U Glasniku br . 39 Titove tajanstvene godine u Moskvi 1935 ... · polazi od za njega utvrñenih kriterija Chiare Lubich, prihvaćenih od strane Rimokatoličke crkve, a vjerski ne

Misleći na nju 2

Ur ednikovo slovo 3

Sr etan Božić 5

Razgovor 12

Hr vatska knjižara 20

Istina (ponekad) boli 21

Neka se čuje 25

Zdr avodr ugovi 30

Vijesti 32

Zgodopis 35

Protiv korupcije 43

Bosno moja 44

Osvrti 49

Hr vatski jezik 52

Banovina Hrvatska 53

Podlistak 54

Kolači 61

Čitatelji 62

Ustaški hitr ozov 60

Roman 56

Bog nas je stvorio 58

Bro j 38 Z a gr eb , 27 . pr o s inca 2008 .

Sad rž ajSad rž aj

I z la zi s ubo to m

UU GlasnikuGlasniku brbr. . 3939

TitoveTitove tajanstvenetajanstvene godinegodine uu MoskviMoskvi 19351935..--19401940..

Glasnik je besplatan

Prijaviti se možete na hitrozov

hrvatskahrvatska..uljudbauljudba @@gmailgmail..comcom Naklada:

27.000 primjeraka

S t ranica 2 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. Mis leć iMis leć i nana Nj uNj u

HRVATSKAHRVATSKA Zvonimir Rukavina, Zagreb

ImaIma jednajedna zemljazemlja

KrvljuKrvlju jeje natopljenanatopljena GolubicaGolubica bijelabijela poletjelapoletjela

KrilaKrila ponosnoponosno raširilaraširila

ImaIma jednojedno nebonebo MolitvuMolitvu jeje primiloprimilo

SvetuSvetu zemljuzemlju obasjaloobasjalo PonosanPonosan narodnarod blagosloviloblagoslovilo

ImaIma jednojedno moremore

ŠumiŠumi diljemdiljem svijetasvijeta DaDa mumu jasnojasno kažekaže

OvdjeOvdje samsam odvijekaodvijeka

ImaIma jedanjedan barjakbarjak CrvenCrven bijelbijel ii plaviplavi PonosnoPonosno sese vijevije

HrvatHrvat svaksvak gaga slavislavi

ImaIma jednajedna zemljazemlja ImaIma jednojedno moremore ImaIma jednojedno nebonebo

HRVATSKAHRVATSKA SESE ZOVEZOVE

S t ranica 3 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8. Urednikov oUrednikov o sl ov osl ov o

Čekali smo desetljećima. I dočekali. Nestalo je komunizma, nema više Jugoslavije. Meñutim, sjeme im nije zatrto. Postupno, ponovno smo okruženi komunist ima i jugovićima. Sa svih strana. Oni nas vode i drže na uzdi. Sve su nam materija lno uzeli. Opljačkali. Opet smo njihove sluge. Moramo ih molit i za koricu kruha.

Sramotno je već postalo predstavljati braniteljem, iako su upravo branitelj i kroz Domovinski rat konačno oslobodili svoju Domovinu Hrvatsku. Svakodnevna samoubojstva branitelja tužna su posljedica zbilje u kojoj živimo. Još malo, nestat će i Hrvata. Zapravo, bit će njih i tu, u Hrvatskoj, ali ne će smjeti to reći. Inače, „ode glava“, čekat će ih pazinska bomba.

Mora li, zaista, tako biti?

Ne, ne i nanovo – NE!

Mora se priznati, ni u doba Oca Domovine Dr. Ante Starčevića nije bilo ugodno javno osjećati se i iskazivati Hrvatom. Ali je on barem znao put. I pokazao ga je. Svima. Nu, nisu ga baš svi i sluša li.

Dakle, nemamo druge, slijedimo taj put.

Kako? Postanimo članovi HDZ ili SDP ili neke druge nasljedničke ko-munističke partije od kojih sada sve vrvi u Hrvatskoj.

Ne, ne, takoñer ne! Dobro znamo, na svojoj koži, kamo to vodi.

Osnujmo, stoga, svoju stranku, Stranku Hrvatske Slobode. Ako od-mah i ne uspijemo, znat ćemo kamo nam je ići. Pravim putom ići, znači i na pravo mjesto stići. Kad, tad.

Ali, ne će nam to bit i dosta, sigurno možemo i više.

Evo kako ćemo to postići:

PROGRAMSKAPROGRAMSKA NAČELANAČELA

STRANKESTRANKE HRVATSKEHRVATSKE SLOBODESLOBODE 1. Hrvatski grañani Božji su narod.

2. Zaštita ljudskih prava iznad je kriterija i zahtjeva profita.

3. Republika Hrvatska preoblikovat će se u Slobodnu Republiku Hrvatsku, dakle u državu iz koje će biti uklonjeni svi tragovi boljševizma i komunizma.

4. Branitelj i, kao sudionici osloboditeljskog Domovinskog rata, počasni su grañani Slobodne Republike Hr-vatske, a iz čega izviru njihova posebna društvena i gospodarska prava.

5. Slobodna Republika Hrvatska slijed je tisućljetne hrvatske državnosti, koja u sebi sadrži povijesnu istinu glede postojanja Banovine Hrvatske i Nezavisne Države Hrvatske, a isključuje izmišljeni, krivotvoreni i s i-lom nametnuti državno-politički pojam ZAVNOH-a, kao isključivo boljševičko-komunističke tvorevine.

6. Projekt „200 bogatih obitelj i“ uljudbeno je i civilizacijski neprihvatljiv i štetan. On, kao i njegove poslje-dice, uklonit će se demokratskim putem u obliku utvrñivanja ništavnosti svih ugovora s odlikama korupcije i pljačke, posebno one izvedene tijekom pretvorbe i privatizacije hrvatskog gospodarstva, budući ta prav-na mogućnost ne podliježe učincima zastare.

7. U vrhu Slobodne Republike Hrvatske državna su tijela: Hrvatski državni sabor, Hrvatski predsjednik i predsjednik Hrvatske vlade. Državno tužiteljstvo bit će strogo odvojeno od sudova, čak i smještajno. Po-

STRANKASTRANKA HRVATSKEHRVATSKE SLOBODESLOBODE

Otac Domovine Dr. Ante Starčević

S t ranica 4 Broj 38 - 27. pros inca 200 8.

većat će se prava grañana na izravni kazneni progon. Ukinut će se politički imunitet. Uvest će se državna antikorupcijska revizija.

8. Hrvatski državni sabor ima 99 zastupnika u tri vijeća. Grañansko vijeće ima 60 zastupnika izabranih u 12 izbornih okruga približno jednakog broja birača. Županijsko vijeće ima 21 zastupnika, kao predstavnike svake od hrvatskih županija i Grada Zagreba. Izvandomovinsko vijeće ima 18 zastupnika, i to: 6 zastupni-ka iz europskih zemalja, 6 zastupnika iz neeuropskih zemalja i 6 zastupnika iz Bosne i Hercegovine (od toga 3 Bošnjaka i 3 Hrvata).

9. Zagreb je srce svih Hrvata, trg bana Josipa Jelačića srce je Zagreba. Sjedište Hrvatskog predsjednika nalazit će se na početku Tkalčićeve ulice (zgrada Državnog ureda za reviziju), na staroj meñi Gričkih Gori-ca i Kaptola, u bliz ini Hrvatskog državnog sabora i Hrvatske vlade, a ne na partizansko-šumskom Pantov-čaku. Hrvatski predsjednik držat će tjednu besjedu grañanima, a uz izravan razgovor s njima. Jednom mjesečno na besjedama Hrvatskog predsjednika s grañanima bit će takoñer nazočni predsjednik Hrvats-kog državnog sabora, predsjednik Hrvatske vlade, državni tužitelj i državni antikorupcijski tužitelj.

10. Gospodarstvo zajedništva i zadrugarstvo temelj su hrvatskog gospodarstva. Gospodarstvo zajedništva polazi od za njega utvrñenih kriterija Chiare Lubich, prihvaćenih od strane Rimokatoličke crkve, a vjerski ne ograničenih samo na njene pripadnike, u kojemu poslovni sudionici djeluju suradnički, a ne klasno raz-dvojeni položajima radnika i poslodavca. Zadrugarstvo će se oslanjati na višestoljetnoj tradicij i hrvatskog seoskog gospodarenja. Radnici moraju imat i posebnu obiteljsku zaštitu u hrvatskom gospodarstvu.

11. Kriteriji gospodarske usmjerenosti, ustroja i razvitka Slobodne Republike Hrvatske polaze od njenih zemljopisnih odlika, od ćudorednog i marnog ž ivota njena pučanstva, gospodarski zasnovanog na proizvo-dnji i uslugama, a bez špekulativne pohlepe i zelenaških natruha, te od bioloških potreba hrvatskih graña-na.

12. Stranka Hrvatske Slobode spremna je na demokrats-ki način preuzeti vlast u Republici Hrvatskoj, a dotad – osnovat će Hrvatsku etičnu vladu, kao vladu u sjeni pos-tojeće Vlade Republike Hrvatske. Simbol Stranke Hrvats-ke Slobode je stilizirani portret Oca Domovine Dr. Ante Starčevića.

Poticajni odbor za osnivanje Stranke Hrvatske Slobode ima neograničeni broj članova. U začetku to su bili člano-vi Predsjedništva Hrvatskoga uljudbenog pokreta, a sada ste i Vi na redu.

PRIDRUŽITE NAM SE!

HRVATSKIHRVATSKI ULJUDBENIULJUDBENI POKRETPOKRET Udruga za zaštitu prava grañana

Pete poljanice 7

10000 ZAGREB – HRVATSKA

[email protected]

00385-91-33.88.431, 33.88.432, 33.88.433

Urednikov oUrednikov o sl ov osl ov o

Spomen dom Dr. Ante Starčevića

S t ranica 5 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8. SretanSretan Bož ićBož ić

Fra Martin Planinić, Mostar

Svaki jezik ima svoje umanjeni-ce. Ni hrvatski jezik nije iznimka. I on ih ima. Božić je umanjenica od riječi Bog. To bi značilo mali Bog.

Ova imenica – Božić – ima svoj temelj u Biblij i. Isus Krist, Bog slavljen uvijek (Rim 9,5), koji je prije svega, jer je sve u njemu po njemu i za njega stvoreno (Kol 1,16-17), došao je kao čov-jek, kao mali Bog. I on, tako vi-soko uzvišen, duboko se ponizio: On … se nije ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima, stoji u Poslanici Filipljanima (1,6-7).

Nije lako doći do položaja. Po trnju do zvijezda, kaže mudra izreka. Mnogo truda i muke tre-ba uložiti pa tek tada do njega doći. A teško je sići kad doñe vrijeme silaska. Tko na položaju vlada, taj ga teško napušta i dru-gima ustupa. A tko na položaju služi, taj ga lako napušta i dru-gome pripušta, sretan što i dalje može služiti.

Bog je na visokom položaju i slu-ži svojim stvorovima, svjedoči nam druga glavna istina: Bog je sve stvorio, sve uzdržava i svim upravlja. Da on nije naviknuo služiti, ne bi mogao ni uzeti lik sluge pa čovjekom postati. A on je služio. I zato je – roñen od žene – došao na ovaj svijet kao podložnik Zakona (Gal.4,4).

Isus Krist je taj mali Bog koji nije došao bogovati nego čovjekova-ti, služeći ljudima, poslušan do smrti na križu. Premda je on uvi-jek naš mali Bog i, premda mu riječ Božić stalno pripada, najbo-

lje mu ona za njegov roñendan odgovara. Jer, najmanji je bio, kad se u Betlehemu rodio. Isus Krist, tek roñeni, naš je mali Bog, naš je Božić. I mi to, s pu-nim pravom slavimo i slavit će-mo.

Isus Krist je naša istina o Bogu. Ne treba nam bolji Bog od nje-ga. I naša istina o čovjeku. On je novi čovjek, djelo i dar Duha Svetoga. Darivajući nam njega, Duh Sveti, Duh istine, poučio nas je kako bismo trebali biti što slič-niji njemu, savršenoj slici Boga nevidljivoga (Kol 1,15).

Isti Duh Sveti, koji je svojim dje-lovanjem učinio da Vječni Božji Sin postane vremeniti čovjek, stvorio je Božju sliku od ljudske djece, kojima je on, Ljubljeni Božji Sin, stariji brat meñu mno-gom braćom. Zato se ne bojmo istine. Priznajmo istinu. Ne zna-mo nadnevak njegova roñenja. Nisu voñene Matice. Nemamo dokumenta..

Prvi su kršćani slavili Uskrs bez ikakva osvrta na Božić. I s punim pravom. Jer, uzalud bi bio roñen, mučen i umro da nije uskrsnuo. A da se nije rodio? Ne bi imao tko mučen biti, umrijeti i uskrs-nuti. Veoma je važno i njegovo

vremenito roñenje. Tada se po-čelo ispunjati što je Bog davno obećao, proklinjući zmiju. Obe-ćana žena rodila je obećanog potomka: Djeva Sina porodi, ñavlu silu svu slomi.

Budući da je lijepo slaviti Veliki petak, kad je Obećani ženin po-tomak, ugrizen za petu, umro na križu i pobjedu nad zmijom, kad ubijeni uskrsnu: Voña živih pade tada i živ živcat opet vlada!, još je ljepše slaviti dan kad se ženin potomak pojavio kao malo dije-te. Valja mu slaviti i njegov ro-ñendan. A nadnevka ne znamo. Što onda činiti? Kada ga slaviti?

Crkva, sagnuta nad Biblijom, i okrenuta prema čovjeku komu treba služiti, našla je rješenje. Otkrila je da je Isus Mlado sunce s visine (Lk 1, 78), - Svjetlo što svijetli u tami, i tama mu ne mo-že nauditi (Iv 1,5), - Svjetlo svi-jeta za kojim treba ići (Iv 8,12).

Budući da su pogani, 25. prosin-ca slavili roñendan Sunca i da je Isus Krist ljudskom duhu ono što je Sunce oku, u skladu je s bib-lijskim podacima i porukom naše vjere da mu se upravo tada slavi roñendan. Stoga ne zaboravimo uvodnu molitvu u Gospine litani-je: O Marijo, Majko milosrña, Ti od ñavla nas obrani. Začeće Tvoje neoskvrnjeno, Prečista Bogorodice, veselje navijesti sve-mu svijetu, jer je od tebe isteklo Sunce pravde, Isus Bog naš, ko-ji, odriješivši prokletstvo, dade blagoslov i, smetavši smrt, dade nam život vječni.

Isus, sunce pravde, slavi svoj roñendan, na negdašnji blagdan sunca. Ispunjen je san Josipa Egipatskoga (Post 37,9). Sunce se ne pokloni Josipu Egipatskom nego Isusu Kristu kad mu ustupi

BOŽIĆNOBOŽIĆNO RAZMIŠLJANJERAZMIŠLJANJE

S t ranica 6 Broj 38 - 27. pros inca 200 8.

svoj roñendan. I mi smo, ne raz-bijajući glavu o nadnevku, prih-vatili 25. prosinca kao njegov roñendan i svoj Božić. Slavili smo ga, slavimo ga i s lavit ćemo ga, kako bismo Uskrs istaknuli i savršenije ga od prvih kršćana slavili. Bez Uskrsa nema Boži-ća.Uskrsnuli nam je Gospodin darovao Božić, svoj roñendan. Mrtvaci ga ne slave. I mrtvacima se roñendan ne čestita. Kratko vrijeme nakon smrti vječnoga Mrtvaca, mrtva za života i nakon smrti, nosila se njegova palica koje više nema, jer Mrtvac je mrtav. Mrtvac ne živi. A Isus Krist, izmučeni i ubijeni? Svake godine slavi svoj roñendan. I mi to činimo skupa s njim, svojim uskrslim Gospodinom. Tada smo svjesni i svoga roñendana, jer smo Crkva, njegovo tijelo (Kol 1,24). Rodila nas je ista Majka koju smo stekli pod njegovim križem. Majka Glave, Majka je i tijela, Crkve Boga živoga koja je stup i tvrñava istine (1Tim 3,15). Tada je roñeno Gorušično zrno (Mt 13,31-32) koje na Veliki pe-tak pade te na Uskrs niknu i iz-raste. Mi smo njegovi ogranci, grane, grančice te listovi i plodo-vi. Zato ćemo čestitati roñendan njemu, nekoć ubijenomu, a sada uvijek živomu (Otk 1,18) preko radija koji mu nije služio, a sada će mu za čestitku poslužiti:

Sretan Ti roñendan, od Oca prije svih vjekova roñeni i od Djevice poroñeni, Gospodine Isuse Kris-te. Ti si naše Svjetlo i Sunce, stalno nam svijetli i ne zalazi. Svijetleći nama, svijetli po nama i preko nas ostalim ljudima, da bi oni kroz nas, Tvoje vjernike, ugledali Tebe, Svjetlo svijeta. I sa željom da Ti, tesar s Josipom, istešeš svoje jaslice u srcu sva-koga svoga vjernika, pa se i ove noći u svakom od nas rodiš i nastaniš te trajno s nama budeš

i u nama ostaneš.

Primi čestitku i od prognanika s kojima si prihvatio progonstvo i otišao s njima u nesigurnost. Daj im snage da, živeći s Tobom prognanikom, čekaju sretan dan, kad će se s Tobom pobjednikom vratiti k svojim kućama, odakle su s Tobom krenuli u progon-stvo. Zato i njima i nama udijeli snagu da, nasljedujući Tebe, s Tobom trpimo, umiremo, ali i uskrsavamo.

NAKONNAKON PRVOGPRVOG ČITANJAČITANJA ((IzIz 5252,,77--1010))

Izaijin glasonoša radosti koji navješćuje mir, oglašuje sreću (i) navješćuje spasenje, sličan je neimenovanom Betlehemskom anñelu koji reče pastirima: Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod. Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj-Krist, Gospodin I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete djeteš-ce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama (Lk 2,10-12).

Radost u Izaije, radost u Luke! Kod Izaije radost povratka iz ropstva i povratka Boga na Sion. U Luke radost zbog Spasiteljeva dolaska kojim se ispunja znak povratka iz babilonskog sužanj-stva i povratka Boga na Sion. Ljudi, udaljeni od Boga, po nje-mu – Isusu Kristu – vraćat će se

k Bogu. A Bog, koji napusti zem-lju nakon odlaska iz Edenskoga vrta, u njemu – Isusu Kristu – vraća se na tu istu zemlju, da se na njoj nastani i na njoj trajno ostane.

Veseo je anñeo meñu pastirima. Veselo je anñeosko mnoštvo što se priključi tom blagovjesniku, jer veselo zapjeva: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi (Lk 2,14).

Ne može čovjek slaviti Boga zbog grijeha svoga, jer ga je napustio Duh Sveti, Dah Boga Stvoritelja. Bez toga Duha ne može se duhovno živjeti ni Boga slaviti. A da bi to bilo moguće, potreban je primjer ljudski i Dah božanski. U Isusu Kristu imamo i jedno i drugo.

On je svojom poslušnošću pros-lavio Boga i poučio ljude. A jer ga ljudi bez životvornoga Duha nisu mogli slaviti, došao je Isus Krist da za njih umre, pa da im, nakon svoga uskrsnuća, kao No-vi Stvoritelj, životni Dah vrati, kad u njih dahnuvši, rekne: Pri-mite Duha Svetoga (Iv 20,22).

