UDK 821.14’02’255.4:801.654 DOI
https://dx.doi.org/10.21857/ypn4oc10x9
Izvorni znanstveni lanak Rukopis primljen 23. IX. 2019. Prihvaen za
tisak 22. V. 2020.
Bojan Marotti Zavod za povijest i filozofiju znanosti Hrvatska
akademija znanosti i umjetnosti Ulica knjievnika Ante Kovaia 5,
HR-10000 Zagreb
[email protected];
[email protected]
TRI LÁSZLÓOVA PRIJEVODA ZAZIVA MUZE U ILIJADI1
Profesor Bulcsú László triput je preveo Zaziv Muze u Ilijadi. U
svakome je od tih triju prijevoda izvorni grki daktilski heksametar
prenosio u hrvatski na razliite naine: (1) metametriki – u
dvadesetercu, (2) zadr- avajui i u hrvatskome kvantitativnu
versifikaciju, (3) razvivši vlasti- ti pristup – šestomjerom od 23
ili 24 »udarna hipa«. Tim je vlastitim na- inom preveo prva dva
pjevanja Ilijade, od kojih je u asopisu Knjievna smotra (László
1996) objavio samo prvo pjevanje (»svitak«). U lanku se uzajamno
usporeuju sva tri navedena prijevoda, no istodobno se sva- ki od
njih dovodi u vezu i s “uobiajenim”, ili “središnjim” nainom na
koji se u nas prevodi daktilski heksametar, naime sa »slogovnim
šesto- mjerom«, kako ga je bio uspostavio Tomo Mareti, a poslije ga
(prevo- diteljski) doradio Stjepan Ivši. Upozorava se k tomu i na u
nas eše metametriko prevoenje heksametra, naime u našem epskome
dese- tercu, a podsjea se i na neke pokušaje kvantitativne
versifikacije u hr- vatskome pjesništvu. Premda je imao namjeru,
László na alost nije us- pio dovršiti prijevod Ilijade svojim
pristupom, što je dakako šteta, jer bi se vrijednost toga prijevoda
istom tada mogla u potpunosti prosuditi.
1 Kraa je inaica ovoga rada iznesena 9. listopada 2017. u Krievcima
na znanst- venome skupu posveenome Bulcsúu Lászlóu (uz 95.
obljetnicu roenja). U pripre- mi je zbornik radova s navedenoga
skupa, u kojem e biti objavljena i cjelovita biblio- grafija
profesorovih radova (pod naslovom Knjigopis). Zahtijevao je da mu
se ime i prezime, posebice u zapisu, sklanja ovako: Bulcsú László,
Bulcsúa Lászlóa, Bulcsúu Lászlóu, itd. To znai da bi posvojni
pridjev bio – Lászlóov.
FILOLOGIJA 74, Zagreb 2020.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
50
1. O Maretievim i Mareti–Ivšievim prijevodima Homera Kada je godine
1996. u Knjievnoj smotri profesor László objavio prije-
vod prvoga pjevanja (»svitka«) Ilijade (λις),2 u uvodnome je
dijelu, pod naslovom Uz priepjev (tj. Uz príepjev) izrekao
svojevrsnu zahvalu, pa i “posvetu”, svomu uitelju Stjepanu Ivšiu.
Naime, pošto je ustvrdio da »[s]tvaralaštvo zahtiev dokolicu« (tj.
»stvralaštvo zàhtiev dòkolicu«), te potom podsjetio na to da grka
rije σχολ zapravo znai ‘dokolica’, kao osobu koja je sam prijepjev
potaknula, pa donekle i utjecala na nj, profesor navodi upravo
Stjepana Ivšia (László 1996:167): »Doškolovvao pk se je [tj.
prevoditelj – B. M.] prije kojh etrdest liet u uenka Maretieva,
prireditelja njegova prievoda, Stjepna všia. vši je znao govoriti,
da Iliadu prjevod za odmor. Njegov dh idalje lebd povrh ovoga prie-
pjeva.« (tj. »Doškolovávao pk se je prje kòjh etdest let u ueníka
Mretieva, prirèditelja njègova príevoda, Stjpna všia. vši je zno
govòriti, da Iliàdu prjèvod za òdmor. Njègov dh ìdalje lèbd pòvrh
òvoga príepjeva«).
I doista, pogledamo li u šesto (Matiino peto) izdanje Homerove
Ilijade, koje je objelodanjeno 1961., a koje je bilo posljednje
izdanje što ga je za i- vota »pregledao i priredio« Stjepan Ivši
(umro je 1962.), u njegovu emo pogovoru naii i na ovaj ulomak (Ivši
1961c:557):3 »U konanom mi je prireivanju rukopisa za štampu
pomogao sveuilišni asistent Bulu La- slo. Pri tom sam mnogo stihova
(osobito u 20., 21. i 22. pjevanju) i s njime pretresao prije nego
što su dobili sadašnji oblik.« U navedenoj pak bilješ- ci 10. itamo
sljedee: »On je po mojoj elji preuzeo posao oko korekture, ali je
bez moje volje akcentovao i rijei gdje akcenat ne upuuje na metri-
ko itanje. To sam nepotrebno biljeenje opazio tek u reviziji,
prekasno da ga uklonim«.
Ivši je dakle prigovorio »nepotrebno biljeenje« naglasaka, jer bi
na- glasak, po njegovu mišljenju, trebalo (o)biljeiti samo u
sluajevima kada se bez takva zapisa ne moe »metriki« ispravno
proitati odreena vr-
2 Puni je naslov ovaj: Iliada Homrova: Svtak prv, s grkga
prjepjevao *bulcsú lászló* (tj. Iliàda Homérova: Svítak pv, s gkga
prjèpjevao *bulcsú lászló*) (László 1996:167). Kada László naglasak
biljei dvonadslovnim sustavom s nenavodom (tzv. »dvoznakim
prostim«), redovito unutar oblih zagrada, da se izbjegne zabuna,
do- nosim “prijepis”, u kojem naglasak oznaujem
Vuk–Danii–Budmani–Maretievim petonadslovnim sustavom (ako je
sljednik jata u dugim slogovima pisan dvoslovom ie, naglasak
oznaujem na prvome dijelu dvoglasa, koji je dakako jednosloan; na
ie se nikada ne biljei zanaglasna duljina; tako je postupao i sam
László, npr. u svome neobjavljenome Jèzikovnku).
3 Osim toga pogovora, u knjizi se nalazi i Pogovor petom izdanju
(Ivši 1961d), što ga je Ivši, pod naslovom Pogovor, bio objavio
godine 1948. (Ivši 1948).
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
51
stica.4 Pa ipak, upravo je to »nepotrebno biljeenje« László
redovito pro- vodio u svojim prijevodima, posebice u prijevodima
pjesnikih djela. Pri- mjerice, ve je godine 1959. objavio u
potpunosti onaglašen prijevod Puš- kinove pjesme Spmenk (tj. ).5
Doduše, naglasak je tu biljeen Vuk–Danii–Budmani–Maretievim
petonadslovnim sustavom, kao uo- stalom i u Mareti–Ivšievu
prijevodu Homerove Ilijade 1961., a tako e još biti i u pjesmotvoru
pod naslovom Pripovijest o siromahu iz Nippura, koji je preveden s
akkadskoga, a koji je takoer posve onaglašen, te objelodanjen 1966.
u Republici (László 1966:509–510).6 Do promjene e doi istom 1976.,
kada je László u prijevodu babilonskoga spjeva o stvaranju svijeta,
pod na- slovom Enma eliš, i ovaj put s akkadskoga, a koji je
objavljen u Knjiev- noj smotri, naglasak u cjelini obiljeio
dvonadslovnim sustavom (László 1976:5–20).7
Ivši je prvi put priredio tree izdanje Ilijade godine 1912., te
potom i etvrto 1921. (Homer 1912; Homer 1921). Treemu je izdanju
dodao i svoj pogovor pod naslovom O ovom prijevodu i nešto o našem
heksametru uop- e (Ivši 1912), gdje meu ostalim raspravlja i o
vanosti cezure (László:
4 U naelu rabim profesorovo nazivlje (ili makar u zagradama
upozoravam na pojedini njegov nazivak). Rije je vrstica László
rabio za ono što se u nas obino kae redak, u razlici spram onoga
što znai stih (engleski line, u razlici spram verse).
5 Prijevod je na irilici objavljen u knjizi . . , , ; navodi se: »
ý áó« (Puškin 1959:22). Pojavila su se još dva irilina izdanja
(Puškin 1960:22; Puškin 1961:22), te jedno latinino (Puškin
1963:20), ali prijevod je na irilici. U samome naslovu pjesme valja
uoiti naglasak spmenk (tj. ; genitiv jednine spmenka), za razliku
od naglaska spomenk, što je dvo- nadslovni zapis za spomènk
(genitiv jednine spomeníka), kako e László obiljeiti na- glasak 35
godina poslije u prijevodu iste pjesme u Knjievnoj smotri (László
1994:8). Naslov je dakle Spomenk, a tu se kae: »prepjevao Bulcsú
László«. To je primjer koji lijepo pokazuje kako László nije
“robovao” nikakvim “autoritetima” (auctoritates), a istodobno je
bio spreman “korigirati” i sebe samoga (iz mlaih dana), u sluaju da
je došao do kakve nove spoznaje. Naime, naglasni lik spmenk navode
primjeri- ce Ivan Broz i Franjo Ivekovi u Rjeniku hrvatskoga jezika
(Broz–Ivekovi 1901:II.449), premda se ta rije ne nalazi u rjeniku
Vuka Stefanovia Karadia od godine 1852. ( , ), a propisuju ga (tj.
“standardiziraju”) manje-više i svi današnji priruni- ci, npr.
