1

TRGOVINA LJUDIMA U JUGOISTOČNOJ I ISTOČNOJ

EVROPI

PROBLEM I MOGUĆNOSTI

2

MREŽA ARIADNE protiv

Trgovine ljudima u južnoj i jugoistočnoj Evropi

ZAJEDNIČKI PROJEKAT O STANJU U TRGOVINI LJUDIMA

U DVANAEST ZEMALJA ZASTUPLJENIH U MREŽI

Izdavač

Centar za Zaštitu Ljudskih Prava (Koordinator mreže)

Sufinansirano od straneMinistarstva Vanjskih Poslova Grčke (HELLENIC AID)

Ministarstva Vanjskih Poslova Norveškei Ambasade Kanade u Grčkoj

Prelom i grafička obrada:Dženad Lulić

Štampa: Martino, Mostar

© Nevladine organizacije/članice Mreže ARIADNE (navedene na stranici 3)

Za njihove državne izvještaje

3

NVO/članice MREŽE ARIADNE

Albanija Rehabilitacijski Centar za Žrtve Traume i Torture Albanije - ARCT Useful to Albanian Women

Bosna i Hercegovina Udruženje “Žena B&H” Mostar

Bulgarska Centar za Pomoć za preživjele Žrtve Torture -ACET Bugarska Fondacija za Istraživanje Džendera - BGRF

Hrvatska Hrvatski Pravni Centar-CLC

Bivša Jugosovanska Republika Makedonija Udruženje za podršku i zaštitu porodica i djece izloženih riziku “ZA SRETNO DJETINJSTVO” Helsinški Komitet za Ljudska Prava Republike Makedonije

Grčka Udruženje za Socijalnu Podršku Mladih -ARSIS Centar za Zaštitu Ljudskih Prava - KEPADMoldavija Međunarodni Ženski Centar za zaštitu i promociju “La Strada”

Rumanija ARCA- Forum za Izbjeglice i Migrante Rumunije

Srbija: Odbor Pravnika za Ljudska Prava -YUCOM

Kosovo (po upravom UNMIK-a) Centar za Zaštitu Žena i Djece

Crna Gora Ženski Lobi Crne Gore

Turska Fondacija za Razvoj Ljudskih Resursa -HRDF

Ukrajina Međunarodni Centar za Ženska Prava “La Strada Ukraine”

4

AlbanijaARCTValmira SkendiUseful to Albanian WomenSevim Arbana

Bosna i HercegovinaTim „Žena BiH“Mostar

BulgarskaACET, BGRFGenoveva Tisheva Iliana Stoycheva

HrvatskaCLCLovorka Marinović

Bivša Jugosovanska Republika MakedonijaMHC, “Za sretno djetinjstvo”Verica Stamenkova TrajkovaBobi BadarevskiZarko Trajanoski

Grčka KEPAD, ARSISStamatia Kyriazi Sophia LiakouOlga Fylaktaki

Moldavija“La Strada” MoldovaTatiana FominaAna Revenco

Crna goraMontenegrin Womens’ LobbyMirjana Vlahovic

RumunijaARCAStoian Gina Maria

SrbijaYUCOMZorka Kovacevic

KosovoCPWCNaime SherifiKaltrina KelmendiValdete Qahili

TurskaHRDFTuba Dundar

Ukrajina“La Strada” UkraineKateryna Levchenko Olga KalashnykLudmila KovalchukTetyana Doroshok Mariana EvsyukovaKateryna Cherepakha

Istraživanje

Izdavač

Centar za ZaštituLjudskih Prava (KEPAD)Maria VassiliouStamatia KyriaziOlga FylaktakiTheofania AntoniouMaria VogiatziDanai AzariaEfie SimiakakiStavroula Pouloupati

5

Sadržaj

Uvod ................................................................................................................7

Državni izvještaji nevladinih organizacija, članica mreže ARIADNE:

Albanija ...........................................................................................................9Bosna i Hercegovina ...................................................................................21Bugarska .......................................................................................................37Hrvatska ........................................................................................................55Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija ....................................... 73Grcka .............................................................................................................89Republika Moldavija .................................................................................107Crna Gora ...................................................................................................135Rumunjska ..................................................................................................145Srbija ................................................................................................. 161 Kosovo ................................................................................................177Turska ..........................................................................................................191Ukrajina ......................................................................................................207

ANEKS Ratifikacije Međunarodnih Konvencija........................................229

6

7

UVOD

Mreža ARIADNE protiv trgovine Ljudima u istočnoj i jugoistočnoj Evropi je osnovana juna 2005. godine na inicijativu Centra za Ljudska Prava (KEPAD). Njeno sjedište je u Atini, Grčka. Članice osnivači Mreže su 17 nevladinih organizacija iz dvanaest zemalja iz južne i jugoistočne Evrope (Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Bivša Jugo-slovenska Republika Makedonija1, Grčka, Moldavija, Crna Gora, Rumu-nija, Srbija, Turska i Ukrajina). Za koordinatora mreže je određe KEPAD.

Glavni cilj Mreže je razviti blisku koordiniranu saradnju među zemlja-ma porijekla, tranzita i odredišta žrtava, u cilju razvoja aktivnosti spreča-vanja trgovine u sklopu podrške žrtvama i prevencije ovog fenomena.

Ova publikacija je proizvod prvog zajedničkog projekta Mreže - Regi-stracija Trenutnog Stanja Trgovine Ljudima u 12 država koje čine Mre-žu. Državni izvještaji koje sadrže ovo izdanje su rezultat temeljitog istraži-vanja, koje je sprovedeno od strane NVO/partnera u saradnji sa državnim agentima, međunarodnim organizacijama i drugim lokalnim NVO-ima koje se bave ovim pitanjem u svojim državama.

Cilj ovog zajedničkog projekta je definisati nedostatke, praznine i za-nemarena područja u trgovini ljudima i sačiniti preporuke za poboljšanje situacije u zemlji učesnici.

Na osnovu ocjene situacije i procjene potreba, članovi Mreže će nasta-viti sa usvajanjem plana akcije za daljne zajedničke projekte kako bi radili na prioritetima koje su u polju trgovine ljudima NVO/partneri definisaliza države iz kojih dolaze.

Izdanje na engleskom jeziku je prevedeno na lokalne jezike svake drža-ve angažovane na projektu. Publikacija će se dostaviti državnim agentima, međunarodnim organizacijama i drugim zainteresovanim stranama koje se bore protiv trgovine ljudima.

1 Autori državnog izvještaja ove države koriste konstitutivno ime njihove države, koje Ujedinje-ne Nacije, Evropska Unija i Vijeće Evrope zvanično ne koriste.

8

Ciljne grupe ovog projekta su:a. Žrtve i potencijalne žrtve trgovine ljudima (direktni korisnici), žene,

djeca i muškarci, koji su uglavnom žrtve socijalnog fenomena kao što je siromaštvo, nezaposlenost, nedostatak obrazovanja i obuke, itd.

b. Državni agenti i institucije aktivne u borbi protiv trgovine ljudima s obzirom da će biti svjesni stvarne situacije na polju trgovine ljudima u svojim državama kao i u susjednim državama (porijekla, tranzita i odre-dišta).

c. Javnost, koja će biti još svijesnija problema s kojima se susrećemo u borbi protiv trgovine ljudima, i stoga spremna da doprinese zajedničkom naporu za unapređenje stanja.

d. Nevladine organizacije (indirektni korisnici) koji će obogatiti svoje znanje i sposobnosti za koordinisanu zajedničku akciju protiv trgovine ljudima.

Državni izvještaji će se ažurirati godišnje tako da će uključivati promje-ne u zakonima koji se odnose na trgovinu ljudima i njihovu implementa-ciju kao i prakse koje teže unapređenju stanja u ovom polju.

Grčko Ministarstvo Vanjskih Poslova (HELLENIC AID), Ministarstvo Vanjskih Poslova Norveške i Kanadska Ambasada sufinansiraju zajedni-čki projekat.

Projekat je proveden u saradnji sa Međunarodnom Organizacijom za Migracije (IOM) Misijom u Grčkoj, i Posebnim Koordinatorom za Pakt Stabilnosti jugoistočne Evrope, Uredom u Solunu.

Centar za Zaštitu Ljudskih Prava, u ime svih partnera Mreže, želi da se zahvali svim državnim agentima, međunarodnim organizacijama i dru-gim nevladinim organizacijama, za njihov neprocjenjiv doprinos u istra-živanju kao i u ukupnoj implementaciji projekta.

Na kraju, želimo naglasiti da stajališta izražena u državnim izvještajima su stajališta nevladinih organizacija, koje su autori izvještaja, i nisu nužno stajališta izdavača ili organizacije koja koordinira radom Mreže i onih koji su omogućili da se ova publikacija izda.

Maria VassiliouPredsjednica

Centar za Zaštitu Ljudskih Prava

9

ALBANIJA

I. Uvod

Albanija, sa populacijom od 3,2 miliona, nalazi se jugozapadno od Bal-kanskog poluostrva i bila je jedna od najmanje poznatih zemalja Evrope. U periodu of 1944 do 1991, bila je pod kontrolom totalitarnog komuni-stickog rezima koji je zemlju izolovao od ostatka sveta. Od pada komuni-stickog rezima, Albanija se nalazi u drustvenoj, politickoj i ekonomskoj tranziciji. Njen geografski polozaj kapije prema istocnim zemljama, tran-sformisao je Albaniju u tranzitnu zemlju prema zapadu, za strane drza-vljane: Kurde, Kineze, Rumune, Moldavce itd. U tom kontekstu, Albani-ja nije samo zemlja porekla, vec i tranzitna zemlja za zene iz Moldavije, Rusije, Rumunije, Bugarske itd., koje se prodaju u zapadne zemlje. Zbog kompleksne prirode pojave trgovine ljudima, tajnovitosi takvih aktivnosti i nedostatka informacija, tesko je utvrditi njen razvoj tokom vremena i definisati tacan broj zena kojima se trguje u svrhu prostitucije. Prema Go-disnjem izvestaju o trgovini ljudima za 2006. Americkog Stejt Dipartmen-ta, izdatom 5. juna 2006., Albanija je zadrzala rang Tier 2, posto se 2002. popela sa ranga Tier 3 na Tier 2.

Trgovina decom u kriminalne svrhe, kakve su prosjacenje i kradja, predstavlja osetljiv deo trefikinga. Jos jedan oblik predstavlja trgovina de-com u svrhu prodaje organa. U ovom izvestaju, Albanija je prvenstveno definisana kao zemlja porekla za trgovinu zenama i decom u svrhu se-ksualne eksploatacije i prinudnog rada. Zrtve se prodaju u Grcku i Ita-liju, a mnoge od njih dalje u Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Belgiju, Norvesku, Nemacku i Holandiju. Interni trefiking u Albaniji i preprodajaalbanskih zrtava u druge zemlje predstavljaju problem koji se zadrzao i u 2005. Nastavljaju se izvestaji o romskoj i egipatskoj deci kojima se trguje u svrhe prinudnog rada ili prosjacenja.

10

II. Nacionalni pravni okvir

A. Nacionalni zakon

Albansko zakonodavstvo kojim se sankcionise trefiking ljudskim bici-ma doneto je radi borbe protiv ove pojave. Zakon 8733 donet 24. januara 2001., predvidja da je„trgovina ljudskim bicima, trgovina zenama u svrhu prostitucije, trgovina decom u svrhu materijalne dobiti ili bilo koje druge dobiti, kaznjiva zatvorskom kaznom pet do dvadeset godina, ili dozi-votnom kaznom”. Clan 110/a odnosi se na trefiking ljudima; clan 114/bodnosi se na terfiking zenama u svrhu prostitucije; clan 128/b odnosi sena trefiking decom. Na osnovu ovog zakona, kazna za trefiking je pove-cana i uspostavljena je nova definicija trefikinga, u skladu se definicijomProtokola iz Palerma.

„Trgovina ljudima” oznacava vrbovanje, transport, transfer, skrivanje ili prihvat osoba, putem pretnje ili upotrebe sile ili drugih oblika prinu-de, otmice, prevare, obmane, zloupotrebe moci ili polozaja ranjivosti ili davanja i primanja novca ili pogodnosti zarad postizanja pristanka osoba koje kontrolisu drugu osobu, u svrhu eksploatacije. Ekspoloatacijom se, u najmanju ruku, smatraju eksploatacija prostitucije drugih osoba ili drugi oblici seksualne ekspoloatacije, prinudnog rada ili usluga, ropstva ili po-stupaka slicnih ropstvu ili odstranjivanje organa”.

Pocev of juna 2001, prema albanskom zakonodavstvu, svi ljudi kojima se trguje, zene i deca, smatraju se zrtvama trefikinga i ne kaznjavaju se, cakni u slucajevima kada su pocinili krivicno delo vezano za cinjenicu da se njima trguje, kao sto su bavljenje prostitucijom, ilegalno prelazenje grani-ce itd. Od tada, jednom broju prostitutki i deci zrtava trefikinga pruzena jepomoc u bekstvu od trefikinga i niko od njih nije krivicno gonjen.

O ukviru izmena koje su uvedene u zakonodavstvo, sa ciljem da se pove-ca prevencija i borba protiv trefikinga ljudima, Savet ministara je odobrioamandman na clan 298 Krivicnog zakona, zarad efektivne borbe protiv trefikinga ljudskim bicima. Takodje, odobren je Moratorijum za naviga-ciona sredstva1 koji za cilj ima organizaciju operacije „Mirno more”.

1 U pitanju je trogodisnji Moratorijum za navigaciona sredstva sa ciljem sprecavanja trefikingamorskim putem.

11

B. Bilateralni/regionalni sporazumi

- Republika Albanija je potpisala sporazume o readmisiji osoba na gra-nici i dozvoli tranzita, sa sledecim zemljama: Republikom Italijom, 11. 09. 1997.; svajcarskim Nacionalnim savetom, 02.02.2000; Republikom Ma-djarskom, 20.03.2001.; Kraljevinom Belgijom, 17.04.2002.; Republikom Bugarskom, 07.06.2002.; Republikom Rumunijom, 07.06.2002.; Ujedinje-nim Kraljevstvom Velike Britanije i Severne Irske, 15.10.2003. (stupio na snagu 16.08.2005.); Republikom Hrvatskom, 28.01.2003. (stupio na snagu 15.06.2005.) i Savetom Evrope, 14.04.2005.

- 27.02.2006. potpisan je sporazum izmedju vlade Republike Albanije i vlade Republike Grcke, o repatrijaciji maloletnika bez pratnje, zrtava tre-fikinga i njihovoj daljoj zastiti.

- 09.06.2005. potpisan je Implementacioni potokol o saradnji izmedju EU i zemalja Beneluksa (Belgija, Luksemburg, Holandija)

- 21.09.2005. potpisan je sporazum izmedju Saveta ministara Repu-blike Albanije i svajcarskog Nacionalnog saveta, o policijskoj saradnji u borbi protiv zlocina.

C. Nacionalni akcioni plan

Nacrt strategijskog okvira i nacionalnog akcionog plana za borbu protiv trefikinga ljudskim bicima 2005-2007 donet je, na osnovu isku-stava i pouka stecenih u svim nacionalnim institucijama odgovornim za implementaciju albanske Nacionalne strategije za borbu protiv trefikin-ga 2001-2004, i iz finalnog vladinog nacrta Nacionalnog akcionog plana koji pokriva period 2003-2004. Cilj ovog finalnog plana, kao i Nacional-nog akcionog plana za 2003-2004, jeste da konsoliduje napredak posti-gnut od perioda donosenja nacrta albanske Nacionalne strategije protiv trefikinga 2000-2001, a istovremeno i da razvije nove zakonske i instituci-one metode, prilagodjene promenljivom karakteru pojave trefikinga, kaoi da razvije sistematske, tacne i proverljive statisticke metode za procenu razultata.

Akcioni plan 2005-2007 pokriva albanske potrebe u sledecim glavnim oblastima:

- istraga i krivicna istraga krivicnih dela trefikinga;- podrska i zastita zrtava i svedoka;- prevencija trefirkinga i re-trefikinga;- koordinatni okviri.

12

III. Opsti okviri:

A. Izgradnja kapaciteta Uvazavajuci kljucnu ulogu policije, posebni nastavni sadrzaji vezani

za trefiking su ukljuceni u obrazovni program Policijske akademije; kur-sevi obuke sprovedeni su u Albaniji i inostranstvu i organizovani su regi-onalni sastanci u cilju diskusije borbe protiv trefikinga, uz ucesce policije,tuzioca i predstavnika suda.

Kursevi obuke su organizovani za sve sluzbenike policije sirom zemlje, sa ciljem da se ponudi pravna i psiholoska pomoc deci, svedocima i zr-tvama, kako aktuelnim, tako i potencijalnim. Ostali opsti kursevi obuke o ljudskim pravima zrtava trefikinga organizovani su za sve sluzbenike tu-zilastva i sudova. Opsti posebni kursevi obuke su organizovani za zenske pripadnike policije i sluzbenike tuzilastva i sudova, zaduzene za pitanja trefikinga ljudskim bicima.

Na lokalnom nivou, Naredba 139 predsednika vlade, doneta 19. 06. 2006., predvidja uspostavljanje regionalnih komiteta za borbu protic tre-fikinga ljudskim bicima. Ovi komiteti, na celu sa svojim prefektima, sa-stavljeni su od predstavnika regionalnih policijskih uprava, skolskih vla-sti, predstavnika lokalne vlade i socijalnih sluzbi, tuzilastva, regionalnih kancelarija drzavnih informativnih sluzbi itd. Kursevi obuke i radionice su organizovani, u vezi sa funkcionisanjem Komiteta za borbu protiv tre-fikinga na lokalnom nivou, igrajuci vaznu ulogu u prevenciji i borbi protivove pojave.

Sa ciljem sirenja identifikacije, zastite i podrske sluzbenika albanskogMinistarstva spoljnih poslova (MFA) u Tirani i u inostranstvu, i njiho-ve saradnje sa odgovarajucim organima u glavnim zemljama destinacije, Ministarstvo, u saradnji sa drugim implementacionim telima, preduzi-ma mere za obuku konzularnih sluzbenika u stranim predstavnistvima. Obuka se fokusira na pruzanje podrske zrtvama trefikinga. Pri organiza-ciji ovih metoda obuke, Ministrstvo se sluzi Diplomatskom akademijom, ali trazi i pomoc drugih vladinih i nevladinih institucija.

IOM radi na poboljsanju kapaciteta drzavnih struktura, predstavljenih nacionalnim sluzbama za zaposljavanje, radi pruzanja informacija u vezi pravnih nacina emigracije, aktivnosti protiv trefikinga i usluga povratka ireintegracije za emigrante-povratnike (ukljucujujci i zrtve trefikinga). Ta-kodje, organizovani su sesije obuke za sluzbenike sluzbi za zaposljavanje u sest odabranih regiona.

13

B. Mehanizmi analize, istrazivanja i monitoringa

Strukture na politickom i tehnickom nivou imaju vaznu ulogu u mo-nitoringu imptementacije strategije. U tom kontekstu, Drzavni komitet za borbu protiv trefikinga ljudskim bicima je formiran i funkcionise, na celu sa ministrom untrasnjih poslova, sastavljen od visokih politickih predstavnika centralnih institucija, odgovornih za prevenciju i borbu pro-tiv trefikinga u odgovarajucim oblastima. Nacionalni koordinator, zame-nik ministra pri kancelariji za unutrasnje poslove za borbu protiv trefikin-ga, postavljen je kao kljucna figura u nesmetanoj koordinaciji napora uborbi protiv trefikinga na nacionalnom i medjunarodnom nivou.

Na osnovu Naredbe 203 predsednika vlade donete 19.12.2005, pored Nacionalnog koordinatora, formirana je i Jedinica za borbu protiv trefi-kinga, zarad podrske postojecim strukturama u prevenciji i borbi protiv trefikinga ljudskim bicima. Njeni glavni zadaci su:

- Monitoring aktivnosti institucija koje se bave implementacijom na-cionalne strategije;

- Regulisanje koordinacije zadataka tih institucija; - Sakupljanje informacija i podataka za svaki slucaj vezan za ovu po-

javu.Vlada je ustanovila nadlezan organ kao referentni nacionalni mehani-

zam (RNM) za slucajeve zrtava trefikinga na nacionalnom nivou, a u ciljunjihove zastite. Potpisani su sporazumi sa nadleznim organima o RNM-u u susednim zemljama, kao sto su Makedonija, Kosovo i Crna gora, kao i sa zemljama destinacije, kao sto su Italija, Nemacka i Engleska.

Stavise, ministarstva unutrasnjih poslova, spolnjih poslova i rada, kao i centri za zastitu zrtava trefikinga, formirali su bazu podataka u koju njiho-vi sluzbenici registruju slucajeve deportovanih, evidentiranih i zasticenih zrtava u Albaniji.

C. Saradnja i umrezavanje na regionalnom i nacionalnom nivou

Bliska saradnja je uspostavljena izmedju Linza centra (Nacionalni cen-tar za zrtve trefikinga), Ministarstva unutrasnjih poslova, Drzavne po-licije (Sluzba za borbu protiv trefikinga i Granicna policija) i Tuzilastva za evidentiranje slucajeva, pokretanje krivicnog postupka i zastitu zrtava. U tom okviru, formiran je specijalni postupak registrovanja za zrtve trefi-

14

kinga i za pruzanje pomoci zrtvama. Ministrastva rada, socijalnih pitanja i jednakih mogucnosti ce saradjivati sa strukturom koja ce napraviti nacrt za postupak registrovanja.

Saradnja izmedju Ministarstva za rad, socijalnih pitanja i jednakih mo-gucnosti (MoLSAEO) i civilnog drustva u borbi protiv trefikinga ljudskimbicima unapredjena je u domenu podrske, zastite i rehabilitacije zrtava trefikinga i njihovih porodica. MoLSAEO saradjuje sa nevladinim organi-zacijama koje nude usluge preventive, podrske, rehabilitacije i reintegraci-je itd. Uskoro ce biti doneti nacrti sporazuma o saradnji ismedju lokalnih i medjunarodnih NVO koje se bave borbom protiv trefikinga, i oni ce bitisprovedeni, definisuci obaveze i odgovornosti ovog partnerstva i, pose-bno, nacin podele informacija ili podnosenja izvestaja.

D. Mobilizacija sredstava

Sredstva za aktivnosti u borbi protiv trgovine ljudima dobijaju se od drzave i od aktivnosti nevladinih organizacija u sakupljanju sredstava.

Primarna medjunarodna organizacija aktivna u regionu je OEBS. Kon-kretno, Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava pri OEBS-u (ODIHR) je na celu medjunarodnih napora u prevenciji i borbi protiv trefikinga. Misije OEBS-a na terenu igraju sustinsku ulogu u sprovodjenjunapora u borbi protiv trefikinga u zemljama domacinima.

Savet Evrope i Medjunarodna organizacija za migracije (IOM), akti-vni su u poljima prevencije, pomoci i zastite. Sluzbe Ujedinjenih nacija ukljucuju Kancelariju visokog komesara za ljudska prava pri UN, Decji fond Ujedinjenih nacija (UNICEF), Fond za populaciju Ujedinjenih naci-ja, Visokog komesara Ujedinjenih nacija za izbeglice, Razvojni fond Uje-dinjenih nacija za zene, Razvojni program UN, Inter-regionalni institut za istrazivanje zlocina i pravde, Kancelariju UN za borbu protiv droge i zlocina. Ostale organizacije su: Medjunarodna organizacija rada, Medju-narodni centar za razvoj migracione politike i Europol.

USAID, sa svojim programima, i strane vlade, kao sto su Norveska, Grcka, Holandija, Nemacka, Svedska SIDA itd., takodje pruzaju pomoc u ukupnim naporima za delotvornu prevenciju, pomoc i zastitu zrtvama trefikinga.

15

IV. Implementacija zakona protiv trefikinga

A. Prevencija i jacanje svesti

Sprovode se vazne preventivne mere i obrazovni programi uz fi-nansijsku podrsku vlade. Mediji i drugi informativni metodi, koriste se u svrhu efikasnog ucenja i obavestavanja stanovnistva, narocito zena, decei drugih ugrozenih ciljnih grupa. U okviru toga, u cilju ostvarivanja dobre saradnje izmedju institucija, organizuju se radni sastanci uz ucesce nevla-dinih organizacija CAAHT, ICPMD, USAID, IOM, religijskih zajednica, koalicije „Savez protiv trefikinga dece”. One razvijaju sledece aktivnosti:

- Dokumentarne filmove o trefikingu na nacionalnim i lokalnim televi-zisjkim programima;

- Periodicne publikacija u „Mesuesi” novinama i dnevnoj stampi; - Kampanje podizanja svesti i prevencije u ruralnim podrucjima razli-

citih regiona.Linza centar, uz podrsku IOM-a, pripremio je i dostavio dvojezicne

letke (na albanskom i engleskom). Duge NVO su ucinile isto, uz podrsku donatora. MFA je pruzila doprinos u pripremi letaka protiv trefikinga,kao i u njihovoj distribuciji u zemlje destinacije ili transfera. Ove letke objavljuju nevladine organizacije na dva jezika. U okviru prevencije tre-fikinga, posebno u obracanju ugrozenim ciljnim grupama, Ministarstvoobrazovanja i nauke je 29.03.2006. izdalo smernicu br. 6 za upis u skole romskih ucenika bez rodnog lista.

Sve drzavne institucije i nevladine organizacije koje rade sa decom, or-ganizuju seminare, dostavljaju informativni materijal porodicama sa dru-stvenim problemima, niskim nivoom obrazovanosti i romskoj zajednici.

Treba naglasiti da je u tom pogledu blizu 600 ucenika i 200 zena ugro-zenih zajednica obavesteno o ovoj pojavi i opasnostima koje predstavl-ja. Aktivnosti u borbi protiv trefikinga su ukljucene u skolske godisnje planove i obrazovne planove svakog razreda. Osim toga, u saradnji sa UNICEF-om, bice organizovana obuka ucitelja koji rade sa nepokretnim ucenicima. Kao podrska ovim aktivnostima, organizuju se posete i sastan-ci izmedju regionalnih zvanicnika Ministarstava za obrazovanje i nauku. Formiran je evaluacioni mehanizam radi procene delotvornosti i uti-caja koriscenih metodologija. Ovaj mehanizam ce doprineti konsolidaciji uspesnih modela prevencije trefikinga u regionalnom skolama.

Na osnovu Naredbe 34, donete 08.12.2004, za implementaciju projek-ta „Druga sansa”, promovise se obrazovni proces ucenika koji su napu-stili skolu ili su onemoguceni da se skoluju. Slicno tome, besplatni kursevi

16

u javnim profesionalnim obrazovnim centrima organizuju se za udate i neudate zene-zrtve trefikinga, na osnovu Ukaza 394 o taksama u profe-sionalnom sistemu obrazovanja, koju je 23.02.2004. donelo Ministarstvo rada, socijalnih pitanja i jednakih mogucnosti.

Studijska putovanja i razmene iskustava se organizuju medju pred-stavnicima Ministarstva obrazovanja i nauke i misija IOM-a u Albaniji, BJRM i na Kosovu.

Nacionalna sluzba za zaposljavanje i regionalne kancelarije za zapo-sljavanje nude informacije o zaposlenjima, upucivanje i posredovanje registrovanim nezaposlenim osobama koje traze posao. Nevladine orga-nizacije nude kurseve obuke a drustvene sluzbe saradjuju sa navedenim sluzbama. Postoje tri programa podsticaja zaposlenja koji su implemen-tirani, u okviru kojih je zaposleno oko 500 zena sa socijalnim problemima, od toga 217 zena iz siromasnih porodica, 86 romskih zena, 54 samohrane majke, 100 majki sa mnostvom dece itd.

U tom pogledu, druga faza regionalne implementacije projekta je zapo-cela, ILO-Migrant: mogucnost zaposlenja, profesionalno obrazovanje i mere migracione politike za prevenciju i smanjenje zena zrtava trefi-kinga u Albaniji, Moldaviji i Ukrajini. Projekat za cilj ima, izmedju osta-log, dodelu mikro-kredita za privatne firme za zene, bivse zrtve trefikinga,sa namerom da pomogne njihov proces reintegracije, kao i prevenciju po-tencijalnih zrtava trefikinga.

U cilju smanjenja opasnosti trefikinga, vlada radi na podizanju javnesvesti o regularnim nacinima migracije. Novi nacrt zakona o migraciji, koji se tice pruzanja informacije o riziku neregularne migracije, sadrzi od-redjene posebne odredbe za prevenciju trefikinga.

NapomeneNiz aktivnosti organizuju NVO koje se bave problemima trefikinga.

Medjutim, u buducnosti ce biti neophodna koordinacija ovih aktivnosti.

B. Zastita i pomoc

Centar za reintegraciju, otvoren je sredinom februara 2002. u cilju pruzanja privremene zastite, medicinskog i psiholoskog savetovanja, po-moci pri povratku i reintegraciji albanskih zrtava trefikinga. AktivnostiCentra se najvise fokusiraju na evidentiranje i uzimanje podataka, kratko-rocni i srednjorocni smestaj pri pipremi spajanja porodica ili nezavisne

17

pomoci u zivotu i reintegraciji zrtvama, ukljucujuci obrazovanje i obuku, kao i pomoc pri pronalazenju radnih mesta, i izgradnju kapaciteta lokal-nih organizacija koje rade na tom polju.

U julu 2003, vlada je pokrenula operaciju Nacionalnog centra za pri-jem zrtava trefikinga (NRCVT) za odrasle zrtve i decu zrtve, koji je pret-hodno bio poznat kao Linza centar. Nacionalni centar za prijem je osno-van u okviru nacionalnih strategija protiv trefikinga ljudskih bica i decei predstavlja instituciju koja radi pod okriljem Drzavne socijalne sluzbe (MoLSAEO2), uz blisku saradnju sa Ministarstvom unutrasnjih poslova i IOM.

Implementacija sveobuhvatnog metoda za zastitu zrtava, takodje je predstavljala vazan prioritet. Nacionalni centar za zrtve trefikinga(NCFVT) posvetio je posebnu paznju poboljsanju kvaliteta rehabilitacije i nastavlja da nudi dobre usluge trima ciljnim grupama:

- zenama zrtvama trefikinga (udatim ili neudatim), ili u opasnosti dapostanu zrtve trefikinga;

- asocijalnoj deci, u opasnosti da postanu zrtve trefikinga;- ilegalnim migrantimaSluzbenici NCFVT-a saradjuju sa svim strukturama evidentiranja zr-

tava, kao sto su granicni prelazi i policijski komesarijati, u cilju pruzanja smestaja zrtvama. U svim slucajevima, sluzbenici Centra sprovode inter-vjue i procenu potreba, na osnovu upitnika sastavljenog uz pomoc medju-narodnih donatora.

Centar uspostavlja saradnju izmedju policije i sluzbenika tuzilastva, i zrtve dobijaju smestaj i zastitu. Na primer, na svim granicnim prelazi-ma, gde se vracaju deportovane osobe, granicna policija ih ispituje u cilju identifikacije i zastite potencijalnih zrtava trefikinga.

NCFVT takodje radi na podizanju svesti zrtava trefikinga radi prijavlji-vanja njihovih tragovaca. Pruzaju im se informacije o njihovim pravima zastite i riziku po zivot. Na osnovu zakona o zastiti svedoka i saradnika, Centar nastavlja da pomaze zrtve trefikinga koje prijavljuju svoje trgovcei kojima treba zastita, cak i po okoncanju sudjenja.

Tokom 2005, 127 osoba je smesteno i dobilo pomoc (116 novih sluca-jeva i 11 preuzetih iz 2004.) u Linza centru. 15 od njih je prijavilo svoje trgovce. U sest slucajeva, sudjenje je zavrseno u korist zrtava, a u tri sluca-

2 Ministarstvo rada, drustvenih pitanja i jednakih mogucnosti

18

ja sudjenje je jos u toku. Baza podataka, koja se kontinuirano dopunjava, formirana je u Linza centru, Drzavnim socijalnim sluzbama i u MoLSA-EO.

Policija je izvrsila ad hoc upucivanja u NGO prihvatiliste „Vatra” u Vlo-ri. U vecini slucajeva, policija je evidentirala zrtve u policijskim stanicama pre nego sto ih je uputila u prihvatilista.

U kontekstu nadleznih organa (vidi II b) i u saradnji sa svim ukljuce-nim stranama, utvrdjena je direktna besplatna nacionalna telefonska li-nija. Ona pomaze zrtvama da prijave slucajeve trefikinga i pruza podrskusvim gradjanima kojima je potrebna pomoc ili gradjanima koji mogu da pruze informacije vezane za trefiking.

Na osnovu Odluke 564 o licenciranju davalaca socijalnih usluga Save-ta ministara, donete 12.08.2005, ovlascivanje nevladinih organizacija da pruzaju socijalne usluge ciljnim grupama je u toku. Do sada, postoji blizu 30 licenciranih NVO, koje nude usluge u prevenciji i podrsci, rehabilita-ciji i reintegraciji. NVO sa najvaznijim uticajem na polju usluga preventi-ve, podrske, rehabilitacije i reintegracije su „Vatra centar”, „Druga vizija”, „Razliciti i jednaki”, Medjunarodna sociajalna sluzba, „Terre des hommes”, „Pomoc deci”, Ballsh komunitarni centar, Medjunarodna katolicka komi-sija za emigraciju, Save the children, Pravna klinika za novorodjencad, Medjunarodna socijalna sluzba, „Korisno za albanske zene”, medjunaro-dna organizacija za migraciju „Streheza”, Savetovaliste za zene, Albanski centar za zastitu decjih prava, Koalicija NVO „Zajedno protiv trefikingadece”.

C. Krivicno gonjenje

Jedan od osnovnih ciljeva u borbi protiv trefikinga je povecanje kazne-nih istraga slucajeva trefikinga i presuda protiv trgovaca. To je postignu-to jacanjem saradnje izmedju policije i tuzilastva. Implementacija sveobu-hvatnog metoda za zastitu zrtava, i njihovog svedocenja protiv trgovaca, takodje je bila jedan od prioriteta.

Novi Zakon o zastiti svedoka za cilj ima postizanje pravne, fizicke, kaoi zastite licnog identiteta svih zrtava/svedoka u krivicnim postupcima, bez obzira na njihovo ucesce u programu za zastitu svedoka. Ministarstvo pravde, u saradnji sa Ministarstvom unutrasnjih poslova i Ministarsvom finansija, donelo je nacrt prateceg zakona o zastiti svedoka. U tom okviru,utvrdjen je sektor zastite svedoka u ukviru Uprave za organizovani krimi-nal u Ministarstvu unutrasnjih poslova.

19

U okviru sprovodjenja sankcija, vazan korak predstavlja pokretanje procesa uspostavljanja Suda za teska krivicna dela, sa neophodnim te-hnickim uslovima za potrebnu zastitu i bezbednost zrtava trefikinga kojesvedoce tokom sudjenja, putem „video konferencije”. Tokom tog procesa, vrse se vazni koraci u cilju zastite identiteta svih zrtava/svedoka tokom pravne procedure i u cilju revizije nacrta kompenzacije zrtvama iz konfi-skovanih sredstava.

Uz osvrt na statistuku, u vezi sa programom zastite svedoka, moze sa reci da:

- Tokom 2005, bilo je jedanaest svedoka kojima su pruzene posebne za-stitne mere, ukljucujuci relokaciju. Uz to, privremene zastitne mere, traja-nja od jednog meseca, primenjene su u slucaju petnaest zrtava. U pogledu trefikinga ljudskim bicima konktetno, zabelezen je jedan slucaj relokacijepri zastiti svedoka.

- Tokom 2005. devet svedoka-zrtava trefikinga je saradjivalo sa Policij-skom upravom i prijavilo trgovce radi krivicnog gonjenja.

Usvajanje Zakona o strancima je u toku. Taj zakon ce ukljuciti odredbe za privremene dozvole boravka zrtvama trefkinga, u punom skladu samedjunarodnim standardima. Emigracioni sektor blizu granicne policije omogucava distribuciju ovih dozvola.

V. Najbolje prakse

Sve organizacije koje rade na polju borbe protiv trefikinga dece, zajed-no sa predstavnicima vlasti i medjunarodnih organizacija, formirale su al-bansku inter-NVO koaliciju protiv trefikinga osobama, zvanu Svi zajedno protiv trefikinga. BKTF-Albanija vodi ONACT-operativnu mrezu i saveto-vanje protiv trefikinga dece, u cilju smanjenja ugrozenosti dece u Albanijiod ove pojave, promovisanjem delotvornih usluga, mreza i istrazivanja u borbi protiv trefikinga.

VI. Nedostaci

- Zakonodavstvo o zastiti svedoka se ne primenjuje u potpunosti.- Postoji mnogo teskoca u procesu identifikacije zrtava trefikinga.

20

VII. Procena potreba

Uzimajuci u obzir nedostatke i napomene sadrzane u ovom izvestaju i potrebu za poboljsanjem situacije, u nastavku sledi spisak preporuka.

Preporuke

1. Potrebno je izvrsiti institicionalne, strukturalne i organizacione pro-mene na polju borbe protiv trefikinga ljudima.

2. Potrebno je poboljsati drustvene uslove, posebno radi smanjenja si-romastva, u cilju suprotstavljanja izlozenosti ugrozenih socijalnih grupa trefikingu.

3. Potrebno je povecati pomoc zrtvama trefikinga, prvenstveno putemrazvoja integracionih programa.

4. Potrebno je organizovati i pojacati napore u podizanju javne svesti.5. Potrebno je poboljsati i povecati kapacitete u borbi protiv trefikin-

ga.Potrebno je pojacati saradnju izmedju svih aktivnih faktora na ovom

polju, u zemlji i u inostranstvu. Takodje, potrebno je sprovesti koordina-ciju izmedju nevladinih organizacija i medjunarodnih organizacija.

21

BOSNA I HERCEGOVINA

I. Uvod

Bosna i Hercegovina (BiH) je zemlja u jugoistočnoj Europi, tačnije na zapadnom Balkanu. Njene susjedne zemlje su Hrvatska na sjeveru, sje-verozapadu i jugu te Srbija na istoku i Crna Gora na jugoistoku. Na jugu BiH je 32 km dug izlazak na Jadransko more. Granice BiH su, uglavnom, rijeke i planine.

BiH je stekla nezavisnost 1992.godine. Pored suočavanja sa izazovima skoro stečene zemlja je opterećena potrebom oporavka od dugoročnih posljedica rata, koji je trajao gotovo četiri godine kao i sa političkom tran-zicijom sa socijalnizma i socijalističke ekonomije na demokratiju i tržišnu ekonomiju. Uzimajući u obzir historijsku pozadinu i geografsku poziciju BIH trgovina ljudima je pronašla savršene uslove za svoj razvoj.

Bosna i Hercegovina je siromašna država, država u tranziciji, u kojoj žrtve trgovine ljudima kao vidu organiziranog kriminala postaju i žene i muškarci, djevojčice i dječaci.

Nemoguće je tačno precizirati kada su registrirani prvi slučajevi trgo-vine ljudima u Bosni i Hercegovini iz razloga što snage za sprovođenje zakona su te pojavne oblike svrstavali u sferu prostitucije i posredovanja u prostituciji. Sa ove vremenske distance se može jasno zaključiti da u periodu pojave trgovine ljudima u BiH nije postojala svijest o tom obliku kriminala i žrtvama. Povećanje broja slučajeva dovelo je do priznanja slo-ženosti problema te poduzimanja mjera u pravcu suzbijanju i sprječava-nju trgovine ljudima.

Naka istraživanja1 govore da su najvažniji uzroci zbog kojih se osobe nađu u lancu trgovine ljudima u BIH: opće siromaštvu, nizak socio – eko-nomski status, nasilje u porodici, uticaj vršnjačkih grupa i neinformira-nost.

1 Istraživanja provedena od strane UNICEF-a i Save the Children Norway u 2003. godini i Barbara Limanowska „Trafficking in human beings in South Eastern Europe“ UNICEF/

UNOHCHR/OSC OIDHR

22

U novembru 2001.godine oformljena je radna grupa za izradu Drža-vnog akcionog plana. Državni Akcioni Plan za borbu protiv trgovine lju-dima BIH je donesen od strane Vijeća Ministara BIH 06.12.2001.godine. Oformljena je Državna grupa za borbu protiv trgovine ljudima koju čine predstavnici: Ministarstva ljudskih prava BIH, Ministarstva pravde BIH, Ministarstva bezbjednosti BIH, Ministarstva vanjskih poslova BIH, Ured državnog Tužioca i Državna Granična Služba. Imenovan je Državni koo-drinator za borbu protiv trgovine ljudima. Osobe koje su žrtve ovih uzro-ka žele da migriraju u bogatije zemlje kako bi imale bolje uvjete za život i time postaju meta trgovaca ljudima. Nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini su bile prve koje su prepoznale trgovinu ljudima i pružale po-moć i podršku žrtvama. Tokom 1999.godine, ŽENA BiH zajedno sa NVO “LARA” iz Bijeljine je sprovela istraživanje za United Nations Voluntary Trust Fund for Contemporary Forms of Slavery. Rezultati istraživanja2 su pokazali da problem trgovine ženama je veoma rasprostranjen; prema tome počeli su raditi po ovom pitanju. Iako anti-trafficking aktivnoistisu bile rizične oni koji su mogli doprinjeti borbi protiv trgovine ljudima udružili su svoje napore. Vremenom se i država uključila u rješavanje ovog problema.

Trenutna situacija u Bosni i Hercegovini po ovom pitanju je zadovolja-vajuća i postoji odlična saradnja između vlasti i nevladinih organizacija, kako lokalnih tako i međunarodnih. Razvijaju se dokumenta i osposo-bljavaju tijela za rad na ovoj problematici. NVO, koje vode skloništa za žrtve su pružile privremeni smještaj, pomoć i zaštitu 66 potencijalnih žrtava trgovine ljudima tokom 2005.godine (44 strana državljanina i 22 državljanina BIH). Strani državljani potiču iz Srbije, Crne Gore, Molda-vije, Rumunije, Ukraine, Rusije, Makedonije, Kine, Bjelorusije i Hrvatske. Trinaest žrtava (30%) su bile maloljetne osobe. U poređenju sa prošlim godinama, posebno sa 2002. kada je 225 žrtava bilo smješteno u skloništa, prisutan je trend smanjivanja broja stranih žrtava, dok se broj domaćih žrtava trgovine povećao.

2 Istraživanje rađeno od strane ŽENA BIH Mostar i LARA Bjeljina u 1999 podržano od United Nations Voluntary Trust Fund for Contemporary Forms of Slavery

23

II. Državni pravni okvir

A. Državna legislativa

Državni Akcioni Plan za borbu protiv trgovine ljudima BIH je donesen od strane Vijeća Ministara BIH 06.12.2001.godine.

U skladu sa navedenim međunarodnim dokumentima navedenim u Aneksu 1, Bosna i Hercegovina je sprovela reformu relevantne legislative kroz donošenje:

- Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine- Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine- Zakona o sudu Bosne i Hercegovine- Zakona o tužilaštvu Bosne i Hercegovine - Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka- Zakona o programu zaštite svjedoka- Zakona o državnoj agenciji za istrage i zaštitu- Zakona o državnoj graničnoj službi- Zakona o kontroli i nadzoru državne granice- Zakona o boravku i kretanju stranaca i azilu, - Zakona o jednakopravnosti spolova te- Zakona o zabrani nasilja u porodiciU Bosni I Hercegovini su razvijeni Institucionalni mehanizmi koji im-

plementiraju gore navedene zakone.

Trgovina ljudima je krivično djelo samo po Krvičnom zakonu BIH. Krivični zakon Federacije BIH I Krvični zakon RS I Brčko Disktrikta na-vode samo podvođenje. Samo Sud BiH ima nadležnost da saslušava i pre-suđuje u slučajevima vezanim za trgovinu ljudima.

B. Bilateralni sporazumi

BiH je zaključila Sporazume o readmisiji sa Švedskom, Norveškom, Danskom I Rumunijom, te inicirala je pregovore za zaključenje sličnih sporazuma sa zemljama u široj regiji, prvenstveno Moldavijom, Makedo-nijom, Albanijom, Bugarskom i Turskom.

24

C. Državni Akcioni Plan

U novembru 2004.godine je uspostavljena Državna Grupa za borbu protiv trgovine ljudima kako bi pripremila Državni Akcioni Plan. Grupa je sastavljena od predstavnika Ministarstva za ljudska prava I izbjeglice, Ministarstva pravde, Ministarstva sigurnosti, Ministarstva vanjskih poslo-va, Državne granične službe I Državnog tužilaštva. Državni akcioni plan za borbu protiv trgovine ljudima je donesen 6. decembra 2001.godine.

Novi Državni Akcioni Plan za borbu protiv trgovine ljudima za 2005 – 2007 je usvojen 2005.godine. Ovaj Državni Akcioni Plan se sastoji od sljedećih poglavlja:

• Okvir za podršku• Prevencija• Zaštita žrtava i svjedoka• Krivično gonjenje i međunarodna saradnjaDržavni koordinator kojeg predlaže Ministarstvo sigurnosti a imenuje

Vijeće ministara, zajedno sa predstavnicima resornih ministarstava, tzv. ‘Državna grupa’ prati i koordinira implementaciju mjera i aktivnosti pre-dviđenih akcionim planom. Obzirom da je prihvaćeno da se posebna pa-žnja treba obratiti na sprečavanje trgovine djecom, u martu 2004. godine osnovana je i Podgrupa za djecu, koja se bavi konkretno ovim proble-mem.

Iako ona nije formalizirana, Državni koordinator ostvaruje čvrstu sura-dnju sa oficirima za vezu i Udarnom grupom koja je uspostavljena u svrhujačanja aktivnosti na najvišoj razini i uključuje predstavnike iz Ureda Tu-žitelja Bosne i Hercegovine, DGS-a, SIPA-e, Financijske policije.

KomentariProblem uočen prilikom pregleda Državnog Akcionog plana za borbu protiv

trgovine ljudima 2005 – 2007 jeste nedostatak poglavlja koje bi tretiralo problem repatrijacije. Naime osim smještaja i pomoći tokom njenog boravka u skloništu, žr-tva, porijeklom iz Bosne i Hercegovine, takođe treba pomoć pri repatrijaciji/resoci-jalizaciji/reintegraciji kako bi povratila dostojanstvo i postala koristan član društva. Nedoslednja i nesveobuhvatna pomoć žrtvama trgovine ljudima povlači za sobom mogućnost da budu ponovno uhvaćeni u lanac trgovine ljudima i da potpuno izgu-be svoje samopuzdanje.

Iako samo nekoliko žrtava koje potječu iz BiH i koje su do sada se vratile u državu, odnosno poglavlje koje osigurava mjere i aktivnosti repatrijacije/reintegracije, kao i imenovanje osoba odgovoornih za njihovo sprovođenje se treba uvrstiti u Državni Akcioni Plan.

25

III. Opći Okvir

Izgradnja Kapaciteta

Jačanje kapaciteta I edukacija državnih službenika se održava redovno bilo od strane državnih institucija ili NVO-a a sve u skladu sa predvi-djenim planom. Policajci, pripadnici policijskih uprava i stanica, centara javne bezbjednosti iz RS-a i MUP-ova kantona FBiH, sudijama i tužite-ljima iz cijele Bosne i Hercegovine su prisustvovali seminarima na temu „Borba protiv trgovine ljudima“ u suradnji sa Centrom za edukaciju su-daca i tužitelja (CEST) i Pravosudne komisije Distrikta Brčko. U okvi-ru seminara predstavljeni su međunarodni i državni zakonodavni okviri vezani za trgovinu ljudima, rad policije, tužiteljstava i Državne granične službe u ovoj oblasti.

Zatim, seminari na temu Postupanja sa potencijalnom žrtvom trgo-vine ljudima I predstavljanje Pravilnika o zaštiti stranaca žrtava trgovi-ne ljudima, upravljanje podacima, monitoring, evaluaciju I reviziju (u okviru regionalnog CARDS koji podržava Europska Unija). Dalje, prove-deni su seminari u saradnji sa Centrom za edukaciju sudija I tužioca za pripadnike SIPA I policije, sudije I tužioce kao I drugi javni informacijski seminari. Organiziraju se razna studijska putovanja za sve članove Drža-vne grupe, kojima ponekad prisustvuju I predstavnici NVO-a.

Mehanizmi analize, istraživanja i monitoringa

Kako bi osigurali saradnju Ureda državnog koordinatora, NVO I me-đunarodnih organizacija organizovani su redovni referalni sastanci svaka tri mjeseca. Referalni sastanci su dali platformu za razmjenu informacija, sprovedenih I planiranih aktivnosti kao I koordinaciju I usklađivanje ta-kvih aktivnosti u cilju izbjegavanja dupliciranja akcija I regulisanju para-lelnih trošenja sredstava.

Kako bi se efektivno borilo protiv trgovine ljudima, potrebno je ana-lizirati trendove koji doprinose ovom fenomenu redovno. Prema tome Državni Koordinator u saradnji sa UNICEF-omangažovao je regionalnog

26

eksperta da pripremi izvještaj da istraži I analizira situaciju u ovom po-lju sa fokusom na pokazatelje da je došlo do povećanja u broju domaćih žrtava trgovine ljudima. Ovaj izvještaj je važan jer je on prvi analitički pregled ovog novog trenda I objašnjava status kapaciteta dostupnih za po-moć domaćim žrtvama trgovine. Također je važno naglasiti da Inicijalni izvještaj o nasilju nad djecom pripremljen od strane Vijeća za djecu, kao I zaključci koji se odnose na problem trgovine djecom.

Kooperacija i umrežavanje na regionalnim i državnim nivoima

NVO i državne institucije su odvojeno ili zajedno članice brojnih re-gionalnih mreža za prevenciju trgovine (INTERPOL, EUROPOL, SECI, RING, itd). Oni su postigli promovisanje regionalne kooperacije u po-gledu različitih pitanja. Važno se osvrnuti na blisku saradnju razvijenu između Ministarstva sigurnosti, INTERPOLA, EUROPOLA i SECI Cen-tra, kao i angažovanje Ministarstva u pripremi Konvencije o policijskoj saradnji u jugoistočnoj Europi.

Udruženje „Žena BIH“ je uspostavila dobru saradnju sa NVO članica-ma hrvatske anti-trafficking mreže PETRA. ŽENA BIH je također članARIDNE - mreže protiv trgovine ljudima u Jugoistočnoj i Istočnoj Euro-pi.

Mobilizacija resursa

Sredstva od Vjeća Ministara, UNICEF-a i stalne delegacije Islanda pri OSCE osiguravaju implementaciju aktivnosti. Pored ostalog USAID, IOM, Star Network of World Learning i CRS su doprinjeli sufinasiranjuaktivnosti spriječavanja trgovine ljudima.

27

IV. Sprovedba zakona anti – trafiking zakona

A. Prevencija i Podizanje Svijesti

U par proteklih godina radjeno je više kampanja za podizanje javne svijesti od strane lokalnih i internacionalnih NVO i vlasti BIH. Ciljne grupe u ovim kampanjama su bile:

- organi koji rade na sprovedbi zakona u BIH (djelatnike u policiji, imigracionim uredima, Državnoj graničnoj službi)- učenici osnovnih i srednjih škola- cijela populacija (indirektno)

Tokom 2005.godine implementiralo se više kampanja od strane istih aktera gdje su navedene ciljne grupe proširene na roditelje, nastavnike, i muškarce kao potencijalnim klijentima (ova preventivna kampanja i rad sa muškarcima je pilot projekt Udruženja „Žena BIH“ Mostar. Radi se o prvom projektu u BIH koji tretira ovu ciljnu grupu)

U okviru Državne grupe za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne migracije djeluje i Tematska grupa za prevenciju i ekonomsko osna-živanje koja je za naredni period planirala aktivnosti koje će se raditi u saradnji sa ostalim tematskim grupama, vlastima i lokalnim i internacio-nalnim organizacijama. Radi se o gore spomentuim aktivnostima i o akti-vnostima izrade Nastavnog plana i programa za školstvo koji bi uklju-čivao teme: prepoznavanje opasnosti od trgovine ljudima; promoviranje jednakopravnosti spolova, rodno uvjetovano nasilje; opsanost od HIV/AIDS, veza izmedju ovisnosti o drogi i vrbovanja u prinudnu prostituciju od strane kriminalnih mreža.

Kao interesantan primjer preventivne kampanje navodimo izdavanje knjige istinitih priča žrtava trgovine ljudima od strane Udruženja „Žena BIH“ Mostar. Knjiga je štampana u tiražu od 20.000 primjeraka a proda-vana po simboličnoj cijeni od 2 KM (1 EUR). Prihod skupljen od prodaje knjige namjenjen je Skloništima za žrtve trgovine ljudima.

28

Programi koji ukazuju na glavne uzroke (socio – ekonomski faktori) u državi porjekla i odredišta.

Bosna i Hercegovina je dugo godina bila zemlja tranzita i destinacije žrtvama trgovine ljudima. Iako su nevladine organizacije upozoravale na mogućnost da je BIH država porijekla nije bilo volje od strane državnih institucija da se rastući problem tretira kao takav.

Istraživanja koja su rađena u BIH od strane raznih lokalnih i internaci-onalnih organizacija govore da su uzroci zbog koji se osoba nadje u lancu trgovine ljudima3:

- opće siromaštvo- nizak socio ekonomski status- nasilje u porodici- neinformiranost i - utjecaj vršnjačkih skupina.

Dalje, istraživanja o nivou informisanosti građana o trgovini ljudima pokazuje da se svijest povećala u gradskim centrima u odnosu na ruralna područja4. Ipak, žrtve većinom dolaze iz ruralnih područja.

Trenutno, projekti i aktivnosti za ekonomski razvoj BiH, ne ciljaju na poboljšanje situacije opšteg siromaštva i niskog socio-ekonmskog statusa. Broj ljudi prijavljenih na biro za zapošljavanje i mala kupovna moć mogu poslužiti samo kao argument u korist ove konstatacije.

Nacionalni plan akcije za 2005-2007 godinu u dijelu koji se odnosi na Prevenciju ima za Programski cilj: Poboljšanje socijalnih i ekonomskih uvjeta za ugrožene grupe, gdje se kao Mjere i aktivnosti predviđa podr-žavanje aktivnosti vezanih za izradu nacionalnih programa s ciljem eko-nomskog jačanja žena. U kojoj mjeri će se ispuniti ovaj cilj ostaje nam da vidimo.

3 Istraživanje provedeno od strane UNICEF-a i Save the Children Norway u 2002. i 2003. godini4 Istraživanje provedeno od strane ZENA BiH i podrzano od BHRN u 2006. godini.

29

B. Zaštita i pomoć

Međunarodna organizacija za migracije (IOM) je od 1999.godine imala vodeću ulogu u smještaju žrtava trgovine ljudima. To je vezano za činjenicu da je to i jedina organizacija koje je bila u mogućnosti da imple-mentira repatrijaciju.

Sam pristup prihvatnim centrima je bio uvjetovan prepoznavanjem osobe kao žrtve trgovine te njenim prihvatanjem povratka u zemlju pori-jekla. Prepoznato je da proces vođen od strane međunarodnih organiza-cija nije samoodrživ. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice (MHRR) u skladu sa tačkom III Akcionog plana izradilo svoj projekat za uspostavu Prihvatnog centra. Cilj je bio osigurati bolji pristup za žrtve, rehabilitaci-ju na duži period, te olakšati protok informacija. Ne postoji državna SOS linija. Ovakve vrste usluge pružaju samo NVO.

Jedan broj NVO-a je u to vrijeme imao izgrađene kapacitete pružanja direktne pomoći trgovanim osobama. Njihovo učešće je limitirano finan-sijskim sredstvima, iako su tri članice koalacije Ring mogle osigurati di-rektnu pomoć za 100 žena u u periodu 1999 – 2002. Svi ove NVO-e daju zdrastvenu zaštitu, savjetovanje, pravnu pomoć te druge podrške. Ura-đeno je i Privremeno uputstvo za postupanje sa žrtvama trgovine, kojim su utvrđena pravila i način postupanja svih državnih i entitetskih organa vlasti na suzbijanju trafkinga.

MHRR je potpisalo Protokol o suradnji sa određenim brojem NVO, članica Mreže ¨Ring.¨ Ovaj protokol je izrađen kao dodatak Privremenoj istrukciji za postupanje sa žrtvama trgovine ljudima. Ova Privremena in-strukcija je još važeća iako postoji nacrt razrađenije verzije.

U nedostatku državnih kapaciteta za smještaj žrtava trgovine ljudima, Ministarstvo sigurnosti je u martu 2005.godine potpisalo Sporazume o saradnji sa nevladinim organizacijama Lara Bijeljina, Medica Zenica, Me-đunarodni Forum Solidarnosti Grupa EMMAUS Internacional Tuzla, La Strada Mostar i Žena BIH Mostar, koji reguliraju prava i obaveze oba po-tpisnika u vezi sa omogućavanjem korištenja zatvorenih skloništa za žrtve trgovine ljudima – strane državljanje. Po protokolu NVO-i prevoze žrtve do skloništa, pružaju im smještaj, hranu i zdravstvenu zaštitu, koje osi-guravaju od sredstava od donatora i na druge načine. Nadzor nad radom NVO-a u ovom području je isključivo pod Ministarstvom sigurnosti.

U julu 2005.godine su potpisane PROCEDURE za postupanje sa žr-

30

tvama trgovine ljudima u BIH. Supotpisnice ovog dokumenta su slje-deće državne i entitetske institucije: Državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne migracije, Tužilaštvo Federacije BIH, Javno tužilaštvo Brčko Distrikta BIH, Državna granična služba, Ministarstvo sigurnosti – sektor za azil, Ministarstvo unutrašnjih poslova RS, Tužilaš-tvo BIH, Republiško tužilaštvo RS, Državna agencija za istrage i zaštitu, Ministarstvo sigurnosti – sektor za migraciju, Ministarstvo unutrašnjih poslova Federacije BIH, Policija Brčko Distrikta BIH.

U julu 2004.godine Ministarstvo sigurnosti i NVO “Vaša prava” su potpisali Sporazum o pružanju besplatne pravne pomoći pri ostvariva-nju prava potencijalnih žrtava trgovine ljudima, a koja su u nadležnosti Ministarstva sigurnosti, a koja proizilaze iz Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu. Besplatna pravna pomoć između ostalog obuhvata da-vanje pravnih savjeta, sastavljanje raznih podnesaka i dokumenata, kao i zastupanje u svim upravnim, parničnim i drugim postupcima pred svim državnim organima, redovnim i drugim sudovima.

Repatrijacija nije predvidjena nacionalnim planom akcije iz razloga na-vedenog naprijed, negiranja postojanja domaćih žrtava trgovine ljudima. Aktivnosti vezane za repatrijaciju žrtava se odvijaju se u nevladinim or-ganizacijama.

Dobar primjer je prvi slučaj repatrijacije u BIH. Djevojka je vraćena u BIH iz Italije. IOM Italija je Udruženju “Žena BIH” Mostar, gdje je djevoj-ka primljena, obezbjedilo mala ali značajna finansijska sredstva za repatri-jaciju i resocijalizaciju žrtve.

Osnovana je takođe i tematska grupa za zaštitu žrtava i svjedoka od nasilja. Ona se fokusira na identifikaciju postojećeg pravnog okvira, pro-vođenje relevantne analize, upoređivanje sa mežunarodnim standardima i identifikaciju praktičnih aspekata problema. U ovom kontekstu, pripre-mljen je Instrukcijski priručnik za zaštitu domaćih žrtava trgovine, posebno onih koji su svjedoci u kontekstu ukupne situacije u BiH. Ovvo je veoma složen i zahtjevan zadatak. Važno je napomenuti da se stranim žrtvama trgovine ljudima takođe osigurava pravo na smještaj, pravnu po-moć, humanitarni ostanak i repatrijaciju.

31

C. Krivično gonjenje

Razvijen je pravni okvir koji omogućuje efikasno krivično gonjenje po-činilaca krivičnih djela trgovine ljudima ali je potrebno i dalje raditi na razvijanju tehničkih i stručnih resursa i razvoja saradnje između agencija za sprovođenje zakona i tužilaštva.

Ured Tužioca Bosne i Hercegovine je nadležnn za krivično gonjenje tr-govaca ljudima. Sud Bosne i Hercegovine je već uspješno vodio slučajeve vezane za trgovinu ljudima.

U skladu sa Zakonom o Državnoj Agenciji za Istraživanje i Zaštitu (SIPA) potonji je odgovoran za prevenciju i istragu krivučnih djela prema jurisdikciji Suda BiH, uključujući krivična djela vezana za trgovinu ljudi-ma.

Tim za suzbijanje trgovine ljudima i seksualnih delikata je formiranu sastavu Kriminalističko – istražnog odjeljenja u središtu SIPA. Zadatak ovog tima je sprječavanje, suzbijanje i istraživanje krivičnih djela iz nadle-žnosti Suda BiH (članak 185 – Zasnivanje ropskog odnosa i prevoz lica u ropskom odnosu, članka 186 – Trgovina ljudima, članak 187 – međuna-rodno vrbovanje radi prostitucije, članak 188 – nezakonito uskračivanje identifikacijskih dokumenata, članak 189 – krijumčarenje lica, a sve poKrivičnom zakonu Bosne i Hercegovine). Pored Tima za suzbijanje tr-govine ljudima i seksualnih delikata u sjedištu SIPA-e, postoje i timovi u regionalnim uredima SIPA-e u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru, a planirano je formiranje regionalnog ureda u Brčkom ili Tuzli.

U 2004. godini takođe su doneseni Zakon o Državnoj graničnoj službi i Zakon o nadzoru i kontroli prelaska državne granice, čime su uređeni nadležnost Državne granične službe te kontrola i nadzor državne granice granice i stvoren odgovarajući zakonski osnovi za efikasno sprečavanjenezakonitih migracija, a samim tim i trgovne ljudima.

Donesen je Zakon o programu zaštite svjedoka. Sa ovim je kreiran pravni okvir za efikasnije programme zaštite svjedoka, uključujući I žr-tve trgovine ljudima koje se pojave u ulozi svjedoka. Krajem 2004.godi-ne u okviru SIPA oformljen je Odjel za zaštitu svjedoka. Za efikasnijuprovedbu ovog zakona potrebno je razvijati kapacitete SPPA a posebno spomenutog Odjela te iznaći efikasnije modele međunarodne saradnje oprovođenu programa zaštite svjedoka.

U 2005. godini, nadležna tijela za implementaciju zakona u BIH su

32

podnijela 36 prijava protiv 59 osoba vezano za krivična dijela trgovine ljudima uredu državnog tužioca. Ured državnog tužioca je istražio ukup-no 68 slučajeva trgovine ljudima I drugih vezanih kriminalnih dijela. U 2005.godini je pokrenuto 37 istraga, dok 312 istraga je započeto u 2004 I nastavljeno u 2005.godini. Ured državnog tužioca je podigao 24 optužnice protiv trgovaca ljudima I počinilaca drugih vezanih krivičnih djela dok su sudovi potvrdili 26 optužnica. Do kraja 2005.godine bilo je 39 nerješenih istraga koje su se nastavile I u 2006.godini. tokom 2005.godine 17 osoba je bilo optuženo I osuđeno od strane sudova u BIH5.

V. NAJBOLJE PRAKSE

• Dobra suradnja lokalnih, medjunarodnih organizacija i državnih in-stitucija je doprinjela da velki dio ovih problema je već u procesu rješava-nja. Prvi rezultati govore da će ta rješenja biti konstruktivna i primjenjiva u praksi.

Komentari

Uposlenici državnih institucija nisu potpuno educiranu za primjenu novodone-šenih zakona. Pored tog nisu dovoljno senzibilizirani za direktan kontakt sa žrtvama, pogotovo djecom. Zastupljenost žena u institucijama koje rade na ovom problemu je minimalan (pogotovo Državna Granična služba).

Ljudski i materijalni kapaciteti institucija nisu dostatni za adekvatan odgovor na problem trgovine ljudima.

Nedovoljna saradnja operativaca na terenu

Nepostojanje baze podataka o stvarnom broju žrava trgovine ljudima u BiH

Problem fiktivnih brakova: trgovci ljudima sklapaju brakove sa djevojkama – po-tencijalnim žrtvama u njihovoj zemlji porijekla, zatim ih dovode u BIH (što je u po-tpunosti u skladu sa zakonom). Jednom kada dođu u BIH oni prisiljavaju djevojke na prostituciju

Nedostatna finansijska sredstva i u institucijama i u nevladinim organizacijama

5 Izvještaj o trgovini ljudima i ilegalnoj migraciji u BIH za 2005.godinu

33

• Akcije koje se izvode u saradnji NVO i vladinog sektora podrazu-mjevaju potpisivanje gore navedenih sporazuma, rad na dokumentima i implementacija istih, organiziranje zajedničkin studijskih putovanja u inostranstvo i organiziranje seminara i radionica u državi. Saradnja izme-đu NVO i vladinog sektora je korektna i državne institucije, po ovom pita-nju, su uvijek spremno prihvatale sve smjernice koje su dobivale od strane nevladinih organizacija.

• Uz donatore UMCOR i USAID, podršku našim naporima dali su: ured UN OHCHR BiH, Tužilaštvo Federacije BiH, Ustavni sud FBiH, OSCE, Ured državno koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima. dvo-sedmični magazin START BiH, nevladine organizacije iz Bosne i Herce-govine, Francuske, Srbije, Makedonije, te pojedinci diljem svijeta koji su prepoznali važnost ovog problema. Naravno, zadnje ali ne i manje važne žene žrtve trgovine ljudima da se njihovi slučajevi ispričaju kao priče.

• Kao primjer dobre prakse možemo navesti kampanju Udruženja „Žena BiH“ implementiranu tokom 2004 godine kada smo izdali knjigu „MARGUERITE može biti tvoja sestra, kćerka, prijateljica....“. Zbirkom potresnih istinitih priča žrtava trgovine ljudima (važno je napomenuti da je ovo zbirka priča kako žrtava porijeklom iz BiH tako i Evrope) upotpu-njujemo preventivne aktivnosti koje preduzima Udruženje „Žena BIH“ na problemu trgovine ljudima.

VI. SLABOSTI

• Prvi i možda najvažniji problem sa kojim se sreću žrtve jeste pro-blem njihove reintegracije. Naime svi projekti, kako NVO sektora tako i državnih institucija, koji tretiraju ovaj problem se fokusiraju na asistenciju njihovim smještajem u Skloništa koja su namjenjena za žrtve trgovine što predstavlja značajnu komponentu u nastojanju da se žrtvi pomogne. Me-đutim, to je nedovoljno s obzirom da ovakvi projekti ne tretiraju njihovu reintegraciju tj. resocijalizaciju. Ono što želimo reći jeste da se ne prate njihovi slučajevi nakon što žrtve napuste skloništa. Ukoliko se i vrše ova-kva praćenja, te aktivnosti su nedovoljne i neefikasne sa rizikom da će sežrtva ponovo naći u lancu trgovine ljudima zbog slabe zainteresovanosti

34

okoline da joj se stvarno pomogne pri njenoj resocijalizaciji. Pod ovim podrazumjevamo osuđivanje kako njenih bližnjih tako i okoline, izbjega-vanje, podsmjehivanje i nemogućnost zaposlenja. Žrtve mogu se ponovo naći u ciklusu trgovine ljudima.

