TURISTIČKA GEOGRAFIJA HRVATSKE

- skripta za I. kolokvij –

- literatura: Blažević – Knežević: Turistička geografija Hrvatske, Zagreb, 2006. (str. 9 -77.)

- globetrotter – putnik koji putuje oko svijeta

- 2004. godine deveto najpopularnije odredište putovanja Europljana prema European Travel Monitoru (7.5 milijuna putovanja)

- turizam – prema ATEIST-u; skup odnosa i pojava vezanih za aktivnost osoba koje putuju i borave u mjestima izvan mjesta stalnog boravka, i to neprekidno i najviše do godine dana radi provođenja slobodnog vremena, poslovnih i drugih razloga

- turistička geografija – jedna od disciplina geografije koja se bavi izučavanjem turizma; znanstvena disciplina koja proučava kretanja turista (posebno utjecaj turizma na gospodarski i društveni razvoj te transformaciju prostora);

- objekt proučavanja – horizontalna dimenzija prostora u kojoj bitno značenje imaju prostorne varijable (lokacija, udaljenost, dostupnost); prostorni resursi kao čimbenici razvoja turizma; načini vrednovanja i valorizacije resursa; elementi i faktori turističkog kretanja; turistički promet; izdvajanje (makro i mikro regionalizacija) i definicija tipova turističkog prostora; utjecaj turizma na društveni i gospodarski razvoj te transformacija prostora pod utjecajem turizma i održivost turističkih prostoraapadne države, a podrazumijeva turista koji putuje u inozemstvo

- rezident – građanin neke zemlje koji živi u drugoj državi; izvedenica kojom se koriste

- turističke države – turizam jedna od stožernih djelatnosti; prosudba se donosi prema ostvarenom turističkom prometu, sudjelovanju prihoda od turizma u BDP-u, turističkoj infrastrukturi, zaposlenosti u turizmu i drugim pokazateljima

- smještaj i položaj – važne komponente složenog turističkog tržišta; među stanovnicima emitivnih država često su glavni motiv (eskapizam) putovanja u destinaciju koja ima upravo takav smještaj i položaj; vrednovanje položaja načelno se mjeri udaljenostima, a stvarno potrebnim vremenom za svladavanje razdaljina; s ekonomskog gledišta položaj utječe na cijenu turističkog proizvoda jer o njemu ovise troškovi putovanja - Hrvatska je smještena na dodiru panonsko-peripanonske, dinarske isredozemne prirodno-geografske cjeline; na području Meditarana (Španjolska, Francuska, Italija, Hrvatska i Grčka) gravitira oko 35% međunarodnog turizma

- geografsko-turistički položaj – položaj destinacije u prostoru i njenu povezanost s emitivnim tržištima; posebno se analiziraju prometni koridori, udaljenost resursa od glavnih, gravitirajućih izvora turističke potražnje te položaj prema komplementarnim ili konkurentskim resursima ili destinacijama; najčešći utjecaj su političke okolnosti, ratovi, premještanje centara ekonomske moći, epidemije, velike prirodne nesreće i druga destruktivna ili konstruktivna stanja prostoru; za Hrvatsku važan koridor X. (Salzburg – Ljubljana – Zagreb – Beograd – Solun) i njegov ogranak X.a (Zagreb – Maribor – Graz) te ogranci V.koridora, ogranak V.b (Budimpešta – Zagreb – Rijeka) i V.c (Budimpešta – Osijek – Sarajevo – Ploče); zbog turista u Hrvatskoj postoje 92 stalna i 13 sezonskih međunarodnih graničnih prijelaza prvog i drugog reda, a podijeljeni su na cestovne, željezničke, zračne, pomorske i riječne

- turistički pravci – zapadnoistarski, kvarnerski ili riječki, srednje i južnodalmatinski te longitudinalni (jonski) dužobalni jadranki pravac

- utjecaj vremenskih zona – noć u Zagrebu počinje 76 minuta prije noći u Madridu dok je minimalna vremenska razlika između Hrvatske i Amerike 6 sati

- vanjska dostupnost – označava udaljenost određenog turističkog odnosno rekreacijskog središta od područja veće koncentracije stanovništva (gradovi). Pri vrednovanju vanjske dostupnosti u obzir se uzima (osim udaljenosti) i procjena kvalitete postojeće prometne (cestovne ili neke druge) infrastrukture

- unutrašnja dostupnost – označava stupanj povezanosti određenih točaka unutar turističkog područja; ovisno o veličini prostora koji se koristi u rekreacijske svrhe, te o reljefnim značajkama datog krajolika, nephodno je da postoji barem donekle razvijena mreža staza, planinarskih puteva ili cesta

- destinacija – sinonim za odredište; ušla posredstvom prometa (zračni promet, završna točka putovanja); sinonim za turistički lokalitet (zonu, regiju, zemlju ili čak kontinent)