Po njemu, Božjem Sinu, Novom Stvoritelju te Novom Čovjeku, djelu i daru Duha Svetoga, pos-tadosmo nova stvorenja, zamilo-vani u ljubljenome. Zato može-mo Boga slaviti pa smo sinovi Božji i mirotvorci, što skupa s njim, svojim voñom, uspostav-ljamo mir s Bogom i s ljudima u svakom plemenu i jeziku, puku i narodu.

Po Isusu Kristu koji nam na Bo-žić doñe, spusti se Nebo na Zemlju. I po njemu koji, nakon svoga završena poslanja,ode, pope s Zemlja na Nebo, jer u njemu, potomku Ženinu, čovjek sjede na Božje prijestolje da uvi-jek vlada kao kralj kraljeva i gos-podar gospodara. Raduj se zato,

SretanSretan Bož ićBož ić


čovječe, jer tvoj Stariji Brat kra-ljuje s Bogom Ocem u Nebu koje je njegova Zemlja i s Tobom na Zemlji koja je njegovo Nebo.

Pridruži se i ti toj velikoj radosti, protjerani čovječe, Razloga za nju, znam, ne nalaziš. A veliki razlog sigurno postoji. U radosti je snaga,. U žalosti je nemoć. Koliko budeš radostan, toliko će ti neprijatelj biti slab i nemoćan. Ne boj se. S tobom je tvoj Bog. On te tješi. On ti razvaline ob-navlja. Pobjeda je tvoja. On se s tobom i za tebe bori. Budi skupa s prognanim Isusom i povratak ti je osiguran. Ne ćeš biti sam. On će se s tobom vratiti, ako Bogu Ocu budeš sin i njemu Bo-žjem Sinu brat. Božja riječ od-zvanja svud, svjedoči Božićno evanñelje. Budi stoga uvjeren: Bog će iz Egipta, kuće ropstva, pozvati tebe, svoga sina. Očisti uši svoga srca pa ćeš čuti njegov glas. Kad pomru neprijatelji koji su htjeli ubiti Isusa, tražeći tvoju glavu, bit ćeš pozvan na povra-tak ti do koga nije stigao nepri-jateljski nož. I, dok Majka Hr-vatska, poput Rahele, bude op-lakivala svoju mrtvu djecu, bit će utješena, što joj nije sve pokla-no. Bit će vesela što si joj ostao živ. Vrati se svojoj rasplakanoj Majci Hrvatskoj. Ne dopusti joj plakati zbog svoga otezanja s povratkom. Vrati se svom Domu. Donesi u nj komad Neba, kako bi u njemu nestalo pakla što ti ga neprijatelj u svom srcu done-se. Ne boj se! Bog okončava ra-tove. Bog vraća prognane. I svo-jim vjernicima slobodu dariva. Budi njegov i ostani samo nje-gov.

NAKONNAKON PRIPJEVNOGAPRIPJEVNOGA PSALMAPSALMA

Bog, hrabri ratnik, bori se za čovjeka, čineći čudesna djela,

jer mu njegova desnica i sveta mišica pribavljaju pobjedu. I za-to on obznanjuje svoje spasenje svim narodima, bez razlike. On želi da to njegovo spasenje svi krajevi svijeta ugledaju i prihva-ćaju. Jer, kad se to ostvari, bit će velika razloga za veselo klica-nje i pjesmu. A zacijelo većega razloga za takvo veselje nema od dolaska Boga u svetoj Božić-noj noći. Zato i samo zato danas smo najveseliji i najradosniji, jer svojom pjesmom Radujte se na-rodi pozivamo sve ljude na ra-dost, što nam doñe Isus-Spasitelj, po komu su svi krajevi svijeta vidjeli spasenje Božje.

NAKONNAKON DRUGOGDRUGOG ČITANJAČITANJA((HebHeb 11,,11--66))

Isti Bog, koji je ljude po ljudima stvorio i hranio, uzdržavao i usavršavao, istim je ljudima po ljudima i govorio. Govor je Božji dolazio sinovima preko očeva i unucima preko djedova te do najmlañih preko najstarijih. I tako redom od patrijarha i pro-roka do svakoga člana izraelskog naroda. Nije bilo dostatno samo to. Trebalo je nešto više od to-ga. To što je trebalo Bog je os-tvario kad je ljudima progovorio po svom Sinu, sjaju svoje slave i otisku svoga bića.

NAKONNAKON ALELUJAALELUJA

Punina vremena, dolazak Sina Božjega na ovaj svijet, doista je

presveti dan. Dan u središtu po-vijesti, Dan novoga početka. I čas od kojega se broje godine.

Nitko nema posebno pravo nad suncem. Ono pripada svima. I svakom svijetli. I svakoga grije. Nitko, isto tako nema posebnoga prava ne Isusa Krista koji je pos-lan da svima, kao istina svojim sjajem svijetli i sve ljude, kao neizmjerna ljubav, svojom topli-nom trajno grije. Zato su pozva-ni svi narodi da se poklone Ocu koji je poslao svoju Svjetlost, svoga Sina Isusa Krista, da se poklone Isusu Kristu, pravom Svjetlu i Duhu Svetom koji je učinio da nam Bog, Sin Božji, Čovjekom postane te jedan od nas , Sin čovječji, trajno bude i ostane. Toj velikoj tajni ponizno pristupimo i duboko joj se poklo-nimo.

NAKONNAKON EVANðELJAEVANðELJA ((IvIv 11,,11--1818))

Kad smo se susreli s gramatikom ili slovnicom, susreli smo se i s pravilom: Opće se imenice pišu malim slovom. Budući da je riječ opća imenica, pisali smo je uvi-jek malim slovom. Gotovo bez izuzetka. A u ovom evanñeos-kom ulomku nalazimo Riječ na-pisanu velikim početnim slovom. To je znak da se ne radi o općoj nego o vlastitoj imenici. Nekomu je ime Riječ, pa je zato riječ na-pisana Velikim početnim slovom. Stoga nam se postavljaju pita-nja: Tko je Riječ? Čije je to ime? Na ova nam pitanja nedvosmis-leno odgovara današnji evanñe-oski ulomak: U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog (Iv 1,1).

Usporedimo to s prvim recima Biblije: U početku stvori Bog ne-bo i zemlju, … I reče Bog: Neka bude svjetlost (1,1-3), stoji u Knjizi postanka. Budući da sve-mogući Bog stvarajući govori i

S t ranica 8 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. SretanSretan Bož ićBož ić

govoreći stvara, njegov je govor njegova riječ s kojom on sve stvara. Jahvinom su riječju ne-besa sazdana i dahom usta nje-govih sva vojska njihova (Ps 33, 6). Stoga nam sveti pisac kliče, svjestan Božje stvoriteljske sna-ge: Dovijeka, o Jahve, riječ tvoja ostaje, stalna poput nebesa (Ps 119, 89).

Bog, koji, stvarajući govori, re-kao je nešto o svakom svom stvorenju. A što je rekao? Odgo-voriti će nam znanstvenici. Oni su prevoditelji knjige koju je Bog Stvoritelj pisao i napisao. Svaka sigurna znanstvena istina Božji nam je govor o stvorenjima. Ne-besa slavu Božju kazuju, navješ-ćuje svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavlju-je, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije što se može čuti, al po svoj zemlji razli-ježe se jeka, riječi njegove do kraja svijeta sežu (Ps 19,1-6).

To je rečeno, ali u Ivanovu evanñelju nije govor o stvarima koje postojanjem stvorenja ot-krivaju i objavljuju Stvoritelja. Posve je drukčije značenje Riječi u Evanñelju. Njegova Riječ, ot-krivena u Ivanovu evanñelju uvi-jek je s njim, neodvojiva od nje-ga. I Riječ bijaše Bog.

Ovo je ipak mudrosno umova-nje. Ne smijemo ga podcjenjiva-ti. Treba ga poštivati. Evanñelje nije dio mudrosne znanosti. Ono je dio Biblije. Zato treba na Ri-ječ, napisanu u Evanñelju veli-kim početnim slovom, gledati samo kroz Bibliju.

Bog se objavio Mojsiju s ime-nom. Ja jesam! A Riječ bijaše u početku, bijaše kod Boga i bijaše Bog. Budući da oblici jesam i bijaše dolaze od glagola biti, on-da Riječ koja bijaše u početku, koja bijaše kod Boga i koja bija-še Bog, napisana velikim počet-

nim slovom, ime je našega Bo-ga.

Budući da je Riječ Bog, sve je po njoj postalo što postoji i da je u njoj život, sve što živi po njoj živi. Ta Riječ koja je Svjetlo lju-dima uzimala je govorni oblik: Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od naraštaja do naraštaja. Oca pitaj i poučit će te, pitaj starije pa će ti kazati (Pnz 32,7), savjetuje Mojsije. On je proniknuo sav put spoznaje i predao ga sluzi svome Jakovu-Izraelu svom ljubimcu. Potom se ona na zemlji pojavila, meñu ljudima udomila (Bar 3,37-38), kaže prorok Baruh.

Biblija je riječ upućena Izraelci-ma, vjernicima Boga Abrahamo-va. A, jer su Izraelci Abrahamo-vo potomstvo, riječ upućena nji-ma, došla je k svojima, Ali je oni ne primiše. Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam vam, a vi niste slušali, nego ste činili što je zlo u očima mojim, izabrali ste što mi nije po volji (Iz 65,13). Svagda san pružao ruku narodu odmetničkom, koji hodi putem zlim, za mislima svo-jim, narodu koji se bez prestan-ka u lice srdi (Iz 65,2-3), tuži se Bog preko Izaije proroka.

Premda je propovijedana i napi-sana riječ svjetlo ljudima, nije

govor u Evanñelju o toj riječi, nego o Isusu Kristu: Svjetlo isti-nito, koje rasvjetljuje svakog čovjeka, doñe na svijet. Govore-ći o Riječi u kojoj je život-istinito Svjetlo, Ivan nas upoznaje s Isu-som Kristom koji reče: Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi ne će ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život (Iv 8,12).

Njega, Isusa Krista, treba spoz-nati i prihvatiti, a on ne bijaše ni spoznat ni prihvaćen: Bijaše na svijetu i svijet postade po nje-mu, a svijet ga ne upozna. K svojima doñe, ali ga njegovi ne primiše (Iv 1,10-11).

Isus Krist, Svjetlo poslano Izrael-cima, bio je odbačen i odbijen, premda je bio očekivan i svemu svijetu navješćivan. Isti oni, koji su odbili u srcu upisanu, u Pismu napisanu, ustima propovijedanu i ušima slušanu riječ, odbili su i njega Riječ-tijelo, Isusa Krista koji uvijek bijaše Riječ-Bog.

Isus Krist je Riječ koja bijaše kod Boga. Riječ mu je ime. On je Riječ-Bog, jer sve po njemu postoji i živi. Ovdje se susreće sv. Ivan sa sv. Pavlom koji, na drugi način, reče isto: On je sav-ršena slika Boga nevidljivoga, prvoroñenac svakoga stvorenja, jer je u njemu sve stvoreno – sve na nebu i na zemlji: …; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega i sve se u nje-mu drži u redu, stoji u Poslanici Kološanima (1,15-17). Ta pozna-to vam je milosrñe Gospodina našega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njego-vim siromaštvom, stoji u Drugoj poslanici Korinćanima (8,9).

Znali su oni, navodeći riječi pro-roka Miheja (Mt 2,4-6), da će se Spasitelj roditi u Betlehemu, gra-du Davidovu. I nisu mu dopustili


roditi se meñu njima, nego je povijen u pelenice, položen u jasle.

Zato, gledajući jaslice s malim djetetom te vola i magarca pok-raj jaslica, sjetimo se riječi Izaije proroka i našega nepoznatog pjesnika: Vol poznaje svoga vla-snika, a magarac jasle gospoda-rove – Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije, reče Izaija pro-rok (1,3). Skoti Boga znahu ta-da, a grješnik ga ne zna sada, napisa naš nepoznati pjesnik.

I, dok su ga jedni odbili od Bet-lehema, a drugi ga progonili i nisu ga slušali, Isus je to uočio i rekao: Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego svjetlo, jer su im djela bila zla. Svatko tko čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne ot-kriju njegova djela. Onaj koji radi što je pošteno dolazi k svje-tlu, da bi se očitovalo da su nje-gova djela učinjena u Bogu (Iv 3,19-21).

I pred kraj svoga života Isus je kazao: Ja, svjetlo, došao sam na svijet da nijedan koji u me vje-ruje ne ostane u tami – ako tko čuje moje riječi, a ne vrši ih, ne ću ga ja osuditi, jer ne doñoh na svijet da sudim svijetu, nego da se spasi svijet. – Tko mene pre-zire i ne prima mojih riječi, imat će svoga suca. Riječ koju sam vam navješćivao sudit će mu u posljednji dan (Iv 12,46-48).

Ipak ga svi nisu odbacili, svjedo-či sveti Ivan: A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime; koji nisu roñeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga (Iv 1,12-13).

Hrabra manjina primila je odba-čenoga i na križu raspetoga. Jer su primili njega postali su Božja

djeca. A djecu Božju ne raña ni tijelo ni krv. Raña ih isti Bog kod koga uvijek bijaše njegova Riječ. Mogu tijelo i krv roditi sebi po-tomka, Bogu stvorenje, ali ne mogu roditi dijete Bogu. Bog raña svoju djecu. Bog. Otac Ri-ječi, Otac je svima koji su primili Riječ-tijelo, kao Sina čovječjega.

I Riječ je tijelom postala i nasta-nila se meñu nama (Iv 1,14) sržna je poruka ovoga ulomka i srce Ivanova evanñelja. Ovdje se susreću sv. evanñelisti Ivan i Luka: Duh Sveti sići će na te … sila Previšnjega zasjenit će te, reče anñeo Mariji koja ga upita:

Kako će to biti, jer se ja ne sas-tajem s mužem? (Lk 1,34-35).

Isti Duh Sveti koji je učinio da Riječ-Bog u Nazaretskoj djevici postane Riječ-tijelo, stalno čini da u Djevici Crkvi, kojoj je Mari-ja Slika i Uzor, djeca ljudska po-stanu djeca Božja. Kao što i Vje-čni Božji Sin postade Sin Čovječ-ji.(Iv 10,9).

Njegov Sin, Ženin potomak, Ri-ječ-Bog, u kojemu je cijeli sve-mir točka, davno najavljen kao njezin potomak, postade u njoj, maloj točki, još manja točka, ljudski zametak, blagoslovljeni plod Djevice Marije koja nam ga noćas darova. Riječ je tijelom postala. Vječni Bog, premda je bez početka, počeo je živjeti.

Bog je postao Čovjek.

I od tada pa naprijed Otac je Bog pred nama, Sin Bog s nama. I Duh Sveti Bog u nama. Sve to imamo u Isusu Kristu po komu je Bog izašao iz svoje vječnosti i došao u naše vrijeme. Po njemu nam je Bog, svladavši daljinu, došao u našu blizinu, jer je u Isusovu ljudskom liku razderao Nebo da bi sišao na zemlju. I tako nepoznatoga Boga upozna-smo po Isusu Kristu, jer: Boga nikada nitko nije vidio: Jedinoro-ñenac Bog, koji je u krilu Očevu, on ga je objavio (Iv 1,18).

Bog, dalek našem pogledu, vid-ljiv je u Isusu Kristu: Ja i Otac jedno smo (Iv 10,30). Tko je vidio mene, vidio je i Oca (Iv 10,9). Vjerujte mi, ja sam u Ocu i Otac je u meni. Ako ne inače, vjerujte zbog mojih djela (Iv 14,11). Sve ove izričaje sv. Ire-nej je povezao i poduku nam napisao: Što je nevidljivo u Sinu to je Otac, a što je vidljivo u Ocu to je Sin.

Budimo zahvalni Isusu Kristu čija vječnost bijaše u vremenu i čije vrijeme doñe u vječnost, što od nas načini Djecu Božju, Bogu sličnu da bi nas na kraju našega vremena uveo u svoje vrijeme koje je od sada i uvijek Očeva vječnost i doveo nas k Ocu ko-mu je otišao da nas čeka, priče-ka i dočeka.

Uz želju da svatko od nas, svjes-tan svoga kršćanskog dostojan-stva, sačuva sličnost s Bogom koju nam je Isus na d a r donio, Sretan Božić, uz naš stari poklik: Dobro vam došao Božić i sveto po-roñenje Isusovo.

S t ranica 10 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. SretanSretan Bož ićBož ić

ČESTITKAČESTITKA ZAZA BOŽIĆBOŽIĆ II FRANJINUFRANJINU GODINUGODINU

Draga kršćanska braćo i drage sestre, dragi sinovi i kćeri hrvatskoga naroda, dragi napretkovici, prijatelj i i sv i ljudi dobre volje!

Bliži se Božić. Hrvatski katolici Božiću odavno daruju svoje srce. Oni su njemu prepoznali mnogo hrvats-koga, našega, svoga. Njegovali su njegove običaje, čuvali njegovu svetkovinu, išli na zornice, ponoćke, pučke mise, sijali pšenicu, k itili ovratnike bršljanom, borić darovima, sela i zaseoke zimzelenim lišćem, skladali mu pjesme a stare i udomaćene ljubomorno čuvali.

Za Božić godine 1223., u pola noći, Franjo Asišk i pripremio je žive jaslic e u selu Grecciju, u brdima pokrajine Rietija, u Italiji. Izmislio je jaslice, stavlja-jući novoroñenče izmeñu vola i magarčića. U tomu je uspio. Poslije su žive o sobe zamjenjivane kipićima pa su jaslice počeli praviti i po kućama. Danas su jaslice uobičajeni znak Božića a gotovo da nema tvari od koje ih ne izrañuju. T im je uprizorenjem Božića potaknut novi doživ ljaj Božića. Božićni likovi odselili su na sve četiri strane svijeta i došle meñu mnoge narode. Iz Greccija pošla je drvena ljepota u Europu i na druge kontinen-te. Ondje su nastale prve božićne jasli-ce a potom su dobile obitelj ske označ-nice.

Žive božićne jaslice održavaju se u Meñugorju, u Širokomu Brijegu, u Za-grebu i diljem svijeta.

Budući da je ova godina posvećena osamsto toj obljetnici Franjevačkoga reda, čestitam i našim plemenitim suslavljenicima i, sa sv. Franjom, poručujem:

Gospodine, učini me sredstvom svoga mira: Gdje je mr žnja da donosim ljubav.

Gdje je uvrjeda da donosim praštanje. Gdje je nesloga da donosim jedinstvo.

Gdje je zabluda da donosim istinu. Gdje je sumnja da donosim vjeru.

Gdje je očaj da donosim nadu. Gdje je tama da donosim svjetlo. Gdje je žalost da donosim radost.

Gospodine, daj da se toliko brinem da budem u tje-šen koliko ja tješim, da me razumiju koliko ja druge razumijem, da budem ljubljen koliko ja ljubim.

Jer, tko se daruje, prima, tko sebe zaboravlja, sebe nalazi, tko prašta, bit će mu oprošteno, tko umire

raña se za vječni život.

