TEORIJA SOCIJALNOG RADA

POVIJESNI ASPEKTI RAZVOJA SOCIJALNOG RADA

POECI SOCIJALNOG RADA

Do druge polovice 18. stoljea sve drutvene slube su bile u sastavu vjerskih zajednica.

Iako se tijekom 18. i 19. stoljea u Europi socijalni rad razvija kao filantropska djelatnost, tijekom 20. stoljea prerasta u profesiju koju organiziraju dravne ustanove ili ustanove neprofitnog sektora nad kojima vei ili manji nadzor zadrava pravni sustav odnosno drava (Cree,2002.).

Jedan od najstarijih zabiljeenih naziva kojima su se oznaavale socijalne usluge je initi dobro (Richmond, 1917.). Kasnije se javlja termin: socijalni rad i socijalne usluge.

Kroz 19. stoljee kristaliziraju se etiri vrste djelatnosti za koje moemo rei da predstavljaju porijeklo socijalnog rada kod nas: dobrovoljne organizacije graana karitativnog tipa, pravo, medicina i pedagogija.

ODREENOST SOCIJALNOG RADA

Postoji vie definicija socijalnog rada ovisno o odreenom prostoru i vremenu.

Compton i Galaway, 1989. identificirali su tri razliita podruja svrhovitosti socijalnog rada:

a) pomo pojedincu i grupi da identificiraju, rijee ili umanje probleme koji nastaju uslijed neuravnoteenosti izmeu okruenja i njih samih.

b) Identificiranje potencijalnih podruja neuravnoteenosti izmeu pojedinaca ili grupa i njihova okruenja s ciljem prevencije.

c) Identificirati i ojaati potencijale pojedinca, grupe i zajednice.

POJAM SOCIJALNI RAD PREMA BERNLER I JOHNSSON, 1993.

Pojam socijalni rad prema Bernler i Johnsson obuhvaa:

Praksu u najirem smislu shvaanja podruja kompetentnosti socijalnih ustanova (rad s djecom, mladima, starima, ovisnicima, preventivni rad, socijalno planiranje)

Metode i tehnike discipline socijalnog rada (socijalni rad s pojedincem, s obitelji, grupom, socijalni rad u zajednici, socijalno planiranje)

Strune discipline socijalnog rada (teoriju, metodologiju, znanstvenu djelatnost, edukaciju).

Socijalni rad kao primjenjena znanstvena disciplina orijentiran je na sagledavanje socijalnih procesa koji uzrokuje socijalne probleme, te na razvijanje vjetina potrebnih za djelotvorno provoenje intervencija radi spreavanje, ublaavanja ili potpunog iskorjenjivanja socijalnih problema (Ronnby, 1990.)

Stoga moemo ustvrditi da je socijalni rad usmjeren na zadovovljavanje potreba pojedinca u njegovoj uoj i iroj okolini.

Da bi socijalni radnik mogao uinkovito djelovati: treba poznavati pojedinca, primarne i sekundarne skupine u kojima on ivi, njegovu drutvenu zajednicu, te dravne institucije.

Kasnije Meunarodno udruenje socijalnih radnika donosi definiciju u kojoj nastoji obuhvatiti stvarnost dananjeg drutva u globaliziranom svijetu: Socijalni rad je usmjeren na prepreke, nejednakosti i nepravde koje postoje u drutvu. Djeluje u situacijama krize i velikih nevolja, kao i situacijama svakodnevnih odobnih i socijalnih problema (IFSW, 2006).

Mogue je uiniti bitne ciljeve socijalnog rada koji se odnose na drutvenu (makro) razinu djelovanjem u smjeru socijalne promjene i individualnu razinu rjeavanjem problema u meuljudskim odnosima i osnaivanjem s ciljem postizanja dobrobiti pojedinca.

Staub-Bernasconi (1995.), vicarska teoretiarka socijalnog rada, polazi od toga da pri postavljanju ciljeva i metoda socijalnog rada i provoenju socijalnih intervencija treba imati na umu da je ovjek bie s potrebama, a da su te potrebe kod ljudi razliite.

LOGIKA STRUKTURA ZNANOSTI

Logiku strukturu svih znanosti ine njezin predmet i njezine metode.

Predmet je ono emu se neka znanost odnosi, skup sadraja i pojava

kojima se ta znanost bavi.