- prostor ili područje države - obuhvaća kopnenu površinu i površinu obalnog mora; područni je kad se odnosi na jedan dio države; državnopravni oblik hrvatskog prostora postoji od srednjovjekovne kneževine (791.-924.) i kraljevine (925.-1102) do suvremene Republike Hrvatske (proglašena neovisnost 25. lipnja 1991., međunarodno priznata 15. siječnja 1992. godine); površinu čini kopno 56 594 km2 (65%) i obalno more (sastoji se od unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora) 31 067 km2 (35%), sveukupno 87 661 km2; 124 grada, 426 općina i 6750 naselja

- Zakon o prostornom uređenju (1994.) i Koncept Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske (1995.) posebno vrijednim ističu: zaštićena područja prirode (poglavito nacionalni parkovi i parkovi prirode); spomenička graditeljska baština (posebno ona koja je upisana u UNESCO-vu listu svjetska baštine); razvedenost morske obale i volumen morske vode visoke kakvoće; prirodne šume (biljne i životinjske zajednice) i nezagađena tla; rezerve pitke vode i termalni izvori te heterogen krajobraz

- Hrvatska ne raspolaže ni s jednim prirodnim energentom za zadovoljavanje cjelokupnih sadašnjih i budućih potreba za energijom, a udjel hidropotencijala je 15% uz ograničenu mogućnost povećanja; ruralna područja čine oko 90% kopnenog dijela i u njima živi oko 47% ukupnog stanovništva; Gorski kotar ima samo 273 naselja od koji je 27 bez stanovnika (Ličko-senjska županija najmanji omjer površine/stanovnika)

- resursi – opći naziv za prirodne i proizvedene stvari kao i ljudska znanja i sposobnosti kojima se može koristiti kao sredstvima za zadovoljavanje potreba neposredno u potrošnji ili posredno u proizvodnji; sva sredstva koja se mogu privesti korisnoj svrsi

- turistički resursi – sva ona sredstva koja se mogu privesti korisnoj svrsi u turizmu nekog područja; najčešća klasifikacija su genetsko porijeklo (prirodni i antropogeni-čovjek), kvalitativna pogodnost (izravni-direktni ili neposredni i neizravni) i brojnost - kvalitativna klasifikacija se zasniva na vrednovanju resursa, a samo vrednovanje je postupak koji se utvrđuje stupanj pogodnosti određenog prostora za definirani vid turističkog korištenja

- ako su izravni turistički resursi već turistički valorizirani tada govorimo o realnim turističkim atrakcijama, a ako postoje u određenom području, ali nisu valorizirani tada su potencijalne turističke atrakcije

- turističke atrakcije prostorno su obilježene brojem; kada se radi o manjem broju znamenitosti ili događanja koji imaju veliku privlačnu moć tada govorimo o atrakcijama, a atraktivnost označava veće prirodne cjeline ili pojave

- prirodni resursi – svi prirodni elementi i faktori visokog stupnja privlačnosti koji su odraz geografske sredine, a koji se mogu turistički valorizirati; prema genetskom svojstvu mogu se podijeliti na geomorfološke, klimatske, hidrografske, biogeografske i pejsažne turisičke resurse; zbog neuravnotežene kvalitete i privlačne snage turistički resursi se rangiraju kao lokalni, regionalni, nacionalni i međunarodni

- geomorfološki resursi – čine ih sve pojave i procesi vezani za genezu, raširenost i suvremenu dinamiku reljefa; reljef utječe na osobine klime, tla, vegetaciju, koeficijent otjecanja i dr.; pretežito nizinski prostor (visine do 500 m zauzimaju 81,51% površine)

- obale – obala kopna 1777,7 km ili 30,5%) i obale otoka (4057,2 km ili 69,5%); razlikuju se visoke i niske obale; plaže – fra. Plage- morsko kupalište; pješćane, šljunčane, kamene ploče i plaže obrasle travom; refelj obale nastao destruktivnim (abrazijski i strukturno tektonski) i akumulacijskim procesima; koeficijent razvedenosti je 10,44; istočne obale otoka su strmije i nepristupačnije zbog jače abrazije uzrokovane burom; od otpornijih pješčenjaka izgrađeni su rtovi i poluotoci, a od lapora plitki zaljevi i uvale; korištenje strme obale potaknuto je razvojem nautičkog turizma; flišna pobrđa nalaze se u Istri, Vinodolu, Krku, Rabu, Ravnim kotarima i Konavlima; ograđivanje se održava krajolik (Nizozemska-stalna drenaža kanala, Engleska-zelene ograde; SAD-obnova korala; Australija-žičana ograda; Italija-drveće u nizu)

- otoci – 79 otoka, 525 otočića i 642 hridi ili grebena (ukupno 1246); otok Cres ima najveću površinu, a ukupna površina je 3259,6 km2 (5,8% kopna); otoci imaju opseg obale veći od 10 km, opeg obale otočića je između 1,5 i 10 km; hridi su nadvodne stjenovite uzvisine, bez tla i vegetacije, stijena hridi može biti uska, visoka i šiljasta poput monolita ali i u obliku otočića; grebeni – mogu biti nadvodne ili podvodne strme i često usamljene stijene oštrog sljemena i bez tla, opseg obale grebena je uvijek manji od 1 km te mogu biti opasni za navigaciju pa su ucrtani na pomorske (nautičke) karte; otoci Brusnik i Jabuka su vulkanskog podrijetla, Susak je građen od lesa, a svi ostali su karbonatne građe; 47 naseljenih otoka (Krk najviše-17860, Sv. Andrija-1 st.)