Pojačajmo djetinju ljubav prema nebeskoj Majci: s Bogorodicom radujmo se Bogu.

U teškim trenutcima, sa žalosnom Gospom, tražimo Boga.

U tihim trenutcima, s Kraljicom Mira, u zdajmo se u Boga.

U bolnim trenutcima, s meñugorskom Gospom, zah-valimo Bogu.

Neka raspjevani i nadahnuti Božić doñe u srca dob-rih ljudi. Betlehemsko Djetešce neka razgali umornu i opterećenu dušu. Neka Bog obveseli svoj hrvatski narod u domovini i u iseljeništvu. Stotinu šest godi-na Napredak sa svojim pukom pjeva pjesme na svomu jeziku.

I ove godine pomlañeni mostar ski Napredak, sa 1.035 članova dičnih Hrvata, kući i u zrak, podiže božićnu nazdravicu svim svojim članovima, svemu hrvatskom puku i sv im ljudima dobre volje: na dob-ro vam došao Božić – sveto poroñenje Isusovo,

2009. godina i osamsto-ta obljetn ica Franjevač-koga reda!

Fra Andrija Nikić nik [email protected]

DAJEMDAJEM POTPORUPOTPORU HRVATSKIMHRVATSKIM RODOLJUBIMARODOLJUBIMA

Štovani naslove!

Dajem Vam znati da r edovno dobivan i čitan Glasnik hrvatskog uljudbenog pokreta.

No koristim ovu prigodu da Vam se zahvalim na do-stavi, to je jedna prigoda da mi u Emigraciji dozna-jemo istinu o dogañanjima u našoj Domovini Hrvats-koj. Samo tolika o tome za ovaj put.

Sretan Vam Božić i nastupajuća Nova Godina (2009).

Kao i sv im hrvatskim oružanim snagama (H-O-S.) bez obzira koji rod hrvatske vojnice služili, koji su oslobodili NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU od oku-patora srbo-fašističke i jugo-komunističke Bagaže.

Napose Hrvatskim generalima koji su krivo optuženi od jugo-udbe i danas čame u zatvorima hladni i de-beli zidova u tuñini i u Domovini Hrvatskoj koju su oslobodili. Hrvatski Rodoljubi, doći će dan slobode,


uz Vas je Bog i Narod Hrvatski, koji Vam duguje Ve-liku, Veliku Hrvatsku čast i Hvalu.

Svako Vam dobro, uz pozdrav - ZA DOM SPREMNI!

Mile Jergović [email protected]

SVESVE SUSU SPRETNOSPRETNO RASTOČILIRASTOČILI

Sretan Božić,

One 1990. i ja sam se uključio u Pokret koji je tre-bao donijeti ne snove, nego realnu stvar, koja je te godine bila jasna, ali se spretno sve rastočilo. O če-mu se radi.

Tadašnji HDZ imao je u svom programu jednu hvale vrijednu točku. Ona je glasila pomirba iseljene i do-movinske Hrvatske. Već poslije 30. svibnja 1990. dogodio se tihi zaborav i "Bosna šaptom pade". Ho-ću reći ono što nam realno postade ponovo san.

Poče priča o slozi crvenih i crnih što svatko tko pro-čita bukvar zna da je to nonsens. Umjesto blagosta-nja dobili smo pjesmu koju čitamo na Vašim strani-cama.

S poštovanjem

Franjo Kurevija [email protected]

TAKVIMATAKVIMA NENE ČESTITAMČESTITAM BOŽIĆBOŽIĆ

Poštovana gospodo, Drugarice i drugovi,

Ne volim se nalaziti tamo gdje su Jugosloveni, gdje su četnički slugani i guzolisci.

To ne volim na Božić, niti bilo kojim drugim danom. Niti želim biti na istoj listi nekog tko Leu Pločkiniću i meni u istom mahu čestita Božić, ma kakav Božić, tko poželi: „dobro jutro“.

Nisam taj !

Nisam zagovarač Herceg-Bosne, niti trećeg entiteta, niti ljubim guzu čedi Dodiku kao što radi Leo Jugo-vić.

Više poručujem svim izdajnicima zemlje Hrvata:

Ja vam ne čestitam Božić, ne čestitam vam niti crno pod noktom, v iše vam nagovješćujem vječni pakao, jer doći će ustaška čizma na zemlju svojih pradjedo-va i djedova i zgazit ć e sve uljezi, sluge i slugane, sve Jugoslovene.

Ako je za takve Božić, onda dajte meni nešto drugo ili prestanite Jugovićima čestitati katoličke blagdane, na ovoj listi gore vam nedostaju Stjepan Mesić i Željko Komšić.

Za Dom i Poglavnika,

za (od uljeza i izdajica) slobodnu Hrvatsku Domovi-nu od Sutle do Drine, od Drave do Jadrana!

Franjo Vranjković [email protected]

ČEMUČEMU ČESTITATIČESTITATI BOŽIĆBOŽIĆ

Gospodo,

Možda je čestitka došla iz neznanja, možda igrom slučaja, možda... U svakom slučaju Franjo Vranko-vić na ovaj način postavlja vrlo važno pitanje: čemu čestitati Božić (i to ovako grupno) onima koji vrlo malo veze imaju s Božićom, odnosno za koje znamo da im nije stalo do božićne poruke mira.

Mira ne može biti dok ne bude pravde a pravde ni-kako ne može biti dok osobe poput Pločkinića veliča-ju, opravdavaju i zagovaraju partizanski teror i lažno optužuju hrvatske borce iz Drugog svjetskog rata kao zločince, samo radi toga što su se borili za Hr-vatsku. Taj mali Pločkinić je jedan običan partijski provokator pa je razumljivo da ljudi ne žele biti u istoj ekipi s njime.

Kako je to promaklo velečasnom?

Ne znam to, samo znam da nam neće biti lako sve dok malo pažlj iv ije ne pogledamo kakve nam sve gluposti podvaljuju neki ovi moderni režimski ljudi.

Andjelko Galić www.blogihrvati.com

S t ranica 12 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. Razg ovo rRazg ovo r

Razgovor s akademikom Mirkom Vidovićem autorom knjige „Ban Kulin i krstjanska Bosna“

Marijo Pejić, Sarajevo

U organizacij i Hrvatskog kultur-nog društva "Napredak" 14. lip-nja 2001. godine u klubu Lira u Sarajevu upriličena je promocija knjige "Ban Kulin i krstjanska Bosna", akademika Mirka Vidovi-ća. Za „Hrvatsku riječ“ iz Saraje-va s akademikom Mirko Vidovi-ćem, (dobitnikom meñunarodnih priznanja, medalje grada Los Angelesa i jubilarne medalje gra-da Kijeva, koji je u New Yorku je uvršten meñu velike suvremene svjetske pripovjedače) razgova-rao je Marijo Pejić.

Pitanje:

Vaš znanstveni profil intrigan-tnim čini traženje korijenskih iz-danaka hrvatstva u iranofonom supstratu formiranom u središ-njoj Aziji oko dvije t isuće godina prije Krista?

Odgovor:

Da, ono se na koncu definira lo na narodnosnom supstratu Medi-

jaca, naroda formiranog od niza iranskih plemena, koja su se ras-pršila po euroazijskom prostoru, pa stigla i do Balkana. Neka od spomenutih plemena je i Hero-dot prepoznavao na obalama Jadrana. Dovoljno je pomno analizirati Herodotovu Historiju, pa zatim proučit i i usporediti sta-roiranski i hrvatski vokabular. Pronaći ćete preko tri tisuće riječi i izraza koji su ili potpuno isti ili pak imaju identičan korijen i zna-čenje.

Pitanje:

Smatrate li da je hrvatski jezik jedan od izravnih izdanaka staro-iranskog jez ika?

Odgovor:

Smatram, jer su Hrvati i Perz i-janci naslijedili jezik starih Medi-jaca. Činjenica je da današnji Hrva-ti, gdje god se nalazili na kugli zemaljskoj, govo-re jezikom iran-skog podrijetla, da su u njihovom mentalitetu i obi-čajima sačuvani elementi kulture starih stanovnika Irana medijskog

kruga, da oni jesu daleki povijes-ni rod s Hruhatima iz Hruhuatije, da njihovih tragova ima duž čita-vog prostora kojim su se tijekom četiri tisućljeća kretali, noseći u svojoj svijesti riznicu jez ika, na-čin života, folklor..., usvajajući usput od zatečenih plemena i naroda nove vrijednosti.

Pitanje:

Znači li to da i korijenske izdanke

bosanskog bića tražite u okvir i-ma staroiranske duhovnosti?

Odgovor:

Da, jer u Bosni imate dva socija l-na fenomena koji su veoma sro-dni sa starim Iranom. To su steć-ci i zapis i. Nigdje u Europi ne postoji običaj s ličan onome u jugoistočnim hrvatskim krajevi-ma da se na grobove svećenika i vladarskih dostojanstvenika pos-tavljaju stećci. U Iranu nije bilo zidanih bogomolja. Ni u Bosni ih krstjani nisu dizali. Dakle, nije slučajno što većina bosanskih stećaka podsjeća na grobnicu iranskog kra lja Kira Velikoga u Pasargadesu.

Pitanje:

Kako su se uopće na bosansko-hercegovačkim prostorima našli Medijci?

Odgovor:

U devetom pasusu četvrte knjige svoje Historije Herodot je zapisa-o: "Nitko nije u stanju točno ka-zati što se nalazi sjeverno od ove zemlje (Trakije) i tko tamo sta-nuje. Ipak, izgleda da se iza Is-tera (Dunava) nalazi jedna bes-krajna pustinja. Jedini za koje sam bio u stanju da doznam gdje stanuju preko Istra jesu ljudi kojima je ime Sigini, a koji se odijevaju kao Meñani. Zemlja im se proteže do Veneta na Jad-ranu. Za sebe kažu da su dose-ljenici iz Medije, ali kako su se od tamo doselili, nisam u stanju ob-jasniti". Kao što vidite Herodot nije znao kako su se Medijci našli na ovim prostorima. No, u zapisu pronañenom u Šuši stoji da se Skudra prostirala s one strane Dunava. Moguće je odrediti da je svojim zapadnim dijelom obuh-

NAŠIMNAŠIM JEZIKOMJEZIKOM TUTU SESE GOVORIGOVORI ODUVIJEKODUVIJEK

S t ranica 13 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8. Razg ovo rRazg ovo r

vaćala BiH, prostor na kojem se nalaze rasuti megaliti, žrtvenici i nadgrobni spomenici. Dakle, me-galiti se na ovim prostorima po-javljuju u vrijeme prije dolaska Rimljana, da bi se njihov ž ivot protegnuo i u vrijeme rimske up-rave i u doba hrvatskih kraljeva. Predrimske i rimske megalite imamo blizu Livna. Nigdje u svi-jetu kao na našim prostorima ne postoji nešto slično našim stećci-ma, nigdje nema tako očitog "kalemljenja" kršćanstva na maz-dejstvo. Na jednom stećku, reci-mo, imamo mazdejski polumje-sec i Kristovo raspeće. Jedino se u našim krajevima može materi-ja lnim argument ima dokazati da se mazdej-stvo u čistom obliku zadržalo sve do sred-njeg vijeka.

Pitanje:

Možete li nam pojasniti svoje teorijske postavke o genetskoj povezanosti hrvatskog naroda s Bo-snom, iznesene u knjizi Kulin Ban i krstjanska Bosna?

Odgovor:

Prostor stare Panonije je jedan od rijetkih u Europi gdje se jez ič-na situacija nije mijenjala. Našim jezikom se tu govori oduvijek. Čitav panonski prostor napučen je starosjeditelj ima dinarskog tipa, europskim uroñenicima. I taj tip se na lazi na cijelom pros-toru stare Panonije koji, dodaj-mo, obuhvaća čitavu Hrvatsku i Bosnu. Po tomu, genetska srod-nost pučanstva je znanstveno utvrñena, ali ovdje to ljudi ne znaju jer o tomu nisu mogli učit i u školama. Naime, preferirana je teza koju je izmislio habsburški dvorski povjesničar Dimler da smo na ova područja doselili iz ruskih bara i močvara. Bosna i

Hercegovina je srce Panonije, država u kojoj je za vrijeme Kris-tova života živjelo milijun stanov-nika, a nikada nije pronañen nit i jedan dokument kojim se može dokazati da je taj prostor ostao pust. U Bosni krstjani nisu bili heretici, a Crkvu su utemeljili učenici živih apostola. To možete pronaći i o tomu čitati u Evanñe-lju. Ta stara crkva ostavila nam je dvije metropolije, šest biskupi-ja, dvije nadbiskupije, niz župa koje se nikada nisu ugasile, nego su kontinuirano djelovale i to na našem jeziku. Mi se nikada nis-mo odrekli svoga jezika iz vjer-skih i političkih razloga, stoljeći-

ma smo se borili za očuvanje našeg identiteta.

Pitanje:

Možemo li današnje Hrvati smat-rati potomcima stanovnika krs-tjanske Bosne? Suvremeni bo-sanskohercegovački znanstveni-ci, ali i političari, kao što Vam je poznato, negiraju tu tezu?

Odgovor:

U skladu s općim postavkama razmatrao sam i pitanje islamiza-cije u Bosni. U kontekstu učvršći-vanja kraljevske krune rasla je opasnost od Turaka. Kad je Bos-na ipak pala nastala je sljedeća situacija. Kako su u islam prodrli

brojni elementi iz mazdeizma i njih su bosanski krstjani prepoz-nali kao svoje, stoga ih nitko nije morao siliti na priklanjanje is lam-skoj vjeri. No, pre laskom na is-lam ostale su netaknute mental-ne karakteristike tih ljudi. Ostali su i da lje ljudi blage naravi, oda-ni urednom životu, obiteljskoj vjernosti i čistoći, miroljubivi i privrženi uzgoju stoke, voća i povrća. Po tome su jedinstvena skupina ne samo u Europi. Nji-hov mentalitet se malo razlikuje od mentaliteta današnjih bosan-skih katolika, meñu kojima naj-veći dio čine Hrvati.

Pitanje:

Očekujete li nakon ob-javljivanja knjige Kulin Ban i krstjanska Bosna burne reakcije i ospo-ravanje Vaših postavki?

Odgovor:

Ne bojim se reakcija, jer sam svojim radom zapravo želio proširiti kale idoskop pristupa pitanju krstjanske Bos-ne i nisam imao nam-jeru započinjati nekak-ve polemike. Služio

sam se svim raspoloživim sred-stvima - intuicijom, s lobodnim asocijacijama, komparacijama i logičkim zaključivanjem. Narav-no, akumulirao sam znanja iz oblasti arheologije, religije, filo-zofije... Koristilo mi je poznava-nje starih jezika, klasičnih djela i, naravno, geografije. Naravno, čudi me što današnji bosansko-hercegovački povjesničari ospo-ravaju neke činjenice, posebice kada je u pitanju krstjanska Bos-na. Čudi me t im više što te činje-nice nisu bile osporavane ni za vrijeme austrijske vladavine, pa čak ni u doba Karañorñevićeve ili Titove Jugoslavije.


dr. Ivo Pilar, predavanje održa-no 10. veljače 1927.

Kada čovjek u Bosni iz gradova i sela zañe u krasnu bosansku brdsku prirodu, morat će opaziti na zaravancima, na humcima ogromno neko kamenje. Monolit i su to od jednoga komada istesa-ni, u raznim veličinama, od met-ra i pol do tri metra dugački, od metra do blizu dva široki, a vaz-da nešto viš i nego široki. Sa gor-nje strane su gdjekada vodorav-ni, ali najčešće krovasto, u trokut uzdignuti kao r imski sarkofazi, tako da izgledaju kao neke kući-ce.

Obično ih imade poveći broj na okupu. Najčešće na njima nema niti crteža ni natpisa, no po kadšto ima i toga, ima kadkad sunce, kadkad mjesec, mač, buz-dovan u kamenu izdjelan, a ima često i sav kamen krasni išaran ornamentima, dapače ima i nat-pisa, koji su svi pisani glagolji-com u starohrvatskom jeziku. Tako ima u Ban-dolu, 30 km od Tuzle takav kamen, na kojem piše: "Ase lezi Bozicko Banovic, na svojej zemli, na plemenitoj."

Svaki nas intelektua lac znade, da su to jedini gotovo ostanci moć-ne nekad sekte bosanskih bogu-mila.

Narod, za čudo, koji oko tih spo-menika živi, ne zna ništa o nji-ma. Ovi su mu spomenici sasvim tuñi. On ne zna ni što su, ni kako su onamo došli, ni od koga pot-ječu. Ako ga pitate, on će odgo-voriti, to su kamenovi, mramoro-vi, i tek koji inteligentniji kazat će, to su greblja (znači groblja),

ali, da su to ostaci propale naro-dne veličine, to narod u Bosni savršeno ne zna.

Proživjevši preko 20 godina u Bosni, nisam mogao da proñem bez interesa kraj ovih nijemih spomenika naše prošlosti. Znaju-ći sam vrlo malo o tim spomeni-cima i njihovim postavljačima, a ne mogući o tim bogumilima saz-nati, stao sam izučavati to pita-nje. I milostive gospoñe i gospo-do, nagrada za moj trud bila je velika. Meni su se otvorili hori-zonti o kojima nisam ni snivao, jedan cijeli novi svijet, o kojemu naša starija historiografija za ču-do malo znade. Smatram za duž-nost, da ove horizonte otvorim i Vama, tim više, pošto sam svo-jim predavanjem od 16. XII. 1926. otvorio niz predavanja o religioznim pitanjima.

Glavna značajka tih bosanskih bogumila bila je u tome, što je njihova vjera bila dualistička, tj. da su vjerovali u dva počela, po-čelo dobra i poče lo z la. Kod nas dugo se do Račkoga nije znalo,

ali danas je suvremena znanost nepobitno ustvrdila, da taj duali-zam potječe od velikog dualist ič-kog vjerskog pokreta na Iranu, koji je personificiran u velikom perzijskom proroku i reformatoru Zaratustri ili Zoroastru. Zaratus-tra je historijska ličnost, to se danas smatra nedvojbeno utvr-ñenim. U Zendavesti pripisuje se Yasna 28-53 njemu i vodeći ira-nolozi označuju pače ove pjes-motvore kao Zaratustrine verifici-rane propovijedi. I doista, ovaj dio Zendaveste donosi toliko lič-nih i subjektivnih momenata, da ne može bit i dvojbe, da je Zara-tustra iz porodice Spitama bio historična ličnost, a ne mythus. Ali valja istaknuti, da ga takvim shvaćaju još danas npr. bugarski specijalista za bogomilsko pitanje prof. Jurij Ivanov. Ovome shva-ćanju da je Zaratustra jedan

mythus, davala je najviše podlo-ge činjenica, što suvremenoj his-toriografiji nije do danas uspje lo utvrditi kronologiju Zaratustrino-ga života i djelovanja. Tu se uče-njaci bitno razilaze. Dok prof.

BOGUMILSTVOBOGUMILSTVO KAOKAO RELIGIOZNIRELIGIOZNI PROBLEMPROBLEM ( ( 11 ))

Razg ovo rRazg ovo r S t ranica 15 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8.