Rjenik hrvatskoga jezika Leksikografskoga zavoda (Šonje 2000:1164),
ili Aniev Veliki rjenik hrvatskoga jezika (Ani 2004:1456), ili
knjiga Stjepana Vukušia, Ivana Zoriia i Marije Grasselli-Vukuši
Naglasak u hrvatskome knjievnom jeziku (Vukuši, Zorii,
Grasselli-Vukuši 2007:572), ili pak Veliki rjenik hrvatskoga
standardnog jezika Školske knjige (Joji 2015:1452).
6 Taj je prijevod objavljen godine 2012. i u knjizi Hvalopjev Sncu
(tj. Hvalòpjev Sncu), s podnaslovom Akkadski pjesmotvori u hrvatski
pretoeni i komentarima popraeni po Bulcsúu Lászlóu, gost urednik
Bojan Marotti (László 2012:9–24).
7 Takoer u spomenutoj knjizi Hvalopjev Sncu (tj. Hvalòpjev Sncu)
(László 2012:25–78).
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
52
usjeka) u hrvatskome (prijevodnome) heksametru (László:
šestomjeru). Te je 1912. Ivši bio razmjerno mlad (imao je 28
godina), ali je ve stekao znatan ugled u slavistici svojom
izvanrednom raspravom Prilog za slaven- ski akcenat, objelodanjenom
godinu prije (Ivši 1911). Nakon Maretieve smrti (1938.) Ivši je
priredio još dva izdanja Ilijade, kako je ve spome- nuto – 1948. i
1961. (Homer 1948; Homer 1961a), ali i dva izdanja Odiseje (δσσεια)
1950. i 1961. (Homer 1950; Homer 1961b). Valja napomenuti da je
svako novo izdanje donijelo znatne izmjene u odnosu na (sva) pret-
hodna izdanja. Usuprot tomu, izdanja koja su uslijedila nakon
Ivšieve smrti, nemaju više novih izmjena. Ispravljaju se jedino
tiskarske pogrješke ili kakvi drugi propusti.
Mareti je pak s prevoenjem Homerovih (μηρος) spjevova zapoeo godine
1882., kada je kao prvi svezak poznate Matiine knjinice Prievodi
grkih i rimskih klasika izašla Homerova Odysseja u njegovu
prijevodu (Ho- mer 1882). Potom je godinu dana poslije, takoer u
njegovu prijevodu, objavljena i Homerova Iliada (Homer 1883). Druga
izdanja jednoga i drugo- ga spjeva Mareti je objavio u Beogradu.
Najprije je 1904. izašla (Homer 1904),8 a 1905. i (Homer 1905).9 U
ta je druga izdanja sam Mareti unio velik broj izmjena. Potom su se
trea izda- nja “vratila” u Maticu hrvatsku.
8 Naslov je dakle , a potom se kae: » . «. Va- lja uoiti da je
naslov toga Homerova spjeva, koji grki glasi δσσεια, sada pisan
(latinicom: Odiseja) prema zapisu Odysseja, kako je Mareti imao
godine 1882., tj. bez u nas i danas uobiajene prilagodbe. To je
jedna od znatnijih izmjena koju je Mareti proveo u tome drugome
izdanju, dvadestak godina nakon prvoga. Jer, “mla- di” je Mareti
tako pisao i druga grka vlastita imena, pa je te 1882. bilo
primjerice Odyssej, Achillej, Aegistho, prema grkome δυσσες, χιλλες
(χ se, prema latin- skome, prenosi kao ch), Αγισϑος (grki se
dvoglas αι, takoer prema latinskome, prenosi dvoglasom ae). Stoga
bi se, donekle protusmisleno, moglo ustvrditi da u Maretievu
prijevodu od 1882. grka imena još nisu bila pisana »maretievski«.
Vidi o tome pota-nje u Marotti 2019a:239–240. Naoko se ini kao da
je tako pisana zbog irilice. Meutim, kasnija izdanja pokazuju da je
istovjetan zapis ostao i u latin- ici (tj. Odiseja), samo
“prepisan”. Takvo je pisanje, a uistinu takav “postupak”, László
nazivao »irilolatinica«: naime, sve najprije treba napisati
irilicom, a zatim “prepisa- ti” u latinicu, pa e se na taj nain
dospjeti do “ispravna” zapisa (a to vrijedi i openito za pravopis).
O Lászlóovu shvaanju pravopisa govorim u lanku Vrste pravopisa (Ma-
rotti 2017).
9 I ovdje je slino. Naslov je , a navodi se » . «. Zapis je dakle
(latinicom: Ilijada) prema Iliada, kako je bilo 1883.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
53
2. Maretiev »slogovni šestomjer« Godine 1915. u Predgovoru treemu
izdanju svoga prijevoda Odise-
je (koji nije prireivao Ivši), govorei o vrijednosti prijevoda
prvoga iz- danja, onoga dakle koji je objavljen 1882., Mareti kae
ovako (Mareti 1915:III–IV):
»Ako ja i nijesam u svoje mlade dane bio dovoljno spreman za onako
teški posao, kakav je valjani prijevod Homera, ali sam ve onda bio
na pravom putu u tome, što sam Homera preveo heksametrima. Ja sam
ve onda bio uvjeren isto onako kao i danas, da Ilijadu i Odiseju
treba prevesti heksame- trima, a ne prozom ili desetercima, ako
prevodilac hoe, da mu posao ima knjievnu vrijednost. To svoje od
onda pa do danas nepromjenito uvjerenje ja sam ukratko opravdao u
pristupu II. izdanja Odiseje na str. XIII. i XIV.«
A u tome je predgovoru beogradskomu izdanju 1904., pod naslovom ,
nakon što je otklonio mogunost prijevoda u prozi ili u deseter- cu,
Mareti iznio i svoja naela prevoenja heksametra. Evo tih naela ko-
jih se je pri prijevodu drao (unutar uglatih zagrada donosim
mjestimice svoja dodatna tumaenja):10
• heksametar ima šest stopa, od kojih su neke troslone, a neke dvo-
slone
• prve etiri stope mogu biti i troslone i dvoslone • peta je stopa
svagda troslona [prema tome, nema onoga što se gr-
ki zove στχος σπονδειακς, a latinski versus spondiacus]11
• šesta je stopa svagda dvoslona • heksametar mora imati odmor •
odmor moe biti na trima mjestima [ne kae koja su to tri mjesta] •
odmor je svagda usred stope [time je iskljuena tzv. bukolska
dijere-
za (László: odsjek), grki διαρεσις βουκολικ, latinski caesura
buco-
10 Navedeni se sastoji od ovih dvaju dijelova: prvi je (str.
III–XI), a drugi (str. XII–XVIII). Naela se navode u drugome dijelu
(Mareti 1904:XIV–XVI).
11 S time se ne slau svi prouavatelji hrvatskoga (prijevodnoga)
heksametra. Vidi npr. lanak Dubravka Škiljana Prevoenje antikih
stihova, objelodanjen u asopisu Lati- na et Graeca (Škiljan 1982),
te takoer u knjizi Opuscula philologica (Škiljan 2009:51–82).
Usporedi sljedei ulomak (1982:21–22; 2009:63–64): »Treba ovdje
naglasiti da Mareti praktiki a Ivši i teoretski (1912, a s njim i
Kravar 1960) izbacuju versus spondiacus iz prijevoda i ne dopuštaju
njegovu akcenatsku transformaciju s trohejom u 5. stopi. Budui da
je versus spondiacus [...] u antikoj versifikaciji bar djelomino
stilistiki uv- jetovan, [...], ne vidim pravog razloga da se on ne
upotrebljava i u prijevodnim hek- sametrima, to više što i u
hrvatskom ili srpskom na isti nain pridonosi stilskoj vrijed- nosti
ritma«.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
54
lica, ili kadšto diaeresis bucolica, što znai da je odmor uvijek
usjek, tj. cezura (doslovno bi bilo ‘rijez’)]12
• hrvatskomu je heksametru temelj naglasak, a grkomu i rimsko- mu
razlika izmeu kratkih i dugih slogova [prema tome, hrvatski je
heksametar akcentni stih, jer se ne osniva na izmjeni kvantitete
(László: odtege)].
Evo kako obrazlae posljednji stavak (Mareti 1904:XVI): » , , , ( .
.) , ( , . . )«.
Budui da su peta i šesta stopa nemjenljive, jer su uvijek
istovjetne, tj. daktil i trohej, a prve etiri stope mjenljive, tj.
mogu biti ili daktil ili trohej, hrvatski prijevodni heksametar,
ili šestomjer, javlja se u jednoj od sljede- ih 16 inaica: 13
l o o l o o l o o l o o l o o l o (1) l o l o o l o o l o o l o o l
o (2) l o o l o l o o l o o l o o l o (3) l o o l o o l o l o o l o
o l o (4) l o o l o o l o o l o l o o l o (5) l o l o l o o l o o l
o o l o (6) l o l o o l o l o o l o o l o (7)
12 Lik rijez (tj. rjez) navodi Broz–Ivekoviev rjenik (1901:II.347),
ali ne i lik rez (bilo bi rz). Pri tome se pozivlju na Stullija,
budui da Vuk nema toga lika (kao ni lika rez), iako ima glagol è
(à) i glagolnu imenicu è (Karadi 1852:666). I jedno i drugo nalazi
se i u Broz–Ivekovia, tj. sarijèzati (sàrijem) i sarijèznje
(1901:II.380). Oevidno je da lik rijez pripada u birani hrvatski
sustav, te da bi ga tre- balo “standardizirati”, jer je rez,
jednostavno reeno, ekavština (rez : rijez = vek : vijek). Na prvi
pogled nije moda jasno da bi trebalo propisati i lik rjezati
(odakle onda i onaj glagol sarijezati kao zapijevati prema
pjevati), jer je rezati takoer ekavština, te utoliko pripada u
srpski knjievni jezik, budui da ne moe biti govora o tzv.
pokrivenome r (renik : rjenik = rezati : rjezati, a opstoji i
ikavski lik rizati, koji dokazuje da je posrijedi sljednik jata).