• Takođe želimo naglasiti da je praćenje slučajeva žrtava trgovine lju-dima otežano i nepostojanjem dobre saradnje i koordinacije država tj. onih subjekata koji su uključeni u konkretan slučaj.

• NVO koje stvarno rade na problemu trgovine ljudima se suočavaju sa problemom organičenih finansijskih sredstava.

• Uprkos važnosti kampanja o podizanju svijsti o trgovini ljudima evidentno je da su one nedovoljne za prevenciju ove pojave. Centralna urbana područja su već potpuno pokrivena dok su ruralna područja po-prilično zapostavljena.

• Iako Državni Akcioni Plan pruža ekonomsko osnaživanje ranjivih grupa nedovoljno se radi na socio – ekonomskim fundamentalnim uzro-cima trgovine ljudima.

VII. PROCJENA POTREBA

Uzimajući u obzir nedostatke I komentare koji sadrži ovaj izvještaj I potrebe za poboljšanje situacije lista preporuka je data dolje ispod.

PREPORUKE

a. Ozbiljniji pristup reintegraciji žrtava trgovine ljudima.b. Bolja suradnja i koodinacija između vlada država u regionu i ne-

vladinih organizacija.c. Strategija smanjenja rizičnosti. Naime, kampanje podizanja svijesti

o opasnosti od trgovine ljudima su važne ali nedovoljne u prevenciji.Kako znamo koji su uzroci zbog kojih se osoba nađe u lancu trgovine ljudima (opće siromaštvo, nizak socio – ekonomski status, nasilje u obitelji...)

d. Dodatna finasijska i materijalna podrška bi trebala biti osigurana nevladinim organizacijama (pogotovo u zemljama porjekla sa dugogodi-šnjim iskustvo i rejtingom u radu, kao I ljudskim i materijalnim kapacitete za prevenciju, asistenciju i reintegraciju. Veoma je važno fokusirati se na

35

zaštitu žrtava koje potiču iz BIH, osigurati im obrazovanje, prekvalifikaci-ju, dokvalifikaciju I pristup tržištu rada, smještaju I sistematskom savjeto-vanju

e. S obzirom na aktivnosti podizanja svijesti potrebno je se fokusirati na male gradove/ruralna područja odakle žrtve dolaze u većini slučajeva. Printani material trebao bi se distribuirati kroz sela I trebaju se održati ra-dionice uz učestvovanje muškaraca zainteresovanih da nauče više o ovom problemu. Dalje, male naknade za učesnike se trebaju osigurati kada se organiziraju radionice ili focus grupe kako bi se motivirala javnost za uče-stvovanje – pod pretpostavkom da će oni kasnije postati zainteresovani za diskusiju

LISTA SKRAĆENICA

ARIADNE Mreža nevladinih organizacija protiv trgovine ljudima u Jugoistočnoj i Istočnoj EuropiBIH Bosna i HercegovinaCARDS Program Europske Unije: Pomoć zajednici za rekonstrukciju, razvoj i stabilizacijuCRS Catolic Relif Services (Katolička služba pomoći)EMMAUS NVO iz BIHEU Europska UnijaEUROPOL Ured europske policijeFYROM Bivša Jugoslovenska Republika MakedonijaLARA NVO iz BIHINTERPOL Međunarodna policijaIOM Međunarodna organizacija za migracijeMHRR Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i HercegovineNAP Nacionalni Akcijski Plan (Državni Akcijski Plan)OSCE Organizacija za sigurnost i saradnju u EuropiOIDHR Ured OSCE-a za demokratske institucije i ljudska pravaPETRA Hrvatska mreža NVO za borbu protiv trgovine ljudimaRING BIH mreža NVO za borbu protiv trgovine ljudimaSECI Zajednička inicijativa za Jugoistočnu EuropuSIPA Državna agencija za istrage i zaštituUMCOR Ujedinjeni metodistički komitet za pomoćUNICEF Fond Ujedinjenih nacija za djecuUN OHCHR Ured Visokog komesara za ljudska prava Ujedinjenih nacijaUSAID Agencija Sjedinjenih država za međunarodni razvojŽENA BIH NVO iz BIH

36

37

BUGARSKA

I. Uvod

Republika Bugarska nalazi se na istoku Balkanskog poluostrva, graniči se sa Crnim morem – istok, Rumunijom – sjever, sa Srbijom, Crnom Go-rom i BJR Makedonijom – zapad, Grčkom – jug, i Turskom – jugo-istok.

Trgovina ljudskim bićima, posebno ženama, je ozbiljan problem u Bu-garskoj, koja je zemlja porijekla, destinacije i tranzita. Problem je tretiran u izvještajima poput onog Izvještaja Evropske komisije 2005. ; Izvještaju Stejt departmenta o ljudskim pravima kao i same bugarske vlade.

Izještaj Stejt departmenta o trgovini ljudskim bićima, objavljen u junu 2006. godine, navodi se da je Bugarska zemlja porijekla, tranzita i destina-cije za trafikovane žene i djevojke iz Rumunije, Moldavije, Rusije, Ukra-jine, Jermenije, Libana i centralne Azije; kroz Bugarsku žrtve dospijevaju u Njemačku, Francusku, Italiju, Holandiju, Belgiju, Češku republiku, BJR Makedoniju i teritoriju Kosovo, gdje postaju žrtve seksualne eksploataci-je.

Prema Nacionalnom izvještaju Bugarske o stanju ljudskih prava i tra-fikingu iz 2005. američkog Stejt departmenta koji je baziran na osnovuvladinih i nevladinih izvora, najčešče žrtve trafikinga u svrhu seksualneeksploatacije, su žene i djevojke. Prema tim izvorima , mlade žene između 18 i 24 godine, sa niskim stepenom obrazovanja i lošim odnosima u po-rodici, su najrizičnija grupa. Proteklih godina, pored smanjenja procenta nezaposlenosti, mnoge žene žrtve trafikinga nijesu mogle naći posao kojiodgovara njihovom stepenu obrazovanja i znanju.

Romska djeca su trafikovana unutar Bugarske i vani, u svrhu prinudnogprosjačenja i sitnih krađa. Austrijske vlasti su 2005. godine registrovale 700 romske djece trafikovane iz Bugarske u Austriju u svrhu prinudnogprosjačenja i komercijane seksualne eksploatacije. Ministarstvo unutra-šnjih poslova navodi povećanje broja muškaraca i dječaka u svrhu radne eksploatacije. Nova tendencija je industrija trgovine bebama; trudnice prelaze granicu, obave porođaj u inostranstvu i prodaju svoje bebe. U sko-

38

rašnjem izvještaju Interpol navodi da su Bugari lideri u evropskom lancu trgovine bebama koji je istraživan u Grčkoj, Italiji, Francuskoj i Portugali-ji. Navodi se i da glavni kanali ovog vida trafikinga vode do Grčke.

Prema podacima Specijalizovane kancelarije za borbu protiv organi-zovanog kriminala Ministarstva unutrašnjih poslova, postoji snažna veza između trafikinga i organizovanog kriminala. Tokom 2002. godine, Kan-celarija je registrovala 42 organizovane kriminalne grupe umiješane u trafiking u svrhu seksualne eksploatacije, 14 organizovanih kriminalnihgrupa umiješanih u ilegalne migracije, 5 kriminalnih grupa umiješanih u ponude lažnih poslova u inostranstvu, i 2 grupe umiješane u poslove pravljenja lažnih dokumenata.

Vlada Bugarske se nije u potpunosti povinovala minimumu međuna-rodnih standarda za eleminaciju trafikinga; međutim, čine se značajninapori da se to ostvari. Vlada je 2004. godine usvojila aktivnije korake za prevenciju fenomena i zaštitu žrtava koji su unaprijedili napore u im-plementaciji anti-trafiking legislative, uključujući usvajanje nacionalnestrategije i široke legislative vezane za zaštitu žrtava svjedoka.

II. Nacionalni zakonski okvir

A. Nacionalni zakon

Zakon za borbu protiv trafikinga,1 usvojen 2003. godine je osnovni anti-trafiking zakonski document u bugarskom zakonodavstvu, dok je Krivični zakonik dopunjen amandmanima 2002.2 Oba teksta su ratifikovala Paler-mo Protokol.

Zakon za borbu protiv trafikinga, objavljen u Službenom listu 20 maja 2003. godine, stupio je na snagu 1. januara 2004. godine a revidiran je u oktobru 2005. Zakon reguliše sljedeća pitanja: (a) Moć i nadležnosti dr-žavnih institucija koje se bore protiv trafikinga i njihova interakcija; (b)status i ciljeve skloništa, centara i komisija koje su formirane u tu svrhu; (c) preventivne mjere; (d) mjere koje u potpunosti štite žene i djecu. Jedan od glavnih principa zakona je pružanje specijalne zaštite žrtvama koje sa-rađuju sa istražnim organima.

1 SL br. 46/2003.2 SL br. 92/ 2002

39

Godine 2004. dvije uredbe su predložene: Uredba o organizovanju i aktivnostima Nacionalne komisije za borbu protiv trafikinga ation i Uredba o skloništima i centrima za zaštitu pružanje podrške žrtvama trgovine ljud-skim bićima.. Centri su osnovani u okviru lokalnih komisija za borbu pro-tiv trafikinga. Osnovala ih je Nacionalna komisija, na sugestiju lokalnihkomisija, ili od strane nadležnih osoba upisanih u Registar Nacionalne komisije. Ove Uredbe još uvijek nijesu ozakonjene.

U Krivičnom zakoniku, u dodatku definicije organizovane kriminalne grupe (Član 93, stav 20), uvedeni su drugi amandmani, u cilju kriminali-zacije različitih formi trafikinga i delikata koji iz njega proizilaze. Ovi de-likti, kažnjivi strožije mogu uklučiti: silovanje sa intencijom navođenja na prostituciju (Čl. 152 paragraf. 3 novi stav 4); podsticanje na prostituciju ( izmijenjeni Čl. 155 KZ), i otmica u svrhu navođenja osobe na prostituciju (neizmijenjeni Čl. 156 ).

Kada je krivično djelo trafikinga međunarodne prirode, pojavljuju sesljedeći novi članovi: 159a; 159b, and; 159c. Glavni tekst u Čl. 159a obu-hvata sve elemente trafikinga iz Palermo protokola. Trafiking je sada, uzsaglasnost žrtava, kažnjiv. Specifične radnje, koje potpomažu izvšenjekrivičnog djela, se takođe pominju: korišćenje sile, obmane, zloupotrebe moći, itd. Najstrože kazne, od 5 do 15 godina zatvora, primjenjuju se u slučajevima opasnog recidivizma, ili kad je zločin počinjen u okviru dje-lovanja organizovane kriminalne grupe.

Skoriji razvoj zakonodavstva, a dogodio se kao odgovor na rastuću pojavu jednog od najgorih oblika trafikinga, je amandman Krivičnog za-konika koji se tiče trgovine ženama u svrhu trgovine bebama. Kazneni prijedlog za ovaj oblik trafikinga je još strožiji.

Vezano za Krivičn proceduru, žrtva nije dio istražne faze, i samo u po-krenutom sudskom postupke, žrtva može iskazati zahtjev za odštetom. Ova ograničenja lišavaju žrtve, uglavnom žene, prava da učestvuju u za-konskim procesima i da iskažu svoje interese i pretrpljenu štetu. Dalje, ne postoji posebna zaštita za žene žrtve. Ova dva faktora dovode do odu-stajanja žrtvi od krivičnog gonjenja. Većina žena ne želi da podigne pri-vatnu tužbu protiv počinioca. Ovakve situacije olakšavaju posao odbrani, i u mnogim slučajevima trgovine ženama dosuđene kazne ne odgovaraju težini počinjenih krivičnih djela.

Iako su žrtve koje pristanu na saradnju, stavljene pod specijalni zaštitni nadzor, process saradnje je otežan, s obzirom na nedostatak efektne zaštite

40

ženskih ljudskih prava. Zakonska regulativa o zaštiti svjedoka, usvojena u novembru 2004. još

uvijek nije u potpunosti primijenjena zbog nedovoljnih sredstava.

Komentari

• Ne postoji poseban dio koji se odnosi na prava žrtava.• Paragraf Zaštita i podrška žrtvama trafkinga fokusira se na mjere zažtite. Za-

štita i podrška pruža se samo onim žrtvama koje odluče da sarađuju u istrazi, što što većinu žrtava dovodi u nepovoljan položaj tokom krivične procedure. Zaštita se mora pružiti svim žrtvama bez obzira na (ne)učešće u istrazi.

• Ne postoji posebno pravo na pravnu pomoć, koja bi omogućila pravedno zastupanje interesa žrtava tokom krivične procedure.

• Akt unapređenja zaposlenja bi trebao da izričito propiše da žrtve trafikingaspadaju kategoriju ranjivih grupa, kao i mjere rehabilitacije i reintegracije.

• Jednomjesečni period za razmišljanje, u okviru koga žrtva treba da odluči da li će sarađivati u istrazi, je veoma kratak period za žene koje preživljavaju mnoge traume poslije trafikovanja.

• Postoji nedostatak mehanizama koji garantuju pravo na odštetu žrtvama tra-fikinga. To bi trebalo regulisati srodnom legislativom.

• Rodni pristup nje zastupljen u zakonu. Nije eksplicitno navedena zaštita žena žrtava trafikinga, niti u samom naslovu zakona, niti u dijelu Prevencije, koji regulišerad skloništa.

• Kazne za počinioce trafikinga nijesu dovoljno jake da obeshrabre ili spriječedjelovanje organizovanih kriminalnih grupa. One su čak, blage, u poređenju sa pa-tnjama koje dožve žrtve trgovine ljudima.

• Zakonsko rješenje koje tretira trgovinu bebama, i kažnjava majke koje proda-ju svoju djecu, je diskutabilno. Ako nije kombinovano sa mjerama koje tretiraju ko-rjenite razloge ove pojave, žene su samo dodatno viktimizirane, i biće mnogo više uzdržane od saradnje sa istražnim organima i svjedočenja protiv trgovaca ljudima.

• Garancije za zaštitu svjedoka, koje omogućuje Čl. 97a Krivičnog zakonika ni-jesu dovoljne za žrtve trafikinga.

• Izmjene u Krivičnom zakoniku i usvajanje novog zakona jasno pokazuju da je bugarska vlada promijenila pristup trafikingu od problema organizovanog kriminlaka razumijevanju ovog fenomen kao kršenje ljudskih prava. Ali, zakoni moraju biti poboljšani, da bi bili usaglašeni sa međunarodnim standardima za zaštitu ljudskih prava žrtava trafikinga.

41

B. Nacionalni akcioni plan

Zakonom za borbu protiv trgovine ljudima ustanovljena je Nacionalna komisija, koja je upućena na Savjet ministara. Njome predsjedava Vice premijer i dva potpredsjednika. Nacionalnu komisiju sačinjavaju predsta-vnici Ministarstava i agencije koje su uključene u anti-trafiking aktivnosti,npr. Ministarstva unutrašnjih poslova, spoljnih poslova, rada i socijalnog staranja, pravde, itd. ( čl. 4 u zakonu ). NVO koje se bore protiv trafikingatakoše mogu učestvovati na sastancima komisije. Glavni zadatak Nacio-nalne komisije je da reguliše, koordinira i kontroliše primjenu nacionalne politike vezane za trafiking i zaštitu žrtava.

Dalje, prema Zakonu, u okviru Nacionalne komisije, moraju se formi-rati lokalne komisije. Njihove aktivnosti uključuju primjenu nacionalne politike na lokalnom nivou, i podnošenje godišnjih izvještaja Nacional-noj komisiji. Nacionalna komisija, dalje, priprema godišnje programe-izvještaje o prevenciji i borbi protiv trafikinga, kao i zaštiti žrtava. Oveizvještje odobrava Savjet ministara. Dosada ovi izvještaji nijesu bili do-stupni javnosti, a ne postoji ni zvanični veb-sajt Nacionalne komisije, niti neki izvor informacija o njenim aktivnostima na monitoringu, istraživa-njima i analizama.

U januaru 2005. Nacionalna komisija je održala drugi sastanak formal-no usvojivši Nacionalnu anti-trafiking strategiju. Međutim, do kraja te godine komisija nije imala redovne sastanke, nije postavila sekretarijat, niti je uspostavila regionalne anti-trafiking komisije predviđene nacional-nom strategijom. Until the end of the year, however, the Commission had not held regular meetings, had not appointed a functioning secretariat and had not established the regional anti-trafficking commissions forese-en by the national strategy.

Tokom 2005. i 2006. godine, Vlada je razvila Nacionalni program za borbu i prevenciju trafikinga i zaštitu žrtava. Program podrazumijeva institucionalne mjere, s ciljem da se uspostave administrativne structure za prevenciju i krivično gonjenje trafikinga, kao i zaštita žrtava. Sedamna-est vladinih institucija su odgovorne za implementaciju ovog Programa, zajedno sa osam ministarstava. Ostale nacionalne i međunarodne agenci-je ko što su: IOM-Sofija, Ministarstva rada i socijalnog staranja, pravde,Dražavna agencija za zaštitu djece, su predviđene da doprinesu njihovom radu.

42

Državna agencija za zaštitu djece (DAZD) je jedina institucija koja posjeduje mehanizme za razvoj aktivnosti na polju zaštite djece od trafi-kinga. Agencija je usvojila Nacionalni akcioni plan protiv seksualne ek-sploatacije u djece u komercijalne svrhe. Njeni osnovni ciljevi su: podi-zanje nivoa svijesti kod djece o seksualnoj eksploataciji i razvoj zaštitnih mehanizama, podizanje nivoa profesionalizna u radu s djecom, rad na senzitivisanju javnosti po pitanju seksualne eksploatacije. Na polju zaštite, focus je stavljen na harmonizaciji domaće legislative sa međunarodnim standardima i poboljšanju zaštite prava djece-žrtava. Ovi ciljevi su traženi kroz: protection.

• Amandman u Krivičnom proceduralnom zakoniku (KPZ).• Osiguravanje anonimnosti svjedoka (podaci).• Poštovanje prava djece da ostanu na sigurnom za vrijeme dabanja izjave, i,• Stvaranje mehanizama, uključujući i finansijski dio, za repatrijaciju napuštene djece.

Plan sadrži posebni dio o informisanju i međunarodnoj saradnji za uspostavljanje mehanizma razmjene informacija između odgovornih in-stitucija i organizacija. Takođe, plan predviđa postavljanje Nacionalnog koordinatora, čije aktivnosti zajedno implementiraju Ministar unutra-šnjih poslova i predjedavajući DAZD-a.

Komentari

• Nacionalna komisija ima široku lepezu nadležnosti, ali ne funkcioniše ade-kvatno. Konkretnije rečeno, nije određen poseban budžet za funkcionisanje skloni-šta, centara i komisija. Za ove centre, stvorene od strane NVO, nije predviđena podr-ška, kao ni za prebenciju trafikinga u 2005. godini. U praksi, ni poslije više od dvijegodine stupanja Zakona na snagu, isti još uvijek nije primijenjen, dok Nacionalna komisija postoji samo na papiru

• Problem efikasne koordinacije, saradnje i razmjene informacija između svihinstitucija i organizacija koje trebaju biti uključene implementaciju Nacionalnog programa još uvijek nije riješen.

43

III. Generalni – opšti okvir

A. Izgradnja kapaciteta

Zvanični dokumenti propisuju listu mjera. Nacionalni program pre-dočava formiranje anti-trafiking komisija na lokalnom nivou, u okviruopština. Za formiranje i funkcionisanje opštinske komisije odgovoran je gradonačelnik. Prema Programu, za rad komisija nijesu predviđena pose-bna sredstva, već se izvori sredstava trebaju nalaziti kroz projekte.

Dugi dio Programa odnosi se na prevenciju i podizanje nivoa svijesti o trafikingu. On uključuje mjere kao što su: edukacije u školama, treninziza policiju i pravnike, koji rade u oblasti trafikinga, kao i za konzularneslužbenike postavljene u bugarskim ambasadam u inostranstvu. Dijeljenje propagandnog materijala i kampanje za podizanje nivoa svijesti su takođe zastupljeni. Treći i četvrti dio Programa, reguliše, posebno, edukaciju, i trening osoblja, i zaštitu, rehabilitaciju i reintegraciju žrtava trafikinga.

Najuspješnije inicijative za izgradnju kapaciteta, u posljednje tri godi-ne, organizovane su od strane IOM-a, u sklopu velikog projekta USAID-a i NVO kao što su Nadya Fondacija, the Fondacija Animus, Care-Bugarska, Demetra Asocijacija-Burgas, i druge lokalne organizacije, u cilju treninga policije, pravnika i lokalnih vlasti.

Programi u školama za učenike i nastavnike, kao i predavanja i diskusi-je, takođe su organizovale navedene organizacije,a takodje i Licem u Lice, i Ženski savez za razvoj. Tokom ovih dešavanja, posebno je naglašeno da in schools for both teachers and students, as well as, lectures and discus-sions among yoje neophodna izgradnja kapaciteta za prevenciju trgovine djecom.

Međunarodna saradnja je jedno od glavnih sredstava za izgradnju ka-paciteta. Studijske posjete i treninzi organizovane su od strane američkih, holandskih agencija i NVO-a Balkanske inicijative protiv trafikinga i ko-rupcije i dr.

Razne preventivne informativne materijale napravili su IOM, Ani-mus, i druge, već pomenute NVO.

44

B. Mehanizmi analize, istraživanja i monitoringa

Ne postoji neki posebni mehanizam analize, istraživanja i izvještavanja o trafikingu. Nacionalna komisija za borbu protiv trafikinga koordinira i kontroliše implementaciju nacionalne anti-trafiking politike, dok lokalnekomisije treba da funkcionišu na lokalnom nivou. Zakonom se traži od svih komisija da podnose godišnje izvještaje.

Izvještaji, koje priprema Ministarstvo unutrašnjih poslova, fokusiraju se, uglavnom, na borbu protiv organizovanog kriminala. Ovi izvještaji nisu zvanični, i nisu bili dostupni javnosti. Samo NVO, već pomenute, sprovodile su istraživanja, analize i monitoring, koji se pojavljuju u njiho-vim izvještajima. Skorašnje istraživanje sprovela je Bugarska fondacija za istraživanje polova i MBMD agencija za istraživanja. Cilj je bio identifiko-vanje tekućih problema u prevenciji trafikinga u svrhu seksualne eksploa-tacije i prostitucije, sa osvrtom na potražnju seksualnih usluga. Zaključak je bio da je primjena zakona na polju prevencije neefikasna i nedovoljna.Aktivnosti državnih institucija, na polju trafikinga, su ocijenjene kao ve-oma nezadovoljavjuće.

Komentari

• S obzirom na nedostatak efikasne koordinacije i saradnje među institucijama,koje treba da implementiraju Nacionalni program, on nije do kraja primijenjen, kao ni izgradnja kapaciteta.

• Vlada treba da preduzme konkretne korake i mjere da izgradi kapacitete za zaštitu žrtava, tako što bi osigurala stvaranje anti-trafiking komisija i podršku isti-ma.

• Glavna briga je nedostatak izvora finansiranja, jer su sve aktivnosti do sadarealizovane od strane NVO i njihovih projekata.

Komentari

• Vlada mora osigurati utvrđivanje širokih podataka o trafikingu da bi se raz-dvojile statistike o švercu ljudi i trafikinga.

• Godišnji izvještaji do sada nisu bili dosptupni javnosti, niti postoji zvanični sajt Nacionalne komisije ili bilo koji izvor aktivnosti vezanih za monitoring, istraži-vanje i analizu.

45

C. Saradnja i umrežavanje na nacionalnom i regionalnom nivou

Vladina inicijativa za regionalnu saradnju u okviru EU, uglavnom je fokusirana na borbi protiv organizovanog kriminala i ilegalnog prelaska granice, a manje na zaštiti žrtava trafikinga. S druge strane, mreža NVO,poput La Strade, sa bugarskom udruženjem Animus u središtu, stavljaju jak akcenat na zaštitu žrtava.. NVO mreže Koalicija protiv trgvine ženama i Evropski ženski lobi implementiraju projekat za prevenciju, podržan od strane američke i švedske vlade. Bugarskom platformom Evropskog žen-skog lobija koordinira Bugarska fondacija za rodna istraživanja.

Balkanska mreža za ljudska prava (BHRN), kojom koordinira BGRF, je takođe aktivna u razvoju i primjeni preventivnih programa.

ARIADNE mreža, nedavno formirana mreža kojom koordinira Centar za odbranu ljudskih prava – Kepad iz Grčke, ima za cilj da poveća stepen bliske saradnje, ne samo između NVO u regionu, već i među NVO, Vla-dama, I međunarodnim organizacijama na polju prevencije I borbe protiv trafikinga.

D. Mobilizacija resursa

Ne postoji poseban budžet bugarske vlade za NVO. Međutim, vladine institucije se oslanjaju na ktivnosti NVO, posebno na polju podizanja nivoa svijesti i prevencije, kao i na pružanje podrške žrtvama. Prema tome, bu-garske NVO finansiraju se iz stranih budžeta, tj. USAID-a, Global fondaza žene, stranih ambasada, drugih malih grantova, itd

Organizacija za bezbijednost i saradnju (OSCE) a posebno njegov dio ODIHR je u prvom planu što se tiče međunarodnih napora u borbi I pre-venciji trafikinga. Takođe, OSCE igra ključnu ulogu u preduzimanju svihanti-trafiking aktivnosti u zemljama misije.

Ostali aktivni učesnici su Savjet Evrope i agencije Ujedinjenih nacija, poput Visokog komesarijata za ljudska prava, UNICEFA, UNPF, UNODC, UNDP, i dr. Ostale organizacije su Međunarodna organizacija rada ( ILO ), Međunarodni centar za razvoj politike migracija i Europol. Njihova uloga je bitna, jer vrše uticaj na bugarsku politiku protiv trafikinga, iakonemaju ulogu jakog donatora. Glavni donator u protekle 3-4 godine je USAID koji podržava i rad IOM-a u Sofiji.

46

Još jedan izvor sredstava je Danski Program protiv trgovine ljudima, koji prvenstveno radi kroz međunarodne organizacije, i NVO iz Bjeloru-sije, Moldavije i Ukrajine. Regionalne komponente Programa uključuju i Bugarsku i Rumuniju. Cilj programa je da podrži nacionalne vlasti, me-đunarodne organizacije i NVO u borbi protiv trafikinga, kroz odgovara-juće preventivne mjere, mjere usvajanja i primjene zakona, i mjere zaštite i pomoći. U periodu 2005.-2006. godine, Bugarska je bila među 12 zemalja koje su primale pomoć zajedničke inicijative američke i švedske vlade za borbu protiv trafikinga, prevashodno u projektu prevencije koji je vodilaKoalicija protiv trogivine ženama I Evropski ženski lobi.

III. Implementacija Anti-trafiking zakona

A. Prevencija i nivo svijesti

Kao što je ranije pomenuto, bugarska vlada je 2005.-2006. godine usvo-jila 2 Nacionalna anti-trafiking programa. Programi su se preplitali, i akti-vnosti koje su bile predviđene za 2005. godinu, a koje nisu realizovane, prebačene su u 2006. Mnoge aktivnosti iz Programa 2006. godine, zaka-zane su za decembar 2006, što će još jednom omogućiti Vladi da ih odloži za 2007. godinu. Dalje, Vlada je proglasila preventivne mjere za krizne grupe, gdje su uključene edukativna i psihološka podrška djeci beskućni-cima, kao I njihovo smještanje pod sigurni nadzor i staranje. Međutim, ne postoji posebna strategija za podršku i snaženje žena na polju obrazovanja i ekonomskog života.

Brojne preventivne programe relizovale su NVO. Projekat prevencije su vodili Koalicija protiv trogivine ženama i Evropski ženski lobi, čiji je cilj bio protivudarac trafikingu u svrhu seksualnog iskorišćavanja, usmjerenna nasilje nad ženama, potražnja za uslugama žrtava, i veza između pro-stitucije i trafikinga. Istraživanja i informativne kmpanje su organizovane

Komentari

• Postoji rizik da, ako Vlada ne omogući finansijsku podršku za aktivnosti NVOiz nacionalnog budžeta, već pomenute inicijative i pozitivna praksa ne dobiju kon-tinuitet, te da žrtve koje se snažno oslanjaju na podršku NVO, budu oštećene.

47

u svim zemljama jogo-istočne Evrope koje su uključene u ovaj projekat. Kršenje osnovnih socio-ekonomskih prava žena i djevojaka, pojavljuju se kao osnovni razlozi za pojavu trafikinga i prostitucije.

Drugu inicijativu, čiji je cilj prevencija trafikinga, realizovala je Balkan-ska mreža za ljudska prava. Njene članice su 6 balkanskih zemalja, a njo-me koordinira BGRF. Ova mreža sprovela je istraživanje o identifikacijiuzroka trafikinga kod kriznih grupa, o vezi između trafikinga i plaćenihseksualnih usluga, i načinu jačanja saradnje između NVO i vladinih insti-tucija. Istraživanje raženo u Bugarskoj pokazuje da su mlade žene između 18 I 24 godine jako motivisane raznim poslovnim ponudama da odu u inostranstvo- kao konobarice, plesačice ili posluga. Umjesto poslova, pri-morane su da pružaju seksualne usluge. Trendovi pokazuju da je raste broj mladih Bugarki koje pružaju seksualne usluge u zemlji. Mnogi slučajevi povezani su sa unutrašnjim i spoljnim trafikingom.

B. Zaštita i pomoć

IOM-Sofija je glavna uputna agencija koja pruža pomoć Bugarkama žrtvama trafikinga pri povratku u Bugarsku, kao i strankinjama pri repa-trijaciji iz Bugarske. Ova organizacija pomoć pruža samo onim žrtvama koje učestvuju u programu repatrijacije. Bugarska vlada je usvojila I po-sebnu pomoć – žrtvama trafikinga se izdaje dozvola boravka i zaposlenjadok učestvuju u krivičnim procesima. Bugarska ima jedan krizni-centar u Sofiji, koji vodi NVO Animus Asocijacija, s ograničenim trajanjem smještaja za žrtve – do 8 dana. U unutrašnjosti postoje još tri skloništa, ali sa takođe ograničenim kapacitetima i samoodrživošću, a vode ih NVO.

Komentari

• Nacionanal Komisija nije efikasna i ne može koordinirati implementaciju za-datih programa.

• Efikasna saradnja među vladinim institucijama i NVO na polju prevencije, edukacije i podizanja nivoa svijesti nije još uspostavljena.

• Vlada mora usmjeriti svoje napore ka poboljšanju ekonomske situacije, po-sebno kriznih grupa, i da garantuje sigurnost na tržištu rada i adekvatnu socijalnu zaštitu.

• Preventivna strategija mora biti dugoročna i mora biti usmjerena ka smanje-nju siromaštva, razvoju socijalnih struktura i pružanju ekonomskih prilika ženama i djevojkama.

48

Jedini centar za žrtve trafikinga vodi IOM-Sofija. Asocijacija Animus vodiSOS liniju aktivnu 24 sata. Ostale SOS linije, ograničenog kapaciteta vode, takođe, NVO.

SOS LINIJA JE NAJPOPULARNIJI I NAJDOSTUPNIJI PROGRAM ZA ŽRTVE NASILJA. Sos linija pruža i psihološku pomoć i podršku, potpuno anonimno. Namijenjena je prvenstveno ženama koje žive u sit-uaciji nasilja, a nisu spremne da to promijene, ženama koje su primijetile prve znake porodičnog nasilja i trebaju im konsultacije, i ženama žrtvama nasilja kojima treba pomoć oko donošenja konačne odluke. Sos linija vodi bazu podataka o specijalizovanim strukturama pomoći koje žene mogu koristiti. U kriznoj situaciji, praćenoj izbijanju nasilja, konsultant sos linije razvija bezbjedonosni plan i upućuje ženu žrtvu u Kriznu jedin-icu ili drugu odgovarajuću ustanovu. Asocijacije Animus i Demetra i dr. NVO specijalizovane su za treninge izgradnje kapaciteta za potencijalne pružaoce pomoći žrtvama trafikinga.

C. Krivično gonjenje

Prema izvještaju Stejt departmenta iz 2004. godine, vlada je izvijestila o 7 sudskih presuda i 27 podnijetih tužbi za osnovanu sumnju na trafiking,prema novim odredbama o trafikingu u Krivičnom zakoniku. Za vrijemepravljenja izvještaja Nacionalna istražna služba razvila je metodologiju kroz priručnik za istragu slučajeva trafikinga, koji je distribuiran i policiji.Dalje, Vlada je izvijestila o blizu 900 kazni tokom 2004. godine za deli-kte pvezane s trafikingom, uključujući prisilnu prostituciju, navođenje naprostituciju i krijumčarenje ljudi. 34 sudske presude za trafiking objavlje-ne su u 2005.3godini. Ne postoje podaci o specijalnim programima koji bi olakšali krivično gonjenje.

Iako visoki zvaničnici Vlade javno govore protiv pojave trafikinga, iakone postoje podaci o umiješanosti vlade u trafiking na institucionalnom ni-vou, zvaničnici zaduženi za primjenu zakona4 su navedeni kao umiješani u korupciju povezanu s trafikingom. Značajno je to što su, tokom 2004.godine, Služba gonjenja i Vojna služba gonjenja podnijele brojne tužbe

3 2006 Izvještaj američke vlade o trgovini ljudskim bićima4 Ibid.

49

koje su rezultirale osudama, tačnije preko 100 slučajeva zloupotrebe slu-žbenom položaja. Iste godine, Vlada Bugarske je proširila anti- korupcij-sku kampanju i proširila fokus na viši nivo korupcije, što je za pohvalu.

U novembru 2004, Vlada Bugarske usvojila i Legislativu o zaštiti svje-doka koji pokriva i žrtve trafikinga. Ova legislativa omogućava posebnezaštitne mjere za žrtve i njihove porodice koje sarađuju u procesu istrage i gonjenja trafikanata. Vlada izvještava o nekim slučajevima gdje su zaštitnemjere primijenjene. Ministarstvo unutrašnjih poslova je pružilo pomoć i zaštitilo 474 osobe u 2004. godini.

IV. Dobra praksa

Inicijative, realizovane uglavnom od strane NVO, imale su za cilj ne samo organizovanje uspješnih kampanja i aktivnosti, ali takođe i uspo-stavljanje snažne saradnje između nacionalnih i lokalnih vlasti i razvoj zajedničkih akcija i strategija. Neke od najuspješnijih aktivnosti na polju prevencie i podizanja nivoa svijesti:

• Saradnja javnog i privatnog sektora na polju prevencije trafikingau seksualne eksploatacije maloljetnika na putovanjima i u turizmu. Ovaj projekat implementiran je zajedničkim naporima Animus asocijacije, Dr-žavne agencije za zaštitu djece, austrijske NVO Respekt – Instituta za in-tegracioni turizam i razvoj, i OSCE-OCEEA- kancelarija za ekonomske, i aktivnosti vezane za životnu sredinu. Cilj projekta je stvaranje novog pri-stupa u borbu protiv trafikinga i seksualne eksploatacije djece, uvođenjem Propisa za sprovođenje prevencije trafikinga i seksualne eksploatacije

Komentari

• Vlada mora aktivnije pokazati volju da suzbije sve delikte povezane sa trafi-kingom, kroz rigorozne tužbe i presude.

• Jasni znaci korupcije su identifikovani. Neki zvaničnici vlasti , bilo državni ililokalni, službenici carine, često prihvataju mito olakšavajući, navodno, tako trafikingiako nije bilo dokaza o saučesništvu. Zvaničnici često prihvataju mito da bi ignorisali trafiking, iako su neki možda više umiješani. Oni koji su umiješani u navedeno, sunisko plaćeni službenici u ruralnim i pograničnim područjima5

5 Ibid. Članovi BGRF ozbiljno sumnjaju u izolaciju niskog stepena od visokog stepena korupci-je.

50

djece kroz putovanja i turističku industriju, u turističku industriju Bu-garske. Bugarski zakon je dio svjetskih napora. Komparativno je urađen na osnovu originalnog Propisa za sprovođenje zaštite djece od seksualne eksploatacije u turizmu – koji je sačinila ECPAT Internacional – Zausta-vimo dječju prostituciju, pornografiju i trafiking u seksualne svrhe- kojije podržao UNICEF i Svjetska turistička organizacija. U ovom procesu učestvovali su predstavnici vlade, NVO sektora i privatnog sektora.

• Ministar unutrašnjih poslova i neki članovi Parlamenta sa 40-ete Narodne skupštine javno su predložili legalizaciju prostitucije. BGRF je protestovala protiv ove ideje, poslvaši otvoreno pismo ministru i svim me-dijima. U pismu su, s pozadinom bugrake platforme Evropskog ženskog lobija, iznijeti argumenti protiv legalizacije prostitucije. Tokom 2006. or-ganizovani su brojni sastanci sa članovima Parlamenta i predstavnicima institucija, s ciljem da se motivišu za eventualnu javnu raspravu o rezuta-tima moguće legalizacije prostitucije. Većina ženskih NVO je navela da je legalizacija prostitucije poklon makroima, trafikantima i seks industriji,jer bi njihov posao pod režimom legalizacije doveo do legalizacije nasilja. Legalizacija prositucije promoviše seks trafiking. U ovom kontekstu, bu-garske NVO su uspjele da izazovu debatu o problemu prostitucije, vezi između prostitucije i trafikinga, o eventualnim posljedicama povećanjatrafikinga. Posljedica je bila da su institucije spriječene da donesu odlukuo prostituciji, dok je njihova pažnja usmjerena na potrebu za realnom i efektnom primjenom legislativeo trafikingu.

V. Nedostaci

• Nedostatak informacija, jer zvanični podaci ( podaci, trend, istraži-vanja, rezultati analize) nijesu dostupni javnosti. Jedini zvanični izvor je Državni izvještaj o stanju ljudskih prava i trgovini ljudima američkog Stejt departmenta. Čak ni IOM-Bugarske ne prezentuje podatke javnosti. Ova-kva situacija problem trafikinga umotava u maglu i spustava rad NVO

• Nedostatak samoodržive podrške vlade NVO koje rade protiv trafi-kinga. Bugarske institucije tek počinju rad u smjeru samoodržive saradnje sa NVO. Bez ovakve podrške, ne mogu biti ni dobijeni samoodrživi rezul-tati, bez dugoročnih ciljeva i sporazuma rad NVO može postati rasplinut i bez dugoročne vizije.

51

• Odsustvo jake saradnje među vladinim i nevaldinim organizacija-ma i nedostatak koordinacije među institucijama i unutar samih NVO.

• Nedostatak edukacije u školama na temu trafikinga.• Nedostatak treninga za novinare. Mas mediji nijesu efikasno sred-

stvo za borbu protiv trafikinga.• Nedostatak efikasne procedure monitoringa na nivou prevencije,

gonjenja i zaštite. • Nedostatak nacionalne mreže mas medija, vladinih i nevladinih or-

ganizacija koje rade protiv trafikinga.• Nedostatak web sajtova, internet foruma razmjenu profesionalnih

ekspertiza, informacija i savjeta žrtvama.• Nedostatak prilika za zaposlenje za mlade žene i djevojke na tržištu

rada.• Nedostatak reintegracionih strategija i programa.

VI. PROCJENA POTREBA

Uzevši u obzir nedostatke i komentare zastupljene u izvještaju, kao i potrebu za poboljšanjem situacije, navedene su sljedeće preporuke.

Preporuke• Implementacija legislative, što se odnosi na 2005, može biti ocije-

njena kao siromašna, uprkos usaglašavanju sa međunarodnim standardi-ma, i Vladinim mehanizmima za borbu brotiv trgovine ljudskim bićima. Novo uvedene strukture omogućavaju širok spektar mogućnosti učešća NVO u prevenciji i procesu rehabilitacije žrtava. Prema tome, NVO mogu razviti snažniji pristup- s aspekta ljudskih prava. Nažalost, Vada do danas nije ponudila dosljednu podršku

• Zajednički, kao i posebni treninzi za policiju, tužilaštvo i NVO tre-baju biti organizovani, u cilju efektnije implementacije zajedničkih akcija i promocije snažne saradnje. Posebni treninzi za policiju o ljuskim pravima žrtava trafikinga su od posebnog značaja. Imterdisciplinarni i multi- stejk-holder pristup mora biti primijenjeni NVO mora imati jednako značajnu ulogu kao i vladine institucije.

• Vrlo je važno edukovati pripadnike vojske i mirovnih snaga trafikin-gu.

52

• Istraživanja i ispitivanja moraju biti sprovedena, s ciljem da se elabo-rira efektna preventivna strategija, kao i analize mehanizama trafikinga iseksualne eksploatacije koje koriste organizovane kriminalne grupe.

• Posebna istraživanja moraju se fokusirati na aspekte potražnje i po-nude.

• Razmjena informacija i pozitivne prakse među NVO, socijalnim ra-dnicima i drugim organizacijama koje rade sa žrtvama iz zemalja porije-kla, tranzita i destinacije – mora biti razvijena.

• Centralna uloga NVO mora biti prepoznata i podržana, finasijski ina druge načine, te im se mor pomoći u naporima podizanja nivoa svijesti o trafikingu.NVO moraju preuzeti i druge aktivnosti povezane s trafikin-gom.

• Pouzdana finansijska podrška mora biti osigurana za sve organizaci-je koje rade na polju borbe protiv trafikinga.

• Na polju prevencije, široka nacionalna strategija traba biti detaljno razrađena sa naglaskom na socio-ekonomske prava, obrzovanje, zaposle-nje, zdravlje, tržište rada, iskorjenjivanje siromaštva, itd.

• Kampanje za podizanje nivoa svijesti moraju biti tekuća aktivnost, a ne kativnosti koje se organizuju s vremena na vrijeme.

• Žrtve trafikinga moraju biti prepoznate kao žrtve ozbiljnog zločina, idobiti pristup širokom spektru usliga pomoći, kao što su: sklonište, zdrav-stvena i pravna pomoć. Posebne potrebe djece i žena trebaju biti naglaše-ne.

• Više sos-linija mora biti otvoreno, koje mogu koristiti kao nezavisan izvor informacija, i savjeta za žrtve.

53

LISTA SKRAĆENICA

ACTA Balkanska inivijativa protiv trafikinga i korupcijeARIADNE NVO Mreža protiv trafikinga u Jugo-istočnoj i Istočnoj EvropiBHRN Balkanska mreža za ljudska prava BGRF Bugarska fondacija za rodna istraživanjaCare Bugarska Međunarodna NVOCATW Koalicija protiv trgovine ženamaECPAT Okončajmo dječju prostituciju, dječju pornografiju i međunarodnu trgovinu djecom u svrhu seksualne eksploatacijeEŽL Evropski ženski lobi BJRM Bivša jugoslovenska republika MakedonijaIOM Međunarodna Organizacija za MigracijeMBMD Agencija za ispitivanje javnog mnjenjaČP Član ParlamentaOCEEA OSCE Kancelarija za ekonomske i aktivnosti vezane za životnu sredinuODIHR OSCE Kancelarija za demokratizaciju i ljudska pravaOSCE Organizacija za bezbijednost i saradnju u EvropiKZ Krivični ZakonikKPZ Krivični Proceduralni ZakonikDAZD Državna agencija za zaštitu djeceSL Službeni ListUNICEF Dječji fond Ujedinjenih nacijaUSAID Američka agencija za međunarodni razvoj

54

55

HRVATSKA

I. UVOD

Republika Hrvatska okružena je Slovenijom, Mađarskom, Srbijom, Bo-snom i Hercegovinom, Crnom Gorom te Jadranskim morem i nalazi se na raskrižju migracijskih tokova između istoka i zapada. Uz svoj zemljopisni položaj koji je čini pogodnom za migracije, Hrvatska, poput ostalih zema-lja jugoistočne Europe, prolazi kroz društvenu, političku i gospodarsku tranziciju, dok je rat pogodovao njezinoj političkoj nestabilnosti, kao i ne-dostatnoj društvenoj, pravnoj i tehničkoj infrastrukturi. To je pridonijelo stvaranju tzv. “balkanskog koridora” kojega koriste ilegalni migranti i tr-govci ljudima, čime se stvara “pogodno okruženje” za trgovanje ljudima.

Do sredine 90-tih glavni migracijski pravac prolazio je kroz Mađarsku. Kasnih 90-tih otvoreni su novi pravci do Hrvatske kroz Bosnu i Hercego-vinu te kroz Hrvatsku do Slovenije, ili, pak, od hrvatske obale preko mora do Italije. Postoje i drugi uobičajeni pravci koji vode iz Crne Gore do du-brovačke regije i iz Srbije do Hrvatske/Slovenije.

U prvoj polovici 90-tih međunarodno i domaće vojno osoblje, kao i lokalna politička i gospodarska elita, imali su “koristi” od trgovanja. ljudi-ma. U drugoj polovici 90-tih godina trgovanje ljudima raširilo se po hr-vatskom teritoriju čemu je pogodovalo otvaranje poduzeća u turističkim gradovima i u blizini vojnih baza. Krajem 90-tih došlo je do značajnih promjena u odnosu na organizacijske i operativne vidove trgovanja ljudi-ma u Hrvatskoj.

56

U odnosu na obrasce trgovanja ljudima Hrvatska je prvenstveno zemlja tranzita, iako sve više podataka danas1 ukazuje na činjenicu da ona posta-je i zemlja odredišta. Od 41 žrtve zabilježene u Hrvatskoj u razdoblju od srpnja 2002. do kraja 2005. godine, 29 ih je imalo strano državljanstvo, dok je hrvatskih državljana bilo 12, što predstavlja nepobitan dokaz da je Hrvatska i zemlja podrijetla za trgovanje ljudima. Uz to, Hrvatska pred-stavlja i zemlju u kojoj sve više dolazi do trgovanja ljudima unutar njezi-nih granica (interno trgovanje ljudima).

Zbog podmukle i opasne prirode trgovanja ljudima, teško je utvrditi točan broj žrtava, posebno kada se radi o ženama i djeci kojima se trguje u svrhu seksualnog iskorištavanja, a teško je i pratiti promjenjive obrasce trgovanja ljudima.

Napomene

Na temelju ključnih čimbenika i praktičnih dokaza koje je prikupila Međunaro-dna organizacija za migracije Zagreb (u daljnjem tekstu: IOM), moguće je zaključiti sljedeće:

• obrasci trgovanja ljudima uključuju. ‘rotacijsko’ trgovanje, odnosno trgovanje ženama u Bosnu i Hercegovinu (BiH) i Hrvatsku i iz njih, gotovo sigurno kao način da bi se izbjeglo otkrivanje od strane policije, ali i kao program ‘nabave’ kojeg je cilj zadovoljiti periodičnu ‘potražnju’;

• trgovanje ljudima prerasta u sezonski posao koji slijedi kretanja međunaro-dnoga seksualnog turizma;

• žene koje su žrtve trgovanja ljudima sve češće postaju objekt seksualnog iskorištavanja u stanovima pod nadzorom ‘svodnika’ ili tzv. ‘dečka’;

• sve veći broj mladih žena dolazi u Hrvatsku s turističkim vizama dobivenim preko agencija koje im nude ‘pomoć’ pri sklapanju braka u Hrvatskoj;

• uslijed nedostatka domaćih plesačica, vlasnici noćnih klubova dovode ih uglavnom iz istočnoeuropskih zemalja;

• tijekom posljednjih nekoliko godina broj radnih dozvola izdanih stranim ra-dnicima koji dolaze raditi i živjeti u Hrvatsku bilježi dramatičan porast;

• raste broj maloljetnika bez pratnje koji su potencijalne žrtve i/ili žrtve trgova-nja ljudima.

1 Godišnje izvješće o borbi protiv trgovanja ljudima u Hrvatskoj, na temelju službene statistike.

57

II. NACIONALNI ZAKONODAVNI OKVIR

A. Nacionalno zakonodavstvo

Republika Hrvatska ratificirala je UN Konvenciju protiv transnacio-nalnog organiziranog kriminala te pripadajući Protokol za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima. Nakon ratifikacije nacionalneinstitucije započele su proces usklađivanja nacionalnoga zakonodavnog okvira sa spomenutom Konvencijom UN i pripadajućim Protokolom. Iako usklađivanje još uvijek traje, izmjene i dopune Kaznenog zakona iz srpnja 2004. godine predstavljaju bitan pomak prema zakonodavnom okviru koji bi pružao zaštitu žrtvama trgovanja ljudima i omogućio pro-cesuiranje trgovaca i suorganizatora ovih kaznenih djela. Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) izdalo je Uputu o načinu reguliranja boravka žrtvama trgovanja ljudima, čime je poboljšana zaštita žrtava trgovanja ljudima regulacijom njihovog statusa. Međutim, budući da se žrtve trgo-vanja ljudima ne spominju kao korisnici zaštite niti u jednom zakonu (Za-kon o strancima, Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o socijalnoj skrbi), odgovarajući pravni okvir i konkretne odredbe tek trebaju biti ugrađene u nacionalno zakonodavstvo kako bi se poboljšala zaštita i pomoć žrtvama. Uz već spomenutu Uputu, sljedeći zakoni također predstavljaju odgovara-jući zakonodavni okvir za zaštitu žrtava trgovanja ljudima: Zakon o zaštiti svjedoka; Zakon o kaznenom postupku; Zakon o azilu; Zakon o odgovor-nosti pravnih osoba za kaznena djela te Zakon o sudovima za mladež.

Republika Hrvatska također je potpisala i ratificirala UN Konvenciju opravima djeteta. Međutim, postupanje u skladu s ovom Konvencijom ne odražava se u Zakonu o strancima koji ne uređuje problem djece žrtava tr-govanja ljudima. Dok djeca načelno imaju pravo na pristup obrazovanju, ovo pravo trenutno nije zajamčeno djeci koja su ilegalni migranti ili žrtve trgovanja ljudima. Smatramo da je pitanje posebno ranjivog položaja u kojem se nalaze ova djeca potrebno riješiti uvođenjem konkretnih pra-vnih odredbi o zaštiti najboljih interesa maloljetnika i maloljetnika bez pratnje, kao i stvaranjem specijalizirane institucije za pomoć i pružanje zaštite maloljetnicima bez pratnje koji su strani državljani.2

2 Republika Hrvatska dobila je status zemlje kandidata za članstvo u EU u lipnju 2004. godi-ne, a u listopadu 2005. otvoreni su pregovori o pristupanju EU. Sukladno tome, nacionalno zakonodavstvo mora biti u cijelosti usklađeno s pravnom stečevinom Europske unije (acquis communautaire).

58

B. Nacionalni plan

Kasnih 90-tih i početkom 2000. godine međunarodne organizacije po-krenule su aktivnosti za borbu protiv trgovanja ljudima, koje je uglavnom provodila Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i nekoliko do-maćih nevladinih udruga. Rezultati istraživanja koje su proveli nevladine udruge i IOM, Trgovanje ženama i djecom u svrhu seksualnog iskorišta-vanja; razmjeri problema i potrebne mjere za suzbijanje trgovanja u Hr-vatskoj, poslužili su kao temelj za razvijanje nacionalne politike. Nakon što je nacionalna politika predstavljena javnosti 2002. godine, hrvatska je Vlada stavila borbu protiv trgovanja ljudima na popis svojih prioriteta. U srpnju 2002. godine osnovan je Nacionalni odbor za suzbijanje trgova-nja ljudima. U studenom iste godine donesen je prvi Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima. U prosincu 2004. godine hrvatska Vlada donijela je Nacionalni program za suzbijanje trgovanja ljudima od 2005. do 2008. godine. Uz uvod, Plan sadrži sljedeća poglavlja: Zakonodavni okvir; Pomoć i zaštita žrtava; Prevencija; Obrazovanje; Međunarodna suradnja i Koordinacija aktivnosti. Godišnji operativni plan priprema se i temelji na Nacionalnom programu. U sklopu Nacionalnog odbora formirana je Radna skupina za suzbijanje trgovanja djecom, a u listopadu 2005. godine donesen je dvogodišnji Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja djecom sa sljedećim komponentama: Zakonski okvir; Identifikacija žrtava, otkri-vanje, procesuiranje i sankcioniranje počinitelja kaznenog djela trgovanja ljudima; Pomoć i zaštita žrtava; Prevencija; Obrazovanje; Međunarodna suradnja i Koordinacija aktivnosti.

C. Bilateralni ugovori

Hrvatska je potpisala 23 ugovora o readmisiji sa sljedećim zemljama: Albanijom, Austrijom, Bosnom i Hercegovinom, Bugarskom, Češkom, Estonijom, Francuskom, Grčkom, Islandom, Italijom, Latvijom, Litvom, Mađarskom, Makedonijom, Norveškom, Poljskom, Rumunjskom, Slova-čkom, Slovenijom, Srbijom i Crnom Gorom i Švedskom, kao i jedan Ugo-vor o readmisiji koji pokriva tri zemlje Beneluksa: Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg. Ugovori sa Španjolskom, Ukrajinom i Ciprom trebaju biti potpisani, ili su u fazi pregovora. Republika Hrvatska također je pokrenu-la inicijativu i započela pregovore s Moldavijom. Ugovori o readmisiji koji

59

su potpisani i ratificirani prije nego što je Republika Hrvatska počela kori-stiti EU predložak bit će na odgovarajući način izmijenjeni i usklađeni.

III. OPĆI OKVIR

A. Jačanje sposobnosti

Do 2002. godine niti jedna međunarodna ili nevladina udruga u Hrvat-skoj, osim IOM, nije sustavno radila na suzbijanju trgovanja ljudima. U razdoblju od 2000. do 2002. godine međunarodne organizacije pokrenule su aktivnosti suzbijanja trgovanja ljudima u Hrvatskoj u pokušaju prido-bivanja odgovarajućih nacionalnih partnera. Cilj pristupa bio je osigurati održivost nacionalnih institucija kroz jačanje institucionalnih sposobno-sti, čime bi nacionalni partneri bili u stanju pružati usluge vezane uz su-zbijanje trgovanja ljudima.

Od 2002. godine do danas nacionalne institucije i nevladine udruge po-kazuju sve veći interes za trgovanje ljudima, što je vidljivo iz velikog broja okruglih stolova, seminara, predavanja, putovanja, kao i međunarodnih konferencija organiziranih od strane Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi (MZSS), MUP, Ureda za ljudska prava Vlade RH te od strane ne-vladinih udruga. Hrvatski dužnosnici redovito sudjeluju na regionalnim konferencijama i radionicama u sklopu programa osposobljavanja budu-ćih predavača, često se daju izjave na visokoj razini o politici vezanoj za trgovanje ljudima, dok novinari pokazuju sve veći interes za ovaj fenomen. Sve je to i rezultat predavanja i studijskih putovanja koja se organiziraju za policijske djelatnike, državne odvjetnike, suce, socijalne radnike, novinare i nevladine udruge.

Međunarodna organizacija za migracije i Odjel za organizirani krimi-nal MUP-a razvili su i proveli sustavni višemodularni program izobrazbe za djelatnike policije specijalizirane za organizirani kriminal, koji se kori-sti kao model za buduću izobrazbu o suzbijanju trgovanja ljudima. IOM provodi ovaj tip programa izobrazbe i za djelatnike granične policije te za diplomatsko i konzularno osoblje u suradnji s udrugom Hrvatski pravni centar.

Obuka sudaca i državnih odvjetnika održava se u sklopu programa Pa-kta o stabilnosti “Razvoj modela treninga u suzbijanju trgovanja ljudima

60

za suce i državne odvjetnike”. Izobrazbu su, s hrvatske strane, organizirali Ministarstvo pravosuđa i nacionalne nevladine udruge.

Nacionalne nevladine udruge također su aktivno sudjelovale u progra-mima izobrazbe za socijalne radnike, liječnike, studente i aktiviste iz ne-vladinih udruga. Jedanaest nevladinih udruga osnovalo je mrežu borbe protiv trgovanja ljudima PETRA. Osim toga, nekoliko drugih nevladinih udruga vrlo je aktivno u provedbi aktivnosti na suzbijanju trgovanja lju-dima. Aktivisti iz nevladinih udruga također su sudjelovali u međunaro-dnoj obuci, seminarima i studijskim putovanjima.

B. Analize, istraživanja i mehanizam za praćenje

U razdoblju 2001.-2002., IOM Zagreb u suradnji s nacionalnom ne-vladinom udrugom Centar za istraživanje tranzicije i civilnog društva, proveo je prvo terensko istraživanje s ciljem utvrđivanja uzorka, opsega i raširenosti trgovanja ljudima u Hrvatskoj. Do tada problem je često bio zanemarivan, ako ne i negiran od strane vladinih i nacionalnih institu-cija. Rezultati istraživanja poslužili su kao osnova za pripremu nacional-ne politike za suzbijanje trgovanja ljudima. Godine 2004. IOM je proveo istraživanje Trgovanje ljudima u očima mladih Hrvatske koje je poslužilo kao temelj za izradu preventivnog srednjoškolskog programa obrazovanja usmjerenog na borbu protiv trgovanja ljudima. Osim ove dvije studije niti jedan drugi partner u Hrvatskoj nije proveo sustavna istraživanja.

Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima središnje je nacio-nalno tijelo odgovorno za provedbu i koordinaciju aktivnosti vezanih za suzbijanje trgovanja ljudima u skladu s Nacionalnim planom. Vladin Ured za ljudska prava nastupa kao tajništvo Nacionalnog odbora i pripre-ma njegove sjednice te osigurava provođenje njegovih zaključaka i djela-tnosti. Predstojnik Ureda također je nacionalni koordinator Nacionalnog odbora. Nacionalnog koordinatora postavlja hrvatska vlada. Njegova je dužnost koordinacija i praćenje provedbe Nacionalnog plana. Na kraju godine Ured za ljudska prava priprema godišnje izvješće koje mora pri-hvatiti Vlada.

NapomeneU ovom trenutku ne postoji neovisan mehanizam za praćenje programa za su-

zbijanje trgovanja ljudima i ne postoje kontinuirane analize kretanja i pojava trgo-vanja ljudima.

61

C. Regionalna suradnja i umrežavanje

Jačanje međunarodne suradnje predstavlja trajan proces i svi nacional-ni partneri aktivno sudjeluju u velikom broju međunarodnih i regionalnih inicijativa za borbu protiv trgovanja ljudima u vidu seminara, predavanja, sastanaka, studijskih putovanja i mreža.

Godine 2003. hrvatski nacionalni koordinator pokrenuo je održavanje redovnih sastanaka nacionalnih koordinatora radi razmjene najbolje pra-kse i poboljšanja regionalne suradnje. Nažalost, ova inicijativa, koja bi bila vrlo dobra za regiju, nije uspjela.

MUP redovito surađuje s tijelima javne sigurnosti u susjednim i ostalim zemljama regije, kao i na međunarodnoj razini s Interpolom, Europolom i Regionalnim centrom za borbu protiv prekograničnog kriminala - SECI.

Nacionalne nevladine udruge također surađuju s nevladinim udruga-ma u regiji i aktivni su sudionici u regionalnim i međunarodnim mrežama nevladinih udruga koje se bave pitanjima borbe protiv trgovanja ljudima. Nevladine udruge u regiji pokrenule su regionalnu mrežu ACTA s ciljem praćenja i rješavanja korupcije i trgovanja ljudima.

D. Mobilizacija resursa

Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima sastoji se od predsta-vnika svih relevantnih vladinih institucija, nacionalnih nevladinih udruga i medija, a IOM je potpisao Memorandum o razumijevanju s vladinim Uredom za ljudska prava na temelju kojeg je dobio savjetodavni status. Predsjednik Nacionalnog odbora jest potpredsjednik Vlade, dok je naci-onalni koordinator predstojnik vladinog Ureda za ljudska prava. Vladin Ured za ljudska prava nastupa kao tajništvo Nacionalnog odbora i među nadležnim institucijama u Hrvatskoj koordinira aktivnosti na suzbijanju trgovanja ljudima. U svrhu učinkovitosti i rješavanja konkretnih proble-ma osnovan je Operativni tim, kojim također predsjedava nacionalni ko-ordinator. Ovaj Operativni tim funkcionira kao radno tijelo Nacionalnog odbora, s više od 20 članova. Operativni tim sastaje se svakog mjeseca, razmjenjuje informacije i pokušava riješiti situacije vezane za pomoć i za-štitu žrtava.

Postoji više od 20 nevladinih udruga koje provode razne aktivnosti ve-

62

zane za borbu protiv trgovanja ljudima. Jedanaest sudjeluje u nacionalnoj mreži nevladinih udruga PETRA. Iako u ovom području projekte na su-zbijanju trgovanja ljudima provodi više nevladinih udruga, samo su čla-novi mreže PETRA članovi Nacionalnog odbora.

IV. PROVEDBA ZAKONA PROTIV TRGOVANJA LJUDIMA

U posljednjih 5 godina, IOM, vladin Ured za ljudska prava i nekoliko nacionalnih nevladinih udruga pokrenuli su niz inicijativa za borbu pro-tiv trgovanja ljudima s ciljem izgradnje i aktivacije okvira za borbu protiv trgovanja ljudima putem kvalitetnije pomoći, zaštite, referalnih mehani-zama te osvješćivanja šire javnosti o postojanju trgovanja ljudima.

A. Prevencija i informiranje

Od 2003. godine vladin Ured za ljudska prava, MUP, Hrvatski Crveni križ (HCK), nacionalne nevladine udruge i IOM organizirali su nekoliko medijskih i informativnih kampanja, potvrđujući na taj način da su pre-vencija i informiranje javnosti neizbježni koraci u borbi protiv trgovanja ljudima. Osim toga, lokalne nevladine udruge u svojim su zajednicama organizirale nekoliko manjih lokalnih kampanja koje su prvenstveno bile usmjerene na adolescente.

U sklopu prve nacionalne informativne kampanje koju su organizirali IOM i vladin Ured za ljudska prava, otvoren je nacionalni SOS telefon 0800 77 99 za cijeli hrvatski teritorij. SOS linija, koju 24 sata na dan vode tri nevladine udruge iz Vukovara, Zagreba i Splita, besplatna je za žrtve.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa uvidjelo je potrebu obrazo-vanja mladih kroz preventivne akcije. U suradnji s IOM, Ministarstvo je

Napomene• Iako hrvatska vlada dodjeljuje financijska sredstva za suzbijanje trgovanja

ljudima putem svojih tijela (ministarstava i ureda), to još uvijek nije dovoljno pa se programi oslanjaju na sredstva međunarodnih donatora.

• Manjak korisne i plodne suradnje između nevladinih udruga rezultira njiho-vim slabim utjecajem na društvo, lošim međusobnim odnosima i nedostatkom po-vjerenja.

63

izradilo i ugradilo u hrvatski srednjoškolski kurikulum obrazovni modul za borbu protiv trgovanja ljudima. U sklopu specijaliziranog obrazova-nja koje omogućavaju preventivni programi, tema borbe protiv trgova-nja ljudima dobila je prioritet u školskoj godini 2004./2005. i 2005./2006. Školske godine 2005./2006. za osnovne škole pripremljen je i proveden obrazovni modul za borbu protiv trgovanja ljudima, u okviru regionalnog projekta IOM vezanog za obrazovanje o trgovanju ljudima. Šest nacional-nih nevladinih udruga ovlašteno je voditi takvu nastavu u sklopu suradnje na reviziji školskog kurikuluma.

B. Zaštita i pomoć

Zaštita i pomoć žrtvama trgovanja ljudima postupno se razvija uspo-redo s jačanjem sposobnosti vladinih institucija i nevladinih udruga do funkcionalnog uspostavljanja nacionalnog referalnog sustava, sustava za zaštitu i identifikaciju žrtava trgovanja. Referalni sustav predviđa da pojedan djelatnik policije bude na dužnosti 24 sata na dan i da uz to, 26 policijskih djelatnika iz raznih područja zemlje vodi preliminarne razgo-vore. Nakon toga, IOM, koji koordinira program pomoći, obavještava članove pokretnih timova o potrebi za provedbom službene identifikacijei organizira smještaj i pomoć za žrtve trgovanja ljudima. Pokretni timovi sastoje se od članova HCK i ostalih nevladinih udruga koji moraju brzo reagirati kao tim kako bi se žrtvama u četiri hrvatske regije pružila zaštita i pomoć.

Nakon identifikacije žrtve se dovodi u sklonište (koje vodi nevladinaudruga) ili u jedan od tri privremena prihvatilišta (koje vodi HCK) na taj-noj adresi. Žrtve primaju sljedeće oblike pomoći: zdravstvenu, psihološku i pravnu pomoć, pomoć pred odlazak (putne isprave, financijska pomoćza reintegraciju) i pomoć vezanu uz sigurnost. Siguran povratak organi-zira se za one koji se žele dobrovoljno vratiti u matičnu zemlju. Identi-fikacija, zaštita i pomoć žrtvama trgovanja ljudima temelji se na sklopuprotokola koji uključuju: Protokol o pritvaranju i skrbi za žrtve trgovanja ljudima; Upute za ispitivanje ilegalnih migranata i ostalih osoba za koje se sumnja da su žrtve trgovanja ljudima, kao i Pravila u skloništu. Kako Za-kon o strancima već predviđa dozvolu privremenog boravka (članak 37) za sve osobe koje imaju opravdani razlog za boravak, u prosincu 2004. go-

64

dine MUP je izdao Uputu o načinu reguliranja boravka žrtvama trgovanja ljudima. Ova Uputa opisuje privremeni boravak žrtava trgovanja ljudima koji uključuje razdoblje razmatranja i odobrenje za privremeni boravak s rokom važenja do jedne godine, uz mogućnost produženja privremenog boravka bez obzira surađuje li žrtva s vlastima u postupku.

U posljednjih nekoliko godina nacionalne nevladine udruge i HCK, u suradnji s IOM, pomogli su 41 žrtvi trgovanja ljudima otvaranjem skloni-šta i prihvatilišta. Dvadeset i devet (29) od 41 žrtve bile su strani državljani (Bosna i Hercegovina 4; Kamerun 1; Maroko 1; Moldavija 6; Rumunjska 5; Rusija 1; Slovačka 1; Srbija i Crna Gora 4; Ukrajina 4; Bugarska 1; bez državljanstva (1), dok ih je 12, odnosno 29%, imalo hrvatsko državljan-stvo.

RAŠČLAMBA PREMA DRŽAVLJANSTVU 2002. – 2005.

Većina žrtava bile su ženske punoljetne osobe u dobi između 18 i 25 godina starosti.

RAŠČLAMBA PREMA DOBI

65

MbP36 i višeAnaliza obilježja žrtava pokazala je trend prema mladim osobama

ispod 18 godina starosti. Od četrdeset i jedne žrtve koje su dobile pomoć, sedmoro (7) njih, odnosno 17%, bili su maloljetnici bez pratnje.

Ukupan broj maloljetnih i punoljetnih osoba u postocimaMaloljetne osobe:Punoljetne osobe:

Od četrdeset i jedne identificirane žrtve trgovanja ljudima, četvoro njihbili su muškarci, od kojih je jedan bio invalid starije životne dobi prona-đen dok je prisilno prosio na ulici, dok su trojica preostalih bili na prisil-nom radu.