Jackson i neki drugi drže da je Zaratustra živio u sedmom vijeku prije Isusa, dakle oko godine 650-600 prije naše ere, to drugi iranolozi, a napose Justi i Bartho-lomae stavljaju njegov ž ivot 800-1.000 godina ranije, oko 1.500 prije Krista.

Meñutim, bilo kako bilo, Zaratus-tra je historijska ličnost, njegova dualistička religija postala je dr-žavnom i narodnom religijom perzijskoga naroda, perzijske države i igrala svakako kroz pre-ko 1.000 godina na kugli zemalj-skoj najveću ulogu, a njezino djelovanje osjetilo se je mnogo kasnije i da leko preko dosega političkoga utjecaja perzijske dr-žave, osjetilo se je i kod nas.

Jezgra Zaratustrine nauke, koja ujedno sadrži i grandiozni filo-zofski sistem, jest u tome, da postoje od iskona dva počela, počelo dobra i svijetla, personifi-cirano u Ahura-Mazdi, ili Mazda-Ahuri, te počelo z la ili tmine Ag-romainjus ili Ahriman. Po Ahura-Mazdi zove se i čitava religija Mazdaizam. Ova dva počela su od početka u borbi, i u toj borbi mora svaki mazdaistički vjernik sudjelovati boreći se u svemu protiv zlu i tmini. Ova religija je aktivistička, jer svaki pojedinac mora sudje lovati i naprezati se u toj borbi. Ona je i izrazito optimi-stička, jer nakon dugog trajanja borbe princip dobra Ahura-Mazda konačno će pobijedit i princip zla i tmine, i svi koji su u toj borbi sudjelovali, dobit i će svoju nagradu.

Na strani principa dobra bore se veliki broj anñela, koji se zovu Amesa-spenta, a na strani princi-pa zla bore se z li duhovi, koji se zovu daeva (u nasem jeziku div). Slike principa dobra su sunce i vatra, koji su njemu posvećeni.

Mazdaizam nije poznavao hra-

mova i sjajnoga kulta, nije poz-navao kipova ni likova božansta-va, bogoslužje se obavljalo na vrhuncima bregova. Mazdaizam je poznao pričest, koja je značila žrtvu i sastojala se u kultskom uživanju posvećenog kruha i pi-ća, dobivenog iz cvijeta biljke "saoma". Osim religioznog sadr-žaja imao je mazdaizam i socija l-ni sadržaj. Tako je poljodje lski život vjerska zapovijed, a isto tako zabranjuju religiozni propis i uživanje mesa, kao i svih dije lo-va žive životinje, jer je proveden jedan princip perfectae lenitatis, savršene blagosti, koja zabranju-je ubijanje životinja, kako to vidi-mo i kod Indijaca.

Zaratustrina religija je na svaki način bila preko 1.000 godina državna religija perz ijske države, koja je u svemu dije lila sudbinu te države te konačno propala, kada su godine 637. po Kristu Arapi kod Kadezije potukli Perz i-jance i oborili njihovu državu.

Meñutim dualizam, kako su ga imali naši bogumili, nije došao na Balkan po Mazdaizmu, nego pos-redstvom jednoga re ligioznoga pokreta, kojemu je nosilac bio Mani ili Manihej.

Taj Mani bio je Perzijanac iz otmjene porodice Haskanijevaca, mati mu je bila čak iz kraljevske porodice Arsakida, a rodio se je godine 216. u gradu Mardina u Mezopotamiji. Izvanredno obda-ren, filozof, spisatelj, muzičar, slikar i liječnik, ž ivući na t lu Me-zopotamije, na onom tlu visoke religiozne kulture, koju su nam pokazala iskapanja, popularizira-na po profesoru Delitzschu u njegovom "Babel und Bibe l", po-kušao je jednu reformu tada već dekadentnog Mazdaizma na taj način, da ga sinkretizira sa svima religioznim idejama, koje su se u Mezopotamiji, na tlu negdašnje

Babilonije ž ivjele. On je iz Maz-daizma, starobabilonskih re ligioz-nih predodžaba, iz kršćanstva uz znatnu primjesu gnosticizma, te konačno uz uporabu budističkih elemenata, osobito budističke etike, izradio jednu novu religiju, koja je bila ujedno jedna bujna i na fantaziju duboko djelujuća filozofija i kozmogonija.

Dualizam je zadržan, ali princip dobra i zla pretvoreni su u prin-cip svjetla i tmine kao što je to odgovaralo chaldejskim re ligioz-nim predodžbama. Oba principa postoje nužno od iskona, te oni ne mogu nikako iznijeti pobjedu jedan nad drugim nego sudjeluju oba u čovjeku, te je ljudska duša djelo Boga svjetla, a ljudsko tije-lo, kao i čitav materijalni svijet, djelo Boga tmine. Vedri optimi-zam, toliko karakterističan za mazdaizam, izmijenjen je u jed-no pesimističko svjetozrenje, jer ljudsko tijelo, kao djelo principa tmine ne može nikada bit i dobro, nego je čovjeku i njegovom vi-šem pozivu neprijateljski ele-ment.

Postanak čovjeka prikazan je u jednoj bujnoj kozmogoniji koja sjeća na gnostičke sisteme i koja je tako veličanstveno fantastična, da uzbunjuje i um i fantaziju a ujedno bila je jedan dosljedno prorañeni filozofski s istem, tako da je u velikoj mjeri zadovoljava-o i racionalni dio čovjeka.

Ali ta je kozmogonija preduga pripovijest, zato ću Vam to ušte-diti.

Važnije je za nas, da je ta pesi-mistična crta bila glavna značaj-ka i vodeća ideja manihejstva. Na otkup i spasenje ljudske duše Bog svjetla slao je od vremena svoje proroke, paraklete, kojima je zadaća bila, da se ljudska du-ša uspješno odupre uplivu svoga tijela, tamnoga zatvora svoje


duše, a takav paraklet bio je i Mani. Prije njega došli su kao parakleti na svijet Buddha, Zara-tustra i Isus. Tu s inkretičku crtu poprimio je kasnije od Manihej-stva i Muhamed, mi ćemo dapa-če konstatirati, da je Muhamed uopće vrlo mnogo uzeo od Mani-hejstva, pak je valjda bilo to i glavni uzrok neke - ne samo sim-patije - nego upravo nekog nu-tarnjeg afiniteta i meñusobne privlačnosti, koja se kasnije dade zamijetiti izmeñu manihejskih sekti i Islama.

Dosljedno tome svome pesimis-tičkom naziranju na svijet bio je život Manihejaca vrlo strog. On je sistematski išao za umrtvljiva-njem i preziranjem ljudskoga tijela i ž ivota. Ali pošto se u to u onoj strogosti koju je zahtijevalo manihejsko gledanje na svijet, nije dalo provesti za sve vjernike jednako, dijelila se je čitava sekta na dva staleža, na tzv. savršene, per-fecti, a zatim na obič-ne članove tzv. slušao-ce, auditores. Savršeni nisu uopće radili niti se brinuli o ničem, što se tiče ovoga svijeta, nego su postili, molili i živjeli od onoga, što su im davali i bili dužni davati obični vjernici, tzv. slušaoci, audito-res. Kessler misli, da je Mani svoje savršene oblikovao prema uzoru budističkih pustinjaka i isposnika.

Mani je glavne svoje praktičko-religiozne i etičke ideale koncen-trirao u tzv. tria signa-cula, signaculum ma-nus, oris et sinus. Ova signacula v rijedila su za "Savršene" strogo, a za slušaoce

približno, a značila su signacu-lum manus, da savršeni ne smije ubiti ni ž ivotinju niti čovjeka, to je onaj mazdaistički perfecta len-tas. Onda signaculum oris: da ne smije izreći laži, ni klevete, i da ne smije jesti mesa niti dijelova žive životinje, osim ribe, koja se ne množi prilegom. Konačno sig-naculum sinus, da ne smije vršiti spolnoga općenja. Iz toga se ra-zabire, da je asketska crta kod Maniheja bila vrlo jaka i stroga, i da su tzv. perfecti vodili doista jedan vrlo strog i gotovo svetački život. faktički je njihov ugled u sekti bio vrlo velik, oni su imali i počasni naslov: theotokoi ili the-oforoi - bogorodci ili bogonosci. Ova podjela je vrlo važna, jer ćemo ju opet naći kod naših Bo-gumila gotovo u nepromijenje-nom obliku.

Ovi savršeni imali su i neke bo-

goslužne funkcije, dočim je u ostalom crkvena hijerarhija u Manihejaca bila vrlo jednostavna i sastojala se od ñakona, sveće-nika i biskupa.

Za života Manihejeva bio je na-ravski on sam poglavica mani-hejske crkve, iza njegove smrt i jedan od biskupa, koji je morao stolovati u Mezopotamiji. Prvi poglavica iza njega zvao se je Sis ili Sis ini. Mani je za života imao 12 učenika oko sebe, što je valj-da bilo oponašanje 12 apostola Isusovih. Hramove Manihejci ni-su imali, nego su svoja bogosluž-ja i molitve obavljali ili u otvore-noj prirodi ili u jednostavnim ku-ćama, koje su bile odreñene za bogomolje i bile bez ikakva ukra-sa i sjaja. Molitve i postovi su bili vrlo razvijeni kod njih, molili su 4 puta na dan, kod izlaska sunca,

u podne, kod zapada sun-ca i 2 sata iza toga. Imali su strogo odreñene posto-ve, meñu tima i jedan cijeli mjesec u godini, kad su smje li jesti samo u noći, što je odgovaralo islam-skom ramazanu. To dolazi odatle, što je cijeli sistem manihejskih molitava i pos-ta preuzeo u glavnom kas-nije Muhamed Pejgamber za svoj Islam, isto tako kano i manihejski znak: zeleni barjak.

Manihejci nisu vjerovali u uskrsnuće tijela i drugo-svjetni život. A to je začud-no, jer i sa ovim životom njihova veza bila je slaba. Oni niti su smje li sticati dobra, niti biti produktivni u zemljoradnji ili obrtu, jer sav taj svijet bio je djelo tmine i vraga. Čitavo njiho-vo svjetozrenje bilo je iz-vanredno tmurno i čitavi

ljudski ž ivot smatrali su strašnom tragedijom, pa su i vjerovali, da


cijeli svijet mora svršiti u jednoj užasnoj katastrofi. Jer čitavi svi-jet nosi na ramenu Atlas ili Ho-mofor, koji će nakon par stoljeća baciti zemlju sa ramena u bez-dan, i ona će se upaliti i sva će materija, djelo vraga 1468 godi-na gorjeti, dok sasvim ne izgori i u prah i pepeo se pretvori.

Mani sam ža losno je svršio. Kako je bio darovit, brzo je razumio, da će trajne uspjehe sa svojom religijom post ići samo onda, ako doñe u trajni odnošaj sa drža-vom. Zato je vazda radio da Per-zijske vladare, koji su vladali Me-zopotamijom, pridobije za sebe, ali tim je izazvao strašnu surev-njivost perzijskih mazdaističkih svećenika, koji ga silno zamrziše. Kada je počeo raditi oko novoga perzijskoga kralja Bahrama, na-huškaše gornji svećenici toga kralja protiv Manija, on bi 277. poslije Krista ubijen, sa njega koža oderana, slamom ispunjena i njegova mješina na dverima grada Gunde-Sapura obješena. Protiv vjernika Manihejaca bi po-veden strašan progon i pokolj.

Ipak se je Manijeva religija iz-vanredno raširila; bila je za sve oficijelne re ligije susjednih drža-va vrlo opasna. Proširila se po čitavoj sjevernoj Africi uz Sredo-zemno more sve do Španjolske, te treba spomenuti, da je i gla-soviti crkveni otac sv. Augustin, prije nego se je obratio, bio 9 godina Manihejac. Osobito se je Manihejstvo daleko prošir ilo u Aziju. U najnovije doba nañeni su spomenici na turskom i kines-kom jeziku, koji su očigledno manihejskoga porijekla i svjedo-če da je Manijeva nauka prodrla duboko u Aziju, čak u Kinu i pus-taru Gobi te ondje se održala sve do 13. stoljeća po Isusu. Kao sinkretička religija, religija nasta-la stapanjem raznih religioznih sistema, ona se je tim lakše ras-

plinja la u dotične religije iz kojih je nastala. Na istoku pretopila se je u budizam, a na zapadu u krš-ćanstvo, i to na zapadu mnogo brže, iza 8. vijeka naše ere nes-taje manihejstvu traga u maloj Aziji, Africi i Europi.

Ovo manihejstvo, kako smo ga ovdje kratko ocrtali, postalo je izvanredno važno za razvitak bo-gumilstva. U suvremenoj znanos-ti zove se dapače bogumilstvo u raznim svojim oblicima na Balka-

nu i srodne mu sekte u sjevernoj Italiji i južnoj Francuskoj: novo-manihejske sekte.

Ali ne samo za bogumilstvo, ne-go je manihejstvo postalo uopće izvanredno važno za razvitak svi-ju kršćansko-heretičkih sekti na cijelom svijetu. Malo ćemo naći heretičkih sekti unutar kršćan-stva izmeñu 2.-14. vijeka koje nisu više ili manje pod uplivom manihejstva, nisu više ili manje preuzele od njegove nauke i do-gmatike.

Obzirom na to interesantno je ustanoviti da manihejstvo nije nikada neposredno utjecalo na

razvitak bogumilstva, jer se nika-da nije raširilo po Balkanu, pošto je već bilo potpuno zamrlo u Bi-zantskoj državi, kad se je na gra-nici izmeñu bizantskoga i bugar-skoga carstva počelo stvarati bogumilstvo.

Paradoksalno je dakle da je bo-gumilstvo primilo manihejski ut-jecaj preko dviju sekti, Paulikija-na i Massalijana ili Euhita, kod kojih je manihejski utjecaj dosta slabo vidljiv, i da onda jasno ra-

zabiremo, kako su čiste manihej-ske značajke kod bogumilstva automatski pojača le, na taj na-čin, da je suvremena znanost bogumilstvo morala označiti no-vomanihejskom sektom. Ovim problemom religiozne povijesti morat ćemo se posebno pozaba-viti jer ima za nas Slavene pose-bno znamenovanje.

O postanku tih Pavlikijana vrlo malo znamo. Sigurno je samo toliko da potječu iz Armenije. Armenska je forma imena Pauli-kean, ali ne znamo od kojeg Pav-la povlače svoje ime, da li od sv. Pavla Apostola, sv. Pavla Samo-satskoga ili od braće Pavla i Iva-


na, sinova Kalinika Manihejca. Najvjerojatnije je da povlače svoje ime od sv. Pavla Apostola, jer su odbacivali svetog Petra Apostola, poglavito jer od njega potječe crkvena hijerarhija, koju su odlučno pobija li i osobito što-vali sv. Pavla i njegove spise kao demokratske i kršćanske.

Arapski pisac Masudi spominje Pavlikijane i tvrdi da oni stoje u sredini izmeñu kršćanstva i maz-daizma.

Neki suvremeni pisci, a meñu njima prof. Ivanov karakteriziraju Pavlikijane kao prije laz od mani-hejstva na kršćanstvo. No oni sami poricali su svaku vezu s manihejstvom. Doista su živjeli više kao obični kršćani, je li me-so, pili vino, ženili se i bili vrlo ratoborni te su sudjelovali u svi-ma bugarskim ustancima protiv bizantske vlas-ti.

Njihov duali-zam bio je znatno ubla-žen. Vjerovali su u jednoga Boga, gospo-dara nebesko-ga carstva i drugoga boga, gospodara ze-maljskoga svi-jeta, te time i ljudskoga t ije-la. Vjerovali su u sveto Troj-stvo, ali sa do-datkom da su Sin i Duh Sveti samo emanacije Boga Oca. Ro-ñenje Isusovo od djeve Marije bilo je samo prividno, prava maj-ka bila je Isusu nebeski Jeruza-lem.

Paulikijani su tvrdili da su oni prava apostolska i katolička crk-va i stajali u oštroj opreci, koliko

protiv katoličkoj, toliko i protiv pravoslavnoj crkvi. Odbacivali su naposeb svaku crkvenu hijerarhi-ju, odbacivali su crkveni sjaj i bogoslužje, naposeb kipove i sli-ke, odbacivali su štovanje sv. križa i sakramente, odbacivali su Stari Zavjet i preferirali samo Novi Zavjet, u koji su ubrajali i mnoge apokrife.

Ovi dakle Pavlikijani postali su glavni posrednici prednjeazijskih heretičkih ideja za Balkan, jer je utvrñeno da su u sedmom vijeku brojni Pavlikijani iz Armenije pre-seljeni od bizantinske državne vlasti u Traciju, a osobito u Plov-divsku oblast, koja je kasnije potpala pod Bugarsku državu, tako da su se ti Pavlikijani brojno raširili po čitavoj Bugarskoj, gdje su se pod tim imenom održali do danas, ali na čudo postali izrazit i katolici.

Drugi posrednici srednjeazijskih heretičkih ideja na Ba lkan bili su takozvani Massalijani, Euhite ili Fundite. O toj sekti znamo još manje nego o Pavlikijanima.

Dogmatski historici ih nazivaju kršćanskim dervišima, koji su

svoje ime dobili zato što su mo-naške običaje vezali sa nekom entuzističkom praksom. Njihov pogled na ljudsku narav bio je takoñer duboko pesimističan. Bili su dualisti i naučavali da su kod stvaranja čovjeka sudjelovali duh sveti i sotona, i da je udio sotone bio toliki da niti sv. krst niti sak-ramenti ne mogu očistiti ljudsko tijelo od grijeha, da bude dosto-jan hram duha svetoga, nego su tvrdili da to mogu postići samo neprestane molitve. Zato su nep-restano molili, zapustajući sve ostale brige i nastojanja u ljuds-kom životu, gledali da se molit-vom očiste od utjecaja sotone. Dapače i njihovo ime dolazi od moljenja. Massalijani u armen-skom jeziku "Euhite" (od grčkoga euhomai) znače "molioci". Ime-tak bi razdavali, pak živjeli ili u neke vrste samostanima, ili se

potucali svaku-da, živeći bez ikakva rada ili brige za egzis-tenciju od mo-litve i prosjače-nja. Zato su se zvali fundite = torbaši, jer grčki f unda znaci torba. Primali su sva-koga, i odbjeg-le žene od mu-ževa i pobjegle sluge i sluški-nje, robove i robinje, koje bi sakriva li od njihovih gospo-dara. Živjeli su

pomiješano muško i žensko, tako su i spavali, i tvrdi se da su bili potpuni komunisti, i to ne samo u pogledu svoje skromne imašti-ne, nego i u seksualnom pogle-du.

Neki crkveni oci predbacuju im


dapače mističke orgije vrlo raz-bludnoga i opscenoga značaja. Teško je pouzdano kontrolirati, koliko je na tome istine, pošto kršćanski apologeti nisu uvijek bili sasvim nepris-trani u prosuñiva-nju heretika, koje su pobija li.

Čini se da je ipak bilo na tome nešto istine, jer u ar-menskom jeziku mzlne-massilijanac znači prljav i sra-motan. Moglo bi vrlo lako bit i da su se kod Massalijana sačuvali ostanci t zv . Barb elo-gnostičkog kulta sperme, koji je kult bio u vezi sa orgijama vrlo obs-cene i prljave pri-rode.

