Upload
alija-mesanovic
View
369
Download
5
Embed Size (px)
DESCRIPTION
elementarne igre u nižim razredima osnovne škole
Citation preview
IGRA
Ovladavanje kakvoćom i stupnjem pokreta omogućuje djetetu postati samostalnim, relativno
nezavisno zadovoljavati neke svoje potrebe i slobodno komunicirati s okruženjem.
Upoznavanjem prostora i sadržaja u tom prostoru putem pokreta, nesumnjivo predstavlja
osnovu intelektualnog razvoja. Učenje pokreta odvija se najprirodnije u igri. U tome veliko
značenje imaju oko, uho, percepcija u vremenu i prostoru. Jednako tako važna je vizualno-
motorna koordinacija. U početku dominira imitacija, kasnije samo elementarni pokreti i
pokušaji reprodukcije pokreta uzora. Verbalno objašnjavanje ubrzava proces usvajanja opće
strukture pokreta i motornih navika i osnova je za organizirano tjelesno vježbanje od 3. do 7.
godine. Igru možemo definirati kao slobodno izabranu (usvojenu) psihofizičku djelatnost čiji
sadržaj i forme kretanja omogućuju samoizražavanje djeteta i pružaju mu zadovoljstvo. Ona
ima višestruko pozitivno značenje u životu djeteta.
Igra pridonosi psihičkom i somatskom razvoju djeteta, razvoju psihomotoričkih sposobnosti,
povećanoj otpornosti organizma i učvršćivanju zdravlja. Igra je jedno od vrlo učinkovitih
odgojnih sredstava koja ima znakovit uticaj u formiranju osobina ličnosti i socijalizaciji
djeteta. Prirodni oblici kretanja (trčanje, puzanje, penjanje, skakanje itd.), osnovni su elementi
igara djece predškolske dobi pa su zbog toga psihološki bliski, zanimljivi i stimulativni u
regulaciji energetskog disbalansa, ali i korisno sredstvo za poticanje razvoja
psihohomotoričkih sposobnosti.
Igra u funkciji razvoja psihomotoričkih sposobnosti
Dijete se spontano igra i to sredstvima koja se nalaze u njegovom okruženju, pa kako se
okolina mijenja, dijete nalazi uvijek nova sredstva i sadržaje, a to dovodi i do promjene
karaktera igre. U igri je dijete slobodno. Ono hoda, trči, skače, puže, penje se, valja po travi i
raduje se. Zadovoljstvo koje dijete doživljava u igri u velikoj mjeri korelira s biološkom
potrebom za kretanjem i slobodnim izražavanjem dojmova i doživljaja, ali i s onim
unutarnjim pobudama koje dijete pokreće i čine ga sretnim.
U predškolskom uzrastu dolaze u obzir igre i vježbe koje su prilagođene razini živčano-
motornog zrenja, koje imaju naglašen utjecaj na mišićno – ligamentarni aparat i koje potiču
izgradnju posturalnih refleksa te na taj način stabiliziraju posturu i doprinose pravilnom i
zdravom držanju tijela i stopala. Potom u obzir dolaze pokreti i vježbe ("akrobatske abecede")
koje utječu na spretnost, koordinaciju, ravnotežu i preciznost.
Kada je riječ o igri u djece mlađe uzrasne dobi, onda treba istaknuti da pravila igre ne
sprječavaju kretanje i igru, već samo reguliraju opći tijek igre, a ograničavajuća su samo u
onoj mjeri da ne dođe do povrede. Vježbe i pokreti položaja u prostoru, kao stajanje i
poskakivanje na jednoj nozi, skokovi, hodanje uzduž crte na podu ili povišenoj klupici,
hodanje i trčanje s promjenom pravca kretanja ("figurativno" kretanje), pravolinijsko,
polukružno i kružno kretanje, hodanje i trčanje između i preko prepreka itd., snažno aktiviraju
mehanizme odgovorne za ravnotežu. Spomenuti pokreti i vježbe organizirane kao slobodne
(spontane) ili organizirane igre povezani s ritmom, pjesmom i glazbom potiču razvoj
posturalnih refleksa i ravnoteže ali jednako tako doprinose i estetskom ugođaju.