Slijede statistički podaci raščlanjeni prema spolu i godinama starosti:

RAŠČLAMBA PREMA SPOLUmuškarcižene

66

muškarci 10%žene 90%

U odnosu na vrstu iskorištavanja većina žrtava, odnosno njih 49% bila je seksualno iskorištavana. Neke žrtve prošle su obje vrste iskorištavanja, prisilni rad i seksualno iskorištavanje, dok su neke, kao što smo naveli ranije, bile izložene samo prisilnom radu.

Vrsta iskorištavanjakombinirano 24%nije dostupno 10%seksualno 49%prisilni rad 12%delinkvencija 5%

Vrsta iskorištavanja seksualno rad delinkvencija kombinirano nedostupno20 5 2 10 4

Repatrijacija je organizirana za dvadeset i osam stranih državljana – žr-tava trgovanja ljudima. Proces je uključivao izdavanje putnih isprava u su-radnji s veleposlanstvima zemalja podrijetla, financijsku pomoć (u goto-vini), kao i organizaciju sigurne dobrovoljne repatrijacije od strane IOM. IOM je osigurao osobu za pratnju maloljetnicima i bolesnim osobama za cijelog trajanja putovanja.

67

Broj vraćenih žrtava trgovanja ljudima

Sukladno raspoloživim podacima3 sve više Hrvatica traži posao u za-padnoeuropskim zemljama. U ovim slučajevima žene su postale žrtve i prisiljavane su na prostituciju i ostale oblike iskorištavanja (krađa, pro-šnja, prisilni rad...). Od 12 hrvatskih državljana - žrtava trgovanja ljudima samo ih je 5 upućeno u IOM i njegove partnerske udruge te su naknadno uključeni u program reintegracije.

Sukladno Nacionalnom planu, hrvatsko MZSS jest odgovorna institu-cija za pružanje sveobuhvatne zaštite i pomoći žrtvama trgovanja ljudima u Hrvatskoj, ali ono nije sposobno za upravljanje dodijeljenim aktivnosti-ma za suzbijanje trgovanja ljudima.

C. Progon počinitelja

Priprema odgovarajućeg zakonodavstva kojim bi se uredilo procesu-iranje počinitelja smatra se presudnim čimbenikom za borbu protiv tr-govanja ljudima. To je potvrdila i Skupina stručnjaka EK za borbu protiv trgovanja ljudima koja je izjavila da “integrirani pristup trgovanju ljudima

3 Službena statistika.

Napomene

• Iako Operativni tim za suzbijanje trgovanja ljudima, kojim predsjeda nacionalni koordinator i koji se sastoji od pružatelja usluga, održava redovite sastanke sa svr-hom poboljšanja pomoći žrtvama, potrebno je osnažiti stručnost MZSS, kao i njego-ve tehničke i financijske sposobnosti.

68

mora sadržavati i djelotvorno procesuiranje kojeg je cilj kažnjavanje poči-nitelja”. Bez sumnje, sankcioniranje trgovaca ljudima šalje ne samo jasnu poruku ostalim počiniteljima ovih kaznenih djela da će njihov kriminalni pothvat biti kažnjen, već jača i povjerenje žrtava u pravosudni sustav i njihovu spremnost da svjedoče protiv trgovaca.

Republika Hrvatska usvojila je odgovarajući zakonodavni okvir te će sukladno Kaznenom zakonu trgovci biti kažnjeni kaznom zatvora u traja-nju od 1 do 10 godina, dok je za osobe koje su iskorištavale dijete ili malo-ljetnika4 predviđena kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina.

V. PRIMJERI DOBRE PRAKSE

• MUP i IOM organizirali su obrazovni projekt o borbi protiv trgo-vanja ljudima u trajanju od 16 mjeseci. Ciljna skupina sastojala se od 26 policijskih službenika specijaliziranih za organizirani kriminal iz cijele Hrvatske. Cilj je bio steći teoretsko i praktično znanje i vještine sukladno EU standardima, kao i postići potrebnu sposobnost za primjenu tog zna-nja u obavljanju svakodnevnih dužnosti te omogućiti širenje informacija na lokalnoj razini. Predavači su bili domaći i međunarodni stručnjaci iz Italije, Belgije i Njemačke te iz Interpola. Ovisno o nastavnim temama po-zivani su i predstavnici ostalih institucija: državni odvjetnici, istražni suci, aktivisti iz nevladinih organizacija i predstavnici ostalih ministarstava. Uz prezentacije, metode izobrazbe uključivale su: timski rad, rad uz nadzor

4 Prema hrvatskom zakonu dijete je dob do 14 godina, mlađi maloljetnik između 14 i 16 godina i stariji maloljetnik između 16 i 18 godina.

NapomeneUz odgovarajuće zakonodavstvo uvijek je dobro nadgledati i samu provedbu

zakona i uspoređivati rezultate pravomoćnih presuda. Kada usporedimo broj žrtava trgovanja ljudima s brojem optužnica za kazneno djelo trgovanja ljudima, možemo zaključiti da je broj optužnica daleko manji od broja prijavljenih žrtava:

2002. 2003. 2004. 2005.Žrtve 7 8 19 7Optužnice 1 2 4 6

Nažalost, do danas je donesena samo jedna pravomoćna presuda za kazneno djelo trgovanja ljudima, temeljem koje počinitelj služi kaznu zatvora u trajanju od 9 godina.

69

za početnike, igranje uloga i simulacije pravih situacija. Rezultati projekta su sljedeći: 26 novih stručnjaka i predavača, stvaranje mreže policijskih službenika, bolja suradnja među različitim sektorima i partnerima, pri-prema promotivnih materijala za MUP, kontinuirani prijenos znanja kroz specijalizirane seminare za policijske službenike. Ovaj edukativni model priznat je i na međunarodnoj razini i poslužio je kao model za razvijanje materijala za izobrazbu istražitelja koji se specijaliziraju za borbu protiv trgovanja ljudima na području zapadnog Balkana u sklopu regionalnog projekta CARDS/CARPO.

• U prva četiri mjeseca 2002./2003. održana je prva nacionalna in-formativna kampanja o trgovanju ljudima: “Trgovanje ljudima je naša stvarnost. Spriječimo ga!” U sklopu kampanje otvorena je nacionalna SOS linija. Promicana je izravna veza s građanima, čime se htjelo utjecati na ljude u svim dijelovima zemlje, kao i poboljšati odnose među različitim sektorima i osnažiti suradnju među partnerima koji rade na borbi protiv trgovanja ljudima. Kampanja je kroz razne aktivnosti potakla nove inici-jative, potaknula je mlade ljude da se uključe i motivirala da javno govore o ovom fenomenu. Prema rezultatima dvaju istraživanja javnog mnijenja, kampanja je izravno doprinijela poboljšanju znanja o sredstvima i oblici-ma trgovanja u 15% javnosti. Kampanja je dobila nagradu “Zlatno zvono” za najbolju inovativnu i sveobuhvatnu kampanju/društvenu akciju u 2003. godini.

• U Hrvatskoj je prepoznato da je najbolji način za sprječavanje tr-govanja ljudima kroz obrazovni sustav. Osnovnoškolski i srednjoškolski moduli borbe protiv trgovanja ljudima pripremili su stručnjaci iz IOM i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Kako bi se osigurao uspjeh projekta, skupina školskih profesora prošla je obuku za prijenos znanja svojim kolegama o borbi protiv trgovanja ljudima. Tijekom posljednje dvije školske godine upravo je tema trgovanja ljudima dobila prvenstvo u sklopu specijaliziranog obrazovanja koji je dio preventivnih programa. Ministarstvo je prilagodilo obrazovne ciljeve, sadržaj i pedagoški pristup potrebama učenika ovisno o njihovoj dobnoj skupini. U skladu s time, obrazovni ciljevi prvenstveno su usmjereni na uviđanje opasnosti i rizika, kao i na jačanje vještina za donošenje odluka i odgovarajuće ponašanje u takvim situacijama. Tijekom rada u školi nastavnici su radili i na sen-zibiliziranju roditelja, skrbnika i lokalne zajednice. Potvrđena je važnost uključenja nevladinih udruga u proces obrazovanja studenata pa je iz tog

70

razloga Ministarstvo ovlastilo šest nevladinih udruga za provođenje pro-grama izobrazbe uz korištenje pripremljenih i odobrenih materijala.

• Žena koja je u rujnu 2003. godine identificirana kao žrtva trgovanjaljudima dobila je nakon početne pomoći siguran smještaj, psihosocijalnu, zdravstvenu i pravnu pomoć. Odlučila je da svjedoči na sudu. Ministar tada još nije bio izdao Uputu o načinu reguliranja boravka žrtvama tr-govanja ljudima, a tadašnji zakon nije predviđao mogućnost legalizacije njezina statusa. Usprkos tome, Uprava za inspekcijske i upravne poslove MUP ozakonila je njezin status u Hrvatskoj i odobrila “privremeni bora-vak u trajanju od godinu dana”.

VI. NEDOSTACI

• Nedostatak analiza, praćenja, izvješćivanja i mehanizama za razmje-nu informacija.

• Nedostaje nacionalno zakonodavstvo koje bi uređivalo pomoć i za-štitu žrtvama trgovanja ljudima, jer se žrtve trgovanja ljudima ni u kojem zakonu ne spominju kao korisnici (Zakon o strancima, Zakon o zdrav-stvenoj zaštiti i Zakon o socijalnoj skrbi).

• Usprkos značajnom napretku koji je rezultat izmjena Kaznenog za-kona, malo je toga učinjeno na području procesuiranja, što predstavlja ključan element za borbu protiv trgovanja ljudima. Suci i državni odvje-tnici još uvijek nisu dovoljno svjesni ni pripremljeni za provedbu zakona kako bi bilo više konačno obrađenih predmeta i osuđenih trgovaca.

• Iako se pitanje trgovanja ljudima pomaknulo na ljestvici prioriteta Vlade, praktične mjere u vidu uspostave i koordinacije međuinstitucio-nalne suradnje oko aktivnosti vezanih za borbu protiv trgovanja ljudima, i dalje nisu dovoljne da bi se u cijelosti moglo odgovoriti na sve izazove.

• Ne postoji dovoljna koordinacija učinkovitog institucionalnog umre-žavanja između i unutar agencija, kao ni suradnja i razmjena informacija među nevladinim udrugama i između nevladinih udruga i državnih insti-tucija.

• Kvaliteta pomoći i zaštite za žrtve trgovanja ljudima koje se nalaze u alternativnom smještaju pod upravom državnih institucija jest na vrlo niskoj razini.

• Iako je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi izdalo Algoritam postupka prilikom utvrđivanja zdravstvenog stanja žrtve te njezina može-

71

bitnog daljnjeg liječenja, zdravstvene usluge za žrtve trgovanja još uvijek postoje samo na ad hoc osnovi.

• Nacionalni zakoni ne reguliraju problem maloljetnih žrtava trgova-nja ljudima, kao ni problem stranih državljana maloljetnika bez pratnje te stoga njihova temeljna prava, primjerice obrazovanje, nisu zajamčena.

• Ne postoje specijalizirana skloništa za maloljetne žrtve trgovanja lju-dima, bez obzira jesu li strani ili hrvatski državljani te im se trenutno pru-ža smještaj u centrima za socijalnu skrb. Socijalni radnici u ovim centrima nisu prošli odgovarajuću izobrazbu te nisu dovoljno osviješteni za ova pi-tanja, pa ne koordiniraju svoje aktivnosti s aktivistima nevladinih udruga koji rade sa žrtvama trgovanja ljudima, a koji su educirani i odgovaraju-će opremljeni. Socijalnim radnicima i žrtvama trgovanja ljudima teško je normalno funkcionirati, prvenstveno zbog razlika u kulturi i jeziku. Ne postoje posebne mjere kojima bi se rješavalo pitanje društvenih potreba maloljetnih žrtava trgovanja ljudima - stranih državljana.

• Ne postoje posebne mjere kojima bi se promicalo integraciju stra-naca ili reintegraciju žrtava trgovanja ljudima koji su hrvatski državljani nakon njihovog povratka u zemlju.

VII. PROCJENA POTREBA

Uzimajući u obzir nedostatke i opaske iz ovog izvješća te potrebu za poboljšanjem situacije, popis preporuka nalazi se u daljnjem tekstu.

PREPORUKE

• Potrebno je izmijeniti Zakon o strancima u skladu s pravnom steče-vinom EU na području migracija i prema ukazanim nedostacima. Potre-bno je uvesti/ugraditi konkretne zakonske odredbe o trgovanju ljudima kako slijedi: 1) postupak uređenja dozvole boravka za žrtve trgovanja lju-dima; 2) pomoć žrtvama na sudu; 3) sredstva za život; 3) zdravstvena skrb i socijalna pomoć; 5) osnovna sigurnost; 6) programi integracije (stručno usavršavanje, kulturološka i društvena orijentacija, učenje jezika); 7) sigu-ran povratak.

• U Zakon o strancima potrebno je ugraditi konkretne zakonske odre-dbe o zaštiti najboljih interesa djeteta i maloljetnika bez pratnje.

• Potrebno je utvrditi neovisan mehanizam za praćenje radi poboljša-

72

nja provedbe aktivnosti vezanih za borbu protiv trgovanja ljudima.• Potrebno je osnažiti međusektorsku suradnju, kao i suradnju između

vladinih institucija te između vladinih institucija i nevladinih udruga.• Potrebno je dodatno ojačati sposobnosti vladinih institucija kako bi

se osiguralo učinkovitu provedbu zakona.• Potrebna je daljnja izobrazba svih osoba koje se bore protiv trgova-

nja ljudima (policija, suci, državni odvjetnici, konzularno osoblje, socijal-ni radnici, nevladine udruge).

• Potrebna je daljnja izobrazba nevladinih udruga u cilju uspostave i utvrđivanja održive, koordinirane i učinkovite mreže nevladinih udruga.

• Postoji hitna potreba za otvaranjem specijaliziranog i sigurnog smje-štaja za maloljetne žrtve trgovanja ljudima kako bi im se moglo pružati specijaliziranu pomoć i zaštitu (zdravi dom, obrazovanje, zdravstvena i psihološka skrb, odgovarajuće pravno zastupanje).

• Žrtve trgovanja ljudima svugdje u Hrvatskoj gdje postoje pokretni ti-movi i prihvatni centri trebaju imati pristup zdravstvenim uslugama koje uzimaju u obzir osjetljiv položaj žrtava.

• Potrebni su specijalizirani programi reintegracije žrtava hrvatskih državljana, što uključuje alternativni smještaj, obiteljsko savjetovanje, strukovno osposobljavanje, obrazovanje, radno mjesto i dugoročnu po-moć, uz naknadne provjere i praćenje stanja.

POPIS SKRAĆENICA

ACTA: Akcija protiv korupcije i trgovanja ljudimaCARDS: Program financiran od strane EU: Pomoć Zajednice za obnovu, razvoj i stabilizacijuCARPO: Regionalni projekt policije u sklopu programa CARDSHCK: Hrvatski Crveni križIOM: Međunarodna organizacija za migracijeMZSS: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbiMUP: Ministarstvo unutarnjih poslovaNPD: Nacionalni plan djelovanjaSECI: Inicijativa za suradnju u jugoistočnoj EuropiMbP Maloljetnici bez pratnje

73

REPUBLIKA MAKEDONIJA1

I. Uvod

Republika Makedonija je mala zemlja, okružena kopnom, smještena u srcu Balkanskog poluostrva. Zemlja je prolazila kroz dug period tranzici-je, karakterizovanu osiromašenjem velikog segmenta populacije. Nesta-bilnost regiona, usljed ratova na Balkanu, situacije u tranziciji, koja podri-va prilike za investicije, doprinijeli su povećanoj socijalnoj nesigurnosti. Nametnuti strogi vizni režim, koji je rezultirao smanjenoj i ograničenoj pokretljivosti ljudi i robe, još jedan je negativni element generalno ne-pogodno situaciji u zemlji. Korupcija je još jedan ozbiljan problem koji podriva napore u borbi protiv trafikinga ljudskih bića.

Republika Makedonija trenutno se smatra raskršćem trgovine drogom, oružjem i ljudskim bićima na balkanskoj maršruti. U posljednje 4 godine, trgovina ljudskim bićima postala je jedna od vodećih kriminalnih akti-vnosti u zemlji. Pogled na Republiku Makedoniju, kao na zemlju tranzita i destinacije za međunarodnu trgovinu ženama, postepeno se mijenja. Da-nas, Makedonija se smatra zemljom porijekla, tranzita, a u manjoj mjeri zemljom destinacije za žene i djecu trfikovane u svrhu seksualne eksplo-atacije 2. Dodatno,”unutrašnji trafiking “ prepoznat je kao dio problema,iako Vlada poriče ova tvrđenja.

Visok stepen siromaštva i nezaposlenosti glavni je razlog zbog kojeg mladi ljudi traže prilike za zaposlenje van svoje domovine. Nedovoljno obrazovanje i nedostatak informacija stavlja ih u rizičnu grupu potenci-jalnih žrtava trafikinga. Prema podacima IOM-a, u posljednje 4 godine,756 žrtavava je identifikovanso, pružena im je pomoć, i repatrirani su uzemlje porijekla (12 procenata bila su djeca).3 Prema istoj statistici, većina

1 Autori koriste ustavno ime svoje zemlje.2 Trafiking ljudima izvještaj, objavljen od Kancelarije za monitoring i borbu protiv trafikinga, Jun

5, 2006, http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2006/65989.htm.3 Prema IOM-u, u Tranzitnom centru u Makedoniji, prema zemlji porijekla žrtava, boravile su žne

iz sljedećih država : 47.99% (359) iz Moldavije; 30.61% (229) iz Rumunije; 10.96% (82) iz Ukra-jine; 3.88% (29) iz Bugarske; 0.26% (2) iz Makedonije; ostale žrtve ble su iz balkanskih zemalja I zemalja bivšeg SSSR-a . ther victims were coming from other Balkan countries and countries of the Former Soviet Union. Većina žrtava koje su primile pomoć - 60.96% bile su između 18 – 24 godine; 62.56% bile su samci; 59.62% bez djece; i 34.09% roditelji ( jedna od žrtava bio je muškarac između 14 – 17 godina).

74

žrtava ( neočekivano visok procenat , 90 odsto, nijesu bili svjesni da će biti primorani na pružanje seksualnih usluga, i postati žrtve zloupotrebe).

Prema analizi Ministarstva unutrašnjih poslova, mnoge trafikovanežrtve ilegalno su ušle u zemlju, ili su ubačene kroz postojeće mreže ile-galnih maršruta. Prema istom izvoru – MUP, žrtv trafikinga dolaze iz dvaregrutaciona centra- Čisinaua-Moldavija, i Odese- Ukrajina. Otuda se transportuju u ,,sabirne,, centre u Temišvru. Krajnja destinacija je obično Grčka, Turska, Bliski Istok, Bosna i Hercegovina, Kosovo, i zapadna Ma-kedonija.

Republika Makedonija postepeno gradi obimnu politiku i mrežu insti-tucija za borbu protiv trafikinga. Međutim, bitni napori fokusiraju se ugla-vnom na problem trgovine ženama u seksualne svrhe4. Skoriji izvještaji UNICEF-a, OSCE-a, Stejt departmenta i drugih međunarodnih instituci-ja i NVO otkrivaju da je trafiking u, i iz Makedonije 5 problem u razvoju koji Vlada ne smije previdjeti.

II. Nacionalni zakonski okvir

A. Nacionalni zakon

Ilegalne migracije regulisane su Zakonom o neovlašćenom prelasku državne granice i kretanju blizu državne granice,6 kao i Zakonom o kreta-nju i boravku stranaca.7

Trgovina ljudskim bićima kao odvojeni kriminalni akt prepoznat je usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Repu-blike Makedonije8. Polje trafikinga (418-a) je redefinisano 2004,9 obuhva-

4 Posebno mlade žene koje dolaze iz zemalja bivšeg SSSR-a, koje su pripadale socijalističkom bloku (Moldavija, Rumunija, Rusija, Bjelorusija, Ukrajina, i Bugarska).

5 Nažalost, danas nemamo obim, broj i karakteristike trgovine djecom ženama i muškarcima u, i van Makedonije. Asocijacija Za srećno djetinjstvo radi na istraživanju o unutrašnjem trafikinguI finansijski poržalo Norveško ministarstvo spoljnih poslova. Konačni rezultati biće objavljenirajem septembra. Prvi podaci ukazuju na to da problem stvarno postoji. Još jedno istraživanje je sproveo Institut za socijlni rad i politiku ,, Istraživanje o trgovini djecom,, a podržao ga je UNICEF.

6 “Službeni list Rpublike makedonije ”. Br. 36/92, 66/92, 26/93, i 45/02.7 ”Službeni list Rpublike makedonije ”. Br.. 36/92, 66/92, 26/93 and 45/02.8 “Službeni list Rpublike makedonije ”. Br.. 04/02.9 Zakon o izmjenama i dopunama Krivčnog zakonika (”“Službeni list Rpublike makedonije ”. Br.

04/02).

75

tajući regrutovanje, transport, prebacivanje, pružanje skrovišta ili prijem djece bilo da je u , ili van zemlje. Svrha eksploatacije je prostitucija i drugi oblici seksualne eksploatacije, prinudni rad ili usluge, ropstvo ili položaji njemu slični i oduzimanje organa. Revizija uvodi striktnije kazne za po-činioce ovih djela, kao i konfiskacija sredtava kojim su se počinili zločini.Zakon uvodi 2 nova člana: krijumčarenje migranata (Čl. 418-b)10 i organi-zovanje grupe ili podstrekivanje na krivično djelo krijumčarenja (Čl 41-8c).11 Novi zakon za zaštitu svjedoka takođe je usvojen 2005. Prositucija nije krivično djelo, već prekršaj. Posredovanje u prostituciji (Čl. 191) pro-pisuje sankcije protiv osoba koje regrutuju, podstiču, ili stimulišu drugog na prostituciju, ili osoba koje na bilo koji način, učestvuje u preokretanju druge osobe, u svrhu seksualen eksploatacije.

B. Bilateralni sporazumi

Vlada Republike Makedonije, spremna da doprinese ravoju bilateral-nih relacija, potpisala je i ratifikovala Sporazume o saradnji u borbi protivorganizovanog kriminla, ilegalne trgovine drogom, ilegalnih migracija, i drugih kriminalnih djela sa :Albanijom, Bugarskom, Srbijom i Crnom Gorom, Rumunijom, Slovenijom, Francuskom, Ukrajinom, Švajcarskom konfederacijom i Kraljevinom Norveškom.

Cilj ovih sporazuma je osnaživanje saradnje u prevenciji i krivičnom gonjenju organizovanog kriminala. Sporazumi nalažu direktnu komuni-kaciju između Ministartva spoljnih poslov- Policije i sporazumnih stra-na..

Na osnovu gore navedenih Sporazuma potpisani su još neki dokumenti: Protokol o definisanju pravaca i načina saradnje na polju kontroMinistar-stvo unutrašnjih poslova Republike Makedonije i relevantnih ministar-stava Bugarske, Albanije i Grčke. Međugranična saradnja sa susjednim

10 Član 418 (b) “Krijumčarenje migranata” propisuje sankcije protiv osoba koje, koristeći silu ili ozbiljnu prijetnju, atakujući na život ili tijelo, kidnapovanjem, obmanom, zloupotrebom slu-žbenog položaja ili iskorišćavanjem slabosti druge osobe, ilegalno prebacuje migrante preko državne granice, kao i protiv onih koji produkuju, kupuju ili posjeduju lažne pasoše s ovakvim namjerama. Takođe, sredstva i alati kojima su počinjena krivična djela biće konfiskovana.

11 Član 418 (c) kažnjava organizovanje grupe, bande ili drugih asocijacija s namjerom činjenja zločina trgovine ljudima i krijumčarenja migranata. Član inkorporira pomilovanje, ako član grupe razotkrije grupu prije činjenja krivičnog djela.

76

zemljama bazirana je na zaključenim bilateralnim-međunarodnim spora-zumima koji regulišu specifičnu oblast saradnje.

Dalje, zajednička tijela formirana su za saradnju u specifičnim oblasti-ma od interesa za državu i sporazumne strane.

Saradnja sa susjednim zemljama, održava se i kroz različite redovne, ali i hitne sastanke gdje se diskutuje o problemima koji mogu da se pojave kod međugranične saradnje i iznalaze se rješenja. Saradnja sa susjednim zemljama je u sljedećem:

Na osnovu Sporazuma o stabilizciji i saradnji između Makedonije i Evropske unije12 pitanje potpisivanja Ponovnog ulaska u Savjet Evrope bilo je postavljeno na Prvom sastanku savjeta za stabilizaciju i saradnju između Evropske unije i Republike Makedonije. Treba naglasiti da je Re-publika Makedonija isti ovakav sporazum sa sljedećim zemljama: Albani-jom, Bugarskom, Italijom, Švajcarskom, Slovenijom, Francuskom, Slova-čkom, Hrvatskom, Rumunijom, Njemačkom i Mađarskom.

C. Nacionalni akcioni plan

Nacionalni program za borbu protiv trafikinga i ilegalnih migracijatrenutno je osnovni anti-trafiking document. On pokazuje slaganje Ma-kedonije sa principima Palermo protokola, i njegovu svrhu da razvije i implementira nacionalnu kampanju.

Nacionalni program usvojen 2002. godine, sastoji se od 6 djelova: zako-nodavne aktivnosti;13 preventivne akcije;14 pomoć i podrška žrtvama trafi-kinga15; repatrijacija i reintegracija žrtava;16 trening osoblja17 a koordinaci-

12 Paragraf VII – Odsjek pravde član 76.13 Izmjene i dopune Krivičnog zakonika, u cilju poboljšanja nacionalne legislative i kreiranja za-

konske osnovi za efektivniju borbu protiv trgovine ljudima.14 Na primjer, identifikacija i redukcija ekonomskih i društvenih faktora koji rezultiraju pojavom da

žene i djece postaju žrtve trafikinga; identifikacija nivoa porodičnog nasilja i njegov ekonom-ski i društveni uticaj na žene i djecu; iniciranje istraživačkih projekata o problemu trafikinga iilegalnih migracija; priprema i prezentacija statističkih pokazatelja u ovoj oblasti.

15 Poboljšanje uslova za sigurnu repatrijaciju kroz zaštitu i mjere pomoći žrtvama trafikinga. Os-nivanje tranzitnih centara-skloništa zamišljeno je kao cilj, gdje su žrtvama omogućeni svi us-lovi: smještaj, hrana, prevodilac, informacije o njihovim pravima, socijalna i zdravstvena zaštita i pravna pomoć.

16 Omogućavanje prava na repatrijaciju i reintegraciju, prema međunarodnim instrumentima ili kroz različite mehanizme i instrumente: zaključivanje bilateralnih i multilateralnih sporazuma o saradnji u procesu repatrijacije žrtava; regulisanje finansija do sticanja prava na repatrijaciju;uspostavljanje saradnje između receptivnih centara i NVO; priprema programa za doseljavanje u treće zemlje.

77

ju aktivnosti vrši Ujedinjeni za borbu protiv trafikinga (pod nadležnošćuOdsjeka policije za kriminal – Ministarstva unutrašnjih poslova),18 kao i Nacionalna komisija i Sekretarijat za borbu protiv trafikinga i ilegalnihmigracija Republike Makedonije 19. U ovom kontekstu, Strategija za bor-bu protiv trafikinga i ilegalnih migracija kao i Nacionalni akcioni plan, have been adopted by the Government on the 21.03.2006.

17 Program predlaže seriju posebnih edukativnih aktivnosti: osnaživanje institucionalnih ka-paciteta u Makedoniji kroz različite treninge i aktivnosti vezane za saradnju i razmjenu; us-postavljanje saradnje između svih vladinih i nevladinih orgnizacija i mehanizama saradnje na nacionalnom i regionalnom nivou; edukacija operativnog osoblja iz MUP-a koji su direktno zaduženi za policijske istrage u slučajevima trafikinga; edukacija sudskih službenika u kaznen-im institucijama¸edukacija advokata za posebna zastupanja žrtava trgovine ljudskim bićima.

18 Koordinira operativne aktivnosti za identifikaciju i krivično gonjenje počinilaca krivičnih djela i biće u nadležnosti informacionog sistema.

19 Nacionalna komisija predlaže anti-trafiking program Vladi Republike Makedonije, i odgovornaje za promociju i koordinaciju programa, prateći njegovo usvajanje.

20 Za dalju analizu pogledati Rodnu perspektivu trafikinga, Centra za istraživanje rodnih studija – Evro-balkanski institute Skoplje 2004.

21 “Izgradnja kapaciteta vladinih i nevladinih subjekata za borbu protiv trafikinga kroz pristupbaziran na ljudskim pravima”.

22 U kontekstu edukacije, pominje se potreba za nastavnim planom koji se bazira na multidiscipli-narnom pristupu, zasnovanom na principima ljudskih prava, jednakosti polova, i nediskrimi-nacije.Takođe, u kontekstu Prevencije, Akcioni plan predočava kampanje za jednakost polova i zžza eliminaciju svih oblika diskriminacije u 2006.godini.

23 Vidjeti CEDAW, Shadow Report, ESSE, Skoplje, 2005, str. 12: “Observacija OSCE misije sugeriše da nisu sve žene dovedene u sklonište. Štaviše, pošto skloništa primaju samo žene koje žele da se vrate u zemlje porijekla, trafikovane žene koje ne žele da učestvuju u programu IOM-a, nemaju izbora do – deportacije. Žene i djeca trafikovani unutar zemlje nisu uopšte identifiko-vane. Žrtve često odbijaju pomoć u skloništu, ili je uopšte ne traže, u strahu od repatrijacije, deportacije ili javne osude u njihovim zemljama porijekla, suočavajući se, još jednom, s pro-blemima koki su ih, na početku, i odveli u trafiking: siromaštvo, diskriminaciju, male mogućno-sti za obrazovanje i zaposlenje.

KomentariObije strategije, kao i Nacionalni akcioni plan nijesu uzeli u obzir dva glavna pri-

govora: • Aktuelna anti-trafiking politika nije rodno senzitivna ni bazirana na ljudskim

pravima20. Na primjer, pristup baziran na ljudskim pravima pomenut je samo u kon-tekstu “Izgradnje kapaciteta”,21 i nema preporuke o ljudskim pravima u Akcionom planu gdje je ovaj strateški cilj elaboriran.

Ženska ljudska prava nijesu eksplicitno uvedena u Strategiju i Akcioni plan.22 Me-đutim, lokalna NVO u svom izvještaju iz sjenke na CEDOW izvještaj, objelodanila je nekoliko pitanja koja se tiču kršenja ljudskih prava žrtava trgovine ljudima.23

78

III. Opšti okvir

A. Izgradnja kapaciteta

Sljedeće projekte za izgradnju kapaciteta implementirale su razni klju-čne agencije.

Ministarstvo untrašnjih poslova :• Strategija lokalne politike, i implementacija projekta, Odsjek za me-

đunarodni razvoj – implemetirala Atos konsalting Velike Britanije; • Reforma policije (faza II i III), Pomoć zajednici za rekonstrukciju,

razvoj i održivost 2001 and 2004, Evropska Agencija za Rekonstrukciju (EAR);

• Jačanje kapaciteta implementiranja MUP-a - UNHCR;• Podrška Policijskoj Akademiji (FAZA II), CARDS 2003, EAR.Granična policija:• Vozila za graničnu policiju, CARDS 2003 (nacionalni), EAR;• Izgradnja kapaciteta za Nacionalni granični upravni koordinacioni

centar i graničnu policiju, CARDS 2004 (nacionalni), EAR;• Snabdijevanje opremom za potrebe granične policije “TETRA”,

CARDS 2004 (nacionalni), EAR;• EXBS – Kontrola uvoza i granična sigurnost, Ambasada SAD;• Podrška i koordinacija intrgisanog graničnog menadžmenta strate-

gija zapadno-balkanskih zemalja.CARDS 2002 (regionalni), Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP);

• Prekogranični program saradnje u Jugoistočnoj Evropi. (OSCE), Beč;• Akcioni plan za integrisani granični menadžment,CARDS 2002, EAR;• Razvoj IBM sistema za obrdu podataka, CARDS 2003 (nacionalni), EAR;• Integrisani granični menadžment- strategija i akcioni plan (faza II), CARDS

2002, EAR;• Tačke prlaska granice: Mreža komunikacija (faza I), CARDS 2001, EAR.

Kriminalistička policija:• Razvoj pouzdanih i funkcionalnih policijskih sistema, snaženje bor-

be protiv glavnih kriminalnih aktivnosti i policijske saradnje (CARPO), CARDS 2002 (regionalni);

• Podrška razvoju vođenja policijske registraturi i kapaciteta forenzi-čke analize. CARDS 2004, EAR

79

Interpol:• Modernizacija Nacionalnog Centralnog Biroa Interpola u 5 CARDS

zemalja regiona Balkana CARDS 2001 (regionalni), IOM;• Pitanja stranaca i imigranata;• Tehnička pomoć za razvoj i implementaciju Nacionalnog akcionog

plana za migracije i azil, CARDS 2002, EAR;• Dalji razvoj imigracionih i azilantskih strategija, legislative i akcio-

nog plana CARDS 2003, EAR;• Uspostavljanje odgovarajućih okvira EU- zakonskih, regulator-

nih i instituucionalnih, na polju migracija, pitanja azila, i viznog režima. CARDS 2002 (regionalni)

Nacionalna komisija za borbu protiv trafikingaa i ilegalnih migracija:• Obogaćivanje Implementacionih strategija za Nacionalni akcioni

plan, CARDS Regionalni program: podrška civilnom društvu za smanje-nje prekograničnog kriminala, uključujući regionalne akcije koje pomažu u borbi protiv trafikinga i anti-korupcijskih inicijativa;

• Protiv-udarac trafikingu: Prevencija i aktivnosti na izgradnji kapaci-teta na Kosovu i u Makedoniji ; Finska; IOM;

• Jačanje kapaciteta za primjenjivanje zakona u borbi protiv trafikingau Jugoistočnoj Evropi, Holandiji, Švajcarskoj, -Centar za razvoj migracio-ne politike (ICMPD/UNDP) Rumunija;

• Borba protiv trafikinga i ilegalne migarcije – jačanje kapaciteta,IOM;

• Širenje Implementacionih Strategija za Nacionalni anti-trafikingakcioni plan u SAP zemljama, zajedno sa širenjem Implementacionih Strategija za Nacionalni anti-trafiking akcioni plan u Bugarskoj, Molda-viji i Rumuniji, u okviru CARDS-Regionalnog programa – Podrška civil-nom društvu za smanjenje pograničnog kriminala, uključujući regionalne akcije za borbu protiv trafikinga i anti-korupcijske inicijative - CARDS(regionalni), ICMPD;

• Boravak 2005, - OSCE/USAID, Open Gate/La Strada Makedonija.Reforme sudskog sistema:• “Trgovina ljuskim bićima” – dva savjetovanja sa ukupno 144 učesni-

ka, od kojih 75 sudija, I 35 učesnika iz tužilaštva.• “Trgovina ljuskim bićima – implementacija regionalnog priručnika

za edukaciju sudija i javnih tužilaca”, 3 seminara, uz finansijsku pomoćOSCE, ODIHR i OPDAT, sa ukupno 89 učesnika, od čega 44 sudije, 2

80

stručna saradnika i 28 tužilaca. • Razvoj i edukacija tužilaštva (OPDAT) – uz učešće 8 sudija (Organi-

zacija savjetovanja o trafikingu, u saradnji sa Ambasadom SAD u Make-doniji – Program Ministarstva pravde SAD zs pomoć, razvoj i edukaciju tužilaštva).

• Priručnik za trening sudija i javnih tužilaca u borbi protiv trafikinga–za zamjenike javnih tužilaca koji nijesu imali prilike da prisustvuju na 5 seminara na ovu temu.24

B. Mehanizmi analize, istraživanja i monitoringa

Systematsko vladino istraživanje o različitim aspektima trafikinga udruštvu još uvijek nije započeto. Međutim, moramo pomenuti nekoliko NVO istraživačkih projekata. 25

Iako istraživanja i analize nijesu u Strategiji posebno obrađene, posto-ji cilj koji je kao jedan od prioriteta sadržan u dijelu Edukacije. Tiče se – Početka i realizacije istraživačkih projekata u vezi sa proučavanjem tra-fikinga i sličnih fenomena, proučavanjem uzroka-faktora ovog posebnokompleksnog društvenog fenomena, ili vida kriminala.26

U drugom dijelu Akcionog plana, u dijelu pod naslovom Prevencija, zasebni cilj je definisan kao – identifikacija uzroka i posljedica trafikingai proučavanje fenomena uopšteno i specifično u Republici Makedoniji.Ovaj cilj trebalo bi ostvariti povećanjem istraživačkih aktivnosti sa aspe-kta analize uslova, podataka i izvještaja kroz uspostavljanje saradnje sa relevantnim istraživačkim centrima u regionu. Prema Akcionom planu, Nacionalna komisija treba da pripremi javni izvještaj za 2006. godinu, i da odredi Nacionalnog izvjestitelja.

24 U okviru implementacije regionalnog projekta Pakta stabilnosti za trafiking u saradnji sa Am-basadom SAD u Makedoniji – OPDATI, Centar za kontinuiranu edukaciju Udruženja sudija u Republici Makedoniji.

25 Na primjer, Rodna perspektiva trafikinga,- Istraživački centar za rodne studije, Evro-Balkanski Institut, Skoplje, 2004 ( na makedonskom), “Prevencija Trafikinga (Percepcija potencijalnih žr-tava i klijenata)”, Helsinški komitet za ljudska prava Republike Makedonije, 2006;

26 “Strategija za borbu protiv trafikinga i ilegalnih migracija u Republici Makedoniji”, Skoplje,Mart 2006, str. 14 (na Makedonskom).

81

C. Saradnja i umrežavanje na nacionalnom i regionalnom nivou

Bilateralnu i multilateralnu saadnju Republike Makedonije po pitanju borbe protiv trafikinga uglavnom je sprovodilo Ministarstvo unutrašnjihposlova. Posebna saradnja je uspostavljena sa susjednim zemljama i dru-gim u regionu, i poboljšana je ratifikovanjem nekoliko međunarodnihsporazuma protiv organizovanog kriminala. Brojne NVO sprovode pro-grame protiv trafikinga, i uključene su u mrežu NVO Civilna asocijacijaza borbu protiv trafikinga GRANICA. Mreža je osnovana prije godinu ipo dana, čine je 12 NVO iz raznih gradova Makedonije. Ove NVO imaju iskustvo u oblasti prevencije trafikinga27.

Takođe, uspostavljena je saradnja sa lokalnim centrima za socijalni rad, policijom, i lokalnim biroima za zapošljavanje. GRANICA sarađuje sa drugim mrežama: Open gate – La Strada i Građanska inicijativa – An-tico.28 NVO-članice mreže takođe su članice Sekretarijata, u Nacionalnoj komisiji.

D. Mobilizacija Resursa

U toku poslednjih par godina, sredstva za projekte vezane za trafikingfinansirale su vladine, unutar-vladine, međunarodne, domaće organiza-cije, dok 4 ministarstva- pravde, unutrašnjih poslova, rada i obrazovanja, strateški rade na problemu trafikinga. Postoji takođe značajna mobilizaci-ja civilnog društva u nastojanjima da se bore protiv ovog fenomena.

Značajan doprinos dalo je nekoliko međunarodnih agencija - (UNI-CEF, SECI, INTERPOL, OSCE, USAID, ICMPD, Kvinna till Kvinna, SIDA, IOM, kao i nekoliko zemalja kroz svoje ambasade, posebno Norve-ška, SAD i Švedska.

27 Zajedničke aktivnosti mreže 12 NVO - GRANICA su: Nacionalna kampanja – Trafiking postoji -podržan posterima i edukacijom multi-institucionalnih timova za zajednilke aktivnosti u borbi protiv trafikinga u Makedoniji; “Prekinimo lanac”;“Stop trafikingu”;“Ja sam na oprezu, nisam naprodaju– ulična drama”.

28 Asocijacija “Za srećno djetinjstvo” je član, sa najvećim iskustvom u pružanju pomoći žrtvama trafikinga u Tranzitnom centru.

82

IV. Implementacija Anti-Trafiking zakona

A. Prevencija i podizanje nivoa svijesti

Nekoliko preventivnih projekata je implementirano, uglavnom od stra-ne NVO. Na primjer, IOM je u saradnji sa NVO realizovao 4 kampanje za podizanje nivoa svijesti, a podržao 13 NVO kampanja u periodu od 2001.-2004. Značajan broj ovakvih kampanja podržao je OSCE.

Odsjek za odnose s javnošću ambasade SAD podržao je velike pre-ventivne NVO kampanje, uključujući razne aktivnosti, kao : distribucija preventivnog materijala, pružanje pravne pomoći žrtvama trafikinga. Dioovih aktivnosti podržale su i druge ambasade. Najviše preventivnih akti-vnosti sprovele su – Asocijacija Za srećno djetinjstvo i Open Gate – La Strada, Makedonija, u saradnji sa drugim NVO partnerima.

Tokom 2005, Vlada je sprovela ili podržala specializovane trening pro-grame za sudije, tužioce, policiju, socijalne radnike, od kojih su se mnogi fokusirali na prevenciju trafikinga i identifikaciju aktuelnih ili potencijal-nih žrtava. Ministarstvo rada i socijalnog staranja organizovalo je seriju treninga za socijalne radnike iz svih 27 državnih centara za socijalni rad.

Takođe, stvoren je i Nacionalni mehanizam upućivanja žrtava tra-fiking kao mehanizam za identifikaciju potencijalnih žrtava kao i za po-diznje nivoa svijesti kod javnih i vladinih institucija o problemu trafikin-ga.29

29 NMR odštampali su brošure i direktno kontaktirali lokalne zajednice. Preventivne usluge ugla-vnom se fokusiraju na rizične grupe.

Komentari

Mada Nacionalni program predviđa brojne preventivne aktivnosti i projekte, ve-ćinu ovakvih aktivnosti implementirale su NVO, dok je vlada obezbjeđivala samo ne-finansijsku podršku.

83

B. Zaštita i pomoć

Republika Makedonija, poštujući i primjenjujući osnovne međunaro-dne principe za zaštitu žrtava,30 obezbjeđuje im odgovarajuću zaštitu u Tranzitnom centru za strane zrtve trafikinga, kao i u Skloništu za žrtve( domaće žrtve) trafikovane u, i van zemlje. Žrtvama se pomoć pruža odmomenta identifikacije, i oslobođenja od trafikanta. Proces traje sve donjihove repatrijacije u zemlju porijekla, ako su strankinje. Pravo na zašti-tu imaju bez obzira da li će sarađivati sa nadležnima za krivično gonje-nje, i svjedočiti.

Tranzitni centar za strance vode tri organizacije: MUP, IOM i Aso-cijacija NVO Za srećno djetinjstvo. Svaka od njih ima specifičnu ulogu upružanju zaštite i pomoći žrtvama trafikinga - pružaju smještaj, medicin-sku, psiho-socijalnu pomoć,pravnu pomoć, edukaciju, savjetovanje, zanat i psihoterapiju. Ovi principi primjenjuju se od 2000. godine, kada je tra-fiking identifikovan kao problem i shvatanja činjenice da je Makedonijazemlja tranzita i destinacije za ogroman broj stranih državljana.31

IOM je sproveo intervjue za identifikaciju žrtava, omogućio im me-dicinsku i pravnu pomoć i organizovao im repatrijaciju u zemlje porije-kla. Asocijacija Za srećno djetinjstvo vodi dnevne aktivnosti, medicinsku, psiho-socijalnu pomoć,pravnu pomoć, edukaciju, savjetovanje, zanat i psihoterapiju.32. Program se implementira kroz individualni grupni rad tima psihologa i socijalnih radnika.33 Cilj je postizanje psihološke stabil-nosti žrtve, smanjenje post-traumatskih reakcija, pomoć pri rehabilitaciji i početnoj re-socijalizaciji, i razvoj personalnih projekata za budućnost,

30 “…svaka osoba koja je imala iskustvo s nasiljem, traumama, ima osnovno pravo na medicin-sku, psihološku i pravnu pomoć.”

31 Problem sa stranim žrtvama trafikinga, IOM je posebno isticao, i prezentovao vladinim in-stitucijama kao veoma ozbiljan. Navedeno je da da je u ovom specifičnom periodu bilo od2000 do 3000 žrtava trafikinga u Makedoniji, a koji su bili strani državljani. U isto vrijeme steklase potreba za skloništem, a idući joj u susret, Ministarstvo unutrašnjih poslova Repubike Make-donije u aprilu 2001, otvorilo je TRANZITNI CENTAR za strane žrtve trafikinga.

32 Aktivnosti Asocijacije podržava i vodi IOM. 33 Cilj projekta “Psihosocijalna intervencija, edukacija i rehabilitacija žena žrtava trafikinga u Tran-

zitnom centru je jačanje mogućnosti žena za uspješnu reintegraciju u društvo, kroz pssihoso-cijalnu i pravnu pomoć, kao i kroz treninge zanata.

84

pripremom njihove reintegracije u zemlju porijekla.34 Postoji specijalni rehabilitacioni i reintegracioni program za maloljetne žrtve trafikinga.

U periodu od 4 godine, za 765 žrtava trafikinga obezbijeđena je pomoću Tranzitnom centru. Psihosocijalnu pomoć, savjetodavne usluge, eduka-ciju i terapiju dobile su 322 žene i djeca u Tranzitnom centru ( Od uku-pnog broja 12% su djeca ispod 18).35 Profesionalni trening prošle su 80% žena ( zavisno od njihove dužine boravka).36 Sve žene su prošle edukaciju o zdravlju, zaštiti od seksualno prenosivih bolesti i zavisnosti od droge.

Sve zaštićene žene su repatrirane i vraćene u zemlje porijekla. Repatri-jaciju je organizovala Makedonska Informativna Agencija, u saradnji sa IOM-om. All protected women were repatriated and transferred to their countries of origin. U cilju evaluacije stanja žrtava, poslije reintegracije, sprovodi se i saradnja sa raznim ministarstvima u zemljama porijekla.

U junu 2005. , kada su prvi makedonski državljani registrovani kao žr-tve trafikinga Sklonište za domaće žrtve otvorila je NVO Open Gate.37 Otvoreno je prije godinu i po dana , žrtvama pruža smještaj i hranu, obe-zbjeđenje. Do sada, 13 žrtava unutrašnjeg trafikinga je primljeno u centar,u ovom momentu ima ih 3.

34 Process se implementira na sljedeći način: nakon smještanja žrtve u Centar, član psihosoci-jalnog tima, određen je za mentora žrtve sve dok boravi u Centru. Dužinu boravka propisuje psiholog, u skladu sa psihičkim stanjem žrtve, nivoa stresa i trauma. Tokom ovog perioda žrtva sve informacije dobija na maternjem jeziku: psihološku procjenu stanja, potrebe i mogućnosti žrtve takođe se uvažavaju. Prema ovim procjenama, pravi se individualni program za učešće u opštem programu- individualnom ili grupnom. Prije odlaska žrtve priprema se dosije o njenom tretmanu u skloništu, i svim potignutim rezultatima.

35 U procesu ulaska psihološko stanje žrtve mjeri se, MMPI stres testovima i temeljnim kliničkim intervjuima. Prije njihove repatrijacije, njihovo stanje se još jednom kontroliše, i odgovorni tim priprema preporuku za IOM timove u zemlji prijema. Rezultati pokazuju da je u 75% slučajeva nivo stresa bio nizak, kod žrtava koje su primile pomoć. Psihološki problemi poput nesanice, anksioznosti, depresije i psihosomatskih uznemirenja, bili su kod 63% žena koje su provele dovoljno vremena u skloništu, smanjeni. Rezultati nisu bili ohrabrujući kod žena koje su kratko ( od 7-22 dana) boravile u Centru.

36 Oko 60% žrtava koje su prošle treninge + zanate poput šivenja, šišanja, umjetnosti, engleskog jezika, kozmetike i joge, u trajanju od minimum dva mjeseca, primile su diplome.

37 Sklonište za domaće žrtve trafikinga finansijiski podržava USAID i OSCE.�

KomentariRepublika Makedonija još uvijek nije usvojila zakon za privremeni boravak u ze-

mlji, niti za zaštitu ljudskih prava žrtava.

85

C. Krivično gonjenje

Ministarstvo pravde i MUP su 2003. godine spriječili objavljivanje po-dataka o registrovanim slučajevima.38 Iz kancelarije Javnog tužioca nema nikakvih podataka o gonjenju počinilaca u 2005. godini. Prema izvještaju SAD Stejt departmenta iz 2006. ,

“…Vlada i NVO prijavljuju silazni trend u trafikingu u 2005”, dok je uisto vrijeme, “Vlada značajno povećala broj procesuiranih slučajeva”.39

Što se tiče prava žrtava u sudskoj proceduri, analiza domaće sudske prakse pokazuje ozboljne nedostatke: izvršenje prava na nadoknadu štete je problematično, pravo oštećene strane da pruži nove dokaze je ograni-čeno u nekoliko slučajeva, i pravo na zaštitu – specijalne mjere ispitivanja svjedoka nijesu primijenjene od strane suda ( van sudnice).40

U slučajevima žrtava-svjedoka, mnohim žrtvama nije savjetovano da ne odgovore na neka pitanja ( obavezno prema zakonu), a ima indikacija da svjedoci nijesu bili informisani o pravu da sakriju lične podatke. Ostale indikacije o neefikasnosti politike krivičnog gonjenja Republike Makedo-nije su: produženo trajanje krivične procedure, popustljiva pozicija su-dova u kažnjavanju trafikanata, rijetko korišćenje konfiskacije imovine u krivičnim postupcima i neobjavljivanje presuda.

38 Prema neobjavljenim podacima za 2004. – izvor Nacionalna komisija- MUP je podigao 64 optužnice i 92 specijalna izvještaja protiv počinilaca. 33 krivična djela trafikinga počinila su 56lica, 23 krivična djela počinili su 25 počinilaca delikata vezanih za prostituciju.

39 SAD Stejt department u izvještaju “2006 Trafiking u Republici Macedoniji”: “U 2005, sudovi suprecesuirali 35 slučajeva sa 80 tuženih, u poređenju sa 22 slučaja u 2004. Vlada je osigurala 22 presude, sa kaznama od 3 do 9 godina, bilo je 8 oslobađajućih presuda iako je vlada podnijela žalbe na nekoliko ovih slučajeva.”

40 Slučaj gde je korišćen poziv videokonferencijom, kada se žrtva čula, a počinilac nije mogao da vidi žrtvu, dogodio se jednom.

Komentari

Pored činjenice da je u 2005. godini, u 73% sudskih procesa žrtva nije samo svjedok nego i oštećena strana, koja je podnijela zakonski zahtjev, od kojih je 15 slučajeva bilo posredovanje u prostituciji i trafikingu, nijedan od tih zahtjeva nijesurealizovani.

86

V. Dobra praksa

• Uspostavljanje Sekretariata za borbu protiv trafikinga kao i Sub-komisije za borbu protiv trgovine djecom u sklopu Nacionalne komisije.

• Usvajanje široke Nacionalne strategije i Nacionalnog akcionog pla-na za borbu protiv trafikinga.

• Multi-institucionalni način zaštite stranih građana smještenih u Tranzitnom centru, koji uključuje 3 subjekta sa različitom misijom, s ra-zličitim profilima usluga i aktivnosti.

• Značajni napori u izgradnji kapaciteta i mobilizaciji resursa.• Korišćenje videokonferencija, s ciljem prenosa iskaza žrtve tokom

suđenja.

Nedostaci

• Nedostatak transparentnosti u radu Nacionalne komisije i njenih članica-Ministarstava.

• Lack of official national data-base for victims of human trafficking.• Nedostatak pristupa zasnovanom na ljudskim pravima u cjeloku-

pnoj anti-trafiking politici Republike Makedonije. Sveukupno, manjakefikasnih mehanizama za zaštitu ljudskih prava žrtava.

• Nedostatak rodne senzitivnosti u cjelokupnoj anti-trafiking politiciRepublike Makedonije, uzimajući u obzir da je trafiking rodno senzitivnifenomen.

• Anti-trafiking politika nije dovoljno diferencirana od politike borbe protiv posredovanja u vršenju prostitucije i politike protiv ilegalnih mi-gracija. U ovom kontekstu, država često preuzima inicijativu protiv pro-stitucije, više nego da zada udarac eksploataciji prostitucije.

• Nedostatak istraživanja pod pokroviteljstvom države i analiza razli-čitih aspekata fenomena.

• Nedostatak odredbi koje regulišu privremeni boravak žrtava trafi-kinga.

• U praksi ima vidnih teškoća kod prava žrtve na odštetu.

87

b. PROCJENA POTREBA

Uzimajući u obzir nedostatke i komentare sadržane u ovom izvještaju, kao I potrebe za poboljšanje situacije, u nastavku su date sljedeće prepo-ruke:

PREPORUKE

• Baza podataka o postojećim aktivnostima sa uključenim svim fakto-rima, treba biti uspostavljena u okviru Nacionalne komisije, i jedna osoba mora biti odgovorna za odnose s javnošću.

• Baza podataka o postojećim žrtvama trafikinga (stranim i doma-ćim) treba biti uspostavljena..

• Fenomenonu trafikinga trebalo bi pristupati kao flagrantnom krše-nju ljudskih prava, i kao pitanju polne diskriminacije, više negoli kao pita-nju nacionalne bezbjednosti

• Zakonska regulativa treba biri usvojena za: a) status žrtve trafikinga b) garancije za efikasnu zaštitu ljudskih prava žrtve, kao i prava žrtve nakompenzaciju c) privremeni boravak žrtva, uvođenje minimum 30 dana perioda za odluku da li će učestvovati u istrazi.

• Jasni protokoli za identifikaciju žrtava trafikinga i za njihovo razli-kovanje od žrtava prostitucije, trebaju biti u nacrtu.

• Centar za istraživanje, analizu i dokumentaciju mora biti usposta-vljen, kao tijelo koje finansira država.

88

89

GRCKA

I. Uvod

Grcka se nalazi na jugu Balkanskog poluostrva. Granici se sa Albani-jom, BJR Makedonijom, Srbijom i Bugarskom prema sjeveru i sa Turskom na sjevero-istoku i istoku. Okruzena je Jadranskim morem na zapadu i Sredozemnim morem na jugu.

Grcka ima tradiciju kao zemlja porijekla migranata. Ta uloga se okre-nula pocev od ranih 1990ih kada je postala zemlja destinacije za zrtve trefikinga ljudima iz susjednih zemalja, kao i iz Afrike, i u manjoj meri, izAzije. Trefiking je dospio u Grcku prvenstveno zbog njenog geografskogpolozaja, ekonomskog prosperiteta i clanstva u Evropskoj uniji, kao i zbog drustvenih, ekonomskih i politickih previranja u susjednim zemljama na-kon pada Berliskog zida. Prema zvanicnim podacima grckog Ministarstva javnog reda1, vecina zrtava trefikinga dolazi iz Albanije, Rumunije, Mol-davije i Ukrajine.

Iako ovi podaci ne prave razliku izmedju razlicitih vrsta zrtava, nevla-dine organizacije koje pruzaju pomoc i podrsku zrtvama, tvrde da vecinu identifikovanih zrtava cine zene i djeca preprodavani u svrhe seksualneeksploatacije.2

Prema grckom Ministarstvu javnog reda3 i Medjunarodne organizacije za migracije (IOM)4, nova pojava je u povoju – „srecni trefiking”, prilikom koga zrtve uzivaju stepen ogranicene slobode i malu finansijsku nadokna-

1 Na osnovu zvanicne statistike Ministarstva javnog reda, registrovane su 93 zrtve trefikingaljudskim bicima u 2003. Od toga, 31 osoba je bila iz Rusije, cetrnaest iz Ukrajine, deset iz Mol-davije i deset iz Rumunije; tokom 2004. registrovana je 181 zrtva trefikinga: 50 iz Rusije, 41 izRuminije, 21 iz Ukrajine, deset iz Bugarske, deset iz Moldavije i deset iz Albanije; tokom 2005. registrovano je 137 zrtava: 53 iz Rumunije, 28 iz Rusije, dvanaest iz Ukraijine i devet iz Bugar-ske. Od 137 registrovanih zrtava iz 2005., 104 su bile zene, 29 muskarci a cetvero maloljetnici, www.ydt.gr

2 Razgovori sa predstavnicima NVO KLIMAKA (Dafni Kapetanaki, 15.02.2006.), NVO EKKYTHKA (Anda Koublommati, 03.04.2006.), NVO KATHV (Fani Galatsopoulou, 02.05.2006.) i NVO SOLI-DARNOST (Katerina Trakaniari, 25.05.2006.). Sve navedene NVO imaju svoja sklonista za zrtve trefikinga ljudskim bicima.

3 Razgovor sa Toniom Andreakou, predstavnicom centralne atinske policijske jedinice za borbu protiv trefikinga, u okviru grckog Ministarstva javnog reda, 11.05.2006.

4 Izlaganje celnika IOM, misije u Grckoj, Daniela Esdrasa, na konferenciji IOM o repatrijaciji zrta-va trefikinga, 15.05.2006.

90

du za svoje usluge. Kao rezultat toga, kako se povecava nivo pristanka zrtava, smanjuje se mogucnost svjedocenja protiv njihovih trgovaca.

I. Nacionalni pravni okvir

A. Nacionalni zakon

Sve do 2002., pravni okvir za borbu protiv trefikinga ljudskim bicimau Grckoj bio je slab i nedjelotvoran. Medjutim, od 2002. su donesena tri osnovna pravna dokumenta, sa ciljem reformisanja zakonodavstva u bor-bi protiv trefikinga: Zakon 3064/2002 kojim su izmienjeni relevantni cla-novi grckog krivicnog zakona; predsjednicki ukaz 233/2003 koji predvi-dja pomoc i strukture podrske zrtvama trefikinga; i Zakon 3386/2005 kojiomogucava izdavanje dozvole boravka.

Najznacajnije tacke reformisanog zakonskog okvira borbe protiv trefi-kinga su sljedece:

- Grcko zakonodavstve je sada uskladjeno sa medjunarodnim i EU standardima. Paznja je usmjerena ka svim oblicima trefikinga ljudskimbicima, kao sto su trefiking u cilju rada i seksualne eksploatacije, trefikingu cilju odstranjivanja organa i trefiking u vojne svrhe.

- Trefiking ljudskim bicima je krivicno djelo. Prijestupnici se kaznjava-ju zatvorskom kaznom do deset godina, pored novcane kazne. U slucajevi-ma daljih otezavajucih okolnosti (maloljetna zrtva, zloupotreba polozaja, teske povrede ili smrt zrtve, aktivnosti trefikinga kao profesija), trefikingse kaznjava sa najmanje deset godina zatvorske kazne i novcanom kaznom do 100.000 eura. Novo zakonodavstvo takodje predvidja kazne (zatvorska kazna od najmanje sest mjeseci) za sve one koji s namjerom koriste usluge zrtava (klijenti).

- Posto se zrtve identifikuju od strane nadleznog tuzioca kao zrtve trefi-kinga ljudima, grcki zakon predvidja njihovu zastitu; konkretno, smjestaj, kao i medicinsku, socijalnu, psiholosku i pravnu pomoc. Spisak sluzbi so-cijalne i psiholoske pomoci ukljucen je u aneks predsjednickog ukaza.

- Donesene su posebne zastitne odredbe za djecu zrtve.- Potencijalne zrtve trefikinga imaju pravo na period za razmisljanje

od mjesec dana, koji im omogucava nadlezni tuzilac, da bi odlucile da li ce saradjivati sa vlastima pri krivicnom gonjenju trgovaca. Tokom ovog

91

perioda, zrtve ne smiju biti deportovane i uzivaju sve privilegije kao i iden-tifikovane zrtve, sa izuzetkom izdavanja boravisne dozvole. Ova odredbase pokazala korisnom u cilju izbjegavanja deportovanja zrtava trefikingaprije nego sto su identifikovane.

- Identifikovane zrtve koje saradjuju sa vlastima pri krivicnom gonjenju trgovaca, na osnovu grckog zakonodavstva, imaju pravo na jednogodi-snju boravisnu dozvolu, uz mogucnost produzavanja, bez obaveze pla-canje uobicajene takse; ova dozvola je takodjer validna kao radna dozvola, omogucavajuci zrtvama legitiman pristup trzistu rada. Zrtve imaju pravo na na produzavanje svojih boravisnih dozvola do zavrsetka krivicnog po-stupka. Poslije toga, mogu se prijaviti za boravisnu dozvolu na osnovu drugog statusa (brak, posao itd.).

- Grcko zakonodavstvo ne predvidja eksplicitno formalni mehanizam za evidentiranje. Medjuresorski komitet, formiran radi monitoringa im-plementacije zakonodavstva o borbi protiv trefikinga (vidi tacku II (b))uspostavio je neformalni referentni sistem (vidi III (b)) kojim koordinira Nacionalni centar za drustvenu solidarnost (EKKA).

Napomene

- U grckom zakonu ne postoji zakonska klauzula koja eksplicitno predvidja su-spenziju krivicnog gonjenja protiv identifikovanih zrtava trefikinga. Kao rezultattoga, zrtve mogu biti gonjene zajedno sa svojim trgovcima na osnovu krsenja odre-dbi imigracionih zakona.

- Predstavnici NVO, koje se bave zrtvama trefikinga, kritikovali su period za raz-misljanje od mjesec dana kao previse kratak da bi omogucio zrtvama da potpuno pobjegnu od uticaja trgovaca.5

- Ogranicenje pruzanja boravisnih dozvola samo zrtvama trefikinga koje sara-djuju sa vlastima pri krivicnom gonjenju trgovaca, kritikovano je zbog nedostatka pruzanja zastite punih ljudskih prava svim zrtvama.

- Iako zakon predvidja kaznjavanje korisnika zrtvinih usluga (klijenta), tesko je u krivicnom postupku pruziti cvrste dokaze o znanju i namjeri optuzenika. Zbog toga, klijent obicno ne biva kaznjen.

- referentni sistem je slab i efektivna koordinacija izmedju nevladinih organiza-cija, drzave i medjunarodnih faktora jos nije postignuta.

5 Razgovor o boravisnim dozvolama za zrtve trefikinga, treci sastanak Diplomatskog foruma, u organizaciji IOM-a, Ministarstvo spoljnih poslova Grcke, 21.02.2006.

92

B. Bilateralni sporazumi

Grcka je postigla sljedece vazne bilateralne sporazume sa susjednim zemljama:

- Bilateralni sporazum sa Albanijom o repatrijaciji maloljetnika bez pratioca, koji je posvecen pojedinostima trefikinga djece iz Albanije u Gr-cku, kao i uvecanoj potrebi za zastitom djece zrtava. Sporazum za cilj ima postizanje odgovarajuceg prijema repatrirane djece-zrtava u Albaniji.

- Memorandum o razumijevanju za operaciju Centra protiv trefikingaljudima u Avloni, Albanija (Zakon 3298/2004). Svrha Centra je da fun-kcionise kao tacka sakupljanja i distribucije informacija o slucajevima trefikinga, kao i promovisanja i sprovodjenja policijske saradnje izmedjuzemalja ucesnica. Memorandum su potpisale sljedece zemlje: Grcka, Al-banija, Njemacka i Italija.

C. Nacionalni akcioni plan

Sveobuhvatni Nacionalni akcioni plan (NAP) protiv trefikinga, usmje-ren na prevenciju i krivicno gonjenje trefikinga, kao i na zastitu svjedoka,usvojen je u avgustu 2004. Nacrt je donio Medjuresorski komitet, sacinjen od generalnih sekretara iz devet nadleznih ministarstava (Ministarstvo pravde, finansija, spoljnih poslova, javnog reda, obrazovanja, unutrasnjihposlova, zaposljavanja i zdravlja i Generalnog sekretarijata za jednakost u okviru Ministarstva unutrasnjih poslova). Taj komitet je nadlezan za implementaciju NAP, koji pokriva citav niz koraka koji se odnose na trefi-king (prevencija, zastita i krivicno gonjenje).

U kontekstu rada Medjuresorskog komiteta i njegove saradnje sa NVO zajednicom, u decembru 2005. potpisan je Memorandum o saradnji, uspostavljajuci okvir za saradnju izmedju drzavnih faktora, IOM i NVO, u cilju efektnijeg suprotstavljanja razlicitim aspektima ove pojave.

Napomene

- Bilateralni sporazum sa Albanijom predstavlja znacajno sredstvo za zastitu dje-ce-zrtava. Medjutim, njegovo zakljucenje je nepotrebno odlagano.

- Slicni sporazumi trebalo bi da budu zakljuceni izmedju Grcke i drugih susjednih zemalja, na drzavnom nivou, radi jacanja saradnje u jugoistocnoj i istocnoj Evropi.

93

II. Opsti okviri

A. Izgradnja kapaciteta

a. Obrazovanje sudija i javnih tuzilaca

Na osnovu grckog zakonodavstva protiv trefikinga, tuzioci i sudije ima-ju kljucnu ulogu u gonjenju trgovaca ljudima kao i u identifikovanju i za-stiti zrtava. U cilju ispunjavanja potrebe podizanja svijesti i obuke tuzilaca i sudija, posebni kursevi su ukljuceni u nastavni program studija Nacio-nalne skole za sudije.

Imajuci u vidu da su navedeni kursevi opsteg karaktera, i samim tim nedovoljni, godisnje se u Komotiniju odrzavaju obrazovni seminari za aktivne sudske funkcionere u okviru Nacionalne skole za sudije.

Grcka ucestvuje u implementaciji AGIS I (2003-2005) i AGIS II (2005-2007), koji predstavljaju programe finansirane od strane EU, sa ciljemformiranja mreze saradnje nevladinih organizacija i drzavnih faktora u razradi sveobuhvatne strategije u borbi protiv trefikinga. Obuka sudijai tuzilaca u identifikovanju, zastiti i podrsci zrtava, putem djelotvorneupotrebe sredstava krivicnog postupka, predstavlja kljucni element AGIS projekta u njegovoj trenutnoj fazi. Njegova metodologija je zasnovana na treningu trenera putem studije slucajeva, simulacijama prezentacija, raz-mjene dobrih praksi i okruglih stolova. U okviru AGIS-a, osim sudija i tuzilaca, ukljuceni su i drugi profesionalci, koji dolaze u kontakt sa zr-tvama trefikinga, kao sto su psiholozi, drustveni radnici, visoki policijskizvanicnici i advokati. Sveobuhvatno uputstvo, kao produkt ovog projekta, bice korisceno od strane obucenih profesionalaca u obuci njihovih kolega na nacionalnom nivou (lanac obuke).

b. Obrazovanje policijskog osoblja

Uloga policije, na osnovu grckog zakona, je kljucna u postupcima bor-be protiv trefikinga, narocito u identifikovanju zrtava trefikinga. Tuzilac,odgovoran za identifikovanje, donosi odluke na osnovu dokaza pronadje-nih i dobijenih od sluzbenika policije koji istrazuju slucajeve trefikinga.Posto je zrtva identifikovana kao zrtva ljudskog trefikinga, zastita i pomocsu predvidjeni zakonom. Zbog toga je od presudnog znacaja da se sluzbe-

94

nicima policije pruzi posebna obuka, u cilju zastite ljudskih prava zrtava. Tokom skolskih godina 2003-2004 i 2004-2005, Policijska akademija

je u svoj nastavni program ukljucila pitanje trefikinga ljudskih bica (bor-ba protiv ove pojave, identifikovanje zrtava, pruzanje pomoci i zastitezrtvama) i organizovala specijalne seminare za policajce. Osim toga, grc-ko odjeljenje Medjunarodne policijske asocijacije (IPA), organizovalo je u 2005. godini seminare za podizanje svijesti za clanove policije u osam grckih gradova (Ioannina, Komotini, Rhodes, Trikala, Heraklion, Pirej, So-lun, Tripoli). Osim toga, alternativno sjediste Pakta za stabilnost u Solunu, radi na koordinaciji lokalnih i regionalnih inicijativa, koje za cilj imaju obuku policijskih funkcionera, u saradnji sa lokalnim NVO (ARSIS, grcko odjeljenje Medjunarodne policijske asocijacije), IOM, Nacionalna skola za sudije itd.