Metode su propisani postupci odnoenja, koji nam omoguuju da nae odnoenje predmetu bude takvo da nam omogui njegovo spoznavanje.METODA = (gr. methodos nain ili put traenja) = postupak koji se primjenjuje u istraivanjima sa svrhom tumaenja pojava ili svojstava (dolazimo do novih znanstvenih spoznaja)

TEORIJA I ULOGE TEORIJE

U najirem znaenju, teorija je skup zamisli o tome to je priroda i prema kojim naelima funkcionira. Sve se definicije uglavnom svode na odreenje teorije kao posebne pojmovne organizacije stvarnosti sa svrhom njezina objanjavanja .

Teorija je s jedne strane cilj znanosti jer teorije povezuju poznate injenice i podvode ih pod ope zakonitosti koje nam pomau u predvianju daljnjih dogaaja. One takoer na izdvajaju, zdruuju i pohranjuju podatke koji su prikupljeni istraivanjima. (Milas, 2009.)

U svakoj znanstvenoj disciplini postoji velik broj teorija. Teorije nude

objanjenja pojava ili problema u pojedinoj znanstvenoj disciplini. Teorija i zakoni koji iz nje proizlaze univerzalnog su karaktera, jer se odnose na velik broj pojedinanih sluajeva. Veina teorija nastala je na temelju ogranienog iskustva, odnosno ogranienog broja podataka i ogranienog broja istraivanja. Zato veina teorija ima odreenih nedostataka ili pojedini dijelovi teorija nisu znanstveno verificirani. Cilj znanosti je neprestana provjera postojeih teorija, njihova dopuna i stvaranje novih teorija. To je permanentan proces i zato je u cijelom svijetu u tijeku velik broj znanstvenih istraivanja. Jo uvijek nedovoljno poznajemo mnoge pojave i nismo zadovoljni objanjenjima koja nude postojee teorije. Teorija obuhvaa nekoliko neizostavnih elemenata: konstrukti, hipoteze, zakoni i znanstveno objanjenje. (Milas, 2009.)KONSTRUKTI: U svakodnevnoj komunikaciji sugovornici ne rijetko imaju razliite predodbe o stvarima o kojima raspravljaju. Za komunikaciju znanstvenika vrlo su vane jasne definicije konstrukata, odnosno kljunih pojmova u pojedinoj znanstvenoj disciplini.To su osnovne sastavnice koje tvore neku teoriju, odnosno njezini graevni elementi (Milas, 2009.)

HIPOTEZA: Hipoteza je provizoran odgovor na problem istraivanja koji treba znanstvenim istraivanjem provjeriti.

To su nepotvrene tvrdnje, pretpostavke ili proizvoljna tumaenja odnosa izmeu iskustvenih podataka ili teorijskih konstrukata. Hipoteza mora odgovarati na postavljeni problem. (Milas, 2009.)Npr. Ako je problem istraivnaja Razlikuju li se mukarci i ene prema uestalosti pijenja alkoholnih pia?

Hipoteza: Mukarci znaajno uestalije piju alkoholna pia od ena

Moe se kazati da je cilj znanstvenih istraivanja provjera hipoteza. Hipoteze su tvrdnje koje su dijelovi teorija i to bitni dijelovi teorija. To su tvrdnje na koje se teorija oslanja.

ZNANSTVENI ZAKONI: Ope tvrdnje utemeljene na iskustvu koje govore o odnosima meu pojavama. Otkrivanje zakona jedna je od osnovnih zadaa znanosti (Milas, 2009.)

Do zakona o pojavama, utemeljenih na meuodnosu pojava, ne dolazi se odmah, nego tek nakon velikog broja znanstvenih istraivanja.

ZNANSTVENO OBJANJENJE: jedna od temeljnih zadaa teorije je pruiti valjana objanjenja istraivanih pojava. Znanstveno objanjenje trebalo bi osigurati razumijevanje neke pojave otkrivajui zakonitosti i mehanizme na kojima poiva. Daje odgovore zato se neto dogaa. (Milas, 2009.)

Uloga teorije:

1. teorija slui kao orijentacija

2.teorija izgrauje sustav pojmova (konceptualizacija) i omoguuje klasifikaciju

3 teorija saima injenice

4 teorija prognozira injenice

5 teorija nam ukazuje na praznine u znanju

1. TEORIJA SLUI KAO ORIJENTACIJA

Ona uva opseg injenica koje treba prouavati. Znanost a posebno pojedinane znanstvene discipline ne mogu zahvatiti stvarnost u cjelini, nego samo pojedine njezine dijelove, isjeke. I unutar tih dijelova koje moe obuhvatiti najee ne mogu istraivati sveukupnost neke pojave. Ne moe se na primjer tvrditi kako znanost socijalnog rada moe u cjelini zahvatiti podruje socijalnih problema (ili bolje reeno podruje u kojemu su nezadovoljene ili nedovoljno ili neadekvatno zadovoljene ovjekove potrebe). To iroko (a ponekad i u svim dimenzijama nepoznato) podruje, uz pomo svojeg instrumentarija (a to je prije svega teorija) znanost svodi na mjeru koja je za nju i njezin instrumentarij savladiva. Teorija na taj nain utvrdi koje su injenice znanstveno relevantne unutar realiteta koji smo znanstveno uspostavili u postojeem realitetu. Teorija od koje se polazi definirat e smjer, opseg i intenzitet istraivanja odreene pojave.

