SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Tomislav Mrakovčić

UPRAVLJANJE NOVČANIM TIJEKOVIMA

NA PRIMJERU TRGOVINSKOG PODUZEĆA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, rujan 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

UPRAVLJANJE NOVČANIM TIJEKOVIMA

NA PRIMJERU TRGOVINSKOG PODUZEĆA

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Financijski menadžment

Mentor: Prof. dr. sc. Mira Dimitić

Student: Tomislav Mrakovčić

Studijski smjer: Menadžment

JMBAG: 0081132811

Rijeka, rujan 2015.

SADRŽAJ:

1. UVOD.............................................................................................................................1

1.1. SVRHA I CILJEVI RADA.............................................................................1

1.2. ISTRAŽIVAČKE METODE I STRUKTURA RADA..................................2

2. UPRAVLJANJE RADNIM KAPITALOM PODUZEĆA........................................3

2.1. RADNI KAPITAL I CILJEVI UPRAVLJANJA RADNIM

KAPITALOM....................................................................................................3

2.2. SADRŽAJ, STRUKTURA I FINANCIJSKO ZNAČENJE RAČUNA

NOVČANIH TIJEKOVA.................................................................................5

2.2.1. Klasifikacija novčanih tijekova prema aktivnostima..............................5

2.2.2. Sadržaj i struktura novčanih primitaka...................................................7

2.2.3. Sadržaj i struktura novčanih izdataka......................................................7

2.2.4. Financijsko značenje izvješća o novčanim tijekovima.............................8

2.3. FINANCIJSKA RAVNOTEŽA U IZVJEŠĆU O NOVČANIM

TIJEKOVIMA I NJEZIN UTJECAJ NA SOLVENTNOST.....................10

3. ANALIZA RAČUNA NOVČANIH TIJEKOVA – Primjer trgovinskog

poduzeća.......................................................................................................................12

3.1. OSNOVNI PODACI O POSLOVANJU I POKAZATELJI

LIKVIDNOSTI................................................................................................12

3.2. FINANCIJSKI POKAZATELJI POSLOVANJA.......................................15

3.2.1. Pokazatelji likvidnosti...............................................................................16

3.2.2. Pokazatelji aktivnosti................................................................................17

3.2.3. Pokazatelji zaduženosti.............................................................................21

3.2.4. Pokazatelji profitabilnosti........................................................................23

3.3. STRUKTURA I DINAMIKA NOVČANIH TIJEKOVA...........................25

4. UPRAVLJANJA NOVCEM U PROMATRANOM TRGOVINSKOM

PODUZEĆU................................................................................................................28

4.1. UTVRĐIVANJE OPTIMALNOG STANJA NOVCA................................28

4.2. MODERIRANJE OPTIMALNOG ODNOSA SA KUPCIMA I

DOBAVLJAČIMA RADI POBOLJŠANJA NETO NOVČANOG

TIJEKA............................................................................................................31

4.2.1. Upravljanje potraživanjima od kupaca..................................................31

4.2.1.1. Procjena kreditne sposobnosti kupaca............................................34

4.2.1.2. Određivanje kreditnog limita..........................................................42

4.2.1.3. Gotovinski popust za plaćanje prije roka dospjeća.........................44

4.2.1.4. Penaliziranje kašnjenja naplate.......................................................45

4.2.2. Upravljanje odnosima s dobavljačima....................................................46

4.3. POLITIKA ZALIHA I KRATKOROČNOG KREDITIRANJA...............47

4.3.1. Politika upravljanja zalihama..................................................................47

4.3.2. Politika kratkoročnog kreditiranja.........................................................49

5. ZAKLJUČAK..............................................................................................................52

LITERATURA........................................................................................................................54

POPIS TABLICA....................................................................................................................55

POPIS SHEMA.......................................................................................................................55

POPIS DIAGRAMA...............................................................................................................55

1

1. UVOD

Nastupom financijske krize u Republici Hrvatskoj, mnogo je poduzeća zapalo u poteškoće

zbog reduciranja potrošnje. Razlog poteškoćama leži u likvidnosti poduzeća kojoj se pridaje

premalo značenja za razliku od profitabilnosti kojoj je dan preveliki značaj. Nažalost, samo

školstvo daje premalo značaja likvidnosti poduzeća, već je većina brojki usmjerena na

profitabilnost, pa se tako izračunava optimalna prodaja kako bi se ostvario najveći profit, ali

se zanemaruje način na koji će se prodana roba ili usluge naplatiti.

Teorijska razmatranja su potrebna da bi se shvatili osnovni zakoni ekonomije, ali je isto tako

neophodno analizirati financijske pokazatelje, ali ne statičnim pristupom, već dinamički kako

bi se moglo razumijeti i primjeniti znanje o značenju pojedinih pokazatelja i njihovoj

međuovisnosti.

Problem istraživanja diplomskog rada odnosi se na dva ključna problema: Prvi je definiranje

optimalne politike kreditiranja, dok je drugi problem pitanje pravovremenog podmirivanja

obveza. Odgovori na ta ključna pitanja predstavljaju predmet istraživanja ovog diplomskog

rada: istražiti metode i mehanizme kojima se može ostvariti optimalno upravljanje

potraživanjima od kupaca te podmirivanja obveza dobavljačima, a sve u funkciji

odgovarajućeg upravljanja novčanim tijekovima.

1.1. SVRHA I CILJEVI RADA

Svrha ovog rada je pokazati na primjeru konkretnog poduzeća da je u upravljanju novčanim

tijekovima i održavanju likvidnosti ključni čimbenik uspostava odgovarajućih odnosa sa

kupcima i dobavljačima.

Ciljevi rada su: prezentirati teorijsku osnovu upravljanja radnim kapitalom, te analizirati

račun novčanih tijekova i upravljanje novcem u konkretnom poduzeću.

2

1.2. ISTRAŽIVAČKE METODE I STRUKTURA RADA

U ovom radu korištena je odgovarajuća kombinacija sljedećih znanstvenih metoda: metoda

analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije, deskriptivne metode te metode kompilacije. U

analitičkom dijelu primjenjene su metode komparacije, te statističke i matematičke metode.

Diplomski rad se sastoji od 5 međusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, UVODU, definirani su problem i predmet istraživanja, postavljena je radna

hipoteza, određeni su svrha i ciljevi istraživanja, naznačene su znanstvene metode koje su

korištene u radu te je prikazana struktura rada.

U drugom poglavlju, koje je naslovljeno UPRAVLJANJE RADNIM KAPITALOM

PODUZEĆA, nakon definiranja pojma radnog kapitala, te objašnjenja ciljeva upravljanja

radnim kapitalom, definiran je sadržaj, struktura i financijsko značenje računa novčanih

tijekova. Poglavlje završava sagledavanjem utjecaja financijske ravnoteže izvješća novčanih

tijekova na solventnost poduzeća.

Treći dio rada, ANALIZA RAČUNA NOVČANIH TIJEKOVA provedena je na praktičnom

primjeru trgovinskog poduzeća u kojem su nakon iznesenih osnovnih podataka o poslovanju,

izračunati pokazatelji poslovanja poduzeća. Na kraju poglavlja zasebno je obrađena struktura

i dinamika novčanih tijekova koja se posebno izučava u ovom diplomskom radu.

UPRAVLJANJE NOVCEM U PROMATRANOM TRGOVINSKOM PODUZEĆU, naslov

je četvrtog poglavlja koje obuhvaća utvrđivanje optimalnog stanja novca, moderiranje

optimalnog odnosa sa kupcima i dobavljačima radi poboljšanja neto novčanog tijeka, te

politika zaliha i kratkoročno kreditiranje.

Rad završava sa ZAKLJUČKOM, u kojemu su izneseni savjeti na koji se način može

poboljšati likvidnost poduzeća, kao sinteza rezultata ovog rada.

3

2. UPRAVLJANJE RADNIM KAPITALOM PODUZEĆA

Upravljanje radnim kapitalom poduzeća predstavlja operativni dio poslovanja u svrhu

ostvarivanja uspješnijeg poslovanja. Poslovanje bez kontroliranog upravljanja radnim

kapitalom može se održati do određenog trenutka kada spontano upravljanje više neće uspjeti

održati likvidnost poslovanja.

2.1. RADNI KAPITAL I CILJEVI UPRAVLJANJA RADNIM

KAPITALOM

Radni kapital predstavlja kratkotrajnu imovinu tj. imovinu poduzeća s rokom unovčivosti do

godine dana. Kapital investiran u kratkotrajnu imovinu neprekidno mijenja svoj oblik iz

jednog pojavnog oblika u drugi.

Pojavni oblici kratkotrajne imovine su:

1. zalihe: sirovine i materijal, proizvodnja u toku (nedovršena proizvodnja i

poluproizvodi), trgovačka roba, gotovi proizvodi, predujmovi;

2. potraživanja: potraživanja od povezanih poduzeća, potraživanja od kupaca,

potraživanja za više plaćene svote po osnovi dobiti, potraživanja od zaposlenih,

potraživanja od države i drugih institucija, ostala potraživanja;

3. financijska imovina: udjeli (dionice) u povezanim poduzećima, zajmovi povezanim

poduzećima, vrijednosni papiri, dani krediti; depoziti i kaucije, otkup vlastitih dionica,

ostala kratkoročna ulaganja;

4. novac u banci i blagajni. (Popović, Vitezić,2009.)

Raspoloživa platežna sredstva koriste se za kupovinu sirovina i isplatu plaća, sirovine u

procesu proizvodnje postaju poluproizvodi i gotovi proizvodi koji se prodajom gotovih

proizvoda pretvaraju u potraživanja i ona se naplatom pretvaraju natrag u gotovinu u blagajni

te na žiro-računu.

Upravljajući navedenim kategorijama mijenja se stupanj likvidnosti poduzeća što može

poboljšati financijsku situaciju unutar poduzeća ukoliko se o njima vodi računa ili poduzeće

može zapasti u poteškoće radi neadekvatne politike upravljanja likvidnošću.

4

Cilj upravljanja radnim kapitalom je optimizacija novčanih tijekova kako bi poduzeće na

efikasan način moglo upravljati što većim dijelom obrtnog kapitala. Kvalitetno upravljanje

novčanim tijekovima omogućuje pravovremenu procjenu novčanih priljeva i odljeva te

uočavanje razdoblja u kojima se pojavljuje višak, odnosno nedostatak novčanih sredstava te

pokretanje pravovremenih akcija u razdobljima kada treba prolongirati plaćanje određenih

obveza, dogovoriti potrebno financiranje ili optimalno uložiti viškove sredstava.

Novčani su tokovi primarni indikator zdravlja poduzeća i njegove likvidnosne situacije. Stoga

upravljanju novčanim tokovima treba pristupiti stručno i postaviti ga na visoko mjesto u

hijerarhiji poslovnih procesa. U konačnici ono treba biti prioritet na razini poduzeća, s jasno

definiranim ciljevima, zadacima i odgovornostima za njegovo ostvarenje čemu doprinosi

izvještaj o novčanom tijeku koji predstavlja sastavni dio operativnih poslovnih planova, od

tjednih, preko kvartalnih do godišnjih. (Leho,2013.)

Izvješće o novčanom tijeku najvažniji je financijski instrument za upravljanje radnim

kapitalom jer pruža informacije o raspoloživim financijskim sredstvima s kojima poduzeće

može raspolagati na više načina, npr. podmirivati dospjele obveza, nabaviti novu opremu

neophodnu za rad, investirati u povećanje skladišnog kapaciteta.

Podmirenjem obveza u kratkom roku tj. promptno ostvaruje se višestroka prednost jer se od

dobavljača može zatražiti kasa sconto1 koji bi dodatno umanjio troškove nabave robe, a i

poboljšao partnerski odnos. Kasa sconto za promptno plaćanje najčešće iznosi 5 %, premda u

nekim situacijama može doseći i do 10% te je takve situacije potrebno iskoristiti.

Nabavka nove opreme neophodna je za efikasno obavljanje poslovanja jer se bez opreme

produžuje vrijeme potrebno za obavljanje pojedinog procesa u redovitom poslovanju.

Nezadovoljavajuća oprema može narušiti motivaciju djelatnika da obavljaju posao na razini

koja se od njih očekuje. Stoga je neophodno dio raspoloživog novca investirati u poboljšsnje

radnih uvjeta čak i u situaciji kad postoje nepodmirene, a dospjele obveze.

U idealnoj situaciji, kada su podmirene obveze i postoji adekvatna oprema za rad, te ukoliko

postoji prostor na tržištu za osvajanje novog tržišnog udjela, potrebno je investirati višak

financijskih sredstava u povećanje skladišnog kapaciteta jer ulaganje u profitabilnu

1 Kasa skonto (tal. cassa sconto) je oblik popusta na cijenu kupljene robe što ga dobavljači odobravaju kupcima

koji redovno podmiruju svoje obveze. Izvor: Poduzetništvo: udžbenik za 3.razred srednje ekonomske škole, Školska knjiga, 2008.

5

dugotrajnu imovinu više se isplati nego investirati u sigurne vrijednosne papire koji imaju

minimalnu stopu povrata.

2.2. SADRŽAJ, STRUKTURA I FINANCIJSKO ZNAČENJE

RAČUNA NOVČANIH TIJEKOVA

Izvještaj o novčanom tijeku iskazuje novčane tijekove, tj. priljev i odljev novca i novčanih

ekvivalenata u određenom obračunskom razdoblju.(HSFI, 2010.) Prema zakonu o

računovodstvu (ZOR, čl.15, st.10), obveznici sastavljanja izvješća o novčanim tijekovima su

veliki i srednje veliki poduzetnici tj. poduzetnici koji prelaze dva od tri sljedećih uvjeta:

- Ukupna aktiva veća od 32.500.000,00 kn

- Prihod veći od 65.000.000,00 kn

- Prosječno zapošljava više od 50 radnika

Za menadžere je posebice važno sastavljanja izvještaja o novčanim tijekovima jer nije jedini

zadatak ostvariti profitabilno poslovanje koje će rezultirati neto dobitkom i rastom bogatstva

vlasnika nego i brza pretvorba neto dobitka u gotovinu jer i visoko profitabilne mogu završiti

u stečaj zbog nelikvidnosti.(Vidučić, 2011.)

2.2.1. Klasifikacija novčanih tijekova prema aktivnostima

U svrhu osiguranja što kvalitetnije informacijske podloge o tome koliko je poduzeće

sposobno stvarati novac iz redovitih (osnovnih) aktivnosti i je li to dovoljno za normalno

poslovanje, tj. za podmirenje redovitih obveza aktivnosti poduzeća. Izvještaj o novčanim

tokovima treba prezentirati novčane tijekove tijekom razdoblja, na način koji je najprikladniji

za njegovo poslovanje.

Klasificiranje novčanih tokova prema aktivnostima(MRS 7, 1994:10-17):

Poslovnih aktivnosti

Investicijskih (ulagačkih) aktivnosti

Financijskih aktivnosti

Poslovne aktivnosti podrazumijevaju glavne aktivnosti poduzeća koje stvaraju prihod,

odnosno aktivnosti usmjerene na proizvodnju i prodaju dobara i usluga, izuzev investicijskih i

financijskih aktivnosti. Primici se ostvaraju naplatom prodanoga, a isplate plaćanjem obveza

nastale za njihovu proizvodnju i nabavu. U kategoriju poslovnih aktivnosti uključuju se i

6

isplata kamata na osnovi zaduživanja (pri čemu samo zaduživanje predstavlja financijsku

aktivnost poduzeća). Poslovne aktivnosti pokazatelj su razmjera u kojem je poslovanje

subjekta ostvarilo dostatne novčane tokove za otplatu zajma, očuvanje poslovne sposobnosti

subjekta, plaćanje dividendi i ostvarivanje novih ulaganja bez korištenja vanjskih izvora

financiranja.

Investicijske aktivnosti obuhvaćaju ulaganja poduzeća u dužničke i vlasničke vrijednosnice

(dionice) te ostalu dugotrajnu imovinu kao i prodaju navedene imovine. Drugim riječima,

investicijske aktivnosti obuhvaćaju stjecanje i otuđivanje dugotrajne imovine i drugih

ulaganja, koji nisu uključeni u novčane ekvivalente tj. stjecanje i otuđivanje nematerijalne

imovine, materijalne imovine i ulaganja u vrijednosne papire, odobravanje zajmova, naplata

glavnica danih zajmova. Novčani tokovi nastali investicijskim aktivnostima predočavaju

veličinu izdataka koji su nastali za resurse namijenjene stvaranju buduće dobiti novčanih

tokova.

Financijske aktivnosti su, prema MRS-u 7, one aktivnosti uslijed kojih dolazi do promjene u

veličini i sastavu glavnice te zaduživanja poduzeća, odnosno aktivnosti pribavljanja izvora

financiranja poduzeća i podmirenja obveza po novim izvorima (vlasničko i dužničko

financiranje poduzeća). Ova kategorija obuhvaća aktivnosti vezane uz emisiju dionica (priljev

novca od vlasnika), kao i isplatu dividendi dioničarima (povrat vlasnicima na uloženi kapital),

otkup vlastitih dionica, te zaduživanje poduzeća kreditiranjem ili emisijom obveznica, kao i

povrat duga (glavnice, bez kamata). Informacije o financijskim aktivnostima koriste onima

koji osiguravaju kapital subjektu u predviđanju očekivanja vezanih uz buduće novčane

tokove.

Navedeni način klasifikacije predstavlja bazu za ocjenu financijskoga položaja kao i za

procjenu budućih novčanih tokova jer povećanje novca može biti dobar pokazatelj uspješnosti

poslovanja ako dolazi iz poslovnih aktivnosti, ali ako povećanje novca dolazi iz primljenog

kredita – financijske aktivnosti ili prodaje dugotrajne materijalne imovine – investicijske

aktivnosti, takvo ostvarenje pozitivnog novčanog toka može predstavljati poteškoće u

poslovanju.

7

2.2.2. Sadržaj i struktura novčanih primitaka

Novčani primitci mogu biti primitci iz redovnih aktivnosti, primitci iz investicijskih aktivnosti

te primitci od financijskih aktivnosti. Sve aktivnosti su međusobno povezane, te će npr.

primljeni kratkoročni kredit povećati novac u aktivi, ali i obveze u pasivi.