Posebni zadaci tjelesnog vježbanja u ovom periodu su: razvijanje elementarnih pokreta kao
što su: puzanje, sjedenje, ustajanje (uspravljanje), održavanje ravnoteže u prvim koracima,
stabiliziranje hoda i svjesno ritmičko usmjeravanje i kontrola (hodanje, zaustavljanje,
promjena pravca kretanja u prostoru i vremenu), dizanje i nošenje predmeta, premještanje i
slaganje predmeta, te razvijanje pokreta i navika za održavanje osobne higijene i pokreta za
komunikaciju s okruženjem.
Za razvoj i stabilizaciju ravnoteže posebno značenje u mlađoj uzrasnoj dobi imaju igre i
vježbe položaja u prostoru. Igre kao glava dolje, noge gore ili nagla promjena položaja tijela
služe djetetu za razbijanje straha i ublažavanje posljedica mogućeg pada, ali jednako tako za
poticanje receptora stopala i vestibularnog i vidnog aparata da pojačano šalju impulse koji
čine osnovu mehanizma za kontrolu i regulaciju odražavanja uspravnog stava i ravnoteže.
Penjanje uz kosinu, klupicu, tobogan i druge naprave, sprave i prepreke, kao i silaženje
zahtijevaju puno vještine, samopouzdanja i balansiranja. Osnove baleta – uz ili bez pritke,
zadržavanje položaja uz spojena stopala i izdržaji na jednoj nozi, poskoci i skokovi, ritmičko
izvođenje pokreta u kretanju s naizmjeničnim trčanjem, zaustavljanjem, trčanjem i skokom,
pune su elemenata za poticanje posturalnih refleksa i ravnoteže.
Tu svakako treba spomenuti ples, ritmičku i sportsku gimnastiku (vježbe na gredi i tlu), a
napose klizanje i ples na ledu. Radi sigurnosti, ovakve igre i vježbe organiziraju se i izvode uz
sigurnosne mjere (pijesak, filc podloga i pomaganje roditelja ili odgajatelja). Vježbama
ravnoteže treba započeti vrlo rano. Postoje brojne igre i vježbe prilagođene i primjerene djeci
predškolskog uzrasta s kojima bi trebalo rano započeti.
Igre oponašanja i načina kretanja pojedinih životinja, vježbe prelaska preko klupe, brvna,
penjanja uz i spuštanja niz kosinu, terenske igre, plesovi i plesne strukture, elementi ritmičke i
sportske gimnastike, balet itd. Postoje iskustva koja ukazuju na postojanje pozitivne
povezanosti između ravnoteže i pojedinih centara u živčanom sustavu koji su odgovorni za
uspjeh u školi.
U načelu treba dati prednost onim kretnjama, vježbama koje ne predstavljaju opasnost za
zdravlje, i koje stimuliraju funkcionalno poboljšanje rada srca, krvotoka i disanja. Vježbe
snage, spretnosti i brzine neće značajnije stimulirati razvoj aerobnog kapaciteta, a vježbe
izdržljivosti bit će djelotvorne. Žive i dinamične elementarne igre, jednostavnije momčadske
igre, poznati i jednostavniji elementi iz plesova također su vrlo pogodni.
Postoji dvadeset načina pokretanja tijela od jedne do druge tačke bez upotrebe vještačkih
sredstava: kliženje, puzanje, geganje, hodanje, hodanje na prstima, marširanje, paradni korak,
skok, skakutanje, poskakivanje, veranje, šetanje, šepanje, žurenje, trčanje, trčkaranje, šprint,
klaćenje, akrobatika, plivanje.
Prirodni oblici aktivnosti su posebno interesantni za učenike kada su ukomponirani u
motoriku, tematiku i organizaciju elementarnih igara. Takve aktivnosti lako se prilagođavaju
spolu, uzrastu, prostorno – materijalnim uslovima nastave, emocionalnom stanju učenika i
njihovim interesima.
Elementarne igre su osnovni oblik tjelesnog i zdravstvenog odgoja djece mlađeg školskog
uzrasta. One zadovoljavaju potrebe djece za kretanjem i aktivnošću, a ta je potreba svojstvena
organizmu u rastu i razvoju.
