjek ne vidi samo jednu sliku već cijelu okolinu, odnosno percipira se okolina u cijelosti (ljudsko ponašanje je rezultat percepcije ne samo određenog elementa već cjelovite percepcije vlastite okoline)- uvodi se pojam geštalt kvaliteta (cjelina koja je više nego zbroj dijelova)- teme: percepcija okoline, proces donošenja odluka, konkretno ljudsko ponašanje...- Gilbert White je došao do zaključka da tri faktora djeluju na odluku ljudi:

1. ograničena racionalnost - ljudi donose racionalne odluke, ali ih doživljavaju subjektivno

2. nekompletno znanje - o vlastitoj sredini 3. predodređeni kriteriji - samo je jedan kriterij odluke

- ovi zaključci su ekstrapolirani i na druge situacije donošenja odlukea) proces donošenja odluka u kriznim situacijama – postavlja se pitanje zašto ljudi žive u području koje je opasno?- pretpostavka je da ljudi donose iracionalne odluke u vezi toga, ali konkretno istraživanje je pokazalo da te odluke nisu iracionalne, već racionalne, ali sa vlastitom percepcijom sredine u kojoj ljudi žive (ljudi čak i nisu svijesni svih opasnosti koje im prijete)- ljudi okolinu percipiraju kao sredinu i procijenjuju da li će tu živjeti ili ne (procijene su na temelju stereotipa, boljih uvijeta života i većeg profita s jedne strane, nasuprot opasnostima s druge strane)- npr. veliki broj ljudi živi u blizini vulkana zbog vrlo plodnog tla, unatoč mogućnosti svakodnevne erupcijeb) donošenje migracijskih odluka – istraživanje je pokazalo da je presudna ograničenost informacija, pa ljudi migriraju u ono područje o kojem imaju određene informacije (neka druga sredina im možda pruža i bolje uvijete, ali se o njoj nema informacija)c) političke odluke – one se razlikuju od drugih odluka jer se kod ostalih odluka ljudi trude donijeti najbolje moguće rješenje, a političke odluke su kompromis između pojedinih političkih grupa (čak i sami političari znaju da te odluke nisu najbolja rješenja, ali...)- Allen Pred je uveo matricu koja generalizira ljudsko ponašanje- iz nje se vidi da sa više spoznaja i sposobnosti mi smo sve bliži donošenju optimalnog rješenja (odluke), ali ga NIKADA ne možemo postići jer sredina nije statična i stalno se mijenja pa nas uvijek «baca» prema središtu matrice (spoznaja sredine u kojoj živimo je beskonačna)

27

- mnogo se pažnje posvetilo i ograničavajućim faktorima ponašanja, jer iako nam se mogućnosti čine beskonačne, postoje isto tako brojni ograničavajući faktori - spektar prividnih mogućnosti: zbog eksternih (objektivnih) i internih faktora ne mogu sve mogućnosti biti ostvarene- ograničavajući faktori su: prividni (eksterni), objektivni (interni), efektivni (interni) i ciljani (eksterni)- na prvoj razini (prividni) su institucionalna ograničenja ili ograničenja lokacije (npr. ne možemo se baviti baletom, ako u našoj široj okolici ne postoji škola baleta) – dio mogućnosti otpada- u objektivne faktore ulazi neko ponašanje koje nije društveno prihvatljivo (interni ograničavajući faktori vezani uz socijalne norme) – dio mogućnosti otpada- efektivni faktori su opet interni a vezani su uz našu osobnost (npr. nemamo dar za slikarstvo, pa zbog toga nećemo izabrati taj posao/struku, ili npr. «neću biti obični radnik jer su u mojoj obitelji svi visoko obrazovani») – dio mogućnosti otpada- u ciljanim ograničavajućim faktorima nastupaju drugi ljudi ili situacije koje spriječavaju naše mogućnosti – dio mogućnosti otpada

- ono što ostaje na kraju (odluka) su naše realne mogućnosti

28

- bihevioristička geografija bavila se i sferom percepcije okoline (kako mi percepiramo geografsku okolinu u kojoj živimo)- ljudi se ne ponašaju u okolini kakva je ona, već kako je oni vide (u skladu s njihovom vlastitom percepcijom- uvodi se termin mentalna karta (Roger Dowson uvodi shemu kako se preko naših mentalnih slika ostvaruje naša okolina) - shema mentalne karte:

- ova shema pokazuje važnost mentalnih slika- postavlja se pitanje kako proučavati mentalne slike?- jedan od načina je metoda papira i olovke- pomoću te metode se zamolilo ljude da nacrtaju nešto određeno (od sebe do svijeta) i pokazalo se da su sve mentalne slike individualne, ali postoje određene zakonitosti: a) slike imaju tendenciju približavanja kanoničkim osima (sjever-jug, istok-zapad)b) linije se pamte manje zakrivljene nego što jesu (pojednostavljenje)c) uglovi se shematiziraju na 90˚, a regije su simetričnije nego što je to u stvarnosti (krug, trokut, pravokutnik)d) udaljenosti među bliskim (poznatima) mjestima se povećavaju, a među daljima smanjujue) udaljenosti od nas do mjesta koje pozitivno percipiramo su manje nego do mjesta koje negativno percipiramo - važna istraživanja u mentalnim kartama obavio je Kevin Lynch - u jednom od njih je analizirao mentalnu sliku New Yerseya i to tako da je jedan dio anketiranih trebao nacrtati grad, a drugi dio anketiranih ga je trebao opisati- Lynch je pokušao doći do rješenja koji su to elementi koji određuju predodžbe o percepciji grada i otkrio je da su to: putanje (putovi) po kojima se krećemo, krajevi (željezničke pruge, neki zid, dakle nešto što dijeli jednu cijelinu od druge), predjeli (kvartovi, areal koji analiziramo), čvorovi (mjesto izlaska i ulaska, mjesto gdje mijenjamo sredstvo prijevoza) i orijentiri (objekti koji se ističu u prostoru, npr. neke zgrade, znakovi, jumbo-plakati)- jedan element se može pretvarati u drugi - ljudi boljeg socijalnog statusa crtaju bolje karte jer su educirani i mobilniji (detaljnije su njihove mentalne mape) - Peter Gould 1960-ih uvodi mentalne mape prostornih preferencija- radio je istraživanje sa studentima i postavio im je pitanje: ako biste imali slobodan izbor gdje biste htjeli živjeti?- došao je do zaključka da ljudi vrlo visoko ocjenjuju mjesto u kojem žive (to se vidi na primjeru Illinoisa i Alabame) - za one koji žive u Illinoisu sjever SAD-a je vrlo atraktivan (jer je i Illinois tamo), a oni koji žive u Alabami preferiraju jug SAD-a- i jedni i drugi su vrlo visoko ocjenili Floridu i Kaliforniju (područja s mnogo sunca, more, plaže...) - po mentalnim kartama se i mogu i ne mogu precizno prognozirati migracije- u Europi je jako bitna jezična sličnost (1960-ih godina istraživanja u Švedskoj pokazuju da Šveđani u Europi preferiraju samo germanske i skandinavske zemlje, dok su za Talijane najpoželjnije romanske zemlje)- primjer iz Hrvatske – ako biste imali mogućnost, gdje biste živjeli?

29

- istraživanje je rađeno početkom 1990-ih i pokazuje funkcioniranje «željezne zavijese»- u uvijetima osiguranog posla, stambenog pitanja i obitelji najveći broj mladih ljudi (istraživanje je rađeno u Osijeku) živjelo bi u Italiji (npr. Njemačka tek na 6. mjestu) - bihevioristička geografija se dakle bavila procesom donošenja odluka i percepcijom okoline (mentalnim kartama), prostornim percepcijama, ponašanjem potrošača i radovima o mobilnosti, migracijskom ponašanju- Amerikanci su se više bavili pojedincima, a Europljani ograničavajućim faktorima ponašanja- Törsten Hägerstrand piše djelo «Time geography» a bit koncepcije ovog djela je da se na vrijeme i prostor gleda kao na resurse koji se koriste i koji su ograničeni- njegovo djelo spada u biheviorističku geografiju, a razmatra ograničavajuće faktore- on je istaknuo da se svi faktori koji ograničavaju naše vrijeme i mogućnosti mogu svrstati u tri tipa: a) faktor ograničenih mogućnosti - vrijeme i prostor su resursi koji su ograničeni (prostorno vremenska prizma) – ograničeni smo sa 24 sata, od koji 8 sati spavamo, a u ostalih 16 sati možemo proći kroz samo određeni dio prostorab) faktor okupljanja – određena količina sati nam otpada na određene institucije u kojima moramo biti i time imamo još manje vremena, ali ni prostor nije rastezljiv već može u jednom trenutku podnositi samo određeni broj ljudi i time nam se još više smanjuju mogućnosti c) faktor autoriteta – ljudi moraju slijediti norme ponašanja koje im nameće društvo da ne bi ugrozili svoj ugled ili baš zato što žele biti viđeni (zato odlaze na izložbe, koncerte, fitness, crkvu...) i time se još više ograničavaju naše dnevne mogućnosti upotrebe vremena i prostora- na osnovu ovih faktora Hägerstrand je napravio vremensko - prostornu prizmu:

- Hägerstrand je izradio i model mreže gdje su prikazane putanje pojedinaca (svaki pojedinac ima određenu putanju, a kada se sretne više ljudi na jednom mjestu to je snop, a dalje svak nastavlja svojim putem)- putanje svakog pojedinca se križaju i stvaraju se snopovi putanja - te snopove je važno proučavati jer možemo razraditi preporuke za prostorno planiranje, izradu prometnica, lociranje marketinških aktivnosti, itd...- da li i bihevioristička geografija spada u kvantitativnu geografiju? – odgovor je DA jer se ipak više pažnje posvećuje individualnom ponašanju, a ne grupnom, pa se u tome razlikuje od klasične kvantitativne geografije koja teži velikim generalizacijama- no i bihevioristička geografija se i dalje oslanja na statističke metode i formule i kao takva spada u pozitivističku geografiju- koristi poseban (prepoznatljiv) analitički znanstveni jezik, ali ima sličnosti sa humanističkom geografijom (humanistička geografija koristi isključivo kvalitativne metode) - radovi u biheviorističkoj geografiji su se zasnivali na kvantitativnim metodama jer koristi logičke analize, primjenjuje princip verifikacije i znanstveni jezik- kvantitativna geografija je deduktivna, a bihevioristička induktivna - bihevioristička geografija se ponekad poistovjećuje s humanističkom geografijom (zajedničke teme, percepcije, odlučivanja i subjektivnosti)

30

HUMANISTIČKA GEOGRAFIJA (15.01.2007.)