Takodje, medju-granicni programi obuke za policajce izmedju Alba-nije i Grcke, organizovani su od strane IOM (decembar 2005).

Napomene

- Praksa pokazuje da obuka tuzilaca i sudija u identifikovanju i zastiti zrtava trefi-kinga nije bila dovoljna ni djelotvorna.6

- Inicijative sa ciljem obuke policijskog osoblja, takodje su kritikovane kao nedo-voljne i nedjelotvorne.7

6 Razgovor sa Marijom Malouhou, imenovanim tuziocem na polju slucajeva vezanih za trefiking,12.05.2006.

7 Razgovori sa predstavnicima NVO KLIMAKA (Dafni Kapetanaki, 15.02.2006.), NVO EKKYTHKA (Anda Koublommati, 03.04.2006.), NVO KATHV (Fani Galatsopoulou, 02.05.2006.); razgovor sa Marijom Malouhou, imenovanim tuziocem na polju slucajeva vezanih za trefiking, 12.05.2006.;razgovor sa predstavnicom IOM-a, Angelom Courniachtou, nadleznom za proceduru repatrija-cije, 18.05.2006.

95

B. Mehanizmi analize, istrazivanja i monotoringa

U Grckoj ne postoji ni jedan zvanicni, temeljan i sistematski sistem istrazivanja i evaluacije za pruzanje izvjestaja o situaciji vezanoj za tre-fiking u zemlji.

Medjuresorski komitet (vidi tacka I (c)) sastaje se dva puta mjesecno, na celu sa generalnim sekretarom Ministarstva pravde i koordinira im-plementacijom razlicitih odredbi Zakona 3064/02 i Predsjednickog ukaza 233/2003. Komitet je odgovoran za monitoring implementacije pravnog okvira za borbu protiv trefikinga, u bliskoj saradnji sa IOM i dvanaestNVO koje se bave implementacijom projekata u borbi protiv trefikinga.Komitet, takodjer imenuje nacionalnog koordinatora aktivnosti u borbi protiv trefikinga.

Od aprila 2001., pod pokroviteljstvom grckog Ministarstva javnog reda, formiran je Specijalni komitet, kao institucija za koordinaciju, sa mandatom da razvije sveobuhvatnu politiku u borbi protiv trefikingai vrsi monitoring djelotvornosti zakonodavstva u borbi protiv trefikinga,kao i operacije u borbi trefikinga koje preduzima grcka drzava. Taj ko-mitet (Odjeljenje za sprjecavanje trefikinga ljudima – OKEA), cine sef grcke policije (Predsjednik Komiteta), predstavnik IOM-a, predstavnici Ministarstava zdravlja, zaposljavanja i unutrasnjih poslova, visoki zvanic-nici policije i drustveni naucnici.

C. Saradnja i umrezavanje na regionalnom i nacionalnom nivou

Na medjudrzavnom nivou, kao sto je vec pomenuto, grcka vlada je potpisala bilateralne sporazume sa zemljama porijekla zrtava trefikin-ga. Grcka nastavlja ucesce u regionalnim inicijativama, kao sto su SECI (Inicijatva saradnje jugoistocne Evrope) i B-SEC (Privredna saradnja cr-nomorskih zemalja). U okviru tih inicijativa, odvijaju se aktivnosti podi-zanja svijesti, u cilju borbe protiv trefikinga kao oblika organizovanog kri-

Napomene

Na pocetku ove operacije, OKEA je bila efektna, medjutim to nije bio slucaj za-dnjih godina.

96

minala. Grcka vlada je, takodjer saradjivala sa Evropskom organizacijom za bezbjednost i saradnju i Paktom stabilnosti za jugoistocnu Evropu u borbi protiv trefikinga ljudskim bicima, sto se smatralo prioritetom unjihovim aktivnostima.

Na nivou NVO, formirano je vazno sredstvo za regionalnu saradnju – ARIADNE mreza, na inicijativu Centra za zastitu ljudskih prava. Mrezu cini sedamnaest NVO iz dvanaest zemalja jugoistocne i istocne Evrope (Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, BJRM, Grcka, Mol-davija, Crna gora, Srbija (i Kosovo), Turska i Ukrajina). Sjediste je u Atini. Mreza za cilj ima razvoj bliske saradnje izmedju nevladinih organizacija u regionu u borbi protiv trefikinga ljudskim bicima i zastiti i pomoci zr-tvama.

Na nacionalnom nivou, na inicijativu IOM-a, diplomatski forum, osno-van krajem 2005., trenutno je aktivan. Forum sacinjavaju predstavnici na-dleznih ministarstava, medjunarodnih organizacija, diplomatskih organa zemalja porijekla i NVO. Njegov zadatak je uspostavljanje bliske saradnje izmedju svih cinilaca ukljucenih u borbu protiv trefikinga, kao i koordi-nacija njihovih aktivnosti. IOM organizuje sastanke foruma na sistemat-skoj osnovi, sa fokusom na aktuelna pitanja.

D. Mobilizacija sredstava

Ministarstvo spoljnih poslova Grcke (Hellenic Aid-YDAS) predstavlja glavni izvor finansiranja aktivnosti u borbi protiv trefikinga koju predu-zimaju medjunarodne organizacije i nevladine organizacije. Finansiranje je dio politike ministarstva u podrsci projektima razvoja i humanitarne pomoci. Za period 2004.-2006., ukupan budzet Ministarstva za aktivnosti u borbi protiv trefikinga, dostigao je priblizno 5.000.000 eura.

USAID, americka institucija humanitarne pomoci, bila je veoma akti-vna na Balkanu tokom protekle decenije. Jedan od prioriteta u politici USAID je finansiranje aktivnosti u borbi protiv trefikinga. Nekoliko gr-ckih NVO je dobilo sredstva od USAID, za implementaciju projekata u borbi protiv trefikinga.

EU je razvila programe finansiranja (PHARE, STOP, DAPHNE, AGIS,EQUAL itd.) u borbi protiv organizovanog kriminala, kao i protiv trefi-kinga ljudskim bicima. Ta sredstva se ne dodjeljuju samo clanicama EU

97

vec i susjednim zemljama (zemlje pristupnice, kandidati za pristup itd.). Medjunarodne organizacije, drzavni faktori i NVO sa sjedistem u Grckoj, imale su koristi od tih sredstava u razvoju svojih projekata u borbi protiv trefikinga.

Ministarsva spoljnih poslova Norveske, Holandije i Kanade pruzila su podrsku u finansiranju inicijativa grckih NVO u borbi protiv trefikinga u regionu jugoistocne Evrope.

IV. Implementacija zakona protiv trefikinga

A. Prevencija i podizanje svijesti

Kampanje za podizanje svijesti, u cilju pruzanja javnosti informacija koje se ticu trefikinga, organizovane su u Grckoj samo u toku zadnje trigodine. Generalni sekretarijat za jednakost, pod okriljem grckog Mini-stra unutrasnjih poslova, organizovao je javne informativne kampanje uz koriscenje TV spotova radi podizanja svijesti. Njegova glavna sluzba za implementaciju je Istrazivacki centar za jednakost medju polovima, koji je aktivan u pet grckih gradova. Kampanje za podizanje svijesti su, takodjer organizovane od strane IOM-a i nekih NVO (STOP NOW, ARSIS i evrop-ski Zenski lobi itd.), uz koriscenje radio i TV spotova.

Od 1998, NVO ACT-UP, implementirala je projekat podizanja svijesti i prevencije, fokusirajuci se na pruzanje informacija ranjivim drustvenim grupama (migranti, zrtve trefikinga, prostitutke itd.) o HIV-u/AIDS-u i drugim seksualno prenosivim bolestima. Inovativni element projekta je cinjenica da se clanovi ACT UP-a obracaju osobama koje pripadaju cilj-nim grupama na mjestima gdje se one obicno okupljaju, kao sto su barovi, bordeli itd. (ad hoc prevencija).

Aktivnosti u podizanju svjesti se, takodjer sprovode u okviru progra-ma ASPIDDA: Borba protiv eksploatacije – stvaranje perspektive u okviru EQUAL lokalne inicijative (IOM, Univerzitet Atine, Grcki centar za istrazivanje i podrsku zrtvama zlostavljanja i drustvenog izopstavanja (EKYTHKKA), Centar za rehabilitaciju zrtava torture i drugih oblika zlo-stavljanja (KATHV), Institut migracione politike (IMEPO), NVO Solidar-nost, Centar za evropsko profiliranje i zastitu ljudskih prava (KEPAD).

98

B. Zastita i pomoc

a) Sklonista i telefonske linije

Na osnovu Memoranduma o saradnji potpisanog izmedju nadleznih ministarstava, IOM-a i nevladinih organizacija, Nacionalni centar za drustvenu solidarsnost (EKKA), radi kao koordinator/glavna sluzba za evidenciju i upucivanje, izmedju drzavnih sluzbi i NVO na zastiti zrtava trefikinga.

EKKA, koji radi pod okriljem grckog Ministarstva zdravlja, ima tele-fonsku liniju (197), koja radi 24 sata dnevno, sedam dana nedeljno, sa ciljem pruzanja direktne pomoci zrtvama zlostavljanja i trefikinga. Tako-djer, ovaj centar ima cetiri sklonista, od kojih je jedno namijenjeno identi-fikovanim zrtvama trefikinga i pruza im kratkorocni smestaj, savjetovanjei psiholosku podrsku zenama i djeci zrtvama zlostavljanja i/ili trefkinga.Identifikovane zrtve trefikinga, posto su smjestene i prime njegu tokomkraceg perioda, upucuju se u sklonista NVO.

Sklonista NVO koja prihvataju zrtve trefikinga, su sljedeca:- EKKYTHKA (sa sedistem u Ioannini), od maja 2004, ima skloniste

sa 13 lezajeva, za zene i djecu zrtve trefikinga (identifikovane i/ili potenci-jalne zrtve), kao i zrtve porodicnog nasilja. Skloniste, koje takodjer pruza medicinsku i psiholosku podrsku i pravno savjetovanje, vec je smjestilo 41 zrtvu. EKYTHKA takodje ima telefonsku liniju (26510-78810) za direk-tnu pomoc zrtvama.

- KATHV (sa sedistem u Solunu), od kraja 2004, ima skloniste sa 10 le-zajeva za zene i djecu, identifikovane i potencijalne zrtve trefikinga, i zrtveporodicnog nasilja. Skloniste, koje takodjer pruza psiholosku podrsku i pravno savjetovanje, do sada je smjestilo 13 zrtava.

- KLIMAKA (sa sjedistem u Atini), od 2005, ima skloniste sa 12 leza-jeva za strane zene zrtve trefikinga (potencijalne ili identifikovane) ili/izlostavljanja, porodicnog nasilja i torture. Skloniste takodje pruza medi-cinsku, psiholosku i pravnu podrsku i savjetovanje, kao i profesionalnu obuku. Do sada je smjesteno pet zrtava trefikinga.

- NVO SOLIDARNOST (sa sjedistem u Atini), od januara 2006, ima skloniste sa 15 lezajeva (sa mogucnoscu prosirenja) za zene i djecu zrtve trefikinga (potencijalne i identifikovane) i zrtve porodicnog nasilja. Sklo-

99

niste takodjer pruza medicinsku, psiholosku i pravnu podrsku i savjetova-nje, kao i kurseve grckog jezika i kompjutera. Do sada je smjesteno sedam zrtava trefikinga. NVO Solidarnost takodjer ima besplatnu telefonsku li-niju (800-11-37-777) za direktnu pomoc zrtvama trefikinga.

Sljedece NVO takodjer imaju sklonista koja smjestaju zene zrtve zlou-potrebe, porodicnog nasilja i trefikinga ljudskim bicima: Evropski zenski lobi, Centar za podrsku porodice (DESO: skloniste Majka) i Skloniste za zlostavljane zene i djecu (Storgi). Ljekari bez granica su, takodjer imali skloniste za zrtve trefikinga, koje je zatvoreno u avgustu 2005. zbog nedo-stataka sredstava.

c. Pravna pomoc

Grcki Helsiniki Monitor i grcki Savjet za izbjeglice rade na imple-mentaciji projekata za pruzanje besplatne pravne pomoci zrtvama trefi-kinga. Besplatnu pravnu pomoc svim osobama koje tvrde i dokazu da ne mogu da plate pravno zastupnistvo, pruzaju i grcke advokatske komore.

d. Rad na ulici

Sljedece NVO rade na implementaciji projekata rada na ulici sa ciljem pruzanja zastite i pomoci zrtvama trefikinga:

- ARSIS: radi na implementaciji programa sa ciljem borbe protiv trefi-kinga djecom od 1998., u saradnji sa Terre des Hommes, medjunarodnom humanitarnom organizacijom, i drugim nevladinim organizacijama. Nji-hova metodologija sastoji se iz: (a) Rada na ulici: timovi od po dva spe-cijalizovana profesionalca pronalaze i pruzaju podrsku djeci u opasnosti ili djeci zrtvama trefikinga i eksploatacije. (b) Podrske i zastite: upotreba svih zakonskih institucionalnih sredstava za pruzanje zastite i podrske djeci. (c) Registrovanja slucajeva i drustvenog istrazivanja: sprovodje-

Napomene

Opstinske vlasti, takodjer su bile ukljucene u zastitu zlostavljanih zena, pruza-njem utocista i socijalnog staranja (npr. atinska opstina). Medjutim, zbog nedosta-tka adekvatno obucenog osoblja, one se rijetko bave slucajevima zrtava trefikinga.

100

nje istrazivanja drustvenih uslova kod individualnih slucajeva. (d) Do-brovoljne repatrijacije: u saradnji sa policijom, tuziocem za maloljetnike i partnerskim nevladinim organizacijama u zemlji porijekla.

- ACT UP: obraca se zrtvama trefikinga na mjestima gdje se one obicnoeksploatisu (barovi, bordeli itd.) i pruza im neposredni besplatan medi-cinski tretman za seksualno prenosive bolesti. Pored toga, ACT UP se na istim mjestima obraca klijentima usluga zrtava, podizuci svijest i pruzaju-ci informacije o trefikingu ljudskim bicima.

- NEA ZOI: pronalazi zrtve trefikinga u oblastima eksploatacije i pruzaim informacije o strukturama podrske i pomoci. Odrzava kontakt sa pro-nadjenim zrtvama i pruza im psiholosku i socijalnu pomoc.

d. Repatrijacija

Identifikovane i potencijalne zrtve trefikinga, koje izjave da zele da sevrate u svoju zemlju porijekla, na osnovu postupka repatrijacije, koji je razvijen i koji se implementira od strane IOM-a, u saradnji sa ambasa-dama zemalja porijekla zrtava. IOM zrtvama obezbjedjuje validna putna dokumenta (pasose ili putne listove, na osnovu nacionalnih zakonodav-stava) i karte za povratak. Sredstva transporta se biraju imajuci u vidu obezbjedjivanje sigurnog i kratkog povratnog puta. Zrtve se primaju u misijama IOM-a u zemljama porijekla i pruza im se pomoc u dostizanju konacne destinacije. U periodu 2003.-2005., IOM je pomogao repatrijaci-ju 55 zena zrtava trefikinga.8

C. Krivicno gonjenje

Kao sto je vec pomenuto u tacki I (a), prema Zakonu 3064/02, tuzioci su odgovorni za identifikaciju osobe kao zrtve trefikinga ljudima. Posto sezrtve identifikuju, one imaju pravo na zastitu i pomoc, kao sto je propisa-no tackom III (b). Sto se tice djece bez pratnje, tuzilac za maloljetnike se prema zakonu imenuje za njihovog civilnog staratelja.

8 Razgovor sa predstavnicom IOM-a, Angelom Cournichtou, nadleznom za proceduru repatrija-cije, 18.05.2006.

101

Nacelnik tuzilastva je 2004. u Atini imenovao tuzioca, (Maria Malo-uhou), kao nadleznog za tuzbe i presude u slucajevima vezanim za tre-fiking. Na osnovu zvanicnih podataka koje je pruzio generalni sekretargrckog Ministarstva pravde9, otkako je novo zakonodavstvo u borbi pro-tiv trefikinga stupilo na snagu, pokrenuto je 412 tuzbi i 216 slucajeva tre-fikinga je dospjelo pred grcke sudove; u 284 od 327 slucajeva, optuzeni suproglaseni krivim.

U septembru 2002., Centralna policijska jedinica protiv trefikinga formirana je u okviru Glavne policijske uprave Atine, pod okriljem Upra-ve za bezbjednost. Trenutno, 14 policijskih jedinica za borbu protiv trefi-kinga je aktivno sirom Grcke, pod koordinacijom navedene centralne je-dinice. Pored toga, dva nova odjeljenja za borbu protiv trefikinga ljudskimbicima bila su aktivna u okviru Odjeljenja za organizovani kriminal. Ove jedinice odrzavaju blisku saradnju sa INTERPOL-om, EUROPOL-om, EUROJUST-om i stranim ambasadama, konzulatima i njihovim policij-skim kontaktima.

Sve policijske stanice u zemlji su obavezne da potencijalnim zrtvama trefikinga pruze posebno uputstvo za zrtve, koje distribuira Ministarstvojavnog reda i koje sadrzi informacije o pravima zrtava trefikinga, prevede-no na 14 jezika. Policijske stanice obavezne su da upute slucajeve za koje se sumnja da su vezane za trefiking u najblize jedinice za borbu protivtrefikinga.

Napomene

- Akcije policije pri hapsenju trgovaca ljudima kritikovane10 su kao nedovoljno sofisticirane i organizovane. Posto se takve akcije preduzimaju bez neophodne pri-premne istrage, one cesto za rezultat imaju paralelnu tuzbu protiv trgovca i zrtve.

- Psiholoska intervencija u podrsci zrtvama, vazna je u svim fazama procedure krivicnog gonjenja, sa ciljem da garantuje kako zastitu zrtve, tako i djelotvornost krivicnog gonjenja trgovca. Takva procedura trebala bi da bude institucionalizova-na.

- Iako je razvijen sistem zastite svjedoka, on se ne aktivira ukoliko ne postoje cvrsti dokazi o umesanosti mreze organizovanog kriminala. Posto je veoma tesko pronaci takve slucajeve, svedoci i zrtve nisu uvek zasticeni.

9 Podaci pruzeni od strane Kancelarije generalnog sekretara Ministarstva pravde u dokumentu 36190/12.04.2006.

10 Razgovor sa Marijom Malouhou, imenovanom tuziteljkom nadleznom za slucajeve trefikinga,12.05.2006.

102

V. Najbolje prakse

- Memorandum o saradnji, potpisan u decembru 2005, izmedju na-dleznih ministarstava, IOM-a i 12 nevladinih organizacija, predstavlja znacajan korak u pravcu bolje koordinisane akcije u borbi protiv trefikin-ga; njime se formalizuje mreza saradnje izmedju faktora za borbu protiv trefikinga i jaca njihova saradnja. Osim toga, Memorandum olaksava nji-hove aktivnosti u velikoj mjeri, izbjegavajuci dupliranje i putem usposta-vljanja sistema za evidenciju i prosljedjivanje, koji je, medjutim, jos uvijek nezvanican. To je prvi korak prema bliskoj i djelotvornoj saradnji i koor-dinaciji izmedju svih nadleznih faktora.

- Diplomatski forum u organizaciji IOM-a, pokazao se kao veoma bi-tan u saradnji izmedju kljucnih predstavnika drzave, nevladinih organi-zacija, medjunarodnih organizacija i stranih drzavnih sluzbi, koje su akti-vno angazovane u borbi protiv trefikinga ljudskim bicima. Dodatni znacajforuma je u tome sto on uspostavlja sistematski dijalog izmedju svih ukljucenih faktora, ukljucujuci i, po prvi put, predstavnike vlada zemalja porijekla, naglasavajuci znacaj saradnje izmedju zemalja porijekla, tranzi-ta i destinacije. Forum organizuje diskusije sa ciljem razrade i rjesavanja vaznih pitanja koja se mogu pojaviti prilikom pruzanja zastite i podrske zrtvama trefikinga, kao sto su slucajevi izgubljenih pasosa, procedure re-patrijacije zrtava, problema u proceduri izdavanja boravisnih dozvola itd.

- Ucesnici u projektima AGIS II jednoglasno su naglasili znacaj progra-ma obuke trening trenera za cjelovitu i djelotvornu strategiju u borbi pro-tiv trefikinga.11 Sesije obuke bile su interaktivne i pomogle su u podizanju svijesti medju profesionalcima koji cesto dolaze u kontakt sa zrtvama tre-fikinga. Osim toga, posto uspjesno sprovodjenje projekta zahtijeva daljesirenje stecenih informacija i znanja, sveobuhvatna obuka profesionalaca zakazana je za blisku buducnost.

- Boravisne dozvole izdate identifikovanim zrtvama trefikinga pruzajui pravo na pristup trzistu rada. Taj element je veoma znacajan za djelo-tvornu i trajnu drustvenu reintegraciju zrtava, koje su odlucile da ostanu u zemlji destinacije.

11 Razgovori sa Marijom Malouhou, imenovanom tuziteljkom nadleznom za slucajeve trefikinga,26.06.2006.i sa predstavnicom IOM-a, Angelom Cournichtou, nadleznom za proceduru repa-trijacije, 04.07.2006.

103

- Uputstvo za zrtve trefikinga koje se distribuira svim policijskim sta-nicama sirom zemlje, predstavlja izuzetno korisno sredstvo – pod uslo-vom da se koristi sistematski i ispravno. Ono moze biti od pomoci za djelotvornu identifikaciju zrtava trefikinga. Prevedeno na 14 jezika, uput-stvo sadrzi spisak prava zrtava trefikinga, kao i spisak karakteristika kojeodlikuju slucajeve trefikinga. Uputstvo moze biti korisno i za policiju i zapotencijalne zrtve.

VI. Nedostaci

- Nedostatak efektivne koordinacije izmedju relevantnih faktora.- Nedostatak djelotvorne obuke policijskih i sudskih organa, kao i dru-

gih profesionalaca koji dolaze u dodir sa zrtvama, kao sto su ljekari, dru-stveni radnici, psiholozi.

- Pravni okvir i njegova implementacija ne garantuju u potunosti da zrtva nece biti gonjena zajedno sa svojim trgovcem i da ce deportacija biti izbjegnuta.

- Policijskim akcijama hapsenja trgovaca ne prethodi temeljna istraga; to cesto za rezultat ima cinjenicu da se zrtve krivicno gone zajedno sa svojim trgovcima.

- Uloga NVO nije adekvatno priznata i nadlezni organi ne koriste do-voljno njihovo vrijedno iskustvo u radu sa zrtvama.

- Izdavanje boravisnih dozvola samo zrtvama koje saradjuju sa vlastima, ostavlja nezasticenim zrtve koje se plase da krivicno gone svoje trgovce.

- Slab sistem evidencije i upucivanja i nedostatak formalne, analiticke i sistematski dopunjavane baze podataka.

- Sistem zastite svjedoka se aktivira samo radi zastite zrtava i svjedoka koji svjedoce protiv trgovaca u rijetkim slucajevima ucesca mreza organi-zovanog kriminala.

VII. Procjena potreba

Uzimajuci u obzir nedostatke i napomene sadrzane u ovom izvjestaju i potrebu za poboljsanjem situacije, naveden je spisak preporuka.

104

PREPORUKE

1. Zakon bi trebalo da nedvosmisleno predvidja suspenziju krivicnog gonjenja zrtava, tokom trajanja krivicnog postupka protiv trgovaca.

2. Potrebno je postizanje jos bilateralnih sporazuma sa susjednim ze-mljama radi jacanja regionalne saradnje na drzavnom nivou, u cilju zastite zrtava.

3. Obuka policajaca bila bi efektivnija ukoliko bi bila organizovana u interaktivnom obliku, umjesto predavanja i seminara. Metodologija programa AGIS moze se koristiti za postizanje zeljenih rezultata.

4. Trebalo bi uspostaviti i sprovesti zvanicni sistem koji ce pruziti do-kaze, biljeziti nove trendove i sprovoditi procjenu potreba, pod okriljem Medjuresorskog komiteta ili OKEA. Trebalo bi uspostaviti formalni si-stem za evidentiranje i upucivanje, umjesto postojecih slabih neformal-nih mehanizama.

5. Policijske akcije hapsenja trgovaca ljudima trebalo bi sprovodi-ti nakon temeljne istrage, u cilju izbjegavanja krivicnog gonjenja zrtava zajedno sa trgovcima. Ministarstvo zdravlja moglo bi da obezbijedi usluge zdravstvenog inspektora, prije policije, koji bi posjecivao mjesta gde se sumnja na vrsenje eksploatacije zrtava.

6. Trebalo bi uspostaviti funkciju specijalnog tuzioca sa potpunom nadleznoscu u bavljenu slucajevima trefikinga i koordinacijom relevantograda drugih tuzilaca. To se moze postici na osnovu primjera tuzioca za borbu protiv terorizma, koji posjeduje apsolutnu nadleznost u slucajevi-ma terorizma.

7. Uloga NVO u implementaciji pravnog okvira za borbu protiv terori-zma trebalo bi da bude pojacana. Koristan korak u tom pravcu je institu-cionalizacija uloge NVO u proceduri identifikovanja, u cilju izbjegavanjadeportacije zrtava i daljih garancija njihovih ljudskih prava. Uloga NVO u aktivnostima podizanja svijesti i prevencije, takodjer bi trebalo da bude pojacana.

8. Sistem zastite svjedoka trebalo bi da bude predmet revizije. Imajuci u vidu teskoce u prikupljanju dokaza za mreze organizovanog kriminala, zastita svjedoka bi trebalo da bude prosirena na slucajeve kod kojih nema cvrstih dokaza za povezanost sa organizovanim kriminalom.

9. Psiholoska intervencija za podrsku zrtvama u svim fazama krivi-cnog postupka trebalo bi da bude institucionalizovana, jacajuci vrijedan

105

doprinos NVO eksperata (psihologa, drustvenih naucnika) u krivicnom postupku.

10. Uloga opstinskih vlasti u zastiti svjedoka trebalo bi da bude veca, posto su one, po pravilu, locirane blize drustvu i u nekim slucajevima vec posjeduju potrebnu infrastrukturu.

11. Uvodjenje obrazovnih kurseva o ljudskim pravima na svim nivoi-ma skolskog obrazovanja, pocev od osnovne skole, predstavlja prioritet za Grcku, kao i za sve zemlje porijekla i destinacije zrtava trefikinga, u ciljujacanja nivoa postovanja ljudskog dostojanstva.

Grcka vlada trebalo bi sto prije da ratifikuje Protokol o trefikingu UN i Konvenciju o akciji protiv trefikinga ljudskim bicima Savjeta Evrope.

106

107

REPUBLIKA MOLDAVIJA

I. Uvod Republika Moldavija je zemlja u južnoj Evropi bez izlaza na more,

smještena između Rumunije na zapadu i Ukrajine na istoku i jugu. Pre-ma zadnjem izvještaju „Trgovina ljudima“ Ministarstva vanjskih poslova SAD-a od 05. juna 2006. godine, Republika Moldavija je uglavnom zemlja izvor trgovine ljudima1. U manjem omjeru Moldavija je takođe i tranzitna zemlja za žrtve trgovine ljudima iz bivšeg Sovjetskog Saveza na njihovom putu u Evropu. Najčešće, žrtve trgovine ljudima su žene i djeca koji se transportuju uglavnom u svrhu seksualnog iskorištavanja u Tursku, Rusi-ju, i zemlje Bliskog istoka (uključujući Ujedinjene Arapske Emirate i Izra-el) i Evropske zemlje. Ipak, i Moldavci su takođe postali žrtve trgovine. Oni se prodaju u zemlje Baltika i druge zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza u svrhu izrabljivanja radom u građevinarstvu i poljoprivredi.

Gore navedene informacije je potvrdio i drugi godišnji izvještaj Regio-nal Clearing Point (koji je vodila Međunarodna Organizacija za Migraci-je), izdan 2005. Prema potonjem izvještaju, građani Moldavije u periodu 2000-2004, su iskorištavani u 32 zemlje svijeta. Seksualno iskorištavanje ostaje glavni oblik iskorištavanja tokom ovih godina (od 74% do 89% žrta-va različite dobi). Ovaj izvještaj spominje da su se takođe javljali slučajeve izrabljivanja radom i da sve više žrtava iz Moldavije se trguju u svrhu pro-sjačenja i delikvencije (39,1% u 2004)2. U većini slučajeva žrtve trgovine ljudima su pojedinci. U isto vrijeme, bilo je slučajeva gdje su porodice – majke sa djecom – bile trgovane. Takođe postoji interna trgovina ljudi-ma u Moldaviji, u kontekstu gdje su pojedini građani trgovani u granica-ma zemlje.

Prema izvještaju provedenom od strane Međunarodnog Centra „La Strada“ iz Moldavije, siromašne mlade žene iz ruralnih područja bez obra-zovanja i/ili posla3 čine glavnu socijalnu grupu trgovine ljudima u Molda-

1 Izvještaj “Trgovina ljudima” Ministarstva vanjskih poslova SAD-a iz 2006. Može se preuzeti sa interneta na adresi www.state.gov/g/tip/rls/tiprtp/2006

2 Drugi Godišnji izvještaj o Žrtvama Trgovine ljudima u jugoistočnoj Evropi, 2005. Državni izvje-štaj, Republika Moldavija, Ženeva, 2005, strana 4.

3 “Trgovina ljudima u Moldaviji, Komentari, Kretanja, Preporuke”. Međunarodni CEntar za zaštitu I promociju ženskih ljudskih prava “La Strada”, Chisinau, 2005, strana 49

108

viji. Siromaštvo i nezaposlenost, kao i nedostatak mogućnosti za zaposle-nje na tržištu rada u Moldaviji su odrednice koje „tjeraju“ mlade ljude u inostranstvo i tjeraju ih da prihvataju ponude trgovaca ljudima. Nasilje u porodici je često jedan od onih faktora koji „tjeraju“ žrtve. Različite NVO su provodile studije koje pokazuju da više od 80% žrtava trgovine ljudima su prethodno bile izložene porodičnom nasilju. Ponude trgovaca robljem su u velikoj potražnji zbog toga što u Moldaviji postoji višak radne sna-ge ali ne postoji mogućnost legalnog zaposlenja u inostranstvu, što tjera većinu migranata iz Moldavije da rade ilegalno. Starosna dob trgovanih osoba se povećava svake godine. Ako su prije nekoliko godina žrtve bile ljudi između 18 i 25 godina, sada ljudi iznad 25 godina i djeca (ispod 18 godina) su takođe postali žrtve. Načini regrutovanja i transporta žrtava u inostranstvo, kao i oblici iskorištavanja se sve više i više se razlikuju. Broj slučajeva regrutovanja ljudi preko Interneta kao i broj lažnih bračnih ponuda raste. Takođe postoje i slučajevi trgovine ljudima u Moldaviji s namjerom vađenja organa i tkiva.

Uprkos opštepoznatoj činjenici da je trgovina ljudima široko raspro-stranjena u Moldaviji nije moguće procijeniti tačne dimenzije ovog feno-mena, prije svega zbog toga što je prikriven. Povrh toga, u Moldaviji ne postoji jedinstven sistem prikupljanja podataka. Svaki učesnik u sprečava-nju trgovine ljudima sakuplja podatke po nezavisno razvijenom algoritmu i kao posljedica toga podaci ne mogu biti uspoređeni na državnom nivou. Ipak, uzimajući u obzir opasnost širenja ovoga fenomena u društvu, za-dnjih godina Vlada je donijela niz zakonskih, organizacionih, administar-tivnih i drugih mjera koje osiguravaju protudjelovanje u pogledu ovog fenomena.

Komentari

Prema istraživanju provedenom od strane Međunarodnog Centra „La Strada“ 2005. godine u Republici Moldaviji među stručnjacima u borbi protiv trgovine lju-dima, bilo je moguće stabilizirati situaciju na polju trgovine ljudima u dvije pretho-dne godine. Uprkos činjenici da glavni ekonomski faktori (siromaštvo i nezaposle-nost) koji uzrokuju „potražnju za trgovinom ljudima“ u zemlji i dalje negativno utiču na situaciju, mjere na sprečavanju preduzete od strane Vlade Republike Moldavije u periodu 2001 – 2005 uz podršku civilnog društva i međunarodne zajednice omogu-ćile su sprečavanje daljeg širenja fenomena trgovine ljudima u zemlji i pogoršanje situacije.

109

II. Državni Pravni Okvir

A. Državno Pravo

Među mjerama preduzetim za poboljšanje zakonodavstva i druge normtivne i pravne baze zasprečavanje trgovine ljudima u u Republici Moldaviji, sljedeće mjere su značajne:

a. Usvajanje Posebnih zakonodavnih akata Republike Moldavije o sprečavanju trgovine ljudima

Parlament Republike Moldavije je usvojio niz državnih standarda u sprečavanju trgovine ljudima:

20. oktobra 2005. godine, Parlament Republike Moldavije je usvojio Zakon o sprečavanju i borbi protiv trgovine ljudima4. Dvije godine su bile potrebne da se uz aktivno učešće civilnog društva i uz podršku među-narodne zajednice izradi nacrt ovog zakona. Međunarodni eksperti Vije-ća Evrope su pomagali pri izradi zakonskih rješenja kako bi se osigurala njegova usklađenost sa odredbama međunarodnih sporazuma. Zakon je odredio institucionalnu strukturu sprečavanja trgovine ljudima u zemlji, obaveze uključenih agenata, glavne smjerove protuakcije, prava žrtava, itd.

Parlament Republike Moldavije je takođe ustanovio oštre kazne za tr-govce ljudima. Član 165. Krivičnog Zakona Republike Moldavije, „Trgo-vina ljudima“, određuje za ovo krivično djelo5 kaznu zatvora do 25 godina. On takođe obuhvata i niz rješenja koja određuju kazne za slična krivična djela kao što su prisilni rad (Član. 168 Krivičnog Zakona), ropstvo i pra-kse slične ropstvu (Član 167. Krivičnog Zakona), ilegalni transport djece iz zemlje (Član 207. Krivičnog Zakona), itd.

b. Generalizacija Sudske Prakse

Uzimajući u obzir posebne opasnosti koje trgovina ljudima može pro-uzrokovati, i potrebu za osiguranjem pravilne i jedinstvene primjene za-kona koji se odnose na trgovinu ljudima, Plenum Vrhovnog Suda Pravde

4 Zakon Republike Moldavije o sprečavanju i borbi protiv trgovine ljudima Broj 241-Xvi od 20. okrobra 2005 (Službene Novine Republike Moldavije 2005, Broj:164-167, art. 812)

5 Krivični Zakon Republike Moldavije Broj 985-Xvod 15. aprila 2002. (Službwnw Novine Repu-blike Moldavije 2002, Broj: 128-129, art. 1012)

110

Republike Moldavije je odlučio u novembra 2004. godine da prema člano-vima 165. i 206. Krivičnog Zakona svi sudovi moraju primjenjivati odno-sno zakonodavstvo, i usvojiti Odluku o Primjeni Zakonskih Odredaba u slučajevima trgovine ljudima i trgovine djecom, u skladu sa normama međunarodnog prava u ovom polju6.

Plenum je odvojeno analizirao definicije svih pojmova obuhvaćenihčlanom 165. i 206. Krivičnog Zakona, čija kombinacija tvori krivično dje-lo trgovine ljudima (na primjer: „regrutovanje“, „skrivanje“, „mentalno nasilje“, „iskorištavanje ranjivih situacija“, „komercijalno seksualno isko-rištavanje“, itd)

B. Bilateralni Sporazumi

a. Međunarodna saradnja tijela zaduženih za provođenje zakona

Republika Moldavija je potpisala niz multiratelarnih i bilateralnih spo-razuma sa drugim državama o borbi protiv kriminala, uključujući trgovi-nu ljudima. Moldavija je potpisala sljedeće sporazume:

• 1998 – sa Udruženjem zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza;• 1999 – sa Turskom, Rumunijom i Ukrajinom;• 2000 – sa Estonijom;• 2001 – sa Uzbekistanom;• 2002 – sa Italijom, Bjelorusijom;• 2003 – sa Republikom Češkom, Izraelom, Litvanijom. 2006. godine su inicirani pregovori za sklapanje bilateralnog sporazu-

ma o spriječavanju, borbi protiv i kažnjavanju trgovine ljudima sa Vladom Ujedinjenih Arapskih Emirata. Međutim, međunarodni odnosi policije Republike Moldavije su zakomlikovani nedostatkom znanja i vještine ko-municiranja na engleskom jeziku.

KomentariPotrebno je preduzeti mjere da tužioci zaduženi za krivična djela u Republici

Moldaviji naučili govoriti engleski jezik kako bi promovisali međunarodnu koordi-naciju.

6 Odluka Plenuma Vrhovnog Suda Pravde Republike Moldavije “O Primjeni Zakonskih Odredaba u slučajevima trgovine ljudima I trgovine djecom” Broj:37 od 22.11.2004. Bilten Vrhovnog Suda Pravde Republike moldavije 2005, Broj:8, strana 4.

111

C. Državni Akcijski Plan

Vlada Republike Moldavije je usvojila niz normatinih akata u sprečava-nju trgovine ljudima:

• Odluka Vlade Republike Moldavije broj: 1219 od 9.11..2001. godine o Odobravanju Početnog Sastava Državnog Komiteta za borbu trgovine ljudima i Državnog Plana za Prevenciju i borbu protiv trgovine ljudima čini prve normativne akte Republike Moldavije na sprečavanju trgovine ljudima7. Ovaj Zakon je pokrenuo antitrafiking strategiju, odredio stru-kturu Državnog Antitrafiking Komiteta i odobrio prvi državni antitra-fiking plan u zemlji. Komitet je sastavljen od više tijela koja koordiniraju sprečavanje trgovinom ljudima.

• Avgusta 2005, Vlada je odobrila novi (drugi) Državni Plan za pre-venciju i borbu protiv trgovine ljudima8, koji je razvijen u skladu sa evrop-skim standardima protiv trgovine ljudima, uzimajući u obzir najbolje prakse na polju borbe protiv trgovine ljudima. Plan obezbjeđuje imple-mentaciju niza događaja u polju za period 2005-2006

• Avgusta 2005, Vlada je takođe odobrila Pravila za Državni Antitrafi-king Komitet9, koja su odredila početnu strukturu, funkcije, i status Ko-miteta, funkciju Predsjedavajućeg i Sekretara, učestalost sastanaka, itd. Prema Pravilima, predstavnici nevladinih i među-vladinih organizaci-ja, koje aktivno učestvuju u sprečavanju trgovine ljudima, mogu učesto-vati na sastancima komiteta sa pravom na savjete i prijedloge. Potonje je važan dokaz demokratskih reformi koje se dešavaju u Moldaviji.

7 Službene Novine Republike Moldavije 2001, Broj: 136-138, art. 12748 Odluka Vlade REpublike Moldavije broj:903 od 25.08.2005 (Službene novine Republike Mol-

davije, 2005, Broj:119-122, art.987) 9 Odluka Vlade Republike Moldavije Broj:775 od 01.08.2005. (Službene Novine Republike Mol-

davije, 2005, Broj:107-109, art. 865)

Komentari• Trenutno, postoje normativna i zakonska osnova za sprečavanje trgovine ljudi-

ma. Moldavija je ratifikovala međunarodne konvencije u ovom polju i usvojila je po-seban zakon koji reguliše odnose između agenata uključenih u sprečavanje trgovine ljudima, odredbe Krivičnog Zakona, koje određuju oštre kazne za trgovce ljudima, kao i normativne akte Vlade koje osiguravaju implementaciju gore spomenutih za-konskih akata. Ipak, ima mjesta za daljnji razvoj normativne osnove. Ovo bi se trebalo postići - uzimajući u obzir iskustvo policije - sprovođenjem detaljnjih studija, kao i im-plementacijom – kada je to potrebno – novi strategijskih pristupa kako bi se savladao problem trgovine ljudima koji zahtjeva zakonske promjene i izmjene.

• Niz pravnih inicijativa Vlade je proveden uz direktno učešće NVO-a; ova politika jasno pokazuje da Vlada sve više prepoznaje ulogu NVO-a u antitrafiking naporima..

112

III. Opšti Okvir

A. Izgradnja kapaciteta

Programi izgradnje kapaciteta se provode na permanentnoj osnovi i uključuju trening, seminare, razmjenu i studijske posjete i specijalizova-ne metodološke materijale. Ovi programi mogu biti uslovno podjeljenji u tri kategorije: one koji ciljaju na jačnje vještina u polju žaštite i pomoći žrtava, koji ciljaju policajce, tužioce, sudije, osobe zaposlene u graničnoj službi, oficire u diplomatskim misijama, oficire za zaštitu djece, socijalne radnike i psihologe; one koji cijlaju na jačanje znanja i vještina u polju zaštite i podizanja svijesti o trgovini ljudima, koji ciljaju na nastavnike, peer edukatore, novinare, socijalno osoblje, sveštenike, itd; i konačno oni koji ciljaju na jačnje vještina u polju krivičnog gonjenja trgovine ljudima i provođenja zakona.

Ovi napori su finalizirani uključujući pitanja koja se tiču trgovine lju-dima u formalnom i/ili preporučenom programu treninga nekih pro-fesionalnih grupa, kao što su policijski službenici i pedagoški kursevi. Program je takođe obuhvatao i inicijative treninga trenera (TOT) koje omogućavaju osnivanje državne grupe eksperata, sposobne da dalje pre-nese znanje i stečene vještine.

Ovi programi su uglavnom provedeni uz podršku i učestvovanje među-vladinih organizacija (IOM, OSCE, ILO, UNICEF i drugih) i nevladinih organizacija Republike Moldavije.

Komentari• Trenutno, glavna grupa specijalista, čiji je rad vezan za sprečavanje trgovine ljudima, primili su

minimum i/ili standardni trening u ovom polju. Ipak, često se dešavaju promjene/kretanja/rotacije u osoblju ili kompetentnim/specijalizovnim agencijama, koje su prouzrokovane promjenama u struktu-rama vlasti, izborima, itd. Ipak, dolazak novog osoblja zahtjeva daljni razvoj takvih programa. Važnost daljeg razvoja takvih programa je takođe nametnuta novim tokovima u fenomenu trgovine ljudima, stalnim upotpunjavanjem i razvojem relevantnih zakonskih okvira i širenjem infrastrukture i aktera pomoći.

• Standardizacija i institucionalizacija programa treninga i prekvalifikacije za specijaliste se tre-ba i dalje promovisana.

• Programi izgradnje kapaciteta su se razvili od podizanja svijesti do specijalizovanih za profe-sionalce, prilagođene novim oblicima trgovine ljudima (na primjer: za policiju – od opšte svijesti o tr-govini/zakonskih odredaba do proaktivne istrage o slučajevima trgovine ljudima; za socijalne radnike – od opšte svijesti o trgovini/profila i push faktora do pomoći trgovanim osobama u okviru referalnih mehanizama, itd). Kvalitet ovih programa se poboljšava, nudeći bolje i više sistematsko znanje.

• Važno je prilagoditi sadržaj trening programa zakonodavstvu Republike Moldavije u polju an-titrafikinga i ne samo ograničiti ih ili fokusirati na međunarodno pravo i praksu.

• Postoji potreba za razvojem sveobuhvatnih trening programa za specijaliste koji dolaze u kon-taktu sa potencijalnim žrtvama trgovine ljudima.

113

B. Analiza, Istraživanje i Mehanizmi Monitoringa

Provedena su neka istraživanja o trgovini ljudima u Republici Molda-viji. Većina istraživanja je provedena uz podršku i učešće međunarodnih organizacija i u manjem obimu od strane lokalnih nevladinih organizaci-ja, ipak shvatajući da nam one mogu pružiti informacije skupljene iz prve ruke koje su rezultat njihovog rada na terenu.

Ishodi provedenih istraživanja otkrivaju da situacija u trgovini ljudima je prilično nestabilna. Trgovci ljudima reaguju brzo na antitrafiking mjeremjenjajući načine regrutovanja, ciljne grupe, tranzitne rute i zemlje odre-dišta, načine manipulisanja žrtava i metode njihovog iskorištavanja.

Februara 2006, Državni Antitrafiking Komitet je odlučio da uspostavi jedan sistem za nadgledanje implementacije Državnog Plana o preven-ciji i suzbijanju trgovine ljudima. Državni Komitet je odobrio izvještajni model o nadgledanju atitrafiking aktivnosti, odredio periodično podno-šenje izvještaja (dva puta godišnje – 25. jula i 30. januara), i imenovao je osobu za prikupljanje podataka i obradu.

Preduzete mjere trebaju da osiguraju prikupljanje vjerodostojnih infor-macija o sprečavanju trgovine ljudima u zemlji, kao i koordiniranu imple-mentaciju relevantnih programa.

Detaljni i konkretan Državni Plan o Prevenciji i Sprečavanju Trgovine Ljudima je važan preduslov za uspostavljanje sistema nadgledanja. Potre-bno je biti u poziciji kontrole implementacije Plana i usklađivati ga kad je to potrebno.

Komentari• Generalno, glavni nedostatak u provođenju istraživanja je nedostatak jedin-

stvenog sistema informacijskog menadžmenta na međudepatmentskom nivou na polju trgovine ljudima koji bi reflektirao bar jednu kvantitativnu osnovu stvarne si-tuacije u smislu brojeva identifikovanih/pomognutih žrtava, njihovih profila i isku-stava trgovanja. Nedostatak takvog sistema je ozbiljna prepreka u provođenju per-manente detaljne analize kako u trenutnom registrovanju i odgovaranju na nova otkrića i trendove.

• Apsolutno je potrebno nastaviti sa provođenjem takvih studija jer one nude podatke koji pomažu bolje razumjevanje razvoja fenomena u zemlji, otkrivanje to-kova i na kraju razvoj prijedloga i preporuka antitrafiking strategije i taktika.

• Potrebno je provesti detaljnu studiju različitih aspekata fenomena trgovine ljudima u Moldaviji, na primjer trgovine ljudima u svrhu izrabljivanja radom. Ovo bi zajedno sa drugim rezultatima pomoglo razvoj sistema pokazatelja, na osnovu kojih će biti moguće identifikovati slučajeve trgovine ljudima za izrabljivanje radomi na taj način osigurati pristup svih kategorija žrtava pomoći.

114

C. Saradnja i Umrežavanje na Regionalnim i Državnim Nivoima

Glavna organizaciona mjera za sprečavanje trgovine ljudima koju je preduzela Vlada Republike Moldavije je stvaranje savjetetodavnog tijela Vlade Republike Moldavije; Državnog Antitrafiking Komiteta (dalje utekstu Državni Komitet) u novembru 2001. Državni Komitet jeosnovan da bi koordinisao antitrafiking aktivnosti u Moldaviji10

a. Početna Struktura Državnog Antitrafiking Komiteta

Na čelu Državnog Komiteta je Predsjedavajući – Zamjenik Premijera Republike Moldavije, Državni Komitet se sastoji zamjenika predsjedava-jućeg – (Zamjenik Ministra unutrašnjih poslova), sekretara, i četrnaest članova – predsjedavajućih različiih ministarstava, odjeljenja i drugih struktura. Njihov rad se fokusira na prevenciju trgovine ljudima, osigu-ranje pomoći i zaštite žrtvama, kao i gonjenje ljudi optuženih za trgo-vinu ljudima. Oni blisko sarađuju sa: Ministarstvima Pravde, Zdravljai Socijalne Zaštite, Vanjskih poslova i Evropskih Integracija, Unutrašnjih Poslova, Obrazovanja, Mladih i Sporta, Informacijskog Razvoja i Kulture i Turizma, Granične službe, Državnog Ureda za Migracije, Komorom za Dozvole, Uredom Predsjednika Republike Moldavije, Uredom Glavnog Tužitelja Republike Moldavije Servisom za informacije i sigurnost, Ure-dom Gradonačelnika Opštine Chisinau.

Vlada11 je odobrila nominalnu strukturu Državnog Komiteta. Osim

• Postoji potreba za sistematskom izradom informacija o trgovini ljudima, to jest, organizovanjem sakupljanja, analize, informacija i njihovu razmjenu između svih aktera spriječavanja trgovine ljudima. Centralno tijelo odgovorno za sakuplja-nje i sistematizaciju informacija je od vitalne važnosti. Ovo tijelo bi takođe moglo biti odgovorno za distribuciju rezultata provedenih studija i drugih važnih infor-macija svim akterima. Potrebno je centralno odrediti koja informacija je potrebna različitim akterima, kao i njen red, sistem i metodu razmjene.

• Redovno nadgledanje i evaluacija primjenjenih mjera omogućuje razvoj pri-jedloga i prilagođavanje plana. Ono može značajno poboljšati antitrafiking sistem.

10 Aktivnosti Državnog Komiteta se regulišu Zakonom Republike Moldavije o Prevenciji i Suzbija-nju Trgovine Ljudima Broj:241-XVI od 20.11.2005. kao i Pravila o Državnom Antitrafiking Komite-tu odobren Odlukom Vlade Republike Moldavije od 01.08.2005. Broj:775.

11 Član 8 Zakona Republike Moldavije o Prevenciji I Suzbijanju Trgovine Ljudima

115

predstavnika vladinih struktura, Državni Komitet takođe može uključiva-ti i nevladine i međuvladine organizacije, koje aktivno učestvuju u spreča-vanju trgovine ljudima, preda imaju samo savjetodavano pravo glasa.

Vlada još nije zvanično ustanovila nominalnu strukturu Državnog Ko-miteta, u smislu predstavnika civilnog društva i međunarodne zajednice. Ipak, predstavnici nevladinih i međuvladinihg organizacija, kao i drugih struktura su, obično pozvane na sastanke Državnog Komiteta uključujući (uglavnom):

b. Međunarodne Organizacije

• Međunarodni Centar za Zaštitu i Promociju Ženskih Prava La Stra-da (Moldavija) koja vodi Državnu Besplatnu Liniju i pruža savjetovanje o rizicima ilegalne migracije i opasnostima trgovine kao i savjetovanje žr-tvama trgovine. Centar takođe provodi kampanje o svijesti i prevenciji, programe izgradnje kapaciteta za različite profesionalne grupe, istraživa-nja i pravne ekspertize za Vladu, pomaže pristup pomoći žrtvama trgo-vine ljudima uključujući spašavanje iz mjesta izrabljivanja i reptrijaciju, i vodi humanitarne i vokacijske trening programe;

• Centar za Prevenciju Trgovine Ženama (Moldavija) – jedina NVO koja pruža pravnu pomoć žtrvama trgovine i zastupanje pred sudom. Ima 4 podružnice u Balti, Ungheni, Causeni i Cahul. CPTW takođe provodi aktivnosti podizanja svijesti i nudi mogućnostiza razvoj malih preduzeća za žrtve trgovine;

• Save the Children Moldova (Salvati copii Moldov) - Spasimo djecu Moldavija – pomaže u procesu repatrijacije pruža zdravstvenu i psiholo-šku i humanitarnu pomoć djeci – žrtvama trgovine , sklonište i socijalnu zaštitu kao i pomoć u vokacijskom obrazovanju;

• Terre des Hommes – francuska nevladina organizacija koja provodi aktivnosti na pomoći trgovanim manjinama uključujući repatrijaciju, so-cijalnu zaštitu i himanitarnu pomoć, zdravstvenu pomoć iedukaciju; pro-grami takođe ulkjučiju djecu u opasnosti/ili riziku od trgovine ljudima;

• Winrock International – američka NVO koja implementira progra-me prevencije nasilja u porodici i trgovine ženama provodeći aktivnosti podizanja svijesti, savjetovanja i nudeći mogućnosti razvoja biznisa;

• Italijanski Konzorcijum Solidarnosti – italijanska nevladina orga-nizacija koja implementira programe za žrtve trgovine razvojem malih biznisa;

116

• IREX – američka NVO koja provodi programe koji ciljaju na sma-njenje ranjivosti rizičnih grupa, uglavnom žena, kroz razvoj i jačanje zaje-dnice;

• ABA – CEELI – američka NVO koja provodi pravna istraživanja i przuža ekspertize za Vladu na polju antitrafikinga;

c. Međuvladine i Druge Organizacije • IOM Misija u Moldaviji vodi jedino sklonište za žrtve trgovine,

uključujući manjine pružajući im trenutnu i srednjoročnu pomoć; provo-di programe izgradnje kapaciteta za policajce do profesionalaca; razvija i podržava programe podizanja svijesti o trgovini ljudima kao i programe upravljanja migracijom;

• OSCE Misija u Moldaviji pruža pomoć državni tijelima u razvoju pravnih procedura protiv trgovaca ljudima; podržava antutrafiking napo-re NVO sektora, uključujući zaštitu žrtava trgovine kao i programe izgra-dnje kapaciteta za profesionalce uglavnom iz policije. Domaćin je mjese-čnih sastanaka o učestvovanju u antitrafiking aktivnostima u Moldaviji saosvrtom na koordinaciju akcije organizacija-donatora;

• ILO – IPEC (Međunarodna Organizcija Rada – Međunarodni Pro-gram za Elimibnaciju Rada Djece) provodi studije po pitanju rada djece; podržava napore vlade i civilnog društva u sprečavanju rada djece i trgovi-ne djecom i u rehabilitaciji i reintegraciji djece – žrtava trgovine ljudima;

• ILO – Migrant (Međunarodna Organizcija Rada – Međunarodni Migracijski Program) pruža pomoć Vladi pri razvoju adekvatne migracij-ske politike i zakonodavstva; poduzima mjere za efikasno upravljanje mi-gracije radnika i za sprečavanje trgovine ljudima. Podržava programe za smanjenje ranjivosti i razvoj mogućnosti malih preduzeća za potencijalne i stvarne žrtve trgovine ljudima;

• United Nations Children’s Fund (UNICEF) and United Nations Development Programme (UNDP) – Dječiji Fomd Ujedinjenih Nacija i Razvojni Program Ujedinjenih Nacija – podržava edukacijske programe za djecu kao programe prevencije zloupotrebe djece, podržava aktivnosti koje ciljaju na sprečavanje nezaposlenosti i trgovine djecom kao i progra-me rehabilitacije za manjinske žrtve trgovine ljudima.

• Ambasada Sjedinjenih Američkih Država i USAID, takođe igraju aktivnu ulogu na polju antitrafikinga u Moldaviji.

117

d. Funkcionisanje Državnog Komiteta

Pravila o Državnom Antitrafiking Komitetu12 definišu pravni status Komiteta i njegovu nadležnost i ovlašćuju ga za preduzimanje aktivnosti. Prema pravilima, Državni Komitet je konsultativno tijelo Vlade Republike Moldavije. Tako da su odluke Državnog Komiteta konsultativne prirode. Odluke se donose većinom glasova pod uslovom da najmanje dvije treći-ne članova Državnog Komiteta je prisutno. Takođe moramo napomenuti da član 17 Pravila određuje da ako odluku Državnog Komiteta potpiše premijer, sve javne vlasti i institucije su obavezne da je provedu. Ova odre-dba je bila kritikovana od strane mnogih pravnika, i nije primjenivana u praksi.

Državni Komitet treba da pospješi efikasnost organizacije i antitrafikingnapora na državnom nivou. Njegov glavni cilj je sakupljanje i analiziranje informacija o dimenzijama i situaciji trgovine ljudima ljudima u zrmlji, kao i razvijanje prijedloga o sprečavanju ovog negativnog fenomena. Dr-žavni Komitet ima obavezu da nadgleda implementaciju Državnog Plana Antitrafiking i da informiše Vladu i civilno društvo o procesu njergove implementacije.

Državni Komitet nema stalno radno tijelo ili sekreterijat potreban za efikasno provođenje aktivnosti.

12 Pravila su odobrena Odlukom Vlade REpublike Moldavije, broj 775, 01.08.2005, Službene Novi-ne Republike MOldavije 2005, Broj 107-109, strana 865.

Komentari• Među manama u radu Državnog Komiteta je nedostak stalnog radnog tijela ili

skreterijata. Dužnosti Sekretara Komiteta trenutno vrši Glavni Inspektor Centra za Borbu protiv trgovine ljudima, Ministartstva Unutrašnjih Poslova, zadužen za glavne zadatke policije. Ovo rezultira fragmentarnim radom Državnog Komiteta, nedosta-tkom trenutne koordinacije aktivnosti i supervizije provođenja donešenih odluka.

• Status Državnog Komiteta, kao i drugih međuvladninh struktura je nedefini-san. U praksi, odluke Državnog Komiteta se ne donose kolektivno već od strane je-dne osobe, bez glasanja. Generalno, nadležnost Državnog Komiteta zavisi od pozicije Predsjedavajućeg – Zamjenik premijera Republike Moldavije..

• Nominalna struktura Državnog Komiteta – to jest predstavnika civilnog druš-tva i međunarodne zajednice nije još definisana. Štaviše, ne postoji mehanizam koji bi precizirao red akcija koje trebaju preduzeti nevladine organizacije iz Moldavije koje bi željele postati članovi Državnog Komiteta.

• Nije jasno zašto nevladine organizacije – članice Državnog Komiteta imaju samo savjetodavnu ulogu u proces donošenja odluka, ukoliko Državni Komitet sam po sebi je konsultaivno tijelo i njegove odluke su u obliku preporuka.

118

e. Regionalna Koordinacija Aktivnosti

Na regionalnom nivou, prema Članu 10. Zakona Republike Moldavi-je o Prevenciji i Suzbijanju Trgovine Ljudima, organizacija i koordinacija sprečavanja trgovine ljudima se vrši putem teritorijalnih (/lokalnih) ko-misija, pored lokalne administracije. Teritorijalne antitrafiking komisijesu odgovorne za implementaciju mjera preciziranih Cržavnim Planom. One nedgledaju aktivnosti za prevenciju i suzbijanje trgovine ljudima u njihovom području i pružaju pomoć organizacijama koje rade na ovom pitanju.

Ipak, u praksi člsnovi teritorijalnih komisija imaju opšte znanje o pi-tanju trgovine ljudima, kao i o mogućim načinima sprečavanja ovog fe-nomena. Zbog troga rad ovih teritorijalnih komisija je epizodne prirode. Kako bi se aktivirao rad teritorijalnih komisija, Državni Komitet provodi sastanke u regionalnim centrima.

D. Mobilizacija Sredstava

Trenutno, sredstva potrebna za implementaciju planova akcije za spre-čavanje trgovine ljudima, usvojena od strane Vlade Republike Moldavije, ne dolaze iz državnog budžeta. Generalno, antitrafiking mjere se donosena račun sredstava koja obezbjeđuje međunarodna pomoć. Podrška drža-ve je ograničena na učestvovanje predstavnika državnih institucija u im-plementaciji različitih programa.

Ministarstva Republike Moldvije, kao i lokalna javna administracija nemaju potrebna sredstva kako bi pratili praksu u svijetu i dali grantove nevladinim organizacijama za implementaciju antitrafiking programa.

KomentariNe pridaje se posebna pažnja pitanju trgovine ljudima u Republici Moldaviji, na

regionalnom nivou. Potrebno je organizirati treninge za članove teritorijalnih komi-sija kako po pitanju trgovine ljudima tako i po pitanju antitrafiking aktivnosti.

KomentariOpisana situacija je alarmantna, u pogledu podržavanja ne samo programa,

nego i nevladinih organizacija koje provode antitrafiking aktivnosti, nakon što me-đunarodna pomoć i podrška prestane.

119

IV. Implementacija antitrafiking zakona

A. Prevencija i Podizanje Svijesti

Prevencija trgovine ljudima je najvažniji smijer antitrafiking napora, sobzirom da pomaže ljudima da izbjegavaju opasne situacije širenja ovog fenomena u društvu. Mjere donesene u ovom smjeru u Moldaviji mogu biti podjeljene u dvije grupe:

• Mjere podizanja svijesti u pogledu trgovine ljudima;• Smanjenje rizika za socijalno ugrožene grupe.

a. Podizanje Svijesti

Trenutno, nevladine organizacije većinom se bave podizanja svijesti rizičnim grupama (školskoj djeci, učenici završne godine internata, stu-denti, nezaposleni, samohrane majke, itd.) sa ciljem razumjevanja i pre-poznavanja opasnosti i opunomoćenje odluke za ptreduzimanje mjera predostrožnosti. Ove aktivnosti takođe ciljaju predstavnike masovne me-dije, lokalne javne vlasti, sveštenike i nastavnike težeći ka ječanju vještina u daljnjem prenošenju poruke o prevenciji trgovine ljudima.

Ministarstvo obrazovanja, mladih i sporta Republike Moldavije posrža-va aktivnosti pojedinih NVO-a. Metodološki Vodič Prevencije Trgovine Ženama koji je razvio međunarodni centar „La Strada“ 2002. godine za nastavnike srednjih škola, je odobrilo Ministarstvo Obrazovanja13 i pre-poručen je kao dopunsko nastavno pomagalo za kurseve „Mi i Pravo“ i „Porodično Obrazovanje“. Treninzi za rizične grupe su takođe provođene od strane aktivista nevladinih organizacija i edukatora vršnjaka edukova-nih od strane nevladinih organizacija. Dokumenentarni i igrani filmovina temu trgovine ljudima su korišteni prilikom treninga.

U periodu 2001-2005, organizacije kao IOM, Međunarodni Centar „La Strada“ i Centar za prevenciju trgovine ženama su razvili godišnje državne kampanje podizanja svijesti uključujući i Ti nisi roba na prodaju, Stop trgo-vini ženama, Lila Zauvijek – antitrafiking kampanja i druge. Korištena su različita sredstva komunikacije uključujući besplatno prikazivanje filmo-va u državnim kinima, edukacijske treninge i seminare, otvoreni progra-mi na TV i radiju, posteri, distribucija edukacijskog materijala, mobilne informativne grupe edukatora vršnjaka, itd. Različite inovativne tehnike

13 Rezolucija Državnog Vijeća za Kurikulum i Procjenu br: 04-12-3387 od 6.11. 2002.

120

kao sadržaj crteža na papiru na određenu temu; antitrafiking diska i mu-zički karavani su takođe korišteni. Ove kampanje su takođe promovirale SOS linija kao izvor informacija i odgovora na pitanja koja se odnose na trgovinu ljudima i migraciju.

Državna Besplatna SOS Linija Moldavije – 0800 77777 koju vodi Međunarodni centar „La Strada“. SOS telefon je posebna non-stop mul-tikanalska telefonska linija koju osoba može nazvati i pitati za savjet u povjerenju ili drugu vrstu pomoći u vezi sa migracijom i prevencijom tr-govine ljudima. Pozivi na ovu liniju su besplatni u granicama Republike Moldavije. Ova linija je takođe otvorena za međunarodne pozive u biko koje dato vrijeme (0037322) 23 33 09. početkom 2006, IOM i La Strada su podržali otvaranje SOS linije u regiji Trandsnistrije na lijevoj strani rijeke Nistru, linije koju vodi NVO Interaction.

Niz drugih nevladnih organizacija uključujući Save the Children, Me-đunarodni Odbor za istraživanje i razmjenu (IREX) i Winrock Interna-tional u Moldaviji su takođe provodili kampanje svijesti i informativne kampanje, u odabranim regijama zemlje. Winrock International je po-stavio regionalne infolinije i provodi treninge za osnaživanje žena u ru-ralnim područjima. Save the Children je proveo kampanje koje ciljaju na prevenciju trgovine djecom. Niz NVO-a iz ruralnih područja distribuira informacijske postere i letke za rizične grupe, izdaje magazine na temu trgovine ljudima, i koristi scoje web stranice kako bi plasirao informacije o ovom pitanju.

b. Smanjenje Ranjivosti

Komentari• Generalno, može se zaključiti da ovi napori u pogledu svijesti su do određe-

nog stepena ostvarili svoje ciljeve i stanovništvo Moldavije je dobro upoznato sa pitanjem trgovine. Prema nedavnoj studiji14, 77,5% mladih u dobi između 19 i 29 godina i 80,6% osoba dobi između 30 i 39 godina su svjesni fenomena trgovine ljudima i shvataju da je to veoma ozbiljan problem za zemlju, i zajedno sa drugim inicijativama, kampanje svijasti su pomogle pri stabilizaciji situacije.

• Jedan od najvažnijih kanala širenja informacija su masovni mediji, posebno televizija. Niz agencija stalno promovišu prikazivanje različitih državnih i međuna-rodnih filmova i dokumentaraca na temu trgovine ljudima. Ipak, predstavnici nev-kladinih organizacija se suočavaju sa problemima pri plasiranju sovijalnih reklama u masovnim medijima s obzirom da je to veoma skupo.

• Trenutno, pristup socijalnom reklamiranju je problematično. Potreno je razvi-ti državne mjere za podršku socijalnog reklamiranja..

14 Istraživanje provedeno od strane Zajednice Sociologa I Gender STudijskog Centra o efektu Socijalne Kampanje “Stalo mi je” koja je ciljala na razbijanje stigma prema žrtvama trgovine i pružala pristup žrtvama trgovine pomoći koju je ustanovio Međunarodni Centar La Strada tokom perioda novembar 2005 – maj 2006. Izvještaj je objavljen augusta 2006.

121

Rad na smanjenu ranjivosti se mora preduzeti za rizične grupe, pose-bno djevojke i žene iz ruralnih područja, „problematičnih“ i siromašnih porodica. Programi na ovom polju trebaju se uglavnom fokusirati na omogućavanje pristupa stručnim treninzima i pomoći pri zapošljavanju.

Rečeno je da su takvi programi u Moldaviji počeli sa implementacijom u posljednje dvije godine. Primjeri slobosnog pristupa stručnim treninzi-ma, orijentacija ka tržištu rada i pomaganje pri zapošljavanj, konsultacije i osiguranje grantova pri osnivanju malih preduzeća, pristup opštem obra-zovnom sistemu, tehnička i humanitarna pomoć, su uvedene uglavnom od strane IOM, ILO-IPEC putem njihovih partnera La Strada i Centra za Poslovno Komsultiranje, Winrock International, Terre des Homes, UNDP.

Napori nevladinih organizacija i međunarodne zajednice su toliko po-vezane mjerama vlade i uključuju, između ostalog, širenje pristupa mladih profesionalnom treningu i zašpošljanju. Bivši sistem slobodnog srednjeg usmjerenog obrazovanja u Moldaviji propada u zadnjih nekoliko godi-na. Ipak, Vlada je počela da dodjeljuje budžetska sredstva kako bi pokrila besplatne obroke za ove škole i osigurala određen broj mjesta za profesio-nalni trening koji u potpunosti finansira država od 2005. ipak, broj takvihmjesta je još uvijek vrlo ograničen i ove mjere očigledno nisu dovoljne.