- podmorje – povezano s podvodnim aktivnostima (ronjenjem) turista; dozvoljeno do dubine od 40 m; prosječna godišnja brzina sedimentacije mulja je 0,2 do 1,7 mm

- planine – reljefna uzvišenja koja imaju veće nadmorske visine od 500 m; do 500 m brjegovi, od 500 do 1000 m su gore, a planine preko 1000 m; 45 planina većih od 500 m; najveći vrh je Dinara (1831 m), a najniži Veliki Petrovac (512m) na Petrovoj gori; dužine vršnih hrptova planina variraju od 2 km (Strahinjčica) do 145 km (Velebit); reljefna energija – utvrđivanje denivelacije na određenoj površini (visinske razlike između najviše i najniže iskoristive točke) i koristi se za zimski sportski turizam, a najviša razlika je između vrha Sv. Jure 1764 m na Biokovu i Biokovskog sela na 522 m; nepogodni za izgradnju središta skijaškog turizma smatraju se planinski prijevoji (Oštarijska vrata-928 m, Sveti Ilija-897m, Kapela-867m, Prezid-766m i Vratnik-694m); pogodni prostori za povezivanje žičarom: Medveja-Vojak, Grobnik-Platak, Lukovo-Bijeli vrh, Stari grad-Vaganski vrh, Makarska-Biokovo, Samobor-Samoborska gora i Ivanec-Ivančica)

- nizine – najzastupljeniji refeljni oblici su poloji (vrlo vlažni i močvarni ekosustavi-Crna Mlaka, Lonjsko, Odransko, Crnac i Jelas polje te Kopački rit), terasne i lesna zaravni

- krš – skup reljefnih oblika nastalih na stijenama koje su podložne kemijskog eroziji; razlikujemo površinske i podzemne krške oblike; granica je Karlovac

- površinski oblici: škrape – mrežasti i žljebasti izgled, Bijele i Samarske stijene, Hajdučki i Rožanski kukovi, Tulove grede, Anić kuk i Paklenica; škrapari: kada se poveća brojnost škrapa, nazivaju se i ljuti krš; polja u kršu: najveći površinski oblici, imena po ponornicama (Ličko, Gacko, Krbavsko)

- podzemni oblici: spilje: manji nagib od 45° (Modra i Medvjeđa na Biševu, Manita peć u Paklenici, Cerovačke spilje kod Gračaca, Biserujka na Krku, Lokvarka u Lokvama i spilja Baredine kod Poreča), sige u obliku stalaktita (taložine sa svoda), stalagmita (s poda) i stalagmata (međusobno spojeni stalaktiti i stalagmiti); jame: veći nagib od 45°, dvije dublje od 1000 m i 44 dublje do 100 m;

- klimatski resursi – obilježja tipova klime su standardizirana te se klime istih obilježja svugdje svijetu označavaju istim slovima; velikim slovom označen je klimatski razred, prvi mali slovni znak označava vlažnost (f-nema suše, s-suša ljeti), a drugi mali slovni znak označava ljetne temperature (a-vruće ljeto, b-toplo ljeto; tako u Hrvatskoj imamo: Csa mediteranska klima s vrućim ljetima (Lošinj, dalmatinski otoci), Cfa umjereno topla vlažna klima s vrućim ljetima (preostali otoci i obalni pojas), Cfb umjereno topla vlažna klima s toplim ljetima (gorsko-planinski i panonsko-peripanonski prostor) i Df snježno šumska (borealna klima) na nadmorskim visinama iznad 1160m

- 3 osnovne klimatske regije – sredozemna regija – temperature zraka su ravnomjerne na svim meteorološkim postajama ljeti i u proljeće; insolacija – najčešća jedinica mjere za osjećaj ugode turista (preko 2700 sunčanih sati godišnje imaju Vis, Lastovo, Biševo,Svetac, Hvar i Korčula)

- planinsko-kontinentalna regija – bitan održivost snježnog pokrivača (preko 90 dana), zrnasta struktura snijega; najniža temperatura je zabilježena -35,2°C u Zalesini 13.siječnja 1968.godine; prosjek godišnje naoblake je 6.1 desetina zastrtog neba (od 100 dana 61 je oblačan); prosječno trajanje sijanja sunca na Dinaridima je 1700 sati, a prosječno trajanje snježnog pokrivača većeg od 10 cm je 75,7 dana