2. TEORIJA IZGRAUJE SUSTAV POJMOVA (KONCEPTUALIZACIJU) I OMOGUUJE KLASIFIKACIJU

Svaka znanstvena disciplina tei tomu da razvije autonoman pojmovno kategorijalni aparat, koji je na neki nain standardan u toj disciplini, po kojemu ona prepoznaje elemente strukture kojom se bavi.

U krilu teorije stvara se pojmovno kategorijalni aparat: pojave se klasificiraju, sistematiziraju i omoguuju ne samo primjenu teorije, ve i njezin razvitak.U ovoj svojoj ulozi, teorija nam omoguuje konceptualizaciju problema koje istraujemo i klasifikaciju pojedinih pojavnih oblika prouavanih pojava. Svaka je znanost, pa tako i znanost socijalnog rada u svojoj unutranjoj strukturi oslonjena na sustav pojmova koji se odnose na predmet to ga je znanost izabrala za prouavanje. Ti pojmovi ine poseban rjenik koji znanstvenici upotrebljavaju. Taj rjenik smo uobiajili nazvati pojmovno-kategorijalnim aparatom. Pojmovi se preuzimaju iz svakodnevnog govora, ali se znatno prilagoavaju znanstvenim potrebama, tako da na nekoj razini upotrebe vrlo esto pojam donosi znaenje koja nema nita zajedniko sa njegovim prvobitnim znaenjem. Tako najrazvijenije teorije stvore svoje vlastite vrlo razvijene rjenike koji im omoguuju zahvaati na najbolji mogui nain podruja koja istrauju.Klasifikacija je ona uloga teorije koja se moda najjasnije vidi od strane promatraa koji izvana promatraju znanost i teoriju kao njezin bitni, konstitutivni element. Takav promatra vidi da znanost, zahvaljujui svojoj teoretskoj konstituanti, zapravo neki opi pojam dijeli na niz posebnih u skladu s nekim osobinama opeg pojma, ali i posebnih, koje je znanost (itaj: znanstvenik)nala tijekom svoje aktivnosti. Klasifikacija je proces u kojemu dolazimo do novih obiljeja pojava i procesa, kao i novih odnosa meu njima (Vujevi, 1986, str. 63).

Klasifikacija je unoenje reda u injenice koje se ispituju.

3. TEORIJA SAIMA INJENICE

Teorija saima injenice kroz:

A) empirijske generalizacije

B) sustave odnosa meu tvrdnjama.

A) EMPIRIJSKO SAIMANJE INJENICA(empirijske generalizacije?)

Empirijsko saimanje injenica je dodavanje podataka u neki skup podataka koji unutar sustava neke teorije o nekoj stvari ve postoji.

Na taj se nain jednostavno potvruje ili odbacuje neka tvrdnja stvorena na temelju podataka iz empirijskog iskustva.

B) SUSTAV ODNOSA MEU TVRDNJAMA

U svakoj se znanstvenoj disciplini s vremena na vrijeme pojavljuje potreba da se promijene odnosi meu stavovima koji su nastali empirijskim generalizacijama, od starijih sustava teorije, prema nekom sustavu koji odgovara generalizcijama u vremenu u kojem se odvijaju. Sve su teorije zapravo sustavi tvrdnji i meusobnih odnosa izmeu tih tvrdnji. Tvrdnja da razdoblje privredne recesije dovodi do porasta broja maloljetnih delinkvenata nije samo suho konstatiranje jedne ekonomske i jedne kazneno-pravne injenice, nego je istovremeno i odnos izmeu dvije drutvene znanstvene discipline, i odnos izmeu niza tvrdnji, koje samo u meusobnom odnosu tvore teorijske sustave. Te se dvije, na izgled odvojene, tvrdnje, nalaze svaka u svom specifinom znanstvenom okruenju, a u zajednikom odnosu daju smisao njihovoj cjelini.