Komentari• Postoji potreba za posebnim programima ekonomskog osnaženja učenika

završnih godina u internatima i sirotištima s obzirom da su oni najranjiviji u pogledu trgovine ljudima

• Jedna od prepreka u implementaciji ovakvih programa je nedostatak dosta-tnog sistema stručnog treninga u ruralnim područjima. Stoga, putovanje u urbana područja na duži period tokom trajanja kursa uzrokuje različite poteškoće za po-laznika uključujući dodatne troškove; druga prepreka je slab razvoj tržišta rada u ruralnim područjima, kako u pogledu ograničenog broja radnih mjesta tako i u po-gledu slabih plata, itd.

• Potrebno je preduzeti državne mjere u svrhu osiguranja besplatnog pristupa profesionalnog treninga za najsiromašniju populaciju i mjere koje ciljaju na razvoj tržišta rada u ruralnim područjima.

• Kako bi se spriječila trgovina ljudima takođe je potrebno boriti se protiv nasi-lja u porodici.

122

B. Zaštita i Pomoć

a. Identifikacija slučajeva trgovine ljudima

Trenutno, moldavske žrtve trgovine ljudima se uglavnom identifikujuod strane:

• Policije stranih država, na čijij teritoriji geađani Moldavije postaju žrtve trgovine ljudima. U ovom slučaju, žrtve trgovine ljudima se obično vraćaju u Republiku Moldaviju.

• Policije Republike Moldavije kada procesuiraju ulazne informacije o krivičnim djelima počinjenim u zemlji.

• Nevladine organizacije ili organizacije kojima se obraćaju žrtve trgo-vine ljudima ili koje dobivaju tellefonske pozive od strane žrtava ili njiho-ve rodbine.

Studija provedena od strane Međunarodnog Centra „La Strada“ 2005. godine15 otkrio je niz problema u polju identifikacije žrtava trgovine lju-dima uključujući i nesdostatak zvanične definicije pojma „identifikacija“,procedure i kriterija za identifikaciju žrtve. Studija je takođe otkrila dasistem identifikovanja žrtava trgovine je u Moldaviji nedovoljno razvijen.Mnogi potencijalni kanali koji mogu da prime informaciju o mogućim slučajevima trgovine se još uvijek ne koriste (granična služba, tijela stra-nih diplomatskih predstavništava Republike Moldavije, socijalna služba, itd.).

15 “Identifikacija Žrtava Trgovine Ljudima”. Tematsko izdanje “La Strada”, Broj.2, MeđunarodniCEntar za Zaštitu Ženskih Prava”, 2006.

KomentariPotrebno je: • Izraditi jasnu koncepciju identifikacije žrtava trgovine zasnovanu na državnim

zakonskim odredbama i usmjerenu na rješavanje specifičnih problema u Moldaviji; • Razviti sistem identifikacije žrtava različitih oblika krivičnih djela koji su veza-

ni za trgovinu ljudima na osnovu definicije trgovine ljudima, podataka o slučajevi-ma koji otkrivaju trgovinu ljudima, psihološke i sociološke studije na temu;

• Razviti preporuke za identifikaciju žrtava trgovine ljudima za tijela policije inevladine organizacije, na osnovu državnog zakonodavstva.

• Dalje razvijati saradnju između policije i nevladinih organizacija na polju identifikacije žrtvava trgovine, jer moguće žrtve često radije razgovaraju sa nevladi-nim organizacijama.

123

Rečeno je da saradnja između državnih tijela i nevladinih organizaci-ja u identifikovanju žrtava trgovine ljudima i njhovo daljne upućivanjeza složenu pomoć i zaštitu je glavni element Državnih Referalnih Me-hanizama (dalje u tekstu, NRM)16, nova evropska strategija za sprečava-nje trgovine ljudima. NRM pomaže rješavanje problema identifikacije ipomoći žrtvama trgovine ljudima i poboljšava cijeli sistem spriječavanja kriminaliteta u zemlji.

b. Pomoć pri repatrijaciji i procjena rizika

Trenutno, dva glavna tijela uključena u repatrijaciju žrtava trgovine u Republici Moldaviji su diplomatska predstavništva Republike Moldavije u inostranstvu i IOM. Žrtve, obično nemaju identifikacijske dokumentei predstavnici moldavske misije vrše identifikaciju takvih osoba i izdajuputne dokumente.

U skladu sa članom 19. Zakona Republike Moldavije o Prevenciji i Sprečavanju Trgovine Ljudima, Ministarstvo Vanjskih Poslova i Evropslih Integracija u saradnji sa Ministarstvom Unutrašnjih Poslova i Ministar-stvo Razvoja Informacija će izraditi i odobriti Pravila o procedurama re-patrijacije žrtava trgovine ljudima. Trenutno, ovaj dokument je u finalnojfazi izrade.

Repatrijacija žrtava trgovine često daje određene negativneelemente. Žrtve se suočavaju sa istim problemima koje su imali prije svog odlaska: nedostatak trajnih sredstava za život, često dugovi, problemi u porodici, itd. Pored toga, moraju se suočiti i sa dodatnimproblemima, kao što su zdravstveni problemi, psihološke traume, i strah od socijalnog poniženja ako se sazna za njihovu prošlost. Ako žrtva daje iskaz policiji u zemlji odredišta, on/ona se boje osvete zločinaca.

Protokol za Prevenciju, Suzbijanje i Kažnjavanje trgovine ljudima, Po-sebno žena i djece, dopunjavajući Konvenciju Ujedinjenih Nacija protiv

Komentari Potrebno je stvoriti sistem saradnje unutar NRM kako bi se žrtve trgovine uputile

na mjesta gdje će dobiti potrebnu pomoć.

16 „Mehanizmi upućivanja žrtava trgovine ljudima na državnom nivou. Ujedinjenje snaga za za-štitu prava žrtava trgovine ljudima.“ Praktični Priručnik. OSCE/BDIHR, Varšava, 2004.

124

Transnacionalnog organizovanog kiminala određuje sljedeće: „Kada država članica vrati žrtvu trgovine ljudima uDržavu članicu čiji je osoba državljanin ili u kojoj su on ili ona imali, uvrijeme ulaska na teritoriju zemlje primaoca, pravo trajnog boravišta, takav povratak će se desiti uzimajući u obzir sigurnost te osobe i status bilo kakvog pravnog postupka koji se odnosi na činjenicu da takva osoba je žrtva trgovine ljudima i preferativno će biti dobrovoljan...“17 U stvarnosti, nije uvijek ocijenjen rizik repaterijacije žrtve. Neke od njih,

nakon što se vrate u mOldaviju nastavljaju se suočavati sa problemima s kojima se na mogu nositi, i počinju tražiti nove mogućnosti zapošljavanja u inostranstvu. Statistika IOM-a pokazuje da u periodu između 2001 i 2004. godine, u prosjeku 8% žrtvava (od 12% u 2001 do 4,3% u 2004:godini) su u više navrata trgovane18. Predstavnici zvaničnih struktura u zemljama odredišta će procjeniti rizik trepatrijacije osoba koje su postale žrtve trgo-vine i, ukoliko je potrebno, potražiti alternative za takve repatrijacije.

c. Skloništa, zdravstvena zaštita, psihološka i humanitarna pomoć

Od 2001. godine, specijalizovano sklonište za žrtve trgovine je provodi-lo svoje aktivnosti u Republici Moldaviji. 2004. godine UNICEF je pomo-gao otvaranje i opremanje odvojenog krila za djecu žrtve trgovine ljudi-ma. Sklonište koje je osnovala međunarodna zajednica umjesto vlde, nudi besplatnu trenutnu i kratkoročnu rehabilitacijsku pomoć na dobrovoljnoj osnovi. Žrtve trgovine ljudima primaju potrebnu zdravstvenu pomoć di-rektno u skloništu gdje se obično odmah upućuju nakon povratka u Mol-daviju. Problemi u obezbjeđenju zdravstene pomoći se javljaju kod po-trebe za ozbiljnom intervencijom, kao što je operacija. Moldavija je uvela

Komentari Republika Moldavija ima obavezu da zaštiti interese svojih građana koji su po-

stali žrtve trgovine ljudima. Prema tome, potrebno je potpisati bilateralne spora-zume sa zemljama odredišta, osiguravajući obavezu ovih ržava da procjene rizike repatrijacije žrtava trgovine i potraže alternative takve repatrijacije.

17 Protokol za Prevenciju, Suzbijanje i Kažnjavanje trgovine ljudima, Posebno žena i djece, do-punjavajući Konvenciju Ujedinjenih Nacija protiv Transnacionalnog organizovanog kiminala, 2000. Vidjeti: www.un.org/russian/documen/convents/orgcrime.pdf

18 Drugi Godišnji Izvještaj o Žrtvama Trgovine Ljudima u jugoistočnoj EVropi, 2005. Državni Iz-vještaj Republike Moldavije. IOM, Ženeva, 2005. strana 24.

125

sistem državnog zdravstvenog osiguranja i besplatna zdravstvena pomoć se osigurava samo onima koji imaju policu zdravstvenog osiguranja.

Uopšte, specijalizovano sklonište IOM-a daje korisnicima mogućnost da ostanu tu do tri mjeseca što je obično dovoljno da se oporave. Ipak, u praksi, postoje slučajevi kada žrtva treba dugoročnu rehabilitaciju – jednu godinu ili više. Ponekad, privremeni ostanak na duži period je presudan za one koji nemaju rodbine, koji su bili zapostavljeni od svojih porodica, koje su samohrane majke ili su dobile profesionalni trening van mjesta svog prebivališta. U ovakvim slučajevima postoji problem da im se osigu-ra dugoročna pomoć.

U zadnje vrijeme se u Moldaviji vrše napori za razvojem mreže usluga koje bi pomogle žrtve u njihovim prebivalištima. Stoga, UNDP je već po-mogao tri skloništa u različitim područjima Republike Moldavije. Postoji plan za otvaranje još pet skloništa. Veoma često žrtve trgovine ljudima trebaju humanitarnu pomoć, kao što je odjeća, sredstva za higijene, itd. Međunarodni Centar „La Strada“ iz Moldavije pruža ovakvu pomoć.

d. Pristup stručnom obrazovanju – zapošljavanje i mala preduzeća – socijalna reintegracija žrtava

Prema međunarodnim standardima, žrtve trgovine ljudima imaju pra-vo na pristup stručnom obrazovanju. Trentno, uglavnom Misija IOM-a u Moldaviji, La Strada i CPTW pružaju takvu pomoć po sporazumu sa Državnim Zavodom za Zapošljavanje Ministarstva Privrede i Trgovine. Žrtve trgovine koje nemaju zvanje ili imaju zvanje za kojim ne postoji potražnja na tržištu rada, se generalno podučavaju frizerskom zanatu, ku-harstvu i drugim zvanjima koja se traže na lokalnom tržištu rada. Bivšim studentima Instituta višeg obrazovanja se pomaže u njihovoj reintegraciji i pokrivaju se njihovi troškovi školovanja. Ovaj program implementira Međunarodni Centar „La Strada“ iz Moldavije uz pomoć OSCE Misije u Moldaviji od 2002. godine.

Žrtvama se takođe pomaže uzapošljavanju kroz lokalno odjeljenje Dr-žavnog Zavoda za Zapošljavanje, Ministarstva oprivrede i trgovine. Ova vrsta pomoći se zaustavlja, zbog visoke stope nezaposlenosti kao i obe-

KomentariPostoji potreba za uspostavljanjem dugoročne pomoći skloništa/usluga gdje žr-

tve trgovine bi mogle ostati i primiti potrebnu pomoć najmanje godina dana.

126

zbjeđenja niskih plata. IOM Misija u Moldaviji i CPW nude mogućnost žrtvama da pokrenu malo preduzeće. Postoji detaljna selekcija kriterija za program učesnika, s obzirom što je potrebno posjedovati određene spozo-bnosti kako bi organizovali svoja preduzeća. Pobjednici konkursa se pose-bno nagrađuju, pomaže im se u izradi biznis plana i daju im se grantovi za kupovinu potrebne opreme, materijala, itd.

Glavni cilj gore navedenih aktivnosti (osiguranje pristupa obrazovanju i zapošljavanju predstavlja osiguranje potpune socijalne reintegracije žr-tava i prevenciju ponove upetljanosti ovih osoba u trgovinu ljudima. Pre-venstveno, socijalna reintegracija žrtvava trgovine, koji su iskorištavani gidinu ili duže, je spor i težak proces. Vrlo često psihološko stanje žrtava im ne dopušta da se udreoče na određene aktivnosti na duži period ili prikladan rad. Iz ovog razloga, nevladine organizacije koje pružaju pomoć žrtvama trgovine provode dugoročno nadgledanje napretka ovih ljudi i pomažu im da prebrode psihološke probleme.

e. Pravna pomoć

Žrtvama trgovine ljudima se pomaže pri ponovnom izdavanju izgu-bljenih dokumenata, i pružaju im se pravni savjeti po pitanjima porodice, smještaja i drugih pitanja. Pomoć pružaju specijalizovana NVO, Centar za Prevenciju Trgovinu Ženama.

f. Pristup građansko-pravnom Postupku i Odšteti

Žrtve trgovine imaju pravo na naknadu štete koja im je prozrokova-na19. Naknada za prouzrokovanu štetu je veoma važna za žrtve trgovine kao izraz pravde. Nakade mogu imati povratni kao i preventivni efekat, s obzirom da daju žrtvama mogućnost da zašočnu novi život kada se vrate u zemlju porijekla i spriječe ih da ponovo dospiju u ruke trgovaca ljudima20

KomentartiPotrebno je dugoročno nadgledti napredak žrtava trgovine ljudima kako bi ih se

odvratilo odbilo kakve potencijalne umješanosti u slične situacije.

19 Prema dijelu (2) Člana 23 Zakona Republike Moldavije o Prevenciji i Sprečavanju Trgovine Lju-dima.

20 Državni Referalni Mehanizmi Žrtava Trgovine. Ujedinjenje Snaga za zaštitu prava žrtvava trgo-vine ljudima.“ Prakrični vodič. OSCE/ODIHR, Varšava, 2004. strana 97.

127

Žrtva trgovine može zahtjevati naknadu za moralnu/ili mentalnu štetu podižući građansku tužbu21.

D. Gonjenje

a. Krivično gonjenje i osude kriminalaca

Prema članu 56. Zakona o Krivičnom Postupku Republike Moldavije22, postoje sljedeća tijela krivičnog gonjenja:

• Ministarstvo untrašnjih poslova;• Služba za informacije i sigurnost Republike Moldavije;• Odjeljenje za carinu;• Centar za borbu protiv Privrednih Prekršaja i Korupcije.Unutar Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Moldavije postoji

specijalna antitrafiking pododjeljenje: Centar za borbu protiv trgovine ljudima. Ovo je jedino specijalizovano pododjeljenje tijela unutrašnjih poslova osnovano u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza za borbu protiv trgovine ljudima. O stvaranju ovakvog specijalizovanog pododjeljenja u Moldaviji odlučeno je na osnovu činjenice da trgovina ljudima se veoma rasprostranila zadnjih godina. 2005. godine u Republici Moldaviji je re-gistrovano 344 krivična djela trgovine ljudima uključujući 240 krivičnih djela po članu 165. Krivičnog Zakona „Trgovina Ljudima“ i 104. krivična djela po članu 206. „Trgovina djecom“.

Komentari• Centar za Prevenciju Trgovine Ženama je jedina nevladina organizacija koja

pruža pravnu pomoć žrtvama trgovine i predstavlja njihove interese na sudu. Za-posleni ove organizacije pomažu žrtvama da ostvare odštetu. Ali kako zaposleni tvrde, praktično je nemoguće da žrtve trgovine i dobiju odštetu. Iako sudske vlasti odlučuju da se odšteta plati žrtvi, nažalost zločinci uspjevaju da izbjegnu obavezu plaćanja tako što ne prijavljuju imovinu na svoja imena i, stoga, na kraju se čini da se nema šta zaplijeniti kako bi se sprovela odluka o plaćanju odštete.

• Važno je dfa su žrtve informisane na vrijeme o svojim pravima na odštetu i da im se pravno pomogne u građanskom postupku protiv počinilaca ovog krivičnog djela.

21 Pravila za podizanje takve tužbe su regulisana Poglavljem I glava VII Zakona o Krivičnom Po-stupku Republike Moldavije.

22 Broj. 122-XV

128

Ipak, službenici zaduženi za krivično gonjenje uvijek ne uspjevaju da sakupe dovoljno dokaza za pokretanje slučaja pred sudom. Prema infor-macijama Ureda Glavnog Tužioca u 2005. godine 222 krivična djela koja su se odnosila na trgovinu ljudima su bila upućena sudu (192 po članu 165. Krivičnog Zakona i 30 po članu 206. Krivičnog Zakona). Nadalje, analiza sudske prakse pokazuje da je kod većine spomenutih krivičnih djela gonjenje bilo ponovno pokrenuto na osnovu člana 220. Krivičnog Zakona „Podvođenje“ a u okviru sudskog ispitivanja. Uprkos velikom broju slučajeva krivičnih djela koje je dospjelo pred sud u 2005. godini samo 36 osoba je osuđeno po članu 165. Krivičnog Zakona i 19 osiba po članu 206. Krivičnog Zakona.

Analiza krivičnih djela trgovine ljudima, nezakoniti prelazak djece iz zemlje i podvođenje, prema istraživanju suda u 2005. godini23, sprove-dena je od strane Vrhovnog Suda Pravde Republike Moldavije. Otkrila je niz nedostataka i kršenja prilikom sudskog ispitivanja slučajeva. Podaci Vrhovnog Suda Pravde potvrđuju da u više od 50% analiziranih slučajeva krivice, slučajevi su ponovno bili gonjeni po članu 220. i drugim članovi-ma Krivičnog Zakona umjesto po članu 165.

Pored toga, sudovi su počinili sljedeća kršenja:• Neosnovane oslobođenje od optužbe osoba koje su počinile krivično

djelo trgovine ljudima;• Javna saslušanja slučajeva uprkos potrebi da se zaštiti pravo na priva-

tnost žrtava trgovine ljudima;• Oslobođenje optuženika usljed dobrovoljno dogovora sa žrtvama

eksplatacije , koji po međunarodnom pravu, , ne utiče na krivičnu i pra-vnu procjenu trgovine ljudima;

• Pogrešno ponovno gonjenje slučajeva sa daljnjim izuzimanjem od kažnjavanja usljed amnestije;

• Pogrešna percepcija regrutovanja kao pokušaja krivičnog djela upr-kos činjenici da je regrutovanje finalno djelo trgovine ljudima.

U okviru analiziranih slučajeva, sudovi su proveli ispitivanje žrtvava u prisustvu njihove rodbine i optuženika.

Po mišljenju Vrhovnog Suda Pravde Republike Moldavije, „ova kršenja su prouzrokovana činjenicom da odeđene sudije nemaju dovoljno znanja o odnosnim zakonima, slabom sudskom praksom i nedostatkom objašnjenja o primjeni ovih zakona“.

23 Informacije o opštoj sudskoj praksi slučajeva trgovine ljudima, trgovine djecom, ilegalnog izvođenja djece iz zemlje i podvođenja. Bilten Vrhovnog Suda Republike Moldavije 2006, broj 5, strana 34.

129

b. Zaštita svjedoka

Zakon Republike Moldavije o Državnoj Zaštiti Žrtava, Svjedoka, i drugih osoba koje učestvuju u postupku24 je postavio sistem mjera za dr-žavnu zaštitu života, zdravlja, imovine, zakonskih prava i interesa oso-ba uključenih u pravni postupak kao i članove njihovih porodica i bližu rodbinu. Zavisno od posebnih okolnosti, zakon predviđa dvije vrste si-gurosnih mjera: redovne i vanredne. Redovne uključuju sljedeće:

• Fizičku zaštitu, zaštitu kuće i imovine;• Izdavanje posebne individualne zaštite, komunikacija, i sredstva sa-

opštenja o opasnosti; • Privremeni smještaj na sigurno mjesto;• Neotkrivanje informacija o osobama pod zaštitom.Posebne mjere: • Promjena mjesta rada (službe) ili studija;• Promjena mjesta življenja uz osiguranje smještaja (kuća, stan);• Izdavanje lične karte sa različitim prezimenom, imenom, očevim

prezimenom, promjena izgleda;• Sudska ročišta zatvorena za javnost.

Komentari• Potrebno je organizovati treninge za specijaliste u tijelima krivičnog gonjenja

i sudije. • Potrebno je konsolidovti materijalnu bazu tijela policije. Potrebno je razviti

normativnu bazu za krivično gonjenje trgovine ljudima i podvođenja kako bi se napravila jasna razlika između ovih krivičnih djela.

• Takođe je potrebno razviti pravni postupak za gonjenje trgovaca ljudima i zaštitu žrtava trgovine.

Komentari• U većini slučajeva, nedostatak državnih sredsatva spriječava inpmementaciju

ovog Zakona. Samo u nekim slučajevima, Ministarstvo unutrašnjih poslova u sara-dnji sa IOM i CPTW osigurava žrtvama neke oblike osnovne zaštite.

• Potrebno je razviti sistem zaštite svjedoka u Republici Moldaviji i primjeniti mjere određene zakonima za zaštitu svjedoka.

24 Broj 71458 – XIII, od 28.01.1998.

130

2000, Moldavija je postala članica Zajedničke Inicijative za jugoisto-čnu Evropu (SECI) – regionalne međuvladine organizacije dvanaset ze-malja jugoistočne Evrope. Ova organizacija koordiniraakcije tila policije država članica u svrhu borbe protiv trannacionalnog kriminala. Glavni clji glavnog sjedišta ove organizacije smještenog u Bukureštu, Rumunija, je osiguranje brze i efikasne razmjene informacija o različitim krivičnimdjelima, uključujući trgovinu ljudima. Takva razmjena je osigurana spe-cijalnim oficirima za vezu – predstavnicima država članica, koji stalnorade u sjedištu. Nadalje, organizacija pruža zaštitu u puštanju i repatrija-ciji žrtava različitih krivičnih djela na teritoriju druge države članice, u u gonjenju kriminalaca, itd. Prva video konferencija za svjedočenje u okvi-ru sudskog ispitivanja koje se desilo u drugoj državi je organizovanouz podršku SECI-ja u 2005. godini. Na toj konferenciji, građanin Republike Moldavije, žrtva trgovine na teritoriji Bivše Jugoslovenske Republike Ma-kedonije, je svedočio putem vizuelnih sredstava komunikacije za sudsko ispitivanje u toj zemlji. Podrška SECI-ja je vrlo važna za tijela policije u Republici Moldaviji, kojima nedostaje finansijskih sredstava za borbu pro-tiv transnacionalnog organizovanog kriminala.

V. NAJBOLJE PRAKSE

Najbolje prakse sistema za sprečavanje trgovine ljudima u Moldaviji se mogu uočiti u ovom izvještaju, u odnosnim poglavljima.

VI. NEDOSTACI

Nedostaci sistema za sprečavanje trgovine ljudima u Moldaviji se mogu uočiti u ovom izvještaju, u odnosnim poglavljima.

VII. PROCJENA POREBA

Uzimajući u obzir nedostatke i komentare sadržane u ovom izvještaju i potrebu za poboljšanjem situacije, lista preporuka je data dolje ispod.

131

PREPORUKE

Za daljnje poboljšanje sistema antitrafikinga u zemlji, preporučljivo je preduzeti sljedeće mjere:

1. Izgradnja Kapaciteta: postoji potreba za dobro organizovanim tre-ning programima u svrhu edukacije specijalista koji dolaze u kontakt sa potencijalnim žrtvama trgovine ljudima.

2. Istraživački i Informacijski Menadžment: potrebno je sistemati-zovati zbir informacija o trgovini ljudima, to jest organizovati taj zbir, analize, i razmjene informacija među učesnicima u sprečavanju trgovine ljudima. Postoji potreba za uspostavljanjem centralnog tijela odgovornog za sakupljanje i sistematizovanje informacija, kao i za upoznavanjem svih učesnika u sprečavanju trgovine ljudima sa rezultatima studija i drugim važnim informacijama. Potrebno je ustanoviti koju vrstu informacija uče-snici trebaju, kao i uspostaviti procedure prikupljanja, sistematizacije i razmjene informacija.

3. Koordinacija akcija:• Državni Antitrafiking Komitet nema sekreterijata koji bi bio stalno u

funkciji. Potrebno je formirati posebno pododjeljenje (jedno do dva odje-ljenja) pored Vlade Republike Moldavije za borbu protiv trgovine ljudi-ma.

• Vlada zvanično ne odobrava predstavnike civilnog društva i među-vladinih struktura. Potrebno je uključiti predstavnike nevladinih organi-zacija koje aktivno rade u ovom polju u zvaničnu nominalnu strukturu Državnog Komiteta..

• Republika Moldavija ne pridaje dovoljno pažnje problemu trgovine ljudima na regionalnom nivou. Potrebno je organizovati treninge za čla-nove područnih komisija kako o pitanju trgovine ljudima tako i o njenom sprečavanju.

4. Mobilizacija Sredstava: trenutno, aktivnosti na sprečavanju trgovi-ne ljudima u Moldaviji se finansiraju uglavnom od strane međunarodne pomoći. Država bi trebala takoće izdvajati budžetska sredstva kako bi se podržalo sprečavanje ovog fenomena u zemlji.

5. Prevencija Trgovine Ljudima:• Potrebno je razviti mjere na nivou države kako bi se podržalo socijal-

no reklamiranje.• Kako bi se pružila podrška rizičnoj grupi potrebno je donijeti mjere

na nivou države da bi se osigurao besplatan pristup stručnom treninu za najsiromašniju populaciju.

132

• Kako bi se spriječila krivična djela trgovine ljudima, potrebno je bo-riti se protiv nasilja u porodici.

6. Pomoć i Zaštita Žrtava Trgovine LjudimaPotrebno je:• Razviti jasnu definiciju žrtava trgovine ljudima zasnovanu na drža-

vnim zakonskim odredbama i orijentisanu ka rješavanju problema koji su specifični za zemlju;

• Razviti indikacijski sistem za identifikaciju žrtava različitih oblika krivičnih djela vezanih za trgovinu ljudima na osnovu definicije trgovineljudima, podatke o slučajevima koji otkrivaju trgovinu ljudima, psiholo-ške i socijalne studije po ovom pitanju;

• Razviti preporuke za identifikaciju žrtava trgovine ljudima tijelima policije i nevladinim organizacijama na osnovu državnog zakonodavstva.

• Stvoriti saradnju sistema unutar NRM kako bi se žrtve trgovine lju-dima uputile na mjesta gdje će dobiti potrebnu pomoć;

• Potpisati bilateralne sporazume sa zemljama odredišta, specifirajući obavezu ovih zemalja da procjene rizik repatrijacije za žrtve trgovine lju-dima i potraže alternative kod slučajeva takve repatrijacije;

• Otvoriti dugoročna skolništa gdje bi žrtve trgovine ljudima mogle ostati i primiti potrebnu pomoć u periodu od najmanje jedne godine;

• Provesti dugoročno nadgledanje reintegracije žrtava trgovine kako bi im se pružila podrška i spriječila njihova ponovna umješanost u slične situaciju.

• Razviti sistem zaštite svjedoka u Republici Moldaviji i primjeniti mjere određene zakonima o zaštiti svjedoka. Da bi se osigurala pravovre-mena informisanost žrtava trgovine o njihovom pravu na naknadu štete i pravna pomoć prilikom podizanja građanskih tužbi protiv trgovaca ljudi-ma.

7. Gonjenje Osoba Krivih za Trgovinu Ljudima:• Potrebno je organizovati treninge za specijaliste tijela krivičnog go-

njenja i sudije. Potrebno je konsolidovati materijalnu bazu tijela policije.• Potrebno je razviti normstivnu osnovu za krivično gonjenje trgovinu

ljudima i podvođenje kako bi se jasno razlikovala ova krivična djela. • Porebno je preduzeti mjere za pružanje službenicima zaduženim za

krivično gonjenje u Republici Moldaviji kurseve engleskog jezika kako bi se promoviosala međunarodna komunikacija.

• Potrebno je takođe razviti zakonske procedurev za krivično gonjenje trgovaca ljudima.

133

LISTA SKRAĆENICA

CIS Državna zajednica nezavisnih državaCPTW Centar za Prevenciju Trgovine ŽenamaILO Međunarodna Organizacija Rada IOM Međunarodna Organizacija za MigracijeIPEC Međunarodni program za Eliminaciju Prisilnog Rada DjeceIREX Međunarodni Odbor za Istraživanje i Razmjenu NRM Državni Referalni MehanizmiOSCE Organizacija za Sigurnost i Sarasnju u EvropiSECI Zajednička Inicijativa Jugoistočne EvropeUNDP Razvojni Program Ujedinjenih NacijaUNICEF Dječiji Fond Ujedinjenih NacijaUSAID Agencija Sjedinjenih Država za Međunarodni Razvoj

134

135

Crna Gora

I. Uvod

Crna Gora, smještena na Balkanskom poluostrvu, bila je članica bivših unija država, prvo bivše SFR Jugoslavije, pa potom i unije sa Srbijom. U maju 2006. godine, Crna Gora je postala nezavisna država. Graniči se sa Bosnom i Hercegovinom na sjevero-zapadu, Srbijom na sjevero-istoku, Albanijom na jugo-istoku i Hrvatskom na jugo-zapadu. Takodje, preko Jadranskog mora, graniči se sa Italijom.

Društvena kriza je, tokom posljednje decenije, uzrokovala mnoge pro-mjene i lomove u zemlji, ali i na čitavom Balkanu i Istočnoj Evropi, i Crna Gora je posebno pogodjena problemom trgovine ljudskim bićima. Burne i dramatične promjene dešavale su se u ovim područjima za vrijeme suko-ba i ratova, kao što su: pad životnog standarda, izolacija i smanjenje stope zaposlenosti. Sva ova dešavanja pogubno su uticala na razvoj i funkcioni-sanje porodice.

Zvanično, kako navode iz Kancelarije nacionalnog koordinatora za borbu protiv trafikinga, Crna Gora je tranzitna zemlja. Medjutim, premapodacima nevladinih organizacija koje se bave borbom protiv trgovine ljudima, ona je, takodje, i zemlja porijekla i destinacije. Nažalost, ne po-stoje podaci o crnogorskim žrtvama koje zavrsavaju u inostranstvu. Ovi podaci zasnivaju se na pozivima na SOS liniju za žrtve trgovine ljudima, a pozivi su primljeni od strane osoba koje tragaju za nestalim članovima porodice, prijateljima, a sumnjale su da se radi o trafikingu. Prema stati-stici NVO Crnogorski ženski lobi, najvise žena žrtava trafikinga dolazi izUkrajine, Rumunije, Albanije, Litvanije, i Srbije. Medjutim, nijesu samo žene žrtve; četiri muškarca iz Bangladeša i četvorica iz Ukrajine bili su žrtve trafikinga tokom 2004. i 2005. godine, i to kao žrtve krijumčarenjai prinudnog rada.

Posebno treba naglasiti da su djeca1, koja su veoma zastupljena u pro-centu zrtava trafikinga najranjivija grupa za trafikante.

1 Osobe mladje od 18 godina smatraju se djecom.

136

Ι. Nacionalni zakonski okvir

A. Nacionalni zakon

Ne postoji precizna definicija za žrtve trafikinga u crnogorskom zako-nu. Međunarodni instrument koji tužioci koriste u slučjevima trgovine ljudima je Deklaracija Osnovnih Principa Pravde za žrtve kriminala i zlo-upotrebeclaration Ujendinjenih Nacija, koja je usvojena 1985. godine. Ova Deklaracija kao žrtve definiše osobe koje su preživjele psihičke i fizičkepatnje, emotivno ili ekonomski su ugrožene, ili ne mogu da ostvare svoja prava.

Krivični zakonik Crne Gore (čl. 444), koji definiše trgovinu ljudimakao krivično djelo propisuje sljedeće:

• Ko silom ili prijetnjom, dovođenjem u zabludu ili održavanjem u zabludi, zloupotrebom ovlašćenje, povjerenja, odnosa zavisnosti, teških prlika drugog, zadržavanjem ličnih isprava, ili davanjem ili primanjem novca ili druge koristi, radi dobijanja saglasnosti od lica koje ima kontrolu nad drugim licem: vrbuje, prevozi, prebacuje, predaje, prodaje, kupuje, posreduje u prodaji, sakriva ili drži drugo lice, a u cilju prinudnog rada, dovođenjem u položaj sluge, vršenjem kriminalne djelatnosti, prostitucije ili prosjačenja, upotrebom u pornografske svrhe, radi oduzimanja dijela tijela za presađivanje ili radi korišćenja u oružanim sukobima, kazniće se zatvorom od 1 do 10 godina.

• U slucajevima kada su žrtve mloljetne osobe, primjenjuju se gore pomenute kazne, čak i kada je kriminalni akt počinjen bez upotrebe sile, prijetnje ili drugih srestava prisile.

• U slucajevima kada su žrtve maloljetne osobe, počinioci se kažnjava-ju najmanje 3 godine zatvora.

• Ako su žrtvama nanešene teške tjelesne povrede, počinioci se ka-žnjavaju od 1 do 12 godina zatvora..

• U slučaju smrti žrtve trgovine ljudima, predviđena zatvorska kazna za počinioce je u trajanju od deset godiba.

• Ako su navedena krivična djela počinjena od strane organizovane grupe, predviđena je zatvorska kazna u trajanju od najmanje pet godina.

137

Trgovina djecom radi lažnog usvojenja (čl. 445)• Ko oduzme lice koje nije navršilo 14 god. radi njegovog usvojenja

protivno važećim propisima, ili ko usvoji takvo lice ili posreduje u takvom usvojenju ili ko u tom cilju kupi, proda ili preda drugo lice koje nije navr-šilo 14 god. ili ga prevozi, obezbjeđuje mu smještaj, ili ga prikriva, kazniće se zatvorom od 1 do 5 godina.

• Ko se bavi vršenjem djelatnosti iz stava 1 ovog člana ili je djelo izvr-šeno na organizovan način od strne više lica kaznće se zatvorom najma-nje 3 godine.

Ropstvo i situacije slične ropstvu (čl. 446)• Ko, kršeći pravila međunarodnog prava, stavi drugog u ropski ili nje-

mu sličan odnos ili ga drži u takvom odnosu, kupi, proda, preda drugom licu ili posreduje u kupovini, prodaji ili predaji ovakvog lica, ili podstiče drugog da proda svoju slobodu ili slobodu lica kojeg izdržava ili lica o kome se stara, kazniće se zatvorom od 1 do 10 godina.

• Ko prevozi lica koja se nalaze u ropskom ili njemu sličnom odnosu iz jedne zemlje u drugu, kazniće se zatvorom od 1 do 6 godina.

• Ko djelo iz stava 1 I 2 ovog člana učini prema maloljetnom licu ka-zniće se zatvorom od 5 do 15 godina.

B. Bilateralni sporazumi

Pošto je Crna Gora nedavno postala nezavisna, proces ratifikacije me-đunarodnih konvencija je tek počeo. Iz istog razloga, Crna Gora kao ne-zavisna država još nije ratifikovala iste, ili potpisala neke bilateralne spo-razume.

Nacionalni akcioni planGodine 2005. usvojena je Nacionalna strategija Vlade Crne Gore za

borbu protiv trgovine ljudskim bićima. Sastoji se od tri komponente: krivično gonjenje, zaštita žrtava, i prevencija trafikinga.

138

III. OPŠTI OKVIR

A. Izgradnja kapaciteta

Sljedeće agencije sprovode aktivnosti na izgradnji kapaciteta u Crnoj Gori:Nevladine organizacije:• Crnogorski ženski lobi (CŽL);• Sigurna ženska kuća.

Vladine organizacije:• Nacionalni koordinator za borbu protiv trgovine ljudskim bićima;• Specijalni policijski tim za borbu protiv trgovine ljuskim bićima.

Međunarodne organizacije:• Organizacija za bezbijednost i saradnju u Evropi (OSCE); • Internacionalna organizacija za migracije (IOM).Ove međunarodne organizacije su odigrale veoma važnu ulogu po pi-

tanju borbe protiv trafikinga u Crnoj Gori, kao donatori, ali i ko-orga-nizatori mnogih značajnih projekata nevladinih organizacija, kao što su edukacije i seminari za učenike svih uzrasta, socijalne readnike, medicin-ske radnike, i policiju. Uloga IOM-a je, takođe, da obezbijedi reatrijaciju žrtava – da im omogući siguran povratak u njihovu zemlju porijekla.

Mnoge nevladine organizacije – Crnogorski ženski lobi, Sigurna ženska kuća, SOS telefoni za porodičbo nasilje, Save the children UK, Novi hori-zonti i Stela organizovale su razne vrste aktivnosti u polju prevencije tra-fikinga sa različitim ciljnim grupa (učenicima, studentima, policajcima, prosvetnim radnicima, upravnicima domova zdravlja i bolnica) širom Crne Gore. Putem ovih aktivnosti široke mase su upoznate sa problemom trgovine ljudima.

B. Mehanizmi analize, istraživanja i monitoringa

Projektni odbor je tijelo sastavljeno od predstavnika svih faktora u borbi protiv trgovine ljudskim bićima, a sa radom je počeo 2004. Odbor se sastaje svaka tri mjeseca a glavne aktivnosti su analiza situacije i raz-mjena informacija, a takođe se planiraju buduće aktivnosti.

Nacinalni koordinator predsjedava na zasijedanjima Projektnog od-bora.

139

C. Saradnja i umrežavanje na nacionalnom i regionalnom nivou

Na nacionalnom nivou 2005. godine, Memorandum o saradnji i ra-zumijevanju je potpisan između Ministarstva zdravlja, policije, centara za socijalni rad i Crnogorskog ženskog lobija. Cilj ovog memoranduma je bolje razumijevanje fenomena trafikinga kroz saradnju i osnaživanjebliskih veza između njih, a kao posljedica svega toga, bolja zaštita žrtava. Funkcija Nacionalnog koordinatora je uspostavljena 2002. godine. Do danas, 3 osobe su obavljale tu funkciju. Njegova glavna dužnost je da sinhronizuje napore svih institucija u Crnoj Gori, vladinih i nevladinih, u borbi protiv trgovine ljudima.

Projektni odbor (vidi II b), koji sačinjavju Crnogorski ženski lobi, Si-gurna ženska kuća, Specijalni policijski tim, Kancelarija za ravnopravnost polova, OSCE, IOM, Savjet Evrope, UNICEF, USAID i Save the Children, osnovan je s ciljem da osnaži saradnju među različitim anti-trafikingagencijama koje djeluju u Crnoj Gori.

Na inter-državnom nivou balkanske zemlje,tj. ženske NVO iz balkan-skih zemalja osnovale su mrežu Petra, u cilju razmjene iskustava, infor-macija o žrtvama, i jačanja saradnje u borbi protiv trgovine ljudima.

Njihove aktivnosti uključuju saradnju u radu SOS linija i skloništa za žrtve trgovine ljudima.

Na NVO nivou, ARIADNE mreža je korak naprijed u jačanju region-alne saradnje protiv fenomena trafikinga. Mreža je osnovana u junu 2005.i ima značajnu ulogu u borbi protiv trafikinga na regionalnom nivou. Ra-dom mreže koordinira Centar za odbranu ljudskih prava ( KEPAD ), sa sjedištem u Atini. Članice mreže su NVO iz Istočne i Jugo-istočne Evrope, koje su najviše pogođene problemom trgovine ljudskim bićima. Crnu Goru u ovoj mreži predstavlja Crnogorski ženski lobi.

Joč jedan primjer regionalne saradnje je UNODC mreža, kojom koor-dinira UNODC- kancelarija za borbu protiv droge i kriminala u Beču. U ovoj mreži balkanske i istočno-evropske zemlje predstavlja po jedna NVO. CŽL je predstavnik Crne Gore. UNODC mreža je kreirala i realizovala kampanju koja je podrazumijevala kreiranje i distribuciju postera, razg-lednica i video klipova na temu trafikinga. Pomenute mreže i kampanjekoju su realizovane bile su uspješne i privukle su veliku pažnju medija.

140

Mobilizacija resursa

Iz državnog budžeta, vezano za anti-trafiking aktivnosti, jedino se fi-nansira rad VIadinog skloništa za žrtve trgovine ljudima, i rad Specijalnog policijskog tima. Nevladine organizacije moraju se obraćati stranim dona-torima poput OSCE-a, Global Fonda za žene i Care Internationala.

IV. Primjena anti-trafiking zakona

A. Prevencija i podizanje nivoa svijesti

Kampanje podizanja nivoa svijesti se organizuju u Crnoj Gori još od 2001. s ciljem da se šira javnost bolje upozna s problemom trgovine lju-dima. IOM – Među je 2001.-2002. kampanju ONA MOŽE BITI TVOJA KĆERKA, SESTRA ILI SUPRUGA, a 2003.-2004. kampanju POMOZI JOJ. UNODC je organizovao kampanju POZOVI ZA POMOĆ -2004.-2005. Tokom 2005. godine, realizovane su još dvije kampanje TRGOVINA LJUDIMA – MOJ, TVOJ, NAŠ, DRUŠTVENI I GLOBALNI PROBLEM – koju je finansirao CARE International, i PREKINIMO ĆUTANJE – fi-nansirao ODIHR .

Ove kampanje su znatno podigle nivo znanja o problemu trafikinga,uglavnom kroz distribuiranje propagandnog materijala - postera, razgle-dnica, edukativnih filmova…ili organizovnje javnih dešavanja, seminara, okruglih stolova, tribina.

Preventivni seminari i radionice su organizovane u osnovnim I sre-dnjim školama širom Crne Gore, a organizovali su ih Save the Children, CŽL, SŽK a učešće su uzeli svi predstavnici institucija koje se bore protiv trgovine ljudima.

B. Pružanje pomoći i zaštite

a. Sklonište za žrtve trafikinga

Sklonište za žrtve trafikinga osnovno je sa ciljem da pruži siguran smještaj žrtvama do njihovog bezbjednog povratka u zemlju porijekla ili treću zemlju. Sklonište je otvoreno u aprilu 2004. godine na inicijativu Vlade Crne Gore, a void ga Crnogorski ženski lobi. Uglavnom prima žene i djecu, ali u nekim situacijama, u njemu su bili smješteni i muškarci žrtve

141

trafikinga. Sklonište pruža privremeni smještaj, od dvije nedjelje do neko-liko mjeseci, s ciljem da žrtve prevaziđu trume kroz koje su prošli.

Takođe, obezbjeđuje im se hrana, medicinska, psihološka i pravna pomoć. Aktivistkinje CŽL prate žrtve u policiju, prilikom davanja iskaza, a takođe im pružaju podršku tokom sudskih procesa. U Skloništu se vodi baza podataka, koja sadrži podatke o žrtvama, njihovom boravku, sadrži njihova iskustva I potrebe.

Tokom 2004. godine, u skloništu je boravilo 10 osoba, tokom 2005. – 28, i 4 osobe u 2006. godini.2 Uzevši u obzir da je mreža trafikanata ve-oma jaka i dobro organizovana, Sklonište je organizovano kao vid sarad-nje Vladinog i nevladinog sektora i blisko je povezano sa Ministarstvima unutrašnjih poslova, pravde, zdravlja, rada i socijalnog staranja, obrazo-vanja, takođe sa IOM-om I OSCE-om

Glavni zadaci i ciljevi skloništa su ukratko opisani :• Pružanje sigurnosti žrtvama trafikinga za vrijeme njihovog boravka

u Crnoj Gori, a takođe i nakon njihovog povratka u zemlju porijekla. • Pružanje medicinske, pravne i psihološke pomoći.• Ažuriranje baze podataka. Informacije se prosljeđuju policiji. • Asistianje IOM-u u izdavanju dokumenata za repatrijaciju žrtava.• Razvoj saradnje sa Nacionalnim koordinatorom, Vladinim instituci-

jama, nevladinim organizacijama i međunarodnim organizacijama u cilju stvaranja mreže za borbu protiv trgovine ljudima.

• Jačanje saradnje u regionu sa sličnim skloništima radi razmjene in-formacija i analitika, ili radi organizovanja zajedničkih kampanja za podi-zanje nivoa svijesti o ovom problemu.

• Razvoj mehanizama za prikupljanje i razmjenu informacija među Vladinim institucijama, nevladinim organizacijama i međunarodnim or-ganizacijama.

Ciljnu grupu Skloništa sačinjavaju: • Žrtve trafikinga, žene i djeca uključena u seks industriju, prošenje i

druge oblike prisilnog rada.• Društvo uopšte.

KomentarSmatramo da je za aktivistkinje Skloništa psihološka pomoć – supervizija veoma

važna. CŽL radi na obezbjeđivanju psihološke podrške za svoje osoblje.

2 U 2004. godini, deser osoba je boravilo u skloništu, od čega 4 žene, 4 muškarca, jedna malolje-tnica i jedna beba. U 2005. godini, 28 osoba – 13 žena, 4 muškarca i 11 maloljetnih lica.

142

b. SOS-linija za žrtve trgovine ljudskim bićima (2001-2006)

Jedna od najvažnijih i najneophodnijih komponenti programa za zašti-tu žrtava trafikinga je SOS linija, koja ima značajnu ulogu na polju eduka-cije društva i podizanju nivoa svijesti o ovom problemu. SOS linija radi u okviru NVO Crnogorski ženski lobi.

Aktivnoti SOS linije:• SOS linija je aktivna 24 časa s ciljem da obezbijedi stalnu dostupnot

potencijalnim žrtvama ili građanima koji žele da pruže određene infor-macije.

• Pružanje savjeta, informacija i mogućih alternative žrtvama ili po-tencijalnim žrtvama trafikinga.

• Informisanje građanstva o fenomenu trafikinga.• Stalna komunikacija između subjekata u borbi protiv trafikinga: Spe-

cijanog policijskog tima, NVO-a, i međunarodnih organizacija, s ciljem da budu što efikasniji i da što bolje pomognu žrtvama.

• Razmjena iskustava s drugim NVO-ima – prikupljanje informacija o žrtvama, trafikantima, rutama tj. lokacijama gdje se odvija trafiking, ili o sumnjivim mjestima gdje se širi mreža trafikanata.

• Kreiranje i ažuriranje baze podataka.• Rad na prevenciji trafikinga kroz edukaciju kriznih ciljnih grupa:

žena, mladih, građana, predstavnika institucija. Ove aktivnosti podrazu-mijevaju organizovanje medijskih kampanja, radionica, seminara, tribina, anketa…

U toku 2005. godine, SOS linija je primila 832 poziva, u prosjeku 2 po-ziva dnevno. Većina poziva ( 33% ) primljena je u septembru, oktobru, i novembru, poslije realizacije kampanje –Trgovina ljudskim bićima – moj, tvoj, naš, društveni I globalni problem afficking in human beings – CARE International, koju su realizovale NVO Crnogorski ženski lobi, Stela, Žene za bolje sjutra, i Novi horizonti. Primljeni su pozivi3 uglavnom od mladih ljudi, institucija, žrtava i bivših žrtava4.

3 Kategorisani pozivi : 62% (514 poziva) od strane gradjana, uglavnom mladih ljudi, koje je zani-mao fenomen i razlicite forme trafikinga; zapoceti su edukativni programi za gradjane.

Informativni (18%, 149) poziva mladih ljudi ili njihovih roditelja – provjera agencija i ponuda za poslove na internet oglasima; Pozivi medija i institucija (11% , 92 poziva); Pozivi zrtava i bivsih zrtava, ili gradjana koji su prijavili sumnjiva mjesta (9%, 77 poziva).

4 Bivse zrtve su osobe koje u primljene u Skloniste, koje su se poslije oporavka vratile u zemlje porijekla, i koje informisu CZL o svom trenutnom stanju. CZL ih povezuje sa NVO-ima u svojim zemljama, koje im mogu pomoci u pronalazenju posla, ili obucavanju i edukaciji.

143

C. Krivicno gonjenje

Specijalni policijski timm osnovan je 2004 godine, ima 5 clanova. Na nacionalnom nivou ovaj tim ima svoje pod-timove u svih 7 Centara be-zbijednosti u Crnoj Gori. Njihova misija je da kontrolisu i sinhronizuju aktivnosti u otkrivanju, kanalisanju i borbi protiv trafikinga. Poslije po-ziva na SOS liniju, Specijalni tim preduzima odgovarajuce akcije u cilju rjesavanja slucaja. Ukoliko zrtvi treba smjestaj i zastita, kontaktira se Sklo-niste, zrtva se tamo odvodi, gdje joj\mu se omogucava sva potrebna njega i zastita. Poslednjih nekoliko godina zapoceti su mnogi sudski procesi, ali su samo 4 dobila epilog.

V. Najbolja praksa

• Tri osobe iz Crne Gore, jedna iz Ukrajine, osudjene su na zatvorsku kaznu od ukupno 14 godina zbog trgovine ljudskim bicima. Njihove zrtve bila su 4 muskarca iz Ukrajine, i to kao zrtve prisilnog rada.

• Bivse zrtve, koje se vrate u zemjlu porijekla obicno obavjestavaju Cr-nogorski zenski lobi o svojoj trenutnoj situaciji. Takodje, aktuelni su po-kusaji da se uspostave kontakti sa NVO-ima iz zemalja porijekla da bi se zrtvama pomoglo u procesu reintegracije (nalazenje posla, obuke, itd.).

VI. Nedostaci anti-trafiking sistema

• Zbog znacajnog kasnjenja sudskih procesa mnoge zrtve su napustile Crnu Goru bez ikakve odstete, tj. prije presude pociniocima ovih krivi-cnih djela.

• Nepostojanje specijalnog tuzioca i sudija za slucajeve trafikinga.• Nedostatak sredstava za anti-trafiking aktivnosti.• Nedostatak sistematskih i efikasnih mehanizama monitoringa.• Tu su I dodatni faktori, zbog kojih se trafiking i krijumcarenje ljudi

posmatra razlicito, kao to su postojanje prisile, dovodjenja u zabludu s ciljem eksploatacije. Ovi faktori su nekad ocigledni, ali ih je tesko dokazati bez aktivne istrage.

144

VII. Potrebne mjere

Uzimajuci u obzir nedostatke i komentare koje sadrzi ovaj izvjestaj, po-trebu za poboljsanje situacije, u sljedecem dijelu navedene su preporuke.

Preporuke

1. Socijalne promjene moraju biti analizirane i nove metode moraju biti razvijene da bi crnogorsko drustvo postiglo napredak, posebno u oblasti socijalne zastite, kao i brige roditelja o djeci.

2. Pravni system treba obezbijediti posebne tuzioce i sudije za trafikingslucajeve, da bi postao sto efikasniji u dostizanje pravde.

3. Trafikovane osobe moraju biti oznacene kao zrtve zlocina. Treba imse pruziti pomoc I zastita nezavisno od njihovog statusa ili statusa pocini-oca (bilo da je uhapsen, osudjen ili oslobodjen).

4. Zastita mora biti pruzena i clanovima porodice zrtava.5. Factori koji odvajau trafiking od krijumcarenja ljudi moraju biti ja-

sno identifikovani prilikom policijske istrage.

145

RUMUNJSKA

I. UVOD

Počevši od 90-ih godina prošloga stoljeća, društveni i gospodarski razvoj Rumunjske pogodovao je društvenim rascjepima te neizravno, stvaranju ranjive populacije izložene trgovanju ljudima. Do kraja 90-tih i početka narednog desetljeća zemljopisna blizina sukobljenim stranama u bivšoj Jugoslaviji dovela je do pojačanog trgovanja ljudima u Rumunjskoj.

Na regionalnoj razini kriza na Balkanu u prošlom desetljeću je prido-nijela rastu pojave trgovanja ljudima. Prema svim međunarodnim stati-stikama, Rumunjska je zemlja podrijetla i tranzita za velike krugove tr-govanja ženama koje dolaze uglavnom iz Azije, ali i iz susjednih zemalja, kao što su Ukrajina, Moldavija i Bjelorusija. Zemlje odredišta su bivše ju-goslavenske republike, posebno teritorij Kosova, kao i Turska i Grčka, ili pak, zemlje zapadne Europe. Rumunjska policija uspjela je identificiratinekoliko pravaca trgovanja ljudima. Ovi pravci trgovanja ljudima osla-njanju se na zakonodavstvo zemlje odredišta i/ili na strukturu krugova trgovaca ljudima i njihovu povijest na određenom pravcu. Prema iskustvu rumunjske policije,1 prvi pravac trgovanja ljudima – počinje u Moldaviji, prelazi preko Rumunjske te kroz Mađarsku ulazi u zapadnu Europu, po-sebno Francusku i Njemačku. Drugi pravac prelazi preko Srbije, odnosno Beograda, kao poznatog centra za trgovanje ljudima, do ostalih država bivše Jugoslavije, a preko njih do Italije i Grčke. Treći pravac prolazi kroz Bugarsku i kreće prema Grčkoj ili Turskoj, ili prema Italiji kroz Makedo-niju i Albaniju.

U prošlom je desetljeću trgovanje ljudima postalo veliki problem kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini; problem koji postaje sve teži. Ovaj fenomen vrlo je čest; ima duboke socijalne i gospodarske poslje-dice te utječe na velik broj ljudi i zemalja. U svojem najistaknutijem obliku trgovanje ljudima uključuje iskorištavanje žena i djece u seksualnoj indu-striji, prosjačenju i prisilnom radu. Izradu dosljedne politike za suzbijanje i borbu protiv trgovanja ljudima sprječava cijeli niz poteškoća koje prven-stveno proizlaze iz nedovoljnog poznavanja pravih dimenzija ovoga feno-

1 Statistika Glavnog inspektorata rumunjske policije

146

mena. Razlog tome bilo bi pojačano prekogranično kretanje ljudi i roba. Osim toga, činjenica da do trgovanja ljudima dolazi i u sklopu aktivnosti koje su naizgled zakonite, čini ovaj problem teže rješivim. Agencije za po-sredovanje u pronalaženju zaposlenja mogu obećavati zakonite poslove, ali u praksi, nakon dolaska u zemlje odredišta, započinje iskorištavanje i provođenje nezakonitih aktivnosti.

Rumunjska je zemlja podrijetla i tranzita za žene i djecu kojima se tr-guje u svrhu seksualnog iskorištavanja. Ženama iz Moldavije, Ukrajine i Rusije trguje se kroz Rumunjsku do Italije, Španjolske, Njemačke, Grčke, Francuske, Austrije i Kanade. Postoje i izvješća o trgovanju rumunjskim dječacima i mladićima u svrhu seksualnog iskorištavanja u drugim isto-čnoeuropskim zemljama. I rumunjskim djevojčicama se trguje unutar ze-mlje u svrhu komercijalnoga seksualnog iskorištavanja, dok se dječake iz istočne i sjeverne Rumunjske prebacuje u gradove gdje ih se prisiljava na rad te na sitnu krađu.2

Očekuje se da će nakon pristupanja Europskoj uniji, i Rumunjska po-stati zemlja odredišta za trgovanje ljudima, budući da će privlačiti ljude iz manje razvijenih susjednih zemalja. Iz tog razloga potrebno je stvori-ti učinkovit sustav na temelju kojega bi se moglo riješiti pitanje velikoga broja stranih državljana kojima će se trgovati unutar Rumunjske i kojima će biti potrebna pomoć i repatrijacija.

Statistički podaci koje su osigurala nacionalna tijela za javnu sigurnost ili Međunarodna organizacija za migracije (IOM) nisu potpuni te otkriva-ju samo jedno lice ove pojave, odnosno optuženike ili žrtve vraćene u do-movinu. Zemlje jugoistočne Europe, uključujući Rumunjsku, ulažu napo-re kako bi se poboljšao sustav za prikupljanje podataka koji bi omogućio stvaranje boljih temelja za politiku borbe protiv trgovanja ljudima i odgo-varajući pristup višestrukim socioekonomskim uzrocima ove pojave.

2 Nacionalna strategija borbe protiv trgovanja ljudima 2006. – 2010., UNICEF Rumunjska.

147

II. NACIONALNI ZAKONODAVNI OKVIR

A. Nacionalno pravo

Nacionalno zakonodavstvo vezano uz borbu protiv trgovanja ljudima stupilo je na snagu u razdoblju od 2001. do 2003. godine, čime je tijelima javne sigurnosti dana mogućnost poduzimanja koraka radi ograničavanja trgovanja ljudima i usklađivanja rumunjskih s odgovarajućim međunaro-dnim standardima.

S ciljem sprječavanja trgovanja ljudima doneseni su sljedeći zakoni:• Zakon 678/2001 o sprječavanju i borbi protiv trgovanja ljudima;• Odluka Vlade 1216/2001 o usvajanju Nacionalnog plana djelovanja za

sprječavanje i borbu protiv trgovanja ljudima; • Zakon 682/2002 o zaštiti svjedoka;• Zakon 565/2002 o ratifikaciji UN Konvencije protiv transnacionalnog orga-

niziranog kriminala i pripadajućih Protokola;• Zakon 39/2003 o sprječavanju i borbi protiv organiziranog kriminala;• Odluka Vlade 299/2003 o odobrenju Uredbe za provođenje Zakona 678/20-

01;• Zakon 656/2002 o sprječavanju pranja novca.

B. Bilateralni ugovori

Prema našim saznanjima, ne postoje.

C. Nacionalni plan djelovanja

Priprema Plana za sprječavanje i borbu protiv trgovanja djecom akti-vnost je kojom se bavila Međuresorska skupina, a u pripremi su sudjelo-vali i stručnjaci iz iskusnih organizacija u području borbe protiv trgova-nja djecom, kao što su UNICEF, Međunarodna organizacija rada (ILO), IOM, Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) i organizacija “Save the Children”. U ožujku 2004. godine, Međuresorska skupina, u suradnji s Općom upravom za borbu protiv organiziranog kriminala i trgovanja drogom (GUBOKTD), bila je domaćin rasprave o projektu pripreme Pla-na, u kojoj je sudjelovalo više od 50 stručnjaka.

U proljeće 2001. godine, nakon inicijative ministarstava unutarnjih po-slova, vanjskih poslova i pravosuđa, stručnjaci iz Međuresorske skupine

148

izradili su nacrt Nacionalnog plana djelovanja za borbu protiv trgovanja ljudima. Plan je bio rezultat zajedničkih napora ministarstava nadležnih za obrazovanje, rad, mladež i kulturu. Nakon što su se pridružili ad hoc okviru, stručnjaci iz vladinih, nevladinih i međunarodnih organizacija razradili su konačni Plan, koji je donesen odlukom Vlade 2001. godine (G.D. 1216/2001). Plan predviđa praktične ciljeve na tri strateška pravca: sprječavanje trgovanja ljudima, procesuiranje počinitelja i zaštita žrtava trgovanja ljudima, što je u skladu s preporukama Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu budući da je upravo ova organizacija preuzela odgo-vornost za provođenje UN Konvencije protiv transnacionalnog organizi-ranog kriminala i pripadajućih Protokola.

Razvoj učinkovitog akcijskog sustava za suzbijanje trgovanja ljudima jedan je od implicitnih zahtjeva koje Rumunjska mora ispuniti u proce-su pristupanja i integracije u Europsku uniju. U skladu s međunarodnim trendom sprječavanja i borbe protiv trgovanja ljudima, rumunjska vlada postavila je borbu protiv trgovanja ljudima kao jedan od svojih prioriteta. U ovom kontekstu, Nacionalna strategija borbe protiv trgovanja ljudi-ma i povezani Nacionalni plan djelovanja usvojeni su kao instrumenti potrebni za provođenje procesa integracije Rumunjske u EU.

Nacionalna strategija borbe protiv trgovanja ljudima usmjerena je na suzbijanje i borbu protiv trgovanja ljudima u razdoblju 2006. - 2010. Stra-tegija će biti provedena kroz Nacionalni plan djelovanja za sprječavanje i borbu protiv trgovanja ljudima za razdoblje od 2006. do 2007. godine.3

Napomene

Tri godine nakon što je Plan odobren određene su prednosti i nedostaci vezani za njegovu praktičnu vrijednost.

• u svojoj razradi Plan pokazuje predanost Vlade u borbi protiv trgovanja ljudima;• omogućava razvoj suradnje između nacionalnih agencija i civilnog društva;• otvara mogućnost korištenja iskustva tijela za javnu sigurnost u sklopu preventivnih

kampanja;• omogućava poboljšanje suradnje između Rumunjske i njezinih međunarodnih partnera;• postavlja zadatke za sve nadležne vladine/nevladine institucije;• ne predviđa konkretan proračun na razini Vlade i nevladinih udruga;• ne stvara stalan okvir za suradnju;• ne razvija učinkovit sustav koordinacije između raznih sudionika;• neke aktivnosti definirane su preširoko i stoga ih je teško realizirati;• nije jasno definirana borba protiv trgovanja ljudima s motrišta prevencije i zaštite žrtava.

Naglasak je stavljen na motrište procesuiranja.4

3 Nacionalna strategija borbe protiv trgovanja ljudima 2006. – 2010, UNICEF Rumunjska.4 Rumunjsko godišnje izvješće, 2003.-2004.

149

III. OPĆI OKVIR

A. Jačanje sposobnosti

Rumunjske vlasti uvidjele su potrebu za kontinuiranom nacionalnom i regionalnom izobrazbom, koja bi bila dio strategije u sprječavanju i borbi protiv trgovanja ljudima. Organizira se redovita izobrazba koja uključuje sve službe za javnu sigurnost aktivne na ovom području. Izobrazba se te-melji na Priručniku o najboljoj praksi u provođenju zakona na području borbe protiv trgovanja ljudima u jugoistočnoj Europi, nacrt kojeg je izra-dio UNDP Rumunjska i koji je priznat kao regionalni standard na ovom području. Održana su dva nacionalna sastanka o provođenju zakona za djelatnike koji rade na slučajevima trgovanja ljudima, a kojima je financij-sku podršku osigurao američki Savezni ured za istrage (FBI), Regionalni centar Inicijative za suradnju u jugoistočnoj Europi (SECI) i UNDP Ru-munjska. Na sastancima je sudjelovalo gotovo 200 sudionika, uključujući djelatnike policije i granične policije, državne odvjetnike i strane časnike za vezu.

B. Analize, istraživanja i mehanizam za praćenje

Postojanje pouzdanih statističkih podataka neophodno je za analizu uzroka trgovanja ljudima i utvrđivanje rizičnih skupina, kao i za pripremu odgovarajuće politike za borbu protiv trgovanja. Kao i sve ostale nezako-nite aktivnosti, trgovanje ljudima ima pozamašnu “skrivenu” stranu koju nije moguće uklopiti niti u jednu bazu podataka ili analizu. Bez obzira na neizbježnu nepotpunost podataka, u Rumunjskoj postoji i ozbiljan ma-njak podataka.

Sljedeće institucije odgovorne su za prikupljanje i obradu podataka o

Napomene

• Ova dva sastanka bila su dobra prilika za razmjenu iskustva i dobre prakse na ovom području, za usklađivanje istražne prakse u slučajevima trgovanja ljudima i za utvrđivanje nacionalnih standarda.

• Sve međunarodne organizacije i nevladine udruge u suradnji s vladinim tijeli-ma razvile su programe sa seminarima izobrazbe za službe javne sigurnosti, socijal-ne radnike, učitelje, medije itd.

150

trgovanju ljudima:• Resursni centar Odjela za borbu protiv organiziranog kriminala

(DOCC) u području kaznenog progona;• Glavni inspektorat granične policije (GIBP) kao dio svojih dužnosti

izvještava samo o slučajevima trgovanja ljudima vezanim za migracije;• Nacionalni ured za sprječavanje trgovanja ljudima (NOPT) pri In-

stitutu za istraživanje i suzbijanje kriminala, koji je u siječnju 2006. godine preustrojen u Nacionalnu agenciju za borbu protiv trgovanja ljudima, u području prevencije i pomoći;

• Nacionalna uprava za zaštitu djeteta (NAPRC) koja je pokrenu-la stvaranje baze podataka o trgovanju djecom. Nacionalna uprava prati samo slučajeve maloljetnika bez pratnje koji su vraćeni u domovinu, ali ne razlikuje tipove zlostavljanja ili iskorištavanja kojemu su bili izloženi.

• Baza podataka IOM o žrtvama trgovanja ljudima kojima je IOM po-mogao.

Postojeći podaci pokrivaju uglavnom slučajeve seksualnog iskorištava-nja. Podaci o ostalim oblicima trgovanja ljudima, kao što je trgovanje u svrhu prisilnog rada ili prodaje ljudskih organa, vrlo su proizvoljni i ne-dostatni za statističku analizu. Podaci o internom trgovanju ljudima nisu zabilježeni, ili ne omogućavaju odgovarajuću analizu.

Tijekom godinu dana rada Međuresorska skupina kontinuirano je ra-dila na aktivnostima praćenja rada državnih agencija, u skladu s Nacio-nalnim planom djelovanja za prevenciju i borbu protiv trgovanja ljudima. Iako Međuresorska skupina nema ovlasti za donošenje odluka u odnosu na vladine organizacije osnovane temeljem Odluke Vlade 1216/2001, nje-zini članovi rade na otvaranju foruma na kojem bi bilo moguće otvoreno razgovarati o značajnim pitanjima borbe protiv trgovanja ljudima. Forum također predstavlja vrijedan instrument za praćenje provedbe Plana, kao i za lakše postizanje njime predviđenih zadataka.

151

Napomene• Rumunjska vlada ne postupa u cijelosti u skladu s minimalnim standardima za su-

zbijanje trgovanja ljudima. Međutim, ona ulaže značajne napore kako bi to postigla. Ru-munjska je ojačala svoje napore na provođenju zakona za borbu protiv trgovanja ljudima i poduzela korake za poboljšanje vladine koordinacije osnivanjem Nacionalne agencije za sprječavanje trgovanja ljudima krajem 2005. godine. Ova agencija dobivat će sredstva iz državnog proračuna i bit će ovlaštena upravljati ostalim agencijama u provođenju inicija-tiva za borbu protiv trgovanja ljudima.

• Većina institucija aktivnih na ovom području tek je počela predavati izvješća s po-dacima. Posljedično, postojeći podaci ne omogućavaju dinamične analize ovoga fenome-na.

• Raspoloživi podaci nisu mjerljivi i nisu uvijek dosljedni. Podaci nisu centralizirani u jedinstvenoj bazi podataka te dostupni svim organizacijama, vladinim i nevladinim, koje su nadležne za ovo područje. Iako svaka institucija treba prikupljati podatke odvojeno kako bi mogla pratiti svoju vlastitu djelatnost, centraliziranost podataka jest apsolutno neophodna sa stanovišta metodologije unošenja podataka. Ova metodologija trebala bi biti u skladu s međunarodnim definicijama te na taj način omogućiti komparativnu anali-zu na međunarodnoj razini.5

• Primjerice, u odnosu na trgovanje djecom postoji nekoliko institucionalnih izvora podataka – GIBP, DOCC, NAPRC i NOPT – a svaki od njih radi s bazama podataka/obrasci-ma izvješća koji nisu međusobno povezani:

• podaci iz izvješća granične policije o maloljetnicima bez pratnje koji su vraćeni u zemlju;

• podaci iz izvješća NAPRC o maloljetnicima bez pratnje vraćenim u zemlju, koje su vlasti registrirale nakon obavijesti;

• podaci iz izvješća Resursnog centra u sklopu DOCC o djeci žrtvama evidentiranim pri policiji.