Vidi o tome u lanku Stjepana Babia Glasovi je/e iza pokrivenoga r,
gdje se donosi i jedna “tipologija” tzv. kratkoga jata iza
(pokrivenoga) r (Babi 1998:5–6). Usp. i Lászlóov prijevod
rjezanasti znakòvnîk za spaghetti code (László 1993:40). Vidi
takoer Marotti 2009:161 i Marotti 2019b:295–296.
13 Posrijedi su tzv. varijacije s ponavljanjem. Dva elementa
(László: dva obstoj- ka, dva suka), ili pak dva lana (daktil = d i
trohej = t) dvoslonoga skupa {d, t} treba rasporediti u uzajamno
razliite ureene etvorke, što znai da je primjerice < d, t, d, t
> ≠ < d, t, t, d >, a jedno je i drugo razliito dakako od
{d, t}. Takvih etverolanih ureenica dvolanoga skupa ima 24 =
16.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
55
l o l o o l o o l o l o o l o (8) l o o l o l o l o o l o o l o (9)
l o o l o l o o l o l o o l o (10) l o o l o o l o l o l o o l o
(11) l o l o l o l o o l o o l o (12) l o l o l o o l o l o o l o
(13) l o l o o l o l o l o o l o (14) l o o l o l o l o l o o l o
(15) l o l o l o l o l o o l o (16)
Pri tome l oznauje naglašeni slog, a o nenaglašeni, dok u nas
uobia- jenim znakovima – i oznaujem iskljuivo duljinu i krainu (što
zna- i istaknuti i neistaknuti slog, ali u kvantitativnoj
versifikaciji). To je zna- kovlje u nekim svojim radovima rabio i
profesor László, npr. u lancima Uz prievod Puškinova Spomenka (tj.
Uz príevod Pškinova Spomeníka) (László 1994:14) i Te snvše pv, što
neodzvn b: (Jedan prpviv i jedan neprpviv psmotvor) (tj. T snvše
pev, št neòdzvn b: (Jèdan prjepjèviv i jèdan neprjepjèviv
pjesmòtvor)) (László 2009:139). Navedene se oznake, kako kae
László, »povod« (tj. »pòvod«) za oznakama 1 i 0 »iz obavjestnštva«
(tj. »iz obavjestníštva«) (László 1994:9). To bi znailo da se,
primjerice, (1) moe zapisati i ovako:
1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 (1) Nabrojene inaice pokazuju
razliku izmeu onoga što bi (u naelu) mo-
glo biti, i onoga što u odreenoj vrstici doista jest. Recimo,
pokazuju razli- ku izmeu ustroja stiha i pojedinoga njegova
ozbiljka. László je prvo nazi- vao razmjerjem, a drugo odmjerjem.
Evo njegovih odreaja tih dvaju poj- mova (László 2009:139): »Rzmrje
je mrilo, po kojeme psnk nstoj razporditi stope. [...] Odmrje je
razpord natiska u vrstici.« (tj. »Ráz- mjerje je mjrilo, po kòjeme
pjsnk nástoj razporéditi stpe. [...] Òdmierje je rzpord nàtiska u
vstici.«)14 Ili, govorei o pojavama koje »obiljevaj pjesnk oblk«
(tj. »obiljeávaj pjsnk blk«), za potonje kae (László 1994:6):
»[...] odmierje ozbiljb silin u okvrima rzmjerja [...].« (tj.
»[...] òdmierje òzbiljb silìn u okvírima rázmjerja [...]«).
Ako bismo k tomu raunali još i tri razliita odmora (upravo usjeka),
o kojima govori Mareti, imali bismo znatno više inaica. No ipak ne
48, jer u onim inaicama gdje je trohej u treoj stopi, ne moe doi
usjek, da-
14 Ovdje sljednik jata, kao i nešto prije u naslovu lanka, zbog
moguih nadslova- ka, u dugim slogovima pišem ie, a ne ilirskim
“rogatim” e, tj. , a u kratkim slogovima je, a ne Belostenevim
“piknjatim” e, tj. , kako u tome lanku ima László. O razliitim
Lászlóovim zapisima sljednika jata vidi Marotti 2016:610–611.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
56
kle cezura, iza toga troheja (tj. τομ κατ τρτον τροχαον, ili
latinski cae- sura post tertium trochaeum), jer bi to tada bio
odsjek, dakle dijereza. A ta- kvih sluajeva ima 8. Ako bismo dakle
raunali i tri razliita odmora, ina- ica bi ukupno bilo 40.15
Sada se svakoj vrstici u Maretievim (i Mareti–Ivšievim) prijevodima
Homera moe odrediti inaica, a ujedno joj je mogue pridruiti i
njezin broj. Pogledajmo primjerice Maretiev prijevod tzv. Zaziva
Muze u Ilijadi, i to u prvome izdanju od godine 1883. (Homer
1883:3):
Srbu, boginjo, poj Achìlleja, Peleju sina, Pogubnu onu, koja
Achaejce ojadi vrlo, Snane je duše mnogih junaka ona k Aídu
Poslala, a njih je same uinila, dà budû plijen Psima i pticama svim
– i tako se Zeusova volja Vršila – od kad se ono razdvojio u svadji
bio Atrejev sin, junácima kralj, s Achìllejem divnim.
Zanemarimo li odmore, evo kako izgleda odmjerje tih prvih sedam vr-
stica iz Homerove Iliade:
l o l o o l o l o o l o o l o (7) l o o l o l o o l o l o o l o
(10) l o o l o l o o l o l o o l o (10) l o o l o o l o o l o o l o
o l o (1) l o o l o o l o l o o l o o l o (4) l o o l o o l o o l o
o l o o l o (1) l o o l o l o o l o l o o l o (10)
Prema tome, triput se javlja inaica (10), dvaput inaica (1), te po
jedan- put inaice (4) i (7). Uoiti je pri tome da posljednja rije u
etvrtoj vrstici, tj. plijen, ima dva sloga, te ju tako valja
izgovoriti, dakle pljen, a ne jedno- slono, kako bi u hrvatskome
inae trebalo izgovoriti sljednik jata, neovi- sno o tome je li u
dugome ili u kratkome slogu. Izgovorimo li tu rije jed- noslono,
narušit emo razmjerje, tj. opi ustroj hrvatskoga prijevodnoga
šestomjera, kako ga je uspostavio sam Mareti, jer e u šestoj stopi
biti je- dan, i to naglašeni slog. Moglo bi se rei da je to granica
koju odmjerje ne
15 Openito o hrvatskome (prijevodnome) heksametru u nas je
ponajviše pisao Miroslav Kravar. Vidi primjerice sljedee njegove
radove: Naš prijevodni heksametar da- nas (Kravar 1960), O metrikom
mostu u našem heksametru (Kravar 1965), O odnosu metra i ritma u
tonskom heksametru (Kravar 1974), Tri stoljea hrvatske klasike
metrike: (Pokušaj rehabilitacije) (Kravar 1975), Nacrt prozodijske
tipologije hrvatske klasike metrike (Kravar 1977), Prolegomena
teoriji tonskoga heksametra (Kravar 1981).
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
57
smije prijei, tj. ne smije tu granicu srušiti, jer takav »razpord
natiska« (tj. »rzpord nàtiska«) više ne bi bio »u okvrima rzmjerja«
(»u okvíri- ma rázmjerja«). Zapaziti je takoer da se u petoj
vrstici prešutno pretpo- stavlja (ili prihvaa) da nema pomaka
naglaska na prednaglasnicu (u ovo- me sluaju pomaka siline za jedan
slog ulijevo), tj. da »i pticama« treba iz- govoriti »i ptcama«,
kako jest na razgovornoj razini, posebice u Zagrebu, a ne
»ìpticama«, kako meutim jest na razini knjievnoga jezika (te ujed-
no na razini novoštokavskoga naglasnoga sustava). No ako bismo
izgo- vorili tako, ponovno bismo narušili razmjerje, jer bi druga
stopa tada bila etveroslona, a toga ne moe biti u heksametru
openito, pa ni u hrvat- skome prijevodnome šestomjeru. To je ono
što je László prigovorio Mare- tiu, ustvrdivši sljedee (László
1996:167): »Posao si je jošte više oblakšao i tme, štoje odstpaji
odknjievnga izgovora hrvtskga uzimao, da silazn naglasak nemr
svagda prjelaziti na prjednaglasnicu.« (tj. »Pòsao si je jòšte vše
oblàkšao i tíme, štòje odstúpaji òdknjievnga zgovora hvtskga
ùzimao, da sìlazn nàglasak nèmr svgda prjèlaziti na
prjednàglasnicu«).
Premda je u drugome izdanju, kako je ve reeno, dosta mijenjao, Ma-
reti je ipak ostavio kako »« u šestoj stopi, a takoer » « bez
obiljeenoga naglaska. Evo kako izgleda Zaziv Muze u oj i (Homer
1905:1):
, , , , , , , à ; , , , .
Istom je Ivši obiljeio naglasak na »pticama«, tj. »i ptcama«, a
rije je plijen uklonio iz šeste stope i povukao ju u petu, no i on
je ipak zadrao dvosloni izgovor sljednika jata u dugome slogu, pa
ta (troslona) peta stopa etvrte vrstice glasi »plijen da« (tj.
