12
Tradicija Prve proleterske Sutjeska, 1958. godine. Tito vrši smotru boraca Prve proleterske. živi i traje O vog trenutka pala mi je na um misao što u stvari znače ovakvi sastanci za ljude koji su izvršili jedno veliko djelo. Da se figurativno izrazim - svaki ovakav sastanak starih boraca, starih drugova predstavlja neku vrstu punjenja našeg revolucionarnog akumulatora, dobijanje nove snage, nove energije, čvrstine i samouvjerenja da nas ništa ne može spriječiti da ostvarimo svoje zamisli. Iz toga proizlazi da smo svi mi stvarno duboko vezani jedni za druge i da među nama nema i ne može biti takvih koji bi bili na ne znam kakvoj visini i koji bi bili dolje. Mi smo nevjerojatno povezani sa mnogo i mnogo raznih niti još iz onih najtežih časova, i mi tek dopunjujući jedni druge i zajedno, svojom čvrstom zajedničkom voljom, možemo savladati sve teškoće koje stoje pred nama. Naše je djelo - djelo naših naroda, naše Partije, naše narodne oslobodilačke Armije, u kojoj je kao prvenac igrala važnu ulogu Prva proleterska brigada. Mislim da još niko od nas nije uspio niti čak pokušao da dovoljno široko, svestrano i duboko proanalizira pojedine momente, pojedine epizode iz našeg narodnooslobodilačkog rata a naročito momenat iz situacije kad je stvorena Prva proleterska brigada. Jedan takav naoko možda sporedan događaj odigrao je veliku historijsku ulogu iz čijeg se početka razvijao postanak jednog novog društvenog sistema, jedne države, jedne nezavisne, slobodne socijalističke države. Razumije se, bilo je i prije i kasnije isto tako važnih historijskih momenata, ali je ovo bio fundament na kome se gradilo. Titova zdravica u čast boraca Prve proleterske brigade Beograd, 23. decembra 1951. R at se odavno završio. Život nas je rasturio u razne krajeve i na razne dužnosti. Ali, kada se sretnemo ili sastanemo, razgovaramo kao da nastavljamo staru drugarsku priču koju nikad nismo ni prekinuli. Koča Popović

Tradicija Prve Proleterske Zivi i Traje

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Yugoslavian WW2 history

Citation preview

  • Tradicija Prve proleterske

    Sutjeska, 1958. godine. Tito vri smotru boraca Prve proleterske.

    ivi i traje Ovog trenutka pala mi je na um misao to u stvari znae ovakvi sastanci za ljude koji su izvrili jedno veliko djelo. Da se figurativno izrazim - svaki ovakav sastanak starih boraca, starih drugova predstavlja neku vrstu punjenja naeg revolucionarnog akumulatora, dobijanje nove

    snage, nove energije, vrstine i samouvjerenja da nas nita ne moe sprijeiti da ostvarimo svoje zamisli. Iz toga proizlazi da smo svi mi stvarno duboko vezani jedni za druge i da meu nama nema i ne moe biti takvih koji bi bili na ne znam kakvoj visini i koji bi bili dolje. Mi smo nevjerojatno povezani sa mnogo i mnogo raznih niti jo iz onih najteih asova, i mi tek dopunjujui jedni druge i zajedno, svojom vrstom zajednikom voljom, moemo savladati sve tekoe koje stoje pred nama.

    Nae je djelo - djelo naih naroda, nae Partije, nae narodne oslobodilake Armije, u kojoj je kao prvenac igrala vanu ulogu Prva proleterska brigada.

    Mislim da jo niko od nas nije uspio niti ak pokuao da dovoljno iroko, svestrano i duboko proanalizira pojedine momente, pojedine epizode iz naeg narodnooslobodilakog rata a naroito momenat iz situacije kad je stvorena Prva proleterska brigada. Jedan takav naoko moda sporedan dogaaj odigrao je veliku historijsku ulogu iz ijeg se poetka razvijao postanak jednog novog drutvenog sistema, jedne drave, jedne nezavisne, slobodne socijalistike drave. Razumije se, bilo je i prije i kasnije isto tako vanih historijskih momenata, ali je ovo bio fundament na kome se gradilo.

    Titova zdravica u ast boraca Prve proleterske brigade Beograd, 2 3 . decembra 1 9 5 1 .

    R at se odavno zavrio. ivot nas je rasturio u razne krajeve i na razne dunosti. Ali, kada se sretnemo ili sastanemo, razgovaramo kao da nastavljamo staru drugarsku priu koju nikad nismo ni prekinuli. Koa Popovi

  • 254

    Prvi proleterski gardijski puk nastavlja tradiciju Prve proleterske bri-gade.