- umjereno-kontintentalna regija – panonsko-peripanonski prostor, ljeti temperature rastu od zapada prema istoku, a zimi obrnuto; srednje temperature najtoplijeg mjeseca niže su od 22°C, a najhladnije se kreću od 0 – 2 °C sa dosta čestom maglom

- hidrografski resursi – vodoopskrbljenost turista, taktilna (osjetilno-kupališna) svojstva morske vode i vizualni kontakt između turista i različitih pojavnih oblika vode bitna za razvitak turizma

- more – fizičko-kemijska svojstva morske vode koja joj određuje vrijednost kao turističkom resursu su temperatura, slanost i prozirnost; značajna su i gibanja morske vode poput valova i morskih mijenja te čistoća;

- slanost (salinitet) je temeljito terapeutsko svojstvo morske vode; najslanije more je Arapsko sa 4,1%, Crno more 1,75%; najveća prozirnost je kod Dubrovnika te između Lošinja i Unija (50-55m-jedna od najvećih prozirnosti u svijetu); prozirnost je optičko svojstvo koje ujedno upućuje na siromaštvo organskim svijetom

- onečišćenja su najveća kod Rijeke, Pule, Zadra i Kaštela i zbog rijeke Po u lipnju; cvjetanje mora (mare sporco) – Jadran gubi oko milijardu dolara

- vode na kopnu – glavno izvorišno područje je središnji planinski prostor, a najveća gustoća je na panonskom prostoru; većim dijelom otjecanje je orijentirano prema Crnomorskom slijevu (62%) i porječju Dunava; zbog krških sposobnosti ističu se Plitvička jezera, Modro i Crveno jezero, Vransko na otoku Cresu, Baćinska jezera i Vransko jezero kod Biograda; najpoznatiji ribnjaci su Jasinje ili Jelas kod Broda, Siščani kod Čazme i Končanica kod Grubišnog Polja; od akumulacijskih jezera najveće je Peručko jezero

- ako se voda koristi za kupanje mora zadovoljiti nekoliko osnovnih kriterija: kriterij o čistoći, minimalna dubina vode za kupanje od 80 cm, temperatura u sezoni kupanja veća od 18°C te fizički kvalitetna obala i obalno dno (Kupa od Ozlja do Karlovca, Mrežnica od Generalskog Stola do Duge Rese, Korana od Veljuna do Karlovca)

- ako se voda koristi za aktivnosti u kojima se upotrebljavaju tehnička svojstva (sportsko veslanje, rafting, sportski ribolov, kajak i kanu) dodatni kriteriji su profil korita, podudarnost između režima protoka i turističke sezone, pregibi u koritu i atraktivni poprečni profil

- bioenergetski resursi – biljke ili životinje postale dio identiteta pojedinih krajeva (kuna-novac, koza, boškarin i tartuf Istre, crni bor Brača i Hvara, crni gušter Brusnika i Jabuke, degenija Velebita, pastrva Gacke i sl.)

- u primorju su relevantne šume makije i pojedine vrste borova, ostalo malo ravničarskih šuma (Spačvanska šuma), a važne i uzgojene vegetacije (voćnjaci, maslinici) i arboretumi (Opeka kod Varaždina i Trsteno kod Dubrovnika) te botanički vrt (Zagreb)

- zaštićena prirodna baština – prirodne turističke znamenitosti: nacionalni parkovi, parkovi prirode, strogi rezervati, posebni rezervati, park-šume, zaštićeni krajolici, spomenici prirode i spomenici parkovne arhitekture; 445 područja ukupne površine 5321 km2 (9,40% ukupne površine)

- nacionalni park – pretežito neizmjenjeno područje iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekoloških sustava; prvenstveno je namijenjen očuvanju geoloških, morfoloških, paleontoloških, hidroloških, florističkih, faunističkih i drugih vrijednosti i znamenitosti; pokazuju znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i turističku komponentu; 8 nacionalnih parkova ukupne površine 950 četvornih kilometara u kršu jadranskog i gorskog turističkog područja