- pojavila se 1970-ih godina, ali filozofije koje utječu na humanističku geografiju su se pojavile krajem 19. i početkom 20. stoljeća- humanistička geografija je odgovor i kritika na pozitivističku geografiju koja inzistira na objektivnosti i kvantitativnim metodama- humanistička geografija koristi kvalitativne metode, u njoj su i objekt i subjekt proučavanja subjekti- unutar cijele pozitivističke geografije objekt je standard našeg ponašanja i pretpostavlja se da je i istraživač subjektivan (primjer sa slikom i kazalištem; Shakespeare)- shvaća se da objektivni pristup nije dovoljan za razumjevanje čovjeka i prirode koja ga okružuje (vanjski svijet)- u središtu humanističke geografije je čovjek (njegova svijest, zatim kreativnost, intencionalnost, značenje, vrijednost i važnost pojedinih objekata i zbivanja za čovjeka), ona je antropocentrična- filozofski korijeni na kojima počiva humanistička geografija su egzistencijalizam, fenomenologija i hermeneutika- egzistencijalizam:- bavi se postojanjem (ljudskim bitkom)- naglašava unikatnost (individualnost) ljudskog bitka i važnost subjektivnog znanja jer objektivno znanje pretvara čovjeka u promatrača- prvi moderni egzistencijalist je Søren Kierkegaard koji zastupa ideju oslobađanja od objektivnosti koja pretvara čovjeka u promatrača, a objektivna misao postaje misao bez mislioca- po njemu je objektivno znanje - znanje promatrača distanciranog od čovjeka- npr. u statističkom zavodu skupimo informacije i «propustimo» ih kroz niz kvantitativnih formula i dobivamo neki rezultat kojeg može dobiti i bilo tko drugi na isti način, pa se postavlja pitanje gdje je u svemu tome naša misao (ovaj primjer pokazuje da je objektivna misao - misao bez mislitelja)- NE postoji svijet izvan čovjeka, čovjek je taj koji organizira svijet u vlastitoj svijesti, on je taj koji pretvara kaos u red (dolazak u neki novi grad prvi dan predstavlja kaos, ali čovjek postupno, s vremenom, sve organizira u red)- jasno je da ovo ne znači ako čovjek umre da svijet prestaje postojati, umire samo njegova percepcija svijeta- u središtu razmatranja humanističke geografije je unutrašnji svijet (subjektivno razmišljanje i subjektivno iskustvo)- poglede Kierkegaarda dalje je razvio Martin Heidegger koji svijet promatra u trijadi: svijet – tu-bitak – bitak- bitak predstavlja hladno, otuđeno- tu-bitak je postojanje bez otuđenosti, otvaranje prema svijetu (tu-bitak prema Heideggeru ima dvije prostorne dimenzije, a to su de-distanciranost koja označava oslobađanje od otuđenosti i neposredovani odnos prema okolini koji se formira izravnim kontaktom i orijentiranost koja u prostornom smislu znači orijentiranost na sredinu u kojoj pojedinac živi)- fenomenologija:- osnivač je Edmund Husser, bavi se fenomenima i postavlja pitanje kako ih čovjek doživljava putem njuha, sluha, vida, opipa, ali i emotivno (pamćenjem, vrednovanjem i vjerovanjem) - fenomenologija se zadržava na fenomenu da bi spoznala njegovu bit - slogan: «natrag stvarima»

31

- u središtu pažnje fenomenologije je ono bitno – bitna je čista svijest, oslobođenje od predrasuda, stereotipa, tendencioznosti i drugih društvenih naslaga- ideja je osloboditi svijest i doći u stanje čiste svijesti (fenomenološka redukcija)- kada dođemo do stanja čiste svijesti zanima nas koje to objekte ona doživljava (a to su noesis i noema)- noesis je sadržaj čiste svijesti, a noema je proces doživljavanja- termin koji se najviše koristi u fenomenologiji je lifeworld (lebenswelt ili svijet života)- lifeworld se sastoji od objekata koji za nas imaju neko značenje koje se ostvaruje našim neposrednim kontaktom (razlikuje se od okoline koja uključuje sve objekte koji nas okružuju)- hermeneutika: - nastala je u sklopu teologije i to je znanost o interpretaciji i značenju- najprije se bavila interpretacijom biblijskih tekstova (tko je pisao evanđelja, da li je Božja riječ dobro prenesena, itd..)- kasnije se širi na povijest gdje su se interpretirali povijesni tekstovi tako da su povjesničari iščitavali što je autor mislio i da li je to istina (iščitava se vremenski kontekst teksta, a posebna se pažnja posvećuje ljetopisima)- kasnije se spoznaje da se takav pristup može primjeniti na apsolutno sve i s vremenom se hermeneutika pretvara u metodologiju prirodnih, a danas i društvenih znanosti- u geografiji se hermeneutika prvi puta primjenjuje u sklopu humanističke geografije, a pristup se odnosi na geografska istraživanja (tko ih piše)- odnosi se i na kulturne pejzaže (koji se mogu interpretirati kao tekst), pa se postavlja pitanje tko je gradio pejzaže i kakva je bila ideologija - hermeneutički pristupi su potpuno različiti od pozitivističke geografije u kojoj mi tražimo istinu i objektivnost, a u hermeneutici nema konačnog odgovora (pristup je uvijek otvoren) - hermeneutika ima subjektivni pristup: npr. slikar koji crta pejzaž nacrta svoju ruku na slici i time želi reći da je on i autor i interpretator tog pejzaža