»pljen da«). Evo cijeloga Zaziva Muze u šestome izdanju Homerove
Ilijade (Homer 1961:3):
Srdbu mi, boginjo, pjevaj Ahìleja, Peleju sina, Pogubnu, kojano
zada Ahéjcima tisuu jada, Snane je duše mnogih junaka ona k Aídu
Poslala, à njh je same uìnila, plijen da budu Psima i ptcama gozba;
a Zeusu se vršaše volja,
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
58
Otkad se bjehu onòmad razdvòjili poslije svae Atrejev sin, junacima
kralj, i dîvn Ahìlj.
Meutim, sada je odsjeak »da budu« došao na kraj etvrte vrstice, a
Ivši prešutno pretpostavlja da e izgovor biti »da bd«, kako
uglavnom jest na razgovornoj razini, a ne »dàbud«, kako bi se
oekivalo u knjiev- nome jeziku (a kako jest i na razini
novoštokavskoga naglasnoga sustava), pa stoga ne biljei naglasak na
»budu«. Mareti je, s druge strane, i 1883. i 1905. taj odsjeak imao
u petoj stopi te etvrte vrstice, gdje mu je bio po- treban daktil,
pa je oba puta obiljeio naglasak na prednaglasnici (tj. »dà budû« i
»à «, naime »dà bud« i »à «), što bi znailo da ni sam Mareti nije
bio posve siguran moe li se, kao “samorazumljiv”, oekiva- ti takav
izgovor. No ve je godine 1867., u svojoj slovnici Grammatica della
lingua serbo-croata (illirica), Petar Budmani ustvrdio sljedee
(1867:145): »Le congiunzioni i, a, ni, da, kad nel discorso
famigliare sono spesso proclitti- che (le ultime due soltanto
dinanzi a’ verbi) e seguono le stesse regole delle preposizioni.
Es. ô , ni òtac nì mâjka, à â, kàd vidîm, ecc«.16
3. Lászlóov šestomjer od 23 ili 24 »udarna hipa« Za razliku od toga
»slogovnoga šestomjera«, kako ga zove profesor
László, slogovnoga zato što ga Mareti slae »od 12 do 17 slogv, po
zoru njemakme« (tj. »od 12 do 17 slgv, po úzoru njmakme«) (László
1996:167), sam je László pokušao uspostaviti hrvatski prijevodni
šestomjer na temelju broja hipova koliko ih ima izvorni grki
heksame- tar. Hrvatskom rijeju hip László prevodi latinsku rije
mora, te razlikuje »duljn hp« (tj. »dùljn hp«) i »udrn hp« (tj.
»drn hp «). Prvi se od- nosi na kvantitativnu versifikaciju i
oznauje osnovnu “mjeru”, tj. traja- nje jednoga kratkoga sloga.
Dugi slogovi traju dva (duljna) hipa. Kratki su slogovi šturi, a
dugi jedri. Slog je jedar kada ima na kraju suglasnik, dvo- glas
ili dug samoglasnik. Stopa ima 4 hipa, šestomjer 24 (László
1996:167). László zapravo kae 23–24, uzimljui da u posljednjoj,
šestoj stopi moe biti trohej ili spondej, tj. da je posljednji slog
u šestomjeru tzv. syllaba an- ceps. Moglo bi se meutim rei da ono
što je u svakome šestomjeru, ja-
16 Dok u slovnici kae »nel discorso famigliare«, 17 godina poslije,
dakle godi- nu dana nakon što je objavljeno prvo izdanje Maretieva
prijevoda Ilijade, u 5. “sve- šiu” Akademijina rjenika, za da veli
ovako (Budmani 1884:163): »[...] esto gubi ak- cenat, te se
izgovara s onom rijei (osobito ako je ova glagol) koja slijedi, kao
da je jedna sama rije, postaje dakle proklitika; n. p. da znáte, da
mògu izgovara se daznáte, damògu; ali u tom sluaju ako ova druga
rije ima akc. ili , onda da dobiva akc. , a nestaje akc. kod druge
rije- i; tako da znam, da vidite izgovara se dàznm, dàvidte.«
Budmani je preuzeo obrai- vanje Akademijina rjenika upravo od slova
D.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
59
kobsonovski kazano, nemjenljivo (invarijantno), jest broj hipova
(mora), te da ih ima upravo 24, jer kada posljednji slog i jest
kratak (tj. štur), on se re- dovito dulji (to se zove syllaba
brevis in elemento longo).17
No hrvatski se prijevodni šestomjer ne temelji na duljnome hipu,
nego na udarnome, i to tako da svaki naglašeni slog i svaka
naglašena jedno- slona rije (pa makar bila i silinom neistaknuta)
vrijede dva udarna hipa, a svi ostali (nenaglašeni) slogovi jedan
udarni hip. Na taj nain László odr- ava istovjetnost grkoga, tj.
Homerova heksametra i hrvatskoga prijevod- noga šestomjera, ali ne
na razini broja stopa, ili broja slogova (što zapra- vo i nije
mogue), nego na razini broja hipova iliti mora. Jer, kako kae
László (1996:167): »Stoga se inaša uoblika šestomjera sastoj od
23–24-j hpv, udrnh, usvakj vrstici.« (tj. »Stga se ìnaša uòblika
šestòmjera sastòj od 23–24-j hípv, drnh, ùsvakj vstici«). Evo kako
to izgle- da (László 1996:168):18
srdnju djevo de pj u *peljevia akhillja* zlokobnicu što silestvo
*akhjcima jd namae mnog silovite dše u podzemn sviet ponizbaca
vitevsk njh tiela derainm in pašdma igrabilicama gostbm a zsnov se
vršše *zevsu odkad se bjehu sprvin razastavili izporieav *atrejev
sn vitezovima krlj i boansk *akhillj
Oznakama i biljee se glavni i sporedni odmor. Kao što se vidi,
prije- vod nema razgodaka, jer ih, kako kae László (1996:167), ni
»Homr pjevaji nje imao« (tj. »Hòmr pjvaji níje ìmao«). Takoer, nema
ni velikih slova. Vlastita su (jednodijelna) imena oznaena samo
zvjezdicom (usp. »*akhjcima« u drugoj vrstici), a višedijelna imaju
još i zvjezdicu na kraju (usp. »*peljevia akhillja*« u prvoj
vrstici). K tomu, naglasak je
17 Vidi s time u vezi knjigu Martina Litchfielda Westa Greek Metre,
posebice po- glavlje Units of Analysis (West 1982./1996:4–6). Usp.
sljedei ulomak (4–5): »The last position in the period may be
occupied by either a long or a short syllable. In some metres the
rhythmic pattern would lead one to expect a long in the final
place: when the syllable is actually short, it is known as brevis
in longo (in full: syllaba brevis in elemento longo). The missing
length is made up by the following pause«. Engleskom rijeju period
West oznauje temeljnu jedinicu rašlambe (koja kadšto moe biti i
στχος, i κλον, itd.). Vidi o tome i moju raspravu Sapfiki
jedanaesterac u zbirci Petra Kneevia Pisme duhòvnè ràzlikè (Marotti
2003:209).
18 Osim prvoga pjevanja, László je preveo i drugo, ali ono nije
objavljeno. Sredi- nom devedesetih godina više smo puta razgovarali
o tome da se Ilijada prevede u cjeli- ni. Dogovoreno je bilo i
prema kojem izdanju, naime: Homeri Ilias, recognovit Helmut van
Thiel (Homer 1996a). A takoer, što se tie Odiseje: Homeri Odyssea,
recognovit Helmut van Thiel (Homer 1996b).
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
60
biljeen dvonadslovnim sustavom s nenavodom (tzv. »dvoznakim pro-
stim«), što u znatnoj mjeri oteava itanje, pa i razglobu. Stoga
donosim “prijepis” toga Zaziva Muze, u koji sam unio razgotke i
velika slova, a na- glasak obiljeio Vuk–Danii–Budmani–Maretievim
petonadslovnim su- stavom (na ie biljeim naglasak na prvome dijelu
dvoglasa):
Sdnju, djvo, d pj u Peléjevia Akhilléja, Zlòkobnicu, št silèstvo
Akhájcima jd namàe, mng silòvite dše u pòdzemn svet ponizbàca
vtevsk, njh tíela deràinm ìn pašádma ì grabilicama gòstbm, a zásnov
se všše Zvsu, òdkad se bjhu sprvìn razàstavili, izporíeav, Àtrejev
sn, vitezòvima krlj, i boànsk Akhìllj.
Ako sada pogledamo prve dvije vrstice i primijenimo pri tome Mare-
tiev pristup, tj. pokušamo te dvije vrstice podijeliti na stope,
dobit emo sljedee:
Sdnju, djvo, d pj u Pe léje via Akhil léja, Zlòkob nicu, št si
lèstvo A khájcima jd na màe,
Izgleda dakle kao da svaka od tih dviju vrstica ima sedam stopa,
ili pak, ako bismo »léjevia« i »Zlòkobnicu« smatrali jednom stopom,
tada bi te dvije stope imale po etiri sloga. No i jedno i drugo ne
samo da izrav- no proturjei onomu što kae Mareti, nego se i sa
stajališta grkoga hek- sametra, na prvi pogled, ini posve netonim.
I to je, meu ostalim, bilo razlogom da je taj Lászlóov prijevod
prvoga pjevanja Ilijade, za razliku od njegovih prijevoda s
akkadskoga, bio primljen, pa i meu strunjacima, sa stanovitom
suzdranošu. Jer dakako, broj stopa, ili broj slogova po stopi,
razmjerno je lako uoiti.