• NOPT daje podatke o djeci žrtvama koje primaju neku vrstu pomoći.• Godine 2004. Resursni centar DOCC pokrenuo je stvaranje baze podataka o žrtva-

ma trgovanja ljudima. To uključuje seksualno iskorištavanje, prisilni rad, prošnju i ostale oblike trgovanja ljudima. Da bi osoba bila prijavljena kao žrtva, mora ispunjavati barem jedan od sljedećih uvjeta: da je dala iskaz, ili predala tužbu pravosudnom istražnom or-ganu kojom tvrdi za sebe da je oštećena strana u kaznenom djelu trgovanja ljudima; da su istražni organi policije utvrdili da je bila žrtva članova mreže trgovaca ljudima; da je pronađena tijekom policijske akcije.

• S obzirom na nepostojanje integriranog sustava identifikacije i upućivanja žrta-va, podaci o kojima je obaviješten Resursni centar DOCC konačno ovise o individualnom tumačenju pojma žrtve.

• Praćenje nije održivo u svakoj sferi djelovanja, posebno u odnosu na pomoć žrtva-ma. Žrtve trgovanja ljudima registrirane su kao “socijalni slučajevi” kako bi se osigurao pri-stup programima socijalne reintegracije (obrazovanje, zapošljavanje) ili ponekad zdrav-stvenim uslugama. U ovim okolnostima, nije moguće utvrditi broj/udio žrtava trgovanja ljudima koje su dobile pomoć.

• Nepostojanje sustava identifikacije žrtava i referalnog sustava, kao i nepostoja-nje jasnih postupaka međuinstitucionalne suradnje u vezi s prikupljanjem i razmjenom podataka, kao i s pristupom podacima, u velikoj mjeri umanjuju sposobnosti sustava za proizvodnjom statističkih podataka i provođenjem kauzalnih analiza koje bi trebale pred-stavljati smjernice za politiku i postupanje u odnosu na suzbijanje trgovanja ljudima.

5 Nacionalna strategija borbe protiv trgovanja ljudima 2006. – 2010., UNICEF Rumunjska.

152

C. Suradnja i umrežavanje na regionalnoj i nacionalnoj razini

Postoje različite inicijative za umrežavanje u odnosu na različite obli-ke trgovanja ljudima. One uključuju nekoliko sudionika: međunarodne organizacije, nevladine udruge i vladine institucije koje imaju zajedničku ulogu u prevenciji, pomoći žrtvama i progonu počinitelja. Primjerice, mreža Međunarodne organizacije za migracije (IOM), kao i nevladinih udruga iz svih zemalja koje surađuju s IOM, predstavlja dobar primjer razvoja zajedničkih aktivnosti usmjerenih na pomoć žrtvama, prevenciju i programe izobrazbe.

D. Mobilizacija resursa

Financiranje aktivnosti za borbu protiv trgovanja ljudima osigurava se iz proračuna nadležnih ministarstava. U ovom trenutku nije dostupna procjena troškova za aktivnosti borbe protiv trgovanja ljudima niti jednog ministarstva (ministarstava uprave i unutarnjih poslova, javnosti i pravo-suđa).

Kampanje za sprječavanje trgovanja ljudima pripremljene su u partner-stvu s javnim institucijama i organizacijama civilnog društva, međunaro-dnim organizacijama i medijima. U ovom pogledu također nije dostupna procjena troškova.

U području institucionalnog razvoja i pomoći žrtvama, većina finan-cijskih resursa za aktivnosti borbe protiv trgovanja ljudima dolazi od me-đunarodnih organizacija. U odnosu na aktivnosti pomoći žrtvama, na-dležna ministarstva – zdravstva, rada, socijalne solidarnosti i obitelji, kao i obrazovanja i znanosti – ne objavljuju relevantne troškove. Samo opći odjeli za socijalnu pomoć i zaštitu djece imaju mogućnost procjene svojih financijskih sredstava koja se usmjeravaju za pomoć žrtvama trgovanja ljudima.6

U odnosu na repatrijaciju rumunjskih državljana koji su bili žrtve me-đunarodnog trgovanja ljudima, Ministarstvo vanjskih poslova i rumunj-ske diplomatske misije ne primaju sredstva za pomoć žrtvama iz državnog proračuna. U ovom trenutku sustav se u odnosu na financiranje repatri-jacije žrtava ili pružanje ostalih oblika pomoći, kao što su proračuni za reintegraciju žrtava, oslanja na lokalne donatore (u zemljama odredišta) ili međunarodne organizacije.

6 Voditelji javnih centara za pomoć žrtvama smatraju da je njihov proračun “nedovoljan”.

153

IV. PROVEDBA ZAKONA PROTIV TRGOVANJA LJUDIMA

A. Prevencija i informiranje

U razdoblju od 2001. do 2005. državne institucije u partnerstvu s organi-zacijama civilnog društva, međunarodnim organizacijama i medijima održale su preventivne kampanje.

Reprezentativna istraživanja rumunjskog stanovništva u dobi od 18 godina naviše otkrivaju da je velika većina populacije (85%) čula za trgovanje ljudi-ma. U sklopu koordinacije Zavoda za istraživanje i prevenciju kriminala, a u suradnji s Nacionalnim uredom za sprječavanje trgovanja ljudima, osnova-na su 42 odsjeka za sprječavanje trgovanja ljudima na razini županijskih poli-cijskih inspektorata (CPI). Ovi odsjeci provode informativne kampanje, zaje-dno s lokalnim policijskim službenicima i predstavnicima nevladinih udruga na području prevencije. Međutim, u nedostatku financijskih sredstava, pro-vođenje preventivnih aktivnosti u borbi protiv trgovanja ljudima podliježe dvama uvjetima: postojanje nevladinih udruga aktivnih u ovom području i pitanje prioriteta sponzora.

Više od 3.000 učenika prisustvovalo je informativnim seminarima i sato-vima u državnim školama koje su 2005. godine organizirale nevladine udru-ge i Vlada. Vlada je financirala nacionalni program koji je usmjeren na trgo-vanje djecom. U školama su podijeljeni plakati o trgovanju djecom, brošure i razni materijali.

Napomene• Nije moguće obaviti analizu proračuna u odnosu na aktivnosti usmjerene

protiv trgovanja ljudima, niti su u Nacionalni plan djelovanja za razdoblje od 2006. do 2007. godine uključene izričite odredbe o financijskim sredstvima.

• Kada Rumunjska pristupi Europskoj uniji očekuje se da će međunarodno financiranje doživjeti značajan pad. Iz tog razloga je od vitalne važnosti izgraditiodrživi sustav i identificirati nove izvore financiranja. Dakle, u razdoblju od 2006. do2007. godine, s obzirom na pristup vanjskim sredstvima, prioritet postaje razvijanje učinkovitog i izvedbenog sustava identifikacije, na internoj razini, žrtava rumunjskih državljana, ali i stranaca te pomoći i po potrebi, repatrijacije.7

7 Nacionalna strategija borbe protiv trgovanja ljudima 2006. – 2010., UNICEF Rumunjska.

NapomeneJavne informativne kampanje bile su uspješne. Međutim, s obzirom na nepostoja-

nje nacionalnog sustava koordinacije, državni teritorij bio je nejednoliko pokriven. Pri-mjerice, južni dio zemlje, koji je glavni izvor žrtava trgovanja, nema dovoljno resursa, kako ljudskih tako i financijskih, potrebnih za provođenje preventivnih aktivnosti.

154

B. Zaštita i pomoć

U siječnju 2006. godine temeljem Zakona 678/2001 otvoreno je sedam skloništa za pomoć punoljetnim žrtvama trgovanja ljudima. U južnom dijelu Rumunjske u postupku pokretanja bila su još dva centra. Prema Programu nacionalnih interesa 415/2004 otvoreno je dvanaest tranzi-tnih centara za djecu žrtve trgovanja ljudima.

Osim toga, od siječnja 2006. godine postoji sklonište za repatrirane žene žrtve trgovanja, koje je osnovano temeljem sporazuma između ru-munjske vlade i Međunarodne organizacije za migracije (IOM) (Odlu-ka Vlade 1226/2001). Nevladine udruge vode još tri centra; ADPARE u Bukureštu; “Reaching Out” u Argeşu i “Generaţie Tânără” u Timişu. Ovi centri pružaju usluge dugoročne pomoći.

Karta objekata za pomoć žrtvama trgovanja ljudima na državnom teritoriju 8

NapomeneU načelu, nevladine udruge pružaju usluge dugoročne pomoći, dok za hitne slu-

čajeve postoje centri koje vodi država. Međutim, u slučaju djece žrtava trgovanja ljudima određeni javni centri pružaju usluge dugoročne pomoći, kao i vanjske uslu-ge na temelju individualiziranih planova za reintegraciju.

Javni centri osnovani temeljem Zakona 678/2001 i PNI 415 Dugoročne rezidencijalne usluge (nevladine udruge) Dnevne usluge (nevladine udruge)

8 Nacionalna strategija borbe protiv trgovanja ljudima 2006. – 2010., UNICEF Rumunjska.

155

C. Progon počinitelja

Sljedeće su institucije uključene u sudski progon počinitelja:• MUUP – Ministarstvo uprave i unutarnjih poslova• DOCC – Odjel za borbu protiv organiziranog kriminala kroz svoje

regionalne centre, ali također kroz usluge vezane uz borbu protiv organi-ziranog kriminala koje su delegirane županijskim policijskim inspektora-tima (CPI).

• Resursni centar, tijelo kojeg je svrha prikupljanje i obrada podataka primljenih od svih tijela kojih je zadatak borba protiv trgovanja ljudima.

• GIBP – Glavni inspektorat granične policije kroz svoje teritorijalne organe (službe i uredi) specijalizirane za trgovanje ljudima.

• MJP – Ministarstvo javnih poslova• DIOCT– Odjel za istragu kaznenih djela organiziranog kriminala i

terorizma• MP – Ministarstvo pravosuđa• Nacionalna sudačka mreža (koja se sastoji od 56 sudaca) osnovana

je 2. srpnja 2004. godine i specijalizirana je za slučajeve trgovanja ljudi-ma.

• Organizacije za regionalnu i prekograničnu suradnju (SECI).

Napomene• Žrtve dobivaju medicinsku, pravnu i socijalnu pomoć, iako je kvaliteta skrbi i

objekata u različitim državnim skloništima neujednačena.• Pitanje financiranja dovelo je do zatvaranja i ponovnog otvaranja nekoliko

skloništa.• Centri su namijenjeni isključivo za kratkotrajno korištenje; žrtve smiju ostati u

centru do 10 dana, iako je moguće produljenje do tri mjeseca za punoljetne osobe i do šest mjeseci za maloljetnike, a u posebnim okolnostima moguće je produljenje kroz razdoblje duže od tri mjeseca na temelju zahtjeva pravosudnih dužnosnika.

• Policija i državni odvjetnici dužni su obavijestiti žrtve o pravu na smještaj u državnom skloništu, ali u praksi većina žrtava ne iskoristi ovu mogućnost zbog kra-tkog trajanja pomoći koja se tamo nudi i nepovjerenja žrtava u državne institucije i postupke.

• Od 175 žrtava koje su dobile vladinu pomoć samo njih 29 koristilo je drža-vna skloništa. Žrtve su nastavile primati najvišu razinu skrbi i pomoć od nevladinih udruga, s time da su nevladine udruge određena financijska sredstava za pomoćžrtvama dobile od lokalnih vlasti.

• Ukupna podrška bila je neujednačena i u velikoj mjeri nedovoljna.9

9 Izvješće o trgovanju ljudima US State Departmenta za 2006., Rumunjska.

156

V. PRIMJERI DOBRE PRAKSE

Studijski primjer“Ana”

Uvjeti koji su prethodili trgovanjuAna je odrasla u državnoj instituciji. U dobi od 14 godina vratila se

obitelji. Njezina majka bila je ozbiljno bolesna, dok je otac bio alkoholičar i agresivna osoba. Sestra joj je bila mentalno zaostala, a brat alkoholičar. U dobi od 16 godina Ana se odlučila udati. Njezin je suprug također bio alkoholičar i vrlo agresivan. Ubrzo nakon vjenčanja Ana postaje žrtva na-silja u obitelji. U dobi od 20 godina, bez hrane i bez emocionalne podrške obitelji, nakon višestrukog premlaćivanja, Ana bježi od muža i sklanja se kod susjede.

Vrbovanje u svrhu trgovanja ljudimaNakon dva tjedna koje je provela u susjedinoj kući (prijateljica iz dr-

žavne institucije), Ani je pristupio muškarac rumunjskog državljanstva i predložio joj odlazak u Grčku na 3 mjeseca gdje bi radila kao čistačica u restoranima. Muškarac je obećao da će za nju otvoriti bankovni račun u Rumunjskoj kako bi mogla slati novac kćeri. Zatražila je tjedan dana kako bi mogla razmisliti o prijedlogu, ali ju je muškarac nagovorio da mu preda rumunjsku osobnu iskaznicu kako bi u njezino ime mogao ishoditi putovnicu.

NapomeneProšle je godine rumunjska vlada u velikoj mjeri pojačala svoje napore na pro-

vođenju zakona u odnosu na kaznena djela trgovanja ljudima. Rumunjska policija je 2005. godine provela 231 istragu. Procesuirana su 124 slučaja trgovanja ljudima, što je rezultiralo u izricanju presude protiv 235 trgovaca ljudima. Ovo pokazuje sto-postotno povećanje u usporedbi s prethodnom godinom (u odnosu na 103 trgovca osuđena 2004. godine). Od 235 trgovaca osuđenih 2005. godine, 137 njih bilo je kažnjeno kaznom zatvora, dok 98 nije primilo zatvorsku kaznu. Šezdeset i četiri tr-govca osuđeno je na kaznu zatvora u trajanju od jedne do pet godina. Šezdeset i četiri trgovca osuđeno je na kaznu zatvora u trajanju od pet do 10 godine.10

10 Ibid.

157

PrijevozTjedan dana kasnije taj je muškarac došao po Anu i zamolio je da s

njim ode automobilom do policijske postaje na potpisivanje za novu puto-vnicu. To, međutim, nije bila istina; otišli su izravno na granicu sa Srbijom koju su zatim nezakonito prešli u njegovom automobilu.

U Srbiji Ana je shvatila da se nalazi u drugoj zemlji, jer su nazivi mjesta kojima su prolazili bili drugačiji. Počela je postavljati pitanja, ali je dobila odgovor da je prodana.

IskorištavanjeU “kući za prodaju” Anu je kupio srpski vlasnik seks kluba. Rekao joj je

da je ima veliki dug i da za njega mora raditi šest mjeseci te da će se nakon toga moći vratiti kući.

Već prve noći u klubu Anu siluje jedna mušterija, jer mu je odbila pru-žiti seksualne usluge.

Nakon mjesec dana vlasnik kluba prodaje Anu drugom vlasniku kluba iste vrste, jer nije bila “sretna” s mušterijama.

Iz novog kluba Ana je dalje prodavana više od deset puta u klubove u Srbiji i Makedoniji. Iskorištavana je duže od dvije godine. Cijelo to vrije-me Ana je prisiljavana pružati seksualne usluge mušterijama, čistiti klub, piti s mušterijama i u nekim klubovima izvoditi striptiz. Tijekom te dvije godine Ana je postala alkoholičarka i preživjela samo zbog toga što je ra-zmišljala kako će jednog dana opet biti s kćeri. Uspjela je pobjeći iz jednog kluba u Makedoniji, ali ju je granična policija istukla te je ponovno pro-dana.

BijegTijekom jedne policijske racije, kada je vlasnik kluba u Makedoniji sa-

krio žrtve u privatnoj kući, Ana je uspjela pobjeći uz pomoć jedne od mušterija. Taj joj je čovjek pomogao ilegalno prijeći granicu s Kosovom i rekao joj gdje se nalazi rumunjski konzulat. Zatim je prebačena u skloni-šte IOM u Prištini, gdje je mjesec dana primala pomoć.

Pomoć pri repatrijacijiAnu je u Rumunjsku vratio rumunjski ogranak IOM te se od travnja

2003. godine nalazi u programu pomoći. Žrtva je primila pomoć i pratnju na granici.

158

Pomoć pri reintegraciji• Pomoć u krizamaNakon što se vratila prvi korak bio je organizirati sastanak s kćeri.Posjetila je obitelj i naišla na vrlo tešku situaciju: kćerka je bila u drža-

vnoj instituciji, obitelj je imala mnogo dugova za režije; u kući nije bilo struje, kao ni ostalih priključaka. Žrtva je zatražila pomoć u skloništu.

Ana je primila rezidencijalnu pomoć te boravila u IOM skloništu u ra-zdoblju od 8 mjeseci, gdje je primila i medicinsku pomoć i obrazovanje neophodno za osamostaljivanje. U ovom razdoblju primila je od ADPA-RE kriznu pomoć koja se sastojala od podrške pri vađenju osobnih ispra-va, psihološke pomoći, pravne pomoći, zdravstvenog obrazovanja i tečaja za osposobljavanje.

Rezultati: U prvih 8 mjeseci Ana se razvela od muža, riješila zdravstveni problem

s alkoholom, položila ispit za frizerku i počela raditi u frizerskom salonu. U program je ušla s velikim brojem simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja (sociofobija, nepovjerenje kako u sebe tako i u druge, nizak prag samopoštovanja, problemi s pamćenjem, noćne more, ponovno pro-življavanje traumatskih događaja); tijekom ovog razdoblja, simptomi su se smanjili.

• Dugoročna pomoćNakon pomoći u početnom razdoblju Ana je uključena u program du-

goročne pomoći ADPARE. Koristila se Case Management metodom po-moći.

Omogućeno joj je zaštićeno stanovanje u jednom stanu, a našla je i novi i bolje plaćeni posao (u tvornici čokolade). Žrtva je počela upravljati svo-jim novcem i korak po korak, postala neovisna. Pravno gledano, ponovo je dobila pravo da bude s kćerkom. I dalje prima terapiju i podršku dok ulaže napore usmjerene na reintegraciju.

NEDOSTACI

• Rumunjska vlada ne postupa u cijelosti u skladu s međunarodnim minimalnim standardima za suzbijanje trgovanja ljudima.

• Postojeći statistički podaci koje osiguravaju nacionalna tijela za ja-vnu sigurnost i Međunarodna organizacija za migracije (IOM) su nepo-tpuni.

159

VII. PROCJENA POTREBA

Uzimajući u obzir nedostatke i opaske iz ovog izvješća te potrebu za poboljšanjem situacije, popis preporuka nalazi se u daljnjem tekstu.

PREPORUKE11

• S obzirom na pristupanje Rumunjske Europskoj uniji, izuzetno je va-žno da ova zemlja razvije učinkovit sustav za rješavanje problema velikoga broj stranih državljana kojima se trguje unutar rumunjskog teritorija, a kojima je potrebna pomoć i repatrijacija.

• Rumunjska treba raditi na poboljšanju metoda za identifikaciju žrta-va i uspostavljanje funkcionalnog referalnog sustava.

• Vlada bi trebala bliže surađivati s nevladinim udrugama koje se bave pitanjem trgovanja ljudima i osigurati im stabilan izvor financijskih sred-stava.

• Policija bi trebala dobiti bolje upute za davanje informacija žrtvama o uslugama koje nude nevladine udruge. Budući da velik broj žrtava tr-govanja ljudima ne želi ući u državna skloništa, Vlada treba razviti druge strategije pružanja usluga potrebnih žrtvama.

• Vlada ne bi smjela novčano, ili na bilo koji drugi način, kažnjavati žrtve trgovanja ljudima.

11 Prema Izvješću US State Department o trgovanju ljudima za 2006. godinu.

160

POPIS SKRAĆENICA

CPI Županijski policijski inspektoratiDGCCOA Opća uprava za borbu protiv organiziranog kriminala i droge OIKDOKT Odjel za istragu kaznenih djela organiziranog kriminala i terorizma.DOCC Odjel za borbu protiv organiziranog kriminala FBI US Savezni ured za istrage Sjedinjenih Američkih DržavaIOM Međunarodna organizacija za migracijeGIBP Glavni inspektorat granične policije ICRP Institute za istraživanje i sprječavanje kriminalaILO Međunarodna organizacija radaUNDP Program Ujedinjenih naroda za razvoj MUUP Ministarstvo uprave i unutarnjih poslovaMP Ministarstvo pravosuđaNATA Nacionalna agencija za suzbijanje trgovanje ljudimaNATS Nacionalna strategija za borbu protiv trgovanja ljudimaNAPA Nacionalni plan djelovanjaNAPRC Nacionalno tijelo za zaštitu djeteta NOPT Nacionalni ured za sprječavanje trgovanja ljudima MJP Ministarstvo javnih poslovaSECI Inicijativa za suradnju u jugoistočnoj Europi

161

SRBIJA1

I. Uvod

Srbija se nalazi u jugoistocnoj Evropi; granici se sa Albanijom, Bosnom i Hercegovinom, Bugarskom, Hrvatskom, Madjarskom, BJRM, Rumuni-jom i Crnom gorom. Trefiking ljudskim bicima u Srbiji predstavlja ozbil-jan i kompleksan problem. Tesko je opisati razmjere i karakteristike ove pojave, zbog cinjenice da veoma mali broj zrtava trazi pomoc od policije ili organizacija za pomoc zrtvama. S obzirom da ne postoji jedinstven si-stem monitoringa i analize, suoceni smo sa vecim brojem razlicitih po-dataka o ovom problemu, iz raznih izvora: vlasti, nevladinih organizacija i medjunarodnih organizacija. Osim toga, postojeci podaci o trefikingu semahom ticu trefikinga zenama, dok su podaci o trefikingu decom i mu-skarcima sporadicni i nedovoljni za donosenje bilo kakvog opsteg zakljuc-ka.

Srbija je prevashodno zemlja tranzita, ali i zemlja porijekla i privreme-ne destinacije za zrtve ljudskog trefikinga, u zavisnosti od toga da li ovokrivicno djelo za zrtve ima zene, muskarce ili djecu.

Sto se tice zena zrtava, Srbija je zemlja tranzita, porijekla, privreme-ne ili stalne destinacije, kao i zemlja sa unutrasnjim trefikingom srpskihzena. Vecina zena su strane drzavljanke, a najcesce su iz Rumunije, Ru-sije, Ukrajine, Moldavije i Srbije. Putevi trefikinga zena obicno pocinju

1 U momentu zapocinjanja ove studije, Srbija je bila clanica drzavne zajednice Srbija i Crna gora (SCG). Odredbe Ustavne povelje i Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i gradjanskim slo-bodama (u daljem tekstu Povelja) koje su usvojene 2003, podnesene u drzavnoj zajednici SiCG i pruzile sveobuhvatniju pravnu regulativu ljudskih prava.

Medjutim, nekompatibilnost ustava i zakona Srbije iI Crne gore sa ustavnim odredbama drza-vne zajednice SiCG (Ustavna povelja i povelja o ljudskim i manjinskim pravima i gradjanskim slobodama) nastavljaju da predstavljaju krupnu prepreku ostvarivanju prava garantovanih Poveljom. Iako Povelja predvidja direktnu primenjivost i time se delimicno odnosi na gore-pomenuti problem nekompatibilnosti, odlaganja u usvajanju novih ustava, narocito u Srbiji, rezultirala su sporijom i neefikasnom harmonizacijom zakonodavstava drzava clanica sa me-djunarodnim i evropskim standardima.

Trenutno, ustav koji je napisan i usvojen tokom Miloseviceve vladavine, skrojen da odgova-ra totalitarnom i diktatorskom rezimu a ne demokratskoj drzavi, i dalje je na snazi u Serbiji. Medjutim, Srbija je u procesu donosenja nacrta novog ustava koji odgovara demokratskim standardima i principima civilnog drustva. Nadamo se da ce novi ustav pruziti osnovu i meha-nizme za puno postovanje ljudskih prava i sloboda i uspostaviti delotvornost institucija.

162

u zemljama bivseg Sovjetskog saveza (Ukrajina i Moldavija), vode preko Rumunije, Bugarske i, povremeno, Madjarske i zavrsavaju u Srbiji i Crnoj gori. Zrtve ulaze u Srbiju legalno i ilegalno, pjesice ili raznim drugim ob-licima transporta. Mreze trefikinga zenama preko Srbije vode dalje, odsjevera ka jugu (na Kosovo i BJRM ili u Crnu goru, pa dalje u Italiju ili Albaniju), od istoka ka zapadu (u Republiku srpsku i Hrvatsku) ili prema sjeveru (u Madjarsku). Beograd je zajednicka stanica svim navedenim pu-tevima za sve zrtve (tranzit ili destinacija). Zene srpske nacionalnosti po-staju zrtve kako unutrasnjeg, tako i medjunarodnog trefikinga, u Bosnu,BJRM i Italiju. Primjetno je da se unutrasnji trefiking zena (kako srpkinjatako i stranih gradjana), vrsi kroz kanale medjunacionalnog trefikinga.Glavne karike u tom lancu su veliki gradovi i njihova okruzenja, narocito Beograd i Novi sad, kao i gradovi blizu granica, pri cemu se Novi Pazar izdvaja kao mjesto privremene, ali i potencijalno stalne destinacije, prven-stveno za zene srpske nacionalnosti.

U pogledu muskih zrtava, Srbija je prvenstveno tranzitna zemlja za zrtve ljudskog trefikinga, iako postoje indikacije da je takodje i zemljaporekla. Na osnovu rezultata istrazivanja Viktimoloskog drustva Srbije, kineski drzavljani i narocito muskarci iz istocno-evropskih zemalja, uce-stvuju u ilegalnom radu. Medjutim, raspolozivi podaci ne pruzaju dovolj-no informacija o tome da li se u tim slucajevima radi o trefikingu ili ne.

Sto se tice trefikinga decom, Srbija je prevashodno zemlja porijekla (na-rocito u pogledu romske djece), ali takodjer i zemlja tranzita i privreme-ne destinacije za trefiking maloljetnim djevojcicama, koje se, zajedno saodraslim zenama, ukljucuju u organizovane kanale trefikinga zenama usvrhe seksualne eksploatacije. Djeciji trefiking je takodjer prisutan u Sr-biji; najcesce obuhvata djecu srpske nacionalnosti. Izvori zrtava su manji gradovi a destinacije su Beograd, Novi Pazar i Nis. Djeciji trefiking u Srbijije ozbiljnih razmjera i predstavlja opasan oblik organizovanog krimina-la. Najcesce zrtve su srpske mlade djevojcice, podjednako romskog i ne-romskog porekla. Zrtve, takodjer obuhvataju stranu djecu u medjunacio-nalnim kanalima trefikinga.

Prema skorasnjim podacima i izvjestajima domacih i medjunarodnih organizacija i sluzbi, trefiking u Srbiji pokazuje trend porasta trefikingadjece, pri cemu su zrtve najcesce romska djeca. Unutrasnji trefiking je ta-kodjer u porastu. Na osnovu podataka NVO ASTRA, 70% zrtava ljudskog trefikinga su srpske nacionalnosti; od toga je 44% deca. Takodjer, posl-

163

jednji izvestaj Stejt dipartmenta zakljucuje da Srbija nije postigla napre-dak u borbi protiv trefikinga tokom protekle godine.

Ipak, srpsko zakonodavstvo je napravilo izvjestan napredak u tom pra-vcu tokom 2005. Na primjer, doslo je do usvajanja novih zakona koji sa-drze neke od osnovnih medjunarodnih i evropskih standarda. Medjutim, implementacija zakona ostaje problem u Srbiji. Nedostatak implementa-cije onemogucava uzivanje zagarantovanih prava. Sudovi i administraci-ja u Srbiji jos uvijek samo sporadicno primjenjuju norme, najvise zbog cinjenice da su godinama primjenjivali samo nacionalno zakonodavstvo, a dijelom i zbog toga sto nisu upoznati sa medjunarodnim ugovorima ko-jima je obavezana Srbija i Crna gora (SCG).

Tokom implementacije projekta, dvije stvari su uticale na njegove re-zultate i napredak. Kao prvo, usvajanje novog zakonodavstva u Srbiji: Kri-vicni zakon, koji je stupio na snagu 1. januara 2006, Zakon o programu zastite ucesnika u krivicnom postupku, koji je stupio na snagu 1. januara 2006. i novi Zakon o krivicnom postupku, koji ce stupiti na snagu 1. juna 2007. Ovaj pravni okvir ima dvostruku posljedicu; s jedne strane, sve sto je predstavljeno u ovoj studiji odnosi se na odredbe i prakse razvijene pod prethodnim zakonodavnim rezimom. S druge strane, postoji dupla ana-liza odredbi prethodnog Krivicnog zakona i trenutnog Krivicnog zakoni-ka. Drugo, poslije rezultata referenduma u Crnoj gori, Drzavna zajednica Srbija i Crne gore prestala je da postoji. Time se postavljaju brojna pitanja u vezi sa pravima garantovanim i propisanim u Ustavnoj povelji i Povelji o ljudskim i manjinskim pravima i gradjanskim slobodama.

NVO aktivne na polju ljudskog trefikinga smatraju da se glavna pre-preka u borbi protiv ovog zlocina nalazi u pravnom sektoru. U proteklih nekoliko godina, policija je napravila znacajan napedak po tom pitanju. Medjutim, pravosudje predstavlja slabu tacku sistema, zato sto ne imple-mentira postojece zakonodavstvo.

Napomene- Trenutno, postojeci pravni okvir, uprkos uvodjenju nekih novih odredbi i rje-

senja, nije dovoljan za pruzanje pune i efikasne zastite gradjanskih prava i sloboda.Srpski sistem pati od trajne „bolesti” u slucajevima gdje institucije ne funkcionisu, pa samim tim nisu u stanju da sprovode zakon.

- Dok je policija napravila napredak u pogledu slucajeva trefikinga, pravosudjei dalje ostaje ‘trn u oku’ za implementaciju zakonodavstva za borbu protiv trefikin-ga. Glavni teret u pomoci zrtvama ljudskog trefikinga i podizanju svesti, preuzelesu iskljucivo NVO.

164

II. Nacionalni pravni okvir

a. Glavne karakteristike nacionalnog pravnog sistema

Ovo poglavlje prikazuje glavne karakteristike nacionalnog zakonodav-stva, koje uticu na realizaciju ljudskih prava uopste, ali i na efikasnost uzastiti zrtava ljudskog trefikinga i kaznjavanja pocinilaca na tom polju.

Tokom 2005., Srbija je usvojila novi krivicni i civilni zakon i zakon o izvrsnom postupku, ali neki od njih su stupili na snagu tek 2006. Srpski Krivicni zakon je uskladjen sa medjunarodnim standardima, iako odstu-pa od njih u odredbama koje se odnose na trefiking ljudima, sverc ljudimai prinudni rad. Takodjer, zakon je smanjio neke kazne i spustio minimalne kazne za ozbiljne zlocine, sto je opasno s obzirom na rastuce moderno ropstvo i podatke koji Srbiju svrstavaju medju drzave sa visokim stepe-nom trefikinga i sverca ljudima.

Osim toga, Krivicni zakon smanjuje krivicne sankcije i za druga krivi-cna djela, kao sto su ilegalno lisavanje slobode i iznudjivanje priznanja. To predstavlja razlog za posebnu zabrinutost s obzirom na cinjenicu da je politika pravosudja u krivicnim slucajevima po pravilu blaza od samog zakonodavstva i sudovi cesto izricu manje ili uslovne kazne.

NapomeneOpsta karakteristika nacionalnog zakonodavstva je da ono ne predvidja djelo-

tvorne pravne lijekove protiv nerazumno dugih sudjenja2 i da postoji rastuce nepo-vjerenje prema pravosudju.3

2 Nadzorni odbor u okviru Vrhovnog suda srbije nadlezan je da sudi slucajeve koji se ne rijese u razumnom roku, ali nije ovlascen da dodjeljuje kompenzaciju stete.

3 Rastuce nepovjerenje prema pravosudju – sudovima i sudijama – izaziva zabrinutost. Prema istrazivanju koje je sproveo beogradski Centar za ljudska prava, preko polovina ispitanika smatralo je da su sudije nedjelotvorne i zavisne od politicara i da bi se, kada bi njihova prava bila ugrozena, obratili za pomoc uticajnim ljudima ili ljudima na vlasti, prije nego sudovima. Takodjer, prema najnovijem istrazivanju CESID-a, gradjani imaju vise poverenja u NVO nego u vladu, skupstinu, pravosudje i politicke partije.

Postoji utisak o cestom mijesanju izvrsne vlasti u rad pravosudja i u zakonodavstvo, i o uticaju na neke sudske odluke i usvajanje zakona. Osim toga, javnost vjeruje da su usvojeni zakoni plod kompromisa politickih partija, a ne dio usvojenih strategija za reformu pravnog i eko-nomskog sistema.

165

b. Zakonodavstvo u borbi protiv trefikinga

Tokom proteklih godina, preduzeti su vazni koraci u izmjenama kazne-ne politike u odnosu na najteza krivicna dela.

Krivicno djelo trefikinga ljudskim bicima uvedeno je u srpsko zakono-davstvo skorasnjim Krivicnim zakonom Republike Srbije, u clanu 111.a. Definicija trefikinga u ovom clanu je u najvecoj mjeri zasnovana na Pro-tokolu o trefikingu iz Palerma. Uvodjenje ovog clana u srpski Krivicni za-kon, cime se postavlja osnova za razvoj zakonodavstva u borbi protiv tre-fikinga, bilo je rezultat udruzenih napora i kontinuirane saradnje izmedjuMinistarstva unutrasnjih poslova, socijalnih pitanja i pravde, lokalnih NVO (Viktimolosko drustvo Srbije, ASTRA, Savjetovaliste protiv nasilja u porodici) i medjunarodne zajednice (OEBS, IOM i UNOHCHR).

Novi Krivicni zakonik sadrzi nesto izmijenjenu definiciju krivicnogdjela trefikinga ljudima (clan 388). On obuhvata neke nove metode izvr-savanja krivicnog djela (uskracivanjem licnih dokumenata ili davanjem ili primanjem novcanih sredstava ili drugih dobara), kao i neke nove razloge za izvrsenje krivicnog djela (ostvarivanje profita, prinudni rad, drugi obli-ci seksualne eksploatacije, ropstvo ili status srodan ropstvu).

Ako je navedeno krivicno djelo pocinjeno, pocinilac ce biti kaznjen za-tvorskom kaznom od dvije do deset godina; ako zrtva umre, kazna nece biti manja od 10 godina zatvora a ako je krivicno djelo pocinjeno u okviru kriminalne organizacije, kazna nece biti manja od 5 godina zatvora. I dok je stari Krivicni zakon propisivao da ce, ukoliko je zrtva mladja od 14 godina, pocinilac biti kaznjen cak iako nije upotrebljavao silu, prijetnju ili drugi navedeni nacin pri izvrsenju krivicnog djela, odgovarajuca odredba novog Krivicnog zakonika prosiruje ovu zastitu na sve maloljetnike, sto predstavlja poboljsanje vrijedno pomena. Novi srpski Krivicni zakonik takodje oznacava trefiking dece u svrhu usvajanja (clan 389) kao oblik po-sebnog krivicnog djela. Propisana kazna za ovo krivicno djelo je zatvorska kazna od jedne do pet godina, a ako se krivicno djelo izvrsava redovno, u vidu profesije ili u organizovanom obliku od strane vise pojedinaca, kazna ce iznositi najmanje tri godine u zatvoru.4

Odredbe o ljudskom trefikingu, kao svrhu izvrsavanja krivicnog djela,izmedju ostalog, navode odstranjivanje tjelesnog organa (clan 388 (1), sr-pski Krivicni zakon) za transplantaciju. Odvojena odredba o nasilnom od-stranjivanju ljudskih organa ili dijelova tijela koja je postojala u srpskom

4 Slicna situacija postoji u slucaju krivicnog djela porobljavanja (clan 390 srpskog Krivicnog zakona), gdje je minimalna trogodisnja zatvorska kazna smanjena na izmedju jedne i 10 godi-na.

166

krivicnom zakonodavstvu od aprila 2003. (clan 54a prethodnog Krivicnog zakona), nije ukljucena u novi srpski Krivicni zakon, pri cemu ovaj dru-gi odstupa od medjunarodnih standarda propisanih u Preporuci br. 1611 (2003) Parlamentarne skupstine o trefikingu organa Saveta Evrope. Pre-poruka naglasava znacaj dopune zakonodavstva relevantnim odredbama i kaznjavanje trgovaca ljudskim organima, kao i medicinskog osoblja uklju-cenog u transplantacije ilegalno stecenih dijelova ljudskog tijela. Medju-tim, trefiking ljudskim organima je izricito zabranjen samo nekadasnjimsaveznim Zakonom o uslovima za odstranjivanje i transplantaciju dijelova ljudskog tijela. (Sl. List SFRJ, 63/90, 22/91; Sl. List SRJ, 28/96).

Zakon o kretanju i boravku stranaca (clan 34, tacka 4, Sl. list SRJ, 68/02) ne sadrzi odredbu koja dozvoljava privremene dozvole boravka za zrtve trefikinga ljudskim bicima, iako su 2004. usvojeni podzakonski akti kojidozvoljavaju njihov boravak. Medjutim, zakonodavstvo o strancima i o politickom azilu mora biti modernizovano i prilagodjeno relevantnim medjunarodnim standardima da bi pruzilo visi stepen zastite.5

Napomene - Povelja o zastiti ljudskih prava i sloboda (clan 13) zabranjuje ropstvo i Ustav

Srbije, koji ne propisuje zabranu ropstva, trebalo bi da bude harmonizovan u tom pogledu sa Poveljom, sto nije izgledno ali ce vjerovatno bit ukljuceno u novi Ustav.

- S obzirom na cvjetanje modernih oblika ropstva, ostaje nejasno zasto je srpska elita smanjila efikasnost zakona smanjivanjem kazni. Osim toga, srpski Krivicni za-kon predvidja transport porobljenih osoba „iz jedne u drugu zemlju” kao preduslov za krivicno djelo. Medjutim, formulacijom odredbi sugerise se da transport robova ne predstavlja zlocin ukoliko se vrsi unutar jedne zemlje.

- Osim toga, neke analize o praksama prekrsajnih organa (odnosi se na clan 14 Zakona o javnom redu i miru i clanove 106 i 107 Zakona o kratanju i boravku stra-naca) pokazuju da slucajevi prostitucije i (i)legalnih migracija koji se procesuiraju mogu prikrivati slucajeve trefikinga ljudima.

5 Odredbe koje se ticu ilegalnog prelaska drzavne granice (clan 350, tacka 1 srpskog Krivicnog zakona) propisuju maksimalnu jednogodisnju zatvorsku kaznu za osobu koja je pokusala ili uspjela u prelasku granice SCG bez posjedovanja zvanicne putne isprave i koja nije bila nao-ruzana i nije pribjegla nasilju.

Novi srpski Krivicni zakon zabranjuje sverc ljudima (clan 350, tacka 2), propisujuci da ce svako ko, u cilju sticanja dobiti, omoguci bilo kojoj osobi bez drzavljanstva SCG da ilegalno udje, pro-dje kroz ili ostane u SCG, biti kaznjen zatvorskom kaznom izmedju 3 mjeseca i 6 godina. Ugro-zavanje zivota ili zdravlja ilegalnog migranta oznaceno je kao otezavajuca okolnost i kaznjivo je zatvorskom kaznom izmedju 1 i 10 godina (clan 350 (3)). Novi srpski Krivicni zakonik ne oslobadja ilegalne migrante njihove krivicne odgovornosti ako postanu zrtve krivicnog djela opisanog u tacki 3 clana 350, sto predstavlja odstupanje od standarda propisanog u Protokolu br. 2 (clan 5).

167

B. Bilateralni sporazumi

C. Nacionalni akcioni plan

Nacionalni akcioni plan (NAP) koji se odnosi na trefiking ljudima, nepostoji u Srbiji, niti (u ovom trenutku) postoje planovi za razvoj dugoro-cnog sveobuhvatnog NAP.

Radne grupe su se nekoliko puta sastajale radi priprema planova za svoje oblasti, koji su trebali da budu povezani i da formiraju NAP u borbi protiv trefikinga. Prvi nacrt NAP je predstavljen radnoj grupi Pakta stabilnosti2001. Taj NAP trebalo je da predstavlja model za saradnju izmedju sluzbi i opise oblasti za akciju na saveznom nivou. Inicijativni odbor takodje je razvio i prihvatio model sistema za evidenciju zrtava trefikinga u oblikutzv. „Nacionalnog mehanizma za evidentiranje i prosljedjivanje i njegovog mobilnog tima”. U aprilu 2002, struktura za borbu protiv trefikinga u SRJuvela je instituciju nacionalnog koordinatora za ljudska bica za Republiku Srbiju, koji je imenovan u okviru srpskog Ministarstva unutrasnjih po-slova, kao odgovornog za stvaranje strukture za borbu protiv trefikingana nivou Republike Srbije. U maju 2002, koordinator je sazvao sastanak novoformiranog Nacionalnog tima za trefiking ljudskim bicima. Tim, kojise sastao 3 puta od aprila 2003, okuplja predstavnike vlasti, nevladinih or-ganizacija i medjunarodnih organizacija (vidi njegovu strukturu u ANEX III). Sa nastankom nove drzavne zajednice Srbije i Crne gore, rad na borbi protiv trefikinga podijeljen je na dva tima, svaki sa sopstvenim nacional-nim koordinatorom. Srpski tim za borbu protiv trefikinga ljudskim bici-ma usvojio je program rada koji je, izmedju ostalog, predvidjao gorepo-menute aktivnosti unutar srpskog Ministarstva unutrasnjih poslova. Na osnovu ovog programa, formirani su specijalni policijski timovi za borbu protiv trefikinga unutar Ministarstva unutrasnjih poslova u julu 2002, sa-stavljeni od predstavnika svih odsjeka ministarstva. Medjutim, kao sto je vec receno, u Srbiji ne postoji NAP za borbu protiv trefikinga na opstemnivou. Postoji samo program rada nacionalnog tima, koji su donijele vla-dine organizacije i podrzale NVO.

168

III. Opsti okvir

A. Izgradnja kapaciteta

U svojim zakljucnim razmatranjima u Inicijalnom izvjestaju o imple-mentaciji ICCPR u SCG u periodu 1992-2002, Komitet je primijetio oci-gledni nedostatak svijesti o trefikingu zenama i djecom kod policijskihorgana, tuzilaca i sudija. Ne postoji obuka policijskih zvanicnika o ljud-skim pravima koja je organizovana i koordinirana od strane drzave, pa shodno tome, ni o trefikingu. Ljudska prava nisu dio nastavnog programau skolama i na fakultetima; necije sticanje takve vrste obrazovanja vise predstavlja stvar slucajnog individualnog izbora nego koncept drzavne strategije i opsteg obrazovnog programa. Narocito je izrazen nedostatak svijesti o trefikingu djecom i muskarcima, kao i neravnoteza u dostupno-sti obrazovanja zvanicnicima iz Beograda i onima iz drugih dielova Srbije. Uprkos tome, situacija na ovom polju se znacajno poboljsala, bar sto se tice predstavnika policije.

Tokom 2001. i 2002., oko 350 pripadnika srpskog Ministarstva unutra-snjih poslova ucestvovalo je u obuci o trefikingu ljudskim bicima. Semi-nari su organizovani od strane medjunarodnih organizacija (OEBS, IOM, UNFPA i Medjunarodni komitet za razvoj politike migracije), domacih NVO i srpskog Ministarstva unutrasnjih poslova. Taj broj pripadnika srp-skog Ministarstva unutrasnjih poslova obucenih na polju trefikinga, dokraja 2005. se popeo na 800.

Obuka policijskih zvanicnika, na polju ljudskih prava uopste, i kon-kretno, na polju trefikinga, vrsi se i organizuje samo od strane NVO i me-djunarodnih organizacija. U tom pogledu, moze se primijetiti sljedece: obuka tuzilaca i sudija vrsi se u Centru za sudsku obuku (Beograd), Misiji OEBS u SCG i Drustvu sudija za preksaje; obuku policije sprovode ugla-vnom Misija OEBS u SCG; obuku drugih drzavnih zvanicnika (predsta-vnika relevantnih ministarstava) preduzimaju u najvecoj mjeri NVO. Vo-deca NVO u tom pogledu je ASTRA, koja sprovodi ne samo obuku za drzavne zvanicnike, vec i za studente, omladinu, druge NVO i novinare.

Napomene - Uopsteno gledano, vlast ima pasivan, a ne proaktivan pristup u oblasti izgra-

dnje kapaciteta i podizanja svijesti u pogledu problema ljudskog trefikinga.- Novija istrazivanja NVO Viktimolosko drustvo Srbije pokazuju da postoji zna-

cajan disbalans izmedju relevantnih zvanicnika vlasti. Medju onima sa posebno ni-skim znanjem o ljudskom trefikingu, preovladjuju zaposleni u studentskim domo-vima i centrima za socijalni rad. Uocena je veoma niska svijest i znanje o ljudskom trefikingu medju clanovima pravosudja, tuzilastva i policije na lokalnom nivou.

169

B. Mehanizmi analize, istrazivanja i monitoringa

Ne postoji analiza ili istrazivanje o implementaciji zakonodavstva protiv trefikinga niti o njegovom pridrzavanju postojecih/obavezujucih medju-narodnih standarda, koju vrsi drzava, izuzev „Ankete o praksi prekrsajnih organa u Beogradu o prostituciji i (i)legalnim migracijama i incidentima koji mogu da obuhvate trefiking”. Ovu anketu je sprovelo Drustvo sudija za prekrsaje Republike Srbije. Predmet istrazivanja bile su konacne pre-sude koje su 2002. donijeli beogradski prekrsajni organi shodno clanu 14. Zakona o javnom redu i miru Republike Srbije (koji regulise prostituciju) i clanovima 106. i 107. Zakona o kretanju i boravku stranaca na teritori-ji SRJ (koji regulise ilegalnu migraciju). Glavna karakteristika postojecih analiza i istrazivanja u Srbiji je fokusiranje na trefiking zenama, pri cemusu zapostavljeni aspekti trefikinga muskarcima i decom. Cak i istrazi-vanja koja se odnose na trefiking zenama imaju ogranicen obim postose u najvecoj mjeri fokusiraju na faktore koji doprinose pojavi trefikin-ga zenama i stava gradjana prema toj pojavi. Iz tog razloga, podaci iz tih istrazivanja ne pruzaju adekvatne informacije o obimu i karakteristikama trefikinga zenama.6

C. Regionalna saradnja i umrezavanje

U ovom poglavlju, bice predstavljene nacionalne regionalne mreze koje uspostavljaju saradnju izmedju nevladinih organizacija na polju ljudskog trefikinga. Na nacionalnom nivou, to su: mreza ASTRA (okuplja zenske grupe iz Vojvodine, centralne i juzne Srbije), mreza Povjerenje (na inicija-tivu Incest trauma centra iz Beograda, prije nekoliko godina, formirana je

6 Glavna istrazivanja na ovom polju koja su do sada napravljena su: Ljudski trefiking u Srbiji(sprovedeno od strane Viktimoloskog drustva Srbije uz podrsku OEBS); Djeciji trefiking (u sara-dnji sa organizacijom Save the Children, iz Rumunije, ASTRA je sprovela prvu nacionalnu anke-tu i sacinila izvestaj o situaciji o trefikingu djece u Srbiji); anketa o stavu beogradskih studenatai srednjoskolaca o seks-trefikingu (sprovedeno od strane ASTRE, 2002.); anketa o medijskojslici seks-trefikinga (sprovela ASTRA na uzorku od 240 clanaka objavljenih u dnevnoj stampiu periodu izmedju 1998. i 2001, i u 2002.); dvogodisnji izvjestaji ASTRE za 2002/03 i 2004/05; alternativni izvjestaj Komitetu za ljudska prava UN (na inicijativu Svjetske organizacije protiv torture, ASTRA, Centar za djecija prava i Centar za humanitarno pravo, sastavili su ovaj izvje-staj); alternativni izvjestaj Komitetu za ekonomska, socijalna i kulturna prava (Centar za djecija prava, Beogradski centar za ljudska prava, Grupa 484 i ASTRA, sastavili su alternativni izvjestaj o implementaciji Medjunarodne konvencije o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima u Srbiji i Crnoj gori, koji je predstavljen pred Komitetom za ekonomska, socijalna i kulturna prava, 13. maja 2005.)

170

ova mreza, koja okuplja institucije i NVO koje se bave problemom nasilja, posebno nasiljem nad zenama i decom), mreza CHRIS (okuplja 6 komi-teta za ljudska prava sirom Srbije, aktivnih na pruzanju besplatne pravne pomoci i pravnom zastupnistvu zrtava krsenja ljudskih prava).

Na regionalnom nivou, postoje dvije aktivne mreze: ACTA (Anti-ko-rupcijska anti-trefiking akcija), osnovana u junu 2004, je medjunarodna,regionalna, nevladina organizacija koja zagovara drustvo bez trefikingai korupcije, okuplja 11 nacionalnih NVO iz regiona. ARIADNE mreza protiv trefikinga ljudskim bicima u jugoistocnoj i istocnoj Evropi, za bor-bu protiv pojave trefikinga, putem saradnje izmedju zemalja porijekla itranzita/destinacije zrtava, osnovana 2005., sacinjena od 17 nevladinih organizacija.

D. Mobilizacija sredstava

Ne postoje dostupna vladina sredstva za trefiking ljudima, i u Srbijije koncept privatnog finansiranja trenutno nerazvijen. NVO su kljucnifaktor u unaprjedjivanju borbe protiv trefikinga, pokretanju izmjena uzakonodavstvu i uvodjenju neophodnih mehanizama. Medjutim, NVO su u potpunosti zavisne od sredstava koje primaju od stranih donatora, ambasada i sluzbi i, shodno tome, zavise od promjena u njihovoj politici. Glavni donatori koji podrzavaju aktivnosti NVO na ovom polju su: OEBS, Kanadska agencija za medjunarodni razvoj, Svajcarska sluzba za razvoj i saradnju, Evropska komisija, „Save the Children”, Britanska ambasada u Beogradu, Zenevski Global Inc, Catholic Relief Service.

IV. Implementacija zakona protiv trefikinga

A. Prevencija i podizanje svijesti

Komitet za ljudska prava, u svojoj Opstoj napomeni br. 28, tacka 12 i 30, preporucuje drzavama clanicama da preduzmu mjere na nacionalnom i medjunarodnom nivou za zastitu zena i djece, ukljucujuci strane zene i djecu, od krsenja njihovih prava, kao sto su trefiking preko granice, pri-siljena prostitucija i drugi oblici prinudnog rada, prikriveni kao razlicite licne usluge. Iako preporuka pretpostavlja aktivan pristup drzave, i dalje je prisutan nedostatak svijesti o znacaju i vrijednosti prevencije.

171

Najznacajnija kampanja za podizanje svijesti sprovedena tokom za-dnjih nekoliko godina je: „Otvori oci”, izmedju 2002. i 2003. Radilo se o jednoj od prvih kampanja u Srbiji, pokrenutoj i sprovedenoj od strane NVO ASTRA. Najvazniji ciljevi bili su: ukazivanje na problem trefikingazenama; podizanje svijesti drzavnih institucija i sire javnosti o problemu trefikinga zenama; uspostavljanje saradnje izmedju NVO koje se baveproblemom trefikinga i drzavnih institucija; „Postoji izlaz” izmedju 2004 i 2005, koju je organizovala i sprovela ASTRA u saradnji sa Kancelarijom UN za borbu protiv droge i kriminala. Njeni najvazniji ciljevi, osim infor-misanja sire javnosti o svim aspektima ljudskog trefikinga, bili su podrskazrtvama, potencijalnim zrtvama i njihovom okruzenju da potraze pomoc i informacije, kao i motivisanje gradjana da pruze pomoc zrtvama ljud-skog trefikinga; „Spasimo djecu od trefikinga ljudima” iz 2005, kampa-nja koju je inicirala organizacija „Save the Children”, uz podrsku britanske ambasade u Beogradu. Ova kampanja takodje je predstavljala poziv za zajednicku akciju i ukljucivanje svih sluzbi i zvanicnika odgovornih za za-stitu djece. Dodatne aktivnosti su istrazivanje o faktorima rizika koji vode ka trefikingu ljudima, kao i kursevi obuke u raskom i jablanickom okrugu;„Trefiking djecom – nasa stvarnost” iz 2006, kampanju sprovodi ASTRA uz podrsku „Save the Children” i predstavlja siroku medijsku kampanju posvecenu prevenciji i borbi protiv trefikinga djecom.

B. Zastita i pomoc

a) Zastita svjedoka/zrtve

Svjedocenje zrtve-svjedoka na glavnom pretresu je od narocitog znaca-ja na sudjenjima trgovcima ljudima. Amandmani nekadasnjem saveznom Krivicnom zakonu (Sl. list SRJ, 68/02) usvojeni su 2002. i propisuju da je duznost suda da zastiti svjedoka i zrtvu od uvreda, prijetnji i od bilo kog oblika napada (clan 109.). Javnom tuziocu data je nadleznost specijalne nadleznosti pri krivicnom gonjenju pocinilaca krivicnih djela vezanim za

NapomenePreventivni pristup nije dio drzavne prakse; on je svojstveniji pristupu i nacinu

rada nevladinih organizacija. NVO su veoma aktivne na ovom polju i preduzele su sirok spektar aktivnosti i imale presudnu ulogu u spoznaji trefikinga ljudima i borbeprotiv ove pojave u Srbiji.

172

organizovani kriminal – tuzilac moze da naredi posebnu zastitu svjedoka, svjedoka-saradnika i clanova njegove/njene neposredne porodice (clan 504p). Amandmani na Zakon o organizaciji i nadleznosti drzavnih tijela u borbi protiv organizovanog kriminala (Sl. glasnik RS, 67/03) propisuju da sud odlucuje o zastiti licnih podataka svjedoka ili ostecene strane na zahtev zainteresovane strane (clan 15m) i, ukoliko je nemoguce osigurati prisustvo svjedoka ili ostecene strane, ona moze biti ispitana pu-tem video konferencije ili putem medjunarodne krivicno-pravne pomoci (clan 15lj). Odredbe koje predvidjaju instituciju zastite svjedoka, na taj nacin su ukljucene u zakonodavstvo.

Sluzba za koordinaciju zastite zrtava ljudskog trefikinga pocela je sa radom u martu 2004, a u julu iste godine, srpsko Ministarstvo unutrasnjih poslova donijelo je Uputstvo o uslovima za odobrenje privremenog bo-ravka stranim drzavljanima – zrtvama trefikinga.

Srpski parlament je 29. septembra 2005. usvojio Zakon o zastiti uce-snika u krivicnim postupcima (Sl. glasnik RS, 85/05) koji propisuje pri-mjenu vanrednih mjera zastite samo u slucaju najtezih krivicnih djela, ukljucujuci slucajeve organizovanog kriminala. Zakon propisuje cetiri tipa mjera zastite: fizicka zastita osobe i imovine, promjena prebivalistaili transfer u drugu pritvornu jedinicu, prikrivanje identiteta i podataka o vlasnistvu i, konacno, promjena identiteta. On predvidja medjunarodnu saradnju u implementaciji programa, koji je zasnovan na ratifikovanimmedjunarodnim sporazumima ili reciprocitetu. Zakon se primjenjuje po-cev od 1. januara 2006.

c. Pomoc zrtvama

Zrtva ima pravo na advokata tokom postupka. Advokat ima pravo uvi-da u dokumenta, pravo da bude ukljucen u sve aktivnosti tokom postu-pka, da predstavi dokaze, ispita optuzene, svjedoke, strucne svjedoke itd., da podnese zahtjev za nadoknadu stete i da zavrsnu rijec. Advokat, tako-djer moze da preuzme tuzbu ukoliko javni tuzilac povuce optuznicu. Iz tog razloga, neophodno je osigurati da zrtvu predstavljaju profesionalni advokati, koji su spremni da se bore protiv mizoginije i ksenofobije i da preuzmu izvjesne licne rizike i suoce se sa razlicitim oblicima opstrukci-je. Posto ni zrtva ni njen advokat nemaju status strane, vec samo status

173

ucesnika u procesu, sud nije obavezan da im posalje optuznicu, forenzi-cke nalaze, pa cak ni konacnu presudu. Zrtva nema pravo na zalbu protiv presude, osim u dijelu presude koji se odnosi na troskove; ili ukoliko je javni tuzilac preuzeo tuzbu od zrtve kao privatnog tuzitelja. Iz tog razloga, saradnja sa javnim tuziocem je od kljucnog znacaja za zastitu licnih prava zrtve, posto je to jedini nacin da argumentacija njenog advokata bude uze-ta u obzir kroz zalbu tuzioca. Pravnu pomoc zrtvama ljudskog trefikinga,koje su obicno u veoma ranjivoj poziciji i bez sredstava za profesionalnog advokata, pruzaju iskljucivo NVO koje se bave pitanjem trefikinga ili ljud-skim pravima uopste.

U svojim zakljucnim razmatranjima o Inicijalnom izvjestaju o imple-mentaciji ICCPR u SiCG u periodu 1992.-2002., Komitet za ljudska prava, naglasava da sklonista i telefonske linije organizuju nevladine organizaci-je, koje su takodjer organizovale kampanje za podizanje svijesti, izrazava-juci zaljenje zbog nedostatka adekvatnog angazovanja vlasti u ovim inici-jativama. Komitet je Srbiji i Crnoj gori preporucio preduzimanje odlucnih mjera za sprjecavanje trefikinga i sankcionisanje pocinilaca.

Ne postoje sklonista ni telefonske linije za zrtve ljudskog trefikinga,koje organizuje, koordinira ili podrzava drzava. Direktnu pomoc i podr-sku zrtvama ljudskog trefikinga u Srbiji pruzaju ASTRA, IOM i Sklonisteza zrtve ljudskog trefikinga. „SOS linija” iskljucivo namijenjena zrtvamatrefikinga, postoji samo u okviru NVO ASTRA. Mnoge druge NVO ta-kodje imaju „SOS linije”, ali one su prvenstveno namijenjene zrtvama na-silja u porodici ili zenama zrtvama bilo koje vrste nasilja. „SOS linija” za gradjane zrtve neke vrste krsenja ljudskih prava, aktivirana je od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava7, ali cak i dok je funkcionisala, glavna aktivnost joj je bila usmjeravanje zalbi gradjana drugim organiza-cijama, uglavnom NVO koje pruzaju besplatnu pravnu pomoc. Tokom 2005., mnogi centri za socijalni rad su otvorili svoje SOS linije, ali one su namijenjene ili zenama zrtvama nasilja ili deci.

Skloniste za zrtve ljudskog trefikinga kojim koordinira Vesna Stanoje-vic, predstavlja jedinstvenu pojavu u Srbiji. Ovo skloniste je imalo kljucnu ulogu u promjeni prakse sprovodjenja zakona u pogledu ljudskog trefi-kinga i direktne pomoci zrtvama, narocito zrtvama stranog porijekla.

7 Ovo ministarstvo je postojalo u bivsoj Drzavnoj zajednici Srbije i Crne gore, na saveznom ni-vou.

174

V. Najbolje prakse

1. Dokazi o krivicnom djelu mogu se pruziti bez izjave zrtve (nedosta-tak svjedocenja zrtve cesto predstavlja glavnu prepreku za pocetak po-stupka ili glavni razlog za prekid vec zapocetog postupka). Na primjer, policajac koji je uocio u baru, da na meniju, ispod liste pica, postoji crtez gole zene bez cijene (cime se sugerise da je cijena predmet dogovora), koristio je to kao dokaz o posrednistvu u prostituciji. Ili, uocio je u motelu da brojevi iznad soba pocnu da svijetle kada soba postane slobodna. Taj policajac primijetio je da tuzilastvo i policija nisu dovoljno aktivni, s obzi-rom da su mogli da upotrijebe stampane oglase i djeluju na osnovu njih.

2. Nacionalni tim za borbu protiv ljudskog trefikinga, kao primjer sara-dnje izmedju drzavnih organa i NVO. Ovaj primjer trebalo bi pratiti zbog dalje institucionalizacije saradnje vlade i NVO.

3. Zrtva (djevojcica) bjezi od trgovca ljudima, obraca se policiji za po-moc, policija joj pruza adekvatnu zastitu i zrtva svjedoci u postupku pro-tiv pocinioca.

4. Sudija brine o zrtvi: pruza joj pomoc psihologa, doktora i eksperta i uzima izjavu od zrtve na zahtjev drugog sudije.

VI. Nedostaci - Pravosudje je slaba tacka sistema zato sto ne primjenjuje postojece

zakonodavstvo. Glavni teret u pomoci zrtvama ljudskog trefikinga i podi-zanju svijesti o tom pitanju, iskljucivo nose NVO.

- Javni tuzioci ne otkrivaju javnosti krsenja ljudskih prava; policijske istrage takvih prijestupa su dugacke i ne postizu zadovoljavajuce rezultate. Sudski postupci traju nerazumno dugo. Samim tim, zakoni se primjenjuju uz velike teskoce, pogorsavajuci pravnu nesigurnost gradjana.

Napomene- Moze se zakljuciti da amandmani donijeti u zakonodavstvu do sada omoguca-

vaju adekvatnu zastitu zrtava trefikinga u sudskim postupcima i olaksavaju njihovukupni status.

- Sklonista koje organizuju NVO nisu odrziva i u velikoj mjeri zavise od dobijenih donacija. Kombinacija nedostatka sistematskog pristupa drzave i neadekvatnog sprovodjenja zakona, prijeti da ugrozi vec ranjiv polozaj zrtava trefikinga.

175

- Suprotno prethodnom zakonodavstvu, novi srpski Krivicni zakonik ne oznacava, kao ovu vrstu krivicnog djela ako je pocinjeno protiv nekoli-cine osoba, otmicom ili na posebno brutalan ili degradirajuci nacin. Posto se zrtve obicno tretiraju na brutalan nacin, a trefiking ljudima obicno ukl-jucuje vise od jedne zrtve, a Prvi protokol navodi kidnapovanje kao jedan od metoda za izvrsavanje krivicnog djela (clan 3 (a)), ostaje nejasno zbog cega je relevantna odredba iskljucena iz Krivicnog zakona. Smanjenje ka-zne za trefiking maloljetne osobe sa minimuma od 5 godina na minimum3 godine zatvorske kazne, predstavlja najozbiljniju manu srpskog Krivic-nog zakona.

- Lokalno zakonodavstvo ne kaznjava placanje usluga koje pruzaju zrtve ljudskog trefikinga. U tom pogledu, Preporuka 1545 (2002.) Parla-mentarne skupstine Savjeta Evrope o kampanji protiv trefikinga insistirana kaznjavanju osoba koje svjesno placaju za seksualne usluge zene, koja je zrtva trefikinga ljudskim bicima.

VII. Procjena potreba

Imajuci u vidu nedostatke i napomene sadrzane u ovom izvjestaju, i potrebu za poboljsanjem situacije, slijedi spisak preporuka.

Preporuke

1. Transport porobljenih osoba trebalo bi da bude tretiran kao zlocin, bez obzira da li se porobljene osobe transportuju preko granica ili unutar zemlje. Time bi kaznena politika bila usmjerena ne samo protiv trgovaca ljudskim bicima, vec i protiv svih koji koriste te usluge.

2. Mandat Inicijativnog odbora za borbu protiv trefikinga ljudskimbicima koji je pokrenuo nacionalni koordinator za trefiking (imenovanod strane Vlade SRJ u aprilu 2001.) u „razvoju dugorocno koordiniranog i multi-disciplinarnog pristupa trefikingu”, trebalo bi da pokrije sljedeceoblasti: prevenciju i podizanje svijesti, zastitu zrtava, sprovodjenje zakona i prikupljanje podataka.

3. Usvajanje Nacionalnog akcionog plana za borbu protiv ljudskog tre-fikinga radi omogucavanja sveobuhvatnog i sistematskog pristupa ovompitanju;

176

4. Razvoj koncepta preventivnih mjera;5. Vlada bi trebalo da primijeni proaktivan pristup u prevenciji, izgra-

dnji kapaciteta i aktivnosti u podizanju svijesti u ovoj oblasti, sa ciljem:- Povecanja broja sluzbi za pomoc zrtvama trefikinga, uspostavljanja

standarda sluzbi i razvijanja sluzbe za zastitu svjedoka;- Ukljucivanja svih relevantnih zvanicnika u obrazovne programe koji

se odnose na ljudski trefiking, imajuci u vidu njihovu jednaku geografskuzastupljenost;

- Sprovodjenja daljih istrazivanja o ljudskom trefikingu u Srbiji, poseb-no o trefikingu djece i muskaraca.

- Formalizovanja saradnje izmedju vlade i nevladinih organizacija na ovom polju, i usvajanja protokola koji ce jasno definisati njihove medju-sobne obaveze i duznosti.

- Monitoringa implementacije zakona i mehanizama rada vlasti na po-lju slucajeva trefikinga;

- Poboljsanja efikasnosti sudstva u procesima koji se odnose na trefi-king.

NapomenaTrenutno, Srbija razmatra donosenje formalnog zakona kao potvrde sukcesije

u medjunarodnim ugovorima o ljudskim pravima, koje je ratifikovala drzavna za-jednica SiCG.

177

KOSOVO

I. UVOD

Kosovo, smješteno na Balkanskom poluotoku, jedno je od entiteta od kojih se dugi niz godina sastojala bivša Jugoslavija. Graniči s Albanijom, Crnom Gorom, Srbijom i Makedonijom.1 Kosovo ima više od 2 miliju-na stanovnika, od kojih je 90 posto albanske nacionalnosti (muslimani i rimokatolici), a ostatak čine Srbi, Egipćani, Romi, Aškali, Turci i ostale manjine. Od lipnja 1999. Privremena uprava Ujedinjenih naroda na Ko-sovu (UNMIK) obavlja privremenu dužnost civilne uprave pod vodstvom Ujedinjenih naroda, prema Rezoluciji vijeća sigurnosti 1244 usvojenoj u skladu sa VII. poglavljem Povelje UN. Odgovornostima UNMIK ruko-vodi Posebni izaslanik glavnog tajnika (PPGT). Mirovne snage (KFOR) funkcioniraju u okviru Rezolucije 1244; odgovaraju izravno NATO-u i odgovorne su za očuvanje sigurnosti i provođenje mirovnih operacija u regiji.