Redovni novčani primitci potječu od osnovne djelatnosti poduzeća, te imaju najveći utjecaj na

novčane primitke tj. na neto novčani tijek. To su primitci novca od:

1. Prodaje proizvoda, robe ili usluga tj. primitci od kupaca

2. Provizija, naknada, tantijema, najmova

3. Primateljskih naknada šteta od osiguravajućih društava, povrata poreza i sl.

(Marković,2010:35)

Ulagateljski novčani primitci nastaju od ulaganja poduzeća odnosno od promjena na

dugotrajnoj materijalnoj i nematerijalnoj imovini, kao što su primitci novca od:

1. Prodaje materijalne i nematerijalne imovine (nekretnina, opreme, prava)

2. Naplata danih kredita drugima

3. Prodaja financijske imovine (dionica, obveznica) (Marković,2010:35)

Financijski novčani primitci su primitci novca od financiranja poduzeća odnosno promjena

kod obveza i kapitala, i to od:

1. Emisije dugoročnih vrijednosnih papira (dionica, obveznica) i kratkoročnih

vrijednosnih papira (komercijalnih zapisa)

2. Pozajmljivanja odnosno primljenih kratkoročnih i dugoročnih kredita

3. Naplata kamata, dividendi i sl.(Marković,2010:35)

Povećanje novca i novčanih primitaka rezultira povećanjem svake pozicije pasive ili

smanjenjem svake pozicije aktive isklučujući poziciju novca.

2.2.3. Sadržaj i struktura novčanih izdataka

Redovni novčani izdatci nastaju kod temeljne poslovne djelatnosti ponajprije od isplate

dobavljača za materijal, energiju, uslugu, isplate zaposlenika za plaće, te za isplate poreza,

doprinosa, premija osiguranja. (Marković, 2010.)

8

Investicijski novčani izdatci nastaju kod ulaganja te predstavlja sredstva koja je poduzeće

uložilo kod:

1. Kupnje dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine (nekretnine, oprema, prava) ili

kupnje drugih poduzeća

2. Ulaganja u dugotrajne i kratkotrajne vrijednosne papire (dionice, obveznice,

komercijalne zapise)

3. Pozajmljivanja novca drugima, danih kratkoročnih i dugoročnih kredita drugima

(Marković,2010:36)

Novčani izdatci financiranja nastaju kod financiranja poduzeća, posebice kod:

1. Otplate kratkoročnih i dugoročnih kredita, otplate financijskog najma

2. Isplate dividendi, kamata

3. Reotkupa vlastitih dionica i obveznica, komercijalnih zapisa i sl.(Marković,2010:36)

Može se zaključiti da smanjenje novca i novčanih izdataka rezultira od smanjenja svake

pozicije pasive ili povećanja svake pozicije aktive, izuzev pozicije novca.

2.2.4. Financijsko značenje izvješća o novčanim tijekovima

Izvješće o novčanim tijekovima je dinamično financijsko izvješće koje pokazuje koliko novca

ulazi u poslovanje poduzeća, a koliko novca izlazi u određenom razdoblju. Ono pokazuje

promjene nastale unutar jednog obračunskog razdoblja na svim pozicijama kao što su veličina

potraživanja od kupaca, zalihe, obveze prema dobavljačima. U poslovanju je uobičajeno da se

obveze prema dobavljačima plaćaju uz odgodu, kao i da se potraživanja ne naplaćuju

promptno, pa u tim situacijama dolazi do odstupanja raspoloživog novca od prihoda.

Na temelju izvješća o novčanim tijekovima može se utvrditi sposobnost poduzeća da ostvari

pozitivan ili negativan neto novčani tijek, tj. da na vrijeme dobije novac i podmiri svoje

obveze. Nadalje, izvješće o novčanim tijekovima najprecizniji je instrument kojim se

prikazuje solventnost poduzeća koja je bitna iz razloga što insolventno poduzeće vjerovnici

mogu otjerati u bankrot, ukoliko uvide da poduzeće nema postavljenu kvalitetnu financijsku

politiku.

9

Bilanca, račun dobiti i gubitka i izvješće o novčanim tijekovima temeljna su financijska

izvješća, ali postoji razlika među njima jer sastavljanje bilance i računa dobiti i gubitka

temelji se na obračunskim kategorijama, pa se tim podacima uvjetno može manipulirati kako

bi se prikazala veća ili manja dobit što u suštini ne utječe na stanje novca na žiro-računu. Za

razliku od njih, novčani primitci i izdatci su realne kategorije, stoga novčani tijekovi nisu

podložni subjektivnoj procjeni, već prikazuju realno stanje novčanih sredstava unutar

poduzeća. (Leho, 2013.)

Izvješće o novčanom tijeku pruža informacije o tome je li poduzeće sposobno pravovremeno

„proizvoditi“ novac i njime pokrivati rashode odnosno može li poduzeće održavati sposobnost

plaćanja tj. biti solventno. (Marković, 2010.)

Razlog zbog kojeg je potrebno obraditi i analizirati sva financijska izvješća stoji u činjenici da

menadžment obrtnog kapitala može imati veliki utjecaj na tijek gotovine, a da istovremeno

nema nikakvog utjecaja na kategoriju profita. Profit i novčani tijek su različite kategorije jer je

profit računovostvena kategorija i do njega se dolazi primjenom koncepta razgraničenja kojim

se prihodi i rashodi priznaju u razdobljima na koja se odnose, dok je tijek gotovine činjenica

koja se ne može mijenjati pod utjecajem različitih knjigovodstvenih politika.

Čimbenici koji mogu dovesti do razlike profita i raspoloživih financijskih sredstava:

Ulaganje novog kapitala vlasnika ne prikazuje se u računu dobiti i gubitka

Nabavka dugotrajne imovine plaća se gotovinom pri njenom stjecanju, a priznaje se

kao rashod u računu dobiti i gubitka tijekom procijenjenog životnog vijeka imovine

Amortizacija se priznaje kao rashod u računu dobiti i gubitka tijekom životnog vijeka

imovine, a u stvarnosti dovodi do gotovinskih primitaka

Pri nabavci zaliha dolazi do gotovinskih izdataka, a knjiženje rashoda u računu dobiti i

gubitka vrši tek prodajom tih zaliha

Vrednovanje zaliha može se vršiti na više načina, što ima utjecaja na račun dobiti i

gubitka, ali nema utjecaja na gotovinski saldo

Prodaja na kredit koja dovodi do potraživanja od kupaca priznaje se u računu dobiti i

gubitka kao prihod pri prodaji, a nabavka materijala na trgovački kredit koja povećava

obveze prema dobavljačima knjiži se kao prihod tj. rashod u trenutku nastanka, a ne u

trenutku podmirenja istih, dok se neka potraživanja možda nikad neće naplatiti.

(Vidučić,2001:323)

10

2.3. FINANCIJSKA RAVNOTEŽA U IZVJEŠĆU O NOVČANIM

TIJEKOVIMA I NJEZIN UTJECAJ NA SOLVENTNOST

Neto novčani tijek pruža informaciju o tome je li poduzeće ostvarilo u obračunskom razdoblju

povećanje ili smanjenje novca u odnosu na iznos na početku tog razdoblja što se izračunava

tako da se od ukupnih novčanih primitaka svih aktivnosti oduzmu novčani izdatci svih

aktivnosti tijekom obračunskog razdoblja čime se dobije rezultat koji može biti povećanje ili

smanjenje stanja novca poduzeća. (Marković, 2010.)

Novčani primitci i izdatci u izvješću o novčanim tijekovima mogu biti u ravnoteži ili

neravnoteži tj. usklađeni ili neusklađeni, i to kao neutralna financijska ravnoteža, pozitivna

financijska neravnoteža te negativna financijska neravnoteža.

1. Neutralna financijska neravnoteža u izvješću o novčanim tijekovima pojavljuje se

kada su ostvareni novčani primitci jednaki ostvareni novčanim izdatcima u

prethodnom razdoblju,a još se naziva i nulti neto novčani tijek.

Shema 1.: Neutralan neto novčani tijek (NP = NI)

NOVČANI PRIMITCI NOVČANI IZDATCI

(NP) (NI)

1.000 1.000

Izvor: Izradio autor prema: Marković I. 2010: 37, Financijsko restrukturiranje i sanacija

poduzeća, RriF Plus, Zagreb

Iz sheme 1. vidljiva je usklađenost novčanih primitaka i izdataka, tj. financijska ravnoteža u

izvješću o novčanim tijekovima, što znači da je neto novčani tijek ravan nuli. Uvjeti za

solventnost postoje, ali nema sigurnosne pričuve solventnosti odnosno pričuve novca za slučaj

nekih izvanrednih financijskih izdataka. Da bi se održala solventnost poduzeća u ovakvoj

situaciji, mora postojati savršena sinkronizacija novčanih primitaka i izdataka što je u praksi

nemoguće osigurati.

2. Pozitivna financijska ravnoteža u izvješću o novčanim tijekovima pojavljuje se kada

su ostvareni novčani primitci veći od ostvarenih novčanih izdataka.

11

Shema 2.: Pozitivna financijska ravnoteža (NP > NI)

NETO NOVČANI TIJEK

NOVČANI PRIMITCI

(NP) (T=300)

1.000 NOVČANI IZDATCI (NI)

700

Izvor: Izradio autor prema: Marković I. 2010: 37, Financijsko restrukturiranje i sanacija

poduzeća, RriF Plus, Zagreb

Iz sheme 2. može se vidjeti pozitivnu neusklađenost između novčanih primitaka i izdataka i

prisutnost pozitivnog novčanog tijeka. Višak novca predstavlja pričuvu solventnosti koja

pruža sigurnost u slučaju izvanrednih financijskih izdataka.

3. Negativna financijska ravnoteža u izvješću o novčanim tijekovima pojavljuje se kada

su ostvareni novčani primitci manji od ostvarenih novčanih izdataka.

Shema 3.: Negativna financijska ravnoteža (NP < NI)

NETO NOVČANI TIJEK

(T = - 300) NOVČANI IZDATCI (NI)

NOVČANI PRIMITCI

(NP) 1000

700

Izvor: Izradio autor prema: Marković I. 2010: 37, Financijsko restrukturiranje i sanacija

poduzeća, RriF Plus, Zagreb

Iz sheme 3. može se vidjeti negativan neto novčani tijek, pa je zbog manjka novca poduzeće

insolventno. Potrebno je poduzeti mjere sanacije insolventnosti na planu povećanja novčanih

primitaka i smanjenja novčanih izdataka.

12

3. ANALIZA RAČUNA NOVČANIH TIJEKOVA – Primjer

trgovinskog poduzeća

Prethodno analizi novčanih tijekova, neophodno je analizirati osnovne financijske izvještaje

tj. bilancu i račun dobiti i gubitaka iz kojih se isčitavaju podaci koji ulaze u račun novčanih

tijekova.

3.1. OSNOVNI PODACI O POSLOVANJU I POKAZATELJI

POSLOVANJA PODUZEĆA

Analizom poslovanja poduzeća prikazuju se financijski podaci iz kojih se može uvidjeti koji

su trendovi prisutni u poslovanju ovog gospodarskog subjekta.

Financijski izvještaji trebaju fer i istinito prezentirati financijski položaj, financijsku

uspješnost i novčane tijekove poduzetnika. Fer prezentacija zahtijeva vjerno predočavanje

učinaka transakcija i drugih poslovnih događaja, a u skladu s kriterijima priznavnaja imovine,

obveza, kapitala, prihoda i rashoda. (HSFI 1, 2010.)

Bilanca je sustavni pregled imovine, obveza i kapitala na određeni dan, najčešće na datum

završetka fiskalne godine.(ZOR, čl. 14, st. 2) Stoga bilanca daje prikaz financijske pozicije

tvrtke na određeni dan, pa treba imati na umu da su ti podaci temeljni prvenstveno na

povijesnim troškovima, a ne tržišnim vrijednostima.

Tablica 1: Bilanca poduzeća A

Naziv pozicije 2011 2012 2013

AKTIVA

A) POTRAŽIVANJA ZA UPISANI A NEUPLAĆENI KAPITAL

B) DUGOTRAJNA IMOVINA (003+010+020+029+033) 14,510,208 14,263,081 13,150,033

I. NEMATERIJALNA IMOVINA (004 do 009) 44,193 24,482 26,559

II. MATERIJALNA IMOVINA (011 do 019) 14,466,015 14,238,599 13,123,474

III. DUGOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA (021 do 028) 0 0 0

IV. POTRAŽIVANJA (030 do 032) 0 0 0

V. ODGOĐENA POREZNA IMOVINA

C) KRATKOTRAJNA IMOVINA (035+043+050+058) 24,855,856 32,170,779 33,535,431

I. ZALIHE (036 do 042) 7,089,381 10,484,572 7,526,960

II. POTRAŽIVANJA (044 do 049) 16,476,440 17,118,005 22,495,259

III. KRATKOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA (051 do 057) 0 3,511,400 2,131,761

IV. NOVAC U BANCI I BLAGAJNI 1,290,035 1,056,802 1,381,451

13

D) PLAĆENI TROŠKOVI BUDUĆEG RAZDOBLJA I OBRAČUNATI

PRIHODI 97,550 112,251 110,833

E) UKUPNO AKTIVA (001+002+034+059) 39,463,614 46,546,111 46,796,297

F) IZVANBILANČNI ZAPISI

PASIVA

A) KAPITAL I REZERVE (063+064+065+071+072+075+078) 7,242,209 7,481,972 8,710,677

I. TEMELJNI (UPISANI) KAPITAL 21,000 21,000 21,000

II. KAPITALNE REZERVE

III. REZERVE IZ DOBITI (066+067-068+069+070) 2,449,492 2,449,492 2,449,492

IV. REVALORIZACIJSKE REZERVE

V. ZADRŽANA DOBIT ILI PRENESENI GUBITAK (073-074) 3,825,754 3,844,718 5,011,480

VI. DOBIT ILI GUBITAK POSLOVNE GODINE (076-077) 945,963 1,166,762 1,228,705

VII. MANJINSKI INTERES

B) REZERVIRANJA (080 do 082) 0 0 0

C) DUGOROČNE OBVEZE (084 do 092) 8,841,976 5,148,693 7,853,077

D) KRATKOROČNE OBVEZE (094 do 105) 23,379,429 33,915,446 30,232,543

E) ODGOĐENO PLAĆANJE TROŠKOVA I PRIHOD BUDUĆEGA

RAZDOBLJA

F) UKUPNO – PASIVA (062+079+083+093+106) 39,463,614 46,546,111 46,796,297

G) IZVANBILANČNI ZAPISI

Izvor: Interni podaci poduzeća

Iz tablice 1 može se vidjeti kako bilanca poduzeća u razdoblju od 2011. do 2013.g. ima trend

rasta, do kojeg je došlo prvenstveno porastom prodaje, ali je vidljivo da su novčana sredstva

ostala zarobljena kod kupaca zbog čega je isto tako prisutan i porast kratkoročnih obveza u

promatranom razdoblju, ali i porast dugoročnih obveza u 2013.g.

Iz aktive poduzeća vidljivo je da se dugotrajna imovina smanjuje, a razlog tomu je veća

amortizacija od reinvestiranja dobiti u istu. Za razliku od dugotrajne imovine gdje poduzeće u

posljednjih tri godine nije imalo pomaka, u kratkotrajnoj imovini prisutan je trend rasta,

unutar kojeg se posebice ističe porast potraživanja, ali isto tako smanjenje zaliha i

kratkotrajne financijske imovine.

Iz pasive poduzeća vidljivo je da se vlasnički kapital iz godine u godinu povećava što ukazuje

na stabilnost poduzeća koje kreditorima i dobavljačima pruža sigurnost u naplati svojih

potraživanja. Rezerve iz dobiti su dosegnule svoj maksimum, a njihova nepromjenjivost znači

da poduzeće nema značajnijih financijskih poteškoća kada bi se ono trebalo osloniti na

zakonske rezerve. Dugoročne obveze prikazauju oscilacijski trend, a razlog tome je korištenje

dugoročnog kredita banke. U kratkoročnim obvezama većinski udio imaju obveze prema

14

dobavljačima i plaće djelatnicima, a preostali dio odnosi se na obveza za dospjele anuitete iz

kredita i podmirenje države.

U nastavku slijedi tablica koja prikazuje zlatno bilančno pravilo na primjeru poduzeća po

kojem dugoročni izvori financiranja pokrivaju dugotrajno vezanu imovinu, što je zasigurno

jedan od važnijih pokazatelja dobrog vođenja poduzeća.

Tablica 2: Zlatno bilančno pravilo promatranog poduzeća za 2013.g.

Izvor: Izrada autora prema internim podacima poduzeća

Promatrano poduzeće udovoljava zlatno bilančno pravilo jer je iz tablice 2 vidljivo da su

dugoročni izvori veći od dugotrajne imovine za 3,4 milijuna kuna, a taj višak sredstava

predstavlja izvor za pokriće stalne kratkotrajne imovine čime se poduzeće štiti od

insolventnosti – ako se kratkoročni izvori financiranja prekomjerno koriste za dugoročna

ulaganja, te prekomjerna solventnost – ako se dugoročni izvori koriste za kratkoročna

ulaganja. (Marković, 2000:20)

Nakon bilance koja je upotpunjena zlatnim bilnačnim pravilom slijedi račun dobiti i gubitka

koji prikazuje prihode i rashode te te financijski rezultat ostvaren u stanovitom vremenskom

razdoblju.(ZOR, čl. 14, st. 3)

Imovina Izvori

Dugotrajna/i 13,150,033.00 kn 16,563,754.00 kn

Kratkotrajna/i 33,535,431.00 kn 30,232,543.00 kn

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

15

Tablica 3.: Račun dobiti i gubitka poduzeća A

Naziv pozicije 2011 2012 2013

1 3 4 5

I. POSLOVNI PRIHODI (112+113) 106,365,904 125,797,498 128,703,843

II. POSLOVNI RASHODI (115+116+120+124+125+126+129+130) 104,488,196 123,778,702 126,245,892

III. FINANCIJSKI PRIHODI (132 do 136) 54,428 443,275 210,042

IV. FINANCIJSKI RASHODI (138 do 141) 741,288 966,452 964,912

V. UDIO U DOBITI OD PRIDRUŽENIH PODUZETNIKA

VI. UDIO U GUBITKU OD PRIDRUŽENIH PODUZETNIKA

VII. IZVANREDNI - OSTALI PRIHODI 12,124

VIII. IZVANREDNI - OSTALI RASHODI 26,875

IX. UKUPNI PRIHODI (111+131+142 + 144) 106,420,332 126,252,897 128,913,885

X. UKUPNI RASHODI (114+137+143 + 145) 105,229,484 124,772,029 127,210,804

XI. DOBIT ILI GUBITAK PRIJE OPOREZIVANJA (146-147) 1,190,848 1,480,868 1,703,081

XII. POREZ NA DOBIT 244,885 314,106 474,376

XIII. DOBIT ILI GUBITAK RAZDOBLJA (148-151) 945,963 1,166,762 1,228,705

Izvor: Interni podaci poduzeća

Račun dobiti i gubitka prikazuje poslovanje poduzeća s dobiti, ali je u posljednjoj godini trend

rasta poslovnih prihoda pao sa 18 % u 2012.g. na 2,5 % u 2013.g. Kod poslovnih rashoda

može se isto tako zamjetiti smanjeni trend rasta sa 18,5 % u 2012.g. na 2,1 % u 2013.g.