Djeca su elementarnim igrama okupljena u većim ili manjim skupinama, ovisna su jedno o
drugome, primorana da usklade svoje držanje prema drugima, da se podvrgavaju zakonima
zajednice, što je u savremenom odgoju značajna odgojna komponenta. Hodanje, trčanje,
hvatanje, skakanje, penjanje, puzanje, bacanje, spretnost, snaga i niz drugih osobina, razvijaju
i djeluju na svestranost razvitka djece. Elementarnim igrama kreće se cijeli organizam, nastaje
brza cirkulacija krvi i izmjena tvari, disanje postaje dublje, povećava se apetit i probava
postaje bolja.
Ciljevi elementarnih igara: razvijaju spretnost, okretnost, brzinu, snalažljivost, djeluju na
razvoj svih psihofizičkih snaga djeteta, djeluju na formiranje karaktera.
Najčešće se primjenjuju pri radu sa djecom uzrasta od 6 – 12 godina (oba spola - muški i
ženski). Kao prostor može poslužiti slobodno zemljište, igralište, dvorana, uz primjenu sitnog
pribora i raznih predmeta. Ove igre se mogu upotrijebiti u uvodnom, glavnom i završnom
dijelu sata.
Igre za prvi razred osnovne škole
Elementarne igre primijenjene kroz prirodne oblike kretanja
Jastreb, kvočka i pilići
Učenike podijelimo u nekoliko kolona od po 6-8 u koloni. Prvi u koloni je “kvočka”, a ostali
su “pilići”. Drže se oko pasa. Jedan je učenik “jastreb” i nastoji uhvatiti posljednje “pile” u
koloni u čemu ga “kvočka” onemogućava, čuvajući “piliće” raširenim rukama. Kad “jastreb”
dotakne “pile”, to “pile” mijenja ulogu sa “jastrebom”.
Vuk i ovce
U omeđenom prostoru “ovce” su na paši. Na livadi se iznenada pojavi “vuk” i “ovce” se
razbježe. “Vuk” nastoji uhvatiti bilo koju “ovcu” i kad je uhvati, uhvaćena “ovca” postaje
“vuk” i prima znak razlikovanja, a “vuk” postaje “ovca”.
“Ovce” se spašavaju tako da u opasnosti bježe u “tor” (nacrtan krug ili na strunjaču). Ostaju li
“ovce” dugo u toru, na “vukov” poziv “ovce iz tora”, sve “ovce” moraju izaći iz “tora”.
Otimanje repića
Učenici su podijeljeni u dvije jednake ekipe. Jedni imaju za pasom crvene “repiće” (vrpce ili
marame), a drugi bijele. Igra se u određenom prostoru, a zadatak je da da igrači jedne ekipe
otmu što više “repića” igračima druge ekipe, ali da u isto vrijeme čuvaju svoje “repiće”. To će
postići spretnim izbjegavanjem protivnika.
Pobjednik je ekipa:
koja u određenom roku otme više protivničkih “repića”
koja otme sve “repiće”.
Ribarova mreža
Jedan je učenik ribar, a ostali koji se slobodno kreću po određenom prostoru, “ribe”. Zadatak
je “ribara” da uhvati sve “ribe”. “Riba” koju “ribar” dotakne smatra se “upecanom”, i ona
nastavlja loviti ostale “ribe”, držeći se se “ribarom” za ruke. Svaka dalje ulovljena “riba”,
uključuje se u “ribarevu mrežu”, koja se tako povećava.
Loviti mogu samo krajnji igrači, a ostali se moraju čvrsto držati za ruke. Ako se “mreža”
prilikom hvatanja prekine, hvatanje ne vrijedi. Igrač koji ostane posljednji, dakle koji je
posljednji uhvaćen, postaje novi ribar.
Slika 1. „Ribarova mreža“
Lov divlje mačke
Učenici se slobodno kreću po igralištu. Jedan se učenik kreće četveronoške i hvata ostale
učenike. Čim nekog uhvati, taj postaje “divlja mačka”, a otadašnja “mačka” postaje slobodna
i nastavlja igru sa ostalim učenicima.
Hvatanje oko strunjače
Na tlo postavimo četiri strunjače spojene tako da čine četverokut. Svi se učenici nalaze s
jedne strane strunjača, a učenik koji hvata s druge strane. Na naš znak učenik koji hvata
nastoji da trčeći oko strunjača uhvati nekoga. Dovoljno je da ga dotakne i taj učenik bude
uhvaćen. Ostali se spašavaju trčeći oko strunjača.
Dakle, niko ne smije prelaziti preko strunjače. Učenik koji bude uhvaćen mijenja ulogu s
onim ko ga je uhvatio.