Kosovo je prepoznato kao područje odredišta te u manjoj mjeri, kao područje podrijetla i tranzitno područje za trgovanje ženama i djevojka-ma. Izgleda da glavni putovi u Kosovo vode sa sjevera preko granice sa Srbijom i kroz Makedoniju. Neke žene, žrtve trgovanja ljudima, dolaze iz Crne Gore i Albanije. Poznato je i nekoliko slučajeva žena koje su na Kosovo dovedene zračnim putem iz Turske, Austrije i Švicarske.2

1 UNMIK je osnovan 10. lipnja 1999. godine, kada je Vijeće sigurnosti u svojoj Rezoluciji 1244 ovlastilo glavnog tajnika da u ratom razorenoj pokrajini Kosovo osnuje privremenu civilnu upravu pod vodstvom Ujedinjenih naroda, pod upravom koje bi stanovništvo moglo postu-pno uživati sve veću autonomiju. Rezolucija Vijeća sigurnosti 1244 ovlastila je UNMIK da čini sljedeće: provodi temeljne funkcije civilne uprave; promiče uspostavu značajne autonomije i samouprave na Kosovu; olakšava političke procese kako bi se odredio budući status Kosova; koordinira humanitarnu pomoć i pomoć u nuždi svih međunarodnih agencija; pruži podršku u obnovi ključne infrastrukture; održava zakon i red među građanima; promiče ljudska prava; te osigurava siguran i neometan povratak svih izbjeglica i prognanika u njihove domove na Kosovu. Blisko surađujući s vođama i narodom Kosova, ova misija provodi cijeli spektar nužnih upravnih funkcija i usluga koje pokrivaju područja kao što su zdravstvo i obrazovanje, ban-karstvo i financije, poštu i telekomunikacije te zakon i red. U siječnju 2000. godine osnovani su zajednički odjeli za privremenu upravu; u listopadu 2000. godine održani su lokalni izbori u 30 kosovskih općina; u svibnju 2001. usvojen je novi okvir Ustava za Kosovo. Izbori diljem pokrajine provedeni su u studenom 2001. godine.

2 Trafficking in Human Beings in South Eastern Europe 2003 (Trgovanje ljudima u jugoistočnoj eu-ropi 2003.) objavio UNDP.

178

Glavna su meta trgovanja ljudima djevojke i žene, dovođene prvenstve-no radi seksualnog iskorištavanja, prisilnog prostituiranja, ali i radi pri-silnog rada, uključujući prošnju i teški fizički rad. Većina žrtava s Kosovaiskorištava se na području Kosova, ali se značajan postotak njih šalje i u druge zemlje.

Jedinica UNMIK za istragu trgovine ljudima i prostitucije (TPIU) održava bazu podataka svih strankinja koje dolaze u kontakt s policijom, najčešće tijekom racija u barovima. U tu je bazu 2000. godine upisano 340 žena. Tijekom 2001. godine, prema istom izvoru, broj stranih žrtava je porastao. Međutim, 2002. godine model trgovanja koji uključuje interne žrtve, nešto je izmijenjen.3 TPIU je zabilježio da je posao trgovanja lju-dima preselio svoje aktivnosti iz javnih mjesta u privatne rezidencije. U isto se vrijeme stječe dojam da saslušane žene dobivaju dobre plaće i da žive u dobrim uvjetima, dakle, da postoji mogućnost dobrovoljnog rada u seksualnoj industriji (tzv. happy trafficking).

Proučavanjem obiteljskih situacija žrtava trgovanja ljudima postaje ja-sno da one potječu iz najranjivijih društvenih skupina. U većini sluča-jeva siromaštvo, poremećeni obiteljski odnosi, nedostatak obrazovanja ili tradicionalne vrijednosti koje potiču diskriminaciju žena i djevojaka, oblikuju okolinu u kontekstu koje su žrtve već iskusile obiteljsko ili se-ksualno nasilje. Takva situacija čini žene i djevojke ugroženijima u smislu trgovanja ljudima, potkopava njihovu društvenu reintegraciju te ih izlaže ponovnom trgovanju.

U Kosovu postoji opće mišljenje, koje dijele mnoge lokalne udruge, da bi trgovanje ljudima na Kosovu moglo eskalirati zbog pogoršanja go-spodarske situacije i povećanja nezaposlenosti, posebno među mladim ženama. Iako postoji vrlo malo dokaza da se ženama s Kosova trguje u

3 TPIU je otkrio 391 slučaj. Prema bazi podataka TPIU, 2001. godine identificirano je pet kosov-skih žrtava i 167 stranih žrtava; 2002. godine identificirane su tri kosovske žrtve i 86 stranihžrtava; 2003. godine nije bilo kosovskih žrtava, ali identificirane su 34 strane žrtve; 2004. godi-ne dvanaest kosovskih i 35 stranih žrtava; a 2005. godine 18 kosovskih žrtava i 31 strana žrtva. Prema istom izvoru, među trgovcima ljudima koji su uhićeni 2004. godine bilo je: 43 Kosovara, 20 Albanaca, četiri Bugara, jedan Moldavac, jedan Rumunj i jedan nepoznatog državljanstva. Godine 2005. među uhićenim trgovcima bilo je: 45 Kosovara, 31 Albanac, tri Bugara, dva Mol-davca, četiri Ukrajinca, dva Rumunja, jedan Srbin i dvoje osoba drugih nacionalnosti. Prema Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM) samo su dvije žrtve identificirane 1999. godine;2000. godine bilo je 114 identificiranih žrtava; 2001. 136 identificiranih žrtava; 2002. godinebilo je 85 identificiranih žrtava; 2003. 44; 2004. 34, a do lipnja 2005. identificirano je samo šestžrtava.

179

inozemstvu, njihova sve lošija gospodarska situacija, rast siromaštva i nezaposlenosti, promjene u obiteljskim modelima, nasilje nad ženama te sklonost prema sve vidljivijoj i prihvatljivijoj prostituciji, mogli bi prido-nijeti tome da Kosovo postane izvorno područje za žene i djevojke kojima se trguje u inozemstvu.

II. NACIONALNI ZAKONODAVNI OKVIR

A. Unutarnje zakonodavstvo

Prema UNMIK Uredbi 2001/09 o ustavnom okviru za privremenu sa-moupravu na Kosovu, glavni međunarodni pravni instrumenti izravno se primjenjuju na unutarnje zakonodavstvo Kosova.

Postoji vrlo malo internih pravnih instrumenata koji uređuju trgovanje ljudima i srodne pojave:

• Uredba 2001/4 UNMIK o zabrani trgovine ljudskim bićima na Ko-sovu, proglašena u siječnju 2001.;

• Administrativna Direktiva 2005/03 o provedbi Uredbe 2001/04 UN-MIK o Imenovanju koordinatora za pomoć žrtvama u sklopu Ministar-stva pravosuđa;

• Privremeni kazneni zakon i Zakon o kaznenom postupku Kosova s određenim poglavljima koja se bave kaznenim djelom trgovanja ljudima, kao nadopuna Uredbe 2001/04 UNMIK.

B. Plan djelovanja

Izrada Plana djelovanja pokrenuta je u ožujku 2002. godine, a prove-dena je u nekoliko faza od lipnja 2004. do travnja 2005. godine. Plan dje-lovanja će ostati na snazi do 2007., dok će tijekom te godine na Kosovu biti ustanovljeni Referalni mehanizmi za žrtve trgovanja ljudima (Action Referral Mechanisms). Plan djelovanja slijedi strukturu koja se temelji na

OpaskeS obzirom da postupak određivanja statusa Kosova još traje i stoga što je ono

u prijelaznoj fazi, treba napomenuti da se svi zakoni temelje na uredbama UNMIK. Ostali su zakoni na Kosovu uglavnom privremene naravi. Dakle, zbog neodređenog statusa Kosova ne postoji popis do sada potvrđenih međunarodnih konvencija.

180

međunarodnim standardima i standardima EU, a posebno slijedi nacrt modela usvojen u svibnju 2004. od strane svih zemalja srednje i istočne Europe, kao dio projekta EU CARDS Jačanje provedbenih strategija Naci-onalnog plana djelovanja za suzbijanje trgovanja ljudima u zemljama sre-dnje i istočne Europe. Ovaj je nacrt modela izradio Međunarodni centar za razvoj migracijske politike (ICMPD). Osim toga, Plan djelovanja je uzeo u obzir i Smjernice UNICEF/Pakta o stabilnosti za zaštitu prava djece žrtava trgovanja ljudima.

III. OPĆI OKVIR

A. Izgradnja sposobnosti

Članice Međuresorne radne skupine za suzbijanje trgovanja ljudima ukazale su na potrebu provođenja edukacije vezane uz provedbu Plana djelovanja za borbu protiv trgovanja ljudima. Osnovana je radna skupina s ciljem izrade Administrativne direktive za provedbu Uredbe br. 2001/4 o Zabrani trgovanja ljudima na Kosovu, uključujući pravno zastupanje, savjetovanje i sigurno privremeno stanovanje. Administrativna direktiva nabraja i sposobnosti Jedinice za pravnu zaštitu i pomoć žrtvama (VAAU) i koordinatora za pomoć žrtvama trgovine ljudima. VAAU je odgovoran za uspostavu primjerenih struktura. Nacrt administrativne direktive po-dnesen je Uredu UNMIK za pravne poslove u travnju 2002. godine.

Tajništvo za suzbijanje trgovine ljudima u sklopu Ureda za dobro upravljanje (GGO) razvilo je i ostvarilo program izobrazbe u suradnji s Ministarstvom pravosuđa, Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM), Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OESS), prihva-tilištem za žrtve trgovanjem ljudima i prostitucije iz inozemstva (PVPT) i Kosovskom policijskom službom/Jedinicom za istraživanje trgovanja lju-dima (KPS/HTIU).

U Ministarstvu pravosuđa (MP) organizira se nekoliko tečajeva obuke vezanih uz praćenje prisilnog dječjeg rada, uključujući trgovanje ljudima, uz suradnju Međunarodne organizacije rada (ILO) i Međunarodnog pro-grama za suzbijanje dječjeg rada (IPEC). KPS/HTIU je završio svoj četvrti seminar vezan uz istraživanje trgovanja ljudima. Glavni cilj ovoga semi-nara bio je educirati policijske službenike na području sektora HTIU kako

181

bi ih se pripremilo za rad na terenu. Partnerske agencije koje su sudjelova-le u tim aktivnostima bile su Policijska akademija, Ured javnog tužitelja, IOM i MP. GGO i IOM održali su izlaganja/predavanja o trgovini lju-dima za studente psihologije, pedagogije, sociologije i novinarstva. Osim toga, provodila se izobrazba vezana uz trgovanje ljudima i ulogu škole u njegovom sprečavanju. Na tim je seminarima sudjelovalo šesnaest preda-vača za rodna pitanja iz Ministarstva obrazovanja, znanosti i tehnologije (MONT).

Ministarstvo rada i socijalne pomoći (MRSP), uz suradnju IOM, orga-niziralo je dvodnevni seminar koji se odnosio na reintegraciju domaćih žrtava trgovine ljudima s ciljem bolje provedbe projekata za suzbijanje trgovine ljudima. Na tim su seminarima sudjelovali i izravni korisnici, kao i po jedan socijalni radnik iz svakoga centra za socijalni rad na Kosovu, ukupno 30 službenika (od kojih četvero iz srpske manjine). Ministarstvo zdravstva radilo je na osvješćivanju zdravstvenih djelatnika o zdravstve-nim problemima žrtava trgovanja ljudima i o pružanju potpore žrtvama, kao i o utvrđivanju njihove uloge u procesu reintegracije žrtava. Osim toga, provode se i druge aktivnosti izgradnje sposobnosti zdravstvenih djelatnika a tiču se izravnog sprečavanja trgovanja ljudima.

Organiziran je i trodnevni seminar za operatere telefonske linije za po-moć na kojemu je sudjelovalo 13 osoba. Organizirana je i obuka na temu pomoći žrtvama trgovanja ljudima i njihove reintegracije za vladine i nevladine partnere, na kojoj je bilo 23 sudionika, uključujući 8 zastupnika žrtava iz Ministarstva pravosuđa. Ista je obuka održana i za 26 djelatnika centara za socijalni rad (CSR), kao i za ostalo osoblje prihvatilišta.

Osim toga, IOM je održao četiri izlaganja na temu repatrijacije i rein-tegracije žrtava trgovanja ljudima na radionici organiziranoj od strane udruge Norma. Ciljne skupine sa tih seminara bile su lokalne žene, ne-vladine udruge i dužnosnici općina za rodna pitanja. IOM je organizirao i obuku za istražitelje i tužitelje, s ciljem jačanja sposobnosti vezanih uz identifikaciju žrtava. Tema je bila: Razumijevanje suzbijanja trgovanja ljudima, jačanje institucionalnog okvira i pravde. KPS je također pozvao IOM da sudjeluje u predstavljanju inicijativa za suzbijanje trgovanja ljudi-ma na Kosovu te da dodatno obrazloži ulogu IOM.

PVPT je bio uključen u seminare o osvješćivanju osoba koje su bile smještene u njihovu skloništu. U isto vrijeme taj je centar bio angažiran na programima kojih je cilj jačanje suradnje između mladih i policije u svrhu smanjivanja slučajeva trgovanja ljudima na Kosovu.

182

B. Metode analize, istraživanja i praćenja

OGG upravo ulaže napore da uspostavi sustav praćenja, procjene i preispitivanja strategije za suzbijanje trgovine ljudima i Plana djelovanja, kako bi ocijenila napredak njihove provedbe te njihov učinak na suzbija-nje trgovanja ljudima i zaštitu žrtava trgovanja ljudima u svim fazama.

C. Suradnja i umrežavanje na regionalnoj i nacionalnoj razini

Nacionalni koordinator za borbu protiv trgovanja ljudima, ravnatelj Savjetodavnog ureda za dobro upravljanje (AOGG), dobiva podršku taj-ništva i kosovskog tima za borbu protiv trgovanja ljudima (međuresor-ska skupina) u njegovoj misiji provedbe aktivnosti predviđenih Planom djelovanja. Tajništvo AOGG osnovano je u svrhu pružanja podrške na-cionalnom koordinatoru i radnoj skupini. Ono sudjeluje u inicijativama drugih organizacija za suzbijanje trgovanja ljudima, kao što su podrška IOM usklađivanju lokalnih institucija uključenih u borbu protiv trgovanja ljudima i izrada opisa posla za kosovski tim. Opis posla ima za cilj bor-bu protiv trgovanja ljudima kroz stvaranje Međuresorske radne skupine, prema prijedlogu stručnjaka Vijeća Europe koji je dobio savjetodavnu po-dršku misije OESS na Kosovu.

Skupina za izravnu pomoć i podršku stranim žrtvama trgovanja lju-dima, osnovana je prema Standardnim operativnim postupcima (SOP), izrađenim 2000. godine, ažuriranim 2004. godine, koji vrijede do 6. prosinca 2004. godine (vidi pod III (b)). Skupinu čine UNMIK policija, HTIU, Odjel za pravosuđe, UNMIK Jedinica za pomoć i podršku žrtvama trgovanja ljudima, Misija IOM na Kosovu, Jedinica za borbu protiv trgo-vanja ljudima, Misija OESS na Kosovu, Odjel za ljudska prava i policiju, MRSP i nevladine udruge.

D. Pokretanje sredstava

Glavni donatori koji su doprinijeli provedbi aktivnosti za suzbijanje trgovanja ljudi na Kosovu su: Konsolidirani proračun Kosova – KPK (vla-dine institucije), OESS, Save the Children; UNICEF; IOM; UNMIK stu-povi I i III; Kvinna Till Kvinna; NOVIB; Christian Aid; Populacijski fond Ujedinjenih naroda (UNFPA), Pakt o stabilnosti, Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR); Odbor katoličkog centra La Faim et Pour Le Developpement (CCFD).

183

IV. PROVEDBA ZAKONA ZA SUZBIJANJE TRGOVANJA LJUDIMA

Ulažu se napori na provedbi Zakona za suzbijanje trgovanja ljudima, a u skladu sa zahtjevima međunarodnih instrumenata; uglavnom, Protoko-la Ujedinjenih naroda za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima. Provedbeni okvir se temelji na tri osovine: prevenciji, progonu počinitelja i zaštiti žrtava.

A. Prevencija i osvješćivanje

Kosovski Okvir za prevenciju institucionaliziran je i provodit će se do 2007. godine. Sadrži tri glavna cilja:

• Jačanje svijesti o posljedicama trgovanja ljudima, kao i izrada pra-vnog okvira za suzbijanje trgovanja ljudima.

• Smanjenje potražnje za uslugama žrtava trgovanja ljudima.• Smanjenje ugroženosti mogućih žrtava.Glavne aktivnosti Okvira za prevenciju uključuju sljedeće:• Određivanje razina svijesti o trgovanju ljudima u visokorizičnim

skupinama, kao i potražnju za uslugama žrtava, zatim organizacija multi-disciplinarnih i višejezičnih kampanja usmjerenih prema visokorizičnim skupinama.

• Praćenje provedbe strategije obrazovanja i provedbe aktivnosti u cilju sprječavanje žena i ostalih ranjivih skupina da napuste školovanje.

• Izmjena radnog zakonodavstva s ciljem osiguranja zaštite djece koja rade.

• Zagovaranje prema agencijama koje su već uključene u programe gospodarskog razvoja, kako bi u svoje projekte uključile visokorizične skupine i žrtve trgovanja, a u svrhu poboljšanja njihovoga ekonomskog položaja.

• Praćenje koordinacije provedbe Plana djelovanja za jednakost spo-lova i Plana djelovanja za suzbijanje trgovanja ljudima.

Spomenute aktivnosti provode sljedeće agencije:Ured premijera (UP), AOGG, MONT, MRSP, Policija, Institut za soci-

jalnu politiku, UNICEF, ILO, IOM, OESS, Save the Children, Ured povje-renika, Kosovska udruga novinara, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo pravosuđa, IPEC, Ministarstvo gospodarstva i financija, Gospodarska ko-mora Kosova, Sindikat Saveza poslodavaca Kosova i ostale agencije za po-

184

dršku kao što su UNDP, Svjetska banka i ostali partneri, primjerice Ured za pravnu potporu – OLA, UNMIK Ured za rodna pitanja, Razvojni fond Ujedinjenih naroda za žene (UNIFEM), Odbori za jednakost spolova, općinski odbori i međuresorske radne skupine.

B. Pomoć i zaštita

Okvir zaštite na Kosovu je institucionaliziran i bit će aktivan do 2007.godine, a postavlja sljedeće ciljeve:

• Pomoć žrtvama i socijalna zaštita uključujući uspostavu standar-dnih mjera za identifikaciju žrtava.

• Suradnja među svim stranama koje se bave zaštitom, u cilju osigu-ranja integrirane pomoći preživjelima i žrtvama trgovanja ljudima (zdrav-stvo, obrazovanje, stanovanje te psihološka i financijska pomoć).

• Reintegracija/društveno uključivanje, uzimajući u obzir posebne potrebe žrtava kod kojih je primijenjena repatrijacija.

Glavne aktivnosti zaštitnog okvira uključuju:• Uvođenje postupaka za identifikaciju i upućivanje žrtava od strane

policije. Izrada standardiziranih smjernica za identifikaciju i upućivanjeza sve dionike. Izrada i provođenje standarda za usluge koje se pružaju žrtvama, kao i case management modela.

• Revidiranje i izrada Standardnih operativnih postupaka (SOP) za strane i domaće žrtve trgovanja ljudima.

• Uspostava postupaka/smjernica vezanih uz razdoblje razmatranja koje se odobrava žrtvama.

• Jačanje koordinacije i sposobnosti praćenja radnih i sanitarnih in-spekcija radi bolje identifikacije žrtava. Razvoj sposobnosti praćenja zanastavak praćenja reintegriranih slučajeva. Projekti usmjereni na osvješći-vanje zajednice u svrhu sprječavanja stigmatizacije žrtava.

• Izobrazba policije i ostalih dionika vezano uz identifikaciju i upući-vanje.

Skupina za izravnu pomoć i podršku stranim žrtvama trgovanja lju-dima 6. rujna 2004. potpisala je sporazum kojim odobrava rad Standar-dnih operativnih postupaka (SOP) za strane žrtve trgovanja ljudima. Cilj je toga sporazuma pojasniti odgovornosti svake agencije/partnera u cilju uspostave bliske suradnje i koordinacije u okviru referalnog sustava. Izmjene Standardnih operativnih postupaka (SOP) imaju za cilj urediti

185

pomoć koja se pruža žrtvama unutarnjeg trgovanja ljudima. One, između ostalog, obuhvaćaju novouključene partnere, posebno Odjel za pravosuđe UNMIK i Jedinicu za zagovaranje i pomoć žrtvama (VAAU), Ministarstvo rada i socijalne pomoći, kao i domaće i međunarodne nevladine udruge.

Otvorenu telefonsku liniju za izravnu pomoć žrtvama održava IOM.Pomoć žrtvama trgovanja ljudima pružaju razne agencije koje obično

blisko surađuju s I. stupom Odsjeka za zagovaranje i potporu žrtava u Odjelu za pravosuđe UNMIK, policija UN, OESS, IOM i mreža lokalnih i međunarodnih udruga. Osim toga, nevladine udruge igraju ključnu ulo-gu u pružanju usluga izravno povezanih za Ministarstvo rada i socijalne pomoći, kao što su zdravstvene usluge, psihološka pomoć, obrazovanje (neakreditirana nastava u skloništu), obiteljsko savjetovanje, strukovna izobrazba, materijalna potpora, ostvarivanje prihoda, pomoć za zapošlja-vanje i životne vještine.

TPIU, OESS, IOM i PVPT članovi su Skupine za koordinaciju izravne pomoći za suzbijanje trgovanja ljudima. Ova skupina, prethodno pozna-ta kao Skupina za koordinaciju prihvatilišta, je žarišna točka za pitanja trgovanja ljudima, odgovorna za pružanje pomoći ženama žrtvama trgo-vanja ljudima na Kosovu. Ona nudi forum za raspravu o pojedinačnim slučajevima i o općim potrebama korisnika. Pruža pristup prihvatilištima za sve žrtve trgovanja ljudima, bez obzira na njihovu namjeru da surađuju s vlastima u istragama. Posebna se pozornost daje osiguranju sigurnosti osoblja u skloništu i osiguravanju povjerljivosti dobivenih informacija, kao i sigurnosti i privatnosti žrtava trgovanja ljudima.

Na Kosovu postoje dva skloništa za žrtve trgovanja ljudima, poput Pri-vremenog sigurnog objekta (Interim Secure Facility – ISF) za žrtve unu-tarnjeg trgovanja, koju su osnovali TPIU i VAAU, zatim PVPT – Sklonište za međunarodne žrtve trgovanja ljudima i prisilne prostitucije. Temelj-ne izravne potrebe zadovoljene su u svim skloništima prema načelima Smjernica UNICEF / Pakta o stabilnosti. Tijekom smještaja u ta prihva-tilišta žrtvama se nude i obrazovne mogućnosti koje olakšavaju njihovu buduću reintegraciju, zapošljavanje i neovisnost te povećavaju njihovu konkurentnost nakon traumatičnog iskustva.

Prema SOP za repatrijaciju stranih žrtava trgovanja ljudima odgovorni su UNMIK, OESS i IOM, uvijek u suradnji s njihovim časnicima za vezu. S obzirom da surađuju sa zemljama podrijetla, osiguravaju potrebni prije-voz i putne dokumente za žrtve.

186

Razne agencije koje rade pod koordinacijom Ministarstva rada i so-cijalne pomoći pružaju žrtvama usluge reintegracije. Žrtve trgovanja ljudima dobivaju izravnu potporu. Primjerice, Jedinica za zagovaranje i pomoć žrtvama (VAAU) pruža pravnu pomoć i pravno zastupanje, dok njihove pravne usluge financira IOM. IOM igra i vrlo važnu ulogu u pru-žanju usluga reintegracije i zadržava blisku suradnju sa svim agencijama, vladinim i nevladinim, koje se bave žrtvama trgovanja ljudima.4 U isto vrijeme, mnoge vladine agencije, poput centara za socijalni rad, izravno su uključene u ove aktivnosti. Ministarstvo obrazovanja je u izravnoj vezi s lokalnim nevladinim organizacijama, a žrtvama nudi dodatnu nastavu za osnovnu i srednju školu.

C. Progon počinitelja

Zakonski okvir za progon trgovaca ljudima institucionaliziran je na Kosovu i bit će operativan do 2007. godine. Taj okvir ima sljedeće ciljeve:

• Uspostavu mehanizma za razmjenu informacija između udruga, policije i ostalih službi za javnu sigurnost u svrhu progona trgovaca ljudi-ma.

• Promicanje institucionalnog osnaživanja policije i pravosuđa u bor-bi protiv trgovanja ljudima.

• Uspostavu posebnih odredbi namijenjenih zaštiti žrtava-svjedoka.• Jačanje koordinacije između nadležnih službi.Glavne aktivnosti Okvira za progon počinitelja uključuju:• Bolje praćenje sudaca i tužitelja pri rješavanju predmeta koji se

odnose na trgovanje ljudima.• Izobrazba sudaca, tužitelja i policijskih službenika vezana uz slje-

deće čimbenike: psihološki učinak trgovanja ljudima na žrtve; korištenje vještaka; djelotvorne i osjetljive tehnike vođenja informativnog razgovora sa žrtvama trgovanja ljudima, uključujući djecu; istrage u slučajevima or-ganiziranog kriminala, uključujući tajne zadatke; kao i izobrazbu vezanu za oduzimanje imovine.

• Izobrazba sudaca, tužitelja, odvjetnika i ostalog pravnog osoblja u svrhu osposobljavanja za pružanje zaštite tijekom javnih rasprava i kori-štenja osjetljivih informacija uz posebni naglasak na djeci svjedocima.

4 OESS, službeno Standardna operativna izravna pomoć.

187

• Izobrazba socijalnih radnika i ostalih zagovornika žrtava vezana uz provođenje informativnih razgovora s djecom.

• Organizacija okruglih stolova uz sudjelovanje sudaca i tužitelja u svrhu njihovog osposobljavanja za analizu predmeta koji se odnose na tr-govanje ljudima.

• Intenzivna izobrazba odabranih državnih odvjetnika od strane tu-žitelja specijaliziranih za ovo područje.

• Izrada baze podataka predmeta dostupna sudovima, policiji i Mini-starstvu pravosuđa.

• Uspostava nacionalnog tima koji bi se sastojao od tužitelja i poli-cijskih službenika s ciljem promicanja međunarodne suradnje, nadzora i koordinacije predmeta.

• Prikupljanje tzv. “flash sredstava” za tajne zadatke.• Izmjena priručnika policijskih politika, kako bi se omogućilo napre-

dovanje u službi unutar TPIU te kako bi se, na taj način, učinak rotacije osoblja sveo na najmanju moguću mjeru.

• Zapošljavanje većega broja žena u THBS (Odjelu za trgovanje ljudi-ma UNMIK). Tehnički resursi za TBHS raspoloživi su.

• Zaključivanje bilateralnih sporazuma o izručivanju počinitelja tr-govanja ljudima.

• Izmjene Zakona o kaznenom postupku kako bi na sudovima bilo dopušteno korištenje izjava o učinku na žrtvu.

• Uspostava sudačkog tima i odvjetničkog tima koji bi se specijalizira-li za predmete vezane uz trgovanje ljudima.

• Organizacija sudačkih vijeća koji bi se bavili predmetima vezanim uz trgovanje ljudima, a uključivali bi domaće kao i međunarodne suce.

• Uspostava kontaktne točke između TBHS i Jedinice za sprečavanje pranja novca.

U gornje aktivnosti uključene su sljedeće strane: Odjel za pravosuđe i Odjel sudske uprave (MPS); KJI; Ured javnog tu-

žitelja Kosova (UJTK); MRSP; UP; KPSS; Uprava za organizirani kriminal (I. stup); KPS; tužitelji, THBS; Ured glavnog tužitelja na Kosovu; Ured za pravnu podršku; KP; predsjednici okružnih sudova i Odsjek za financij-sku istragu (OOK).

188

V. PRIMJERI DOBRE PRAKSE

• Zagovaranje repatrijacije: CPWC je postigao repatrijaciju jedne žr-tve trgovanja ljudima koja je pristigla na Kosovo. Žrtva, koju je u CPWC uputio na IOM, dobila je sklonište i odgovarajući tretman. Tijekom bo-ravka žrtve u skloništu, CPWC je stupio u vezu s ostalim centrima u regiji i pokušao kontaktirati s njezinom obitelji kako bi organizirao njezin po-vratak kući. Predstavnici CPWC i CSR konačno su uspjeli uvjeriti žrtvu i njezinu obitelj da je povratak obitelji najbolji način za postizanje njezine reintegracije. Slučaj je uspješno zaključen, dok CPWC još prati stanje žr-tve kontaktirajući i sa CSR i sa žrtvinom obitelji.

• Zagovaranje u institucijama zdravstvene skrbi: Od samoga početka rada na sprječavanju trgovanja ljudima CPWC je u Klinici za ginekologiju i porode pružio podršku jednoj maloljetnoj žrtvi koja je bila trudna,.

VI. NEDOSTACI

• Pomanjkanje institucija za pružanje dugoročnih programa rehabili-tacije, posebno za žrtve koje trpe od ozbiljnih poremećaja ličnosti.

• Pomanjkanje djelotvornog sustava za zaštitu svjedoka• Manjak sredstava za uspostavu naprednog Nacionalnog referalnog

sustava• Poteškoće pri točnoj identifikaciji i pružanju terapije žrtvama trgo-

vanja ljudima.

VII. PROCJENA POTREBA

Uzimajući u obzir nedostatke i opaske iz ovog izvješća te potrebu za poboljšanjem situacije, popis preporuka nalazi se u daljnjem tekstu.

189

PREPORUKE

1. Potrebno je izraditi jedinstveni sustav prikupljanja podataka za sve sudionike koji pomažu žrtvama trgovanja ljudima u svrhu pouzdanog pregleda broja slučajeva i trendova, kao i uspostave djelotvornog sustava razmjene informacija.

2. Potrebno je ojačati sudjelovanje žena i djece u inicijativama vezanim za jačanje svijesti o jednakim pravima žena i djece.

3. Imperativno je utvrditi jednake mogućnosti pristupa obrazovanju i tržištu rada za djevojčice i djevojke kako one ne bi bile ovisne o člano-vima obitelji ili trećim osobama koje bi mogle iskoristiti njihov ranjivi položaj.

4. Potrebno je utvrditi primjerenije strukture podrške za djevojčice, djevojke i žene žrtve seksualnih delikata.

5. Uzimajući u obzir činjenicu da Kosovo prolazi kroz razdoblje tran-zicije tijekom kojega se povećava rizik od trgovanja ljudima, potrebne su strože kontrole granica i tješnja suradnja među državama jugoistočne Europe u svrhu sprječavanja ove pojave.

6. Treba uspostaviti sustav zaštite svjedoka kako bi bilo moguće zajam-čiti prava žrtava-svjedoka.

190

POPIS KRATICA

AOGG Savjetodavni ured za dobro upravljanjeCARDS Program financiran od strane EU: pomoć Zajednice za obnovu, razvitak i stabilizacijuCCFD Katolički centar La Faim et Pour Le DeveloppementCPWC Centar za zaštitu žena i djeceCSR Centri za socijalni radOOK Financial Investigation Section Odjel za organizirani kriminalOP Odjel za pravosuđe BJRM Bivša Jugoslavenska Republika MakedonijaICMPD Međunarodni centar za razvoj migracijske politikeILO Međunarodna organizacija radaIOM Međunarodna organizacija za migracijeIPEC Međunarodni program za suzbijanje dječjeg radaISF Privremeni sigurni objektKPK Konsolidirani proračun KosovaKFOR Mirovne snage na KosovuKJI Kosovske sudske institucijeKPS Kosovska policijska službaKPS/HTIU Kosovska policijska služba/Jedinica za istragu trgovanja ljudimaMONT Ministarstvo obrazovanja, nauke i tehnologije MRSP Ministarstvo rada i socijalne pomoćiMP Ministarstvo pravosuđaMPS Odjel sudske upraveNATO Sjevernoatlantski savez NOVIB Međunarodna organizacija za suzbijanje siromaštvaODIHR Ured OESS za demokratske institucije i ljudska pravaOGG Ured za dobro upravljanjeOLA Ured za pravnu potporu OESS Organizacija za europsku sigurnost i suradnjuKP Kabinet premijeraUJTK Ured javnog tužitelja Kosova PVPT Prihvatilište za žrtve trgovanja ljudima i prisilne prostitucije iz inozemstva SOP Standardni operativni postupciSRSG Posebni izaslanik glavnog tajnikaTHB Trgovanje ljudskim bićimaTPIU Jedinica za istragu trgovanja ljudima i prostitucije UNDP Program Ujedinjenih naroda za razvitakUNFPA Populacijski fond Ujedinjenih naroda UNICEF Fond Ujedinjenih naroda za djecuUNIFEM Razvojni fond Ujedinjenih naroda za ženeUNMIK Privremena uprava Ujedinjenih naroda na KosovuVAAU Jedinica za zagovaranje i pravnu zaštitu i pomoć žrtvama

191

TURSKA

I. UVOD

Smještena na sjeveroistoku Sredozemnog mora između jugoistočne Europe i jugozapadne Azije, Turska se nalazi na razmeđu mnogih kultura. Sa sjevera Tursku okružuje Crno more, a sa zapada Egejsko more. Susje-dne zemlje su joj Grčka i Bugarska sa zapadne strane, Rusija, Ukrajina i Rumunjska sa sjeverne (preko Crnog mora), Gruzija, Armenija, Azerbej-džan i Iran s istočne te Sirija i Irak s južne strane.

Iako je tradicionalno poznata kao zemlja iseljavanja, nakon 1990. go-dine Turska sve više počinje privlačiti tokove nezakonitih migracija. Sve veći broj migranata različitog podrijetla ulazi u Tursku, uglavnom pod krinkom turizma. Dok je većina doseljenika prema kraju 1980-ih dola-zila sa Balkana, taj se sastav izmijenio uslijed raspada Sovjetskog saveza; državljani bivših sovjetskih zemalja, nakon suočavanja s akutnom gospo-darskom krizom i sve nižim životnim standardom, postaju glavna skupina migranata koji ulaze u Tursku. U tom je kontekstu Turska uglavnom po-stala zemlja odredišta za trgovanje ljudima.

Veći broz zabilježenih slučajeva uključuje ženske žrtve trgovanja lju-dima koje su prisiljene na prostituciju. Nacionalna statistika1 ukazuje na činjenicu da većina žena koje stižu u Tursku kao žrtve trgovanja ljudima potječe iz Moldavije, Rusije i Ukrajine. Međutim, kao žrtve su identifi-cirane i državljanke Kirgistana, Uzbekistana, Rumunjske, Azerbejdžana, Kazahstana, Turkmenistana, Gruzije i Bjelorusije.

Prema nacionalnoj statistici,2 državne vlasti su 2004. godine otkrile ukupno 239 žrtava trgovanja ljudima. Ta je brojka u 2005. godini iznosila 256, a u prvoj polovici 2006. godine 138. Međutim, točan broj žrtava u Turskoj nije moguće procijeniti. Gotovo da i ne postoji zabilježen slučaj žrtve iz Turske kojom se trguje prema inozemstvu.

Prema statističkim podacima Zaklade za razvoj ljudskih resursa (HRDF), većina (61%) žrtava upućenih u prihvatilište HRDF u dobi su od 18 do 24 godine; slijede žrtve u dobi od 25 do 30 godina s 25,5%; a

1 Opća uprava za sigurnost, Odjel za strance, granice i pitanja azila, “Suzbijanje trgovanja ljudi-ma u Turskoj” prezentacija podijeljena na sastanku.

2 Ibid.

192

žrtve u dobi od 30 i više godina u trećoj su skupini s 11%. Identificiranemaloljetne žrtve predstavljaju 2,7% ukupnoga broja identificiranih žrtava.Na sličnu situaciju ukazuju i statistički podaci o dobi žrtava prikupljeni od strane Međunarodne organizacije za migracije (IOM).

II. NACIONALNI ZAKONODAVNI OKVIR

A. Nacionalno zakonodavstvo

Prva pravna odredba koja uključuje definiciju trgovanja ljudima jestčlanak 201/b Kaznenog zakona, koji je izmijenjen 2002. U članku 201/b zapriječene su teške kazne za trgovanje ljudima, uključujući kaznu zatvora u trajanju od pet do deset godina.

Novi turski Kazneni zakon, koji je stupio na snagu 1. lipnja 2005. go-dine, uključuje i definiciju trgovanja ljudima (članak 80). Prema tom za-konu određena je kazna zatvora u trajanju od osam do dvanaest godina te zakonska novčana kazna koja odgovara kazni u trajanju od deset tisuća dana. Propisuju se i sigurnosne mjere za pravne subjekte uključene u tr-govanje ljudima.

Trgovanje ljudima / članak 80: • Osoba koja pribavi, ili otme, ili oduzme, ili prevozi osobe s jednog

mjesta na drugo, ili pruži smještaj osobama s namjerom da ih prisili na rad ili pružanje usluge, ili da ih podvrgne ropstvu ili sličnim praksama, ili da odstrani njihove organe uporabom prijetnji, prinude, sile ili nasilja, zlorabeći položaj, prijevarom ili dobivanjem njihovog pristanka iskorišta-vanjem prilike jer nad njima ima kontrolu ili zbog njihove ranjivosti, bit će kažnjena kaznom zatvora u trajanju od osam do dvanaest godina i sud-skom novčanom kaznom koja odgovara kazni u trajanju do deset tisuća dana.

• Pristanak žrtve smatrat će se nevažećim u slučajevima kada se akti-vnosti koje čine kazneno djelo provode s ciljevima spomenutim u prvom podstavku.

• U slučaju pribavljanja osoba mlađih od osamnaest godina s ciljevi-ma spomenutim u prvom podstavku, kao i putem krijumčarenja, seljenja ili njihovog slanja iz jednoga mjesta u drugo, ili prihvatom takvih osoba, počinitelj će biti kažnjen na način opisan u prvom podstavku, bez obzira

193

na činjenicu je li pritom upotrijebljena prijetnja, prinuda, sila ili nasilje, ili zloporaba položaja, ili prijevara, ili dobivanje njihovog pristanka.

• Odredbe za sigurnosne mjere opreza primjenjuju se na pravne subje-kte u odnosu na ova kaznena djela.

Ostali srodni zakoni i propisi• Prema Zakonu o radnim dozvolama za strance, Ministarstvo rada i

socijalne sigurnosti nadležno je za izdavanje svih vrsta radnih dozvola. Prema ovom zakonu moguće je zapošljavanje u domaćim službama. Cilj mu je strancima pružiti pravnu zaštitu od iskorištavanja na tržištu rada, a svoja administrativna jamstva širi i na privatne ugovore. Ministarstvo rada i socijalne sigurnosti pripremilo je obrazac ugovora na turskom jezi-ku kao i na jeziku osobe koja predaje zahtjev za radnu dozvolu.

NapomeneDokazi ukazuju na činjenicu da primjena članka 80. nije uvijek moguća zbog

ograničene definicije koja se u tom članku koristi. U takvim slučajevima primjenjujese članak 227.3 koji se odnosi na prostituciju. Članak 80. potrebno je izmijeniti na način da obuhvati sve moguće oblike trgovanja ljudima.

3 Prostitucija / članak 227: - Osoba koja navodi dijete na prostituciju, omogućava mu bavljenje prostitucijom, pribavlja, ili pruža prihvat, ili posreduje u dječjoj prostituciji, bit će kažnjena ka-znom zatvora u trajanju od četiri godine do deset godina i kažnjena novčanom kaznom koja u turskim lirama odgovara kazni u trajanju od pet tisuća dana. Djelo pripreme na kazneno djelo kažnjava se na isti način kao i počinjeno kazneno djelo.

- Osoba koja drugu osobu navodi na prostituciju, omogućava joj bavljenje prostitucijom, ili posreduje u njoj, ili osigurava mjesto na kojemu se prostitucija upražnjava, bit će kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od dvije do četiri godine i novčanom kaznom koja u turskim lirama odgovara kazni u trajanju od tri tisuće dana. Korist, djelomična ili potpuna, ostvarena od dobiti osobe koja se bavi prostitucijom, smatra se navođenjem na prostituciju.

- Osoba koja omogući drugoj osobi da uđe u zemlju i izađe iz zemlje radi počinjenja djela prostitucije kažnjava se u smislu gore spomenutih odredbi.

- Gore spomenute kazne bit će uvećane za od pola do dva puta u slučaju osoba koje pribavlja-ju, ili navode nekoga na prostituciju upotrebom sile, ili prinude, ili zloporabom lažnog predsta-vljanja sebe ili pogreške.

- Te će kazne biti uvećane za pola puta, bilo da su kaznena djela počinili supružnik, rođak, rođaci supružnika, brat (sestra), usvojitelj, staratelj, pedagog, učitelj, skrbnik, ili neke druge osobe odgovorne za zaštitu i dužnu skrb, ili osobe obvezane položajem moći, ili javne dužnosti ili službe.

- Te će kazne biti uvećane za pola u slučaju da je kazneno djelo počinjeno u okviru kriminalne organizacije.

- Privatne odredbe o sigurnosnim mjerama opreza primijenit će se na pravne subjekte uključe-ne u ova kaznena djela.

- Osobi koja radi kao prostitutka bit će pruženo liječenje ili terapija.

194

• U skladu s izmjenama Zakona o državljanstvu, za dobivanje turskog državljanstva na temelju braka potrebno je probno razdoblje od tri mje-seca. Osobe koje imaju posao koji je nespojiv s brakom te ne dijele dom sa supružnikom, neće moći dobiti tursko državljanstvo.

• Uredba o prometu na cestama, koja je stupila na snagu 25. veljače 2004. godine, propisuje da se prijevozna dozvola poništava u trajanju od tri godine ako podnositelj zahtjeva bude osuđen za određena kaznena dje-la, što uključuje trgovanje ljudima.

• Ministarstvo zdravstva je provelo potrebne zakonodavne i admini-strativne promjene s ciljem besplatnog liječenja žrtava trgovanja ljudima u državnim bolnicama.

• Ministarstvo unutarnjih poslova je ovlastilo tijela lokalne uprave da po potrebi, izdaju humanitarne vize i dozvole za privremeni boravak žr-tvama, kako bi omogućile njihov boravak u Turskoj radi rehabilitacije i liječenja. Takva dozvola važi šest mjeseci, a moguće ju je produžiti.

B. Bilateralni sporazumi

Turska je potpisala 64 sporazuma o suradnji na području sigurnosti s 52 zemlje, vezano uz suradnju u borbi protiv organiziranog kriminala i terorizma. Svi sporazumi sadrže odredbe koje se odnose na uspostavu suradnje u borbi protiv ilegalnih migracija i trgovanja ljudima. Protokoli o suradnji na ovom području predloženi su Gruziji, Bugarskoj, Rumunj-skoj, Moldaviji, Ruskoj Federaciji, Azerbejdžanu, Bjelorusiji, Uzbekistanu i Ukrajini sa svrhom aktiviranja relevantnih klauzula u spomenutim spo-razumima.

U tijeku posljednje tri godine Ministarstvo unutarnjih poslova Turske potpisalo je sljedeće memorandume o razumijevanju s Ministarstvima unutarnjih poslova sljedećih zemalja::

• Dodatni protokol o provedbi članka 1. Sporazuma o suradnji pro-tiv kriminala između Vlade Republike Turske i Vlade Ukrajine (7. lipnja 2005.) te s Moldavijom (8. veljače 2006.).

• Memorandum o razumijevanju između Ministarstva unutarnjih po-slova Republike Turske i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Bje-lorusije o suradnji na području borbe protiv trgovanja ljudima i nezako-nitih migracija (28. srpnja 2004.).

• Protokol između Republike Turske i Gruzije o provedbi članka 9.

195

Sporazuma o borbi protiv terorizma, organiziranog kriminala i ostalih te-ških kaznenih djela između Republike Turske, Gruzije i Republike Azer-bejdžan (10. ožujka 2005.).

Ovi sporazumi uključuju odredbe koje uređuju rad na sljedećim po-dručjima:

• razmjena informacija kako o trgovcima ljudima tako i o žrtvama;• istražni postupci, uključujući zajedničke intervencije;• pravo žrtava na usluge podrške i omogućavanje istih; • razvijanje opće svijesti;• informacije o izradi zakonodavnog okvira na području trgovanja lju-

dima i srodnim područjima.

C. Nacionalni plan djelovanja

Usvojen 2003. godine, turski Nacionalni plan djelovanja obuhvaća dva-naest područja djelovanja u svrhu sprječavanja i borbe protiv trgovanja ljudima. Plan djelovanja ukratko predviđa sljedeće aktivnosti:

• Osnivanje prihvatilišta.• Osiguravanje sigurnog povratka žrtvama trgovanja ljudima.• Uspostava besplatnog SOS-telefona 24/7. • Izmjena članka 5. Zakona o državljanstvu (br: 403),4 koji propisuje

pokusno razdoblje od tri godine za predavanje zahtjeva za tursko drža-vljanstvo.

• Zahtjev za humanitarnu vizu za žrtve trgovanja ljudima. • Sudjelovanje službi sigurnosti na projektima izobrazbe vezane uz

borbu protiv trgovanja ljudima.• Donošenje posebnog zakona o zaštiti svjedoka, koji uključuje žrtve-

svjedoke trgovanja ljudima. • Određivanje Ministarstva rada i socijalne sigurnosti kao jedinog ti-

jela ovlaštenoga za izdavanje radnih dozvola za strance u Turskoj (Zakon o radnim dozvolama za strance).5

• Poticanje nevladinih udruga na angažman u borbi protiv trgovanja ljudima.

4 Zakon je usvojio Parlament 6. lipnja 2003. godine.5 Zakon br. 4817. Zakon je usvojio Parlament 27. veljače 2003. godine.

196

• Vođenje detaljnih statističkih podataka od strane Opće uprave za statistiku i Kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa.

• Osiguravanje liječenja i rehabilitacije žrtava trgovanja ljudima.6• Pružanje potpore žrtvama trgovanja ljudima prema Zakonu o fondu

za poticanje socijalne pomoći i solidarnosti. • Priprema posebnih informativnih plakata vezanih uz trgovanje lju-

dima sa svrhom osvješćivanja javnosti.Turska je vlada u procesu izmjene Nacionalnog plana djelovanja. U tu

je svrhu formirana radna skupina, koja uključuje predstavnike nevladinih udruga aktivnih na tom području, kao i predstavnike vladinih tijela.

III. OPĆI OKVIR

A. Jačanje sposobnosti

U Turskoj je organiziran niz seminara za različite ciljne skupine. Gla-vni organizatori su Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP), Međunaro-dna organizacija za migracije (IOM) i Zaklada za razvoj ljudskih resursa (HRDF).

Ciljne institucije Broj sudionikaOrganizacija koja pruža izobrazbu

MUP- Opća uprava za sigurnost 148MUP (u suradnji s TAIEX i ICMPD SP)

MUP- Opća uprava za sigurnost 154 HRDF

MUP- Opća uprava za sigurnost 81 IOM

MUP- Glavno zapovjedništvo žandarmerije 256 IOM

MUP- Glavno zapovjedništvo žandarmerije 36 studenata IOM

Ministarstvo pravosuđa 64 HRDF

NVO i tijela lokalne vlasti 75 IOM

Odvjetnička komora 81 IOM

Telefonisti na SOS telefonu policije 34 IOM

6 Besplatno liječenje prema Rezoluciji br. 2003/6565 Vijeća ministara od 5. prosinca 2003.

197

Opća uprava za sigurnost organizira za svoje osoblje redovitu izobra-zbu na radnome mjestu. Počevši od 2004. godine, nastavni moduli vezani uz trgovanje ljudima dodani su u plan i program izobrazbe na radnome mjestu. Godine 2004. u programima izobrazbe na radnome mjestu su-djelovala su ukupno 332 službenika policije; broj sudionika izobrazbe na radnome mjestu 2005. godine bio je 515; a u prvoj polovici 2006. godine 201.

Osim gore spomenute izobrazbe, održan je niz nacionalnih radionica i seminara koje su organizirale razne organizacije. Predstavnici nevladinih udruga, službenici policije, tužitelji i suci također su sudjelovali u nizu međunarodnih seminara, radionica i tečajeva obuke.

Izrađen je i velik broj priručnika koji se bave borbom protiv trgovanja ljudima. Upravo se provodi istraživanje u svrhu standardizacije nastavnih modula koji će se koristiti u obuci policije.

Napomene• Izobrazba policijskih službenika trebala bi obuhvatiti veći broj osoba s obzi-

rom da su državni službenici obvezni redovito mijenjati svoje mjesto rada.• Izobrazbu bi trebalo trajno provoditi, a potrebno je planirati i ažuriranu izo-

brazbu, uzimajući u obzir napredak u izradi mehanizama za borbu protiv trgovanja ljudima i nove međunarodno razvijene instrumente.

• Treba osigurati standardizaciju nastavnih modula.

Priručnik o trgovanju ljudima

Podijeljen svim pokrajinama 2003. godine od strane Opće uprave za sigurnost (OUS)

Međunarodni centar za razvoj politika migracije (ICMPD) Priručnik za nastavnike

Izrađen i prilagođen na temelju niza radionica održanih od strane stručnjaka ICMPD i korišten tijekom obuke od strane ICMPD.

Priručnik za nastavnika AGIS

Upravo u postupku prilagodbe od strane OUS.

Priručnik za suzbijanje trgovanja ljudima (TIP)

Izradilo i koristilo Glavno zapovjedništvo žandarmerije za potrebe njihove izobrazbe na radnome mjestu

Vodič za suzbijanje trgovanja ljudima

Izradio OUS, a bit će podijeljen svim policijskim postajama diljem Turske.

198

B. Analiza, istraživanje i mehanizmi za praćenje

Povećanje broja ilegalnih migranata dovelo je 1997. godine do uspostave novoga odjela odgovornog za nezakonite migracije (Ured za nezakonite migracije u sklopu Ureda za strance, granice i azil) u Ministarstvu unutar-njih poslova. Ministarstvo vanjskih poslova također je osnovalo Jedinicu za borbu protiv nezakonitih imigracija 2001. godine. Ta dva tijela akti-vno rade na suzbijanju trgovanja ljudima u Turskoj. Pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova, imenovan je nacionalni koordinator za međunarodnu suradnju i nacionalnu koordinaciju s ciljem suzbijanja tr-govanja ljudima. Osnovana je Nacionalna stručna skupina sastavljena od stručnjaka iz različitih ministarstava i nevladinih organizacija, koja se prvi put sastala u listopadu 2002. godine. Nacionalna stručna skupina za borbu protiv trgovanja ljudima sastaje se dva puta godišnje. Ovaj multidiscipli-narni i međuresorski forum prati i preispituje provedbu aktivnosti za su-zbijanje trgovanja ljudima u Turskoj. Ako određena pitanja traže posebnu pozornost, sazivaju se ad-hoc radne skupine koje raspravljaju i rješavaju spomenuta pitanja (npr. vrste skloništa, zdravstvena pitanja itd.).

U Turskoj se nedovoljno prikupljaju podaci i informacije vezane za pitanja trgovanja ljudima. Do sada nije pripremljeno nikakvo službeno izvješće. Vlada i nevladina tijela pripremaju izvješća za unutarnju upo-rabu. IOM je do sada pripremio dva nacionalna izvješća o trgovanju lju-dima u Turskoj. Prvo izvješće je izdano 2004., a drugo 2006. godine.

C. Suradnja i umrežavanje na regionalnoj i nacionalnoj razini

Sporazumi o suradnji između policije i nevladinih udruga

Opća uprava za sigurnost turskog Ministarstva unutarnjih poslova usvojila je dva protokola, jedan zajedno s HRDF (4. rujna 2003.), a je-dnoga sa Zakladom za žensku solidarnost (31. listopada 2005.) Osim toga Glavno zapovjedništvo žandarmerije sklopilo je Sporazum o suradnji s HRDF (14. lipnja 2004.).

Napomene• Ne postoji mehanizam za analizu, istraživanje i praćenje. Potrebno je restru-

kturirati nacionalni mehanizam za borbu protiv trgovanja ljudima. • Vlada treba pripremiti i objaviti godišnja izvješća s informacijama o broju

identificiranih žrtava, pruženim uslugama, izobrazbi vladinih službenika, i tijelimanadležnim za različite vidove suzbijanja trgovanja ljudima.

199

Cilj ovih sporazuma jest odrediti odgovornosti partnera u okviru Pro-grama za borbu protiv trgovanja ljudima, a partnere čine tijela javne sigur-nosti i nevladine udruge. Prvi su definirani kao institucije koje pružaju potporu programu, a drugi pružatelji usluga definirani su kao nositelji programa. Osim preventivnih mjera (osvješćivanje, zagovaranje) i mjera za izgradnju sposobnosti (izobrazba, umrežavanje udruga itd.), sporazu-mi o suradnji između službi javne sigurnosti i udruga usmjereni su na identifikaciju i upućivanje žrtava te na povratak stranih žrtava trgovanjaljudima.

Sporazumi o suradnji između općina i nevladinih udrugaHRDF je potpisao protokol s Gradskom općinom Istanbula (29. lipnja

2004.) kojeg je cilj odrediti odgovornosti partnera u okviru ‘Otvaranja i upravljanja radom skloništa za ženske žrtve trgovanja ljudima’.

Aktivnosti umrežavanjaTurska vlada je uložila napore i izvan službenih sporazuma o suradnji.

Nedavno, sredinom 2006. godine, Opća uprava za sigurnost organizirala je sastanak s predstavnicima veleposlanstava nekoliko zemalja kako bi razgovarala o praktičnim mogućnostima suradnje i riješila postojeće pro-bleme.

Turske nevladine udruge pokreću svoju suradnju i umrežavanje s udru-gama drugih zemalja. HRDF je postao članom mreže ARIADNE za su-zbijanje trgovanja ljudima u jugoistočnoj i istočnoj Europi, u lipnju 2005. godine.

D. Mobilizacija resursa

U Turskoj su rijetki donatori koji osiguravaju sredstva za programe su-zbijanja trgovanja ljudima. Osim turske vlade, uključujući dvije lokalne jedinice – uglavnom Gradska općina Istambula i Gradska općina Ankare – vlada SAD, Europska unija, Svjetska banka, SIDA (Švedska agencija za razvoj), norveška vlada i Zaklada Philip Morris Inc’s Altria donirali su sredstva za nekoliko aktivnosti vezanih za suzbijanje trgovanja ljudima. I veleposlanstva Nizozemske, Danske, Švedske, Australije, Kanade, kao i Britanski savjet, Katolička služba za pomoć/Bugarska i nekoliko agencija UN donirali su manja sredstva za tekuće poslove.

Zbog nedostatka sredstava nevladine organizacije nisu toliko aktivne na području borbe protiv trgovanja ljudima.

200

IV. PROVEDBA ZAKONA VEZANIH UZ SUZBIJANJE TRGOVANJA LJUDIMA

A. Prevencija i svijest

U posljednje tri godine u Turskoj su održani razni skupovi s ciljem ra-zvijanja opće svijesti. Opća uprava za položaj žena sazvala je tri javna sku-pa 2002., 2003. i 2006. godine. Posljednji skup koji je organizirala Upra-va, bila je međunarodna konferencija u Antaliji na kojoj su prisustvovali predstavnici vladinih, nevladinih i međuvladinih agencija iz Rusije, Bjelo-rusije, Moldavije, Ukrajine, Azerbejdžana, Gruzije, Uzbekistana, Kirgista-na i Turske te raspravljali o mogućnostima prekogranične suradnje.

HRDF je organizirao međunarodnu konferenciju u Istanbulu 2004. go-dine u suradnji s CRS/Bugarska uz sudjelovanje predstavnika vladinih i nevladinih agencija iz Moldavije, Bugarske, Rumunjske i Turske. Medecins du Monde Grčka, u suradnji s nacionalnom udrugom International Blue Crescent, organizirali su dva nacionalna sastanka na kojima su se pozaba-vili tim pitanjem i iskoristili medije za osvješćivanje javnosti.

Trenutno su raznovrsnost i količina tiskanog materijala koji se bave ovim područjem ograničeni. Postoji SOS telefon kojim upravlja IOM u suradnji s turskom vladom. IOM je osmislio i podijelio 500.000 letaka za umetanje u putovnice u zračnim lukama Atatürk i Sabiha Gökçen, u morskoj luci Karaköy u Istanbulu, zračnoj luci Antalija i u morskoj luci Trabzon postavio je i reklamne panele na kojima se promiče SOS telefon. Nedavno je IOM pokrenuo široku kampanju u medijima pod naslovom “Jeste li vidjeli moju majku?”. Materijal o prevenciji se dijeli i u nekim zemljama podrijetla.

B. Zaštita i pomoć

Cilj sadašnjega nacionalnoga referalnog mehanizma jest sigurna repa-trijacija stranih državljana koji su postali žrtve trgovanja ljudima u Tur-skoj. Referalni sustav ne pruža osiguranje za slučajeve u kojima bi žrtva ostala u Turskoj dulje vremensko razdoblje.

NapomenaPostoji hitna potreba da nacionalni i međunarodni donatori osiguraju sredstva

ne samo za sastanke i konferencije, nego i za aktivnosti pružanja praktične pomoći žrtvama.

201

U Turskoj postoje dva skloništa koja pružaju usluge žrtvama trgovanja ljudima. Osobu koja je žrtva trgovanja ljudima turska nacionalna policija upućuje u sklonište u Istanbulu ili u sklonište u Ankari. Postoji i uredba Vlade koja uređuje u koje će se sklonište upućivati osobu koja je žrtva trgovanja ako je ta osoba identificirana izvan Istanbula ili Ankare. Obaskloništa imaju tajne adrese koje su poznate samo vrlo ograničenom broju dionika.

Zaklada za razvoj ljudskih resursa (HRDF), osnovana 1988. godine tur-ska je nevladina organizacija aktivna na području populacije i razvitka s posebnim naglaskom na promicanju reproduktivnog zdravlja/reprodu-ktivnih prava i osnaživanja ugroženog stanovništva. HRDF je u studenom 2004. u Istanbulu osnovao prvo sklonište u Turskoj za žrtve trgovanja ljudima. U to sklonište kapaciteta deset kreveta do sredine 2006. godine smješteno je više od 260 žrtava.

Skloništem u Ankari upravlja Zaklada za solidarnost žena (WFS). Ova turska udruga temelji se na pokretu feminističkog aktivizma. Sklonište u Ankari otvoreno je u rujnu 2005. godine, u suradnji s IOM i ima kapacitet od jedanaest kreveta.

Oba skloništa pružaju usluge psihološkog savjetovanja te omogućuju pristup besplatnim medicinskim uslugama, a pružaju smještaj i socijalnu pomoć. Repatrijaciju žrtava osigurava IOM u suradnji s HRDF u Istan-bulu te u suradnji s WFS u Ankari. Ograničenu pravnu pomoć žrtvama pružaju neke udruge u sklopu svojih aktivnosti.

Osobe koje su trgovanjem dovedene u Tursku mogu podnijeti zahtjev za obnovljivu humanitarnu dozvolu boravka koja vrijedi šest mjeseci, a izdaje je Turska nacionalna policija, Odjel za strance, granice i azil. Volj-nost žrtve da surađuje s vlastima u istrazi i gonjenju počinitelja kaznenih djela nije preduvjet za dobivanje te dozvole. Vizu je moguće produžiti po predavanju zahtjeva. Međutim, u Turskoj se mjere za pomoć žrtvama ne primjenjuju za dulji boravak, što čini upotrebu humanitarnih viza proble-matičnom.

Postoji i SOS telefon za suzbijanje trgovanja ljudima na broju 157. Tu telefonsku liniju vodi IOM u suradnji s turskom Vladom, a otvorena je 24 sata dnevno 7 dana u tjednu. Na liniji rade turski, ruski, rumunjski i engleski govornici, a relevantni se pozivi izravno prijavljuju Turskoj na-cionalnoj policiji ili žandarmeriji telefonski ili elektronskom poštom u odnosnim zemljopisnim područjima. Službe za javnu sigurnost se na te

202

pozive aktiviraju i kreću u spašavanje tih osoba. U Turskoj postoje još dvije aktivne telefonske linije za pomoć; linija

za pomoć opće policije (155) i žandarmerije (156). Te telefonske linije za pomoć koriste prvenstveno klijenti žrtava za prijavljivanje trgovanja lju-dima.

C. Progon počinitelja

Pravosuđe: Ne postoji specijalizirani odjel u Ministarstvu pravosuđa za slučajeve trgovanja ljudima; međutim, suci i tužitelji prolaze nacionalne i međunarodne tečajeve obuke i seminare kako bi unaprijedili svoje sposo-bnosti na tom području.

Relevantnost važećih odredbi koje uređuju položaj žrtava u kaznenom postupku ograničena je u slučaju trgovanja ljudima. U praksi, osobe koje su žrtve trgovanja ne sudjeluju u sudskom postupku zbog činjenice da su se već vratile u svoje domovine. Žrtve obično daju iskaz na samom po-četku istražnog postupka dok se još uvijek nalaze u Turskoj. Ako to nije moguće, jer se žrtva već vratila, ili ako su potrebni dodatni iskazi za po-kretanje tužbe, iskazi se mogu dobiti korištenjem kanala međunarodne suradnje. Iako bilateralni sporazumi o suradnji postoje (npr. s Ukrajinom ili Bjelorusijom) koji omogućuju uzimanje iskaza svjedoka iz inozemstva i prenošenja istih u turske sudove, taj se postupak još nije primjenjivao u praksi. Ponekad je nemoguće pronaći žrtve u njihovim domovinama.

Prema turskom zakonu o kaznenom postupku, odgovornost za postu-povne mjere koje će zaštiti prava žrtava koje sudjeluju kao svjedoci u ka-znenom postupku, leži na tužitelju. Postoje mjere, poput informativnog razgovora sa žrtvom-svjedokom na tajnom mjestu, uz držanje njegovog/njezinog identiteta u tajnosti, ispitivanje iza zrcala kako bi se izbjeglo su-

Napomene• Veće komponente usluga za pomoć žrtvama trenutno se financiraju iz među-

narodnih izvora. Potrebno je razviti održivo rješenje kako bi se omogućio kontinuitet tih usluga.

• Nacionalni referalni mehanizam bi trebao nuditi i druga rješenja osim repatrija-cije ugroženih žrtava.

• Usluge pravnog savjetovanja trebale bi biti dio programa za pomoć žrtvama.• Korištenje vladinih struktura za pomoć žrtvama ograničeno je. Postojeće insti-

tucije bi trebalo prilagoditi kako bi bile u mogućnosti pružati bolje usluge žrtvama trgovanja ljudima osiguranjem uključivanja nevladinih udruga u taj proces.

203

očavanje s optuženikom, ili putem video opreme. Ova posljednja tehnika se može također, na temelju bilateralnih protokola, koristiti za dobivanje iskaza svjedoka od žrtava u inozemstvu, uključujući od osoba koje su žr-tve trgovanja ljudima, a koje su se vratile u svoje domovine.

Planira se da će nacrt zakona o zaštiti svjedoka, koji se može primijeniti i na žrtve-svjedoke trgovanja ljudima, stupiti na snagu 2006. godine. Taj zakon pokriva samo kaznena djela kojih je kazna veća od deset godina zatvora, što uključuje trgovanje ljudima prema članku 80. Kaznenog za-kona.

Policijska služba. Tursko Ministarstvo unutarnjih poslova igra ključnu ulogu u koordiniranju operativnih pitanja u odnosu na identifikaciju,upućivanje žrtava i istragu protiv trgovaca ljudima. Opća uprava za sigur-nost i Glavno zapovjedništvo žandarmerije odgovorni su za borbu protiv trgovanja ljudima. Oba tijela imaju posebne jedinice koje se bave stranci-ma i organiziranim kriminalom. Policija i žandarmerija blisko surađuju s nevladinim i međunarodnim organizacijama.

Turska vlada je započela Twinning projekt Europske unije pod naslo-vom Jačanje institucija u borbi protiv trgovanja ljudima, kojega zajedni-čki provode Turska nacionalna policija, Agencija kriminalističke policije u Berlinu i Boltzmann institut za ljudska prava u Beču. Svrha ovog 18-mjesečnog projekta je pripremiti Tursku na zadovoljavanje minimalnih standarda za suzbijanje trgovanja ljudima, kao i jačanje institucija koje se bave trgovanjem ljudima, usvajanje strategije protiv trgovanja ljudima i provedba sektorskog plana djelovanja.

Napomene

Potreban je oprez, a u procese treba uključiti promjene kako bi se osiguralo su-djelovanje ili zastupanje žrtava u sudskim postupcima.

204

V. PRIMJERI DOBRE PRAKSE

• Suradnja između Vlade i nevladinih udruga. HRDF je pokrenuo svoj Program za borbu protiv trgovanja ljudima 2003. godine i obratio se Mini-starstvu unutarnjih poslova u svrhu potpisivanja Protokola za nesmetani rad i suradnju strana na tom području. Opća uprava za sigurnost MUP odmah je pozitivno odgovorila i Protokol je potpisan 2003. godine. Od tada policija upućuje sve identificirane žrtve u sklonište HRDF. Isti postupci su se provodili godinu dana kasnije kada je osnovano sklonište u Ankari.

• Bilateralna suradnja. Žena iz Azerbejdžana je u Turskoj identifici-rana kao žrtva trgovanja ljudima. Tijekom intervjua otkriveno je da trgov-ci ljudima prijete njezinu sinu koji živi u Bakuu. Turska policija je stupila u vezu s INTERPOL i policijom u Azerbejdžanu. Uz njihovu potporu, dječak je odveden na sigurno. Nakon što je o tome obaviještena azerbej-džanska je žrtva pristala surađivati s turskom policijom .

• Umrežavanje udruga i suradnja Vlade i nevladinih udruga. Jedna nevladina udruga iz zemlje podrijetla stupila je u vezu s HRDF s ciljem podnošenja prijave. Nakon što je saznao pojedinosti HRDF je stupio u vezu s turskom policijom i prenio informacije. Turska policija je provela akciju na adresi koju je dobila od udruge i zatražila od HRDF da pošalje jednoga od njihovih savjetnika iz skloništa radi pomoći u procesu identi-fikacije tako što će osigurati pratnju za žrtve.

• Regionalna suradnja. Turska policija u suradnji s policijskim sna-gama Rumunjske organizirala je istovremene racije na prethodno iden-tificiranim adresama trgovaca ljudima u Bukureštu i Istanbulu u sklopu akcije koju je koordinirao SECI; trgovci ljudima su na tim adresama uhva-ćeni te uhićeni.

• Bilateralna suradnja. Turska policija djelovala je na prijavu koja je došla iz Veleposlanstva Bjelorusije. Na informacije koje je pružilo Velepo-slanstvo reagiralo se vrlo podrobnom istragom koja je konačno rezultirala racijom na toj adresi te uhićenjem trgovaca ljudima.

VI. NEDOSTACI

• Primjena članka 80. nije uvijek moguća zbog ograničene definicijekoju pruža ovaj članak. U takvim slučajevima primjenjuje se članak koji se odnosi na prostituciju (članak 227).

• Izobrazbu za službe javne sigurnosti potrebno je poboljšati.• Postojeći mehanizmi za identifikaciju žrtava ne jamče u potpunosti

da će sve žrtve biti identificirane i zaštićene.

205

• Nedostaju mehanizmi analize, istraživanja i praćenja. • Ograničena uporaba vladinih struktura za pomoć žrtvama. • Nedostaje sredstava za potporu projekata za pružanje pomoći žrtva-

ma trgovanja ljudima. Najznačajnije komponente usluga za pomoć žrtva-ma trenutno se financiraju iz međunarodnih izvora.

• Nacionalni referalni mehanizam ograničen je samo na repatrijaciju žrtava.

• Sustav pravnog savjetovanja za žrtve je nedovoljno razvijen.• Nedostatak regionalne koordinacije među nadležnim agencijama

zemalja podrijetla i odredišta može rezultirati ponovnom viktimizacijom žrtve.