4. TEORIJA PROGNOZIRA INJENICEuloga teorije kao prognozera injenica, snano ju povezuje s praksom, sa svakodnevicom. Na tome se, naravno, ova njezina uloga ne zavrava, radije bismo istakli kako na toj toki tek poinje moda neki novi ciklus njenog povezivanja i s ljudskom praksom i s ljudskom misli, pa onda i s produkcijom novih misli i zajedno s tim novih teorijskih pristupa. Na podruju socijalnog rada ova uloga teorije je od velike vanosti u nizu dimenzija prakse socijalnog rada. Uzmimo, na primjer, planiranje opsega neke slube u novom naselju. Na temelju teoretskih znanja koja posjedujemo, moemo planirati da u nekom novonastalom naselju s nekim brojem stanovnika, koji su uglavnom mlae osobe, jer je naselje novo, moemo oekivati odreen broj djece, pa onda i ustanova za njihov dnevni boravak (djeje jaslice i vrtii). Kako postoji vjerojatnost da u naselju te veliine imamo odreen broj djece koja e se roditi s tekoama u razvoju, sluba socijalne skrbi mora biti ekipirana sa specijalistima na tom podruju i mora ostvariti adekvatne kontakte, jer e za odreen broj djece biti potreban stacionaran tretman. Nadalje, za oekivati je da oko 15% odraslih mukaraca budu alkoholiari, pa je potrebno pripremiti se za tu situaciju. Za oekivati je na dalje da u svakom osmom braku bude ozbiljnih branih tekoa, za koje emo takoer trebati socijalne radnike, posebno obrazovane na podruju rada s obiteljima. Izvjestan broj mladih ljudi biti e potrebno posebno podravati, jer e pokazivati znakove neprilagoenog ponaanja......

Sve ove tekoe ne treba ekati da se pojave, pa da za njihovo tretiranje obrazujemo strunjake itd. Mi, na temelju dosadanjih teorijskih znanja s kojima u socijalnom radu raspolaemo znamo da e se to i to desiti i da e se desiti u nekom opsegu, pa moemo unaprijed pripremiti slube i razliite oblike reagiranja koji su do sada na ovom podruju uobiajeni. Ova funkcija teorije, kako se moe iz prikaza zakljuiti, zapravo je u svojoj sutini razvojna. Zahvaljujui njoj, svaka nova generacija ima mogunosti korisititi se blagodatima ljudskog iskustva, a ne mora u to iskustvo ulaziti od njegovog samog poetka.

5. TEORIJA UKAZUJE NA PRAZNINE U ZNANJU

Mnogi su znanstvenici ukazivali na to da su u znanosti puno vanija dobra i plodna pitanja, nego odgovori koje je mogue pruiti. Odgovori su, na neki nain, kraj nekog puta kojim smo u znanosti prolazili. Pitanja nam, pak, otvaraju nove putove. Teorija nam ukazuje na to u kojemu podruju su nae spoznaje nepotpune i to je jedna od njenih najvanijih funkcija. To je funkcija koja omoguuje napredak kako znanosti, tako i ovjeka u cjelini.

METODE U ZNANOSTI SOCIJALNOG RADAOpe i posebne metode.

Ope metode se odnose prema itavom korpusu znanosti, a posebne su karakteristine za pojedina znanstvena podruja.

Empirijsko-analitike i povijesno-komparativne metode.

Empirijsko-analitike metode su usmjerene na prikupljanje podataka, povijesno. Komparativne daju sinteze i generalizacije koje su nune za cjelovito znanstveno misljenje i popunjavaju praznine koje nisu uspjeno objanjene empirijsko- analitikim metodama.

Faktografske i analitike metode.

Faktografske metode su preteito usmjerene na prikupljanje podataka; analitike prije svega slue kvalitativnoj i kauzalnoj analizi prikupljenih podataka.

Metode i postupci.

Metode imaju ire i openitije znaenje, dok su postupci ui i mnogo specifiniji. Vrste metoda:

deskriptivna opisuje elemente neke cjeline

eksplikativna opisuje relacije elemenata (objanjavajue)

METODE POJEDINANO

ANALIZAANALIZA - je ralanjivanje misaonih tvorevina na njihove elemente.

Deskriptivna analiza opisivanje elemenata neke cjeline.

Eksplikativna analiza utvruju se relacije ovisnosti meu djelovima neke cjeline.

Elementarna analiza traga se za elementima neke cjeline.

Kauzalna analiza utvruje uzrono-posljedine veze.

Funkcionalana analiza utvruje meusobne odnose i ovisnosti imbenika i dijelova odreene pojave.

Materijalna analiza bavi se samim predmetom kao objektivnom stvari.

Idealna analiza usmjerava se prema pojovnim konstrukcijama u predmetu.