- humanistička geografija:- pojavila se 1970-ih godina i bila je jako kritična prema pozitivističkoj geografiji (smatralo se da pozitivistička geografija nudi samo rješenje, ali ne i razumijevanje) - humanistička geografija pruža razumijevanje umjesto objašnjenja i ona se razlikuje od pozitivističke geografije i po tome što je njoj osnovni objekt proučavanja mjesto, a unutar pozitivističke geografije objekt proučavanja je prostor (koji je apstraktan)- pozitivistička geografija se bavila određivanjem prostornih relacija udaljenosti i lokacijama, dok se humanistička geografija bavila mjestom i koje značenje ono ima za ljude koji u njemu žive- umjesto točnih metoda, humanistička geografija primjenjuje interpretaciju- najutjecajniji autor u humanističkoj geografiji je Edward Relph koji piše knjigu «Place and Placelessness» («Mjesto i bezmjesnost»)- mjesto je za njega ključna riječ jer ono ima indetitet koje njemu daju ljudi - proučava odnos ljudi prema mjestu i klasificira ga - odnos prema mjestu može imati veliki raster (dijapazon) odnosa: a) egzistencijalno autsajderstvo – za nas su sva mjesta bezlična i jednaka (otuđenost)b) objektivno autsajderstvo – autsajderstvo istraživača koji proučava neko mjesto (znanstveni stav, neutralnost)c) usputno autsajderstvo – kada je neko mjesto samo pozadina nečega što se događa, a taj je događaj nama zanimljiv (mjesto je pozornica)d) posredno insajderstvo – kada pročitamo knjigu o nekom mjestu (informacije iz druge ruke)e) hotimično insajderstvo – insajderstvo istraživača koji dolazi «sa strane» i namjerno pokušava razumijeti neku sredinu

32

f) empatijsko insajderstvo – prema mjestu imamo emotivni odnos i pojedini nas se događaji tiču, dojmljuju i vežu nas (velika doza emotivnog odnosa prema određenom mjestu)g) egzistencijalno insajderstvo – bez hotimičnosti i osviještenosti, mjesto doživljavamo kao svoj dom (kao dio svog identiteta) - autentični i neautentični odnos prema mjestu (nije naš osobni, formira se pod utjecajem predrasuda i nekih priča)- primjer za neautentičnost: želimo živjeti u nekom kvartu jer je to «in»- prema Relphu je sve manje autentičnosti jer zbog modernizacije i medija pejsaži (landscape) postaju flatscape (ravne ploče)- postoji bojazan da će mjesta izgubiti svoj indetitet i postati bezmjesna- Yi-Fu Tuan - američki geograf kineskog porijekla- napisao je brojna djela u humanističkoj geografiji («Dobar život», «Eskapizam», «Geografija straha»), ali mu je najznačajnija knjiga «Topofilija» («Ljubav prema mjestu»)- za njega koncepcija mjesta ima središnju funkciju, a ljubav prema mjestu može uključivati veliki raster odnosa prema mjestu, od emotivnih pa do estetičkih- najtrajniji je odnos vezan uz uspomene koje nas vežu za neko mjesto- posebno je zanimljiva teza o patriotizmu gdje on razlikuje lokalni od imperijalnog patriotizma i kaže da topofilija zvuči lažno kada se odnosi na velike teritorije jer podrazumijeva imperijalni odnos i neprijateljstvo prema drugima; egoizam (topofilija je moguća samo ako se odražava prema malom mjestu)- dakle, topofilija je realna za prostor za koji možemo ostvariti neposredni kontakt- osobina mjesta je kombinacija prirodne osnove i ljudske kulture (kulturnih naslaga)- Tuan uvodi i termin područja brižnosti koje razlikuje od javnih simola koji su za sve isti - javni simboli su spomenici, velike zgrade, trgovi, ulice, dok su područja brižnosti dosta često nevidljiva (neki ugao ulice gdje smo prvi puta sreli neku dragu osobu)- Tuan govori i o kulturnoj određenosti prema mjestu – u različitim kulturama se različito evaluiraju različita mjesta, pa je tako dao kult određenosti odnosa prema gradu i selu: do 18. stoljeća selo je simboliziralo kaos, nered i prljavštinu, a grad čistoću i organiziranost, no nakon 18. stoljeća dolazi do obrnute situacije (grad se percipira kao kaotična džungla)- Ann Buttimer – najslavnija žena-geograf, dolazi iz drugog područja (bila je časna sestra), a zatim se posvetila geografiji- veliki dio svog opusa koncentrira oko fenomena lifeworld, međutim interpretira ga nešto drugačije nego unutar fenomenologije (ona uzima u obzir dvostranost čovjeka i sredine)- postavlja pitanja: kako geografi mogu proučavati svijet života?, kuda idu ljudi i kako se kreću?, i koja su mjesta važna u dnevnoj cirkulaciji ljudi?- ona uključuje i društvo (socijalni svijet) gdje se isprepliću individualni svijetovi života i poziva na proučavanje prostorno-vremenske prizme i rutine dnevne, tjedne i godišnje cirkulacije ljudi- navodi tri načina proučavanja svijeta života (lifeworld):