Meutim, gleda li se sa stajališta onoga što ovdje radi László,
Mareti- a zapravo treba zaboraviti, Ivšia takoer (bez obzira što
profesor kae o Ivšievu duhu koji da »lebd povrh ovoga priepjeva«,
tj. »lèbd pòvrh òvoga príepjeva«), te napokon, što se doimlje,
poznavajui Lászlóa, i po- malo protusmisleno, treba zaboraviti i
sam grki heksametar. Naime, ono što je u dvjema navedenim vrsticama
nemjenljivo, dakle invarijantno, jest broj udarnih hipova (23 ili
24), pa to izgleda ovako (h = udarni hip; u za- gradama navodim
njihov broj):
hh h hh hh h hh hh h h hh h h h h h hh h (24) hh h h h hh h hh h h
hh h h hh h h hh h (23)
Prema tome, ovdje nisu bitni ni broj slogova, ni broj stopa, pa ni
raspo-
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
61
djela (naglasnih) udara. Uoiti je da, primjerice, uzvici i d
vrijede dva udarna hipa, i to zato što su naglašeni, tj. imaju
naglasak (nisu beznagla- snice), premda u šestomjeru silinom nisu
istaknuti, tj. u izgovoru bude »sdnjuo« i »djvode«.
4. Hrvatski šestomjer od 23 ili 24 »duljna hipa« To bi dakle bio
ustroj hrvatskoga prijevodnoga šestomjera, koji se sa-
stoji od 23 ili 24 udarna hipa. Mogli bismo ga nazvati
»udarnohipnim« še- stomjerom. No László ipak nije odolio izazovu,
pa je Zaziv Muze preveo i »duljnohipnim« šestomjerom, te ga naveo u
spomenutome uvodnome dijelu (Uz priepjev, tj. Uz príepjev). To bi
recimo bio pravi hrvatski šesto- mjer, koji se sastoji od 23 ili 24
duljna hipa. Pravi pak zato što je u tome prijevodu László zadrao
(ili odrao) grku kvantitativnu versifikaciju i u hrvatskome. Da
bismo vidjeli kako to izgleda, potrebno je prethodno na- vesti i
sam grki izvornik:19
Μνιν ειδε, ϑε, Πηληδεω χιλος ολομνην, μυρ’ χαιος λγε’ ϑηκε, πολλς
δ’ φϑμους ψυχς δι προαψεν ρων, ατος δ λρια τεχε κνεσσιν οωνοσ τε
δατα, Δις δ’ τελεετο βουλ, ξ ο δ τ πρτα διασττην ρσαντε τρεδης τε
ναξ νδρν κα δος χιλλες.
László pak prevodi ovako (1996:167): 19 Navodim prema izdanju:
Homeri opera, recognoverunt brevique adnotatione
critica instruxerunt David B. Monro et Thomas W. Allen (Homer
1920a./1976b:1). Jedi- no u petoj vrstici imam »οωνοσ τε δατα«, a
ne »οωνοσ τε πσι«, kako jest u na- vedenome izdanju, jer László
prevodi prema takvu itanju. Mareti je 1883. i 1905. oe- vidno
prevodio »οωνοσ τε πσι« (»pticama svim«, » «). No 1961., u šestome
izdanju, dakle Mareti–Ivšievu, itamo »ptcama gozba«.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
62
srdnju mi djvo pjevj *akhilleja *pleju sna zlosrjetn što nanie
*akhjcim mnotvo nevlj mn hrbrh dš vitezv nizvre k *hdu prjesnnh
tere njh uin dabud psima grbe i strvinrima gostba te s volja vršila
*zevsu odkako se sprvin zavadvši se razstali bjhu *atreju sn vitezv
krlj ijunk *akhillej
I ovdje je oznakama i obiljeen glavni i sporedni odmor. Budui pak
da ni ovaj prijevod nema razgodaka, da su vlastita imena oznaena
zvjez- dicom, te da je naglasak obiljeen dvonadslovnim sustavom s
nenavo- dom, donosim “prijepis”, u koji su uneseni razgodci i
velika slova, a na- glasak je obiljeen Vuk–Danii–Budmani–Maretievim
petonadslovnim sustavom (na ie ne biljeim zanaglasnu
duljinu):20
Sdnju mi, djvo, pjvj Akhìlleja, Péleju sna, Zlòsrjetn, št nnie
Akhájcim mnòtvo nvlj, mn hrbrh dúš vitezóv nìzvre k Hdu prjèsnnh,
tère njh in, dà bud psma grábe i stvinrima gòstba, t s vlja všila
Zvsu, odkàko se sprvìn, zàvadvši se, ràzstali bjáhu Àtreju sn,
vitezóv krlj, i jùnk Akhìllej.
László je dakle ovdje u potpunosti primijenio ono što inae vrijedi
za grki (kvantitativni) heksametar. Ponajprije to da jedan »duljn
hp« (tj. »dùljn hp«, dakle jedna mora) oznauje osnovnu “mjeru”,
naime traja- nje jednoga kratkoga sloga. Dugi slogovi dakako traju
dva (duljna) hipa. Kao što je ve spomenuto, kratki su slogovi
šturi, a dugi jedri. Slog je jedar kada ima na kraju suglasnik,
dvoglas ili dug samoglasnik. Prema tome, svaka stopa ima 4 (duljna)
hipa, osim posljednje, šeste stope, jer, kako to kae László
(1996:167), »na vrstinme završku, namjestu posljednj polustop, ne
mog biti dv (jednohipna) sloga, nego mr biti jedan dvohipan ili
jedan jednohipan slog« (tj. »na vstinme zàvršku, nàmjestu pòsljednj
polùstop, ne mòg bti dv (jednòhipna) slga, nègo mr bti jèdan
dvòhipan ìli jèdan jednòhipan slg«). Zato svaka vrstica traje 23
ili 24 (duljna) hipa. Takav nam pristup dopušta da i ovdje prikaemo
metri- ki ustroj pojedinih vrstica, tj. razdiobu duljina i kraina
po stopama (navo- dim i odmore):
20 Pri tome zapis »ijunk«, u sedmoj vrstici, “prepisujem” kao da
nema spojke, tj. kao da piše »i junk« (bit e da je posrijedi lapsus
calami). Propust e zacijelo biti i zapis »sprvin«, u šestoj
vrstici, umjesto »sprvin«, s oviskom, kako se vidi iz »udar-
nohipnoga« prijevoda.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
63
Usporedimo li sada metriki ustroj prve vrstice u izvorniku i u
ovome Lászlóovu prijepjevu, dobivamo sljedee:
(Homer) (László)
To je dakle ono što bismo od Lászlóa i oekivali, ili – drugaije
reeno – to bi bio pravi “lászlóovski” prijevod: posrijedi je naime
potpuni “odslik”, ili “odljev”, grkoga izvornika u hrvatskome.
Ukljuujui dakako i odmor, tj. usjek nakon treega troheja (τομ κατ
τρτον τροχαον, latinski caesu- ra post tertium trochaeum). Uoiti je
pri tome da drugi slog u treoj stopi, tj. »Akh« u odsjeku »vj Akh«,
nije po naravi dug (syllaba natura longa), nego ga dvoslov kh (koji
i u izgovoru bude [kh]) ini poloajno dugim (syllaba positione
longa). Slino vrijedi i za prvi slog u etvrtoj stopi, tj. za »ill«
u od- sjeku »illeja«, koji je zbog ll takoer poloajno dug.
No i ovdje valja biti oprezan (László bi rekao: valja biti
opreznu). Nai- me, prvi slogovi prvih stopa pete i šeste vrstice,
tj. »i« u odsjeku »i stvi« te »odk« u odsjeku »odkàko«, nisu
naglašeni, pa bi tkogod, imajui na pameti Mareti–Ivšiev »slogovni
šestomjer«, mogao (površno) zakljui- ti da László ini “poetniku
pogrješku”, jer da mu heksametar zapoi- nje nenaglašenim slogom.
Takav prigovor dakako ne stoji, jer su i jedan i drugi slog dugi, i
to poloajno dugi, »i« zbog st, a »odk« zbog dk, što zna- i da su to
jedri slogovi, a rije je o kvantitativnoj versifikaciji. Takoer,
zbog naglaska »nvlj« ini se kao da je šesta stopa u drugoj vrstici
dak- til (a peta trohej). Meutim nije tako. Šesta je stopa upravo
spondej (a peta daktil). Ili kako kae László (1996:167): »Utome je
sroku brj jedrn obstojan, abrj naglask neobstojan, dom je u
naglasnme ozbljku brj naglask jednolik, abrj jedrn raznolik« (tj.
»Ùtome je srku brj jedrín òbstojan, brj nàglask neòbstojan, dòm je
u nàglasnme òzbljku brj nàglask jednòlik, brj jedrín
raznòlik«).
Uoiti je k tomu da je u petoj stopi sedme vrstice spondej, što znai
da je to στχος σπονδειακς (versus spondiacus), kako bude kadšto i u
izvor- nome grkome (a i u latinskome) daktilskome heksametru.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
64
Primijetiti je ovdje da je takvih pokušaja u hrvatskoj knjievnosti
ve bilo. Primjerice, u hrvatskome dijelu (Metra Illyrica) svoje
zbirke Fructus auctumnales Matija Petar Katani postupa upravo tako,
tj. kao i László u prijepjevu »duljnohipnim« šestomjerom (Katani
1791). Pri tome, u ra- spravici Brevis in prosodiam Illyricae
linguae animadversio, koja prethodi hr- vatskim pjesmama
(1791:37–39), u vezi s poloajnim duljenjem u hrvat- skome Katani
kae ovako (1791:37):21 »Positione longae sunt, ubi vocalis duas
praecedit consonas [...].« (»Po poloaju su slogovi dugi kada samo-
glasnik prethodi dvama suglasnicima [...]«).