• Nije osigurano sudjelovanje žrtava na glavnim raspravama. Kao re-zultat toga, procesuiranje njihovih trgovaca nije djelotvorno.

VII. PROCJENA POTREBA

Uzimajući u obzir nedostatke i opaske iz ovog izvješća te potrebu za poboljšanjem situacije, popis preporuka nalazi se u daljnjem tekstu.

PREPORUKE

• Potrebno je izmijeniti članak 80. tako da obuhvati sve moguće oblike trgovanja ljudima.

• Izobrazba policije trebala bi obuhvatiti veći broj službenika s obzi-rom na to da su državni službenici obvezni nakon određenog razdoblja promijeniti mjesto rada.

• Izobrazbu treba provoditi kontinuirano, a u raspored treba uključiti i ažurirane programe uzimajući u obzir napredne mehanizme borbe pro-tiv trgovanja ljudima i nove međunarodno izrađene instrumente.

• Potrebno je osigurati standardizaciju nastavnih modula. • Potrebno je uspostaviti bolje osmišljene mehanizme za identifikaci-

ju žrtava kako bi se zaštitile sve žrtve trgovanja ljudima.• Nacionalni mehanizam za borbu protiv trgovanja ljudima potrebno

je restrukturirati tako da se u njega ugrade mehanizmi za analizu, istraži-vanje i praćenje.

• Vlada treba pripremiti i objaviti godišnja izvješća s informacijama o broju identificiranih žrtava, pruženim uslugama i izobrazbi državnih službenika, kao i tijelima nadležnim za različite vidove borbe protiv trgo-vanja ljudima.

• Treba prilagoditi vladine strukture za pomoć žrtvama u svrhu pru-

206

žanja potpore žrtvama trgovanja ljudima, uključivanjem nevladinih udru-ga u taj proces.

• Potrebno je potaknuti nacionalne i međunarodne donatore da do-niraju sredstva ne samo za sastanke i konferencije, nego i za praktičnu pomoć žrtvama. Treba razviti održivo rješenje radi kontinuiranog finan-ciranja ovih usluga.

• Nacionalni referalni mehanizam trebao bi uključivati i druga rješe-nja osim repatrijacije ugroženih žrtava.

• Potrebno je razviti usluge pravnog savjetovanja za žrtve.• Zakone, propise i usluge treba uskladiti unutar regije te izgraditi me-

hanizam za komunikaciju između zemalja podrijetla i odredišta, koji bi trebao pružiti i sredstvo za nastavak napora u smjeru repatrijacije i reinte-gracije, a u svrhu izbjegavanja ponovne viktimizacije žrtava.

• Potrebno je uvesti izmjene kako bi se osiguralo sudjelovanje žrtava u sudskom postupku.

• Imajući na umu da bi izbjeglice i tražitelji azila, zbog svoje ranjivosti, mogli biti podvrgnuti trgovanju ljudima te da bi žrtve trgovanja ljudima bile podobne za dobivanje statusa izbjeglice, veza između ova dva režima trebala bi biti općeprepoznata i dalje razvijena.

POPIS KRATICA

AGIS Program kojega financira EUARIADNE Mreža nevladinih organizacija za borbu protiv trgovanja ljudima u jugoistočnoj i istočnoj EuropiCRS Služba katoličke pomoćiGDS Opća uprava za sigurnostHRDF Zaklada za razvoj ljudskih resursaICMPD SP Međunarodni centar za razvoj politika migracijaILO Međunarodna organizacija radaINTERPOL Međunarodna policija IOM Međunarodna organizacija za migracijeMUP Ministarstvo unutarnjih poslovaNVO Nevladina organizacija SECI Inicijativa za suradnju u jugoistočnoj EuropiSIDA Švedska agencija za međunarodni razvojTAIEX Jedinica za razmjenu informacija o tehničkoj pomoćiSSSR Savez Sovjetskih Socijalističkih RepublikaWFS Zaklada za žensku solidarnost

207

UKRAJINA

I. Uvod

Ukrajina je zemlja smještena u istočnoj Evropi. Graniči se sa Rusijom na sjevroistoku, Bjelorusijom na sjeveru, Poljskom, Slovačkom i Mađar-skom na zapadu, Rumunijom i Moldavijom na jugozapadu i Crnim mo-rem na jugu.

Trenutno, građani koji se iseljavaju iz Ukrajine, obično odlaze iz zemlje kako bi se zaposlili u inostranstvu zbog teške ekonomske situacije u Ukra-jini, koja je rezultirala visokom stopom nezaposlenosti. Bezuspješnost pokušaja političke i ekonomske reforme, korupcija među zvaničnicima, isključivo deklarativna priroda socijalne politike, sverastući jaz između bogate manjine i siromašne većine, i neispunjena očekivanja u prvoj godi-ni od nezavisnosti rezultirali su nedostatkom vjere u mogućnost pozitivne promjene u zemlji. Stoga se migracija smatra ne samo sredstvom rješava-nja privremenih finansijskih problema nego i stilom života i strategijomkarijere za novu generaciju. Danas, veoma niske plate - ispod granice si-romaštva - čak i za poslove koji zahtjevaju visoku stručnost (doktore, me-dicinsko osoblje, nastavnike, od koji su najbrojnije žene) koje se smatraju glavnim uzrokom siromaštva, rezultiraju degradacijom uslova življenja Ukrajinaca i – eventualno – povećanjem kriminaliteta u društvu. Još je-dan faktor koji podstiče želju za odlaskom iz zemlje je nasilje nad ženama, pogotovo nasilje u porodici. Iskustvo u radu sa ženama - žrtvama trgovine otkriva da nasilje u porodici je vrlo često razlog da žene traže bolje uslove života van Ukrajine.

Zavisno od procjene koja se koristi, oko pet milona Ukrajinaca radi u inostranstvu posljednjih godina. Oko jedan milion njih radi u Rusiji; me-đutim, ovaj broj u sezoni visoke mobilnosti raste i do tri miliona. Mnogi Ukrajinci pogrešno smatraju većinu zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza kao sigurne, s obzirom da većina njih razumije ruski jezik. Pored toga, ulazak u ove zemlje nije komplikovan kao ulazak u druge „strane“ zemlje, što je činjenica koja ove granice čini savršenom rutom za trgovinu ljudima.

Glavne rute trgovine ljudima su: iz Autonomne Republike Krim u Tur-sku, Ujedinjene Arapske Emirate, Portugal, Kipar, Izrael, Siriju, Bivšu Ju-goslovensku Republiku Makedoniju; iz Donjecka, Lugaska i Karkiva u Ru-

208

siju, Srbiju, Tursku, Libanon, Bivšu Jugoslovensku Republiku Makedoniju i Izrael; iz Ternopiljske oblasti u Italiju, Portugal i Španiju; iz Zakarpatske oblasti u Poljsku, Mađarsku, Češku Republiku i Rumuniju.

Među glavnim ciljevima istraživanja provedenog u Ukrajini za ocjenu fenomena trgovine ljudima, je da proučava želju građana da napuste ze-mlju.1 Rezultati jednog skorijeg istraživanja su razočaravajući: 47% građa-na ispod 40 godina starosti su voljni da migriraju, i s druge strane, samo 10% njih želi da ostane u Ukrajini cijeli život, 21%na nekoliko godina, 16% na nekoliko mjeseci. Ovo znači da oko 50% populacije čini rizičnu grupu koju lako mogu ugroziti organizovane mreže trgopvine ljudima. Prema studijama provedenim od strane Državnog Instituta za Probleme Porodice i Mladih, kao i ona koje su provele neke nevladine organizacije, najveće migracijske struje dolaze iz centara, gradova i sela distrikta i tiče se osoba koji su ili tek završili srednju školu ili osoba između 25 i 27 godi-na starosti koiji su zasnovali porodioce (50 do 60% njih ima djecu).

Posljednji podaci istraživanja koja se tiču Ukrajine otkrivaju da veći-na žrtava trgovine ljudima su mlade žene između 18 i 26 godina starosti, neudate, sa klasičnim i usmjerenim obrazovanjem koje dolaze iz ruralnih područja Ukrajine2. Sve one imaju male prihode. Što se tiče muškaraca, većina njih je oženjena, njihova dob je od 31 do 50 godina starosti, odlaze iz zemlje na kraći period kako bi zaradili dovoljno novca za pristojan život svojih porodica. Njihov nivo znanja je obično jednak nivou obrazovanja žena. Većina djece – žrtvava trgovuine ljudima su između 13 i 18 godi-na starosti i uglavnom su to djevojčice. Najčešće, one dolaze iz razorenih porodica i već su trpile neku vrstu nasilja u porodici, obično od njihovih očuha. Ipak, ovaj opšti opis rizične grupe ne isključuje mogućnost da čla-novi ove društevene grupe budu žrtve trgovine ljudima.

Komentari: Zaposlenje u inostranstvu ima kako svoje pozitvne tako i svoje negativne rezul-

tate; doprinosi usklađivanju ljudskih resursa Ukrajine sa međunarodnim standar-dima ali u isto vrijeme uzrokuje nepopravljivu štetu porodici i roditeljskoj brizi za djecu.

1 Соціальний аналіз основних чинників торгівлі людьми:реальна ситуація та шляхи запобігання.- К.: Державний інститут проблем сіи2ї та молоді, 2003.( Socijalna analiza gla-vnih faktora koji doprinose trgovini ljudima: stvarna situacija I načini prevencije)

2 Соціальний аналіз основних чинників торгівлі людьми:реальна ситуація та шляхи запобігання.- К.: Державний інститут проблем сіи2ї та молоді, 2003.( Socijalna analiza gla-vnih faktora koji doprinose trgovini ljudima: stvarna situacija I načini prevencije).

209

Trgovina ljudima u zemlji takođe raste ciljajući na iskorištavanje djece za pornografiju i prostituciju, ne isključivo po zahtjevu iz inostranstva;oblici trgovine ljudima i načini transporta se mjenjaju i time dovode do novih izazova. Iskustvo tijela policije i nevladinih organizacija koje pruža-ju pomoć žrtvama trgovine omogućava određenu generalizaciju činjenica o građanima – žrtvama trgopvine i razliku između sljedećih kategorija:

• Žene koje napuste zemlju svojom voljom će da bi našle zaposlenje i čak ukoliko sumnjaju moguću umješanost u prostituciju, postanu žrtve trgovine;

• Većinom žene, ali takođe i muškarci, koji napuštaju zemlju svojom voljom, će se nadati zaposlenju u službi ili industriji zabave ali kasnije postanu žrtve trgovine;

• Ljudi koji napuste zemlju svojom voljom ali su bili prevareni u Ukra-jini postaju žrtve trgovine ljudima u svrhu prisilnog rada;

• Ljudi koji postanu žrtve trgovine ljudima na teritoriji vlastite zemlje i odvode se u inostranstvo protiv svoje volje.

Studija slučaja U dobi od 22 godine Olga je već imala dvoje djece. Čitav svoj život je provela u

Njemačkoj. Njen prijatelj joj je pričao o mogućnosti da radi kao plesačica u jednom od poznatom njemačkom klubu. Taj isti klub je kupio dvije karte za Rusiju koje je obezbjedio predstavnik ureda kompanije u Moskvi.

Kada je Olga stigla u Moskvu, njen pratilac joj je oduzeo pasoš i smjestio je u apartman sa drugim ženama koje su došle iz različitih djelova bivšeg Sovjetsko Sa-veza. Sve žene su tražile da odu u inostanstvo gdje bi radile i živjele skupa nekoliko sedmica. Jedna od njih je rekla Olgi da će grupa putovati u Njemačku preko Egipta. Žene su dva puta deportovane iz Egipta u Rusiju. Osoblje aerodroma nekoliko puta je upozorilo ove sirote hranitelje svojih porodica o brojnim slučajevima prodaje mladih žena u egipatske i izealske javne kuće, ali sve su se one nadale boljem. Olga je vjerovala da će njhova grupa prije ili kasnije sletjeti u Njemačku.

Međutim, umjesto da odu u Evropu, žene su se našle u pustinji, na putu u Izrael. Tokom putovanja, Olga je bila osam puta kupovana i prodavana. Olga je morala raditi u javnoj kući deset do dvanaest sati dnevno. Vlasnik im je branio upotrebu kondoma jer su klijenti plaćali za ‘prirodni seks’. Kada je Olga zatrudnjela, prekinjala je vlasnika da joj dopusti abortus u ranoj fazi trudnoće ali umjesto toga odveden je doktoru u četvrtom mjesecu trudnoće.

Jednog dana Olga je uspjela da pobjegne iz javne kuće kroz otvorena vrata i po-čela je raditi kao konobarica u lokalnom kafiću. Prilikom redovne provjere dokume-nata, Olga je uhapšena i poslata u deportacijski zatvor gdje je susrela predstavnike jedne izraelske NVO: Olga ih je zamolila za pomoć kako bi se vratila i Ukrajinu i oni su joj dogovorili pratnju na aerodromu. Socijalna radnica iz La Strada iz Ukrajine je dočekala Olgu i pružila joj svu potrebnu pomoć.

210

Godišnje, sve više i više djece širom svijeta se vodi u druge zemlje ili regije u svrhu teškog ilegalnog rada, izrabljivanja u seks industriji, dječije porno-grafije ili zbog usvajanja ili prisilnog prošenja. Djecom se može trgovati i u inostranstvu i unutar zemlje – iz sela u velike industrijske gradove, ili turisti-čke centre. U Ukrajini, djeca najčešće postaju žrtve interne trgovine ljudima. Polovina djece – žrtava eksterne trgovine ljudima se obično vode susjedne zemlje (Rusku Federaciju, Moldaviju). Glavni metod tjeranja djece u trgovi-nu jeste nuđenje povoljnih uslova. Ipak, zabilježeni su mnogi slučajevi gdje oni koji regrutuju su koristili različite oblike prisile, čak je zabilježeno neko-liko slučajeva otmice. Vrijedno spomena je da oni koji regrutuju pokušava-ju privući ne samo iz siromašnih nego i iz dobrostojećih porodica. Anketa provedena kao dio istraživanja od strane Međunarodne Organizacije Rada pokazuje da prvi kontakt sa onima koji regrutuju i koji planiraju da izvedu dijete iz zemlje obično se desi odprilike četiri mjeseca prije samog odlaska

Dječiji seks turizam je definisan kao seksualno iskorištavanje djece od strane stranaca – seksualno iskorištavanje djece od bilo muškarca ili žena koji putuju iz jedne zemlje u drugu, obično iz razvijenih zemalja u zemlju u razvoju kako bi imali seksualni odnos sa djecom (zasnovano na materijali-ma ECPAT International-a). Istraživanje koje je ECPAT proveo u Ialiji poka-zalo je da godine turista koji iskorištavaju djecu u svrhu zadovoljenja svojih seksualnih potreba se kreću od 21 do 40 godina starosti. Do sada, seksualni turizam se nije razvio u Ukrajini. Djecom se takođe trguje zbog usvajanja u komercijalne svrhe (odgovarajući legalan ulazak maloljetnika u poporodice za svrhu korištenja žrtve sa motivom koristoljublja) transplantacija organa, iskorištavanje u vrhu prosjačenja ili prisilnog prosjačenja, i korištenje u oru-žanim sukobima, itd.

Trgovina djecom je problem sa mnogo aspekata. Globalno tržište „zapo-šljava“ milione djece stvarajući multimilionske prihode, stvarajući situacije kršenja svih prava djece na sretno djetinjstvo, pristojan i produktivan život. Kako bi se nosili sa određenim situacijama, javne i socijalne organizacije tre-bajupraviti razliku između oblika trgovine i naći pristupačna sredstva za vra-ćanje i identifikaciju hitnih slučajeva.

Studija slučajaMajka je nudila svog desetogodišnjeg sina za pružanje homoseksualnih usluga

na jednoj plaži u ljeto u Jevpatoriji (Autonomna Republika Krim). U Kuijevu majka je prodavala svoju devetogodišnju kćerku i plaćali su joj u dola-

rima. Bila je jako sretna što je djevojčicu prodavala za dobru cijenu kako bi ona za-tim mogla potrošiti novac zabavljajući se sa svojim prijateljima. Rekla je da obično drugi roditelji obično dobiju 10 ukrajinskih hrivni za svoju djecu.

U regiji Žitomora, roditelji – alkoholičari, šalju svoje maloljetne kćerke na vožnju“ (pružanje seksuslnih usluga) i zauzvrat dobivaju vodku.

211

Djeca se prisiljavaju na prostrituciju ne samo tako što im se nude osno-vne potreba kao što su dom, hrana i sklonište, nego i nuđenjem džeparca i roba široke potrošnje koje oni sebi inače ne mogu priuštiti. Prema Fon-du Ujedinjenjih Nacija za djecu (UNICEF), svaki dan oko 2800 djece se prisiljava na prostituciju. To su i djevojčice i dječaci, i stručnjaci bilježe tendenciju porasta broja dječaka koji se prisiljavaju na prostituciju.

Studija SlučajaDanas trianestogodišnjakinja, Natalka je rođena u Luhansku. Otkako ih je otac

napustio kada joj je bilo sedam godiona, živjela je sa majkom. Majka joj je bila očaj-na i počela je piti, u jednom momentu počela je dovoditi kući razne ljude i prisi-ljavati Natalku da napusti kuću kako bi ona mogla imati „ normalan privatni život“. Natalka je nebrojeno spavala pred vratima svoga stana.

Jednom kada se Natalka vratila kući zatekla je majuku kako pakuje stvari. Natal-ka ju je pitala šta se desilo i majka joj je sva sretna odgovorila da je upoznala jednog dobrog čovjeka koji ih je obje pozvao u Moskvu. Imao je novac, i one će moći da idu u muzeje i pozorišta. Natalka se konačno osjećala potpuno sretnom, moći će se družiti sa svojom majkom, ići u duge šetnje i uživati u velikom gradu.

U Moskvi su upoznale čovjeka, koji je bio prijatelj prijatelja njene majke. Iz nakog razloga, on se Natalki nije svidio na prvi pogled. Ušli su u auto i otišle njegovoj kući. Rekao im je sda tu mogu ostati neko vrijeme.

Sutra dan, Natalkina majka i njen prijatelj rekli su Natalki da trebaju kupiti karte za Luhask i rekli joj da ih pričeka.

Sati su prolazili, ali njena majka se nije vraćala. Ona se nikad nije vratila i Na-talka još uvijek nezna ništa o njoj. Čovjek koji je dočekao Natalku i njenu majku na željezničkoj stanici silovao je djevojku i rekso da će od tog momenta raditi za njega. Davat će joj hranu, kupovati odjeću i dozvoliti da ostane u njegovom stanu, ali ona mora pružati usluge seksa muškarcima.

Jedne večeri, njen novi gospodar je došao jako pijan. Natalka je iskoristila priliku, uzela ključ i pobjegla. Lutala je u noći, sama i nije znala šta da uradi. Kada je ugledala policijsko auto prepala se i počela trčati.

Natalka je konačno odvedena u policijsku stanicu i zaposlenik u prihvatnom cen-tru u glavnoj administraciji Ministarstva unutarnjih poslova Ukrajine u gradu Kijevu je došao po nju. Trenutno, Natalka živi u prihvatnom centru, tamo joj je lijepo, ali ona nezna kakav će joj biti život u budućnosti.

Prepoznavši problem trgovine ljudima kao prijetnju državnoj sigur-nosti, stvaranju demokratske države i kao kršenje ljudskih prava, Ukra-jina se obavezala na borbu protiv trgovine ljudima. Rezultati istraživanja o trgovini ljudima u odnosu na Ukrajimu, pozvali su na potrebu izrade sveobvuhvatnog pristupa sprečavanja ovog krivičnog djela. Sveobuhvatni pristup pretpostavlha postojanje različitih mjera i metoda: pooštrenje za-konodavstva, zaključenje ,eđunarodnih sporazuma, poboljšanje efikasno-sti aktivnosti policija, različite državne institucije i odjeljenja, stvaranje sistema preventivnih mjera, i mjera socijalne rehabilitacije žrtava.

212

II. Držvni zakonski okvir

a. Državni zakon

Zakonska platforma za borbu protiv trgovune ljudima Ukrajine je ute-meljena na principima koji potječu iz međunarodnih istrumenata koje je ratifikovala Vlada Ukraijine, kao i na Ustavu Ukrajine koji priznaje so-cijalnu vrijednost i dostojanstvo svojstveni ljudskim pravima. (Član 3), dodjeljuje zaštitu majčinstva i djetinjstva (Član 51), i osigurava državnu podršku za djecu bez roditeljskog staranja i djecu lišenu adekvatne rodi-teljske brige (Član 52).

Nije postojalo određena krivična legislativa koja se odnosila na trgo-vinu ljudima u Ukrajini prije marta 1998. godine, kada je Vlada inicirala izmjene Člana 124-1 bivšeg Krivičnog Zakona pod naslovom „Trgovina ljudima“. Ova nova odredba je nametnula kaznu ne samo za trgovinu ženama, koje su žrtve prisile seks industrije, nego i za trgovinu ljudima za bilo koji oblik iskorištavanja, trgovinu djecom i trgovina ljudskim or-ganima.

2001, Član 124-1 Krivičnog Zakona je zamjenjen članom 149. pod na-zivom „Trgovina ljudima i drugi protivzakoniti sporazumi u vezi pre-lazaka pojedinaca“ do novembra 2005, broj slučajeva koji su započeti na osnovu ova dva člana je bio veći od 1,300. Član 149 definiše trgovinu ljudima kao “ prodaja ili drugi plaćeni transfer osoba preko državne gra-nice Ukrajine, sa ili bez pristanka te osobe, sa namjerom daljnje prodaje ili plaćenog prelaska te osobe drugoj(im) osobi(ama) u svrhu seksualnog isko-rištavanja, pornografije, umješanosti u kriminalne aktivnosti, vezivanje du-gom, usvajanja u komercijalne svrhe, iskorištavanja u oružanim sukobima ili iskorištavanja ili rada”. Takva krivična djela su kažnjiva zatvora od tri do osam godina.

Ista krivična djela su kažnjiva zatvorom od pet do dvanaest, sa ili bez konfiskacije imovine, kada su počinjena protiv maloljetnika, grupe oso-ba, u ponavljanju, putem prethodog tajnog zlonamjernog dogovora među grupom kriminalaca, putem zloupotrebe zvanične moći ili od strane oso-ba o kojima je žrtva finansijski ili na neki drugi način zavisna.

Kada se ova krivična djela čine od strane organizovane grupe uključu-jući transfer osoba ili sprečavanje njihovog povratka uUkrajin, ili kada su počinjena u svrhu otklanjanja ljudskih organa ili tkiva sa žrtve za tran-splantaciju ili prisilnu donaciju, ili koji rezultiraju drugim grubim poslje-dicama, krivična djela opisana naprijed su kažnjiva zatvorom od osam do petnaest godina, sa ili bez konfiskacije imovine.

213

U svrhu ažuriranja zakonodavstva o trgovini ljudima, Kabinet Mini-starstava Ukrajine je sačino nacrt i usvojio Pravila o Interdepartmentskoj Koordinacijskom Vijeću o Borbi protiv Trgovine Ljudima (Broj. 1961 od 25.12.2002) i Standardnim Pravilima o Rehabilitacijskim Centrima za Žrve Trgovine (broj. 987 od 27.06..2003.). Kako bi se uskladili sa Konven-cijom protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, Članovi 149 i 303 Krivičnog Zakona Ukrajine su izmjenjena i dopunjena. Januara 2006. godine, Verkhovna Rada, Vrhovno Vijeće Ukrajine usvojila je zakon O Iz-mjenama Krivičnih i Procesnih Zakona s obzirom na Trgovinu Ljudima, Prisilu na Prostituciju i Svodnoštvo.

Januara 2006, ukrajinski Parlament je usvojio Amandmane Krivičnog Zakona o Pojačanju odgovornosti za trgovinu ljudima i uključenost u prostituciju.

Ovaj zakon je dopunio Član 149 Krivičnog Zakona Ukrajine kako sli-jedi. „Član 149:Trgovina ljudima i drugi protivpravni sporazumi u vezi sa pojedincima“

• Trgovina ljudima ili druge protuzakonite transakcije u kojima je predmet osoba, kao i regrutovanje, transport, pružanja zaštite, transfer ili prijem osoba u svrhu iskorištavanja sredstvima prevare, ucjene ili zloupo-trebe pozicije ili ranjivosti osobe se kažnjavaju zatvorom od tri do osam godina.

• Ako radnje precizirane u Paragrafu 1 se vrše protiv maloljetnika3 od strane više osoba grupe osoba, u ponavljanju, putem prethodog tajnog zlonamjernog dogovora među grupom kriminalaca, putem zloupotrebe zvanične moći ili od strane osoba o kojima je žrtva finansijski ili na nekidrugi način zavisna ili ukoliko ih prati nasilje koje ugrožava život, zdravlje žrtve trgovine ili njegovih/njenih bližnjih, ili prijetnja takvim nasiljem, počinici će biti osuđeni na kaznu zatvora od pet do dvanaest godina sa ili bez oduzimanja imovine.

• Ako radnje precizirane u Paragrafu 1 ili dva ovog Člana se vrše protiv djece4 od strane organizovane grupe ili ih prati nasilje kojima se prijeti ži-votu i zdravlju žrtve trgovine ili njegovim/njenim bližnjima, ili prijetnjom takvim nasiljem, ili ukoliko vodi ozbiljnim posljedbjicama, počinioci će biti osuđeni na kaznu zatvora od osam do petnaest godina sa ili bez odu-zimanja imovine5.

3 U skladu sa Porodičnim Zakonom Ukrajime, maloljetnik je dijete između 14 i 18 godina. 4 U skladu sa Porodičnim Zakonom Ukrajine, dijete je osoba do 14 godine starosti.5 Nezvanični prevod

214

b. Bilateralni Sporazumi

Nepostoje određeni bilateralni sporazumi o antitrafikingu izmeđuUkrajine i drugih zemalja. Saradnja se zasniva na opštim principima.

c. Državni Akcijski Plan

Sveobuhvatni Antitrafiking Program u vezi Prevencije Trgovine Lju-dima za 2002-2005, usvojen je Dekretom Kabineta Ministara broj. 766 od 05.06.2002. godine, djeluje u ovom pravcu6 prema ovom programu, postoje tri glavna pravca za sprečavanje trgovine ljudima: prevencija tr-govine ljudima, krivično gonjenje trgovaca ljudima i zaštita i reintegracija žrtava. Ovaj Program se odnosi na trgovinu ljudima uopšte, dok se prvi odnosio samo na trgovinu ženama i djecom. Izmjena njegovog imena je od kapitalne važnosti jer nagovještava stvaranje društvene percepcije tr-govine ljudima ne samo za prostituciju, ali na široj osnovi, kako je uteme-ljeno u Ustavu Ukrajine i Protokolu za Prevenciju, Suzbijanje i Kažnja-vanje Trgovine Ljudima, Posebno Žena i Djece, dopunjujući Konvenciju Ujedinjenih Nacija protiv Transnacionalnog Organizovanog Kriminala.

Rad na nacrtu Državnog Ciljnog Programa 2006-2010 je počeo već u proljeće 2005, diskusijom o daljnim potrebama između Ministarstva za porodicu, mlade i sport, Dječijeg Fonda Ujedinjenih Nacija (UNICEF) i

Komentari:• Treba istaći da zakonodavstvo Ukrajine uključuje odredbe međunarodnih

ugovora na snazi koji su obavezujući na osnovu odluke Vrhovnog Vijeća Ukrajine. Prema tome, navedeni ratifikovani međunarodni ugovori čine i međunarodno i dr-žavno pravo Ukrajine. U skladu sa Članom 9 Ustava Ukrajine, međunarodni doku-menti postaju dio državnog zakonodavstva ako ih ratifikuje Parlament Ukrajine. Uslučaju sukoba između odredaba međunrodne legislative koje je ratifikovala Ukraji-na i državne legislative Ukrajine, prioritet imaju međunarodne odredbe.

• Analitičari eksperti su uočili ograničenja u formulaciji i definicijama uključe-nim u zakonodavni okvir, dajući poseban naglasak činjenici da je moguće inicirati postupak koji se odnosi na protivzakonite transakcije za prelazak osoba samo kada takav prelazak se desio preko granice Ukrajine. (to jest, prelasci unutar Ukrajine nisu kažnjivi po zakonu)

6 Ovo je drugi vladin program, prvi Program o Prevenciji Trgovine Ženama I Djecom usvojen je Dekretom # 1768, septembra 1999 Kabineta Ministara. Treći vladin program za 2006-2010 je u postupku odobravanja.

215

Mađunarodog Centra za Ženska Prava La Strada Ukrajine. Ova pitanja su takođe raspravljana na okruglih stolova, i model nacrta programa je sači-njen. Centralna izvršna tijela pripremaju nacrt novog Državnog Programa Borbe protiv Trgovine Ljudima 2006-2010, koji u skladu sa preporukama centralnnih izvršvnih organa, međunarodnih i socijalnih organizacija će ukljućiti odredbe o migraciji rada, ažuriranja legislative, prevencije trgo-vine djecom, transplantacije organa, rehabilitacije i reintegracije žrtava, itd.

III. Opšti Okvir

a. Izgradnja Kapaciteta

Državna Socijalna Služba. Trenutno, sistem socijalnih služba je razgranata mreža sa 700 centara

koji rade čak i u malim gradovima i selima. Praktične socijalne aktivnosti centara za mlade se kreću u sljedećim

smjerovima: socijalna pomoć porodicama, prevencija negativnih fenome-na u dječijem okruženju i okruženju mladih., pomoć pri zapošljavanju i srednje obrazovanje mladih, socijalni rad sa regrutima i profesionalnim vojnicima, državne škole volontera, konsultacije o porodičnom životu mladih, socijalni rad sa ranjivim i velikim porodicama, socijalna zaštita mladih žena, edukacijske aktivnosti koje ciljaju na prevenciju HIV/AIDS, trgovina ljudima, itd.

Ovaj program se implementira u obliku javnih kulrtrnih događaja, treninga i predavanja, socijalne podrške i socijalne inspekcije. Centri za sprečavanje trgovine ljudima nude sljedeće vrste pomoći: konsultacije na SOA telefonu (191 služba SOS telefon) o odlasku u inostranstvo i zapo-šljavanju u inostranstvu, psihološka i pravna pomoć žrtvama trgovine, pomoć pri medicinskim problemima, i socijalna podrška.

Komentari:Čak i površan pregled navedenog otkriva da rad Državnog Ciljnog Programa za

Borbu protiv Trgovine Ljudima koji djeluje u Ukrajini je, sam po sebi, implementaci-ja principa saradnje javnih vlasti sa međunarodnim i nevladinim organizacijama.

Saradnja u okviru Kompleksnog Antitrafiking Programa je na Interdepartment-skom Koordinacijskom Vijeću za borbu protiv trgovine ljudima Kabineta Mi-nistara Ukrajine na čijem čelu je Zamjenik Premijera Ukrajine za Humanitarna pitanja.

216

Ministarstvo za Djecu, Mlade i Sport provodi praktični rad sa javnosti i žrtvama trgovine u saradnji sa nevladinim organizacijama i centrima za mlade. Prikupljeni su podaci o žrtvama, uglavnom putem SOS tele-fona kojke vode socijalne službe i nevladine organizacije kao i policija. Ministaska odjeljenja pružaju različite vidove pomoći žrtvama trgovine: finansijsku pomoć, zdravstveni program za trgovanu djecu, pomoć putemzapošljavanja i edukacije, pomoć pri zdravstvenim problemima i smanje-nje dugova domaćinstva.

Ministarstvo rada i socijalne politike doprinosi borbi protiv trgovine ljudima osiguranjem konsultacijskih usluga pri zapošljavanju i organiza-cijom profesionalnih treninga za nezaposlene, posebno mlade, poduča-vanjem vještina koje se traže na tržištu rada, uzimanjem u obzir osobine regije, rješavanjem problema zapošljavanja maturanata usmjerenog sre-dnjeg obrazovanja i viših obrazovnih institucija, uslugama zapošljavanja mladima koji se obraćaju Državnom Birou za Zapošljavanje, nadgleda-njem posredničkih aktivnosti poduzetničkih tijela koja nude zaposlenje u inostranstvu, putnih i agencija za sklapanje braka, itd. Državni Centar za Zapošljavanje je organizacija – odjeljenje Ministarstva rada i socijalne politike Ukrajine – aktivnost sa ciljem implementacije državne politike zapošljavanja. Ova organizacija se sastoji od regionalnih, urbanih i di-striktnih centara za zapošljavanje.

Ministarstvo javnog zdravlja je jedno od najvažnijih državnih institucija koje nudi socijalnu pomoć žrtvama. U skladu sa Kompleksnim Antitrag-fiking Programom, ministarstvo javnog zdravlja je odgovorno za imple-mentaciju sljedećih zadataka kao i za pomoć žrtvama: sačinjavanje nacrta i usvajanje tipičnih odredbi o reintegraciji i krizbnim centrima, utočišta za žrtve krivičnih djela koja su u vezi sa trgovinom ljudima i drugim oblici-ma nasilja, organizacija inter-odjelskih seminara, „okruglih stolova“, kon-ferencija i treninga na temu trgovine ljudima, unapređenje mehanizama pomoći žrtvama ovih krivičnih djela za zaposlenike centralnih i lokalnih izvršnih tijela, policijske organe, diplomatska predstavništva i konzulate, ustanove za zdravstvenu zaštitu, obrazovne institucije, socijalne službe, migracijsku i graničnu policiju, i predstavnike socijalnmih organizaci-ja. Predstavnici nevladinih organizacija mogu aplicirati ustanovama za zdravstvenu zaštitu za osiguranje pomoći žrtvama. Svaka organizacija ima doktore koji konstantno pružaju pomoć na zahtjev.

Ministarstvo obrazovanja i nauke uglavnom vrši preventivne napore

217

među mladima. Ipak ovo Ministarstvo posebno Odjeljenje za Internate za Siročad i Djevu lišenu roditeljskog staranja, mogu se uključiti u socijalni rad sa djecom žrtvama trgovine ljudima i odgovorno je za djecu lišenu roditeljske njege. Odjeljenja i institucije Ministarstva nude organizacijsku i administrativnu podršku za implementaciju mjera u svrhu borbe protiv trgovine ljudima. Centralni Institut za Postdiplomsko pedagoško obrazova-nje redovno održava seminare na temu i poziva stručnjake iz Međunaro-dnog Ženskog Centra La Strada Ukrajina. Stručnjaci Ministarstva Obra-zovanja i nauke učestvuju u pripremanju informacijskog i metodološkog materijala, od čega je značajno spomenuti Studiju i Učiteljski Priručnik i video dodatak Prevencija Trgovine Ljudima. Metodski Izdavački Centar Organizacije Izdavanja i Isporuke Obrazovne Literature distribuisao je ove priručnike u škole u svim regijama Ukrajine (tiraž – 20 000 primje-raka: 14 000 na ukrajinskom i 6 000 na ruskom). 5 000 primjeraka je bilo didtribisano tokom „okruglih stolova“ sa edukatorima. Naučno-me-todološki Centar Višeg Obrazovanja priprema i publikuje u saradnji sa La stradom Ukrajine informacijski i metodološki materijal za distribuciju u višim obrazovnim institucijama u Ukrajini.

Među glavnim zadacima Ministarstva Inostranih Poslova su za-štita prava i interesa građana i pravnih osoba Ukrajine u inostranstvu i registracija građana Ukrajine koji stalon ili privremweno borave u ino-stranstvu. Ministarstvo osigurava informacijskue, konsultantsu i pravnu pomoć građanima Ukrajine koji traže zaposlenje u inostranstvu, ili koji tamo odlaze zbog zdravstvenih problema, odmora ili iz drugih razloga, preduzima mjere za pripremanje i ratifikaciju, u skladu sa ustanovljenomprocedurom, Konvencija Ujedinjenih Nacija protiv Transnacionalnog Organizovanog Kriminala, Protokola Protiv Krijumčarenja Migranata Kopnom, Morem i Zrakom i Protokola za Prevencijuu, Suzbijanje i Ka-žnjavanje Trgovine Ljudima, Posebno Žene i Djece i usklađivanje zakona Ukrajine sa njihovim glavnim odredaba.; radi u smjeru unaprijeđenja me-hanizma trajne razmjene podataka prravnih i fizičkih osoba angažovanihna prekograničnoj trgovini između policije Ukrajine i drugih država, una-pređenje istražnih metoda i procedura i rješavanje krivičnih djela vezanih za trgovinu ljudima. Ministarstvo igra značajnu ulogu u pružanju pomoći ukrajinskim žrtvama trgovine kojima je potrebna repatrijacija. Takođe osigurava uključenost međunarodnih organizacija, socijalnih organizacija i dobrotvornih fondova u implementaciji projekata sprečavanja trgovine

218

ljudima, zaštite ljudskih prava žrtvava trgovine, traženje nestalih osoba u inostranstvu, povratak i rehabilitacija žrtvava trgovine ljudima.

Prema Konzularnoj Povelji Ukrajine, Konzul Ukrajine u stranim dr-žavame će imati obavezu da vrši registraciju Ukrajinaca koji trajno ili pri-vremeno borave u njegovom/njenom Konzularnom području; informisati Ukrajince koji privremeno borave u njegovom Konzularnom području o zakonodavstvu zemlje domaćina kao i o lokalnim tradicijama; o nadle-žnosti Ministarstva Vanjskih Poslova i u skladu sa uspostavljenom pro-cedurom on/ona će nadgledati uslove života i odgoj usvojene ukrajinske djece ispod 18 godina starosti; Konzul će imati pravo da izdaje i produža-va pasoše Ukrajincima; vrši izmjene u njihovim pasošima, itd.

Diplomatska predstavništva mogu pružiti sljedeću pomoć žrtva-ma trgovine: pripremanje Cerifikata za povratak uUkrajinu za građane Ukrajine, finansdiranje povratka u Ukrajinu (u izuzetnim slučajevima); pomoć u traženju nestalih ukrajinaca u inostranstvu; pomoć u transportu u Ukrajinu tijela Ukrajinaca koji su umrli u inostranstvu.

Državna Granična policija pomaže ukrajinskim žrtvama nasilja; do-prinpsi implementaciji projekata za borbu protiv trgovine ljudima, zaštiti ljudskih prava žrtava, traženju nestalih osoba u inostranstvu, povratku i rehabilitaciji žrtava trgovine, pomaže međunarodne organizacije, soci-jalne organizacije i dobrotvorne fondove; osoblje na granicama, posebno inspektore na punktovima za provjeru, može spriječiti trgovinu ljudima distribucijom informativni materijala ljudima koji čine potencijalne ri-zične grupe i radi sa deportovanim Ukrajincima kako bi identifikovalažrtve trgovine. Uz pristanak potonjih, njihove lične informacije se mogu proslijediti nevladinim organizacijama, ili oni mogu osigurati informa-tivni materijal o aktivnostima nevladinih organizacija koje za cilj imaju pomoć žrtvama.

b. Analiza, Istraživanje i Monitoring Mehanizmi

Analiza, istraživanje i monitoring mehanizmi su veoma važni elementi za efikasan rad na polju antitrafikinga u zemlji. Naučnici provode niz socioloških studija na temu, baza podataka rizičnih grupa se redovno ažurira, održavaju se diskusije i individalne konsultacije. Kao primjer monitoring mehanizama možemo spomenuti izvještaje o implementaciji Sveobuhvatnog Programa za spriječavanju trgovine ljudima koji je pripre-milo Ministarstvo Porodice, Mladih i Sporta.

U cilju osiguranja efikasne akcije protiv trgovine ljudima i stvaranja dr-žavnog prevencijskog mehanizma, Kabinet Ministara Ukrajine uspostavio

219

je Interdepartmentsko Koordinacijsko Vijeće za Borbu Protiv Trgovine Ljudima, na čijem čelu se nalazi Ministar za Porodicu, mlade i sport. De-cembra 2004, Vijeće je formiralo Ekspernu Radnu grupu koju čine pro-fesionalci iz raznih polja, koji su direktno uključeni u akcije predviđene Kompleksnim Programom za efikasnu koordinaciju mjera koje ciljaju naprevenciju trgovine ljudima.

Regionalni Redovni Komiteti za koordinaciju napora i razmjenu poda-taka u svrhu prevencije trgovine ljudima rade u svim oblastima U sklopu projekta Podrška Regionalnom Koordinacijskom Vijeću za borbu protiv tr-govine ljudima u sedamnaest oblasti Ukrajine i sa finansijskom podrškom Međunarodne Organizacije za Migracije, Savjetodavna Vijeća za Borbu protiv trgovine ljudima su bili prvo osnovana u sedam oblasti (teritorijal-nih jedinica u zemlji) Ukrajine (Ivano-Franksivska, Zakarpatska, Kmel-nitska oblast, Poltava, Černigiv, Sumi i Kirovograd). Sastanci su održani u ovom okviru što je rezultiralo u izradi smjernica, uključujući posebne ka-rakteristike svake regije koje su bile date Koordinacijskim Vijećima Obla-sti za Borbu protiv trgovine ljudima s obzirom na specifične karakteristike svake regije pojedinačno.

c. Saradnja i imrežavanje na regionalnom i državnom nivou

Ministarstvo Unutrašnjih Poslova je jedno od glavnih faktora za im-plementaciju državne politike u polju borbe protiv trgovine ljudima. Saradnja na prevenciji, identifikacija i istraga krivičnih djela vezanih zatrgovinu ljudima vrše specijalizovane jedinice za borbu protiv trgovine ljudima. Glavni zadatak vlasti zaduženih za unutrašnje poslove je preven-cija, identifikacija i rješavanje krivičnih djela vezanih za trgovinu ljudima,ustanoviti krivično gonjenje protiv počinilaca, i takođe saradnja sa dru-gim državnim i nevladinim organizacijama u svrhu osiguranja pomoći žrtvama. Nakon identifikacije žrtava, jedinice za borbu protiv trgovineljudima ih upućuju nevladinim ili međunarodnim organizacijama koje im mogu prižiti širok spektar pomoći pri rehabilitaciji.

Kako krivična djela vezana za trgovinu ljudima vrlo često odnose na transnacionalni organizovani kriminal, Ministarstvo vanjskih poslo-va preduzima mjere kako bi izgradilo aktivno partnerstvo i saradnju sa Ministarstvom Unutrašnjih Poslova, sa drugim državnim tijelima policije sa odgovarajućim državama i međunarodnim organizacijama, posebno OSCE-om, Europol-om i Vijećem Evrope.

220

Uživajući status Posmatrača u Vijeću Država Baltičkog Mora (CBSS), Ministarstvo Vanjskih Poslova blisko sarađuje sa CBS Sekretarijatom na rješavanju problema djece sa ulice, aktivno učestvuje u organizaciji među-narodnih konferencija, seminara i aktivnosti koje ciljaju na borbu protiv trgovine ljudima i ilegalnu migraciju.

Ukrajina je aktivno učestvovala u izradi nacrta Evropske Konvencije Protiv Trgovine Ljudima koju je i potpisala 17.11.2005. godine. Febru-ra 2005, uscojen je Plan Akcije; Ukrajina – EU 2005-2007. Prema ovom planu, pitanja kao što su readmisija i migracija, borba protiv trgovine lju-dima, prevencija i borba protiv seksualnog iskorištavanja djece i dječije pornografije su među prioritetima za saradnju na polju pravde i unutra-šnjih poslova.

Saradnja državnih tijela sa nevladinim i međunarodnim organizaci-jama unaprijeđuje kako princip implementacije politike za borbu protiv trgovine ljudima u Ukrajini tako i bitan uslov za efikasnost rada u ovomsmjeru. Glavni oblici ove saradnje uključuju učestvovanje jedne strane na događajima koje organizuje druga strana; konsultacije, razmjena in-formacija, učestvovanje u pravljenju nacrta zajedničkih planova i izradu državne politike za borbu protiv trgovine ljudima i jačanje njihove uloge i statusa, itd. Iskustvo zadnjih godina, prvenstveno pokazuje da će ovi obli-ci saradnje biti i dalje razvijani u budućnosti.

Veliki broj nevladinih organizacija usmjeraju svoje aktivnosti na pre-venciju trgovine ljudima. One formiraju razgranatu mrežu nevladinih dr-žavnih i regionalnih organizaciju koje rade u smjeru prevencije trgovine ljudima i pružanja pomoći žrtvama. Za Međunarodni Centar za Ženska Prava „La Strada _Ukrajina“, u prvoj fazi njegovog razvoja, glavni smjer aktivnosti je bio umrežavanje sa vladinim strukturama. Ministarstvo Obrazovanja i Nauke Ukrajine, Ministarstvo za Porodicu, Djecu i Mlade i Državna Socijalna služba su postali glavni partneri za implementaciju preventivnih programa.

Kao rezultat ove saradnje, Ministarstvo Obrazovanja i Nauke Ukraji-ne je 1998. godine pripremilo pismo preporuke koje je tretiralo potrebu preventivnog rada na polju prevencije trgovine ljudima sa uključenjem eksperata iz nevladinih organizacija, između ostalih, La Strada-Ukrajine. Ovo pismo je potpisao Ministar i poslato je šefovima obrazovnih odjelje-nja i obrazovnim institucijama. Nakon toga, ideje saradnje obrazovnih in-stituxcija i nevladinih organizacija su otjelovljene u Programu Prevenciju Trgovine Ženama i Djecom i u Kompleksnom Antitrafiking Programu.

221

d. Mobilizacija Sredstava

Vladini antitrafiking programa ne predviđaju finansiranje iz državnogbudžeta. Tako, većina programa u ovom polju realizuju nevladine organi-zacije uz finanmsijsku podršku međunarodnih organizacija, organizacijadonatora i vlada stranih država.

Sljedeće Međunarodne Organizacije, Međunarodne Razvojne Agencije i nevladine orgnizacije rade na polju borbe protiv trgovine ljudima:

• Agencija Sjedinjenih Država za Međunarodni Razvoj;• Organizacija za Sigurnost i Saradnju (OSCE);• Misija Međunarodne Organizacije za Migracije (IOM) u Ukrajini ;• Međunarodna Organizacija Rada;• Međunarodni Centar za Ženska PravaLa Strada Ukrajina;• Konzorcijum Žena Ukrajine;• Ukrajinski Centar za Obrazovne Reforme, itd.Većina ovih organizacija podržava različite projekte koje implemen-

tiraju lokalne nevladine organizacije ili u nekim slučajevima, one same preduzimaju antitrafiking aktivnosti.

IV. Implementacija Antitrafiking Zakona

a. Prevencija i Podizanje Svijesti

U svrhu osiguranja efikasne borbe protiv trgovine ljudima i stvaranjadržavnog mehanizma za njenu prevenciju, Kabinet Ministara Ukrajine osnovao je Interdepartmentsko Koordinacijsko Vijeće za Borbu Protiv Trgovine Ljudima, na čijem čelu se nalazi Ministar za Porodicu, mlade i sport. U cilju efikasne koordinacije mjera usmjerenih na prevenciju trgo-vine ljudima, decembra 2004, Vijeće je formiralo Ekspernu Radnu Grupu koju čine profesionalci iz raznih polja, koji su direktno uključeni u akcije predviđene Kompleksnim Programom..

KomentariUspjeh bilo koje metode implemtirane od strane nevladinih organizacija zavisi

od koordinacije napora i saradnje sa državnim tijelima.

222

Regionalni Redovni Komiteti za Koordinaciju Napora i Razmjenu Podataka u svrhu Prevencije Trgovine Ljudima rade u svim oblastima U sklopu projekta Podrška Regionalnom Koordinacijskom Vijeću za borbu protiv trgovine ljudima u sedamnaest oblasti Ukrajine i sa finansijskompodrškom Međunarodne Organizacije za Migracije, Savjetodavna Vije-ća za Borbu protiv trgovine ljudima su osnovana u sedam oblasti (teri-torijalnih jedinica u zemlji) Ukrajine (Ivano-Franksivska, Zakarpatska, Kmelnitska oblast, Poltava, Černigiv, Sumi i Kirovograd). Sastanci koji su održani rezultirali su izradom smjernica, koje su se odnosile na Koor-dinacijska Vijeća Oblasti za Borbu protiv trgovine ljudima s obzirom na specifične karakteristike svake regije pojedinačno. Drugi važan smjer u borbi protiv trgovine ljudima je obrazovni napori usmjereni na podiza-nje svijesti u pogledu svih aspekata problema. Glavne aktivnosti u ovom smjeru vršilo je Ministarstvo za Porodicu, Mlade i Sport.

Prema Kompleksnom Programu, razkličita Odjeljenja za Mlade i Sport, socijalne službe za porodicu, djecu i mlade pružile su više od 26.260 infrr-mativnih usluga vezano za zaposlenje, izbor karijere, zaposlenje mladih iz provincija, članova porodic u teškoj situaciji ili porodica sa samo je-dnim roditeljima, mladih koji su pušteni iz zatvora, u saradnji sa IOM-om, Winrock Ukrajine, La Strada Ukrajine, Crveni Krst, Liga Socialnih Radnika Ukrajine, NSOU Plast, Dobrotvorni Fond Karitas, Centri Žena za Ženu, Liga Mladih Ukrajinskih Regija, Centri za prevenciju i borbu protiv SIDE, regionalni ženski informativno koordinacijski centri, centri za pomoć ženama, itd. Održano je preko 25 000 informativnih i edukacij-skih događaja.

Ministarstvo za Porodicu, Mlade i Sport u saradnji sa Ministarstvom Obrazovanja i nAuke Ukrajine, Ministarstvo Rada i socijalne politike Ukrajine i druga Ministarstva i institucije učestvuju u implementaciji Me-đunarodnog Programa o Eliminaciji Dječijeg Rada (IPEC) u Ukrajini.

Od velike važnosti, na nivou nevladinih organizacija, su preventivne i edukativne aktivnosti koje su direktno usmjerene na mlade žene i dje-vojke iz potencijalnih rizičnih grupa. U svrhu izvršenja ovog rada, prvo je potrebno podići svijest zvaničnika vladinih struktura i državnih tijela, dobiti njihovu podršku i uključiti ih u partnerstvo.

b. Zaštita i Pomoć

Jedno od odlučujućih pitanja borbe protiv trgovine ljudima je osigura-nje pomoći djeci i ženama – žrtvama trgovine ljudima. u okviru Sveobu-hvatnog Antitrafiking Programa o Prevenciji Trgovine Ljudima za 200-

223

02-2005, Kabinet Ministara Ukrajine je dekretom broj. 989 od 27.07.2003. godine usvojio Standardne Odredbe za Rehabilitacijski Centar za Žrtve Trgovine Ljudima. Funkcije Centra uključuju psihološko i pravno savje-tovanje žrtava, organizacija i provođenje oasnovnih medicinskih pregleda žrtvava u svrhu definicije oblika, obima i mjesta gdje se zdravstvena zaštitamože pružiti u slučaju potrebe, smještaj, organizacija individualnih i gru-pnih rehabilitacijskih programa za reintegraciju žrtava, opšte informacije o dostupnim programima, funkcionisanje, aktivnosti centra i preventivne mjere protiv trgovine ljudima za javnost.

Reintegracijski Centri za žrtve trgovine ljudima ima važnu ulogu u pružanju pomoći ovim ljudima. aktivnosti gore navedenih institucija uključuju pravno savjetovanje žrtvama trgovine, povjerljive medicinske preglede, socijalnu i psihološku pomoć. Reintegracijski programi se foku-siraju na trening i individualni rad sa žrtvama koji žertve moraju proći u svrhu daljeg nalaženja zaposlenja, pružajući im praktičnu pomoć u rješe-nju smještaja i imovinskih problema. U svrhu pružanja pomoći žrtvama trgovine ljidima Ministarstvo za potodicu, mlade i sport Ukrajine u sara-dnji sa Međunarodnom Organizacijom za Migracije i odnosnih Admini-stracija Oblasti je 2005 stvorilo Interregionalne Rehabilitacijske Centre za žrtve trgovine u Oblastima Žitomir, Volin, Černivetsi, Lviv i Kerson.

Nevladine organizacije sa druge strane implementiraju aktivnosti koje se fokusiraju na prevenciju trgovine ljudima. Nevladine organizacije koje su aktivne na ovom polju u Ukrajini su:

• Međunarodni Centar Ženskih Prava La Strada -Ukrajina• Škola za HJEdnake Mogućnosti• Regionalno Vijeće Žena Luhanska• Vjera. Nada. Ljubav. (Odesa)• Omladinski Centar za Ženske Inicijative (Sevastopolj) • Nada i Budućnost (Simferopolj)• Preporod Nacije (Ternopil) • Vesta (Uzhgorod) • Zhinocha Gromada (Ženska Zajednica) (Karkiv)• Lyubystok (Mykolajiv) • Napredne Žene(Vinitsa) • Pan Udruženje protiv Komercijalne Seksualnog Iskorištavanja Dje-

ceOne su počele sa organizovanjem kampanja protiv trgovine ljudima u

Ukrajini početkom 1997. godine kada se ovom problemu vlada nije pri-

224

davala značaj. Međunarodni Centar Ženskih Prava „La Strada – Ukrajine“ se prvi uključio. Njegov glavni cilj je bio privući pažnju javnosti i vladinih struktura na problem trgovine ženama kao okrutnom kršenju njihovih osnovnih ljudskih prava. Ali se situacija promjenila, i dublje razumjeva-nje problema je uzrokovalo nove programske ciljeve: izradu zajedničkog Akcijskog Plana sa državnim tijelima i drugim nevladinim organizacijama (1998-1999), razvoj preventivne aktivnosti (1999-2001), stvaranje mreže nevladinih organizacija i usavršavanje mehanizama za pružanjepomoći žrtvama trgovine (2000-2002).

Centar radi na različitim aspektima problema: pomoć žrtvama trgo-vine, održavanje SOS linije, istraživanje na polju nasilja nad ženama, evaluacija zakonskih akata o različitim aspektima života žena u Ukrajini, edukativni programi za mlade o ženskim pravima i prevencija trgovine ženama, drugi oblici nasilja i iskorištavanja, rad sa masovnim medijima, distribucija informacija o problemu, izdavanje izvještaja i memoranduma o prevenciji trgovine ljudima i distribucija ovog materijala među Ukrajin-kama, organizacija seminara, radionica i konferencija na ovu temu, sra-dnja sa državnim tijelima sa ciljem izrade Državnog Nacionalnog Plana fokusiranog na prevenciju trgovine ženama u Ukrajini, saradnja sa am-basadama stranih država u Ukrajini i Ukrajinskim ambasadama u ino-stranstvu, saradnja sa vladinim i nevladinim organizacijama u Ukrajini i inostranstvu usmjerenu na prevenciju trgovine ženama i pomoć žrtvama ovog krivičnog djela.

Napori nevladinih organizacija takođe uključuju otvaranje i vođenje SOS telefona. SOS telefon ne predstavlja samo efikasno sredstvo ciljanogpreventivnog rada, nego takođe predstavlja i mogućnost davanja savjeta i osiguranje pomoći ženama u stanju potrebe. Kijevski SOS telefon je počeo sa radom 18.11.2006. godine. Dato je 30 000 savjeta putem telefo-na. Naučno metodološka podršku SOS linijama vrši zajednički Državni Institut za Porodicu i Mlade, Ukrajinski Institut za Socijalna Istraživanja, Državni Univerzitet Unutrašnjih Poslova, Državnog Centra za Socijalne Službe Mladih koji uveliko doprinose razvoju Kijevskog SOS telefona.

Državni i međunarodni dokumenti i njihove preporuke naglašavaju potrebu za osiguranjem socijalne pomoći žrtvama trgovine, njihovoj re-habilitaciji i reintegraciji. Socijalni rad La Strada Ukrajine usmjeren na osiguranje pomoći žrtvama se vrši u dvije faze: pomoć žrtvama u ino-stranstvu uključujući pronalazak osobe u inostranstvu i njeno oslobađa-nje sa mjesta njenog zatočeništva, pomoć sa dokumentima za repatrijaciju i procedurom povratka i direktna pomoć nakon povratka u Ukrajinu

225

– organizacija medicinske i psihološke pomoći, usmjereno obrazovanje, nalaženje zaposlenja. Posebni oblici pomoći se mogu grupisati kao: po-moć žrtvi u vezi sa vizom potrebnom kako bi ona svjedočila protiv trgov-ca ljudima u inostranstvu; pomoć sa dokumentima potrebnim za repatri-jaciju; pomoć tokom cijelog posupka repatrijacije – odnosne procedure; pomoć pri nalasku zaposlenja; pomoć pri sudskim stvarima; osiguranje skloništa, doček na aerodromu; savjetodavne usluge o pravnim pitanji-ma, organizacija medicinske pomoći, organizacija usmjerenog treninga u Ukrajini i inostranstvu; finansijska pomoć (za medicinski tretman, obno-vu dokumenata, sahrane); pravno savjetovanje. Veliku ulogu u pružanju pomoći imaju rehabilitacijski centri i skloništa. Takvi centri postoje u Ki-jevu, Odesi, Lutsku, Ternopilj i Karkivu.

Partneri u organizovanju takve pomoći su mreže nevladinih organi-zacijama, međunarodne organizacije sa potrebnim finansijskim sredstvi-ma kao i različita državna tijela – Odjeljene za Porodicu i Mlade, službe za maloljetnike, socijalne centre za mlade, Odjel za zdravstvenu zaštitu, centri za zapošljavanje, itd. Repatrijacija Ukrajinskih građana se finansirazajedno i u dogovoru sa Uredom IOM-a u Ukrajini. Diplomatske misije i Ukrajinski Konzulati u inostranstvu takođe pomažu povratak kući Ukra-jinskim građanima.

c. Krivično gonjenje

Pored usvajanja posebnih zakona i i njihovog mjenjanja i dopunjavanja kako bi zadovoljili nove trendove i potrebe, tokom perioda revizije predu-zete su organizacijske i praktične mjere kako bi se otkrile i neutralizovale grupe organizovanog kriminala koje su uključene u trgovinu ljudima.

Važan korak u ovom smjeru je bilo stvaranje Odjeljena za Borbu protiv Krivičnih Djela vezanih za Trgovinu Ljudima. unutar Ministarstva unu-trašnjih poslova avgusta 2005. godine i odnosnih pododjela u oblastima.

180 kanala trgovine ljudima je ukinuto i više od 300 osoba uključenjih u organizaciju i funkcionisanje trgovine ljudima uhapšeno; više od 160 krivičnih predmeta je imalo suđenje na osnovu sa članom 149 Krivičnog Zakona Ukrajine – Trgovina Ljudima i Druge Protuzakoniti Ugovori o prelasku vezano za Trgovinu ljudima – upućeni od strane Sigurosnih Slu-žbi Ukrajine7.

7 Informacije Ministarstva Unutrašnjih Poslova

226

U 2005, otkriveno je više od 3200 slučajeva ilegalnog transporta malo-ljetnika preko granica Ukrajine bez roditeljskog pristanka , uz to i više od 13 pokušaja ilegalnog transporta za tretman, rekreaciju i turizam, više od 40 slučajeva transporta usvojenih maloljetnika od strane stranih državlja-nja bez propisno izdanih dokumenata8.

Prema podacima dobivenim od Ministarstva Unutrašnjih Poslova Ukrajine u periodu od 1998 do 2005, vršena je istraga u više od 2.200 kri-vičnih djela po članu 149 Krivičnog Zakona Ukrajine (trgovina ljudima) i broj takvih krivičnih djela se povećava po godini (1998 – 2, 1999 – 11, 2000 – 42, 2001 – 89, 2002 – 169, 2003 – 289, 2004 – 262, 2005 – 415, 5 mjeseci 2006 -217).

V. NAJBOLJE PRAKSE

Smirajući gore navedeno, može se reći da je u periodu 2002-2005 Ukra-jina je nastavila sa unaprijeđenjem strategija borbe protiv trgovine ljudi-ma kako na međunarodnom tako i na državnom nivou. Izrazit efekat u radu na ovom fenomenu su imale sljedeće akcije:

• Stalni Komitet za Napore Koordinacije i Razmjenu Podataka koji s obzirom prevenciji trgovine ljudima sada operira u svim oblastima ze-mlje.

• Odjeljenje za Borbu protiv Krivičnih Djela vezanih za Trgovinu Ljudima efikasno radi u okviru Ministarstva Unutrašnjih Poslova.

• Preventivni rad se vrši u regijama: treninzi diskusije, okrugli stolovi za sve grupe;

• Nevladine organizacije su aktivno uključene u saradnju i osiguranje metodološke i finansijske podrške;

• U toku je osnivanje Mreža interregionlnih centara za rehabilitaciju i reintegraciju sa aziliskim domom za žrtve trgovine A network of inter-regional rehabilitation and reintegration centers with asylums;

• Sociološka istraživanja na ovu temu vrše naučnici;• Baza podataka rizične grupe se redovno ažurira, održavaju se di-

skusije i individualno savjetovanje;• Preventivni rad putem SOS telefona dobro funkcioniše;

8 Informacije Ministarstva Unutrašnjih Poslova

227

• Preduzimaju se mjere za pronalaženje zaposlenja za mlade, imple-mentiraju se poduzetnički programi za nezaposlene žene;

• Redovno se kontrolišu aktivnosti putnih agencija, agencija za sklaa-nje braka i kompanija koje posjeduju dozvole za posredovanje vezano za nalaženje poslova u inostranstvu;

• Pruža se informativna i pravna pomoć građanima Ukrajinwe koji putuju u inostranstvo;

• Implementira se Interdepartmentski Program Socijalne pomoći Ugroženim Porodicama za borbu protiv nasilja u porodici i trgovine dje-com.

VI. NEDOSTACI

U isto vrijeme mnogi problemi ostaju neriješeni i problem trgovine lju-dima je još uvijek aktuelan u Ukrajini.

• Širenje trgopvine ljudima u Ukrajini je rezultat niske svijesti Ukra-jinaca o mogućnostima zaposlenja i životu u inostranstvu kao i rezultat neupućenosti u posljedice ilegalnog rada u inostranstvu.

• Ne postoji zakon za socijalnu zaštitu građana Ukrajine koji žive u inostranstvu.

• Nepostojanje funkcionalnog sistema zaštite žrtava. • Nedostatne kazne za kriminalce. S druge strane krivično djelo „trgo-

vine ljudima“ je teško dokazivo pred Sudom, i vrlo često počinioci uspiju izbjeći kažnjeni.

VII. PROCJENA POTREBA

Uzimajući u obzir nedostatke i komentare koje sadrži ovaj izvještaj i potreba za unaprjeđenjem stanja, lista preporuka je data dolje ispod.

PREPORUKE

• Trebaju se razviti mehanizmi za efikasnu implementaciju odredabameđunarodnih pravnih instrumenata vezano za zaštitu ljudskh prava.

• Iako Krivični Zakon Ukrajine sadrži odredbe za kažnjavanje krivi-čnih djela vezanih za trgovionu ljudima, trebaju se preduzeti daljne akcije za rad na uzrocima problema.

228

• Takođe je potrebno poboljšati postojeću bazu podataka i razviti bazu podataka za poromociju ukupne reintegracije žrtve trgovine i pomognu da se obrnu negativni efekti trgovine ljudima.

• Uzimajući u obzir raznovrsnost mjera i kapaciteta subjekata aktivno uključenih u borbu protiv trgovine ljudima – državna tijela, nevladine or-ganizacije, vjerske, međunarodne, donatorske i dobrotvorne organizacije – nemoguć je efikasan rad bez koordinacije njihovih napora..

LISTA SKRAĆENICA

CBS Secretariat Sekreterijat Vijeća Baltičkih DržavaCBSS Vijeće Baltičkih Država ECPAT International Zaustavite Prostituciju Djece, Dječiju Pornografiju i Trgovinu Djecom u Seksualne SvrheEUROPOL Evropska Policija ILO Međunarodna Organizacija RadaIOM Međunarodna Organizacija za Migracijen IPEC Međunarodni Program za Eliminaciju Rada DjeceOSCE Organizacija za Sigurnost i Saradnju u Evropi UNICEF Dječiji Fond Ujedinjnih Nacija USSR Ujedinjene Sovjetske Socijalističke Republike

229

UN Protokol o trafikingu2

UN CEDAW3 UN Konvencija o pravima djeteta4

UN Konvencija protiv torture5

182. Konvencija Međunarodne Organizacije Rada6

Konvencija o trafikinguVijeća Evrope7

Albanija 21.08.2002. 11.05.1994. 27.02.1992. 11.05.1994. 02.08.2001. -----

Bosna i Hercegovina 24.04.2002. 01.09.1993. 01.09.1993. 01.09.1993. 05.10.2001. -----

Bugarska 05.12.2001. 08.02.1982. 03.06.1991. 16.12.1986. 28.07.2000. -----

Hrvatska 24.01.2003. 09.09.1992. 12.10.1992. 12.10.1992. 17.07.2001. -----

Bivša jugoslovenska republika Makedonija

12.01.2005. 18.01.1994. 02.12.1993. 12.12.1994. 30.05.2002. -----

Grčka ----- 07.06.1983. 11.05.1993. 06.10.1988. 06.11.2001. -----

Moldavija 16.09.2005. 01.07.1994. 26.01.1993. 28.11.1995. 14.06.2002. 19.05.2006.

Rumunija 04.12.2002. 07.01.1982. 28.09.1990. 18.12.1990. 13.12.2000. 21.08.2006.

Srbija 06.09.2001. 12.03.2001. 12.03.2001. 12.03.2001. 10.07.2003. -----

Turska 25.03.2003. 20.12.1985. 04.04.1995. 02.08.1988. 02.08.2001. -----

Ukrajina 21.05.2004. 12.03.1981. 28.08.1981. 24.02.1987. 14.12.2000. -----

ANEKSRatifikacije1 Međunarodnih Konvencija

1 Akcesija ili sukcesija2 Protokol Ujedinjenih Nacija o prevenciji, spriječavanju i kažnjavanju trgovine ljudima posebno

ženama i djecom, dopuna Konvenciju Ujedinjenih Nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala iz 2000. godine

3 Konvencija Ujedinjenih Nacija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama iz 1979. godine4 Konvencija Ujedinjenih Nacija o pravima djeteta iz 1989. godine 5 Konvencija Ujedinjunih Nacija protiv torture i drugog okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg tre-

tmana ili kažnjavanja iz 1984. godine6 182. Konvencija Međunarodne Organizacije Rada o najgorim oblicima izrabljivanja djeteta iz 1999.

godine 7 Konvencija Vijeća Evrope o akciji protiv trgovine ljudima iz 2005. godine

230

Važne napomene:Crna Gora je nedavno postala nezavisna država. Proces ratifikacije me-

đunarodnih Knovencija je upravo započeo. Prema tome, nije navedena u gore prikazanoj tabeli.

Srbija: Državna zajednica Srbije i Crne gore jebila obevezana svim me-đunarodnim ugovorima o ljudskim pravima koje su Socijalistička Fede-rativna Republika Jugoslavija i Federativna Republika Jugoslavija ratifi-kove.

Bivša Jugoslavija je bila ratifikovala sve glavne međunarodne sporazu-me o ljudskim pravima. 16. maja Srbija i Crna Gora su potpisale Kon-venciju Vijeća Evrope o Akciji protiv trgovine ljudima. međutim, Srbija još uvijek nije usvojila formalni akt kako bi potvrdila sukcesiju Državne zajednice koje se odnose na ratifikovane sporazume o ljudskim pravima.

231

232