1. proučavanje mozaika fenomena koji čine mjesto gdje se održavaju rituali i prostora kojim se krećemo (proučavaju se i mjesta gdje se zbivaju iznenadni događaji)

2. proučavanje socijalnog svijeta života (uključuje društvo u proučavanje) 3. «time geography», odnosno proučavanje prostorno- vremenskih ritmova (gdje i

kada se kreće čovjek?, koji su resursi vremena i prostora koje čovjek koristi?...)- David Ley - bavio se pručavanjem urbane geografije- za njega je grad mozaik mjesta (u njemu žive različiti subjekti) u kojem postoji tendencija okupljanja ljudi istih interesa, statusa i navika- oni se ugrađuju u pejzaž i mjesto i u neki dio grada doseljavaju ljudi sličnih interesa, te se grad na taj način ne mijenja, nego se reproducira i postoji socijalna specijalizacija - mozaik grada postaje izraženiji, primjena fenomenologije na urbanu geografiju

33

- 1970-ih javljaju se i kritike: humanistička geografija uspjela je samo u kritici pozitivizma, (pre)više se bavi filozofijom i geografiji nije dala ništa novo, a oduzela je «geo» od geografije- ipak, rezultirala je mnoštvom izazovnih knjiga i zanimljivih radova koji su popularizirali geografiju- ovaj pravac geografije legitimno postoji i danas

MARKSISTIČKA GEOGRAFIJA (22.01.2007.)

- početkom 1970-ih godina u znanosti se javlja radikalni pokret koji teži promijenama- šalje se poziv da se svijet promjeni na bolje i to postaje cilj svih društvenih znanosti- kvantitativnoj geografiji se predbacuje da se ne bavi socijalnim nejednakostima, kao ni sa procesima koji dovode do takvih situacija (radikalni pokret proučava kapitalistički način proizvodnje)- ovaj pokret je postojao neko vrijeme, ali bez neke određene bazične teorije- tu teoriju su pronašli u marksizmu (marksistička teorija) koji je bio vezan uz socijalizam (a što se u zapadnim zemljama ne doživljava pozitivno) - na fakultetima se javljaju «kružoci», a to su bili zatvoreni krugovi na sveučilištima unutar kojih su znanstvenici raspravljali o kapitalizmu, radikalnom pokretu i marksizmu- oko zapadnog marksizma se okupljaju mladi ljudi (do oko 30 godina starosti) i tako marksizam postaje popularan na zapadu, ali ne samo u geografiji već i u drugim društvenim znanostima- to je reakcija na konzervativno vođenje svijeta i svjetske politike u kojoj tada prednjače Regan i Tacher (ljevičarski radikalni pokreti im se suprotstavljaju)- marksizam ulazi u geografiju pod tezom: «svi procesi socijalnog, političkog i misaonog života rezultat su načina proizvodnje materijalnih sredstava za život»- zbog svega što se u geografiji događalo, 1970-ih godina kvantitativna geografija se počinje granati (iako je i dalje main stream) jer se sada s jedne strane javlja humanistička, a s druge strane marksistička geografija- marksistička geografija je pozivala da se proučavaju socijalne razlike i disproporcije u društvu- marksistička geografija je korak prema produbljivanju geografske tematike- David Harvey – bio je jedan od najistaknutijih kvantitativnih geografa, ali se njegovi pogledi razvijaju i on shvaća ograničenost kvantitativne geografije i piše djelo «Socijalna pravda i grad» i to 4 godine nakon svoje poslijednje knjige vezane uz kvantitativnu geografiju- on se kritički osvrće na geografske modele (von Thünenov i druge) i nezadovoljan je jer takve teorije mogu objasniti neke stvari, ali ne dovode do eliminacije geta, socijalne nejednakosti i segregacije- on predlaže da se grad prouči kao rezultat akumulacije viška kapitala (kako monopolističke snage privatnog vlasništva djeluju na nejednakost i segregaciju)- marksisitička geografija se razvijala kao takva oko 10 godina, a u 1980-im godinama javlja se neo-marksistička geografija okupljena oko frankfurtske škole kritičke teorije (formira je grupa istraživača u Frankfurtu) - razlika između ove dvije struje marksizma u geografiji je u tome što neomarksisti smatraju da je puno vremena prošlo od onog doba kada je Marx živio i djelovao, pa tako njegovi pogledi nisu više relevantni za kraj 20. stoljeća- svijet proizvodnje drugačije funkcionira, pa se uključuju nove teme u marksizam koje se odnose na globalni svijet- dolazi se do svijesti da je svijet sve više prožet i da se niti jedna država, regija i grad ne mogu izolirati od ostatka svijeta