Crveni love plave
Učenici su podijeljeni u dvije jednake vrste – “crvenu” i “plavu”. Svaki učenik iz crvene vrste
ima svoj par u plavoj vrsti. Na prvi znak plavi su slobodni i razbježe se po igralištu. Na drugi
znak crveni su također slobodni i hvataju svoje parove iz plave vrste. Učenik se smatra
uhvaćenim kad ga onaj ko hvata dotakne po bilo kojem dijelu tijela.
Kad crveni uhvati svoj plavi par, mora ga odvesti do učitelja. Pobjednik iz crvene vrste je onaj
učenik koji prvi uhvati svoj plavi par, a pobjednik iz plave vrste je onaj tko je posljednji
uhvaćen. Zatim ekipe mijenjaju uloge: plavi hvataju, a crveni su slobodni.
Slika 2.„Crveni love plave“
Štafetne igre
Ko će prije
Učenici su podijeljeni u nekoliko kolona. Na dani znak prvi iz svake kolone trči do određenog
znaka (stalka, čunja), obiđe ga i vraća se trčeći do svoje kolone, rukom udari sljedećeg
učenika po ramenu koji izvodi isti zadatak. Pobjednik je kolona koja prva izvrši zadatak, a da
se nije ogriješila o pravila igre.
Prenošenje lopte
Učenike podijelimo u nekoliko kolona. Nasuprot svakoj koloni nacrtan je krug (udaljenost 10-
15 m), u kojem se nalazi lopta (postavljena u kolutić).
Na učiteljev znak prvi učenici trče do kruga, uzimaju loptu i trčeći natrag predaju je sljedećem
učeniku. Ovaj je nosi i postavlja u krug, trči natrag i udari sljedećeg rukom po ramenu, i tako
redom do kraja.
Ko će prije u krug
Na jednoj strani dvorane ili igrališta nacrtamo npr. šest krugova, a na drugoj strani također
šest. Učenike podijelimo u šest skupina i svaka se skupina nalazi u jednom krugu. Učenici se
u skupini razbroje od prvog do posljednjeg, npr. od 1 do 5. Na učiteljev znak učenici broj 1
trče u suprotni krug i čim u njega stignu, pozovu učenika broj 2, koji potrči. Čim stigne u
krug, pozove učenika broj 3, i tako redom do posljednjega. Pobjednik je skupina koja prva
izvrši zadatak.
Savladavanje zapreka
Učenici su podijeljeni u nekoliko kolona. Na učiteljev znak prvi iz kolone trče do konopca
ispod kojeg se moraju provući (konopac je udaljen 3 m), zatim vijugavo trče između tri stalka.
Kad obiđu posljednji stalak, trče na svoje mjesto, dodirnu sljedećeg rukom po ramenu, i on
sljedeći dalje izvodi zadatak. Tako redom do posljednjega, a pobjednik je kolona koja prva
uspješno izvrši zadatak.
Igre za drugi razred osnovne škole
Elementarne igre primjenjene kroz prirodne oblike kretanja
Lisice mijenjaju jazbine
Učenici su podijeljeni u skupine (2-4) i stoje u obruču ili krugu. Jedan je učenik višak,. dakle
izvan je kruga. Na učiteljev znak, učenici – “lisice“ mijenjaju “jazbine”, a lovac nastoji u toj
promjeni uhvatiti bilo koju. Kad u tom uspije, uhvaćena “lisica” postaje “lovac”, a “lovac”
postaje lisica i odlazi na njeno mjesto u jazbinu i igra se nastavlja.
Hvatanje palicom
Dva učenika hvataju ostale, koji slobodno trče u igralištu držeći u ruci palicu. Čim bilo kojeg
učenika dodirnu slobodnom rukom, on je uhvaćen i mijenja mjesto s onim ko ga je dodirnuo.
Taj postaje slobodan i igra se nastavlja.
Trčanje prozivanjem brojeva
Učenici su podijeljeni u četiri vrste i razbrojeni od prvog do posljednjeg u svakoj vrsti. Kad
učitelj prozove npr. broj tri, svi brojevi tri trče oko svoje vrste, do svoga mjesta. Onaj tko je
prvi donosi svojoj vrsti jedan bod. Za vrijeme trčanja učenici ne smiju hvatati rukama za svoje
suigrače u vrsti. Pobjednik je ona vrsta koja na kraju sakupi najviše bodova.