Strukturalna analiza otkriva strukturu predmeta ili dijelova predmeta.

Komparativna analiza usporeuje svojstva, strukturu i zakonitosti pojava.

Genetika analiza otkriva promjene, postanak, prestanak i razvoj neke pojave.

SINTEZA

SINTEZA je spajanje jednostavnijih misaonih tvorevina u kompliciranije.

Prema gnoseolokoj funkciji dijeli se na: deskriptivnu i eksplikativnu.

Prema sloenosti na: elementarnu, kauzalnu i funkcionalnu.

Prema cilju spoznaje na: genetiku i strukturalnu.

Prema prirodi objekta na: materijalnu i idealnu.

Prema karakteru djelatnosti na: reproduktivnu i produktivnu.

APSTRAKCIJA I KONKRETIZACIJA

APSTRAKCIJA je misaoni postupak svakog odvajanja, npr. odvajanja bitnog od nebitnog, opeg od posebnog.

KONKRETIZACIJA je determinacija opeg posebnim odrednicama. Misaona aktivnost pri kojoj se pogled usredotouje na jednu stranu promatranog objekta, izvan veze s njegovim drugim stranama. Suprotna apstrakciji.

GENERALIZACIJA I SPEZIJALIZACIJA

GENERALIZACIJA je metoda uopavanja, kojim se od jednog pojma dolazi do dugog, openitijeg koji je po gradaciji vii od ostalih, s time da je vjerovatnost dobivenog pojma postojana.

SPECIJALIZACIJA je postupak kojim se od opeg pojma dobiva novi pojam, bogatiji po sadraju, ali ui po opsegu.

PROMATRANJE

Promatranje je prva i osnovna metoda svake znanosti, njime se na neposredan nain upoznajemo s predmetima, pojavama i procesima.

Promatranje moe biti:

neposredno kada pojavu promatramo bez utjecaja na nju samu

posredno kada pojavu promatramo preko neke druge pojave.

Pravila promatranja:

Predmet mora biti dobro definiran

Treba definirati cilj promatranja

Mora biti planirano po unaprijed odreenom redu

Mora biti objektivno i nepristrano

U opaanju treba biti egzaktan, promatrati samo pojave koje pripadaju predmetu

Promatranje mora biti precizno

EKSPERIMENT

Eksperiment je postupak kojim namjerno, u strogo kontroliranim uvjetima,

izazivamo neku pojavu radi opaanja i/ili mjerenja (Bujas, 1981). Pojava koja

se prouava naziva se zavisna ili kriterijska varijabla. initelj koji namjerno uvodimo i mijenjamo u eksperimentu da bi se provjerilo utjee li i ako utjee, kako utjee na zavisnu varijablu naziva se nezavisna ili eksperimentalna varijabla. Na ispitanike osim nezavisne varijable djeluju i drugi initelji (initelji smetnje) koje treba ukloniti ili drati konstantnima.(net)Sastoji se od promatranja i mjerenja ponaanja osoba koje su bile izloene odreenim uvjetima, nakon ega ih se usporeuje s osobama koje nisu bile izloene tim uvjetima. Drugi nain je da jednu krupu osoba opaamo u dvijema razliitim situacijama, nastojei eventualne promjene u ponaanju pripisati osobitostima situacije. (Milas, 2009.)

MJERENJE

Mjerenje je metodiki postupak kojim se uz pomo nekog pribora utvruje brojana vrijednost nekog ekstezivnog svojstva ili kvalitete.

Znaajke mjernih istrumenata su:

a) valjanost zaista mjeri pojavu koju elimo izmjeriti

b) objektivnost rezultati mjerenja ne ovise o instrumentu kojim mjerimo, nego o veliini koju smo izmjerili

c) dosljednost ako uzastopna mjerenja istim istrumentom daju isti rezultat

d) osjetljivost ako se mogu izmjeriti i male razlike u veliini koju mjerimo

PREDMET ISTRAIVANJA ZNANOSTI SOCIJALNOG RADA

PREMA prof. Milanu Martinoviu

Predmet istraivanja znanosti socijalnog rada prema prof. Milanu Martinoviu je:

istraivanje strukture ljudskih potreba

putova i naina njihova zadovoljavanja

socijalnog ponaanja

prevencija socijalnih problema.