34

- neomarksizam se najviše oslanja na politologiju, a osnova proučavanja postaje država- Immanuel Wallerstein analizira svjetske sisteme i govori da se države ne razvijaju izolirano već sa procesima koji se odvijaju u svijetu- tri osobine takvog razvoja su: a) svjetsko tržište – danas se prožimaju ekonomski odnosi u svijetu, b) policentričnost (multidržavnost) – u svijetu nema centralne vlasti (za razliku od države) i nikada ne dominira jedna država i to je bit svjetskog sistema, c) struktura svjetskog poretka koja se sastoji od tri elementa → centar, poluperiferija i periferija- i dok drugi teoretičari smatraju najvažniji centar, Wallerstein smatra da je najvažnija poluperiferija koja je najnestabilnija i ima odjeka u cijelom sistemu (poluperiferija je npr. istok Europe, Bliski Istok...)- metodom u marksističkoj geografiji se se smatra dijalektički pristup koji se definira kao dijalog-teza (antiteza i sinteza), te se kroz međusobne kompromise dolazi do sintetičke ideje- marksistička geografija se bavi nejednakostima u društvu i traži rješenja kako ih eliminirati (ta su rješenja često radikalna, ali se «ublažavanjem» može doći do ispravnog objašnjenja i rješenja problema)

KULTURNA GEOGRAFIJA

- predmet proučavanja kulturne geografije je kulturni pejzaž koji se formira iz prirodnog pejzaža (Urlandschaft)- regionalna geografija se formira početkom 20. stoljeća, ali postoji i danas iako mnogo reduciranija- kulturna geografija pojavila se na početku 20. stoljeća, ali je tada bila marginalna a danas je mnogo bitnija- početkom 20. stoljeća se pojavljuje u Njemačkoj u okviru Landschaftskunde (škola kulturnog pejzaža) i osnivač je Otto Schlüter - u kulturnoj geografiji se ističe da prirodni pejzaži prelaze u kulturne pejzaže (Urlandschaft prelazi u Kulturlandschaft)- svaka ljudska djelatnost ostavlja trag u pejzažima iz kojih mi možemo zaključiti o tome kakvi su pejzaži bili prije- u SAD-u, na sveučilištu Berkly, Carl Sauer osniva berklysku školu kulturne geografije- Sauer je došao u neposredni kontakt sa njemačkom kulturnom geografijom (često boravi u Njemačkoj)- i dok kulturna geografija u Njemačkoj nije imala neku teoriju na koju bi se oslonila, Sauer uvodi teorijsku osnovu koja se temelji na kulturi kao superorganskom entitetu (zajedno sa njim na Berklyskom sveučilištu radi i Alfred Kroeber koji je bio veliki autoritet u svim kulturnim znanostima i Kroeber uvodi teoriju kulture)- Kroeber u teoriji kulture svu realnost dijeli na četiri nivoa: 1. neorganski svijet, 2. organski svijet, 3. psihološki svijet i 4. kulturni svijet - Sauer kulturu odvaja kao nešto što je izvan i iznad čovjeka, ali djeluje na čovjeka i on shvaća da je kultura «neuhvatljiva» pa se ne može proučavati neposredno, već u tragovima- zato Sauer promatra tragove ljudske djelatnosti u kulturnom pejzažu- završna faza svakog njegovog istraživanja je provođenje kulturnih granica i to do tamo dokle sežu tragovi neke kulture (oblici kuća, dvorišta, krov, ograde, putevi...)- Saueru se predbacuje to što je bio «opsjednut» materijalnim tragovima i posvećivao im je previše pažnje, a zapostavljao je nematerijalne- nakon njegove smrti Berklyska škola se razvija sa obogaćivanjem nematerijalnih strana kulture- kontinuitet škole je u tome da i u proučavanju takvih nevidljivih tragova oni traže granice kultura i zato je ova kulturna geografija tradicionalna i danas se nalazi na periferiji geografije