- park prirode – prostrano prirodno ili samo dijelom kultivirano područje kopna (mora, jezera) s ekološkim obilježjima međunarodne i nacionalne važnosti s naglašenim krajobraznim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima; 11 parkova ukupne površine 4030 četvornih km; Učka – 1200 biljnih vrsta i 150 vrsta ptica (obronci Učke i Ćićarije); Telaščica – JI dio Dugog otoka u zadarskom akvatoriju, bila dio Kornata, 6 otočića i 15tak uvala; Vransko jezero – kraj Biograda, kriptodepresija, najveće jezero (30,7 km2), dubina max 4 m i dužine 14 km, za vrijeme oseke jezerska voda se prelijeva u more i obrnuto; Biokovo – gorski masiv u zaleđu makarske rivijere, sv. Jure (1762m), krška flora i botanički vrt; Lastovsko otočje – Lastovo i 43 otočića hridi i grebena, 40tak polja u kršu, šuma crnike i alspkog bora; Velebit – najprostraniji, 145 km od Senjske drage do Zrmanje, nac. Parkovi Sjeverni Velebit i Paklenica, strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, botanički vrt, Tulove grede; 2700 biljnih vrsta (sibireja i degenija), Lukina jama-trojama (-1392m); Medvednica – Sljeme (1035m), Veternica, Oltar domovine); Žumberačko-samoborsko gorje – Trdinov vrh (1178m) poznatiji kao Sveta Gera, a Japetić (879m) je najviši vrh Samoborskog gorja, eko selo Kravljak, biopark Grabovica, stari grad Okić; Lonjsko polje – vode Save i Lonje, 75 km između Siska i Stare Gradiške, jedna od najvećih močvara u Europi, Čigoč-europsko selo roda); Papuk – od starih kristalnih stijena, Papuk (954m), 1100 biljnih vrsta, park-šuma Jankovac, 30m vodopad Skakavac i srednjovjekovni grad Ružica; Kopački rit – razgranat sustav močvara, bara, rukavaca, kanala i jezera u Baranji pri ušću Drave u Dunav

- strogi rezervat – područje s neizmjenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen je isključivo znanstvenom istraživanju kojim se ne mijenja biološka raznolikost i izvornost prirode te ne ugrožava slobodno odvijanje prirodnih procesa; Hajdučki i Rožanski kukovi na Sjevernom Velebitu te Bijele i Samarske stijene na Velikoj Kapeli

- posebni rezervat – područje na kojem je posebno izražen jedan ili više neizmjenjenih sastojaka prirode, a osobite je znanstvene važnosti i namjene; može biti botanički, zoološki, geološki, hidrološki i rezervat u moru; 79 posebni rezevata (Motovunska šuma u Istri, Vražji prolaz i Zeleni vir u Gorskom kotaru, otok Lokrum kraj Dubrovnika, Vrelo Prud nedaleko Metkovića, Ćorkova uvala na Plitvicama, Crna Mlaka između Zagreba i Karlovca)

- park šuma – prirodna ili zasađena šuma veće pejzažne vrijednosti,a namijenjena je odmoru i rekreaciji; 38 park šuma (Zlatni rat u Rovinju, Čikat u Malom Lošinju, Košljun ispred Punta na Krku, Marjan u Splitu, Trakošćan u Hrvatskom zagorju)

- zaštićeni krajolik – prirodni ili kultivirani predio veće estetske ili kulturno-povijesne vrijednosti ili krajolik karakterističan za pojedino područje; 69 zaštićenih krajolika (Kanjonske strane Limskog kanala u zapadnoj Istri, Zavratnica kraj Jablana, otok Susak blizu Malog Lošinja, Zlatni rat u Bolu na Braču, Kamačnik nedaleko Vrbovskog u Gorskom kotaru)

- spomenik prirode – pojedinačni neizmjenjeni dio ili skupina dijelova žive ili nežive prirode koji ima znanstveno, estetsko ili kulturno-povijesno značenje; može biti geološki, geomorfski, hidrološki, botanički; imamo 103 spomenika prirode (jama Baredine kraj

Poreča, Vela draga na Učki, otoci Jabuka i Brusnik u akvatoriju Visa, Modro i Crveno jezero kraj Imotskog, Spilja Lokvarska u Gorskom kotaru, Cerovačke pećine u Lici, Hušnjakovo kod Krapine); zakonsku zaštitu ima 44 biljne vrste, 130 vrsta gljiva, 531 životinjska vrsta

- spomenik parkovne arhitekture – umjetnički oblikovan prostor kao što je perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park, drvored, skupina stabala, pojedinačna stabla i drugi oblici parkovnog i vrtnog oblikovanja; temeljni uvjet je da ima veću estetsku, stilsku, umjetničku, kulturno-povijesnu ili znanstvenu vrijednost; 135 spomenika (park Angiolina i Sv. Jakov u Opatiji, park u Severinu na Kupi, par Viturri u Kaštel Lukšiću, Trsteno kraj Dubrovnika, Maksimir u Zagrebu, Opeka kraj Varaždina, Gradsko groblje u Varaždinu)

- antropogeni resursi – doprinose valorizaciji manje kvalitetnog turističkog prostora, isticanje regionalne osobnosti te turistički proizvod čine kompleksnijim; turisti najčešće više obrazovne i kulturne razine i izgrađenih navika, ali kraćih boravaka

- kulturna dobra – mogu biti nepokretna (3951), pokretna i nematerijalna; na UNESCO-vom popisu samo ako je spomenik kulture autentičan, veliki utjecaj ima na kulturu i razvoj u određenom razdoblju, mora biti jedinstven primjer određenog stila, povezan s idejama i vjerovanjima od općeg značaja ili primjer tradicionalnog načina života karakterističnog za neku kulturu;