    U posleratnom periodu kroz ovu jedinicu ostvarilo je svoje ustavno pravo i obavezu da slui vojni rok i osposobljava se za odbranu domovine oko 150.000 mladih. Naredbom Vrhovnog komandanta OS SFR] od 9. juna 1978. godine odreeno je da Prvi gardijski puk nastavlja tradiciju Prve proleterske narodnooslobodilake udarne bri-gade.

  • Prva posleratna proslava Brigade odrana je u Mengeu, u Sloveniji, decembra 1945. godine na dan etvrte godinjice njenog formiranja. Na slici (levo, gore) komandant etvrte armije general-lajtnant Danilo Leki, u prisustvu general-lajtnanta Peka Dapevia i komandanta Brigade potpukovnika Voja Abramovia, stavlja odlikovanje na brigadnu zastavu. Metani Mengea (desno, gore) u slovenakim narodnim nonjama i sa zastavama - na proslavi. Borci Prve proleterske brigade sa brigadnom zastavom (slika dole).

    255

  • Desetogodinjica Prve proleterske. Proslava je odrana u Beogradu u Domu garde, Topider. Vrhovni komandant drug Tito u pratnji Koe Popovia vri smotru prvoga ratnog stroja Brigade.

    Godine 1941. desetine boraca sa Kosova stupile su u Kopaoniki partizanski odred, a zatim se uxrrstile u ratni stroj Prve proleterske u Rudom. Po svojoj borbenosti i ratnim podvizima naroito se istakla, kako u Odredu tako i u Brigadi, Rudarska eta sastavljena od rudara Trepe. Rudarska eta je na Kosoim postala uzor mladoj generaciji, pa je 1971. godine u rudniku Trepi, u sklopu teritorijalne odbrane, formirana Omladinska rudarska eta, po uzoru na svoju prethodnicu iz minulog rata. Omladinska rudarska eta ima svoju formaciju, svoju zastaim, a njeni pripadnici posebnu uniformu s odgovarajuim amblemima. Svake godine 30. jula (na dan prve akcije rudara-partizana na iari Trepe 1941) vri se sveana smotra i eta se popunjava novim lanovima.

    256

  • Rudo 1971: drug Tito na proslavi tridese-togodinjice formiranja Brigade.

    Svake godine u januaru mesecu planinari i omladina Jugoslavije uz uee boraca Ig-manaca organizuju lgmanski mar. Na slikama (levo i gore) mar iz 1957. i 1982. godine.

    Prvenac nae armije, Prva proleterska brigada, ima naroiti znaaj za razvoj nae Narodnooslobodilake vojske. Ona je formirana 1941. godine, nekoliko mjeseci poslije ustanka u Srbiji. Za vrijeme tih nekoliko mjeseci, borci partizanskih odreda i bataljona, pod rukovodstvom Komunistike partije, preko vojnih i politikih rukovodilaca, stekli su u neprekidnim bitkama ne samo borbeno iskustvo ve i politiko vaspitanje. Oni su postali svjesni da njihov zadatak nije vie u tome da brane samo svoja ognjita u svojim krajevima i blioj okolini, ve da moraju dati primjer za optejugoslo-vensku borbu naroda protiv okupatora i domaih izdajnika. Oni su shvatili da u toj borbi moraju biti nosioci bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije, koje su protivnarodni reimi svojom politikom u toku dvadeset godina razjedinjavali i tako doveli do bratoubilake borbe, to su okupatori vjeto iskoriavali za postizanje svojih ciljeva.

    Mnogo puta, kad sam poslije veih borbi susretao Prvu proletersku brigadu, srce mi se stezalo kad u redovima boraca ne bih vidio neka od poznatih lica. Na njihova mjesta dolazili su sve novi i novi borci iz drugih krajeva. U etverogodinjoj borbi, na mnogim bojitima, Prva proleterska brigada dala je preko sedam hiljada ivota. Ali neprijatelj je to osmostruko platio, jer su hrabrost boraca i borbeni i moralni kvaliteti Prve proleterske brigade bili na velikoj visini. Zato je ona bila veoma omiljena ne samo u svim jedinicama Narodnooslobodilake vojske ve i u narodu, svuda gdje se pojavila. Izgraujui se u procesu borbe vojniki i politiki, Brigada je bila veoma efikasna kola ka-drova. Ona je dala mnogobrojne vojne i politike rukovodioce za druge nae ratne jedinice. Ona je, pored toga, veoma savjesno politiki djelovala i meu stanovnitvom, irei neumorno ideje o ciljevima nae narodnooslobodilake borbe, a u prvom redu o ostvarenju vrstog bratstva i jedinstva naroda koje je znailo ne samo garantiju za uspjenu borbu protiv okupatora nego i neophodan uslov za stvaranje nove, snane i jedinstvene Jugoslavije... TITO

    257