35

- nova kulturna geografija – razlikuje se od stare u tome što se ona uopće ne bavi provođenjem kulturnih granica jer je svijet presložen sa raznim kulturnim utjecajima pa je nemoguće izdvojiti granice nekog prostora – multikulturalnost društva, u jednom prostoru postoje različite kulture koje se međusobno isprepliću- Berklyska škola je škola superorganskog entiteta- nova kulturna geografija naglasak stavlja na sustav simbola i značenja; intersubjektivna realnost koja nastaje i modificira se tijekom ljudske komunikacije (rađa se u ljudskoj komunikaciji i ne postoji izvan čovjeka)- primjer: priča jedne male djevojčice iz Rusije: «Jedne zimske večeri sjedili smo kao obitelj za večerom i kada smo bili gotovi, majka je rekla da ide čistiti vani snijeg. Međutim, prošla su dva sata, a nje nije bilo. Izašli smo van, ali nije bila niti tamo, a snijega je bilo svugdje. Napokon smo je našli u njenoj sobi kako blaženo spava. I od tada kada god netko ide na spavanje kaže da ide čistiti snijeg.» - iz ove priče se vidi da se u toj obitelji stvorio novi sustav značenja kroz komunikaciju, ali poznat samo toj obitelji (insajderima)- ovakva značenja se razvijaju na različitim razinama – kulturne grupe koje se isprepliću na istom prostoru- kulture su hibridne – u jednom prostoru razne etničke kulture (npr. Hrvati, Srbi, Romi), ali na tom istom prostoru žive i bogati i siromašni (druga kulturna kategorija)- u jednoj osobi su također različite kulture, ovisno o dobi i spolu, te vlastitom socijalnom statusu- kulturni pejzaž – u tradicionalnoj kulturnoj geografiji on je rezultat prirodnog pejzaža, u novoj kulturnoj geografiji pejzaž je arena socijalne borbe i medij preko kojeg se reproducira indetitet - kulturni pejzaž se može čitati kao tekst jer moćne socijalne grupe ugrađuju svoje političke svjetonazore na fundamentalan način (npr. socijalizam, totalitarizam – preko velikih zgrada i spomenika), a socijalne grupe sa manjom moći su marginalne i mogu se izražavati npr. pisanjem grafita, prosvijedima, itd...- metode u kulturnoj geografiji – jedna od metoda je interpretacija koja prerasta u metodu dekonstrukcije (kritičke interpretacije) → tražimo nelogičnosti i zanimljive efekte, te iščitavamo političke, rasne i ideološke pozadine i pokušavamo shvatiti tko je taj koji formira pejzaž

POSTMODERNA GEOGRAFIJA (29.01.2007.)

- postavlja se pitanje: što je to postmoderna/postmodernizam?- jedan opisni odgovor kaže da bi to bio «kameleon sa glavom hidre», odnosno to je spajanje naizgled nespojivih stvari- postmoderna se promatra kao: a) stil, b) epoha i c) metoda- kao stil: moderna se javlja još u 20-im godinama 20. stoljeća i ona zapravo simbolizira stvaranje jake radničke klase (to je vrijeme fordizma, začetka masovne proizvodnje, itd.) - ta radnička klasa, ili barem dio nje, se obogatila tim procesima, postala je društveno aktivna, ima relativno visoka primanja i ulazi u srednji sloj društva, ali je ipak većina pripadnika radničke klase slabo obrazovana- moderna se najbolje primjećuje u arhitekturi koja je odraz potreba te radničke klase, pa je ta arhitektura je okarakterizirana funkcionalnošću (zgrade koje sliče jedna na drugu, homogene i jednolične, itd...)- postmoderna se pojavila u 80-im godinama 20. stoljeća kada se već stvorilo mišljenje da više nema novih žanrova, pa ona nastaje kombinacijom nekih starih žanrova (npr. spajanje Michelangelove slike sa nekom apstraktnom slikom Svemira)

36

- za geografe je postmoderna najzanimljivija za proučavanje kroz arhitekturu jer su zgrade dio prostornog pejzaža- u postmoderni se javljaju yuppies («mladi urbani profesionalci») koji se uglavnom bave financijama, informatikom, brokerstvom i sl. - oni su mladi i vrlo obrazovani ljudi sa visokim prihodima - imaju različite prohtjeve, žele posebnu robu za sebe, uvijete stanovanja, način života, pa njihove domove karakteriziraju do tada neuobičajene boje u arhitekturi (ljubičaste, razne nijanse zelenih i sl.) ali i mješanje različitih arhitektonskih stilova (npr. zgrada u nekom seoskom stilu, sa elementima američke kolonijalne arhitekture)- do tada su te stvari bile nemoguće i nezamislive, ali oni uspjevaju spojiti različite stilove- javlja se i arhitektura vodenih gradova, posebno karakteristična za razne shopping centre i hotele u sklopu kojih nailazimo na akvarije, fontane, razno umjetno bilje i dr. elemente koji imaju zadaću stvoriti drugačiji ugođaj i spojiti predgrađe i okolicu sa centrom grada, a sve u svrhu da bi se ostvario što veći profit kroz zadržavanje kupca na takvim mjestima- kao epoha: to je vrijeme postfordizma i fleksibilne proizvodnje koja se prilagođava zahtijevima tržišta - dolazi do restrukturiranja i proizvodnje i tržišta, te dinamičnog načina proizvodnje- najvažnije je da se ubrzava proces stvaranja inovacija i sve je manji razmak između dviju inovacija (kao što je i sve manji razmak između prihvaćanja i širenja inovacija)- dolazi do kompresije vremena i prostora - kompresija vremena – ubrzanje proizvodnje- kompresija prostora – u jednom prostoru prisutno je mnoštvo raznih fenomena (gradovi su složeni socijalni kompleksi, mješaju se razne kulture)- dolazi i do novih, do tada nezamislivih načina proizvodnje, npr. tvornice čelika smještene daleko od nalazišta željezne rude- dolazi do oslobađanja od starih lokacijskih faktora – spajanje novih i prije nemogućih kombinacija- postmoderni grad se uspoređuje sa kazalištem i sa enciklopedijom- kazalište – mnogo umjetnih elemenata i stalno miješanje dekoracija- enciklopedija – mnogo akumuliranog znanja, ali bez fabule (u enciklopediji su različiti članci stavljeni jedni pored drugih, iako nemaju ništa zajedničko, a i u gradu je prisutna slična isprepletenost)- kulturni razvoj u postmoderni je možda najbolje vidljiv na primjeru Angloamerike za koju se nekada govorilo da predstavlja melting pot, a danas je zapravo «zdjela salate»- u Angloamerici je prisutna politika uvažavanja i poticanja razvoja drugih kultura i pokušaj da se one sačuvaju, a ne da dođe do asimilacije- ovakva politika i odnos prema kulturama drugih (uglavnom manjina) je karakteristična za liberalna društva (politika stimulira razlike i daje povlastice manjinama)- kako postmodernizam utječe na geografiju? – prvi članak vezan uz ovu temu bio je članak Davida Sybleya (objavljen u časopisu «Professional Geographer») i on stavlja pod znak pitanja višestoljetna nastojanja geografa da traže neku univerzalnu istinu i neki poredak (kojeg treba otkriti)- on kaže da takav poredak, međutim, možda i ne postoji (kaže da se rezultati istraživanja uvijek «guraju u neki kalup, iako uvijek nešto strši, a to se pokušava zanemariti»)- ovaj članak je teorijski utemeljen na radovima Jean Francois Lyotarda i Michaela Foucaulta- Jean Francois Lyotard piše knjigu «Posmoderno stanje» i kaže da je današnju zbilju nemoguće objasniti sa onim što je bilo prije jer je znanje iz jednog oblika prešlo u drugi i drugačiji oblik