Financijski prihodi doživili su značajan porast za što su zaslužni primljeni financijski

instrumenti (mjenice, garancije, zadužnice), a financijski rashodi su stabilni ali su 4,5 puta

veći od financijskih prihoda, što umanjuje poslovni rezultat poduzeća, ali i dalje postoji rast

dobiti od 15 % čime poduzeće dokazuje kontinuitet u uspješnosti poslovanja.

3.2. FINANCIJSKI POKAZATELJI POSLOVANJA

„Svrha formiranja i računanja financijskih pokazatelja je stvaranje informacijske podloge

potrebne za donošenje određenih odluka.“(Šarlija, 2009.) U nastavku su prikazani pokazatelji

likvidnosti, aktivnosti, zaduženosti i profitabilnosti koji se zasnivaju na informacijama iz

dvaju financijskih izvješća, i to bilance i računa dobiti i gubitka. Pokazatelji kojima se mjeri

likvidnost i solventnost više se odnose na kratkoročnu budućnost, dok pokazatelji kojima se

iskazuje financijska struktura služe za dugoročniju procjenu.

16

3.2.1. Pokazatelji likvidnosti

Pokazatelji likvidnosti (Popović, Vitezić, 2009:427) su pokazatelji financijske snage

poduzeća koji pokazuju sposobnost poduzeća za nastavak i rast poslovne aktivnosti.

Likvidnost poslovanja je sposobnost poduzeća za pravodobno podmirenje obveza, pa se s

pravom tvrdi da gubici mogu biti bolni, ali nelikvidnost je smrtonosna.

Tablica 4.: Pokazatelji likvidnosti

Pokazatelji likvidnosti Promatrano poduzeće Konkurent sektor

2011.g. 2012.g. 2013.g. 2013.g. 2013.g.

Koeficijent tekuće likvidnosti 1.06 0.95 1.11 1.31 1.06

Koeficijent ubrzane likvidnosti 0.76 0.64 0.86 1.14 0.61

Koeficijent trenutne likvidnosti 0.06 0.03 0.05 0.01 0.04

Udio novčane mase u ukupnoj imovini (u %) 3.27 2.27 2.95 0.69 2.71

Izvor: Interni podaci poduzeća

Koeficijent tekuće likvidnosti = Kratkotrajna imovina

= 33,535,431.00 kn

= 1.11 Kratkoročne obveze 30,091,900.00 kn

Koeficijent tekuće likvidnosti jednak je omjeru kratkotrajne imovine s kratkoročnim

obvezama. Iz tablice je vidljivo da je tvrtka imala problema sa likvidnošču u 2012.g. jer

njezina kratkotrajna imovina nije pokrivala kratkotrajne obveze. Međutim u 2013.g.

koeficijent tekuće likvidnosti je porastao na razini 1,11 čime je poduzeće poboljšalo svoju

likvidnost i njezin koeficijent je iznad prosjeka sektora, ali ispod koeficijenta konkurentnog

poduzeća. Previsoki pokazatelj upućuje na slabo upravljanje kratkotrajnom imovinom,

nekurentne zalihe ili pak slabo korištenje kratkoročnih kredita. To ima za posljedicu

negativan utjecaj na dugoročnu profitabilnost tvrtke. Niski pokazatelj može upućivati na to da

je potrebno povećati ulaganja u neki od oblika kratkotrajne imovine ili da treba reducirati neki

od oblika kratkoročnih obveza.

Koeficijent ubrzane likvidnosti = Kratkotrajna imovina - zalihe

= 26,008,471.00 kn

= 0.86 Kratkoročne obveze 30,091,900.00 kn

Koeficijent ubrzane likvidnosti u omjer stavlja kratkotrajnu imovinu umanjenu za zalihe, koja

je najnelikvidniji oblik kratkotrajne imovine, sa kratkoročnim obvezama. Taj pokazatelj

ukazuje u kojoj mjeri poduzeće može pokriti svoje kratkoročne obveze onom imovinom koju

je najjednostavnije pretvoriti u novac. Idealni koeficijent bi bio iznad 1, što bi značilo da

poduzeće svojim novcem i potraživanjima može podmiriti sve kratkoročne obveze.

17

Koeficijent 0,86 u 2013.g. nakon koeficijenta 0,64 u 2012.g. upućuje na poboljšanje

likvidnosti, ali je poduzeće još uvijek „anemično“ premda je u boljoj poziciji od sektora, ali je

konkurentsko poduzeće likvidnije od promatranog poduzeća. Pokazatelj se je popravio zbog

pada udjela zaliha u kratkotrajnoj imovini sa 33% na 22%.

Koeficijent trenutne likvidnosti = Novac u banci i blagajni

= 1,381,451.00 kn

= 0.05 Kratkoročne obveze 30,232,543.00 kn

Koeficijent trenutne likvidnosti mjeri sposobnost poduzeća da podmiri svoje kratkoročne

obveze isključivo trenutnim financijskim sredstvima, što znači da poduzeće u 2013.g. može

podmiriti 5% svojih kratkoročnih obveza, što je malo iznad prosjeka sektora, a konkurentsko

poduzeće koeficijent trenutne likvidnosti ima 0,01, ali to nije zabrinjavajući podatak jer on

predstavlja stanje žiro-računa na dan sastavljanja bilance.

Udio novčane mase u

ukupnoj imovini (u %) =

Novac u banci i blagajni =

1,381,451.00 kn = 2.95%

Ukupna imovina 46,796,297.00 kn

Udio novčane mase u ukupnoj imovini dobiva se omjerom novčanih sredstava sa aktivom

poduzeća čime se dobiva podatak koji pokazuje opreznost poduzeća da dio svoje imovine drži

u najlikividnijem obliku kako bi moglo promptno podmiri svoje obveze u slučaju izvanrednih

okolnosti. Udio novčane mase promatranog poduzeća u ukupnoj imovini iznosi 2,95%, te je

na istoj razini kao prosjek sektora, za razliku od konkurentskog poduzeća čiji je udio novčane

mase samo 0,69%, premda opet treba naglasiti da je to stanje na dan sastavljanja bilance.

3.2.2. Pokazatelji aktivnosti

Pokazatelji aktivnosti pokazuju uspješnost upravljanja imovinom poduzeća na osnovi brzine

cirkulacije imovine u poslovnom procesu tj. ocjenjuje se poslovna efikasnost. Neefikasna

upotreba imovine donosi veće financijske troškove, vodi nižoj profitabilnosti kapitala i dovodi

do nelikvidnosti. Oni su nadopuna pokazateljima likvidnosti koji obično ne daju adekvatnu

sliku stvarne likvidnosti društva zbog razlika u vrstama kratkotrajne imovine i obveza koje

društvo drži.

18

Tablica 5.: Pokazatelji aktivnosti

Pokazatelji aktivnosti Promatrano poduzeće Konkurent sektor

2011.g. 2012.g. 2013.g. 2013.g. 2013.g.

Prosječni dani naplate potraživanja 49.00 45.00 66.00 109.00 68.00

Prosječni dani obrtaja zaliha 25.00 32.00 22.00 17.00 75.00

Prosječni dani podmirenja obveza 69.00 84.00 62.00 48.00 81.00

Poslovni ciklus (u danima) 74,00 77,00 88,00 126,00 143,00

Ciklus gotovine (u danima) 5,00 -7,00 26,00 78,00 62,00

Obrtaj prosječne ukupne imovine 2.94 2.94 2.76 2.50 1.03

Obrtaj prosječne ukupne dugotrajne imovine 9.75 8.78 9.41 15.10 5.86

Izvor: Interni podaci poduzeća

Pokazetelj obrta potraživanja = Prihod od prodaje

= 128,703,843.00 kn

= 5,53 Potraživanja od kupaca 23,273,751.00 kn

Razdoblje naplate potraživanja = 365 dana

= 365 dana

= 66 dana Pokazatelj obrta potraživanja 5,53

Prosječne dane naplate potraživanja dobiju se tako što se izračuna koeficijent obrtaja

potraživanja koji se izračunava omjerom prihoda od prodaje i prosječnih potraživanja od

kupaca, te se promatrano razdoblje podijeli sa dobivenim koeficijentom. Prosječni dani

naplate potraživanja su nakon 2012.g. kada su kupci svoje obveze prema poduzeću u prosjeku

podmirivali nakon 45 dana, u 2013.g. svoje obveze u projeku podmirivali 66 dana nakon

izdavanja računa, čime je period naplate produljen za 46% čime se narušava likvidnost

poduzeća. Sektor svoja potraživanja u prosjeku naplaćuje nakon 68 dana, a konkurentsko

poduzeće nakon 109 dana što upućuje na nelikvidnost cjelokupnog gospodarstva Republike

Hrvatske.

Koeficijent obrta zaliha = Ukupni prihodi

= 128,913,885.00 kn

= 17.13 puta Zalihe 7,526,960.00 kn

Razdoblje držanja zaliha

=

365 dana =

365 = 21.31 dana

Koeficijent obrta zaliha 17.13

19

Prosječne dane obrtaja zaliha dobiju se izračunom koeficijenta obrta zaliha tj. omjera ukupnih

prihoda i prosječnih zaliha, te se promatrano razdoblje podijeli sa dobivenim koeficijentom.

Prosječi dani obrtaja zaliha u međuvremenu se smanjilo sa 32 dana u 2012.g. na 22 dana u

2013.g. čime se je ostvarila veća likvidnost novčanih sredstava umjesto da budu vezana u

zalihama, čemu pridonosi kvalitetan način obrtaja robe što povećava njenu kvalitetu.

Konkurentsko poduzeće zalihe prosječno srži 17 dana, a sektor 75 dana.

Razdoblje

podmirenja =

obveza

Obveze prema dobavljačima x 360 dana

=

19,460,439.00 kn x 360

= 62 dana Materijalni rashodi 113,429,188.00 kn

Razdoblje podmirivanja obveza izračunavaju se omjerom prosječnih obveza prema

dobavljačima pomnožen sa 365 dana i materijalnim rashodima. Poduzeće je u 2013.g. ubrzalo

plaćanje svojih obveza prema dobavljačima na 62 dana, za razliku od 2012.g. kada su se

obveze podmirivale nakon 84 dana, što značajno pridonosi održavanju dobrih partnerskih

odnosa. Konkurentsko poduzeće svoje obveze podmiruje prosječno nakon 48 dana što je 14

dana brže nego promatrano poduzeće, a sektor svoje dobavljače podmiruje nakon 81 dana,

čime su dobavljači više opterećeni.

Poslovni

ciklus =

Razdoblje držanja

zaliha (u danima)

+ Razdoblje naplate

potraživanja (u danima) = 22 + 66 = 88 dana

Poslovni ciklus je vremensko razdoblje koje protekne od prisjpjeća zaliha do naplate

potraživanja, a dobiva se zbrojem razdoblja držanja zaliha i razdoblja naplate potraživanja.

Uspoređujući poslovni ciklus poduzeća koji u 2013.g. iznosi 88 dana sa sektorom od 143

dana, možemo zaključiti da je poduzeće skoro dvostruko likvidnije po pitanju poslovnog

ciklusa, a konkurentsko poduzeće uloženi novac u prosjeku dobije natrag nakon 126 dana.

Gotovinski

ciklus =

Poslovni

ciklus -

Razdoblje podmirivanja obveza

prema dobavljačima (u danima) = 88 - 62 = 26 dana

Gotovinski ciklus izračunava razdoblje koje se dobije oduzimanjem razdoblja podmirivanja

obveza prema dobavljačima od poslovnog ciklusa tj. vrijeme od isplate do naplate gotovine.

To predstavlja deficit gotovine koji treba financirati vlastitim sredstvima ili zaduživanjem.

Međutim, usporedimo li 26 dana za promatrano poduzeće sa 62 dana gotovinskog ciklusa za

sektor i 72 dana za konkurentsko poduzeće, može se zamjetiti da poduzeće ima 2,4 puta bolji

gotovinski ciklus od sektora, a 2,8 puta bolji od konkurentskog poduzeća.

20

Obrtaj prosječne

ukupne imovine =

Ukupni prihodi =

128,913,885.00 kn = 2.76 puta

Prosječna ukupna imovina 46,671,204.00 kn

Pokazatelj obrtaja ukupne imovine izračunava se omjerom ukupnih prihoda i prosječne

ukupne imovine, te je on od pomoći pri procjeni sposobnosti društva da efikasno koristi

imovinsku bazu kako bi ostvarilo prihode. Razlog smanjenja obrtaja ukupne imovine iz

2012.g. sa 2,94 na 2,76 puta leži u produljenju poslovnog ciklusa čime se sporije uloženi

novac vraća nazad u njega. Obrtaj prosječne ukupne imovine je malo veći od konkurentskog

poduzeća i 2,7 puta veći od prosjeka sektora čemu pridonosi kratko vezivanje zaliha.

Obrtaj prosječne

dugotrajne imovine =

Ukupni prihodi =

128,913,885.00 kn = 9.41 puta

Prosječna dugotrajna imovina 13,706,557.00 kn

Obrtaj prosječne dugotrajne imovine pokazuje omjer ukupnih prihoda i prosječne dugotrajne

imovine, te pokazuje koliko se puta u jednoj poslovnoj godini obrne vrijednost dugotrajne

imovine. Previsoki pokazatelj označava korištenje dugotrajne imovine u najmu što ne daje

dugoročnu sigurnost partnerima. Promatrano poduzeće dugotrajnu imovinu obrne 9,41 puta, a

konkurentsko poduzeće 15,1 puta što predstavlja manju angažiranost dugotrajne imovine.

Međuzavisnost likvidnosti i aktivnosti u odnosu na zaradu ima odnos reciprociteta. Rizik

likvidnosti se smanjuje držanjem kratkotrajne imovine u višem iznosu od dugotrajne imovine,

ali se će se isto tako stopa povrata smanjiti stoga što kratkotrajna imovina daje nižu stopu

povrata od produktivne dugotrajne imovine.

Velika likvidnost može značiti da uprava nije agresivno tražila poželjne mogućnosti ulaganja

u kapitalne investicije. Održavanje potrebne ravnoteže između kapitala i povrata važno je za

ukupno financijsko zdravlje poslovanja.

Valja imati na umu da visoka profitabilnost ne mora nužno dovesti do snažnog novčanog

tijeka stoga što dobit može biti visoka, a problemi s gotovinom mogu i dalje postojati, između

ostalog i zbog dospjelih dugova i potrebe zamjene dugotrajne imovine.

21

3.2.3. Pokazatelji zaduženosti (solventnosti)

Solventnost je sposobnost društva da podmiri svoje dugoročne obveze po dospjeću. Analiza

solventnosti se koncentrira na dugoročnu financijsku i poslovnu strukturu poslovanja, a isto

tako sestupanj dugoročnih obveza u strukturi kapitala mora uzeti u obzir. Solventnost je

ovisno o profitabilnosti jer na duži rok poduzeće neće moći podmiriti svoja dugovanja ako

nije profitabilno. Kada su obveze prevelike, potrebno je pronaći dodatna financijska sredstva

u prvom redu iz vlastitog kapitala. (Popović, Vitezić, 2007:438)

Tablica 6.: Pokazatelji zaduženosti

Pokazatelji zaduženosti Promatrano poduzeće Konkurent sektor

2011.g. 2012.g. 2013.g. 2013.g. 2013.g.

Koeficijent zaduženosti 0.82 0.84 0.81 0.56 0.85

Omjer obveza i vlastitog kapitala 4.45 5.22 4.26 1.30 5.67

Koeficijent financijske stabilnosti prvog stupnja 1.11 0.89 1.27 1.68 1.11

Koeficijent financijske stabilnosti drugog stupnja 0.74 0.51 0.81 1.23 0.56

Pokazatelj financijske snage 0.25 0.34 0.34 0.47 0.09

Indeks financijske snage 4.90 5.85 5.85 2.38 1.52

Ombrambeni interval (u danima) 61.00 66.00 79.00 118.00 120.00

Izvor: Interni podaci poduzeća

Koeficijent zaduženosti = Ukupne obveze

= 38,035,620.00 kn

= 0.81 Ukupna imovina 46,746,297.00 kn

Koeficijent zaduženosti izračunava se omjerom ukupnih obveza i ukupne imovine te pokazuje

do koje mjere poduzeće koristi zaduživanje kao oblik financiranja, odnosno koji je postotak

imovine nabavljen zaduživanjem.

Što je veći odnos duga i imovine, veći je financijski rizik2, a što je manji, niži je financijski

rizik. U pravilu bi vrijednost koeficijenta zaduženosti trebala biti 50% ili manja, stoga se

može zaključiti da poduzeće prekomjerno koristi tuđa sredstva za financiranje poslovanja,

premda je prosjek sektora 85%. Konkurentsko poduzeće tuđim se sredstvima služi u visini od

56% vlastite imovine.