OSNOVNA OBILJEJA ZNANOSTI SOCIJALNOG RADAPrimjenjivost teorijske spoznaje o ljudskim potrebama,( i to:

opim

zajednikim i

pojedinanim potrebama)pretvara u projekte za pomo ljudima i ljudskim grupama koje nisu u mogunosti zadovoljiti svoje fundamentalne (temeljne) potrebe, pa zbog toga zahtijevaju intervenciju zajednice i profesionalnog socijalnog rada.Primjenjivost ili praktina primjena provode se na dvije razine:

a) preventivna u sferi socijalne prevencije misli se na socijalno planiranje, na zadovoljavanje fundamentalnih potreba.b) kurativna u kurativnom smislu misli se na pomo ljudima u prilagodbi socijalnoj strukturi i procesima u njoj, u podruju socijalizacijskih potreba i potreba resocijalizacije.

Integrativnost integracija pojedinanih disciplina i istraivanja u konzistentnu teoriju socijalnog rada primjenom pristupa kumulativnosti spoznaja (tj.preuzimanja relevantnih spoznaja iz raznih znanstvenih podruja i njihova dijalektika intergracija u znanstveno podruje socijalnog rada)Rezidualnost znai da se socijalni rad koristi spoznajom iz drugih podruja, ali se ne svodi ni na jedno od njih.

ETAPE PROCESA PRAKSE U SOCIJALNOM RADU

PREMA KAHNU

Etape istraivakog procesa u socijalnom radu prema Kahnu su:

izbor i definiranje problema

analiza problema

rjeavanje problema

verifikacija spoznaja, fakata i teorija

IZBOR I DEFINIRANJE PROBLEMA

izbor problema koji bi se trebao istraivati

identifikacija naela koje bi trebalo prihvatiti kao gotove injenice

ANALIZA PROBLEMA

identifikacija alternativnih teorija koje bi istraivai testirali

akumulacija (skupljanje) relevantnih podataka dobivenih znanstvenim metodama

analiza formulacija i objanjenja podataka

RJEENJE PROBLEMA

Predvianje: projekcija analize na novu situaciju u testiranju njene vrijednosti.

VERIFIKACIJA SPOZNAJA, FAKATA I TEORIJA

Nastavak studije u svrhu kontrole izvedenih postupaka, injenica i metoda.

PREDMET ZNANOSTI SOCIJALNOG RADA

Odreenje predmeta znanosti socijalnog rada predmet je rasprava gotovo toliko dugo koliko socijalni rad postoji, odnosno koliko postoje nastojanja da se jednostavna, praktina primjena socijalnog rada obogati i znanstvenim dimenzijama.

Prema Hepworthu predmet znanosti socijalnog rada je ispitivanje meusobnih interakcija izmeu individue i drutva kako bi se unaprijedila kvaliteta ivota za svakoga.

Predmet znanosti socijalnog rada je prouavanje mogunosti da grupe, pojedinci ili zajednice poveaju ili obnove svoje mogunosti socijalnog funkcioniranja i stvore uvjete koji bi to omoguili. (NASW National Associations of Social Workers SAD).

Prema Rachell Dorfman predmet je znanosti socijalnog rada istraivanje mogunosti da pojedinci, obitelji i socijalne grupe postignu i odre zadovoljavajuu razinu psihosocijalnog funkcioniranja.

Prema Roberti Greene predmet je znanosti socijalnog rada istraivati socijalne uvjete za unapreenje socijalnog funkcioniranja pojednica, obitelji i grupa.

Prema Daviesu predmet je znanosti socijalnog rada neprekidno istraivanje naina borbe protiv alijenacije ovjeka.

Prema Baerovoj i Federicu predmet je znanosti socijalnog rada istraivanje interakcija izmeu ljudi i drutvenih institucija i mogunosti ljudi da ostvare svoje ciljeve, aspiracije i vrijednosti i izbjegnu tete.

CILJEVI SOCIJALNOG RADA

1. Pomoi ljudima poveati njihove sposobnosti, njihove mogunosti rjeavanja problema i kapaciteta suoavanja s problemima: Korisnici socijalnih radnika najee su preplavljeni svojim tekoama i iscrpili su osobne resurse suoavanja s tekoama.

Socijalni radnici im nude novi pogled na rjeavanje problema.

2. Pomoi ljudima pronai nove izvore u rjeavanju tekoa: Ljudima esto nedostaju spoznaje i znanja o resursima koji im stoje na raspolaganju.

Ponekad su ljudima neki resursi nedostupni u nekim ivotnim situacijama.

3. Utjecati na razliite socijalne organizacije kako bi postale dostupnije ljudima i bolje odgovarale njihovim zahtjevima:

Komplicirane procedure, zakanjenja u ispunjavanju zahtjeva i realizaciji prava, politika diskriminacije u bilo kojem smislu, nedostupna sjedita organizacija, neprilagoeno vrijeme rada, nehumani postupci ili neadekvatno ponaanje esto su imbenici znaajnog oteavanja ivota ljudima.