Hvatanje na tri strunjače
Sve učenike podijelimo na tri jednake skupine i svaka se skupina nalazi na jednoj strunjači.
Jedan je učenik izvan strunjače. Na učiteljev znak sve skupine moraju promijeniti svoja
mjesta, a učenik koji je bio slobodan nastoji prilikom te promjene nekoga uhvatiti. Čim ga
uhvati, mijenja mjesto i ulogu s učenikom kojega je uhvatio.
Prenošenje punjenih loptica
Učenike podijelimo na dvije jednake skupine udaljene jedna od druge 10-15 m. ispred svake
skupine je krug i u njemu loptice kojih mora biti više nego učenika u skupini. Na učiteljev
znak učenici npr.ekipe A trče prema krugu ekipe B i nastoje iz njihova kruga odnijeti u svoj
krug što više loptica ili čak sve. To čine i učenici ekipe B. Prenošenje loptica traje jednu
minutu. Pobjednik je ekipa koja je u svoj krug prenijela više loptica.
Labirint
Učenici su podijeljeni u četiri vrste stojeći u vrsti jedan do drugog, a razmak između vrsta je
dužina predručenja. Jedan učenik hvata drugog tako da se kreću samo između vrsta, dakle
kroz “labirint”. Na učiteljevu zapovijed npr. nadesno, svi učenici okreću se što brže mogu
udesno, tj. mijenja se i “labirint” tj. prostor za hvatanje, a time i smjer kretanja učenika koji se
hvataju.
Učitelj zadaje zapovijedi češće, osobito ako pravodobno kretanje učenika može pomoći
učeniku kojeg hvataju. Lovac koji uhvati slobodnog učenika, postaje slobodan i stane u jednu
vrstu, a dalje hvata ulovljeni učenik, i to onaj na čije je mjesto stao dotadašnji lovac.
Dan i noć
Učenike podijelimo na dvije jednake ekipe koje u omeđenom prostoru (košarkaškog,
rukometnog igrališta) stoje jedna nasuprot drugoj na udaljenosti 20 m.
Na učiteljevo “dan” učenici ekipe Dana bježe, a učenici ekipe Noći nastoje ih što prije
uhvatiti i dovesti do učitelja.
Učenik se smatra uhvaćenim kad ga onaj tko ga hvata dodirne po bilo kojem dijelu tijela.
Zadatak je da učenici ekipe Noći što brže uhvate učenike uhvate ekipe Dana. Vrijeme
potrebno za hvatanje učitelj mjeri štopericom. Kad ekipa Noći uhvati sve učenike ekipe Dana,
učenici se vrate se na svoja mjesta i igra se ponavlja.
Učenici ne znaju koju će ekipu učitelj “prozvati”, jer on može opet kazati “dan”, no mora
nastojati da obje ekipe podjednako hvataju. Pobjednik je ona ekipa koja je za kraće vremena
uspjela uhvatiti protivničku ekipu, dakle koja je utrošila manje vremena za hvatanje.
Štafetne igre s pomagalima
Kotrljanje lopte rukom
Učenici su podijeljeni u nekoliko kolona koje se nalaze iza crte. Svi u koloni imaju loptu koju
na učiteljev znak kotrljaju rukom, ali tako da ruka gotovo neprestano dodiruje loptu. Kad
stignu do određenog znaka (stalka), uzmu loptu u ruke, trčeći je nose natrag i predaju
sljedećem učeniku. Tako do kraja. Kolona koja prva stigne osvaja najviše bodova.
Kotrljanje lopte palicom
Jednako kao u prvom zadatku, samo što loptu kotrljaju učenici udarajući je palicom, pri čemu
treba paziti da palica gotovo neprekidno dodiruje loptu.
Kotrljanje lopte između nogu
Učenici su podijeljeni u nekoliko kolona stojeći u raskoračnom stavu jedan iza drugoga na
udaljenosti predručenja. Na učiteljev znak prvi učenici iz kolona kotrljajući loptu između
nogu dodaju je drugome, ovaj trećem i tako redom sve do posljednjega. Kad posljednji primi
loptu, trči s njom na čelo kolone, dodaje je i dalje natrag, i tako redom sve dok na čelo kolone
ne dođe učenik koji je bio prvi. Ekipa koja prva izvrši zadatak dobiva najviše bodova.