2 Financijski rizik (engl. financial risk, njem. Finanzrisiko) predstavlja rizik kod fiksnih troškova financiranja

(rizik da se ostvarenim financijskim rezultatom neće pokriti kamate na dugove poduzeća) i/ili rizik koji proizlazi

iz stupnja zaduženosti poduzeća (rizik da poduzeće neće biti u mogućnosti vratiti dug). Stupanj rizika se

povećava usporedo sa stupnjem zaduženosti poduzeća. Izvor: Rječnik marketinga, Masmedia

22

Omjer obveza i vlastitog kapitala = Ukupne obveze

= 38,035,620.00 kn

= 4.37 Vlastiti kapital 8,710,677.00 kn

Omjer duga i glavnice izračunava se omjerom ukupnih obveza i vlastitog kapitala. Gornja

granica odnosa duga i glavnice je najčešće 2:1. Visoka vrijednost ovog pokazatelja ukazuje na

moguće poteškoće pri vraćanju posuđenih sredstava i plaćanju kamata. Konkurentsko

poduzeće omjerom od 1,3 ne bi trebalo imati poteškoća u vrćanju dugova, a prosjek sektora je

5,67 što upućuje na tešku insolventnost3.

Koeficijent financijske

stabilnosti prvog stupnja =

Dugoročni izvori =

7,853,077.00 kn = 0.60

Dugotrajna imovina 13,150,033.00 kn

Koeficijent financijske

stabilnosti drugog

stupnja

=

Dugoročni izvori +

Zalihe =

7,853,077.00 kn +

7,526,960.00kn = 1.17

Dugotrajna imovina 13,150,033.00 kn

Koeficijent financijske stabilnosti I. i II. računaju se omjerom dugotrajne imovine glavnicom

kod koeficijenta financijske stabilnosti prvog stupnja, tj. glavnicom uvećanom za dugoročne

obveze kod koeficijenta financijske stabilnosti drugog stupnja. Vrijednost pokazatelja

koeficijenta financijske stabilnosti drugog stupnja mora biti veća od jedan stoga što dio

dugoročnih izvora, zbog održanja likvidnosti, mora biti iskorišten za financiranje kratkotrajne

imovine. Samim time, pokazatelje stupnja pokrića moguće je istovremeno razmatrati i kao

pokazatelje likvidnosti.

Indeks financijske poluge = Povrat na vlasnički kapital – ROE (u %)

= 15,2

= 5,85 Povrat na imovinu – ROA (u %) 2,6

Indeks financijske poluge4 izračunava se omjerom povrata na vlasnički kapital sa povratom na

imovinu te mjeri isplativost financiranja poslovanja tuđim novcem. Ako je indeks financijske

3 Insolventnost (engl. insolvency, njem. Zahlungsunfähigkeit, Insolvenz, fr. insolvabilitè) je nesposobnost za plaćanje,

situacija u kojoj poduzeće ili druga pravna, odnosno fizička osoba nije u mogućnosti podmiriti dospjele obveze

plaćanja u rokovima njihova dospijeća – tzv. tehnička insolventnost. Izvor: Rječnik bankarstva, Masmedia

4 Financijska poluga (engl. financial leverage, njem. finanzwirtschaftliche Hebelwirkung) se koristi u istraživanju

optimalnih odnosa između vlastitog i tuđeg financiranja. Pravilo financijske poluge kaže da se isplati korištenje tuđih

izvora financiranja sve dok se poslovanjem ostvaruje stopa rentabilnosti veća od ponderirane kamatne stope po kojoj

se plaćaju kamate na tuđi kapital. Rentabilnost vlastitog kapitala pod utjecajem je efekta poluge i ovisi o obujmu tuđeg

financiranja. Izvor: Rječnik menadžmenta, Masmedia

23

poluge veći od 1 to znaĉi da se isplati poslovati posuđenim novcem tj. isplati se povećavati

aktivnost pomoću posuđenog novca. Indeks financijske poluge manji od 1 sugerira

nepovoljan efekt financijske poluge tj. prekomjerno plaćanje kamata na tuđa sredstva.

3.2.4. Pokazatelji profitabilnosti

U nstavku slijede pokazatelji profitabilnosti koji predstavljaju snagu zarade tvrtke koji su

prikazani u tablici.

Tablica 7.: Pokazatelji profitabilnosti

Pokazatelji profitabilnosti Promatrano poduzeće Konkurent sektor

2011.g. 2012.g. 2013.g. 2013.g. 2013.g.

Operativna marža (u %) 1.77 1.59 1.95 3.40 1.03

Pretporezna profitna marža (u %) 1.10 1.20 1.34 2.08 0.59

Neto profitna marža (u %) 0.90 0.90 0.95 1.63 0.37

Povrat na vlasnički kapital - ROE (u %) 12.80 15.80 14.10 9.70 5.80

Povrat na imovinu - ROA (u %) 2.60 2.70 2.60 4.10 0.50

Izvor: Interni podaci poduzeća

Operativna marža (u %) = Poslovni prihodi

= 128,703,843.00 kn

= 1,95 % Poslovni rashodi 126,245,892.00 kn

Operativna marža u postocima mjeri postotak kojim poslovni prihodi nadmašuju poslovne

rashode, te u slučaju promatranog poduzeća ona iznosi 1,95%, a kod konkurentnog poduzeća

3,40% što znači da konkurentsko poduzeće posluje s većim maržama. Kod sektora je

operativna marža 1,03% što znači da marže gotovo da i nema.

Pretporezna profitna marža (u %) =

Ukupni prihodi

=

128,913,885.00 kn

= 1,34 % Ukupni rashodi 127,210,804.00 kn

Kod pretporezne profitne marže izračunava se omjer ukupnih prihoda i ukupnih rashoda čime

se jasno dobije informacija koliko ukupni prihodi nadmašuju ukupne rashode izraženo u

postotku.

Neto profitna marža (u %) = Neto dobit

= 1,228,705.00 kn

= 0,95 % Ukupni prihod 128,703,843.00 kn

24

Neto profitna marža dobiva se omjerom neto dobiti i ukupnog prihoda. Ona ukazuje na

sposobnost managementa u vođenju poduzeća. 0,95% je u odnosu na sektor čija neto profitna

marža iznosi 0,37% relativno dobra, ali pošto konkurentsko poduzeće ima neto profitnu

maržu od 1,63% potrebno je povećati prodajne cijene i smanjiti troškove.

Ako se marža profita pomnoži s koeficijentom obrta ukupne imovine, kao rezultat će se dobiti

pokazatelj rentabilnosti imovine. To znači da se rentabilnost može povećati povećanjem

koeficijenta obrta i/ili povećanjem marže profita.

Povrat na imovinu - ROA (u %) = Neto dobit

= 1,228,705.00 kn

= 2,60 % Ukupna imovina 46,746,297.00 kn

Stopa povrata imovine (eng. return on assets - ROA) je indikator uspješnosti korištenja

imovine u stvaranju dobiti. Ona pokazuje kolika je intenzivnost imovine poduzeća. Vrijednost

stope povrata imovine uvelike varira ovisno o industriji ili djelatnosti kojom se poduzeće

bavi, pa je dobiveni postotak potrebno usporediti sa sektorom. Promatrano poduzeće ostvaruje

stopu povrata na imovinu 2,6%, konkurentsko poduzeće 4,1%, a prosjek sektora je 0,5% pa se

može zaključiti da se poduzeće nalazi iznad prosjeka sektora, ali isto tako da treba težiti

konkurentu koji ima stopu od 4,1%.

Povrat na vlasnički kapital - ROE (u %) = Neto dobit

= 1,228,705.00 kn

= 14,10 % Glavnica 8,710,677,00 kn

Stopa povrata glavnice ili stopa profitabilnosti glavnice ili rentabilnost vlastitog kapitala (eng.

return on equity - ROE) predstavlja možda i najznačajniji pokazatelj profitabilnosti, te

pokazuje koliko novčanih jedinica dobiti poduzeće ostvaruje na jednu jedinicu vlastitog

kapitala. Promatrano poduzeće ostvaruje 14,1% povrata, a konkurentsko poduzeće 9,7% što

znači da konkurentsko poduzeće vlastito poslovanje više financira iz vlastitih izvora nego

promatrano poduzeće.

Na temelju usporedbe profitabilnosti vlastitog kapitala i profitabilnosti imovine te kamatne

stope koja odražava cijenu korištenja tuđeg kapitala, moguće je doći do zaključka o stupnju

korištenja financijske poluge, odnosno isplativosti korištenja vlastitim ili tuđim kapitalom.

Ukoliko su stope profitabilnosti vlastitog kapitala vrlo visoke, pa čak i više od stopa

profitabilnosti imovine, poduzeću bi se isplatilo koristiti tuđim kapitalom, i obrnuto.

25

3.3. STRUKTURA I DINAMIKA NOVČANIH TIJEKOVA

Uspješnost poslovanja ne može se ocjenjivati samo na temelju ostvarenoga značajnog

povećanja ili smanjenja novčanih sredstava, već je potrebno analizirati strukturu novčanog

tijeka i pripadajućih aktivnosti. To znači predočiti korisnicima podatke iz kojih izvora novac

pritječe te u koju svrhu tj. za što se on troši.

U nastavku je prikazano izvješće o novčanom tijeku u razdoblju od 2011. do 2013. godine, te

je sastavljeno po indirektnoj metodi prema kojoj se financijski rezultat usklađuje za učinke

transakcija nenovčane prirode, odgode, ili budući obračun proteklih ili narednih poslovnih

novčanih primitaka ili izdataka, kao i za prihode i rashode koji se odnose na novčani tok od

investicijske i financijske aktivnosti. Indirektna metoda ukazuje na razliku između neto dobiti

i raspoloživih novčanih sredstava.

Tablica 8.: Izvješće o novčanom tijeku tvrtke A

Naziv pozicije 2011 2012 2013

NOVČANI TIJEK OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI

1. Dobit prije poreza 945,963 1,166,762 1,228,705

2. Amortizacija 671,101 1,519,821 1,234,382

3. Povećanje kratkoročnih obveza 909,456 6,799,006 0

4. Smanjenje kratkotrajnih potraživanja 230,399 0

5. Smanjenje zaliha 75,679 2,957,612

6. Ostalo povećanje novčanog tijeka 775 3,429

I. Ukupno povećanje novčanog tijeka od poslovnih aktivnosti (001 do 006) 2,832,598 9,486,364 5,424,128

1. Smanjenje kratkoročnih obveza 5,856,987

2. Povećanje kratkotrajnih potraživanja 652,965 5,377,254

3. Povećanje zaliha 3,395,191 0

4. Ostalo smanjenje novčanog tijeka 22,498 0

II. Ukupno smanjenje novčanog tijeka od poslovnih aktivnosti (008 do 011) 22,498 4,048,156 11,234,241

A1) NETO POVEĆANJE NOVČANOG TIJEKA OD POSLOVNIH

AKTIVNOSTI (007-012) 2,810,100 5,438,208 0

A2) NETO SMANJENJE NOVČANOG TIJEKA OD POSLOVNIH

AKTIVNOSTI (012-007) 0 0 5,810,113

NOVČANI TIJEK OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI

1. Novčani primici od prodaje dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine 96,499 0

2. Novčani primici od prodaje vlasničkih i dužničkih instrumenata 0

3. Novčani primici od kamata

4. Novčani primici od dividendi

5. Ostali novčani primici od investicijskih aktivnosti 90,000 2,040,361

III. Ukupno novčani primici od investicijskih aktivnosti (015 do 019) 90,000 96,499 2,040,361

1. Novčani izdaci za kupnju dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine 7,857,968 1,383,944 121,334

2. Novčani izdaci za stjecanje vlasničkih i dužničkih financijskih instrumenata 0

26

3. Ostali novčani izdaci od investicijskih aktivnosti 3,500,000 664,744

IV. Ukupno novčani izdaci od investicijskih aktivnosti (021 do 023) 7,857,968 4,883,944 786,078

B1) NETO POVEĆANJE NOVČANOG TIJEKA OD INVESTICIJSKIH

AKTIVNOSTI (020-024) 0 0 1,254,283

B2) NETO SMANJENJE NOVČANOG TIJEKA OD INVESTICIJSKIH

AKTIVNOSTI (024-020) 7,767,968 4,787,445 0

NOVČANI TIJEK OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI

1. Novčani primici od izdavanja vlasničkih i dužničkih financijskih instrumenata 0

2. Novčani primici od glavnice kredita, zadužnica, pozajmica i drugih posudbi 13,100,000 9,526,826 14,197,708

3. Ostali primici od financijskih aktivnosti 0

V. Ukupno novčani primici od financijskih aktivnosti (027 do 029) 13,100,000 9,526,826 14,197,708

1. Novčani izdaci za otplatu glavnice kredita i obveznica 7,199,357 9,340,998 9,031,613

2. Novčani izdaci za isplatu dividendi 1,260,000 927,000 0

3. Novčani izdaci za financijski najam 14,397 142,824 285,616

4. Novčani izdaci za otkup vlastitih dionica

5. Ostali novčani izdaci od financijskih aktivnosti 0

VI. Ukupno novčani izdaci od financijskih aktivnosti (031 do 035) 8,473,754 10,410,822 9,317,229

C1) NETO POVEĆANJE NOVČANOG TIJEKA OD FINANCIJSKIH

AKTIVNOSTI (030-036) 4,626,246 0 4,880,479

C2) NETO SMANJENJE NOVČANOG TIJEKA OD FINANCIJSKIH

AKTIVNOSTI (036-030) 0 883,996 0

Ukupno povećanje novčanog tijeka (013 – 014 + 025 – 026 + 037 – 038) 0 0 324,649

Ukupno smanjenje novčanog tijeka (014 – 013 + 026 – 025 + 038 – 037) 331,622 233,233 0

Novac i novčani ekvivalenti na početku razdoblja 1,621,657 1,290,035 1,056,802

Povećanje novca i novčanih ekvivalenata 324,649

Smanjenje novca i novčanih ekvivalenata 331,622 233,233

Novac i novčani ekvivalenti na kraju razdoblja 1,290,035 1,056,802 1,381,451

Izvor: Interni podaci poduzeća

Unatoč prije uočenom porastu dobiti u promatranom razdoblju iz računa dobiti i gubitka, u

poslovnim aktivnostima je zabilježeno smanjenje novčanog tijeka što je posljedica smanjenja

kratkoročnih obveza i povećanje kratkotrajnih potraživanja. Kod investicijskih aktivnosti

vidljiv je obrnut trend nego kod poslovnih aktivnosti, pošto je u 2011.g. prisutno smanjenje

novčanog tijeka od investicijskih aktivnosti radi izdataka potrebnih za kupnju materijalne i

nematerijalne imovine u iznosu od 7,8 milijuna kuna, nakon čega su u 2012.g. isto tako

prisutni novčani izdaci od investicijskih aktivnosti u iznosu od 4,8 milijuna kuna. U 2013.g.

zabilježeno je povećanje novčanog tijeka od investicijskih aktivnosti koje u najvećem dijelu

čine ostali primitci od investicijskih aktivnosti.

U promatranom razdoblju mogu se uočiti veliki iznosi novčanih primitaka od financijskih

aktivnosti nastali uzimanjem kredita, zadužnica pozajmica i drugih posudbi, ali su isto tako

prisutni i novčani izdaci i to u većem dijelu za otplatu glavnice kredita, premda je u 2011.g.

vidljivo povećanje novčanog tijeka od financijskih aktivnosti u iznosu od 4,6 milijuna kuna

27

nakon koje je u 2012.g. prisutno smanjenje od 0,9 milijuna kuna, a u 2013.g. ponovno je

zabilježeno povećanje od 4,9 milijuna kuna.

Ukoliko se upoređuje stanje novca između 2011. i 2012.g. uočava se smanjenje, za što su

najviše zaslužni izdaci od financijkih aktivnosti, a u 2013.g. je došlo do povećanja stanja

novca za što su bili zaslužni krediti banke i pozajmice. Posebno je važno obratiti pozornost na

povećanje kratkoročnih obveza u 2012.g. za 6,8 milijuna kuna, premda su se u 2013.g.

smanjile za 5,8 milijuna kuna. Situacija u kojoj su dani vezivanja prema dobavljačima

povećani mogu ugroziti partnerske odnose i kvalitetu poslovanja zbog sporijeg podmirivanja

obveza, premda tada tvrtka raspolaže boljom likvidnošću.

U 2012. te 2013.g. došlo je do povećanja kratkotrajnih potraživanja za 6 milijuna kuna što

dodatno opterećuje dostupnost financijskih sredstava. Isto tako 2012.g. došlo je do povećanja

zaliha za 3,4 milijina kuna, ali je u 2013.g. došlo do njihovog smanjenja za 3 milijuna kuna,

što predstavlja smanjenje novčanih sredstava od 400 tisuća kuna u promatranom periodu.

Gledajući neto novčani tijek od poslovnih aktivnosti može se zaključiti da je nakon 2012.g.

kada je ostvareno povećanje novčanog tijeka od 5,4 milijuna kuna, došlo do smanjenja

novčanog tijeka od 5,8 milijuna, iz čega proizlazi da je nakon 2013.g. došlo do smanjenja

novca u iznosu od 372 tisuće kuna.Iz novčanog tijeka od investicijskih aktivnosti vidljivo je

da tvrtka bilježi smanjenje novca u 2011.g. te 2012.g. zbog ulaganja u dugotrajnu materijalnu

i nematerijalnu imovinu koja je financirana iz kredita što istovremeno predstavlja povećanje

novčanih sredstava u novčanom tijeku iz financijskih aktivnosti. U 2013.g. tvrtka je ostvarila

ostale novčane primitke od investicijskih ulaganja u iznosu od 2 milijuna kuna čime je u

2013.g. ostvareno neto povećanje novčanog tijeka od investicijskih aktivnosti za 1,25 milijuna

kuna.

U promatranom razdoblju poduzeće je ostvarilo novčane primitke od financijskih aktivnosti u

iznosu od 36,8 milijuna kuna i to u cijelosti od glavnice kredita, zadužnica, pozajmica i drugih

posudbi. U tom iznosu najveći dio zauzima investicijski kredit od 13 milijuna kuna uzet

2011.g. te kredit za trajna obrtna sredstva u iznosu od 7 milijuna kuna uzet 2013.g. Iz

novčanih izdataka od financijskih aktivnosti može se vidjeti da tvrtka otplaćuje kredite čime

se smanjuje raspoloživost novca, ali ujedno koristi i financijski najam koji u 2013.g. smanjuje

raspoloživost novca za 286 tisuća kuna. Može se zaključiti da je na dan 31.12.2013.g.

zabilježeno povećanje financijskih sredstava za 324,649.00 kn, čime je stanje novca poraslo

na 1,381,451.00 kn što je dobar pokazatelj vraćanja likvidnosti na kojoj treba težiti.