4. Olakavanje interakcija izmeu pojedinaca u njihovoj okolini. Kvaliteta ivota u velikoj mjeri je determini rana kvalitetom interakcija meu ljudima u njihovoj okolini, pa je socijalni radnik usmjeren na:

a) poboljanje komunikacije u obitelji

b) u odgojno-obrazovnom sustavu

c) u raznim socijalnim skupinama

d) u otvaranju komunikacijskih kanala meu suradnicima

e) poboljanju komunikacija ktoz ukljuivanje korisnika u djelovanje institucija

f) podravanje klime timskog rada u institucijama u kojima je on nuan

g) olakavanju komunikacija izmeu davatelja i primatelja usluga u mnogim oblicima socijalnog ivota

5. Poboljanje odnosa meu raznim socijalnim i dravnim organizacijama i institucijama:

Razne socijalne i dravne organizacije i institucije esto djeluju nezavisno, ne uoavajui potrebu sincrono djelovanja, izazivajui tekoe ljudima pri ostvarivanju nekih njihovih interesa.

6. Poboljanje socijalne politike i politike zatite ovjekove okoline u irem smislu:

- Socijalni rad se ne moe i ne smije ograniiti samo na pojedinane intervencije i razinu malih skupina.

PODRUJA SOCIJALNOG RADA

ODREENJE PRAKSE SOCIJALNOG RADA

(prema udruenju socijalnih radnika)

Praksa socijalnog rada sastoji se od primjene vrijednosti, principa i tehnika socijalnog rada u jednom od slijedeih podruja: pomaganje zajednici kroz poboljanje socijalnih i zdravstvenih usluga, savjetovanje i psihoterapija sa pojedinceima i grupama, sudjelovanje u zakonodavstvu. Provoenje prakse socijalnog rada zahtijeva poznavanje ljudskog razvoja i ponaanja, te poznavanje funkcioniranja socijalnih, ekonomskih i kulturnih institucija.

SOCIJALNI RAD U OBLASTI SOCIJALNE SKRBI

Socijalna skrb kao vid socijalne politike ima vrlo dugu tradiciju. Socijalnom skrbi se osigurava osnovna socijalna sigurnost ljudi, tako to drutvene institucije, organizacije i zajednice preduzimaju organizirane mjere za otklanjanje uzroka ili ublaavanje posljedica takvih drutvenih situacija u kojima postoji vjerojatnost ili su se pojavile posebne potekoe u zadovoljavanju osnovnih potreba ljudi, njihovih obitelji, drutvenih grupa i zajednica, kada se javljaju posebne tekoe u razvoju sposobnosti, obavljanju drutvenih uloga i razvoju pojedinaca i kada dolazi do poremeaja u odnosima, strukturi i funkcijama obitelji ili nastaju socijalni problemi.

Ovdje se radi o pojedincima, grupama, obiteljima i zajednicama koji bez solidarnosti i uzajamnosti u organiziranju drutvene pomoi ne bi mogli osigurati egzistenciju i zadovoljiti onaj dio potreba koje su nune. Raznovrsnost i viestrukost raznih aktivnosti i mjera u socijalnoj politici, a posebno u socijalnoj skrbi, imaju raznovrsne i viestruke uzroke i posljedice. Evidentno je da se u veini drutava javljaju nove potrebe ljudi koje valja zadovoljiti drutveno organiziranim oblicima i akcijama. Stalno rastue socijalne potrebe nastaju kao posljedica stalnih promjena u organizaciji i funkcioniranju drutveno ekonomskog i svakidanjeg ivota, pri emu, kada je u pitanju socijalna skrb, promjene u obiteljskim odnosima imaju posebno znaenje. Prema zakonskim odredbama korisnici socijalne skrbi su slijedee kategorije pojedinaca i grupa:

Maloljetne osobe bez roditeljskog staranja

Osobe koje ive u nepovoljnim obiteljskim prilikama

Materijalno neosigurane osobe

Osobe s invaliditetom i djeca s tekoom u razvoju

Osobe drutveno neprihvatljivog ponaanja

Psihiki bolesne osobe i ovisnici o alkoholu i drugim sredstvima

Osobe liene slobode i njihove obitelji, kao i osobe otputene s institucionalnog tretmana i njihove obitelji

Osobe kojima je zbog posebnih okolnosti potrebna socijalna skrb.

Socijalni rad u oblasti socijalne skrbi jedno je od osnovnih i najrazvijenijih podruja profesionalnog i dobrovoljnog socijalnog rada u svijetu i u nas, te jedno od najranije institucionaliziranih i najdominantnijih u organizaciji zajednice, u kojoj pojedinci, grupe i obitelji zadovoljavaju najvei dio svojih potreba. (Martinovi, 1987.)