Napokon, ta se dva prijepjeva razlikuju i odabirom otpovjednica za
po- jedine grke rijei, sveze i izriaje. U sljedeoj preglednici
navodim neke od tih razlika, te ih ujedno usporeujem s
Mareti–Ivšievim prijevodom:
GRKI IZVORNIK
ολομνη pogubna zlokobnica zlosrjetna μυρος tisua silestvo mnotvo
λγος jad jad nevolja
φϑιμος snaan silovit hrabar ψυχα ρων duše junaka duše viteevske
duše vitezova
λρια plijen deraina grabe κνες psi pašad psi
οωνς ptica grabilica strvinar δας gozba gostba gostba
βουλ volja zasnov volja ναξ νδρν junacima kralj vitezovima kralj
vitezova kralj
δος divni boanski junak
21 Vidi moj prijevod spomenute raspravice, pod naslovom Kratak
pogled u slogo- mjerje ilirskoga jezika, u Marotti 2003:252–255,
gdje donosim i latinski izvornik. Usp. i Babuki 1854:438–439.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
65
5. Prijevod u »dvadeseterakome stihu« Meutim, László ima i trei
prijevod Zaziva Muze, i to tzv. metame-
triki, naime u “dvadesetercu”. Pojam metametrikoga znaenja, ili
meta- metrikoga aspekta stiha u nas je uveo Svetozar Petrovi u
svojoj doktor- skoj disertaciji pod naslovom Problem soneta u
starijoj hrvatskoj knjievnosti (Oblik i smisao) (Petrovi
1968:92–100).22 Raspravljajui u Zakljuku o tome pojmu, Petrovi kae
ovako (1968:93):
»Za nas, ovdje, kljuno je razumijevanje onoga aspekta stiha koji bi
se mo- gao nazvati metametrikim, a po kojemu metar, stih ili oblik
uope – sâm za sebe, kao goli oblik, kao samostalan simbol, odvojen
od pjesme i prije pje- sme u kojoj ga zamjeujemo – moe imati neko
znaenje i moe neposred- no postati dio ›sadraja‹, ›pjesnike poruke‹
ili smisla djela«.
No kada je rije o metametrikome prijevodu, tj. o tome da odreeni
stih ima stanovito znaenje sam po sebi, neovisno od danoga
pjesmotvo- ra, prije bismo oekivali, uzmemo li u obzir povijest
hrvatske knjievnosti, prijevod u desetercu. Jer deseterac, posebice
onaj epski, tzv. “asimetrini” deseterac, u nas zacijelo ima odreeno
znaenje, tj. kazuje nešto sam so- bom neovisno o pjesmotvoru.
Štoviše, takvih je metametrikih prijevoda, gdje se heksametar
“prenosi” u epski deseterac, u nas ve bilo. Primjeri- ce, u Nevenu
je godine 1855. Mate Ivievi preveo ulomak iz Vergilijeve (Pu- blius
Vergilius Maro) Eneide (Aeneis), i to prvih 296 stihova prvoga
pjevanja, te k tomu ona 4 uvodna (Ille ego, qui quondam gracili
modulatus avena), dakle ukupno 300 stihova (Vergilije 1855).23 Pri
tome je latinski heksametar “pre- nesen” u naš epski deseterac. A
slino kae i Petrovi (1968:94):
»Kao razmjerno jednostavan primjer, kojim bi se ovo izlaganje
ilustriralo, moe se navesti naš asimetrini deseterac. U našem
stoljeu – dobrom pje- sniku koliko i slabom stihotvorcu, pronicavu
kritiaru koliko i neukom i- taocu – deseterac znai nešto sasvim
odreeno, nešto što nije izreeno opi- som njegovih metrikih osobina
niti je ovisno o ovoj ili onoj njegovoj poje- dinanoj
upotrebi«.
Meutim László ne bira taj stih, nego znatno “neobiniji” dvadesete-
rac, koji se doduše javlja u narodnoj epici, no koji nama ipak ne
znai »ne- što sasvim odreeno«, kako to kae Petrovi, nešto što bi za
nas a priori,
22 Ta je njegova disertacija prvi put objavljena u Akademijinu Radu
(knj. 350.) 1968. No godine 2003. objavljena je i u knjizi pod
istovjetnim naslovom (Petrovi 2003). Posrijedi je zapravo neka
vrsta pretiska: prijelom je istovjetan onomu u Radu JAZU, ali je
dodatno “obraen”, u smislu layouta; na kraju je dodan kratki
Petroviev pogovor pod naslovom Uz ovo izdanje (305–308).
23 O tome govorim i u lanku »Preliepo i astno poduzee«: O Matiinim
prijevodima grkih i rimskih pisaca (Marotti 2019a:235–236).
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
66
neovisno o »njegovoj pojedinanoj upotrebi« imalo posve jasno
znaenje. Lászlóov “dvadeseteraki” prijevod izgleda pak
ovako:24
Poj, boginjo, srdnju u junaka, u junaka Pelejevi Aha, gdje se junak
na zlo rasrdio, te Ahajci jada dopadoše, siloviti vitezi junaci
snanu dušu u Had otpustiše, a junaci sami polegoše, polegoše tere
postadoše plijen psima, gozba ptiinama, a volja se Zevsova vršaše,
kakono se bjehu od inata zavadili, pak se rastavili Atrejevi,
gospodar junaka, i boanski Pelejevi Aho.
Ovaj je prijepjev dakako “slobodniji”, no ipak se moe uoiti pove-
zanost s dvama prethodnim prijevodima, posebice s onim »udarnohi-
pnim«, primjerice pri odbiru rijei, poput srdnja (μνις), jad
(λγος), silo- vit (φϑιμος), ili boanski (δος), ali i znatnija
usmjerenost, ako ne i stanovi- ta oslonjenost na Mareti–Ivšiev
prijevod, u primjerima kao boginja (ϑε), plijen (λρια), psi (κνες),
gozba (δας), volja (βουλ). Zanimljivo je da za imenicu οωνς
(‘ptica’) László u svakome od triju prijevoda navodi razli- itu
otpovjednicu: grabilica, strvinar, ptiina. Sveza pak ναξ νδρν ovdje
je moda “najdoslovnije” prevedena, i to kao gospodar junaka.
6. Zaglavak Tako je profesor László izvorni heksametar prenosio u
hrvatski na ra-
zliite naine. Pri tome nije prevodio onim “uobiajenim”, “glavnim”,
ili “središnjim” nainom, tj. »slogovnim šestomjerom«, kako ga je
bio uspo- stavio Mareti, poslije ga (prevoditeljski) doradio Ivši,
a zatim, na toj os- novi, nastavili i drugi, meu kojima primjerice
Marko Tepeš, Juraj Zgore- lec, Bratoljub Klai i Branimir Glavii, da
bi ga teoretiki (László: zorbe- no) opisao Miroslav Kravar.
Metametriki jest prevodio, ali u dvadeseter- cu, a ne onako kako se
je u nas znalo raditi – u desetercu. Od dviju rub-
24 Taj je prijevod naveo Zdeslav Dukat u lanku Smailagi Meho i
Pele[je]vi Aho, koji je objavljen u asopisu Knjievna smotra (Dukat
1986). Prije samoga prijevoda Du- kat kae sljedee (24): »U jednom
od svojih nadahnutih predavanja u Zagrebakom lingvistikom krugu
Bulcsú László je proemij Ilijade preveo na više ›stilskih razina‹
(posve u duhu antike teorije o govornikim stilovima: visokom,
srednjem i niskom). Svrha je bila da se pokae ono što Svetozar
Petrovi naziva metametrikom funkcijom ili znaenjem stiha. Ili moda
nešto drugo. Uglavnom, demonstracija je bila nevjero- jatno
uspjela. Tako je ›dvadeseteraki prijevod‹ prvih sedam stihova epa
ispao ovako: [...]«. Isti je prijevod Dukat naveo i u svojoj knjizi
Homersko pitanje (Dukat 1988:252), u koju je uvrstio lanak iz
Knjievne smotre (245–252), te ujedno ispravio naslov u Smailagi
Meho i Pelejevi Aho. Prenosim ovdje inaicu koja se nalazi u knjizi,
ispravivši pri tome nekoliko neznatih propusta.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
67
nih mogunosti, u prozi (László: prostorjeju) nije prevodio, a što
se tie prijenosa kvantitativne versifikacije u hrvatski šestomjer
od 23 ili 24 »dulj- na hipa«, o tome je zacijelo razmišljao, tako
je katkada pokušavao prevo- diti, a bit e, štoviše, da je tomu i
teio, premda je nedvojbeno bio svjestan s kolikim se teškoama pri
takvu prevoenju moraju suoiti kako prevo- ditelj, tako i itatelj.
Napokon, razvio je vlastiti nain prijenosa izvornoga grkoga
heksametra, i to šestomjerom od 23 ili 24 »udarna hipa«. Ako se
dovršetak prijevoda Ilijade »duljnohipnim« šestomjerom i nije mogao
oe- kivati, prijevod »udarnohipnim« šestomjerom bio je posve
ostvariv. Sto- ga je šteta da nije dovršen, jer bi se njegova
vrijednost istom tada mogla u potpunosti prosuditi.
Literatura Allen, W. Sidney. 1973./2009. Accent and rhythm:
Prosodic features of Latin
and Greek: A study in theory and reconstruction. Cambridge: At the
Uni- versity Press.
Ani, Vladimir. 2004. Veliki rjenik hrvatskoga jezika. Priredila
Ljiljana Joji. Zagreb: Novi Liber.
Babi, Stjepan. 1998. Glasovi je/e iza pokrivenoga r. Jezik, 1,
4–14. Babuki, Vjekoslav. 1854. Nkoliko rih o slovkomrju. U: Vkoslav
Ba-
buki. 1854. Ilirska slovnica. U Zagrebu: Bèrzotiskom nar.
tiskarnice Dra. Ljudevita Gaja, 437–444.
Broz, Ivan; Franjo Ivekovi. 1901. Rjenik hrvatskoga jezika. Sv.
I–II. U Zagre- bu: Štamparija Karla Albrechta (Jos.
Wittasek).
Budmani, Petar. 1867. Grammatica della lingua serbo-croata
(illirica). Vienna: A spese dell’ autore.