- nepokretna dobra kao turističke atrakcije: spomeničke cjeline, arheološka nalazišta, memorijalna područja i objekti, pojedinačni sakralni objekti, pojedinačni profani objekti i objekti vrtne arhitekture

- spomeničke cjeline – očuvana povijesna naselja ili jedan njihov dio; mogu biti urbane ili ruralne te građene u različitih stilovima i od različitih materijala; bitna vizualna prepoznatljivost (amfiteatar u Puli, dubrovačke zidine, zagrebačka katedrala)

- arheološka nalazišta – podijeljena prema poziciji na podvodna, podzemna (spilje) i nadzemna (arheološke iskopine), a prema razdoblju iz kojeg potječu dijele se na prapovijesna, antička i srednjovjekovna (neki višeslojni)

- memorijalna područja i objekti – vezani za radnički pokret ili domovinski rat u zadnjih 60 godina

- pojedinačni profani objekti – lat.profanus-svjetovan; stambeni objekti (dvorci, palače, vile, ljetnikovci), gospodarski objekti (mlinice, pilane), fortifikacijski objekti (bunkeri, kule i kaznionice), javne zgrade (kazališne, gradske viječnice, biblioteke), prometni objekti (mostovi, trase antičkih cesta), vodoprivredni objekti (akvadukti) i poljodjelski objekti

- objekti vrtne arhitekture – u 15. i 16. st u Primorju renesansi, u kontinentalnom dijelu barokni stil

- pokretna – mogu biti sastavni dio nepokretnog kulturnog dobra ili se čuvaju u kulturnim ustanovama (muzeji, galerije, knjižnice, zbirke) ili kod građana; mogu biti i crkveni predmeti i inventar te djela likovnih i primjenjenih umjetnosti i znanosti

- nematerijalna – razni oblici duhovnog stvaralaštva što se prenose predajom, a osobito jezik, folklorno stvaralaštvo, obredi, običaji, tradicijska umijeća i obrti

- etnosocijalni resursi – posebno svojstveno jednom narodu a istovremeno i resurs; folklor, narodne nošnje, rukotvorine, gastronomske vještine, sklonost turizmu i dr;

- brend – ime pod koji se nalazi prepoznatljivi proizvod ili više proizvoda na tržištu, koje kupci prepoznaju po njihovoj kvaliteti, vizualnom identitetu i imenu

- umjetnički resursi – vezani uz estetiku i kreativnost; 9 umjetnosti (muzika, drama, književnost, slikarstvo, kiparstvo, arhitektura, film, ples i strip); 134 muzeja, 29 profesionalnih kazališta i družina, 796 udruga kulturno-umjetničkog amaterizma

- ambijentalni resursi – graditeljski sadržaji koji ciljano dopunjuju druge turističke atrakcije u turističkoj destinaciji; hotelski, gospodarski, stambeni, sakralni i sportski objekti te prometnice i hortikultura; geografski kriteriji (racionalno planiranje i iskorištavanje ograničenog i vrijednog prostora, nenarušavanje prostora već unapređenje u korist ugođaja turista)

- prometni resursi – podijeljen na cestovni, željeznički, cjevovodni, promet prijenosnim trakama, pomorski, riječko-jezero-kanalski, zračni, poštanski, telekomunikacijski, promet lebdjelicama, promet žičarama i uspinjačama te svemirski promet

- 3 komponente vezane za turizam: prijevoz turista od emitivnog tržišta do destinacije, nositelj kretanja u samoj destinaciji i promet koji u kombinaciji s drugim uslugama sudjeluje u stvaranju turističkog proizvoda destinacije (92,6% turista došlo cestom- utječu geografski, socijalni i psihološki čimbenici);

- po gustoći mreže autoceste od 1,3 km/km2 se nalazi među najrazvijenijih zemljama u Europi

- pendolino – dizelski vlak s ugrađenom nagibnom tehnikom koji ne mora kočiti i usporavati pri ulasku u kolosiječne zavoje; brži su od kovencionalnih 30%

- 7 međunarodnih zračnih luka (Zagreb, Split, Dubrovnik, Zadar, Rijeka, Pula i Osijek) te 3 zračna pristaništa (Brač, Lošinj i Vrsar) za prihvat i otpremu manjih zrakoplova komercijalne namjene

- 350 luka i lučica na obali i otocima njih 7 (Pula, Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik) može prihvatiti prekooceanske kruzere

- izravni turistički resursi – obuhvaćaju turističko-ugostiteljske objekte i prateće turističke sadržaje

- turističko-ugostiteljski objekti – priroda kao prva, hoteli kao druga, usluge kao treća i infrastruktura kao četvrta važna odrednica

- hoteli su oličenje smještajne ponude čija se razina mjeri brojem zvjezdica od 5 do 1 (dominiraju hotelski objekti srednje i niske kategorije – 3,2 ili 1 zvjezdica te ne odgovaraju europskih standardima)