Sad, kako bilo, i ovi Massalijani ili Euhite, kako je historički ustanov-ljeno bili su po Bizantincima pre-seljeni u Trakiju i odavle se raspros-tranili po bugarskim zemljama, te su i oni doprinijeli nešto kod postajanja bogumilske sekte. Dokazuje nam to i njihovo ime jer su neke vrste bogumila u Bu-garskoj nosile ime torbesi, što odgovara grčkom Fundite. Va ljda su vazda nosili torbu uza se, kao što to čine još i danas prosjaci i prosjački redovi.

Ovim sam Vam prikazao prilič-nom točnošću dogmatsko-povijesne temelje za razvitak bo-gumilstva.

Mi smo ustanovili da je bizantij-ska državna vlast iz svojih kraj-nih azijskih provincija neke sek-

tare, uglavnom dualističke priro-de, preselila u predjele blizu bu-garske granice, odakle su se oni od 7.-9. vijeka po Kristu rašir ili po čitavoj Bugarskoj.

U Bugarskoj je sada oko godine 950. ustao jedan pop slavenske narodnosti, imenom pop Jevre-mija, te pristupio s inkretiz iranju tih raznih dualističkih, više-manje manihejstvu sličnih naučavanja u jednu jedinstvenu vjersku dog-matiku i u tu vjeru uzeo je nešto od slavenskih predkršćanskih predodžbi, meñu koje spada i dualizam, uzeo ime Bogumil i počeo svoju vjeru javno propovi-jedati.

Pop Bogumil je bezuvjetno histo-rička ličnost, koju stari izvori vi-šestruko spominju, i zasvjedoču-ju. Pobliže nam je o njemu vrlo

malo poznato. Ja sam očekivao da ću u najnovijem bugarskom djelu prof. Ivanova naći opširni-jega materijala o tome popu Je-remiji, začetniku bogumilstva,

Bugarinu, a li sam se, nažalost, u tome očekivanju razoča-rao.

Mi smo ostali još uvijek na onome, što nam o njemu priča prezbiter Koz-ma.

Činjenica jest da se ta nova vjera brzo raširila po Bugar-skoj, Traciji i Make-doniji, zahvatila čak i Malu Aziju, zatim preko Srbije i Alba-nije i u Bosnu, gdje se osobito ukorijeni-la, dapače postala vjerom većine pu-čanstva i neke vrste državnom religijom.

Istaknuti nam je osobito, da se u Srbiji bogomilstvo nije moglo održati ni raširiti. Tamo je od konce 12. vijeka počela naglo rasti

moć dinastije Nemanjića, koji su svi pošli stopama sv. Save, koji je stajao na stanovištu pravos-lavno vjerskoga ekskluzivizma. U Srbiji Bogomili su bili naime ne-milosrdno proganjani i najtežim kaznama kažnjavani. Tako je osim spaljivanja obljubljena kaz-na bila da im se isčupa jezik. Ali činjenica, da je još Dušan Silni imao s njima posla, i da 150 go-dina dosljedne politike Nemanji-ća nije dostajalo da ih u Srbiji posve zatre, pokazuje najbje lo-danije kako je ova sekta bila žila-va, jaka i duboko ukorijenjena kod svih Slavena na Ba lkanu.

S t ranica 20 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. Hrvat sk aHrvat sk a knj i ža raknj i ža ra

HRVATSKAHRVATSKA KNJIŽARAKNJIŽARA knjizaraknjizara..hrvatskauljudbahrvatskauljudba..hrhr

preporučuje Vam upravo izašlu iz tiska knjigu

Saše Radovića: TKO JE JAMIO, JAMIO!

Cijena 30,00 kuna + poštarina

IzdvajamoIzdvajamo iziz ponudeponude antikvarijataantikvarijata ( (cijenecijene trebatreba uvećatiuvećati zaza poštarinupoštarinu):):

Herman Bang: TINA, Zabavna biblioteka br. 90, str. 170, 1918. godina 35,00 kuna Jack London: ZLATO, str. 350, 1930. godina 40,00 kuna Pearl Buck: PEONIJA, CVIJET ISTOKA, str. 337, 1970. godina 45,00 kuna Honore de Balzac: SJAJ I BIJEDA KURTIZANA, str. 501, 1965. godina 50,00 kuna James Clavell: SHOGUN 1-3, str. 1317, 1982. godina 95,00 kuna

S t ranica 21 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8. Ist in aIst in a ( ( ponek adponek ad ) ) bo l ibo l i

Sven Rustempašić, Sarajevo, 18. decembar 2008.

Kada je autor došao iz Sjedinjenih država 1990. godine u posjet Sara-jevu, sastao se i sa veoma pamet-nim prijateljem, sa kojim je napra-vo sljedeću analizu-prognozu:

1. U SFR Jugoslaviji je svaka repub-lička komunistič-ka partija vodila v lastitu politiku, pa je i sukob u federaciji izmeñu r epub lika b io doista multilate-ralni sukob liderskih „garnitura“ CK SK Srbije, CK SK BiH, CK SK Hrvatske; neka vrsta do tada incestoidnog odnosa, koji će uslijed siled žijskog nastupa Srbi-je, preko Slobodana Miloševića, krajem 1980-tih ući u krizu i težiti krvavom raspletu u kojem bi svaka od tih komunističk ih oligarhija zgrabila „svoje“.

2. U procesu uvoñenja v išestr anač-ke demokracije 1990. godine, svaki je republičk i CK SK dijelu svojih članova - mnogima od njih SDB-ovaca (pripadnika fa-mozne „udbe“) sa doživotno ugrañenim „chipom“ koji ih drži vjernim Beogradu, u najmanju ruku po metodama rada i svje-tonazoru - naložio osnivanje nekoliko stranaka tzv. lijeve ori-jentacije: socijaldemokratske (u BiH SDP Zlatka Lagumdžije, u Hrvatskoj Iv ice Račana), socija-lističke (u Srbiji Slobodana Milo-ševića), liberalno-demokratske (u BiH Rasima Kadića, SKOJ-evca od karijere), reformističke (Marković).

3. Paralelno je svaki republičk i CK SK (preciznije, SDB koja je sva-

kim komiteto m vladala u sjeni) drugom dijelu svog liderstva naložio osnivanje „nacionalne stranke“. Njima će, za razliku od „reformirane ljevice“ pod komandom „reformiranih komu-nista“, na čelo SDB i KOS posta-viti neke novostvorene ili „već zaboravljene“ disiden te koji nisu bili članovi KP (ali su k ljučni lide-ri bili pod ubaškom kontrolom). Tim će lid erima pridružiti i neke bivše komuniste koji su 1989-1990. godine naglo „u sebi ot-krili duboko usañenu religioz-nost“. To će biti „velik i muslima-ni“ SDA, „velik i katolici“ HDZ, „velik i pravoslavci“ SDS. Tako će npr., udbaški agenti Mate Boban, Smiljko Šagolj i njima slični, postati „velik i hrvatski nacionalisti“ - na istoj razini kao i neki povratnici iz hrvatske dija-spore koji su se godinama dois-ta borili protiv Jugoslavije, za razliku od Mate Bobana, Smiljka Šagolja i njima sličnih. Mnogi Srbi će se slikati kao četnici-vojvode famoznog popa ðujića, decenijima udbaški njegovane „političke ikone“. Mnogi će se Muslimani slikati pod zelenim zastavama sa bijelim polumjese-com kao „muslimanski zeloti, paćenici“ iz zatvora i izbjegliš-tva; paćenici koje je u zatvor bacila SDB, a sa kojom su se neki od njih u zatvoru (za Musli-mane smo to znali) – „nagodili“.

Zaključili smo da će r atove u svim glavnim, str ateškim odlukama, pa i do „detalja na terenu“, voditi tajni štabovi lidera CK SK svake republi-ke!

Nakon što je nova bh ljevica 1990. godine u BiH izgubila bitku za na-rod, tj. nakon što su Muslimani od-bili njenu agit-prop ponudu da os-tanu u Jugoslaviji sa Srbijom, glav-ni strateški mozak i kontrolor lažne

muslimanske desnice, jedan od najjačih beogradskih igrača u BiH, decenijima, Raif D izdarević, u svo-jem tajnom štabu lociranom prije i tokom rata u njegovom rodnom gradu Fojnici pored Sarajeva, preu-zima komandu nad „velik im musli-manima“ novostvorene SDA, kojoj je na čelo udba po stav ila „muslimanskog mučenika“ Aliju Izetbegovića; da učestvuje u uniš-tenju i podjeli države Bosne i Her-cegovine. Fojnica pred rat i u ratu postaje važnija od Sarajeva!

Nakon što su Hrvati za Predsjedni-ka RH izabrali generala KOS JNA Franju Tuñmana i na čelo HDZ BiH postavili obaviještenim Bosancima znane udbaše, KOS-ovce, oficire JNA i milicionere, postalo je jasno da će agresija na Republiku BiH biti izvršena ne samo od strane Srbije i Crne gore, nego i od strane Hrvats-ke, a da će obrambeni r at u B iH, na samom vrhu, voditi ta lažna muslimanska desnica - Alija Izetbe-gović kao vidljivo lice lidera, dok konce vuče Raif Dizdarević, uz pri-dodati mu kadar udbe i KOS-a. Postalo je jasno da je zmiji glava u Beogradu a rep u Zagrebu. I pored toga, Musliman i su se odlučili da odbiju poziv Srbije i proglase neza-visnost Republike B iH.

Nije ovo hvalisanje da smo bili neki od Bosanaca koji su i prije agresije na Republiku BiH, v idjeli „kristalnu kuglu“, nego sjećanje da je dobrim poznavaocima prilika i vrsnim ana-litičarima i tada bilo jasno da je sve pripremljeno još 1980- tih godina u Beogradu, a zatim samo pokrenuto 1990. godine, prema mudroj spoz-naji k ineskog stratega Sun Ce Vu-a, „da je svaki rat unaprijed odre-ñen“.

Za BiH smo predvidjeli da će lid eri lažne desnice koju su napravili SDB i KOS, u ratu i nakon rata branitelje

KONGRESKONGRES MERCEDESAMERCEDESA NANA TRGUTRGU MARKSAMARKSA II ENGELSAENGELSA

S t ranica 22 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. Ist in aIst in a ( ( ponek adponek ad ) ) bo l ibo l i

RAZVITAKRAZVITAK HRVATSKEHRVATSKE POČIVAPOČIVA NANA GLUPIMGLUPIM TEZAMATEZAMA, , ZABLUDAMAZABLUDAMA II ILUZIJAMAILUZIJAMA

žrtvovati. Naime, sav krvavi posao, sve juriše i pogibije, pa i sve kon-troverze koje se pojave u ratu, na svoja pleća će primiti branitelj i - da bi nakon rata udbaši izašli kao „čistunci“.

I doista, to se pokazalo istinitim. Najbolji borci, prvoborci, oni koji su

t i j e l o , z d r a v l j e , po ro d icu , i m e t a k . . . dali u obra-ni države, boreći se upravo za ciljeve cje-lovite, gra-ñ a n s k e , sek u larne, demokrats-ke Republi-ke BiH -

ciljeve koji su suprotni ciljevima njihov ih ko mun ističko-udbaških lidera koji su BiH dijelili i pretvarali u nacističke torove - biti će žrtvo-vani i/ili bačeni na marginu na kra-ju balade. U BiH se ta margina sas-toji u tome da su najbolji borci po-ginuli, ubijeni, natjer ani da se od-sele iz BiH širom svijeta, dok je m n o g i m a n a m j e š t e n o („napakovano“) mnogo toga, pa su ili „primireni“ ili ucijenjeni. A neki borci koje ta komunističko-udbaška ekipa nije mogla eliminirati, bili su nekom osrednjom svotico m – „kupljeni“. Ostalim demobiliziranim borcima iz Armije RBiH i MUP RBiH, koji i sada žive u FBiH, dano je oko 150 KM mjesečne „otpremnine“, penzije, a nekim invalidima i penzi-oniranim oficirima i nešto v iše od toga.

Uglavnom, u v lasti Dej tonske BiH,

prvoboraca, pravih boraca, patrio-ta, ... uglavnom sada više nema; barem ne na pažnje vrijednim po-ložajima u vlasti. Izvršena je „inverzna lustracija“; npr. od oko 30-40 članova inicijalnog odbora koji je proljeća 1990. osnovao SDA u hotelu „Holiday Inn“ u Sarajevu, sada je u toj stranci na čelu, ili bilo gdje, preostalo svega nekih 4-5 osoba. Boraca nema kao uspješnih privrednika. Patriotski nastrojenih akademskih grañana, bijedno je malo meñu „uspješn im“, a u vrho-vima vlasti ih skoro i nema. U naj-boljem slučaju, zanemar ivo ih je malo. To je situacija u B iH, a svaka sličnost sa situacijo m u Hrvatskoj, nije nimalo slučajna.

Naznaka:

Sven Rustempašić je prvoborac obrane Republike BiH

Marijan Ožanić, Zagreb

Dok stranci ipak počinju sve više uviñati svoje zablude i samokritički pisati o njima, njihovi sljedbenici kod nas i dalje 'guslaju' iste priče i teorije i kao papagaji ponavljaju naučene lekcije. I nakon 18 godi-na, nakon svih promašaja i gorkih iskustava, oni i dalje ističu potrebu da se sve ubrzano privatizira, jer je 'država loš gospodar'.

Prije nekog vremena posada jed-nog američkog bombardera iznad Iraka zabunom je pobila stotinu ljudi iz jedne svadbene povorke. I samo su rekli: 'Joj dečki, fulali smo, sorry'. I otišli poslije na pivo.

Jednako tako sada razni zapadni ekonomski gurui, uz čašicu viskija, na razn im s ku pov ima u Washingtonu i Londonu i u svojim knjigama zaključuju da su opet 'fulali'. Sve njihove tranzicijske

teorije kojima su bombardirali postkomunističke zemlje zbog to-ga što su tražile način kako da iz komunizma prijeñu u kapitalizam, pokazale su se promašenima.

Forsirali su i bezobzirno poticali 'ubrzanu privatizaciju' bez obzira na to što je odmah bilo vidljivo da je takva privatizacija mogla biti samo nemoralna, nepravedna i nepoštena, temeljena na otimanju državnog kapitala. Iza sebe su posijali kaos, nepravedne i nemo-ralne odnose koji će sve te zemlje pratiti stoljećima. Kod nas se već zaboravlja Jeffry Sachs koji je svo-jim monetarističkim trikovima i iscjeljiteljskim recepturama MMF-a 90-ih haračio po Hrvatskoj stvara-jući teoretske temelje za ovakvu privatizaciju. A uz put stvarajući i vojsku svojih sljedbenika i vjernika po fakultetima, institucijama i kafi-ćima.

I onda je, najednom, u jednom

intervjuu 2001. godine glasoviti Milton Freedman, zagovornik eko-nomije slobodnog tržišta, priznao da je taj pristup bio pogrešan. Is-kreno je izjavio da je desetljeće prije za zemlje u tranziciji iz socija-lizma imao samo jednu poruku:

„Privatizacija, privatizacija i još jednom privatizacija.“

No bio sam u krivu - priznao je. - Pokazalo se da je vladavina zako-na vjerojatno važnija od privatiza-cije.

I, naravno, nakon toga sjest će za svoj laptop i napisati novu knjigu, novi ekonomski bestseler koji će sa strahopoštovanjem gutati nje-govi sljedbenici diljem svijeta. Dok stranci ipak počinju sve više uviña-ti svoje zablude i samokritički pisa-ti o njima, njihovi sljedbenici kod nas i dalje 'guslaju' iste priče i teo-rije i kao papagaji ponavljaju lekci-je koje su naučili. I nakon 18 godi-

Raif Dizdarević

S t ranica 23 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8. Ist in aIst in a ( ( ponek adponek ad ) ) bo l ibo l i

na, nakon svih promašaja i gorkih iskustava, i dalje pričaju o potrebi da se sve ubrzano privatizira, jer 'država je loš gospodar'. I ponov-no ćemo čuti da nije važno porije-klo novca, glavno je da je novac novac. Pa treba prodati i ono što je još preostalo.

Umjesto da se ozbiljno osmisli i definira strateški cilj razvoja druš-tva i kakvo društvo želimo te krite-rije po kojima će se donositi odlu-ke, razvoj društva i gospodarstva oblikovao se na osnovi teza koje su na intelektualnoj razini debat-nog kluba iz kafića Kod Charlija.

Neke od tih teza su jednostavno glupe, a druge pune zabluda, nez-nanja i iluzija. I što je još najgore, te teze se nisu promijenile niti na-kon što su vrijeme i praksa poka-zali da su bile glupe i promašene. I vjeruju u njih i oni s ljevice i s desnice. Društvo je godinama op-terećeno lošom gospodarskom

slikom, velikim inozemnim dugom, vječnim gubitašima i sve većim trgovinskim deficitom. U pokušaju da se takvi problemi r iješe dolaze do izražaja tvrde zablude koje se nisu promijenile od samog počet-

ka.

PETPET ZABLUDAZABLUDA

To su:

1. makroekonomisti će pronaći rješenje za probleme gospodar-stva

2. razvoj se može kupiti

3. u nerazvijene krajeve treba uliti dosta novca želi li se smanjiti

jaz izmeñu bogatih i siromašnih regija

4. presañena ekonomija pokrenut će razvoj

5. supstitucija uvoza opasna je politika

MAKROEKONOMISTIMAKROEKONOMISTI ĆEĆE PRO-PRO-NAĆINAĆI RJEŠENJERJEŠENJE ZAZA PROBLE-PROBLE-MEME GOSPODARSTVAGOSPODARSTVA

U jednom uglednom poslovnom časopisu poznati ekonomist rezo-

lutno je napisao: „U stvaranju nove arhitektu-re hrvatske industrije Vladi preostaju samo fiskalne i porezne politi-ke ...“ To je tipičan prim-jer kako makroekono-misti gledaju na svijet i pojave u gospodarstvu. Teza uvaženog ekono-mista može potaknuti izvozne mogućnosti hr-vatskoga gospodarstva na isti način kao da ka-žemo da će 'samo Zakon o sportu omogućiti da Dinamo uñe u Ligu prva-ka i da je to jedino što možemo učiniti.' Zako-nom se mogu regulirati pravila igre, sudačka pravila i š irina igrališta. Ali u utakmicama (i trž-nim i nogometnim) pob-

jeñuju dobri igrači i dobre momča-di, oni koji zabijaju golove. Kao što u nogometu, u prvom redu, trebamo igrače koji će biti sposob-ni zabiti gol, tako i u gospodarstvu trebamo poduzeća koja će znati i

moći prodati svoj proizvod na svjetskom tržištu. Moramo stvarati nove, konkurentne proizvode i no-va, poslovno efikasna poduzeća. I Vlada mora pomagati u tom pro-cesu. Sama porezna i fiskalna poli-tika neće stvoriti nove proizvode konkurentne na svjetskom tržištu, neće osposobiti za razvoj one koji tu sposobnost nemaju. Naravno, porezna i fiskalna politika mogu stvoriti okvir u kome će poduzetni-ci lakše poslovati i biti motiviraniji za izvoz. Ali to nije dovoljno i si-gurno nije „jedino što nam preos-taje“. Naši znanstvenici, makroe-konomisti odrastaju na fakulteti-ma, institutima i bankama i većina nikad nije bila u nekom proizvod-nom poduzeću i naprosto ne poz-naju proces stvaranja izvoznog proizvoda, a posebno ne složenog proizvoda koji je rezultat istraživa-nja i razvoja. Sjedeći u svojim ka-binetima oni ne poznaju i ne žele upoznati stvarni život. Svjesni su da treba povećati izvoz, ali ne zna-ju što konkretno učiniti.