POJAM PROBATION OFFICERS

Probacija je period izdravanja kazne, kada je osuenik puten iz zatvora pod uvjetom da u budunosti nee poiniti niti jedno kazneno djelo, te da e pronai posao kako bi se mogao sam uzdravati. Probation officer je socijalni radnik koji savjetuje osuenika tijekom perioda probacije, te se brine da postane socijalno odgovoran i ekonomski neovisan lan drutva.

SOCIJALNI RADNIK NA PODRUJU MEDICINE

U podruju medicine socijalni radnik moe sudjelovati u rehabilitaciji teko bolesnih pacijenata ili onih koji pate od nekih kroninih bolesti. Oni su osposobljeni pomagati ljudima da se suoe sa svojim nedostacima koji su se pojavili kao posljedica bolesti, te se pri tome najee slue tehnikom savjetovanja. Zajedno s timom procjenjuju potrebe pacijenata, organiziraju grupe potpore za pacijente ili obitelji, upuuju pacijente na izvore pomoi u njihovoj lokalnoj zajednici, upuuju pacijente kako ostvariti prava koja su im dodijeljena zakonom. Sudjeluju u otpustu pacijenata na kunu njegu ili u odreenu ustanovu, planiraju i provode programe borbe protiv socijalnih problema ili programe poboljanja zdravstvenih uvjeta u zajednici, provode istraivanja za unapreenje ovoga podruja socijalnog rada, istrauju sluajeve zlostavljanja i zanemarivanja djece kad je to potrebno.SOCIJALNI RADNIK U PSIHIJATRIJI

Socijalni radnici rade u psihijatrijskim klinikama ili na psihijatrijskim odjelima u bolnicama. Socijalni radnik u psihijatriji je specijaliziran za rehabilitaciju i spreavanje ponovnih pojava duevnih bolesti gdje se posebna pozornost usmjerava na obiteljske, okolinske, kulturoloke i druge imbenike koji mogu imati ulogu u razvoju, nastavljanju ili ponovnom javljanju bolesti.Oni rade sa djecom i adolescentima koji imaju poremeaje u ponaanju, pate od fobija, sindroma povlaenje i sl. U bolnicama rade sa razliitim pacijentima koji pate od kronine depresije, ovisnicima o drogama i alkoholu, te takoer pomau psihijatrima pri procijeni socijalnog okruenja u kojem ive njihovi pacijenti i sl.CILJ socijalnog rada u psihijatriji je poveati socijalnu vrijednost duevno oboljele osobe u remisiji i osigurati takvu socijalnu klimu da se ta remisija odri to due POJAM COMMUNITY SOCIAL WORK

Socijalni radnici specijalizirani za ovo podruje rade sa grupama ljudi koji imaju zajednike probleme, poput loih uvjeta stanovanja, smanjene sposobnosti za sudjelovanje u ivotu zajednice, deloacija i sl. Oni obavljaju administrativne poslove, surauju s dravnim ustanovama i volonterskim organizacijama.AMERIKI KONCEPT KOLSKOG SOCIJALNOG RADNIKAkolski socijalni rad posebno je podruje prakse koje ukljuuje: krizne intervencije, posjete kuama, individualno i grupno savjetovanje, konzultacije, razvojni program, koordinacija izmeu kole i lokalne zajednice. kolski socijalni radnik ima vanu ulogu u uspostavljanju komunikacije s roditeljima, pri emu je vaan naglasak na sudjelovanju roditelju u obrazovanju, jaanju roditeljskih vjetina, te razumijevanju potreba uenika. Uenicima socijalni radnik pomae kroz ranu identifikaciju problema, prevenciju, intervenciju, savjetovanje i pruanje podrke.

FORENZINI SOCIJALNI RAD

Forenzini socijalni rad posebno je podruje profesije koje je snano povezano sa zakonima i zakonodavnom vlau. Ovo podruje socijalnog rada ukljuuje pripremu djece za svjedoenje, razvode, zlostavljanje djece, nasilje u obitelji, nadzor nad ostvarivanjem roditeljskih prava i dr. Socijalni radnik koji se bavi ovim podrujem svoje profesije treba biti dobro upoznat sa zakonima, treba biti objektivan u postavljanju svojih kriterija.

Put nastanka pojma ide od objektivne stvarnosti preko osjetilnih doivljaja do miljenja. Taj se proces naziva konceptualizacija (Vujevi, 1986, str. 78).