28

4. UPRAVLJANJE NOVCEM U PROMATRANOM TRGOVINSKOM

PODUZEĆU

U poduzeću je moguće upravljati novcem utvrđivanjem optimalnog stanja novca,

moderiranjem optimalnog odnosa sa kupcima i dobavljačima, kao i optimalnom politikom

zaliha te korištenjem kratkoročnog kreditiranja.

4.1. UTVRĐIVANJE OPTIMALNOG STANJA NOVCA

Utvrđivanje optimalnog stanja novca aktualno je pitanje u uvjetima financijske krize kada

treba odlučiti je li za poslovni subjekt važnija zarada ili likvidnost. Cilj upravljanja gotovinom

je održati gotovinu na minimalnom nivou, osiguravajući pri tome efikasno poslovanje tvrtke.

Razlozi držanja gotovine su transakcijski ralozi, razlozi opreznosti te spekulativni razlozi.

Transakcijska potraživanja za novcem vezana je za potrebe plaćanja redovitih obveza – plaća

zaposlenicima, poreza državi, kamata kreditorima, plaćanje dobavljačima pri čemu su neki

izdatci poznati po iznosu i dinamici, a neki nisu. Kako primici gotovine od gotovinske prodaje

i naplata potraživanja od kupaca, kao ni gotovinski izdatci nisu poznati s izvjesnošću, tvrtka

mora održati višak sredstava i iznad razine koja bi proizlazila iz transakcijkih razloga te se taj

dio gotovine drži na račun opreznosnosti. Ta sredstva najčešće drže konzervativni financijski

menadžeri ili menadžeri malih tvrtki iz visoko rizičnih djelatnosti u obliku visoko likvidnih

instrumenata novčanog tržišta. Takvi instrumenti dospjevaju uptavo prije datuma planiranih

obveza kada se unovčavaju ili se reinvestiraju radi podmirenja neplaniranih izdataka.

Spekulativna tražnja za novcem proizlazi iz želje za osiguranjem fleksibilnosti i korištenjem

budućih investicijskih mogućnosti s pozitivnom neto sadašnjom vrijednošću. (Vidučić,2011.)

Optimalno stanje novca potrebno je odrediti zbog više razloga, od kojih su najbitniji

predvidjeti buduće novčane primitke i izdatke kako bi viškom novca poduzeće moglo kupiti

utržive vrijednosne papire, kao što su trezorski zapisi koji su visoko likvidne vrijednosnice, a

uslijed nedostatnih novčanih sredstava prodati vrijednosne papire ili ukoliko ih poduzeće

nema, pronaći drugi način na koji će prikupiti potrebna novčana sredstva. Drugi razlog

optimalnog stanja novca je taj što držanje prevelikog novčanog salda smanjuje transakcijske

troškove prodaje utrživih vrijednosnih papira, ali se istovremeno smanjuju i zarade od kamata

na trezorskim zapisima jer držanje previše novca ne donosi zarade kao držanje u vrijednosnim

papirima.

29

Izračun optimalne veličine novčanog salda moguće je izračunati na više načina, a najpoznatiji

razvijeni modeli za utvrđivanje optimalnog salda gotovine su Baumolov i Miller-Orrov

model.

Baumol je razvio model određivanja gotovinskog salda na temelju modela zaliha,

postavljajući problem menadžmenta gotovine kao problem utvrđivanja optimalne veličine

narudžbe. Taj model je jednostavniji, ali nije objektivan jer zanemaruje priljeve gotovine u

tijeku razdoblja, već je fokusiran na gotovinske izdatke dok se ne dođe do nule, a model

obnavljanje salda predviđa prodajom vrijednosnica. U tome modelu nisu predviđene rezerve

likvidnosti koje su od posebne važnosti za tvrtke koje ne mogu brzo i jeftino popuniti

iscrpljeni gotovinski saldo. (Van Horne J 1997:416)

Za razliku od Baumolovog modela, Miller-Orrov model uključuje gotovinske primitke i

izdatke i pretpostavku da su gotovinski tijekovi neizvjesni, čime model postaje složeniji od

prethodno navedenog. Prema tom modelu, gotovinski saldo slobodno fluktuira dok ne

dosegne gornju ili donju granicu. Kada saldo dostigne gornju granicu, slijedi kupnja

vrijednosnica, dok pad ispod donje granice aktivira prodaju vrijednosnica. Modelom su

njegovi autori došli do zaključka da su ciljni i prosječni gotovinski saldo pozitivno vezani s

varijabilnošću gotovinskih tijekova, iz čega proizlazi da poduzeća s varijabilnijim

gotovinskim tijekovima trebaju održavati veći prosječni gotovinski saldo. (Vidučić, 2011.)

Optimalno stanje gotovine na primjeru poduzeća u nastavku će se prikazati Miller-Orrovim

modelom jer se u promatranom poduzeću gotovinski tijekovi ne mogu predvidjeti, pa je taj

model bolji od Baumolovog modela.

Izračun točke optimalne vrijednost, gornje kontrolne granice i prosječni saldo bilance

izračunava se pomoću sljedeći formula u koje se uvrštavaju interni podaci poduzeća o

dnevnim kretanjima ptiljeva i odljeva gotovine u promatranom poduzeću.

30

Dijagram 1: Miller – Orrov model upravljanja gotovinom

Izvor: internet - Kaplan Financial Knowledge Bank

Dijagram 1 prikazuje način na koji funkcionira Miller – Orrov model upravljanja gotovinom,

na kojemu se mogu vidjeti tri točke: H – gornja kontrolna granica na kojoj poduzeće mora

kupovati vrijednosne papire do točke Z tj. optimalnog salda bilance, a ukoliko se saldo

gotovine nalazi na točki L – minimalnoj razini, poduzeće mora prodavati vrijednosne papire

kako bi imalo dovoljno sredstava za podmirenje svojih obveza.

Točka optimalne vrijednosti:

Točka optimalne vrijednosti (Z*) u promatranom poduzeću iznosi 724.006,16 kn koja je

dobivena uvrštavanjem varijance = 1.329.694.258.032,36 kn i transakcijski trošak F = 30,00 kn u

brojnike, te dnevnu kamatnu stopu = 3% / 365 dana = 0,000082. L predstavlja minimalnu razinu

gotovine koja u promatranom poduzeću itnosi 10.000,00 kn.

Gornja kontrolna granica

Prosječni saldo bilance = 4 Z* - L

3

31

Gornja kontrolna granica (H*) u promatranom poduzeću iznosi 2.152.018,55 kn te je

dobivena tako što se prema zadanoj formuli od trostruke optimalne vrijednosti oduzme

dvostruka minimalna granica. Prosječni saldo bilance iznosi 962.008,25 kn.

Promatrano poduzeće će primjenom Miller – Orrovog modela kupovati utržive vrijednosne

papire kada saldo na žiro-računu bude premašio 2.152.018,55 kn kako bi poduzeće

ostvarivalo koristi od kamate na vrijednosne papire, a uslijed pada salda ispod 10.000,00 kn

poduzeće će prodavati vrijednosne papire do točke optimalne vrijednosti koja iznosi

962.008,25 kn

4.2. MODERIRANJE OPTIMALNOG ODNOSA SA KUPCIMA I

DOBAVLJAČIMA RADI POBOLJŠANJA NETO

NOVČANOG TIJEKA

Kupci i dobavljači najbliži su vanjski partneri u poslovanju svakog poduzeća, te svako

poduzeće mora njegovati partnerske odnose, premda treba paziti da se njima ne ugrozi

likvidnost poduzeća.

4.2.1. Upravljanje potraživanjima od kupaca

U poslovanju svakog poduzeća koja posluju na tržištu poslovne potrošnje, normalno je za

očekivati da se izdani račun neće odmah naplatiti, već da će postojati neka odgoda plaćanja

kako bi kupac prodao robu svom kupcu tj. krajnjem kupcu te tako dobivenim sredstvima

podmirio svoja dugovanja prema dobavljaču. S obzirom da kupci krajnje potrošnje uvijek

plaćaju gotovinom ili kreditnom odgodom tj. odmah po preuzimanju robe, vrijeme odgode

plaćanja bi trebalo biti maksimalno periodu obrtaja prodane robe. Ponekad je period naplate

potraživanja previše dug, tj. premašuje rok odgode plaćanja, što smanjuje likvidnost

poduzeća, te je stoga potrebno upravljati potraživanjima od kupaca. Efikasno upravljanje

potraživanjima predstavlja preuvjet za pravovremeno plaćanje obveza zaposlenicima,

dobavljačima, državi i kreditorima te pokretanje novog poslovnog ciklusa. Svakako treba

imati na pameti i činjenicu da svaka djelatnost ima svoje zakonitosti u poslovanju pa tako i za

dane vezivanja zaliha. Stoga se zasigurno može ustanoviti da će dani vezivanja zaliha kod

građevinskih tvrtki biti mnogo duži nego u djelatnostima koje se bave prodajom svježih i

kvarljivih proizvoda kao što se riba, meso, mliječni proizvodi, cvijeće te voće i povrće.

32

Sa stajališta potraživanja od kupaca, ciljevi svakog poduzeća su (Jakovčević, 1995:32):

1. Postići rast prihoda

2. Povećati dobitak

3. Sustići konkurenciju

Postići rast prihoda može se povećanjem prodaje tj. povećanjem broja novih kupaca i

povećanjem prometa kod postojećih kupaca. Ukoliko poduzeće inzistira na promptnome

plaćanju po isporuci robe, sigurno će se smanjiti mogućnost povećanja prihoda. Posljedica

rasta prihoda je i povećanje dobitka koji se može očekivati uz pretpostavku da je bruto marža

po jedinici prodane robe dovoljna da pokrije fiksne troškove i troškove koji nastaju zbog

prodaje uz odgodu plaćanja. Poduzeće može sustići konkurenciju tako da prilagodi politiku

kreditiranja kupaca sukladno politici konkurenata.

Gotovinskim plaćanjem zatvaraju se potraživanja prema kupcu i sa dobivenim novcima

moguće je podmiriti dobavljače, investirati u potrebna sredstva i sl. , a za razliku od gotovine

pri odgodi plaćanja nastaju dodatni troškovi servisiranja na koje treba računati, a njih se može

razvrstati u četiri skupine (Jakovčević, 1995:33):

1. Troškovi financiranja potraživanja

2. Administrativni troškovi

3. Troškovi naplate

4. Troškovi vrijednosnog usklađenja i otpisa potraživanja

Odgodom plaćanja gubi se financijski potencijal poduzeća koji se mora financirati iz drugih

izvora kao što su zadržana dobit iz prethodnog razdoblja, kapital vlasnika ili prolongiranje

plaćanja obveza prema vjerovnicima. S obzirom da svi izvori financiranja koštaju, potrebno ih

je obračunati kao troškove održavanja potraživanja od kupaca. Troškovi financiranja koji

nastaju uslijed odgode plaćanja su: trošak dugovanja i oportunitetni trošak sredstava. Trošak

dugovanja odnosi se na povećanje dugovanja prema dobavljačima s obzirom da kupac nije

podmirio obvezu radi odgode plaćanja, a oportunitetni trošak sredstava predstavlja propušteni

dobitak od investicijske šanse tj. ukoliko su sredstva vezana u potraživanja poduzeće nema

priliku uložiti sredstva u druge investicije.

Radi održavanja ažurnosti praćenja prodaje uz odgodu plaćanja, poduzeće mora biti spremno

na troškove računalne obrade, povećane troškove ljudskog rada, troškovi odlaska na službena

putovanja radi uvida u poslovanje te ocjenu boniteta i kreditne sposobnosti dužnika. Razlike

33

vezane uz administrativne troškove vežu se uz promjene u troškovima naplate koji su

relativno fiksni jer se promjenom volumena potraživanja za određeni postotak u istom smjeru

povećati i troškovi naplate. Ostali administrativni troškovi mijenjaju se blago u odnosu na

volumen prodaje i potraživanja od kupaca.

Troškovi naplate nastaju uslijed nepodmirivanja potraživanja unutar roka odgode, te se u njih

ubrajaju troškovi telefona, pošte i ostali načini komunikacije s kupcima. Ukoliko se kupac

ogluši na takvu vrstu komunikacije, potrebno je računati na povećane troškove angažiranja

odvjetnika kako bi se povećali izgledi naplaćivanja potraživanja.

Ukoliko se potraživanja ne mogu naplatiti ni na koji način, dolazi do troškova vrijednonog

usklađenja i otpisa potraživanja, uvećani za sve prije navedene troškove zbog čega se

poduzeće može naći u teškoj situaciji zbog nelikvidnodti odobito ako se radi o velikim

kupcima. Valja napomenuti da će se vrijednosna usklađenja povećati za veći postotak nego

što će se povećati prodaja uz odgodu plaćanja jer je prisutan veći rizik naplate.

Rizik naplate je sve veći što je rok plaćanja dulji jer u duljem vremenskom razdoblju postoji

veća vjerojatnost da kod poslovnog partnera dođe do promjene okolnosti koje će utjecati na

nemogućnost podmirivanja svojih obveza. Iz toga proizlazi da svako poduzeće treba bilo

samostalno ili uz pomoć stručnjaka, kontinuirano procjenjivati rizik naplate svojih postojećih

i novih kupaca.

Temeljno pravilo upravljanja potraživanjima nalaže minimiziranje vremena od prodaje

proizvoda do naplate potraživanja. Ukoliko se poduzeće suočava sa smanjenim novčanim

priljevima, otežanim plaćanjem obveza i smanjenjem novca na računu, problem bi mogao biti

u neučinkovitoj kreditnoj politici i neuspješnoj naplati potraživanja. Uspješna kreditna

politika zahtjeva da se problem sa likvidnošču otkrije u što ranijoj fazi kako bi se na njega

moglo što prije djelovati jer odgađanje pravovoremene naplate potraživanja uzrokuje

povećanje potraživanja na nepotrebno visoku razinu koja je s jedne strane neodrživa za

pravovremeno podmirenje dospjelih obveza, a s druge strane značajno povećava rizik naplate.

Na volumen potraživanja od kupaca u najvećoj mjeri utječu tri čimbenika (Jakovčević,

1995:36):

1. Razina prodaje

2. Kreditna politika usvojena u trgovačkom društvu

3. Uvjeti prodaje

34

Ukoliko se želi povećati razinu prodaje, istovremeno će doći i do povećanja potraživanja od

kupaca što povećava rizik nenaplaćivanja potraživanja. Može se primjenjivati popustljiviju i

rigidniju politiku naplaćivanja. Ako je kreditna politika popustljivija, lakše će doći do

povećanja potraživanja od kupaca. Međutim kod popustljive politike poslovno moćniji kupac

postaje manje pažljiv jer se njome ohrabruje kupce da podmiruju svoja potraživanja bez

žurbe. Iz tog razloga će moćniji kupci koji su inače u stanju redovito podmiriti svoje obveze,

lako zakasniti s plaćanjem za nekoliko dana, ako znaju da to neće remetiti njihov poslovni

ugled jer su se uklopili u fleksibilnu kreditnu politiku. Za razliku od moćnijih kupaca, slabiji

će kupac zakasniti više nego što bi inače zakasnio zbog same pogodnosti koja mu se pruža.

Međutim ukoliko je kreditna politika rigidnija u smislu rokova dospjeća, doći će do

smanjenog rasta potraživanja čime bi se moćni kupci držali roka odgode, a lošiji kupci će

promptnije izvršavati svoja plaćanja. Uvjetima prodaje može se ubrazi naplata potraživanja

ukoliko se kupcima dodijeli diskont za plaćanje prije roka dospjeća ili povećati iznos

potraživanja tj. usporiti naplata ukoliko se produlji period dospjeća.

4.2.1.1. Procjena kreditne sposobnosti kupaca

Kvalitetno upravljanje novčanim tijekovima ključno je za zdravo i uspješno poslovanje

poduzeća, a posebice to vrijedi u uvjetima recesije i nelikvidnosti. Uvriježeno je mišljenje da

poduzeće najbolje poznaje poslovnog partnera s kojim ima dugotrajan odnos te ga ne treba

kontrolirati, iako jedna međunarodna studija ukazuje da više od 80% nenaplativih

potraživanja proizlazi od partnera s kojima poduzeće surađuje jednu ili više godina. Tu

činjenicu može se usporediti sa situacijom kada ljudi misle da su zdravi i stoga ne odlaze na

redovite zdravstvene kontrole. Usporedbom se želi naglasiti da ni ljudski organizam, niti

poslovni sustavi nisu statični. Promjene se događaju svakodnevno te je stoga potrebno

kontinuirano i redovito, tj. u pravilnim vremenskim intervalima, kontrolirati promjene i

njihove učinke na „zdravlje“ poslovnih partnera od kojih se očekuje podmirenje obveza.

(Leho, 2013.)

Uspostavljanje internog sustava za kontinuiranu provjeru kreditne sposobnosti poslovnih

partnera složen je proces i traži znanje te raspoloživost kadrova unutar poduzeća koji bi

obavljali poslove kreditne analize partnera, prikupljali kvalitetne ulazne podatke uz adekvatnu

informatičku podršku i vrijeme.

35

Prvi korak u uspostavi sustava je kreiranje modela za provjeru kreditne sposobnosti, najčešće

sastavljenog od relevantnih pokazatelja. Oni trebaju korelirati s pravovremenim, odnosno

nepravovremenim plaćanjima, tj. imati sposobnost razgraničiti dobra od loših poduzeća u

smislu kreditnog rizika, što na kraju treba potvrditi testiranjem valjanosti modela. Prilikom

kreiranja tog modela potrebno je uključiti financijske i nefinancijske informacije, koje trebaju

biti kvalitetne jer će jedino one doprinijeti valjanosti modela.

Parametri za procjenu boniteta koji trebaju biti uključeni su: funkcija trenutne zaduženosti,

profitabilnosti, likvidnosti i platežnih navika. Financijski izvještaji kupaca predstavljaju samo

dio ulaznih podataka, jer provjera kreditne sposobnosti predstavlja više od njihove financijske

analize. Za izradu kvalitetnog modela potrebno je osigurati i podatke o platežnim navikama

kupaca, koje su najbolje ako su prikupljene iz nezavisnih i vlastitih izvora.