Dodavanje lopte kotrljanjem
Učenici su podijeljeni u četiri jednake kolone, a svaka kolona na dvije polukolone, koje se
nalaze jedna nasuprot drugoj na udaljenosti od 10 m.
Na jednoj strani prvi učenici u kolonama na učiteljev znak otkotrljaju loptu učenicima na
suprotnoj strani i nakon toga odlaze na začelje svojih kolona.
Pošto su učenici primili loptu, otkotrljaju je sljedećim učenicima na suprotnoj strani, nakon
čega i oni odlaze na začelje svojih kolona. Tako redom dok lopta ne dođe u posjed onih
učenika koji su je prvi počeli kotrljati. Kolona koja prva izvrši zadatak dobiva najviše bodova.
Štafeta bacanjem lopte o zid
Učenici su podijeljeni u nekoliko kolona koje se nalaze iza crte, udaljene od zida 3 m. Na
učiteljev znak prvi učenici bacaju loptu o zid, hvataju je, predaju sljedećem učeniku u koloni,
koji čini isto, a oni odlazr na začelje kolona. Tako redom dok lopta opet ne dođe u ruke prvom
učeniku, koji je podiže u vis. Kolona koja pobijedi dobiva najviše bodova.
Štafeta bacanjem lopte u krug
Jednako kao u petom zadatku, samo što se na zidu nacrta krug (promjera 1 m) koji učenici
moraju pogoditi. Ako učenik prilikom bacanja ne pogodi krug, mora ponoviti bacanje, pa tek
onda predati loptu sljedećem učeniku.
Štafeta bacanjem lopte drugu
Učenici su podijeljeni u kolone. Na učiteljev znak prvi iz kolone trče s loptom do stalka
(udaljenost 3 m), odakle odakle bacaju loptu sljedećem učeniku u koloni, a oni odlaze na
začelje kolone. Učenik koji je primio loptu čini to isto, i tako do posljednjega. Posljednji baca
loptu učeniku koji je počeo igru. Kolona koja prva izvrši zadatak dobiva najviše bodova.
Igre za treći razred osnovne škole
Elementarne igre s trčanjem, skakanjem, bacanjem, hvatanjem i gađanjem
Trčanje oko strunjače – za mnom
Učenici su podijeljeni u četiri kolone. Nasuprot svakoj koloni na udaljenosti od 10 m stavi se
jedna strunjača.
Na učiteljev znak i poziv prvog učenika u koloni “za mnom”, svi učenici trče do strunjače,
obiđu je i trčeći se vraćaju na svoje mjesto. Pobjednik je kolona koja prva stigne i postroji se
iza startne crte.
Slika 3. „Trčanje oko strunjače – za mnom“
Glava lovi rep
Učenike podijelimo u nekoliko kolona od 8-10 učenika. Učenici se drže rukama oko pasa tako
da prvi učenik, “glava”, ima slobodne ruke. Zadatak je da “glava” što prije uhvati posljednjeg
učenika u koloni, “rep”, koji zajedno sa “trupom”, dakle sa ostalim učenicima u koloni,
izmiče “glavi”. Kad “glava” uhvati “rep”, “glava” postaje sljedeći učenik u koloni, a
dotadašnja “glava” postaje “rep”, i igra se nastavlja.
Startna lopta
Jedan igrač je lovac koji stoji na osnovnoj liniji igrališta. Ostali igrači su trkači, i nalaze se na
suprotnoj strani igrališta. U sredini igrališta postavljeno je pet lopti.
Na znak voditelja igre “start”, ekipa trkača pretrčava na drugu stranu terena, a za to vrijeme
lovac trči do sredine igrališta i pokušava pokušava pogoditi što više trkača. Za svaki pogodak
trkača dobije se poen. Pobjednik je lovac koji je imao najviše poena.
Štafetne igre sa pomagalima
Štafeta prenošenjem medicinke
Učenici su podjeljeni u četiri kolone. Na nastavnikov znak prvi učenik iz kolone dodaje
medicinku učeniku iza sebe, ovaj sljedećem, i tako redom do posljednjeg koji je prihvaća, trči
na čelo kolone i nastavlja dodavati medicinku.
Igra traje sve dok se učenik koji je počeo igru ne nađe na čelu kolone sa medicinkom u
rukama. Ekipa koja prva izvrši zadatak dobija najviše bodova.