Budmani, Petar. 1884. Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Na
svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
Obradili . Danii, M. Vaavac, P. Budmani. Sv. 5. 1 drugoga dijela.
ETA–DALI. Zagreb: Ti- sak Dionike tiskare.
Dukat, Zdeslav. 1986. Smailagi Meho i Pele[je]vi Aho. Knjievna
smotra, 61-62, 19–24.
Dukat, Zdeslav. 1988. Homersko pitanje. Zagreb: Globus. Gasparov,
Mihail Leonovi. 1996. A history of European versification.
Transla-
ted by G. S. Smith and Marina Talinskaja. Edited by G. S. Smith
with Le- ofranc Holford-Strevens. Oxford: Clarendon Press.
Glavii, Branimir. 2001. Versifikacija hrvatskih latinista. Split:
Knjievni krug.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
68
Homer. 1882. Homerova Odysseja. Preveo, uvod napisao i tuma dodao
Tomo Mareti. Zagreb: Naklada »Matice hrvatske«.
Homer. 1883. Homerova Iliada. Preveo i tuma dodao Tomo Mareti. Za-
greb: Naklada »Matice hrvatske«.
Homer. 1904. Homerova Odiseja. Preveo i predgovor napisao T.
Mareti. [2. izd.] Biograd: Štampano u dravnoj štampariji Kraljevine
Srbije.
Homer. 1905. Homerova Ilijada. Preveo T. Mareti. [2. izd.] Biograd:
Štam- pano u dravnoj štampariji Kraljevine Srbije.
Homer. 1912. Homerova Ilijada. Preveo T. Mareti. Predgovor uro
Körbler. Pogovor Stjepan Ivši. 3. (Matiino 2.) izd. Zagreb:
Izvanredno izdanje »Matice hrvatske«.
Homer. 1915. Homerova Odiseja. Preveo T. Mareti. 3. (Matiino 2.)
izd. Za- greb: Izvanredno izdanje »Matice hrvatske«.
Homer. 1917./1976a. Homeri opera. Recognovit brevique adnotatione
critica instruxit Thomas W. Allen. Tomus III: Odysseae libros I–XII
continens. Editio altera. Oxonii: E typographeo
Clarendoniano.
Homer. 1919./1975. Homeri opera. Recognovit brevique adnotatione
critica instruxit Thomas W. Allen. Tomus IV: Odysseae libros
XIII–XXIV conti- nens. Editio altera. Oxonii: E typographeo
Clarendoniano.
Homer. 1920a./1976b. Homeri opera. Recognoverunt brevique
adnotatione critica instruxerunt David B. Monro et Thomas W. Allen.
Tomus I: Ilia- dis libros I–XII continens. Editio tertia. Oxonii: E
typographeo Claren- doniano.
Homer. 1920b./1976c. Homeri opera. Recognoverunt brevique
adnotatio- ne critica instruxerunt David B. Monro et Thomas W.
Allen. Tomus II: Iliadis libros XIII–XXIV continens. Editio tertia.
Oxonii: E typographeo Clarendoniano.
Homer. 1921. Homerova Ilijada. Preveo i protumaio [te predgovor
napisao] T. Mareti. Predgovor uro Körbler. 4. (Matiino 3.) izd.
Zagreb: Izvan- redno izdanje Matice hrvatske.
Homer. 1948. Homerova Ilijada. Preveo i protumaio Tomo Mareti.
Pregle- dao i priredio [te pogovor napisao] Stjepan Ivši.
Predgovore napisali B. V. Gornung, S. I. Radcig, S. P. Šestakov. 5.
(Matiino 4.) izd. Zagreb: Matica hrvatska.
Homer. 1950. Homerova Odiseja. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pre-
gledao i priredio [te pogovor napisao] Stjepan Ivši. 4. (Matiino
3.) izd. Zagreb: Matica hrvatska.
Homer. 1961a. Homerova Ilijada. Preveo i protumaio Tomo Mareti.
Pre- gledao i priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši.
Predgovor Milivoj Sironi. 6. (Matiino 5.) izd. Zagreb: Matica
hrvatska.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
69
Homer. 1961b. Homerova Odiseja. Preveo i protumaio Tomo Mareti.
Pre- gledao i priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši.
Predgovor Milivoj Sironi. 5. (Matiino 4.) izd. Zagreb: Matica
hrvatska.
Homer. 1965. Ilijada. S grkoga preveo [i protumaio] Tomo Mareti.
Pre- gledao i priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši.
Pogovor Mi- livoj Sironi. [7. (Matiino 6.) izd.] Zagreb: Matica
hrvatska – Zora.
Homer. 1987a. Ilijada. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i
pri- redio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Pogovori Vojtech
Zama- rovský i Milivoj Sironi. 8. [Matiino 7.] izd. Zagreb:
Nakladni zavod Matice hrvatske.
Homer. 1987b. Odiseja. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i
pri- redio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Pogovori Vojtech
Zama- rovský i Milivoj Sironi. [6. (Matiino 5.) izd.] Zagreb:
Nakladni zavod Matice hrvatske.
Homer. 1996a. Homeri Ilias. Recognovit Helmut van Thiel. Hildesheim
– Zürich – New York: Georg Olms.
Homer. 1996b. Homeri Odyssea. Recognovit Helmut van Thiel.
Hildesheim – Zürich – New York: Georg Olms.
Homer. 2003a. Ilijada. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i
pri- redio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Pogovor Milivoj
Sironi. [9. (Matiino 8.) izd.] Zagreb: Nakladni zavod Matice
hrvatske.
Homer. 2003b. Odiseja. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i
pri- redio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Pogovor Milivoj
Sironi. [7. (Matiino 6.) izd.] Zagreb: Nakladni zavod Matice
hrvatske.
Ivši, Stjepan. 1911. Prilog za slavenski akcenat. Rad JAZU, 187,
133–208. Ivši, Stjepan. 1912. O ovom prijevodu i nešto o našem
heksametru uope.
U: Homer. 1912. Homerova Ilijada. Preveo T. Mareti. Predgovor uro
Körbler. Pogovor Stjepan Ivši. 3. (Matiino 2.) izd. Zagreb:
Izvanredno izdanje »Matice hrvatske«, 431–442.
Ivši, Stjepan. 1948. Pogovor. U: Homer. 1948. Homerova Ilijada.
Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i priredio [te pogovor
napisao] Stjepan Ivši. Predgovore napisali B. V. Gornung, S. I.
Radcig, S. P. Še- stakov. 5. (Matiino 4.) izd. Zagreb: Matica
hrvatska, 535–547.
Ivši, Stjepan. 1950. Pogovor. U: Homer 1950. Homerova Odiseja.
Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i priredio [te pogovor
napisao] Stjepan Ivši. 4. (Matiino 3.) izd. Zagreb: Matica
hrvatska, 403–417.
Ivši, Stjepan. 1961a. Pogovor etvrtom izdanju. U: Homer 1961b.
Homero- va Odiseja. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i
priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Predgovor Milivoj
Sironi. 5. (Ma- tiino 4.) izd. Zagreb: Matica hrvatska,
405–419.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
70
Ivši, Stjepan. 1961b. Pogovor ovom (V) izdanju. U: Homer 1961b.
Homero- va Odiseja. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i
priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Predgovor Milivoj
Sironi. 5. (Ma- tiino 4.) izd. Zagreb: Matica hrvatska,
421–423.
Ivši, Stjepan. 1961c. Pogovor ovome (šestom) izdanju. U: Homer
1961a. Homerova Ilijada. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao
i prire- dio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Predgovor
Milivoj Sironi. 6. (Matiino 5.) izd. Zagreb: Matica hrvatska,
547–557.
Ivši, Stjepan. 1961d. Pogovor petom izdanju. U: Homer 1961a.
Homerova Ilijada. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i
priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Predgovor Milivoj
Sironi. 6. (Matii- no 5.) izd. Zagreb: Matica hrvatska,
533–546.
Jagi, Vatroslav. 1864. Hrvatsko stihotvorstvo. Knjievnik, 3,
312–314. Joji, Ljiljana (gl. ur.). 2015. Veliki rjenik hrvatskoga
standardnog jezika. Za-
greb: Školska knjiga. Kaleni, Antun Slavko; Neda Buli. 1999.
Miroslav Kravar (1914. – 1999.) –
ivot i djelo. Zadarska smotra, 1-3, 495–508. Karadi, Vuk Stefanovi.
1852. Srpski rjenik istumaen njemakijem i latin-
skijem rijeima. U Beu: U štampariji jermenskoga namastira [tako!].
Katani, Matija Petar. 1791. Fructus auctumnales in iugis Parnassi
Panno-
nii maximam partem lecti Latia et Illyrica cheli decori vate Math.
Petro Ka- tancsich Pannonio. Zagrabiae: Typis Trattnerianis.
Körbler, uro. 1906. Novije neke teevine u nauci o grkoj metrici.
Zagreb: Ti- sak Kr. zemaljske tiskare.
Körbler, uro. 1912. Homer i njegove pjesme u svijetlu novijih
istrai- vanja. U: Homer. 1912. Homerova Ilijada. Preveo T. Mareti.
Predgovor uro Körbler. Pogovor Stjepan Ivši. 3. (Matiino 2.) izd.
Zagreb: Izvan- redno izdanje »Matice hrvatske«, V–LXII.
Körbler, uro. 1921. Homer i njegove pjesme prema novijim
istraivanji- ma. U: Homer. 1921. Homerova Ilijada. Preveo i
protumaio [te predgo- vor napisao] T. Mareti. Predgovor uro
Körbler. 4. (Matiino 3.) izd. Zagreb: Izvanredno izdanje Matice
hrvatske, V–LII.