37

- iz različitih pravaca i medija (novine, TV, internet, SMS, itd...) nam stiže znanje praktički stalno koje danas ima drugačiji oblik nego ono prijašnje koje Lyotard naziva metanarativima (a oni pretendiraju univerzalnost)- «informacije nam dolaze u oblacima komunikacije» i svako nastojanje da ih se objasni sa stajališta univerzalne koncepcije je nemoguće- Michael Foucault (bio je povijesničar) – najviše utječe na sociologiju i antropologiju, ali i na geografiju, piše knjigu «Arhelogija znanja»- on tvrdi da se cijelokupna povijest do postmoderne objašnjavala «velikim teorijama», t.j. djelovanjem velikih snaga i pojedinih osoba te društvenih odnosa različitih vrsta- te teorije pokušavaju uvesti red u povijest, a po njemu, u povijesti ne postoji red već kaos- Foucault kaže da je sva dotadašnja povijest – totalna povijest, a ova druga se naziva generalna povijest- generalna povijest se ne bavi općim, već pojedinačnim stvarima i detaljima- Foucaultova teorija je jako utjecala na geografiju jer se interes za geografiju umnogostručio nakon njegovih radova – on tvrdi da je bitno lokalno (fenomeni se na razne načine odvijaju u pojedinim regijama)- on zapravo vraća interes za regionalnu geografiju jer kaže da su važne specifičnosti vezane za lokalno i regionalno- jedino što povezuje stvari je njihova blizina (a to je zapravo prostor; prostor povezuje stvari)- kao metoda: kao metoda postmoderna je najviše utjecala na geografiju i to kroz dekonstrukciju i analizu diskursa - dekonstrukcija je tehnika koja nastoji pokazati kako se autorova pozicioniranost izražava u tekstu- pozicioniranost – sa koje se pozicije piše neka knjiga? (geografija danas se piše iz pozicije muškarca srednjih godina, koji živi u Angloamerici ili Zapadnoj Europi, a vjerojatno bi tekst bio drugačiji da je pisan iz neke druge pozicije, npr. žene srednjih godina iz Azije)- geografski tekst ovisi o tome što čitamo i tko ga piše (ovo vrijedi i općenito za svu književnost)- do izražaja bi trebala doći sintagma «dati glas drugome» (npr. ženama, bivšim kolonijama i sl., t.j. svima onima koji prije nisu imali moć i slobodu – težak proces)- analiza diskursa – diskurs je niz pojmova, stajališta i postupaka koji su uključeni u proizvodnju određenog znanja (ili se još definira kao način na koji mislimo, govorimo i pišemo o nekom prostoru - ne mora biti točan, on je naše viđenje stvari)- primjeri vezani uz diskurs: tekst može biti i karta, ali se ona može zloupotrebljavati iako bi trebala biti točna (preko drugačijih toponima, projekcija, mjerila, itd...)- tekst može biti i pejzaž (metoda dekonstrukcije u analizi pejzaža, npr. grafiti)- grafit: «Zapad je najbolja obmana» metodom dekonstrukcije možemo dovesti do izraza «Napada je najbolja obrana» i isčitati određena politička stajališta u nekom vremenu- analiza diskursa – različiti diskursi (pogledi?) na neku problematiku- diskursi mogu utjecati na promjenu pejzaža kojim se bavimo (npr. Casablanca – na internetu se više pojmova veže uz film nego uz grad, iako film uopće nije sniman tamo, ali se unatoč tome u Casablanci unose elementi filma zbog zarade od turizma i sl.)

38