RAZVITAKRAZVITAK SESE MOŽEMOŽE KUPITIKUPITI

Oduvijek su mnogi nezadovoljni stanjem gospodarstva u svojim državama mislili da se može otići u inozemstvo te novcem i kreditima kupiti nove tehnologije, kupiti raz-voj. Tako je početkom 18. stoljeća Petar Veliki, nezadovoljan siromaš-tvom u Rusiji, pokušao kupiti raz-vijenu ekonomiju. U 20. stoljeću to su pokušali iranski šah i bogate arapske zemlje. I nisu uspjeli kao ni mnogi prije njih i poslije njih. Brojne naše delegacije posjećuju Irsku i impresionirane su njezinim rastom ali nisu baš mnogo od toga naučile. To je šok za sve koji sje-deći u kabinetima misle da jednos-tavnom kupnjom ili presañivanjem tehnologije mogu pokrenuti raz-voj. I mi bismo napokon trebali shvatiti okrutnu istinu: razvoj se ne može nekome podariti. Razvoj je proces koji se ne može kupiti, već ga svatko mora sam odraditi, što znači ili će ga zemlja izvesti

S t ranica 24 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. Ist in aIst in a ( ( ponek adponek ad ) ) bo l ibo l i

sama ili nema razvoja. A za to su potrebni ljudi koji to znaju i mogu.

UU NERAZVIJENENERAZVIJENE KRAJEVEKRAJEVE TREBATREBA ULITIULITI DOSTADOSTA NOVCANOVCA II TAKOTAKO SMANJITISMANJITI JAZJAZ IZMEðUIZMEðU BOGATIHBOGATIH II SIROMAŠNIHSIROMAŠNIH REGIJAREGIJA

Novac koji se slijeva(o) u nerazvijene krajeve od doz-naka emigranata iz ino-zemstva, socijalne pomoći, subvencija, kredita Svjets-ke banke, nigdje nije pok-renuo razvoj. Milijarde do-lara koje se slijevaju u Afri-ku nisu napravile pozitivan pomak. O tome govore i naša iskustva. Samo su se sijale iluzije koje još gaje i političari i prosti puk. Naža-lost, ništa se nije naučilo i dalje se kod nas razmišlja na nekadašnji način. Budu-ći da ne znaju pokrenuti poduzetništvo, gospodar-stvo i izvoz, samo se lansi-raju razni programi i usmjeravaju novci lijevo i desno, bez ozbiljnijih rezul-tata. Transferi novca iz bo-gatih u siromašne regije tu i tamo otklanjaju bijedu, ali ne mogu učiniti ništa na prevladavanju uzroka siro-maštva.

PRESAðENOPRESAðENO GOSPODARSTVOGOSPODARSTVO POKRENUTPOKRENUT ĆEĆE RAZVITAKRAZVITAK

Naši mediji i naši političari puni su vapaja o tome da nam trebaju strane investicije, strana poduzeća koja će zapošljavati naše radnike i naravno pokretati razvoj. Mogu se naći i analizirati mnogi loši primje-ri, ali je korisno pogledati i jedan primjer dobrog poduzeća. Uzmimo primjer poduzeća Ericssona Nikole Tesle u današnjem gospodarstvu i usporedimo ga s ulogom koju je poduzeće Tesla imalo nekada. Na stranu učinkovitost poslovanja,

broj ljudi, produktivnost u radioni-cama, jer to bi Tesla mogla postići i bez Ericssona, kao što su to pos-tigle Končareve tvornice koje su prošle stečaj. Nekad su Tesla, Končar, Prvomajska, TPK i ostale bile duboko ukomponirane u gos-podarsko tkivo Grada. Bili su to

veliki izvoznici s mnogo koopera-nata i na taj su način pokretali razvoj mnogih drugih poduzeća, nadomještali su uvoz mnogih proi-zvoda, obrazovali su radnike za svoje potrebe, bili su dio društve-ne gradske zajednice. Sada je Er-riccsson Tesla strano tkivo, tran-splantat u tijelu Grada i gospodar-stva. Oni korektno plaćaju svoje radnike, vjerujem i poreze, i nas-tupaju uglavnom na bivšim Tesli-nim tržištima, ali su jako s labo po-vezani s okolnim gospodarstvom i vrlo malo utječu na razvoj Grada. Jednom kada Uprava u Švedskoj zaključi da su Hrvati mnogo skuplji od Kineza i Indijaca, pokupit će se i otići na Istok. Odreñeni broj ljudi

tada će ostati bez posla, a na mjestu tvornice sagradit će se su-permarket. A Grad će ostati još ne sposobniji za pokretanje gospo-darstva.

SUPSTITUCIJASUPSTITUCIJA UVOZAUVOZA OPASNAOPASNA JEJE POLITIKAPOLITIKA

Trebamo se samo sjetiti ka-ko su godinama ugledni ekonomisti svoju karijeru gradili na ismijavanju supsti-tucije uvoza. Da ne bih stal-no navodio iste primjere po-služit ću se mišljenjima Jane Jacobs iz njezine sjajne knji-ge Gradovi i bogatstvo naro-da - Kako se zaista pokreće ekonomski razvoj. Autorica ističe veliku važnost supsti-tucije uvoza i kaže: „Gradovi rastu i postaju ekonomski svestrani zamjenjujući robu koju su nekad uvozili robom koju sami proizvode.

Sljepilo za tu svakodnevnu, običnu stvarnost izvor je većeg dijela pomutnje u na-šem općem razmišljanju o ekonomiji. Takvim primjeri-ma gluposti i zabluda treba dodati i cijeli niz iluzija, kao što su velike koristi od gre-enfield investicija, znanja, novca i novih tržišta koje će

nam donijeti stranci. Sve je očitije da je bila je pogrešna nada kako će strana ulaganja odmah restruk-turirati gospodarstvo i učiniti ga poletnim, te povećati zapošljava-nje, jer to se nije dogodilo.“

I što nam onda preostaje?

Je li to uvjerenje da nema proble-ma, jer će i tako Europa misliti za nas ili ponovno trebamo velikim dijelom potražiti oslonac na svome znanju i sposobnosti, na svojim poduzećima i poduzetnicima. Ako još uopće znamo što je proizvod-nja, što je konkurentnost, što su razvoj i inovacije.

S t ranica 25 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8. NekaNeka sese č uječ uje

CROATIACROATIA LIBERTASLIBERTAS NEVLADINANEVLADINA ORGANIZACIJAORGANIZACIJA

Dr. Ante Starčevića 68, E-1, 88000 MOSTAR, 00387/(0)63/459-191, Bosna i Hercegovina

Sukladno Kaznenom Zakonu BiH, KZ FBiH i KZ Žu-panije Hercegovačko-neretvanske županije, Meñu-narodnim zakonima i Pravilima puta ICTY , Ženev-skim Konvencijama i ostalim pravnim aktima, a zbog osnovane sumnje u počinjenje ratnih zločina počinjenih u periodu 1992. - 1995. godine, pokre-ćemo zakonski predviñenu inicijativu za pokreta-njem istrage i podižemo pred ŽUPANIJSKIM TUŽI-TELJSTVOM U MOSTARU:

KAZNENAKAZNENA PRIJAVAPRIJAVA ZAZA RATNIRATNI ZLOČINZLOČIN

PROTIV:

1. Esad Humo, zapovjednik 41. brigade A RBiH; kasnije zapovjednik 4. korpusa ARBiH

2. Sulejman Budaković, zvani Tetak, načelnik štaba 4. korpusa A RbiH do 6. studenoga 1993. godine, a od tog datuma zapovjednik 4. korpusa A RBiH;

3. Mustafa Isović, zamjenik zapovjednika 4. korpu-sa A RBiH;

4. Semir Drljević, zvani Lovac, zapovjednik brigade A RBiH;

5. Zijo Lerić, zapovjednik bojne VP 4. korpusa A RBiH;

6. Šemso Čagalj, zvani Sultan, vjerojatno zapovjed-nik postrojbe VP u Bije lom Polju;

7. Mujo Karadža, zvani Hodža, zamjenik zapovjed-nika postrojbe VP u Bijelom Polju;

8. Mirsad Ćupina, upravitelj zatvora u IV. osnovnoj školi u Mostaru do 15. listopada 1993. godine

9. Mirsad Handžar, upravitelj zatvora u IV. osnovnoj školi u Mostaru od 15. listo-pada do 3. prosinca 1993. godine

10. Mirsad Vražalica, upravitelj zatvora u IV. osnovnoj školi u Mostaru od 3. pro-sinca 1993. godine do siječnja 1994. go-dine;

11. Hasan Memić, upravitelj zatvora u IV. osnovnoj školi u Mostaru od siječnja 1994. do 19. ožujka 1994. godine;

12. Eno Ćurić, upravitelj zatvora u Osnovnoj školi u selu Potoci,

13. Esad (Eso) Tipura, zamjenik upravitelja zatvora u Osnovnoj školi u selu Potoci.

14. Ostali koji se navode u iskazima svjedoka i NN osobe

Točke prijave:

Prijava tereti gore navedene osumnjičene osobe za krivično dje lo zločina protiv čovječnosti iz člana 172. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) u vezi sa sljedećim točkama:

a) lišenje druge osobe ž ivota (ubistvo),

e) zatvaranje,

f) mučenje,

g) seksualno nasilje,

k) druga nečovječna djela i

h) progon,

u vezi sa članovima 29. i 180. stav 1., 2. i 3. KZ BiH.

Optužnica tereti gore navedene osumnjičene osobe za krivično dje lo z ločina protiv čovječnosti iz člana 172. KZ BiH u vezi sa s ljedećim tačkama:

a) lišenje druge osobe ž ivota (ubistvo),

e) zatvaranje,

f) mučenje,

g) seksualno nasilje,

k) druga nečovječna djela i

h) progon,

u vezi sa članovima 29. i 180. stav 1. KZ BiH. Gore navedeni se sumnjiče za udruženi zločinački poduh-vat, široki sistematski i organiz irani napad te pro-

gon Hrvata iz do-line r ijeke Neret-ve. Gore osumnji-čene osobe kao ključne osobe u izvršenju svojih namjera znale ili morale znati za počinjene ratne zločine u zoni vla-stitih odgovornos-ti. Glavni dokaz je

S t ranica 26 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. NekaNeka sese č uječ uje

plan Operacija Neretva '93. koja je imala za cilj progon svih nebošnjaka iz doline rijeke Neretve.

Gore navedene osobe koje se sumnjiče za kazneno djelo ratnog zločina su visoko i srednje rangirani časnici Armije BiH koji su svjesno svojim postupci-ma sudjelovali u izvršenju svih točaka koje im se stavljaju na teret. Navedeni osumnjičenici nisu ka-znili odgovorne osobe pod svojom odgovornošću već su ih poticali na izvršenje kaznenih djela ili su ih prikr ivali, a neki od njih su i sami direktno sudje-lovali u počinjenju djela koja im se stavljaju na te-ret na prostoru na kojem su i sami predstavljali jedinu vojnu vlast.

Činjenica je kako je Istočna obala rijeke Neretva i danas potpuno etnički očišćena od nebošnjaka kao rezultat dolje opisanoga po-duhvata koji se stavlja na teret gore navedenim osumnjičenim osobama što je kao rezultat imalo potpuno etničko čišćenje neboš-njaka u njihovoj zoni odgovornos-ti.

DOKAZNI MATERIJAL

1 Grad Mostar leži na obje strane rijeke Neretve. Njene obale spajao je stari most, viseći i lančani, koji je 1566. godine zamijenjen kamenim mostom majstora Hajrudina. Mostar se smjestio na važnom putu iz unutrašnjosti Bosne i zemalja Podunavlja prema Jadranskom mo-ru. Političko je, kulturno, prosvjetno, gospodarsko, prometno i vjersko središte Hercegovine. Od gos-podarstva u Mostaru i okolici navodimo najvažnije: tekstilnu, drvnu, metalnu, grañevinsku i duhansku industriju, vinogradarstvo, voćarstvo, povrtlarstvo i iznad svega trgovinu. Mostar je grad dvaju sveučili-šta, instituta, biblioteka, muzeja, galerija, kazališta, škola, arhiva, izdavaštva te kulturnih i sportskih društava.

Mjesto se spominje prvi put u predtursko doba, godine 1452., a prema predaji osnovao ga je Radi-voje Gost, velikaš u službi vojvode hercega Stjepa-na Kosače. Ime Mostar pak prvi put je zapisano 1474. godine, nekoliko godina prije turskog osvaja-nja Hercegovine. Od 1522. godine Mostar je sjediš-te hercegovačkog sandžak-bega, u njemu stoluje hercegovački vezir.

Još prije turske okupacije, u Mostaru je postojao franjevački samostan. Kada je točno podignut ne zna se, ali su ga Turci za velikih progona katolika

početkom XVI. stoljeća sasvim razorili. Prema urba-nističkom izgledu i arhitekturi, Mostar je spoj istoč-njačke is lamske i zapadne kršćanske kulture. To prožimanje kultura dalo je gradu posebnu draž. Za austro-ugarske monarhije grad se još više približa-vao zapadnoeuropskoj uljudbi. Tada se podižu zgrade u neoklasifističkom i pseudoklasicističkom stilu kao što su Gimnazija, hotel "Neretva" i Grads-ka banja. Opaža se i novi urbanizam, koji se najbo-lje očituje u šest aleja, koje se sastaju u kružnom trgu, popularnom mostarskom Rondu.

U tursko doba Mostar ima 34 džamije, više makte-ba, hamova, dva hamama, sedam medresa, dvije biblioteke, sahat-kulu, vodovod i drugo. On je da-

nas sjedište hercego-vačkog muftijstva, ko-jemu je na če lu mufti-ja Seid ef. Smajkić. Za rata u Bosni i Herce-govini svih 17 džamija na lijevoj i dvije na desnoj obali Neretve su oštećene ili sruše-ne. Njih su rušile ug-lavnom srpske, a kas-nije, u vrijeme hrvats-ko - muslimansko-

bošnjačkog sukoba, i hrvatske granate iz topova i minobacača.

Od 1777. godine u Mostaru je sjedište hercegovač-ke pravoslavne eparhije, a danas je u njemu sjediš-te zahumsko-hercegova-čkog episkopa. Tu službu sada obnaša episkop dr. Atanasije Jevtić. U ratu pravoslavni hram (crkvu) sravnile su sa zemljom granate muslimansko-bošnjačke i hrvatske vojske.

Od sredine prošlog stoljeća u Mostaru stoluje mos-tarsko-duvanjski biskup, a prije toga je pripadao drevnoj trebinjskoj biskupiji. Današnji mostarsko-duvanjski biskup je dr. Ratko Perić. U gradu je i sjedište Hercegovačke franjevačke provincije na čelu s provincijalom dr. fra Tomislavom Pervanom. U ratu su srpske i muslimansko-bošnjačke granate teško oštetile mostarsku katedralu, sagrañenu pos-lije drugog svjetskog rata, a u požaru izazvanom srpskim zapaljujućim granatama u potpunosti je izgorio biskupski dvor. Franjevački samostan sv. Petra i Pavla, gdje je i rezidencija Hercegovačke franjevačke provincije, teško je stradao, a župna i samostanska crkva potpuno je srušena (topovima i izgorjela od zapaljivih granata) pa se sada upravo gradi nova crkva na starim temeljima.

Trebinje, Stari grad, 1910.


Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Mostar je brojila 126.628 stanovnika, Od toga broja Muslimana-Bošnjaka je bilo 43.856 ili 34,63 posto, Hrvata 43.037 ili 33,98 posto, Srba 23.869 ili 18,83 posto, a ostalih 15.889 ili 12,54 posto. Sada se na-cionalna struktura bitno izmijenila, osobito u gradu u koji je došlo mnogo izbjeglica Hrvata i Muslima-

na-Bošnjaka, a dosta je Srba napustilo grad. U up-ravnom smislu sada je Mostar jedinstven grad sa šest općina: u tri općine većinsko je stanovništvo muslimansko-bošnjačko u druge tri hrvatsko.

1 ZLOČIN S PEČATOM, Ivica Mlivončić

JAVNOSTJAVNOST SLUŽBENESLUŽBENE TAJNETAJNE Radovan Smokvina, Švicarska

Marijan Benko <[email protected]> Berislav Roncevic <[email protected]>

Verko Kutlesa <[email protected]> Co: Ivo Sanader <[email protected]>

Poštovani i vrlo cijenjeni naslovi,

1. Primio sam dopis ravnatelja policije Marijana Benka broj: 511-01-30/2-4-94585/04 od 25. srpnja 2007. godine poslan uredu Vlade RH koji nosi nas-lov SLUŽBENA TAJNA-TAJNO. Vjerojatno je to stig-lo zabunom na moju kućnu adresu u Švicarskoj. Odavanje državne tajne je kažnjivo prema KZ-RH članku 144. Nadam se da ne ćete postupiti sa mnom kao s novinarom Željkom Peratovićem, jer ja ne otkrivam tajne već samo neke istine.

1.a) U predmetnom dopisu izmeñu ostaloga piše da se Radovan Smokvina obraćao Saborskom od-boru za ljudska prava za neku pomoć, što nije toč-no već je točno samo to da sam ja taj Odbor obavi-jestio o incidentu u kojem MUP i pravosuñe oduzi-maju grañanima osobne is-kaznice sa svrhom zastraši-vanja, a mislim da je ovdje svakojaka pomoć potrebna upravo djelatnicima MUP-a i sutkinji Općinskog suda u Rijeci Loreti Sršen, a čak bih i nadodao da i taj Odbor za ljudska prava pri Saboru nije u dovoljnoj mjeri upoznat s problematikom ljudskih pra-va (nažalost nedostaje litera-ture na hrvatskom jeziku o toj problematici). Tražio sam od MUP-a samo da mi plate troškove oduzete osobne iskaznice, a to i danas tražim, ali ravnatelj policije još uvijek o tome šuti.

1.b) U istom dopisu navodite da je odgovor na ne-ku predstavku (nije predstavka već zahtjev) posla-nu 15. siječnja 2007. godine na adresu prebivališ-ta. Meñutim, navedeni odgovor isti (Radovan Smo-kvina) nije htio preuzeti u nadležnoj poslovnici Hr-vatske pošte. Moram napomenutu da u MUP-ovim podatcima pohranjenim u PU Opatija stoji da Rado-van Smokvina ž ivi u Švicarskoj već pune 42 godine. Molim naslove da mi se pošalje zapisnik Hrvatske pošte ili PU Opatije o tome da Radovan Smokvina tobože nije htio primiti odgovor MUP-a.