Kravar, Miroslav. 1960. Naš prijevodni heksametar danas. iva
antika, 1-2, 277–302.
Kravar, Miroslav. 1965. O metrikom mostu u našem heksametru. iva
an- tika, 2, 413–426.
Kravar, Miroslav. 1974. O odnosu metra i ritma u tonskom
heksametru. iva antika, 1-2, 171–189.
Kravar, Miroslav. 1975. Tri stoljea hrvatske klasike metrike:
(Pokušaj re- habilitacije). Croatica, 6, 91–116.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
71
Kravar, Miroslav. 1977. Nacrt prozodijske tipologije hrvatske
klasike me- trike. Croatica, 9-10, 95–112.
Kravar, Miroslav. 1981. Prolegomena teoriji tonskoga heksametra.
Umjet- nost rijei, 4, 267–282.
László, Bulcsú. 1966. Pripovijest o siromahu iz Nippura. Preveo
Bulcsú László. Republika, 12, 509–510.
László, Bulcsú. 1976. Enûma eliš (kada se gore...): Spjev o
stvaranju svije- ta: Pohvala Marduku. Knjievna smotra, 26-27,
5–20.
László, Bulcsú. 1993. Pabirci redninoga i obavjèstnîkôga pojmovlja
oko razumnih sustava. U: Slavko Tkalac, Miroslav Tuman (ur.). 1993.
Obra- da jezika i prikaz znanja. Zagreb: Zavod za informacijske
studije, 11–73.
László, Bulcsú. 1994. Uz prievod Puškinova Spomenka. Knjievna smo-
tra, 91, 5–16.
László, Bulcsú. 1996. Iliada Homrova: Svtak prv. Knjievna smotra,
100, 167–172.
László, Bulcsú. 2009. Te snvše pv, što neodzvn b: (Jedan prpviv i
jedan neprpviv psmotvor). Knjievna smotra, 153, 137–143.
László, Bulcsú. 2012. Hvalopjev Sncu. Akkadski pjesmotvori u
hrvatski pretoeni i komentarima popraeni po Bulcsúu Lászlóu. Gost
urednik Bojan Marotti. Pogovor Bojan Marotti. Zagreb: Odjel za
orijentalistiku Hrvatskoga filološkog društva.
Majnari, Nikola. 1948. Grka metrika. Zagreb: Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti.
Mareti, Tomo. 1882a. O Homeru i njegovoj poeziji. U: Homer. 1882.
Home- rova Odysseja. Preveo, uvod napisao i tuma dodao Tomo Mareti.
Za- greb: Naklada »Matice hrvatske«, V–XXXII.
Mareti, Tomo. 1882b. Prilog: Nješto o ovom prijevodu. U: Homer.
1882. Homerova Odysseja. Preveo, uvod napisao i tuma dodao Tomo
Mareti. Zagreb: Naklada »Matice hrvatske«, 344–362.
Mareti, Tomo. 1904. Pristup. U: Homer. 1904. Homerova Odiseja.
Preveo [i predgovor napisao] T. Mareti. [2. izd.] Biograd: Štampano
u dravnoj štampariji Kraljevine Srbije, III–XVIII.
Mareti, Tomo. 1915. Predgovor. U: Homer. 1915. Homerova Odiseja.
Pre- veo T. Mareti. 3. (Matiino 2.) izd. Zagreb: Izvanredno izdanje
»Mati- ce hrvatske«, III–VIII.
Marotti, Bojan. 2003. Sapfiki jedanaesterac u zbirci Petra Kneevia
Pisme duhòvnè ràzlikè. U: Alojz Jembrih (gl. ur.). 2003. Zbornik o
Petru Kneevi- u. Zagreb – Šibenik: Hrvatski studiji Sveuilišta u
Zagrebu – Gradska knjinica »Juraj Šišgori«, 205–270.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
72
Marotti, Bojan. 2009. Rjenik hrvatskoga filozofskoga nazivlja.
Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske baštine, 69-70,
123–180.
Marotti, Bojan. 2016. Bulcsú László (1922. – 2016.). Croatica et
Slavica Iader- tina, 12/2, 605–617.
Marotti, Bojan. 2017. Vrste pravopisa. Kolo, 4, 89–107. Marotti,
Bojan. 2019a. »Preliepo i astno poduzee«: O Matiinim prijevo-
dima grkih i rimskih pisaca. U: Damir Barbari, Stjepan Damjanovi
(ur.). 2019. Skrb za duh nacije: Prilozi za povijest nakladništva
Matice hrvat- ske. Zagreb: Matica hrvatska, 235–275.
Marotti, Bojan 2019b. Prema domovini misli: Ogledi o hrvatskoj
filozofiji od Markovia do Cipre. Zagreb: Hrvatska sveuilišna
naklada.
Petravi, Ante. 1939. Klasina metrika u hrvatskoj i srpskoj
knjievnosti. Beo- grad: Lua. Biblioteka Zadruge profesorskog
društva.
Petrovi, Svetozar. 1968. Problem soneta u starijoj hrvatskoj
knjievnosti: (Oblik i smisao). Rad JAZU, 350, 5–303.
Petrovi, Svetozar. 1998. Stih. U: Škreb, Zdenko; Ante Stama. 1998.
Uvod u knjievnost: Teorija, metodologija. 5. poboljšano izd.
Zagreb: Nakladni zavod Globus, 283–334.
Petrovi, Svetozar. 2003. Problem soneta u starijoj hrvatskoj
knjievnosti: (Oblik i smisao). Beograd: Samizdat B92.
Puškin, Aleksandr Sergeevi. 1959. Spmenk. Preveo Bulú Lásló. U: A.
S. Puškin. 1959. Izbor. Priredio Malik Muli. Sarajevo: Svjetlost,
22.
Puškin, Aleksandr Sergeevi. 1960. Spmenk. Preveo Bulu Laslo. U: A.
S. Puškin. 1960. Izbor. Priredio Malik Muli. [2. izd.] Sarajevo:
Svjetlost, 22.
Puškin, Aleksandr Sergeevi. 1961. Spomenik. Preveo Bulu Laslo. U:
A. S. Puškin. 1961. Izbor. Priredio Malik Muli. [3. izd.] Sarajevo:
Svjetlost, 22.
Puškin, Aleksandr Sergeevi. 1963. Spomenik. Preveo Bulu Laslo. U:
A. S. Puškin. 1963. Izbor. Priredio Malik Muli. Sarajevo:
Svjetlost, 20.
Raven, David S. 1962./1999. Greek metre. London : Faber & Faber
Ltd. Pre- tisak. Bristol: Bristol Classical Press.
Raven, David S. 1965./2001. Latin metre. London: Faber & Faber
Ltd. Preti- sak. Bristol: Bristol Classical Press.
Slamnig, Ivan. 1981. Hrvatska versifikacija: Narav, povijest, veze.
Zagreb: Sve- uilišna naklada Liber.
Snell, Bruno. 1977. Metrica greca. Traduzione di Fritz Bornmann.
Firenze: La Nuova Italia.
Škiljan, Dubravko. 1982. Prevoenje antikih stihova. Latina et
Graeca, 20, 14–34.
Škiljan, Dubravko. 2009. Opuscula philologica. Zagreb: Latina et
Graeca.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi
FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
73
Šonje, Jure (gl. ur.). 2000. Rjenik hrvatskoga jezika. Zagreb:
Leksikografski zavod »Miroslav Krlea« – Školska knjiga.
Veber, Adolfo. 1864. O hrvatskom heksametru. Knjievnik, 3, 322–331.
Vergilije Maron, Publije. 1855. Ulomak iz Virgiliove »Eneide«.
Pokus prie-
voda od Mate Ivievia. Neven, 21, 324–330. Vukuši, Stjepan; Ivan
Zorii; Marija Grasselli-Vukuši. 2007. Naglasak u
hrvatskome knjievnom jeziku. Zagreb: Nakladni zavod Globus. West,
Martin Litchfield. 1982./1996. Greek metre. Oxford: At the
Clarendon
Press. Pretisak. London: Sandpiper Books Ltd.
Wilamowitz-Moellendorff, Ulrich von. 1921. Griechische Verskunst.
Berlin:
Weidmannsche Buchhandlung.
Three László’s translations of the Invocation of the Muse from the
Iliad
Abstract Professor Bulcsú László translated the Invocation of the
Muse from the Iliad
three times. In each of these three translations, the original
Greek dactylic hexameter has been transmitted to Croatian in
different ways: (1) “meta- metrically”– in the verse type of twenty
syllables, (2) retaining in Croatian quantitative versification as
well, and (3) developing his own approach – in hexameter consisting
of 23 or 24 so called “stressed morae”. In this latter way he
translated the first two books of the Iliad, of which he published
only the first book (“roll”) in the journal Knjievna smotra (László
1996). The paper compares each of the three translations, but at
the same time compares each of them to the “usual” or “central” way
in which dactylic hexameter has been translated in Croatia over the
last 140 years, namely to the “syllable hexame- ter”, as it was
established by Tomo Mareti and later refined by Stjepan Ivši. Then,
the more frequent “meta-metrical” translation of dactylic
hexameter, i.e. in our epic decasyllable, is also indicated.
Several attempts at quantitative versification in Croatian
literature are mentioned too. Although he intended, László
unfortunately did not complete the translation of the Iliad in his
own way, which is, of course, a pity, because only in that case
could its value be fully estimated.
Kljune rijei: Homer, Bulcsú László, Tomo Mareti, Stjepan Ivši,
Ilijada, dak- tilski heksametar, kvantitativna versifikacija,
akcentni stih, hrvatski prije- vodni heksametar
Keywords: Homer, Bulcsú László, Tomo Mareti, Stjepan Ivši, Iliad,
dactylic hexameter, quantitative versification, accentual verse,
Croatian accentual hexameter