- kućanstva apsorbiraju 41,9% svih raspoloživih kreveta u državi (365304)

- prateći turistički sadržaji – sportsko-rekreacijski, zabavni, trgovački, servisi; povezani s dopunskom ponudom unutar i izvan smještajnih objekata i preduvjet su za povećanje iskorištenosti smještajnih kapaciteta i izvanpansionsku potrošnju

- 5. lipnja je svjetski Dan zaštite okoliša, najstariji nacionalni park u svijetu je Yellowstone u SAD-u 1892,; 1971. u Vancouveru je osnovan Greenpeace (svjetski organ za zaštitu prirode i skrbi o toksikantima, zaštiti vodenih ekosustava, šuma i svekolikoga okoliša); u Hrvatskoj postoji dvadesetak javnih ustanova za zaštitu prirode; postupak proglašnje zaštićenih područja: Delta Neretve, Crnika na Pagu, Odransko polje, Moslavačke gore, Mura-Drava i kamenolom Tounj

- selektivni turizam – individualnost u pogledu zadovoljavanja želja, želja za ponovnim povratkom u izvornu prirodu, orijentacija na ekologiju i održivi okoliš, uravnotežen odnos broja turista i lokalnog stanovništva, kompatibilnost prirodne sredine i selektivnog oblika turizma, putovanje korisnika više puta godišnje i njihova težnja različitim iskustvima, relativno malen broj turista i njihova široka nobrazba te teško ostvarivanje ciljeva u kratkom razdoblju

- kupališni turizam – prvo u toplicama (Varaždin, Daruvar, Topusko) zbog lječenja; prva morska kupališta u Istri (Pula 1885., Azurna obala 1822.); u Zagrebu 1910. osnovan plivački klub; masovni turizam i naturalizam;

- ruralni turizam – rur-selo; mali broj stanovnika, egzistencijalno korištenje šuma i zemlje, sačuvana priroda i običaji te izvorna ruralna arhitektura; Istra i Hrvatsko zagorje izradili piktograme na kojima se vidi sadržaj i kategorija atraktivnosti ruralnog turističkog proizvoda

- ekoturizam – naglasak na boravku turista u prirodnom i nezagađenom okolišu, posebno u područjima s određenim stupnjem zaštite tog okoliša; koncepcija se temelji na održivom razvoju; 50 artikala deklarirani kao ekološki proizvod Hrvatske; veliki problem ne nekontrolirana litoralizacija morske obale (veliki broj objekata koji nisu autohtonog stila ili tipa „betonizacije i apartmanizacije obale“

- kulturni turizam – oblik turizma u kojem prevladava interes potražnje za objektima i sadržajima kulturnog karaktera; prvi spomen pojma 1969. godine; Labin – objedinjava resurse rudarske povijesti i likovne umjetnosti; osobiti nositelji smatraju se gradovi jer je u njima najveća koncentracija resursnih dobara

- manifestacijski turizam – naziv za sve oblike turističkog prometa potaknute održavanjem različitih manifestacija kulturnog, sportskog, znanstvenog, poslovnog ili sličnog karaktera i sadržaja; najveća manifestacija bila je Univezijada 1987., Mediteranske igre u Splitu 1975. (rekonstruirani kvartovi, sportska infrastruktura, modernizacija prometa); najprofitabilnije su međunarodne manifestacije; najčešće su poredane u vodičima krolonoški i nekad tematski (vjerske, sportske, kulturne, gospodarske i ostale manifestacije); najčešće su to glazbena ljeta, smotre folklora, proštenja, doček nove godine, karnevali, martinje, auto rally, poljoprivredni sajmovi, ljetne noći, revije mažoretkinja i revijalni sportski susreti te INFO manifestacije; tu su i razne kestenijade, festivali piva i sl.

- zdravstveni turizam – koncepcija se temelji na sprečavanju, liječenju, oporavku i rehabilitaciji različitih bolesti i bolesnih stanja prirodnim ljekovitim činiteljima; hoteli moraju imati potrebnu opremu i profesionalno medicinsko osoblje te pružati tretmane kojima je dokazan lječilišni učinak; aeroterapija i klimatoterapijska mjesta (klimom potiču reakciju bolesnog ili funkcioalno poremećenog organizma) bila su Skrad, Delnice, Lokve, Fužine, Orahovica i Samobor; proglašena 1936. i Odbor za zdravstveni turizam i prirodne ljekovite činitelje 1994. godine; aerosol – 300 m od obale najbolji učinak, morski zrak s manje alergenata i s povećanom koncentracijom ozona, joda i natrijeva klorida; helioterapija – olakšava drenažu te pomaže kod upala sinusa i utječe na stvaranje D vitamina (bavi se potrošnjom ozona i štetnim zračenjima te predlaže postupke i kreme koje ublažavaju posljedice); talasoterapija – Opatija 1957., liječenje morem, stručna pod lječničkim nadzorom u turističkoj ustanovi, a samostalna prema lječničkoj preporuci izvan ustanove (obuhvaćeno unapređenje zdravlja i izdržljivosti organizma, jačanje kardiovaskularnog sustava, ublažavanje nesanice, odvikavanje od pušenja, smanjenje tjelesne težine, estetsko njegovanje, postoperativni oporavak); balneoterapija – terapija termalnom vodom, peloidom i naftalanom (više okrenuta bolestima kojima se uzroci nalaze u načinu života-rat, prometne nesreće, navike); 13 toplica (Sutinske radile samo ljeti); peloid – blato koje ima ljekovita svojstva, uranjanje ili oblaganje tijela blatom, prirodni sastojak u Ninu ili ga pripravljaju umakanjem humusa u ljekovitu vodu (Istarske toplice); naftalan – teška nafta koja je ljekovita, pojavljuje se zajedno s naftnom vodom; jedno je u Bakuu u Azerbajdžanu, a drugo 1989. otvoreno u Ivanić Gradu