Treba napomenuti da je praćenje kreditne sposobnosti dinamički proces, te je u modelu

također neophodno analizirati trend poslovanja i platežne navike jer se time može razotkriti

dinamika i intenzitet promjena boniteta partnera.

Dobiveni kreditni skor treba se podijeliti u pet rizičnih razreda, što je prikazano u tablici 8,

koji trebaju jasno razvrstavati poduzeća prema njihovom bonitetu, tj. biti u korelaciji s

kreditnim rizikom jer je osnovna funkcija kreditnog skora mjerenje kreditnog rizika – rizika

naplate.

Tablica 9: Rizični razredi

Rizični

razred Opis kupca

1 Veliko trgovačko društvo čija financijska pozicija i stanje računa u prošlosti ukazuju

na praktičnu nerizičnost

2 Financijsko stanje subjekta nije potkrepljeno detaljnim stanjima računa u prošlosti

3 Soldini subjekti sa stanjima računa u prošlosti koji ukazuju na određeni rizik

4 Ne baš solidan subjekt koji zahtjeva podrobno promatranje

5 Visoki rizik, slabi subjekt

Izvor: Jakovčević,D.:Potraživanja od kupaca, Faber i Zgombić Plus, Zagreb, 1995, str.39

Pristup rizičnim razredima dio je taktičkog instrumentarija u proširivanju kreditinh

pogodnosti sa svrhom povećanja prodaje i rasta prihoda. Pristup rizičnim razredima isto tako

36

predstavlja klasifikaciju kupaca u razrede od poslovno najsposobnijih do poslovno

najnesposobnijih. Nakon provedene klasifikacije za svaki se rizični razred određuje kreditna

politika što olakšava kontinuiranu poslovnu suradnju jer omogućava da se prvoklasnom

kupcu odobre i veće kupovine bez donošenja pojedinačnih kreditnih odluka za svaku kupnju.

Potrebno je napraviti kvalitetnu kreditnu politiku tj. optimalni odnos između dodatnih

troškova naplaćivanja potraživanja koji su povezani s izraženom agresivnom politikom i

prekomjernih zakašnjenja u plaćanju uključujući povećane troškove otpisa nenaplaćenih

potraživanja koja su svojstvena popustljivijoj kreditnoj politici. Bitno je pronaći optimum koji

neće otjerati kvalitetne kupce zbog previše rigoroznih uvjeta, ali isto tako niti kupcima previše

popuštati pri ugovaranju prodajnih uvjeta kako se ne bi kratkotrajna imovina bespotrebno

vezivala u potraživanja te time narušavala likvidnost poduzeća.

U nastavku je prikazana tablica kupaca s najvećim udjelu u prometu u promatranom poduzeću

u 2013.g. na kojima će se provesti analiza financijskih izvještaja kako bi se preciznije moglo

odrediti rizični razred za svakoga te odrediti limit kreditiranja kao i prodajne uvjete.

Tablica 10: Popis kupaca s najvećim prometom u 2013.g.

Redni

broj

kupca

Promet

(u kn)

Postotak

u

ukupnom

prometu

Kumulativ

prometa

(u %)

Odgoda

plaćanja (u danima)

Otvoreno (u kn) Udio

ukupno

otvorenih

stavaka u

prometu

Udio

dospjelih

otvorenih

stavaka u

prometu

Ukupno Dospjelo

1 12,214,292.05 10.34% 10.34% 20 2,798,048.99 2,215,396.31 22.91% 18.14%

2 8,597,472.86 7.28% 17.62% 7 682,548.27 596,417.30 7.94% 6.94%

3 8,524,896.34 7.22% 24.84% 45 2,129,389.89 818,920.50 24.98% 9.61%

4 6,808,942.83 5.76% 30.60% 15 272,551.46 83,029.80 4.00% 1.22%

5 6,770,566.62 5.73% 36.33% 40 805,120.00 42,240.00 11.89% 0.62%

6 5,631,604.23 4.77% 41.10% 45 308,420.98 23,786.07 5.48% 0.42%

7 5,337,792.68 4.52% 45.62% 14 157,844.94 42,430.81 2.96% 0.79%

8 5,056,753.41 4.28% 49.90% 30 438,424.98 35,349.14 8.67% 0.70%

9 4,818,951.67 4.08% 53.98% 60 1,380,570.62 1,112,951.08 28.65% 23.10%

10 4,166,633.64 3.53% 57.51% 60 375,958.58 42,142.18 9.02% 1.01%

11 3,138,599.95 2.66% 60.17% 40 203,206.68 1,545.83 6.47% 0.05%

12 3,017,291.37 2.55% 62.72% 30 347,660.65 172,670.30 11.52% 5.72%

13 2,744,110.81 2.32% 65.05% 30 15,722.26 0.00 0.57% 0.00%

14 2,650,803.76 2.24% 67.29% 30 301,869.82 281,408.47 11.39% 10.62%

15 2,182,500.82 1.85% 69.14% 7 38,912.64 24,353.54 1.78% 1.12%

16 1,702,375.00 1.44% 70.58% 7 56,640.00 0.00 3.33% 0.00%

17 1,600,446.96 1.35% 71.93% 7 16,198.94 4,635.44 1.01% 0.29%

18 1,317,765.40 1.12% 73.05% 20 26,492.17 0.00 2.01% 0.00%

19 1,241,978.83 1.05% 74.10% 15 58,465.51 35,230.50 4.71% 2.84%

20 1,169,505.60 0.99% 75.09% 15 47,226.06 14,073.96 4.04% 1.20%

37

21 988,962.00 0.84% 75.93% 0 0.00 0.00 0.00% 0.00%

22 951,207.38 0.81% 76.73% 30 60,441.26 0.00 6.35% 0.00%

23 899,203.36 0.76% 77.49% 45 39,392.42 2,918.51 4.38% 0.32%

24 877,902.79 0.74% 78.24% 45 9,643.18 3,105.77 1.10% 0.35%

25 824,404.30 0.70% 78.94% 0 74,455.88 74,455.88 9.03% 9.03%

26 727,408.60 0.62% 79.55% 0 501,056.47 493,404.48 68.88% 67.83%

27 687,618.05 0.58% 80.13% 7 62,792.32 58,127.06 9.13% 8.45%

28 657,424.93 0.56% 80.69% 90 280,377.95 158,078.69 42.65% 24.05%

29 632,954.71 0.54% 81.23% 30 1,061.19 715.59 0.17% 0.11%

30 599,697.00 0.51% 81.73% 0 0.00 0.00 0.00% 0.00%

96,540,067.95

11,404,363.14 6,349,062.30 11.81% 6.58%

118,114,516.09

Napomena: U tablici su prikazani podaci bez PDV-a (25%)

Izvor: Interni podaci poduzeća

Iz tablice 10 može se vidjeti da je godišnji promet 30 najvećih kupaca u poduzeću jednak

81,73% ukupnog prometa, a ukupan broj kupaca u poduzeću je oko 400. Stoga se može

zaključiti da je prisutna koncetracija prometa gdje 80% prometa čini samo 7% kupaca čime se

povećava rizičnost likvidnosti u slučaju insolventnosti jednog od gore navedenih kupaca.

Poduzeće većini kupaca odobrava odgodu plaćanja, premda se kreditni uvjeti između kupaca

dosta razlikuju gdje neki nemaju odgode plaćanja, a u tablici je vidljiva najveća odgoda od 90

dana što je u trgovini svježim proizvodima nepotrebno jer je obrtaj zaliha barem 4 puta brži.

Kod nekih je kupaca odgoda od 60+ dana neophodna jer konkurencija odobrava slične uvjete

te ukoliko se želi surađivati s istima treba im dati tražene kreditne uvjete, ali je potrebno

efikasno naplaćivati dospjela potraživanja što je problematika koju prikazuje sljedeća tablica.

Tablica 11: Starosna analiza dospjelih potraživanja na dan 31.12.2013.g. Redni

broj

kupca

Dospjela

potraživanja

Potraživanja do

30 dana

Potraživanja od

31 do 60 dana

Potraživanja od

61 do 90 dana

Potraživanja od

91 do 180 dana

Potraživanja

preko 181 dana

1 2,769,245.39 kn - 732.84 kn 0.00 kn 0.01 kn 2,673,795.97 kn 96,182.25 kn

2 682,548.27 kn 423,187.37 kn 259,360.90 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn

3 1,023,650.62 kn 455,641.21 kn 548,001.54 kn 0.00 kn 0.00 kn 20,007.87 kn

4 103,787.25 kn 86,156.09 kn 4,454.73 kn 108.11 kn 12,837.24 kn 231.08 kn

5 52,800.00 kn 52,800.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn

6 29,732.59 kn 23,086.60 kn 6,645.95 kn 0.00 kn 0.04 kn 0.00 kn

7 53,038.51 kn 17,445.29 kn 400.34 kn - 686.81 kn 35,845.53 kn 34.16 kn

8 44,186.43 kn 45,150.00 kn 0.00 kn 0.00 kn - 963.53 kn - 0.04 kn

9 1,391,188.85 kn 222,590.48 kn 377,077.15 kn 473,599.10 kn 317,511.98 kn 410.14 kn

10 52,677.72 kn 50,753.22 kn 2,062.24 kn 1,044.06 kn 0.00 kn - 1,181.80 kn

11 1,932.29 kn 1,932.29 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn

12 215,837.87 kn 206,965.09 kn 4,969.39 kn - 707.02 kn 4,402.32 kn 208.09 kn

13 9,435.49 kn 9,435.50 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn - 0.01 kn

14 351,760.59 kn 147,015.88 kn 159,473.97 kn 45,270.74 kn 0.00 kn 0.00 kn

15 30,441.92 kn 30,188.13 kn 253.79 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn

38

16 70,800.00 kn 70,800.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn

17 5,794.30 kn - 279.00 kn 154.59 kn 4,564.67 kn 1,241.54 kn 112.50 kn

18 33,115.21 kn - 25,067.50 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 58,182.71 kn

19 44,038.12 kn 43,661.43 kn 376.69 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn

20 17,592.45 kn 16,866.55 kn 0.00 kn 0.00 kn 725.91 kn - 0.01 kn

21 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn

22 75,551.57 kn 10,811.94 kn 63,274.85 kn 1,305.60 kn 164.69 kn - 5.51 kn

23 3,648.14 kn 44.69 kn 0.00 kn 0.00 kn 989.44 kn 2,614.01 kn

24 3,882.21 kn 2,516.33 kn 1,275.88 kn 0.00 kn 90.00 kn 0.00 kn

25 93,069.85 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 38,070.00 kn 54,999.85 kn

26 616,755.60 kn 44,139.18 kn 31,698.20 kn 100,497.35 kn 436,717.85 kn 3,703.02 kn

27 72,658.82 kn 21,228.46 kn 3,453.65 kn 43,925.27 kn 4,051.44 kn 0.00 kn

28 197,598.36 kn 78,872.58 kn 104,212.86 kn 14,653.55 kn - 140.63 kn 0.00 kn

29 894.49 kn - 3,280.41 kn 0.00 kn 838.37 kn 3,011.53 kn 325.00 kn

30 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn

TOP 30 8,047,662.91 kn 2,031,928.56 kn 1,567,146.72 kn 684,413.00 kn 3,528,351.32 kn 235,823.31 kn

UKUPNO 18,751,438.74 kn 3,966,736.69 kn 1,893,274.15 kn 867,426.25 kn 3813809.80 kn 8,210,191.85 kn

Napomena: U tablici su prikazani podaci sa PDV-om (25%)

Izvor: Interni podaci poduzeća

U tablici 11 prikazana je starosna analiza dospjelih potraživanja u kojoj je vidljivo koliko

promatrano poduzeće potražuje od kupaca i to potraživanja koja su dospjela tj. ona

potraživanja koja su kupci trebali podmiriti jer je istekao period odgode plaćanja. U sljedećem

stupcu nalaze se potraživanja od kupaca od dana isteka odgode plaćanja do 30-og dana nakon

isteka odgode plaćanja.

Iz tablice 11 je ujedno vidljivo da prvih 30 kupaca u dospjelim potraživanjima sudjeluje sa

43% ukupno dopjelih potraživanja, ali je u zbroju vidljiva neobična preraspodjela tih

dugovanja u različitim periodima. Umjesto da najveći iznos potraživanja bude u periodu do

30 dana, on je najveći u periodu od 91 do 180 dana, što znači da promatrano poduzeće

provodi preblagu politiku naplate, tj. ne uspjeva efikasno kod nekih kupaca naplatiti svoja

potraživanja.

Usporedbom tablice kupaca sa najvećim udjelom u prometu, starosne analize potraživanja i

obrađene financijske analize sa nefinancijskim elementima, može se zaključiti da poduzeće

kod nekih rizičnijih kupaca provodi rigorozniju kreditnu politiku, te time uspjeva doći ranije

do novca, ali je isto tako vidljivo da neki kvalitetni kupci prolongiraju rok plaćanja čime

konkretno kupac 3 drži 30 dana nakon dospjeća 455 tisuća kuna, a između 31 do 60 dana

nakon dospjeća 548 tisuća kuna. Isto tako kupac 9 na dan 31.12.2013.g. ima dospjela

potraživanja u visini od 1,4 milijuna kuna koja su raspoređena na 222 tisuće kuna do 30 dana

nakon dospjeća, 377 tisuća kuna između 31 do 60 dana, 474 tisuća između 61 i 90 dana, pola

godine nakon dospjeća još uvijek nije naplaćeno 318 tisuća kuna.

39

U nastavku su prikazane procjene kreditne sposobnosti dvaju najvećih kupaca, u tablici 12,

premda će se klasifikacija po rizičnim razredima u konačnici prikazati za svih „Top 30

kupaca“.

Procjena kreditne sposobnosti vrši se tako da se sagledaju financijski pokazatelji poslovanja

kupaca, od kojih su neki elementi važniji od drugih kada se sagledava pitanje naplate

potraživanja. Trend prihoda, dobiti i broja zaposlenih pokazuju kako kupac stoji na tržištu, te

ukoliko su ti podaci negativni treba otkriti razlog tome da se ne bi dovela u pitanje naplata

potraživanja.

Podatak o neto radnom kapitalu isto je tako bitan podatak kako bi se moglo ocjeniti

financijsku konstrukciju poslovnog partnera, te ukoliko je taj podatak negativan potrebno je

povećati opreznost otvorenosti salda potraživanja prema takvima.

Ukoliko su koeficijenti tekuće i ubrzane likvidnosti iznad 1, smanjuje se rizik naplate

potraživanja s obzirom da u tom slučaju kratkotrajna imovina premašuje kratkoročne obveze.

Dani vezivanja su najvažniji podatak po pitanju naplate potraživanja jer se iz tih podataka

može vidjeti koliko je poslovni partner likvidan tj. koliko brzo u prosjeku naplati

potraživanja, nakon koliko dana u prosjeku obrne zalihe na skladištu, te nakon koliko dana

podmiri svoje obveze.

S aspekta dobavljača, podatak o danima vezivanja obveza nije dovoljan jer bi kupac svoje

obveze prema dobavljačima najkasnije trebao podmiriti najkasnije nakon što obrne zalihe i

naplati potraživanja jer mu se u tom trenutku sav novac uložen u nabavu vrati te bi bilo etično

da podmiri svoje dobavljače.

Stupanj zaduženosti teoretski nesmije iznositi preko 50 %, međutim ukoliko poslovanje ima

trend rasta, može se tolerirati veći stupanj premda ukoliko dođe do poslovnog kraha

poslovnog partnera, vjerojatno će doći do velikih problema s naplatom. Kod stupnja

zaduženosti presudan je nefinancijski aspekt sagledavanja poslovnih partnera na temelju

partnerskih odnosa i platežnih navika kupaca.

Operativna marža isto tako nosi svoju težinu procjene platežne sposobnosti kupaca stoga što

poduzeće koje ostvaruje RUC iznad prosjeka gospodarske grane može kvalitetno servisirati

svoje obveze ukoliko se novac pretjerano ne „izvlači“ iz poslovanja.

40

Povrat na imovinu – ROA je važan faktor ocjene poduzeća u svakoj analizi jer predstvalja

efikasnost tvrtke time što pokazuje u kojem postotku dobit uvećava vrijednost same tvrtke uz

uvjet da je sva dobit reinvestirana u poslovanje. Povrat na vlasnički – ROE pokazuje koliko se

je posto oplodio uloženi kapital u poduzeće, premda je ROA bolji pokazatelj za banke i

dobavljače jer pokazuje povrat na cjelokupnu aktivu gdje spadaju vlasnički kapital kao i

ukupne obveze.

Podaci o bonitetnoj ocjeni preuzeti su iz registra godišnjih financijskih izvještaja FINA-e, a

bonitetna ocjena poslovnih subjekata rezultat je primjene matematičkog modela na financijske

parametre poslovanja pojedinog poslovnog subjekta sukladno opće prihvaćenim kriterijima i

metodologiji ocjenjivanja.

Tablica 12: Procjena kreditne sposobnosti za kupca 1 i 2

Kupac: 1 Broj

zaposlenih: 289 Grana:

Trgovina i

ugostitelj. Kupac: 2

Broj

zaposlenih: 3139 Grana:

Maloprodaja

mješovitom

robom

Bonitetna

ocjena:

E

2

Godina

osnivanja: 1947

Bonitetna

ocjena:

C

2

Godina

osnivanja: 2013

Ukupni prihodi (u mil.) 113.70 Ukupni prihodi (u mil.) 3,267.60

Ukupni rashodi (u mil.) 132.90 Ukupni rashodi (u mil.) 3,228.20

Neto dobit (u mil.) -19.20 Neto dobit (u mil.) 39.90

Trend prihoda 2013/2012 (u %) -32.70% Trend prihoda 2013/2012 (u %) 4.50%

Trend dobiti 2013/2012 (u %) -1063.40% Trend dobiti 2013/2012 (u %) 13.80%

Trend broja zaposlenih (u %) -16.50% Trend broja zaposlenih (u %) 2.30%

Neto radni kapital -162.90 Neto radni kapital (u mil.) -779.30

Koeficijent tekuće likvidnosti 0.34 Koeficijent tekuće likvidnosti 0.37

Koeficijent ubrzane likvidnosti 0.31 Koeficijent ubrzane likvidnosti 0.09

Dani vezivanja potraživanja 125 dana Dani vezivanja potraživanja 9 dana

Dani obrtaja zaliha 14 dana Dani obrtaja zaliha 44 dana

Dani vezivanja obveza 183 dana Dani vezivanja obveza 90 dana

Stupanj zaduženosti 0.84 Stupanj zaduženosti 0.87

Operativna marža (u %) -32.81% Operativna marža (u %) 4.92%

Povrat na imovinu (u %) -15.30% Povrat na imovinu (u %) 4.40%

Povrat na vlasnički kapital (u %) -83.20% Povrat na vlasnički kapital (u %) 9.70%

Izvor: Financijska agencija; www.fina.hr

Kod kupca 1 može se primjetiti veoma zabrinjavajuće lošu financijsku situaciju u prvom redu

zbog poslovanja s gubitkom koji se proteže posljednjih 3 godine. Negativan neto radni kapital

predstavlja situaciju u kojoj se banke ne pouzdaju u financijsku situaciju poduzeća te je ono

41

primorano dugotrajnu imovinu financirati kratkoročnim obvezama ili trgovačkim kreditom na

što i upućuje podatak o prosječnom plaćanju obveza nakon 183 dana. Podatak o stupanj

zaduženosti od 83% upućuje da poduzeće ima velikih financijskih poteškoća jer bez

pozitivnog financijskog rezultata samo se gomilaju dugovi što upućuje na stečaj. Jedini „adut“

koji ovo poduzeće ima je veličina dugotrajne imovine koja donekle pruža minimalnu

sigurnost vjerovnicima, te se njome treba okoristiti kako bi konsolidiralo svoje poslovanje.