2. Primio sam i dopis ravnatelja policije Marijana Benka broj: 511-01-33/13-30329/06 od 2. lipnja 2008. u kojemu se ravnatelj poziva na (priloge 1. 2. i 3.) i neke dopise koje ja ne posjedujem pa se o njima i ne izjašnjavam, ali ravnatelj policije RH piše da Radovan Smokvina kontinuirano od 2000. godi-ne šalje predstavke MUP-u što nažalost nije točno, već je točno da šaljem neke KP i optužnice od 1994. godine i to počevši od nekadašnjeg SUZUP-a, pa do Ustavnog suda. Radovan Smokvina ne šalje neke predstavke već samo prijavljuje organiz i-

rani krimina l vezano za KZ RH članak 300. koji me na to obvezuje, a ako Radovan Smokvina lažno prijavljuje kaznena djela onda postoji i čla-nak 302. Upravo je smi-ješno da je već prošlo punih 14 godina, a da me MUP i Državno odvjetništvo nije optužilo za lažne prijave. Dakle, gospodine ravnate lju policije, DORH i USKOK i ... što čekate? Zakasnili

ste ... jer svi znaju za to, svakim danom sve više i to sve više postaje jasnije čistije i maestralno.

Bakar

S t ranica 28 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. NekaNeka sese č uječ uje

3. Prilažem još nekoliko dopisa kao i jedan školski primjer (filozofija naturalis principa matematica) od 30. 5. 2005., zatim dopis predsjedniku Republike na koji nažalost nije odgovoreno, kao i fotografije predmetnog zemljišta, školski primjer, kao i dopis gradonačelnika Grada Bakra iz 1995. godine.

4. Je li MUP-u poznata činjenica da mi ta gospoda koju prijavljujem za korupciju i kriminal oduzimaju

obiteljsku kuću i vrše ovrhu?. Zna se, idemo maes-tralno dalje.

Uz puno poštovanja i pozdrava Radovan Smokvina

P.S.

Ako Vam treba bilo kakva dodatna informacija ili dokumentacija, ne oklijevajte, već mi se slobodno obratite.

DOKLEDOKLE ĆEĆE SRBISRBI UBIRATIUBIRATI HARAČHARAČ ODOD GRAðANAGRAðANA SRBIJESRBIJE HRVATSKEHRVATSKE NACIONALNOSTINACIONALNOSTI

Jure Prpić, Zagreb

Moto: Očišćena od tuñina na nas čeka Vojvodina. (Branko Ćopić )

Kao dijete odnosno pučkoškolac koji sam svaku drugu školsku zada-ću morao pisati na ćirilici. Sjećam se dobro da sam za moto, kojeg sam i ovdje koristio iz čitanke, mo-rao dobro obraditi temu po volji učitelja. U suprotnom, ako to ne bih znao, dobio bih jedinicu za oc-jenu. Doma čekale su me batine.

Iza navedenog štiva, upitajmo se, koliko je bilo suza, patnji i svih dru-gih nedaća ljudi samo zato, jer su bili grañani njemačke nacionalnosti.

Taj exzodus se ponovio nakon 46 godina i to nad Hrvatima, Mañari-ma i ostalim nacionalnim manjina-ma. Prilikom izdvajanja Hrvatske iz SFR Jugoslavije odnosno osamosta-ljenja Republike Hrvatske, iako su se na prostoru Hrvatske još nisu odvijali ratni dogañaji, već su mno-gi Srbi iz Hrvatske obilaziti po Voj-vodini, naročito na području Srije-ma, kako bi što bolje zaposjeli kuće Hrvata.

Naročito je to izrazito bilo počet-kom obrambenog rata Republike Hrvatske, kada su mnogi Hrvati bili prisilno istjerani putem terora u Hrvatsku. To je na suñenju dr. Voji-

slava Šešelja u Haagu iznijeto kroz opis "Afere sela Hrtkovci", te ise-ljavanja Hrvata iz naselja: Bač, Plavna, Vajska i Boñani.

Kakav je teror izvoñen nad Hrvati-ma pokazuje slučaj ubojstva brač-nog para Perušić iz Plavne. Zatim slučaj silovanja djevojke u Baču, gdje su usred bijelog dana pred očima oca na javnom mjestu izveli taj gnjusni čin. Takoñer Plavni oteli su Hrvata zbog posjedovanja lovač-ke puške. Sva ta nasilja nad Hrvati-ma dobro opisao vlč. Marko Kljaić u knjizi: „Kako je umirao moj narod", koju je na sudu u Haagu koristila gospoña Ewa Talebau svjetski poz-nata stručnjakinja za demografiju i statistiku u procesu potiv dr. Šeše-lja. U takvim uvjetima, radi spaša-vanja golog života, Hrvati su bili prisiljeni napustiti svoja ognjišta i iseliti u Hrvatsku i ostale zemlje Europe.

Takvo stanje najbolje su iskoristili mno-gi Srbi iz Hr-vatske koji su svoja loša imanja u Hrvatskoj zamijenili za dobrostojeće posjede u Vojvodini. Takav slučaj najbolje je opisala kao svoju život-nu priču u Haagu na sudu gospoña Julka Maretić koja se morala pod pritiskom iz Srijema, odnosno iz

sela Hrtkovci, iz dobrostojeće kuće te uhodane trgovine iseliti u zagre-bačko prigradsko naselje "Žitnjak" u ruševnu kuću, kako mi u Zagrebu nazivamo "bajtu". Na temelju Er-dutskog sporazuma kao i svih me-ñunarodnih ugovora prisiljeni smo obnoviti kuće svih hrvatskih graña-na, tako i grañana srpske nacional-nosti. S druge strane pogledajmo stvarnu dob povratnika iz Srbije. Stariji ljudi srpske nacionalnosti vratili su se u Hrvatsku, dok je mla-ña populacija Srba ostala u Vojvo-dini na posjedima Hrvata istjeranih iz Srbije. Stoga se moramo upitati je li to harač što ga ubiru Srbi? Na to pitanje odgovorite Vi grañani Hrvatske počevši od predsjednika Republike Hrvatske, pa do zadnjeg prognanika iz Vojvodine.

U jugoslavenskoj federaciji, na sa-veznoj razini, bili su sljedeći resori: vanjska politika, jugoslavenska na-rodna armija i novac. Sve ostale državne institucije radile su unutar svake republike, pokrajine odnosno oblasti. Tako je bilo ustrojeno Usta-vom Jugoslavije iz 1974. godine. Posljednji predsjednik predsjedniš-tva Jugoslavije, prije njena raspa-da, bio je član predsjedništva iz Hrvatske Stipe Mesić. On je u sklo-pu svojih nadležnosti bio vrhovni komandant Jugoslavenske Narodne Armije. Prema mojoj spoznajia, on je dao izričitu naredbu generalšta-bu Jugoslavenske Narodne Armije da se vojska povuče u kasarne i

Bač


obustavi svaku aktivnost prema Republici Hrvatskoj.

Pošto su navedeni generalštab popunjavali isključivo Srbi, koji su podržavali velikosrpsku politiku, stoga su zakonitom komandantu Jugoslavenske Narodne Armije otkazali svaku poslušnost. To za moj pojam nije bila legalna ko-manda, nego je izveden vojni puč, koji je toliko nedaća donio Hrvati-ma, pa i Srbima. Stoga se moramo upitati koliko je nevinih ljudi pogi-nulo, zbog ideja tih pobunjenih generala i ostalih oficira, radi poli-tike ideje o velikoj Srbiji. Ne znam hoće li se ikad tim ljudima suditi za ratni zločin i genocid.

Kasnije u toku sudbonosnih zbiva-nja dogovoreno je od strane jugo-slavenskog vojnog vrha u Beogra-du i Hrvatske Vojske, da se JNA može nesmetano povući iz Hrvats-ke.

Kolike su sve vojne osobe primale razne povlastice za služenja u toj vojsci. Dodjeljivani su im stanovi na najboljim lokacijama, ne s vlas-ništvom nad stanom, nego korište-njem stanarskog prava. Zato su se mnoge vojne osobe polakomile za još većim ustupcima, te su se ma-sovno sa svojim obiteljima odse-ljavali zajedno s vojnim jedinicama u Srbiju. Tako je mnogo stanova ostalo prazno, jer objekti koji su bile vlasništvo Republike Hrvatske ostali su prazni. U takvim prilika-

ma, kada je na jednoj strani bio tako veliki broj praznih stanova, a na drugoj veliki priljev izbjeglica i prognanika, normalno je bilo da vlast Hrvatske dade navedene sta-nove, kao i kuće, na privremeno korištenje.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuñman pozivao je sve voj-ne osobe iz Jugoslavenske Narod-ne Armije da ostanu u Hrvatskoj, odnosno da se priključe Hrvatskoj Vojsci, ali oni nisu u većini slučaje-va prihvatili taj poziv, nego su se na nagovor svojih vojnih kumova iz Beograda vratili u Srbiju. Ne znam koju su ulogu i svoju prljavu igru u svemu tome odigrale obav-

ještajne službe "KNOJ" i "UDBA". U tom egzodusu iseljenja vojnih osoba, prema ne-kim spoznajama, imale su veliku ulogu.

Pratio sam suñe-nje u Haagu okriv-ljenika dr. Vojisla-va Šešelja, kada je kao ekspert nastupila gospoña Ana Marija Bilić Radić, koja je na

sudu iznijela izvješće Ureda za prognanike u vezi progona Hrvata iz Vojvodine. U unakrsnom ispiti-vanju, kao bivši sveučilišni profe-sor za pravo, dr. Vojislav Šešelj izrecitirao je elemente stanarskog prava, ali nije rekao ono glavno:

"Ako korisnik stana ne koristi stan koji nije u njegovom vlasništvu, a dan mu je na korištenje tijekom šest mjeseci, gubi svako pravo na korištenje prostora ili stana".

Taj zakon je donesen prije ratnih zbivanja, pa je u tijekom njih le-galno primjenjivan, a kasnije se primjenjivao i na prognanike kada su im obnovljene kuće. Pošto je gospoña Biljan Radić stručnjak za migracijska pitanja, nije mogla

dati odgovor na tu materiju, a doktor pravnih nauka Vojislav Še-šelj obilno je koristio svoje znanje da prešuti neke činjenice iz tog područja znanosti. Za taj segment prava zainteresirala se sutkinja haaškog suda gospoña Lattanzi, pa je preko tužitelja navedenog suda zatražila stvarni zakonski tekst navedenog zakona koji je bio prešućen. To bi pomoglo sudskom vijeću u parnici protiv dr.Vojislava Šešelja, da dobiju stvarne podatke u vezi stanarskog prava.

Postavlja se pitanje kada će suds-ke institucije donieti rješenja o vraćanju imovine Hrvatima u Voj-vodini?

Vratio bih se na slučaj gospoñe Julke Maretić koja je unakrsno ispitivana od strane dr. Vojislava Šešelja na Haaškom sudu. Bio joj je predočen neki ugovorom o zamjeni nekretnina u Rumi. Neza-konito je prenesena nekretnina na novog vlasnika iz Vojvodine, dok su se u to vrijeme, odnosno 1992. godine, odvijali ratni sukobi. pa nije mogla dobiti poziv za raspra-vu, a kamo li prisustvovati samoj raspravi. Nije li to na neki način „zakonita“ pljačka imovine toj oso-bi samo zato što je Hrvatica. Na to pitanje neka nam odgovore pravni stručnjaci.

Isto tako, ne bi Vas htio ovako putem medija opterećivati statis-tičkim podatcima o stradanjima Hrvata u Vojvodini, nego bih vam preporučio da u elektronskoj pošti pogledate WEB stranicu na sljede-ćoj adresi: www.hrz.hr - gdje je gospodin dr. sc Dražen Živić obra-dio ovu temu stradanja Hrvata pod naslovom: "Depopulacija Hr-vata u Vojvodini od 1953 - 2002. godine.“

Takoñer bih se ovim putem zahva-lio svima koji su obrañivali ovu temu te ju objavili u nekom bilte-nu ili u kakvom drugom obliku pi-sanja.

JNA u pohodu na Hrvatsku

S t ranica 30 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. Zdravod rugo viZdravod rugo vi

Mijo Matić, „Slobodna Dalmacija“, Split

Nakon uhićenja hrvatskog državljani-na Željka Jagečića pripadnici federal-noga MUP-a na tragu su velikoj me-ñunarodnom lancu osoba koje su se bavile pranjem novca. Riječ je o mre-ži transnacionalnog kriminala koja se protezala od Češke preko Republike Hrvatske, sve do Federacije BiH i Re-publike Srpske.

Inspektori federalnoga MUP-a smat-raju da je v iše od 150 milijuna kon-vertibilnih maraka ubačenih iz Repub-like Hrvatske oprano posredstvom lanca privatnih tvrtk i Tiffany iz Ljubu-škoga.

U tom poslu, kako je navedeno, sud-jelovalo je v iše osoba iz Republike Hrvatske, Češke i Republike Srpske. Milijunski iznosi novca nepoznatog, sumnjivog podrijetla stizali su posred-stvom Hypo Alpe Adria banke, Zagre-bačke banke i Raiffeisen banke BiH na područje Zapadnohercegovačke županije odakle su plasirani u lanac fiktivnih tvrtk i pod nazivom Tiffany.

Organizator tih tvrtk i koje su postoja-le samo na papiru bio je uhićeni Želj-ko Jagečić. On ih je registrirao u Lju-buškom i po prometu koje su iskazi-vale trebale su biti vodeće tvrtke, nadaleko poznate ne samo u zapad-noj Hercegovini već i u cijeloj BiH.

Meñutim, za Jagečića se u Ljubuškom i okolnim mjestima gotovo i ne zna. Štoviše, on je imao prijavljeno prebi-valište u Zagrebu, a u Hercegovini se pojavljivao samo povremeno. Tako je i uhićen nedavno u Čitluku, kada je ušao iz Hrvatske u BiH. Za njega je po nalogu Županijskoga suda odre-ñen pritvor od 30 dana.

Posebni specijalističk i tim za borbu protiv gospodarskog kriminala radit će ovih dana na istrazi ovog velikog transnacionalnog kriminala. U razot-krivanje meñunarodne afere oko pra-nja novca aktivno su uključeni MUP Federacije BiH i RH i Interpol dviju država.

Lasa Šukilo, Zagreb

USTAŠAUSTAŠA BROJBROJ TRINAESTTRINAEST –– JEJE LILI TOTO ZDENKOZDENKO ADROVIĆADROVIĆ??

Ako je točno ono što Slavenka Drakulić kaže, onda je Zdenko Adrović, predsjednik uprave RAIF-FEISEN GRUPE, ustaša br. 13. Jer on je pri samom vrhu skupine hr-vatskih financijskih vladara. Onih koji zaista drmaju Hrvatskom.

To je nama naša borba dala, Da imamo Titu za maršala!

„Lider“ navodi:

Priznajem, Prevarila sam se. Jes-te, i Zdenko Adrović preko RAIF-FEISEN GRUPE drma Hrvatskom, ali nije ustaša. Mnogo će još Sa-vom proteći vode dok na čelo RA-IFFEISEN GRUPE ne doñe pravi ustaša. Možda se to nikada i ne dogodi.

Naime, partizani vole lovu. I čuva-ju je kao oči u glavi.

RAIFFEISENRAIFFEISEN GRUPAGRUPA ZdenkoZdenko AdrovićAdrović

-- Pr ihodPrihod: : 33,,2525 milijardimilijardi kunakuna -- BrojBroj članicačlanica: : 99 -- NajvećaNajveća tvrtkatvrtka: : RaiffeisenbankRaiffeisenbank Austr iaAustr ia 8484%%

GAZDAGAZDA IZIZ ZAGREBAZAGREBA SLAOSLAO STOTINUSTOTINU MILIJUNAMILIJUNA UU L JUB UŠKIL JUB UŠKI

SLAVENKASLAVENKA DRAKULIĆDRAKULIĆ: : USTAŠEUSTAŠE DRMAJUDRMAJU HRVATSKOMHRVATSKOM ! (! ( 1313 ))

LAMZALAMZA P RIJAVIOP RIJAVIO AD ROVIĆAAD ROVIĆA U SKOKUUSKOKU , , RBARBA NAJAVILANAJAVILA TUŽBUTUŽBU

Suzana Varošanec, www.poslovni.hr

Spornih je, prema Lamzinoj kazne-noj prijavi, 5,4 tisuća kuna mjeseč-

nih uplata za koje tvrdi da su mu stizale na privatni račun u Austriji.

Damir Lamza podnio je jučer (11.9.2006.) USKOK-u kaznenu

prijavu protiv svog bivšeg poslo-davca predsjednika uprave Raiffei-sen banke d.d. Zagreb Zdenka Ad-rovića za porezni kriminal kojim je, kako njome tvrdi, država u razdob-

S t ranica 31 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8. Zdravod rugo viZdravod rugo vi

lju od 1999. do 2001. oštećena za više desetaka milijuna kuna. Lam-z a j e n a we b - st ra n i c i www.porezneutaje.com objavio da je kao direktor Raiffeisen druš-tva za upravljanje obveznim miro-vinskim fondom primao dvije vrs-te plaće: jednu legalnu na temelju ugovora o radu na odreñeno vri-jeme na koju su se uredno uplaći-vali porezi i doprinosi te drugu koju je kao razliku plaće primao "na crno", a da na taj dio poslo-davac nije uplaćivao poreze i dop-rinose. Spornih je, prema Lamzi-noj kaznenoj prijavi, 5,4 tisuća kuna mjesečnih uplata za koje tvrdi da su mu stizale na privatni račun u Austriji, i to od konca 1999. do listopada 2002., te je tako, kaže on, u njegovu slučaju oštećen proračun za oko 200.000 kuna. No "cinkajući" samog sebe državi, Lamza ne žali svaliti kriv-nju na mnoge te u svom stilu ka-že da ukazuje na navodno širu praksu koja postoji o dvostrukim isplatama, legalnim i onim na cr-no u više slučajeva u toj banci.

Tereti niz menadžera, uključujući i samog Adrovića, navodno svi oni imaju ugovoren isti način plaća-nja. Tvrdi da je Adrović 1999., 2000. i 2001. takoñer nominalno primao tridesetak tisuća kuna mjesečno, no ostatak viši od 100.000 kuna te najveći dio viso-kih bonusa navodi da je primao u Austriji, i to "osloboñene poreza, doprinosa i ostalih davanja". U Lamzinu obraćanju ima nešto vrlo

čudno. On navodi da je imao prili-ke vidjeti brojne kriminalne radnje u toj instituciji, a kaže kako "osjeća da je konačno došlo vrije-me da se o tome progovori i jav-no te pokrenu velike institucional-ne akcije protiv organizatora". Prvi je dojam da se Lanza koji je dobio otkaz u RBA prije dvije go-dine obračunava sa svojom proš-lošću tako da namjerno kriminali-zira svoje bivše šefove kako bi skrenuo pozornost na nešto što se navodno kotrlja u vezi s njego-vim aktivnostima predsjednika uprave TOZ-a, te da se koristi pozivitnim medijskim valom koji je pratio slučaj Riječanke koja je prijavila dr. Ognjena Šimića za mito. Lanza, meñutim, nije US-KOK-ov pouzdanik, a u objavio je imena osumnjičenika u koje samo on sumnja, što je kazneno djelo, a da ne govorimo što sve može ispasti na temu porezne utaje ako je u Austriji ostvario prihod na koji nije platio porez.