Slika 4. Štafeta prenošenjem medicinke
Štafeta prenošenjem okvira sanduka
Učnici su podjeljeni u dvije kolone, a u svakoj su koloni sastavljene skupine od po četiri
učenika, koje se nalaze jedna iza druge. Na učiteljev znak prva skupina uzima okvir sanduka,
trkom ga nosi do stalka (udaljenost 10 m), postavi ga na tlo po širini , svi se učenici provuku
kroz otvor sanduka i nose ga natrag do polazišta. Okvir predaju sljedećoj skupini koja izvodi
isti zadatak, i tako redom dok se ne izredaju sve skupine. Pobjednik je kolona koja prva izvrši
zadatak.
Ko će bolje
Učenici su podjeljeni u nekoliko kolona. Na dani znak prvi iz svake kolone trči do stalka,
obiđe ga, uzima vijaču i jednom je preskače, zatim se trčeći vraća do svoje kolone, rukom
udari sljedećeg učenika po ramenu, koji izvodi isti zadatak.
Slika 5. „Ko će bolje“
Igre za četvrti razred osnovne škole
Elementarne igre
Veselo hvatanje
Učenici se slobodno kreću po igralištu. Jedan učenik ima loptu i hvata ostale učenike gađajući
ih loptom. Zadatak je da u određenom vremenu, npr. za pola minute pogodi loptom što više
učenika.
Ako učenik koji gađa promaši ili ako netko od učenika uhvati loptu, igra se prekida. Za pola
minute ponovno nastavlja gađati loptom igrač koji je uhvatio loptu, odnosno igrač koji je
došao do promašene lopte. Pobjednik je onaj koji je u zadanom vremenu pogodio najviše
učenika.
Slika 6. „Veselo hvatanje“
Ko će prije
Učenici su podijeljeni u dvije jednake skupine. Jedni čine krug, u kojem je jedan učenik
udaljen od drugog npr. 1 m, a drugi stoje u vrsti, udaljenoj od kruga 1 m. Na učiteljev znak
učenici u krugu dodaju loptu (s lijeva udesno, jedan drugome), koja mora proći oko kruga
toliko puta koliko je igrača u vrsti.
Igrači iz vrste na dani znak moraju jedan po jedan optrčati krug, tj. sljedeći može trčati tek
kad ga učenik koji je trčao udari po ramenu.
Pobjednik je ona skupina koja prva izvrši zadatak. Skupine nakon toga mijenjaju uloge, pa će
na kraju ukupni pobjednik biti skupina koja osvoji najviše pobjeda.
Štafetne igre
Štafeta vođenjem lopte rukom
Učenici se nalaze iza crte raspoređeni u nekoliko kolona. Na dani znak, prvi iz kolona trče do
postavljenog stalka (udaljenog 10 m) vodeći loptu rukom, obiđu ga i vode loptu natrag do
svoje kolone.
Loptu predaju sljedećem učeniku koji nastavlja zadatak, a oni stanu na začelje svoje kolone.
Pobjednik je kolona koja prva uspješno izvrši zadatak.
Varijanta: štafeta vođenjem lopte nogom – isto kao u prvom zadatku, samo što učenici vode
loptu nogom (i učenice i učenici).
Štafeta kombiniranim vođenjem lopte
Učenici su podjeljeni u nekoliko jednakih kolona. Na učiteljev znak prvi iz kolona vode loptu
od stalka (udaljenog 10 m), obiđu ga i natrag vode loptu rukom. Loptu predaje sljedećem
učeniku koji izvodi isti zadatak, a oni stanu na začelje svoje kolone.
Štafeta poligon
Učenike podjelimo u nekoliko jednakih kolona. Na učiteljev znak prvi iz kolona trče do
obruča (koji se nalazi na stalku, udaljenom 3 m) kroz koji se provlače, nastavljaju trčati do
konopca (udaljenom 3 m, a visok 50 cm), preskaču ga, nastavljaju trčati do lopte (udaljene 3
m) koju moraju baciti tri puta od zid i uhvatiti je (ako nema zida, bacaju tri puta u vis
hvatajući je). Nakon toga trče do svoje kolone, udare sljedećeg po ramenu i taj nastavlja
zadatak, a oni odlaze na začelje svojih kolona. Pobjednik je kolona koja prva uspješno izvrši
zadatak.