Unatoč dobrim odnosima sa upravom ovog poslovnog partnera, promatrano poduzeće teško

uspjeva naplatiti potraživanja.

Kod kupca 2 situacija je znatno bolja pošto je vidljiv pozitivan trend prihoda i dobiti, te

operativna marža od 4,92% što znači da je poduzeće financijski stabilno, pa nema bojazni

zbog velike razlike između koeficijenata tekuće i ubrzane likvidnosti što predstavlja velike

zalihe. S druge strane bitno je spomenuti da poduzeće ima negativan neto radni kapital što

donekle smanjuje ocjenu kreditne sposobnosti poduzeća. Obrtaj robe je za maloprodaju

mješovitom robom zadovoljavajući, premda je nedopustivo da poduzeće ima negativan ciklus

gotovine od 37 dana što znači da ono 37 dana tuđim sredstvima financira svoje poslovanje

umjesto da najprije podmiri obveze, a to pokazuje i stupanj zaduženosti. Treba naglasiti da je

ovom kupcu odobrena odgoda plaćanja od samo 7 dana što dodatno podiže kreditni skor.

Kupac po pozivu podmiruje svoje obveze prema promatranom poduzeću što osigurava

uspješnu i dugotrajnu uspješnu suradnju.

S obzirom da potraživanja od dužnika ne bi smjela narasti iznad dopuštene razine koja time

remete poslovni ciklus poduzeća ne dopuštajući poduzeću da podmiri obveze prema

dobavljačima i ostalim vjerovnicima, potrebno je uvesti nekoliko elemenata koji bi držali

kupca pod financijskom kontrolom, kao što su:

Odgoda plaćanja do kreditnog limita

Gotovinski popust za plaćanje prije roka dospjeća

Penaliziranje kašnjenja plaćanja

Kreditna politika u promatranom poduzeću je popustljiva što se može zaključiti iz više

razloga. Poduzeće svojim kupcima određuje period odgode plaćanja za svakog kupca na

temelju vlastite procjene bez ocjene kreditne sposobnosti kupca čime se povećava mogućnost

nenaplate. Poduzeće sa većinom svojih kupaca posluje duži niz godina i period odgode

plaćanja je za većinu njih ostao isti kroz cijelo vrijeme suradnje iako je došlo do promjene

42

platežnih navika što potvrđuje i podatak da je broj kupaca koji plaćaju u valuti ispod 5 %. To

upućuje na neažurnost i neefikasnost provedbe kreditne politike.

U nastavku su ponuđena neka od efikasnih rješenja koja bi mogla podignuti financijsku

kontrolu kod kupaca pri čemu bi promatrano poduzeće efikasnije upravljalo likvidnošću i

načinom servisiranja svojih obveza.

4.2.1.2. Određivanje kreditnog limita

Određivanje kreditnog limita predstavlja postavljanje gornje granice kredita koji poduzeće

može odobriti kupcu u obliku odgode plaćanja na određeno razdoblje. Poduzeće već koristi

odgodu plaćanja prema kojoj bi najkasnije na dan dospjeća kupci trebali podmiriti svoje

obveze, a poduzeće tim novcem podmiriti svoje obveze ili ukoliko ostvari višak sredstava na

žiro-računu plasirati novac prema vlastitim prioritetima.

Kreditni limit onemogućavao bi kupcima gomilanje prekomjernih potraživanja, već bi se

njime postavila granica koju kupac ne može prijeći bez dopunskih uvjeta osiguranja.

Određivanje kreditnog limita primarno ovisi o ukupnom prometu pojedinog kupca, ali ne

manje bitno je financijska situacija kupca koja se dobije procjenom kreditne sposobnosti koja

je ranije prikazana. Stoga što je veći potencijalni opseg trgovinske razmjene društva i manji

rizik od neplaćanja, to je veći iznos kreditnog limita, a što je manji potencijalni opseg

trgovinske razmjene i veći rizik od neplaćanja, to je manja razina kreditnog limita.

Tablica 12.: Kreditni limiti za kupce

Redni

broj

kupca

Prosječni

mjesečni promet

(u kn)

Bonitetna

ocjena

Rizični

razred

Kreditni

uvjeti

Okvirni kreditni

limit temeljem

fin. analize

Osnovni kreditni

limit temeljem

fin. i nefin.

analize

1 1,017,857.67 kn E2 5 20% 203,571.53 kn 200,000.00 kn

2 716,456.07 kn C2 3 60% 429,873.64 kn 450,000.00 kn

3 710,408.03 kn A1 1 100% 710,408.03 kn 700,000.00 kn

4 567,411.90 kn D2 4 40% 226,964.76 kn 250,000.00 kn

5 564,213.89 kn D2 4 40% 225,685.55 kn 250,000.00 kn

6 469,300.35 kn C2 3 60% 281,580.21 kn 300,000.00 kn

7 444,816.06 kn A1 1 100% 444,816.06 kn 450,000.00 kn

8 421,396.12 kn D2 4 40% 168,558.45 kn 170,000.00 kn

9 401,579.31 kn B1 2 80% 321,263.44 kn 300,000.00 kn

10 347,219.47 kn B1 2 80% 277,775.58 kn 250,000.00 kn

43

11 261,550.00 kn C2 3 60% 156,930.00 kn 160,000.00 kn

12 251,440.95 kn B1 2 80% 201,152.76 kn 200,000.00 kn

13 228,675.90 kn C2 3 60% 137,205.54 kn 150,000.00 kn

14 220,900.31 kn C2 3 60% 132,540.19 kn 150,000.00 kn

15 181,875.07 kn C2 3 60% 109,125.04 kn 100,000.00 kn

16 141,864.58 kn A1 1 100% 141,864.58 kn 150,000.00 kn

17 133,370.58 kn A1 1 100% 133,370.58 kn 150,000.00 kn

18 109,813.78 kn E2 5 20% 21,962.76 kn 0.00 kn

19 103,498.24 kn A1 1 100% 103,498.24 kn 100,000.00 kn

20 97,458.80 kn A1 1 100% 97,458.80 kn 100,000.00 kn

21 82,413.50 kn C2 3 60% 49,448.10 kn 50,000.00 kn

22 79,267.28 kn B2 2 80% 63,413.83 kn 150,000.00 kn

23 74,933.61 kn A1 1 100% 74,933.61 kn 75,000.00 kn

24 73,158.57 kn B1 2 80% 58,526.85 kn 100,000.00 kn

25 68,700.36 kn D2 4 40% 27,480.14 kn 30,000.00 kn

26 60,617.38 kn D2 4 40% 24,246.95 kn 25,000.00 kn

27 57,301.50 kn C2 3 60% 34,380.90 kn 35,000.00 kn

28 54,785.41 kn D2 4 40% 21,914.16 kn 25,000.00 kn

29 52,746.23 kn A1 1 100% 52,746.23 kn 100,000.00 kn

30 49,974.75 kn C2 3 60% 29,984.85 kn 30,000.00 kn

Interni podaci poduzeća

Kreditni limiti, kao što se vidi iz tablice 13, formirani su temeljem dobivenih bonitetnih

ocjena tj. procjenom kreditne sposobnosti koji određuje rizični razred kupca. Kreditni uvjeti

predstavljaju postotak od prosječnog mjesečnog prometa koji određuje visinu kreditnog

limita. Kreditni uvjeti određeni su tako da se:

Rizičnom razredu 1 dodjeli 100% prometa kao kreditni limit

Rizičnom razredu 2 dodjeli 80% prometa kao kreditni limit

Rizičnom razredu 3 dodjeli 60% prometa kao kreditni limit

Rizičnom razredu 4 dodjeli 40% prometa kao kreditni limit

Rizičnom razredu 5 dodjeli 20% prometa kao kreditni limit

Navedeni podaci služe samo kao okvirni kreditni limit, a za dobivanje osnovnog kreditnog

limita potrebno je uključiti i nefinancijske parametre od kojih je najvažnija navika plaćanja.

Nadalje, ukoliko pojedini kupac želi povećati kreditni limit, mogućnost postoji jedino uz

dodatna osiguranja plaćanja, koja poduzeću daju sigurnost naplate, te ujedno drži financijsku

dispciplinu kupca prema poduzeću. Stoga ukoliko kupac daje zadužnicu u visini od

500,000.00 kn, njegov će se kreditni limit povećati za toliko od osnovnog kreditnog limita.

44

4.2.1.3. Gotovinski popust za plaćanje prije roka dospjeća

Pošto je vjernost kupaca veoma važan element poslovanja, njihovu vjernost potrebno je

nagraditi popustom, koji mora biti vezan za neki pokazatelj. Jedan od načina na koji se može

dati popust, vezan je uz plaćanje prije roka dospjeća, čime se stimulira kupce da ranije plaćaju

svoje obveze po određenim uvjetima, te ukoliko se toga pridržavaju, mogu dobiti određeni

popust po toj fakturi.

Ukoliko nije ponuđen kasa-skonto, tada je trgovački kredit za kupca besplatan izvor

financiranja, sve dok se kredit koristi u odobrenom kreditnom razdoblju. No, ukoliko kupac

svojim pregovaračkim sposobnostima može prolongirati plaćanje obveza, kupac svoja

sredstva ne vezuje u zalihe. (Marković, 2000.)

Kada poduzeće ponudi kasa-skonto za prijevremeno plaćanje, tada kupac ima dvije

mogućnosti. Prva je da ponuđeni kasa-skonto iskoristi plaćanjem računa u diskontnom

razdoblju, te je u tom periodu financiranje trgovačkim kreditom besplatno. Druga mogućnost

je da kupac zbog insolventnosti ili drugih razloga, propusti kasa-skonto i dug plati posljednjeg

danakreditnog razdoblja. U tom slučaju kupac ima trošak financiranja trgovačkim kreditom.

Taj oportunietni trošak nastaje zbog toga što je kupac propustio mogućnost plaćanja manje

cijene za kupljenu robu.

Pošto je obrtaj zaliha svježe i kvarljive robe maksimalno 15 dana, postoji mogućnost davanja

uvjeta plaćanja 2/10 neto 30, što znači da će kupac ostvariti popust od 2% ukoliko podmiri

robu nakon 10 dana od izdavanja fakture, te u periodu od 11. do 30. dana kada je i dospjeće

fakture ne ostvaruje pravo na popust.

Stoga slijedi ako je kupcu izdan račun na 10,000.00 kn uz klauzulu 2/10 neto 30, te ukoliko

kupac ne iskoristi kasa-skonto, nabavna cijena robe neće biti snižena 2%. Kupac će morati

platiti ukupan iznos računa od 10.000,00 kn, umjesto 9,800.00 kn, iz čega proizlazi da

zadržavanje i korištenje novca još 20 dana kupca košta 200 kuna tj. propušteni kasa-skonto

kupcu stvara oportunitetni trošak trgovačkog kredita od 200.00 kn.

Godišnji trošak financiranja trgovačkim kreditom može se izrečunati datom formulom:

Ttk = % Ks x 100

x 365

100 - % Ks Kr – Dr

45

Ttk predstavlja godišnji trošak financiranja trgovačkim kreditom (trošak propuštenog kasa-

skonta), % Ks postotak neiskorištenog kasa-skonta, Kr kreditno razdoblje, a Dr diskonto

razdoblje.

Godišnji trošak financiranja trgovačkim kreditom u slučaju promatranog poduzeća iznosi:

Ttk.= 2 x 100

x 365

= 200

X 365

= 37.23% 100 - 2 20 98 20

To znači da treba sagledati i mogućnost dobivanja kredita od banke koji bi bio mnogo

povoljniji od davanja popusta kupcu za plaćanje unaprijed. Stoga može se napomenuti da što

je kreditno razdoblje duže, godišnji trošak financiranja je niži, pa ukoliko kupac ne podmiri

račun na dan dospjeća, smanjuje trošak trgovačkog kredita.

Uz postavljanje kreditnog limita i odobravanje gotovinskog popusta za plaćanje prije roka

dospjeća, treba ograničiti i mogućnost produžavanja kreditnog razdoblja penaliziranjem

kašnjenja naplate.

4.2.1.4. Penaliziranje kašnjenja naplate

Odgoda plaćanja uobičajena je praksa na poslovnom tržištu kod većine poduzeća, premda se

je u kriznom vremenu sve više njih odlučilo za plaćanje odmah kako ne bi trebali brinuti hoće

li se naplatiti ili ne. Treba razumjeti kupce kojima je puno teže doći do kredita zbog svoje

veličine, ali isto tako ne smije se tolerirati prekoračenje roka plaćanja za više od trećine

kreditnog perioda jer to predstavlja nepoštivanje dogovorenih uvjeta pri sklapanju ugovora.

Takvo ponašanje potrebno je sankcionirati na način da se kupcu obračunaju penali za

kašnjenje u plaćanju dospjelih računa, kako se ne bi nepotrebno gomilali veliki iznosi zbog

kojih poduzeće postaje nelikvidno i ne može podmiriti svoje obveze prema dobavljačima i

ostalim vjerovnicima.

Ukoliko se pretpostavi da je odgoda plaćanja za sve kupce 30 dana, može se tolerirati

kašnjenje dodatnih 10 dana, a nakon toga potrebno je obračunavati zatezne kamate koja

prema zakonu najviše dopuštena u visini od 12,14%., premda treba imati na umu da kupac

ima pravo izbora i može otići kod konkurencije koja mu daje povoljnije kreditne uvjete.

46

4.2.2. Upravljanje odnosima s dobavljačima

Upravljanje odnosima s dobavljačima predstavlja važan organizacijski proces na upravljanje

obrtnim kapitalom pošto za uspješnost poslovanja nisu dovoljni samo kvalitetni odnosi s

kupcima nego i s dobavljačima.

Poduzeća svakako mogu identificirati u kojoj mjeri pojedini dobavljač doprinosi stvaranju

vrijednosti kroz proces nabave. U skladu s time, u teoriji i praksi se prihvatila podjela na

strateški važne – ključne i manje važne – transakcijske dobavljače.

Bit dugoročnih odnosa s dobavljačem očituje se u isporučenoj vrijednosti za poslovni proces

poduzeća koji u njemu predstavlja strateški pristup nabavi jer se nabava smatra funkcijom

koja dodaje vrijednost te je u velikoj mjeri zaslužna za poslovnu uspješnost. Ukoliko

nabavljena roba pri ulazu u skladište nema zadovoljavajuću kvalitetu, nemoguće je plasirati

kvalitetan proizvod u prodaji što predstavlja zastoj u daljnjem poslovanju, te je potrebno

skopiti partnerske odnose sa dobavljačima kako do takvih situacija ne bi dolazilo.

(Miočević,2011.)

Suradnja utječe na smanjenje troškova nabave koji su rezultat razmjene znanja između

partnera, manjih troškova formalnog ugovaranja kupoprodajnog odnosa na poslovnom tržištu

te manje potrebe za komunikacijom. Suradnja pospješuje odnose između kupca i dobavljača

jer se partnerstvom stvara ovisnosti dobavljača o kupcu zbog plasiranja svojih proizvoda, kao

i kupca prema dobavljaču kojemu su potrebni proizvodi i usluge kako bi nesmetano mogao

poslovati.

Važnost upravljanja odnosima s dobavljačima potrebno je podijeliti na četiri faze

(Miočević,2011.):

1. Utvrđivanje očekivanja kupca

2. Percepcija kupčeva očekivanja kod prodavatelja

3. Stvaranje lojalnosti temeljen na razmjeni dugoročnih vrijednosti

4. Utjecaj na obostranu poslovnu uspješnost

47

4.3. POLITIKA ZALIHA I KRATKOROČNOG KREDITIRANJA

Politika upravljanja zalihama i kratkoročnog kreditiranja jednako su bitne komponente kako

upravljati novcem, jer prekomjerne zalihe smanjuju likvidnost poslovanja, a kratkoročnim

kreditiranjem poduzeće može osigurati likvidnost kako bi osiguralo nesmetano poslovanje.

4.3.1. Politika upravljanja zalihama

Upravljanje zalihama jedan je od najvažnijih logističkih zadataka u poduzeću, te se mnoga

poduzeća susreću s problemima koji otežavaju pronalaženje optimalne politike upravljanja

zaliha. Neki od razloga koji uvjetuju potrebu držanja zaliha su nepredvidivost potražnje, dugo

vrijeme isporuke, nepouzdani procesi nabave, veliki broj artikala, kratko vrijeme potražnje za

određenim proizvodom. (Habek, 2002:199)

Poduzeće mora u svakom trenutku osigurati dostupnost proizvoda u slučaju neplaniranih

zahtjeva kupaca pošto neplanirani nedostatak predmeta može dovesti do gubitka kupca tj.

budućeg profita. Poduzeće isto tako mora voditi računa o nepouzdanoj nabavi i kašnjenju u

isporuci robe, kao i nedostatak robe kod dobavljača bilo radi nezadovoljavajuće količine ili

cijene. Nabava robe u promatranom poduzeću nema fiksnih troškova, osim zahtjeva za

povoljnijom cijenom transporta za veće količine robe tj. do punog kamiona što za posljedicu

isto tako ima porast zaliha.