- kongresni turizam – organizacija seminara, simpozija, kongresa i znastvenih i stručnih skupova; oko 2000 skupova sa oko 3000 sudionika godišnje; 75 potpuno opremljenih dvorana; ekonomski isplativ jer je potrošnja sudionika obično visoka i ravnomjernija tijekom godine

- nautički turizam – vještina plovidbe po grčkom; marina- čitav niz različito povezanih atraktivnih i lukrativno-uslužnih elemenata za sudionike nautičkog turizma; počela ga razvijati Grupacija marina Hrvatske 1975. godine a prve marine izgrađene su u Puntu, Malom Lošinju, Zadru i

Dubrovniku; uskoro je nastao i ACI (Adriatic Yachting Club) i izgradio 16 novih marina 1884. sa preko 5186 vezova u moru; odlikuje se apsolutno visokom potrošnjom nautičara, sve većim brojem sudionika, pozitivni učinkom na ostale djelatnosti, intenzivnom izgradnjom plovnih jedinica (naročito jahti i glisera), tendencijom prijelaza u nautički kamping sve učestalijom pojavom kupališnog nautičkog turizma

- turistički marketing – skup procesa pomoću kojih turistička destinacija ili pojedinci nude turistički proizvod, odnosno njegove sastavnice potencijalnim kupcima

- vjerski turizam – materijalna korist može biti izravna (ponuda i prodaja aražmana) i neizravna (angažiranje čitavog niza pratećih sadržaja koji potiču vanpansionsku potrošnju); vjerske ponude se dijele na crkvene građevine (bogomolje, molitveni prostor) i sakralno blago (umjetnine, religijsko ruhu i posuđe) te vjerske običaje (povezani s posjetiteljima u mjestima izrazitog duhovnog sadržaja, godišnjim svetkovinama, blagdanima ili gastro ponudom); imamo više od 8000 crkava, crkvica i kapelica, a veća svetišta su Marija Bistrica, Trsat, Sinj, Aljmaš

- lovni turizam – temelji se na ineresu lovaca – turista za lovne vrste divljači na područjima koja su malo posjećena; najveći lovoovlaštenik su Hrvatske šume i Hrvatski lovački savez sa oko 55 000 lovaca (srbi o zaštiti prirode, očuvanju, uzgoju i pravilnu lovu divljači); lovišta – prema geografskim osnovama prostora razvrstana na nizinska, brdska do 800m i gorska iznad 800m; podijeljena su i na administrativna koja je dijele ovisno o načinu izvedbe i opremljenosti (otvoreno, ograđeno, uzgajalište divljači te zvjerinjak); najčešće se love medvjedi, jeleni i divlje svinje

- vikendaški turizam – vrijeme od petka poslijepodne do ponedjeljka ujutro se podrazumijeva po vikend; tijekom 1 godine su 104 vikend-dana; provodi se u vikendicama kojih ima preko 120 000;

- zimski turizam – zimska sportska središta prema stalnosti funkcioniranja, tehničkoj izvedbi i reciptivnim sadržajima se dijele na: ukinuta ili ona koja su privremeno prestala s radom zbog dotrajalosti (Guido Rey); skijališta koja imaju montažne vučnice te su povremenog karaktera (Skrad, Stara Sušica, Mukinje-Plitvička jezera, Brinje, Petrov vrh-Papuk, Jezerce-Nevoljaš); skijališta u funkciji koja su poboljšanjem kapaciteta ostala na turističkom tržištu (Platak, Rudnik-Tršće, Čelimbaša-Mrkopalj, Begovo Razdolje, Petehovac, Baške Oštarije, Krasno Polje i Sljeme); središta kojima je reciptivna infrastruktura slična alpskoj (Bjelolasica) te središta u izgradnji (Bijela Kosa- Vrbovsko); Bjelolasica, Sljeme i Begovo Razdolje su rangirani kao središta državnog značaja, Platak i Baške Oštarije su regionalnog značaja dok su ostala središte lokalnog značaja