Vrsta zaliha koje će poduzeće imati kao i razina kapitala uloženog u zalihe ovisit će o

industriji u kojoj poduzeće djeluje, te čimbenicima koji određuju korist i troškove date razine

ulaganja. Tako će u proizvodnom poduzeću temeljne vrste zaliha biti zalihe sirovina i

materijala, poluproizvoda i gotovih proizvoda, dok će trgovinska poduzeća imati zalihe

trgovačke robe, što je praksa u promatranom poduzeću.

Koristi od ulaganja u zalihe su prednosti korištenja količinskog diskonta pri nabavi,

marketinške prednosti vezane za mogućnost ponude cjelokupnog asortimana i ispunjavanja

svih narudžbi kupaca, porast profitabilnosti zbog špekulativnog ulaganja u zalihe u uvjetima

očekivanja rasta cijena zaliha. (Van Horne, 1993:458)

Postoje mnogi koncepti koji određuju veličinu zaliha kao što su EOQ – Ekonomična količina

nabave, ABC metoda koji uzimaju pretpostavku konstantne potražnje. Za razliku od idealnog

slučaja promatranog u analizi modela najpogodnije narudžbe, u realnoj situaciji trgovinska

poduzeća imaju potrebu da u svakom trenutku posjeduju određene zalihe robe.

48

Najprikladnija strategija za upravljanje zalihama je slučaj kada ne postoje fiksni troškovi,

neovisni o novoj narudžbi, već je ukupan trošak jednak umnošku jedinične cijene i zahtjevane

količine robe.

Pretpostavke vođenja zaliha bez fiksnih troškova su (Habek, 2002.):

Dnevni zahtjev je slučajna varijabla

Nema fiksnih troškova nabave

Cijena skladištenja izražena je u novcu po jedinici proizvoda i vremena

Tvrtka specificira stupanj raspoloživoti proizvoda

Podaci koji su potrebni za upravljanje zalihama bez fiksnih troškova su (Habek, 2002.):

AVG = srednja vrijednost dnevne potražnje

STD = standardna devijacija dnevne potrošnje

L = vrijeme potrebno za nabavu robe tj. realizacije narudžbe

α = stupanj raspoloživosti proizvoda kod dobavljača

Teorijski najpogodnija politika zaliha prema „min-max“ modelu kada postoji jedna točka u

kojoj postoji optimalna vrijednost zaliha, tj. kada god pozicija zaliha padne ispod optimalne

razine treba obaviti novu narudžbu do te iste razine što znači nakon svake prodaje. S obzirom

da je u idealnom slučaju vrijeme narudžbe promptno, a potražnja je poznata, ovakva politika

zaliha pretpostavlja vrijeme realizacije narudžbe – L te nepouzdanost procjene potražnje.

Zbog toga pozicija zalihe s koje se naručuju proizvodi nije nula kao u idelanom slučaju tj. u

modelu ekonomične količine narudžbe.

Model zaliha bez fiksnih troškova uključuje dvije komponente, od kojih prva označava zalihe

koje pokrivaju prosječnu potrošnju očekivanu u toku vremena nabave.

Zaliha prosječne potražnje = L x AVG

Zaliha prosječne potražnje jednaka je umnošku AVG - srednje dnevne potražnje = 351.323,58

kn i L - vremena potrebnog za realizaciju narudžbe = 9, što u konačnici iznosi

3.161.912,20_kn.

Druga komponenta označava sigurnu zalihu tj. zalihu koja je potrebna da se s odgovarajućim

stupnjem vjerojatnosti pokrije devijacija prosječne potražnje u vremenu potrebnom za

realizaciju narudžbe.

49

Sigurnosna zaliha = z x STD x √L

Gdje „z“ predstavlja konstantu koja zahtjeva određeni stupanj raspoloživosti robe „α“, te

stoga proizlazi da je vrijednost sigurnosnih zaliha jednaka 3.803.888,56 kn.

Vrijednost zaliha u promatranom poduzeću korištenjem modela zaliha bez fiksnih troškova

iznosi 6.965.800,77 kn, uz pretpostavku da se zalihe formiraju bez špekulativnog ulaganja u

uvjetima očekivanja porasta cijena zaliha, kao niti korištenja količinskog rabata.

(Habek,2002:212)

Usporedbom dobivenih rezultata sa prosječnim stanjem zaliha u promatranom poduzeću =

13.270.367,32 kn, može se zaključiti da poduzeće ima prekomjerne zalihe što narušava

likvidnost poslovanja, kao i kvalitetu proizvoda s obzirom da se radi o visoko kvarljivoj robi

kojoj je potreban veliki obrtaj zbog prisutnosti kala tj. gubitka proizvoda na težini.

4.3.2. Politika kratkoročnog kreditiranja

U svakoj djelatnosti postoje ciklusi poslovanja koje je potrebno održavati likvidnošću

poslovanja, a najčešći problem nelikvidnosti javlja se na početku sezone kada je povećana

potražnja, te kada je potrebno povećati zalihe radi mogućnosti pravodobne isporuke robe

kupcima.

Oblici kratkoročnog financiranja kojima se može koristiti promatrno poduzeće

(Vidučić,2011:328):

Spontano financiranje

Osigurano i neosigurano financiranje

Spontano financiranje uključuje vremenska razgraničenja i trgovačke kredite. Poduzeća

iskorištavaju vremenska razgraničenja kao prvi izvor financiranja kratkotrajne imovine. U taj

izvor financiranja spadaju plaće radnika čiji interval najčešće iznosi između jednog do dva

tjedna, porezne obveze koje se moraju platiti u roku od mjesec dana, dok se kamate plaćaju po

unaprijed dogovorenim intervalima. Financiranje putem vremenskog razgraničenja rezultat je

kontinuiranog odvijanja poslovanja – korištenja resursa svakodnevno, uz plaćanje usluga i

podmirivanje obveza u određenim vremenskim intervalima, te poduzeće na taj način koristi

beskamatni kredit. (Vidučić,2011.)

50

Trgovački kredit je kredit koji dobavljači odobravaju kupcima isporučujući im robu uz

mogućnost naknadnog plaćanja unutar odobrenog razdoblja, stoga on predstavlja glavni izvor

kratkoročnog financiranja u razvijenim tržišnim gospodarstvima. Trgobački kredit najčešće se

koristi na temelju otvornog računa, pri čemu se ne potpisuje ugovor o kreditu, već se koristi

kredit na temelju opće kreditne sposobnosti uz upotrebu financijskih instrumenata kao što su

mjenice koju izdaje kupac ili na temelju trgovačkog akcepta kojim prodavatelj nalaže kupcu

da podmiri račun na određeni dan u budućnosti. Prednosti korišenja trgovačkog kredita su

njegova fleksibilnost i automatski karakter jer se odobrava putem neformalne procedure čime

se izbjegavaju restriktivne odredbe koje sadržavaju formalni kreditni ugovori. (Van Horne,

1997.)

Komercijalne banke u pravilu odobravaju kratkoročne kredite bez pokrića, iako znaju tražiti i

kolateral kada ti krediti postaju osigurani. U neosigurane kratkoročne kredite spadaju krediti

na principu tekućeg računa, kreditna linija, revolving kredit te transakcijski zajam.

Kredit na principu tekućeg računa banka odobrava klijentu sredstva na žiro-računu do

ugovorenog iznosa i roka. Kreditnom linijom banka određuje maksimalni iznos potraživanja

prema komitentu, te se takav kredit koristi povremeno uz mogućnost jednogodišnjeg

obnavljanja. Banke često kod kreditne linije zahtjevaju držanje 2 - 5% sredstava kreditne

linije na beskamatnom računu kod banke, što se naziva kompenzacijski saldo. Transakcijski

zajam je kredit koji banka odobrava komitentu za obavljanje određenog posla, te ga

zajmoprimac vraća po obavljanju tog posla. (Marković, 2000:54-56)

Korištenje trgovačkog kredita i vremenskih razgraničenja uobičajeno je u poslovanju

veleprodaja tj. gospodarske grane kojom se bavi promatrano poduzeće što znači da ono na taj

način kreditira veliki dio poslovanja.

Osigurani kratkoročni krediti su kredit na temelju zaloga vrijednosnica ili potraživanja,

faktoring potraživanja i kredit na temelju zaliha. Kredit na temelju zaloga vrijednosnica banka

odobrava zajmoprimcu na temelju zaloga vrijednosnica iz njegovog portfelja koji mogu čini

kratkoročne ili dugoročne vrijednosnice u pravilu uvrštene na burzu. Banka odobrava kredit u

određenom postotku od vrijednosti založenih vrijednosnica, premda bi takav način

financiranja trebao biti privremenog karaktera dok poduzeće ne pronađe kvaliteniji način.

Kod kredita na temelju zaloga potraživanja zajmoprimac banci dostavlja raspored

potraživanja, fakturu, potpisanu promesu i sporazum o osiguranju kredita. U tom kreditu

vlasništvo nad potraživanjima zadržava tvrtka zajmoprimac, što znači da banka za nenamirena

51

potraživanja ima pravo regresa prema zajmoprimcu. Takav način kreditiranja je skup izvor

financiranja jer zajmodavci naplaćuju visoke kamatne stope. Kod faktoringa potraživanja,

potraživanja se prodaju faktoru, te je taj način financiranja malo skuplji od klasičnog kredita,

ali poduzeću može doprinijeti različitim uštedama. (Vidučić, 2011:332)

Komercijalne zapise promatrano poduzeće ne može koristiti jer takav način financiranj mogu

koristiti samo velike tvrtke s visokim rejtingom. Sredstva amortizacije isto tako mogu

privremeno poslužiti za financiranje kratkotrajne imovine, premda se takav način ne

Promatrano poduzeće ne koristi osigurane kratkoročne izvore financiranja, premda bi s

obzirom na postojanje velikih potraživanja moglo koristiti kredit na temelju zaloga

potraživanja ili faktoring potraživanja.

52

5. ZAKLJUČAK

Upravljanje radnim kapitalom jedan je od ključnih operativnih poslova koje svako ozbiljno

poduzeće mora obavljati kako bi moglo biti likvidno. Opstati na tržištu bez upravljanja

obrtnim kapitalom nije nemoguće, ali takvo poduzeće preuzima daleko veći rizik „ropstva“ u

nelikvidnosti jer takvo poduzeće ne raspolaže potrebnim informacijama o novčanim

priljevima i novčanim odljevima kako bi moglo servisirati svoje dugove.

Profitabilnost poduzeća jedno je od načela koje poduzeće mora zadovoljiti kako bi opstalo na

tržištu, ali ništa manje nije bitna likvidnost poduzeća koja poduzeću omogućava poslovanje

bez dugova prema svojim vjerovnicima. Ukoliko poduzeće nije likvidno, pada pouzdanje

vjerovnika u pravovrmeno podmirenje obveza, pa se pogoršavaju i kreditni uvjeti koji

poduzeću dozvoljavaju odgodu plaćanja što omogućuje poslovanje sa manjim financijskim

opterećenjima. Kako bi se izbjegla nelikvidnost potrebno je o njoj voditi računa, jer ona nije

uvjet za ostvarenje profita, već nagrada za kvalitetno upravljanje obrtnim kapitalom.

U ovom radu je analizirano upravljanje radnim kapitalom i optimalizacija novca na primjeru

poduzeća koje se bavi trgovinom kratkotrajnih prehrambneih artikala – gdje je zbog

vrijednosti ukupnog prometa i karkteristika trgovačke robe upravljanje radnim kapitalom

osobito značajno.

Upravljanju radnim kapitalom prethodi analiza poslovanja poduzeća putem bilance i računa

dobiti i gubitka te izvješća o novčanim tijekovima koje pokazuju trend poslovanja, kao i trend

kretanja raspoloživog novca. Izvješće o novčanom tijeku ne daje smjernice kako utjecati na

optimizaciju novca upravljajući radnim kapitalom već prikazuje informacije gdje je došlo do

povećanja novca, a gdje do njegovog smanjenja bez obzira na posljedice koje dolaze radi

toga. Stoga, povećanje kratkoročnih obveza doprinosi povećanju raspoloživih novčanih

sredstava, kao i smanjenje kratkotrajnih potraživanja, ali isto tako s druge strane povećanje

kratkoročnih obveza može ugroziti poslovanje zbog smanjenja povjerenja vjerovnika, a

smanjenje kratkotrajnih potraživanja može utjecati na smanjenje prodaje, što predstavlja

manje zlo ukoliko su kupci dobri platiše i ako se od njih ostvaruje profit.

Određivanje optimalnog stanja novca u poduzeću, prvi je korak u upravljanju radnim

kapitalom, s obzirom da manjak novca predstavlja problem servisiranja obveza poduzeća, a

isto tako višak novca na žiro-računu ne ostvaruje prinos koji bi se ostvarivao ukoliko ga se

uloži u visoko likvidne vrijednosne papire.

53

Najveći utjecaj na stanje novca na žiro-računu imaju kupci koji novčanim priljevima

omogućuju poslovanje bez poteškoća. Za urednu naplatu od kupaca, prethodno prodaji,

potrebno je analizirati kreditnu sposobnost kupaca koja poduzeću daje financijsku sliku svojih

partnera. Svakom kupcu ovisno o financijskoj situaciji dodjeljuju se uvjeti prodaje.

Isto tako, kupce je potrebno držati pod financijskom kontrolom kako im se ne bi dopustila

prevelika otvorena salda koja oni neće biti u stanju podmiriti. Stoga treba formirati kreditni

limit preko kojeg kupac ne smije prijeći, davati gotovinski popust za plaćanje prije roka

dospjeća kako bi se smanjio rizik naplate, te penalizirati kašnjenja naplate kojim se

kažnjavaju nekvalitetni platiše kako ne bi bila ugrožena likvidnost poduzeća. Promatrano

poduzeće treba provoditi rigidniju politiku kako bi kupce privolilo na pravovremeno plaćanje

čime će poduzeće biti puno likvidnije.

Ukoliko roba koja ulazi u poduzeće nema zadovoljavajuću kvalitetu, nemoguće je plasirati

kvalitetan proizvod u prodaji što predstavlja zastoj u poslovanju, radi čega je potrebno imati

pouzdane dobavljače koji će omogućiti nesmetano poslovanje. Na likvidnost poslovanja u

velikoj mjeri utječu zalihe koje trebaju osigurati nesmetanu prodaju kako ne bi dolazilo do

zastoja čime bi se umanjilo povjerenje kupaca, ali isto tako ne smiju biti prevelike jer se njima

umanjuju raspoloživa sredstva likvidnosti.

Trgovački krediti i vremenska ragraničenja predstavljaju neosigurano kratkoročno kreditiranje

bez naknada koji poduzeću omogućavaju nesmetano poslovanje , kako bi poduzeće prije

podmirenja obveza uspjelo prodati robu i naplatiti je. Ukoliko se poduzeće ne pridržava

rokova plaćanja, vjerovnici mogu smanjiti kreditne odgode što može otjerati poduzeće u

stečaj radi nelikvidnosti.

Promatrano poduzeće trebalo bi poraditi na upravljanju radnim kapitalom, gdje posebno treba

istaknuti upravljanje naplatom potraživanja, koju treba provoditi rigidnije kako bi poduzeće

imalo na raspolaganju dovoljno sredstva za namirenje svojih obveza. Povećanje likvidnosti

može se postići i smanjenjem zaliha čime bi se utjecalo na brži obrtaj robe, čime bi se

povećala kvaliteta i smanjili troškovi držanja robe.

54

POPIS LITERATURE

KNJIGE:

1. Van Horne, J.C., Financijsko upravljanje i politika, MATE, 9. Izdanje, 1997.

2. Popović, Ž., Vitezić N., Revizija i analiza – instrumenti donošenja poslovnih odluka,

Zagreb, 2009.

3. Marković, I., Financiranje – Teorija i praksa financiranja trgovačkih društava, Rrif

Plus, Zagreb, 2000.

4. Habek, M., Upravljanje zalihama i skladišno poslovanje, RriF Plus, Zagreb, 2002.

5. Vidučić, Lj., Financijski menadžment, RriF Plus, Zagreb, 2011.

6. Marković, I., Financijsko restrukturiranje i sanacija poduzeća, RriF Plus, Zagreb,

2010.

7. Jakovčević D., Potraživanja od kupaca, Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 1995.

ZNANSTVENI ČLANCI:

1. Miočević Dario: Upravljanje odnosima s ključnim dobavljačima na primjeru velikih i

srednjih hrvatskih prerađivačkih poduzeća

INTERNET IZVORI:

1. Kaplan Financial Knowledge Bank

http://kfknowledgebank.kaplan.co.uk/KFKB/Wiki%20Pages/Working%20Capital%20Cash%

20Management.aspx?mode=none

2. Leho Edin, Poboljšanje upravljanja novčanim tokovima

http://www.poslovni.hr/blog/poboljsanje-upravljanja-novcanim-tokovima-1-dio-1060

3. Financijska agencija

http://www.fina.hr/

55

POPIS TABLICA

POPIS TABLICA

Tablica

broj Naziv Stranica

1 Bilanca poduzeća A 12

2 Zlatno bilančno pravilo poduzeća A za 2013.g. 14

3 Račun dobiti i gubitka poduzeća A 15

4 Pokazatelji likvidnosti 16

5 Pokazatelji aktivnosti 18

6 Pokazatelji zaduženosti 21

7 Pokazatelji profitabilnosti 23

8 Izvješće o novčanom tijeku tvrtke A 25

9 Rizični razredi 35

10 Popis kupaca s najvećim prometom u 2013.g. 36

11 Starosna analiza dospjelih potraživanja na dan 31.12.2013. 37

12 Procjena kreditne sposobnosti za kupce 1 i 2 40

13 Kreditni limiti za kupce 42

POPIS SHEMA

POPIS SHEMA

Shema

broj Naziv Stranica

1 Neutralni neto novčani tijek (NP=NI) 10

2 Pozitivna financijska ravnoteža (NP > NI) 11

3 Negativna financijska ravnoteža (NP < NI) 11

POPIS DIJAGRAMA

POPIS DIJAGRAMA

Dijagram

broj Naziv Stranica

1 Miller – Orrov model upravljanja gotovinom 30

56