RBARBA: : RiječRiječ jeje oo osvetiosveti,, aa nene oo ' 'zviždačuzviždaču''

Damir Lamza teško je oklevetao Raiffeisenbank Austria d.d. i njezi-ne čelnike, stoji u prvoj rečenici priopćenja RBA. "Banci je u inte-resu da nadležne državne institu-cije utvrde točne i neosporne či-njenice. Ni najmanje ne sumnja-mo da će sve izrečene optužbe biti odbačene kao neosnovane, nakon čega ćemo pokrenuti suds-ke postupke protiv Lamze zbog učinjenih kaznenih djela prema

RBA", najavljuju tužbe iz RB te navode da je RBA od 1. veljače 2004. u radnopravnom sporu s Damirom Lamzom. "Stav RBA je da se ovdje ne radi o slučaju "zviždača" već o beskrupuloznoj potrebi za osvetom i jeftinom po-kušaju odvraćanja pozornosti od problema povezanih s njegovim obnašanjem funkcije u tvrtki u kojoj sada radi", zaključuju u RBA.

PredaoPredao ugovoreugovore oo raduradu

U kaznenoj prijavi Lamza sumnjiči predsjednika RBA Zagreb Adrovi-ća za počinjenje kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodar-skom poslovanju čl. 292, a kao pomagače navodi imena uglednih austrijskih bankara, odnosno Alte-ra Rotenschteinera koji je pred-sjednik Uprave Raiffeisen Zentral-bank i Herberta Stepicha, člana Uprave Raiffeisen Zentralbank i predsjednik Nadzornog odbora Raiffeisenbank Austria d.d. Zag-reb. Za isto kazneno djelo proziva samu tvrtku Raiffeissenbank Aus-tria. USKOK-u je Lamza predao svoj ugovor o radu u Austriji, ugovor o radu u Zagrebu, aneks ugovora o radu te potvrdu o is-plaćivanjima bez plaćenih poreza i doprinosa.

USKOKUSKOK: : PrijavaPrijava jeje pristiglapristigla

Lamza je naveo da će kaznenu prijavu predati USKOK-u, a to je prema informaciji iz USKOK-a u meñuvremenu i učinio. Ravnatelj Uskoka Dinko Cvitan potvrdio je Poslovnom dnevniku da je US-KOK-u stigla kaznena prijava za porezne utaje protiv Adrovića i još trojice austrijskih osumnjičenika. "U ovom trenutku mogu reći da ću pogledati o čemu se radi, pa ne mogu komentirati kaznenu prijavu", kaže ravnatelj USKOK-a.

Damir Lamza, predsjednik uprave

Tvornice olovaka Zagreb (TOZ)

Zdenko Adrović

S t ranica 32 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. Vijest iVi je st i

ZABORAVISMOZABORAVISMO NANA CRNOGORSKUCRNOGORSKU BORBUBORBU ZAZA NEZAVISNOSTNEZAVISNOST

Lasa Šukilo, Zagreb – poticajni izvor: M. Glavan, „Novi list“, Rijeka, 21.12.2008.

Koncentrirani na svoje vječne nesu-glasice i probleme u odnošaju sa Srbijom i Srbima, skoro pa zabora-vismo i na sve one druge kojima ne bijaše, i nije, ništa lakše s njima. Redo m: na Bo šnjak e (S rbe „islamske vere“), na Albance (arnautske Srbe), na Makedonce (južne Srbe), na Vlahe (nesvjesne Srbe), a u prvom redu na Crnogor-ce (kršne i časne Srbe). Na njih i na njihovu borbu da budu svoji.

Slušam i div im se:

„Riječanima je u Gradskoj v ijećnici predstavljena knjiga Novaka Adžića 'Borci za nezavisnu Crnu Goru

1918-1941' u kojoj autor predstav-lja borbu za slobodu crnogorskog naroda od odluke Podgoričke skupš-tine o pripajanju Crne Gore Kraljevi-ni Srbiji do početka Drugog svjets-kog rata na području nekadašnje Jugoslavije, te o protagonistima te borbe.“

Zaista, što se to dogodilo?

„Svojim pitanjima i moralnim stavo-vima Adžić je ukazao na temeljne uzroke propasti v išestoljetne crno-gorske državnosti. Istrgnuo je iz zaborava dragocjena imena koja će u ovom njegovom djelu ostati spo-menicima borbe za neovisnost Crne

Gore jer su svoje živo-te položili u temelje crnogorske slobode i nezavisnosti. Adžićeva se monumentalna stu-dija doima kao impre-siv na r ac io nalno -historijska encik lopedi-ja, posebno u onim dijelovima kad naglaša-va da su se sva zla i opačine sručile na cr-nogorski narod, drža-vu, crkvu i kulturu.“

Tu, pored nas, a jedva smo znali.

„To je vrijeme kada se vršila bes-

krupulozna paraznanstvena i para-historijska premetačina i lopovluk crnogorske baštine, posrbljavanja svega što nosi atribuciju crnogor-skog. Adžić s neskrivenim žarom svjedoči o srpskim brojnim zločini-ma, zlodjelima takozvanog 'bijelog terora' prokuljalog fašizma Karañor-ñevića, rekao je profesor Milorad Nikčević.“

Uvije se treba sjetiti svojih junaka.

„Publicist Stevo Vučinić autoru je zahvalio što se svojom knjigom odužio za sva vremena onima koji su 1919. v iše voljeli domovinu nego domovina njih. Adžića je pozvao da napiše i drugi i treći tom knjige i ilustrira ih fotografijama stradalnika za Crnu Goru, kao spomenik davno ubijenim braniteljima narodne časti i slobode.“

Eto dobre knjige iz koje i mi Hrvati možemo, možemo i moramo, mno-go toga korisna spoznati i naučiti. O sebi i o svojoj domovini Hrvatskoj. Nu, bolje je zapravo reći, kad ćemo mi dobiti svoju, sličnu knjigu, kad ćemo konačno i mi, encik lopedijsk i, utvrditi tko je to u razdoblju od 1914. do 1941. godine bio za hr-vatsku državu, a tko nije mogao podnijeti ni samu pomisao na njen spomen.

SADSAD NAMNAM JEJE LAK ŠELAK ŠE , , ILIILI KAKOKAKO UĆIUĆI UU „ZLA TNU„ZLA TNU KNJIGU“KNJIGU“ SAVESAVE ŠTRBCAŠTRBCA

Lasa Šukilo, Zagreb – poticajni izvor: B. Oprijan Ilić, „Novi list“, Rijeka, 20.12.2008.

Nikakvih vijesti o Savi Štrbcu i njegovu Veritasu. Zabrinuli smo se. Što li će biti sa Srbijom, onom čvrstom, ba lkanskom. Sa Srbijom – do Virovitice i Karloba-ga. Sa Srbijom pod mrtvačkom

glavom ili crvenom zvijezdom petokrakom.

„Zvezda, zvezda.“

Ne čuju se uobičajeni talambasi Stjepana Mesića. Damir Kajin zaokupljen je ustašama, a Milo-rad Pupovac poljodjelskim zem-ljištem u „našoj Krajini“. Vesna

Pusić …

Stanite, prerano ste prekrižili Ve-snu, pa in Zorana, Pusić. Ne boj-te se, zna ona gdje joj je srce. Često pak, gdje je srce, tamo je i pamet. Pa i očekivanja.

„Hrvatska bi bila luda da sprječa-va Srbiju na njenom putu u EU,

S t ranica 33 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8. Vijest iVi je st i

SADSAD NAMNAM JEJE LAK ŠELAK ŠE , , ILIILI KAKOKAKO NENE UĆIUĆI UU „ZLATNU„ZLATNU KNJIGU“KNJIGU“ SAV ESAV E ŠTRBCAŠTRBCA

a ja ću se, ukoliko tada i dalje bu-dem bila politički aktivna, osobno potruditi da do toga ne doñe.“

Nego što! To smo si i mislili.

„Ona je izrazila uvjerenje da Hr-vatska neće biti smetnja Srbij i ka njenim meñunaro-dnim integracija-

ma i podsjetila na nedavni izjavu hrvatskog premijera Iva Sanade-ra da 'Hrvatska neće biti Sloveni-ja Srbij i'“.

Vesno, draga naša Vesnice, sun-ce naše, ogledalo z lobe, ta tko te od nas ovlasti obećavati se. Dob-ro, ako baš hoćeš dati sebe, ali kud krenu s nama. Treba ti zato otvoreno reći: Daj „'oladi malo!“ Ne bi bilo loše. Ni za nas, ni za tebe.

Lasa Šukilo, Zagreb – poticajni izvor: Dražen Ciglenečki, „Novi list“, Rijeka, 21.12.2008.

Reče nam Dražen Ciglenečki, ne baš tako davno, kroz interview sa – sada već pokojnim prof. dr. sc. Šimom ðodanom – kako je Hrvatskom vladao, ali očito i sa-da vlada, „tajni politbiro“: Dr. Franjo Tuñman, Ivica Račan, Jo-sip Manolić, Josip Boljkovac i Dr. Dušan Bilandžić“, odnosno nje-gove kancerogene sjene. Sad nas opet na vrijeme upozorava:

„No, nemoguće je ne primijetit i da je premijerova ovotjedna izja-

va posve u suprotnosti s eufori-jom kojom su hrvatske vlasti nedavno dočekale odluku Meñu-narodnog suda za pravdu u Haa-gu koji se proglasio nadležnim za tužbu službenog Zagreba protiv Srbije zbog genocida.

U Beogradu i meñu hrvatskim Srbima sada se s pravom mogu zapitati koja je prava politika Hr-vatske. Ministar pravosuña Ivan Šimonović objašnjavao je da je tužba za genocid zapravo vrlo djelotvorno sredstvo pritiska na Srbiju kako bi se ona što više angažirala na rješavanju proble-

ma što ih Hrvatska smatra ključnima za budućnost od-nosa dviju država.

A to su suñenja počinitelj ima rat-nih z ločina na srp-skoj strani, istina o nestalima i povrat hrvatskih kulturnih dobara.“

I što sad?

„Da su u Banskim dvorima dos-ljedni, onda se predsjednik Vlade

nikad ne bi javno odrekao tako moćnog sredstva pritiska kakvo je članstvo Hrvatske u EU u tre-nutcima kad joj Srbija bude na pragu. Sve sporne točke izmeñu Hrvatske i Srbije neće nestati ni za pet do deset godina, a u Beo-gradu će sigurno biti znatno mekši u visokoj fazi pristupanja Uniji.

Bilo bi to idealno vrijeme za Hr-vatsku da im pod nos stavi neri-ješena pitanja. S takvim su se pristupom dosad suočavale i dru-ge kandidatkinje za EU, pa i sa-ma Slovenija. Stoga bi Srbija vje-rojatno lakše podnije la ovakav oblik prit iska nego tužbu za ge-nocid koja je izazvala značajne napetosti u odnosima susjednih država.“

Eh, ali predsjednik Vlade RH je dr. sc. Ivo Sanader, a to mnogo znači. Tko još ne zna kud nas on i njegove skutonoše vode, pa i nose. I kako.

„Čitajte hrvatsko“, pa bilo to i preko „Novog lista“.

Dražen Ciglenečki

S t ranica 34 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. Vijest iVi je st i

Lasa Šukilo, Zagreb – poticajni izvor: Vanja Vesić, „Novi list“, Rije-ka, 20.12.2008.

Ekologija, ekologija, ekologija. Puna su im usta brige o zaštiti okoliša. Osobito političarima. I novinarima.

Nu, u biti to je samo prik ladno sred-stvo za otresti se konkurencije. Jer, čim se pojave oni „pravi“ i njihov interes, onda se gudi posve druga priča.

Snalažljivost prije svega, reći će. Pritom se ne će ni malo zacrvenjeti. Uostalom, tko nam je kriv što tako lako nasjedamo na njihove – u stvari vrlo prozirne - štoseve.

Čitam i, misleći kao i obično na dr. sc. Ivu Sanadera, zlurado se smije-šim. Tako nam i treba:

„Gradska skupština odobrila je ovog tjedna prenamjenu rijela stoljetne šume na Kozarčevom vijencu u stambenu zonu nakon krivotvorene lokacijske dozvole koju je u korist

tražitelja tvrtke Nova generacija izdao Grad Zagreb u srpnju 2003. a poništilo Ministarstvo graditeljstva još u travnju 2004. godine.

Igrom slučaja, predmetna lokacija u v lasništvu investitora nalazi se ne-daleko od vile hrvatskog premijera Ive Sanadera u Kozarčevoj ulici i spada u jednu od najelitnijih lokaci-

ja u gradu. No, šuma je zapravo potencijalno klizište zbog prirodno strmog terena šti ide u prilog argu-

menata protiv gradnje i u korist zadržavanja zaštitnoig zelenog po-jasa.“

Tko je Nova generacija?

„Vlasnik tvrtke Nova generacija i Pro-grad je ambiciozni 31. godišnji grañevinski poduzetnih Ivan Čalić javnosti poznat po planovima da na križanju Savske ceste i Zagrebačke avenije izgradi najveći neboder u državi – tamni monolit od 160 me-tara. … Iako je Čalić jučer bio nedo-stupan, novinarima je do sada tvrdi-o da je do velikog novca došao 'startom od nule'. Prije osam godina s partnerom je izgradio prvu zgradu Šestinama, a zaredali su i ostali pro-jekti.

Projekt na Kozarčevom vijencu za-sad spominju tek državna i gradska tijela, kao i sami stanari.“

Snalažljiv čovjek. Posebno, kad o njemu brinu „državna i gradska tije-la“.

EKOLOGIJAEKOLOGIJA KAOKAO IZGOVORIZGOVOR

Uvijek na vlasti: mr. sc. Zlatko Mateša

Lasa Šukilo, Zagreb – poticajni izvor: Marinko Glavan, „Novi list“, Rijeka, 20.12.2008.

Oteše sve: banke, hotele, sva do-brostojeća poduzeća. Ugušiše proizvodnju koja im je smetala. Što je još preostalo? Naše! Skoro ništa.

Donesoše Zakon o golfu, kako bi uzeli i ono malo s lobodne seljačke zemlje. Sad im oku zapeše i bro-dogradilišta, zapravo zemljišta na kojima se ona nalaze. Što će biti s radnicima. Suvišno pitanje. Odgo-vor: ZNA SE.

Čitam i ne mogu vjerovati:

„Brodograñevna djelatnost jed-nostavno se mora sačuvati. U njoj

i tvrtkama koje posluju s brodogradi-lištima zapo-sleno je pre-ko 40 tisuća radnika.

Kada se priča o brodograd-nji, uvijek se u prvi plan stavljaju gu-bici brodog-radilišta, ali nitko ne spo-minje ukupnu bilancu svih tih tvrtki koje od brodogradnje žive. To je pomno planirano, isto kao i tajming pregovora o brodogradnji baš u vrijeme blagdana kada su

ljudi na godišnjim odmo-rima, djeca na praznici-ma, sve kako bi se sma-njila budućnost socijal-nog bunta.

Ali mi nismo mala djeca, rekao je predsjednik Sin-dikata Istre i Kvarnera Bruno Bulić te dodao da se brodogradnja mora sačuvati, kao industrija čiji je proizvod osmišljen i sagrañen u Hrvatskoj.“

Ipak, lakše bi se sačuva-la brodogradnja kad se preko nje ne bi prale milijarde kuna držav-nog novca. Očekujem sindikaliste da i o tome nešto kažu.

SAČUVATISAČUVATI BRODOGRADNJUBRODOGRADNJU, , SANSAN ILIILI ZBILJAZBILJA??

S t ranica 35 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8. Osvr t iOsvr t i Zgodopi sZgodopi s

Diana Majhen, Zagreb

Konačno, nakon godina i godina lutanja nakon Domovinskog rata, dobili smo šansu. Stvorena je Koalicija zajedničkog djelovanja koju sačinjava čak 88 branitelj-skih udruga, s realnom moguć-nošću da će se vremenom prik-ljučit i još njih.

Vrijeme u kojem su hrvatski bra-nitelji bili razjedinjeni pokazalo je da njihova zadaća ni izda leka nije gotova s krajem Domovin-skog rata. Jeste, svatko bi nor-malan očekivao da će branitelji, nakon što su stvorili ovu državu ponajviše svojim srcem, zasluže-no i mirno živjeti u njoj. Ništa se od toga nije dogodilo.

Niti je braniteljima omogućen koliko-toliko normalan ž ivot, niti žive u zemlji za koju su se borili. To nisu činjenice koje se mogu samo tako prihvatiti i pr iznati sebi da je sve o čemu se sanjalo i za čega se borilo nekako otiš lo u posve suprotnu stranu. Brani-telji su godinama šutke gledali što se dogaña, oglasivši se tek tu i tamo nekim priopćenjem, koje bi uglavnom bilo dočekano na noževe. Jer, koga uopće briga za branitelje, nakon što su svoje odradili? Žrtvujući svoje živote, stvorili su zemlju za one koji su preuzeli vlast, očekujući da će ta vlast poštivati ono za što su se borili i umirali.

Umjesto toga, dobili smo hrpu novopečenih bogataša, ratnih profitera te Vladu čiji je najbitnij i cilj održavanje dobrih odnosa sa Srbijom. Hrvatski se branitelj i izbacuju na ulicu dok se u kuće i stanove useljavaju abolirani čet-nici, a egzistencijalne prilike u kojima mnogi od branitelja žive

više su nego strašne. I sve to dok se još ni zemlja nije slegla na grobovima onih koji su se protiv srbočetničkih hordi borili.

Našu omladinu ne čeka nikakva budućnost. Naša je zemlja uzduž i poprijeko opljačkana i pokrade-na, a ljudska se prava sve više krše iz dana u dan. Borili smo se za bolje sutra kako naše, tako i sve ostale djece u Hrvatskoj. Ali je to sutra već odavno ukradeno, pa ispada da toj djeci i nemamo što ostaviti.

Dragi naši brani-telji, vrijeme je da se ponovno borite za svoju zemlju. Ovaj put ne s oru-žjem u rukama, nego na druge načine. Nije tako trebalo biti, ali druge na žalost nema. Svatko od vas nije ot išao u rat radi svoje oso-bne dobrobiti, ne-go radi dobrobiti svih hrvatskih grañana i hrvatske države. A hr-vatskim grañanima nije dobro, što najbolje osjećate i na svojoj koži. Niti je naša država ono za što se borilo i umira lo.

Znam, mnogima je od vas svega dosta. Mnogi smatraju da su svoje dali i da je sada na redu netko drugi tko se treba boriti. Ali tako ste smatrali više od de-setljeća, pa pogledajte gdje smo dospjeli. I s igurno je da će bit i sve gore i gore, ne će se stanje popraviti samo od sebe.

Samo ujedinjeni, isto kao za vri-jeme Domovinskog rata, možete nešto uraditi. Ostavite sve razlike po strani. Potpuno je nebitno tko je član koje stranke, ili kakva su

mu razmišljanja. Politika i polit i-čari jesu ti koji su zemlju doveli u ovakvo stanje.

Prevladajte sve razlike, zaboravi-te stare svañe, oprostite jedan drugom za eventualne nespora-zume i stvari iz prošlosti. Neka se ništa ne ispriječi na putu tog ujedinjenja, kao što se nije ispri-ječilo ni za vrijeme Domovinskog rata. Ne dopustite onima koji su vas razjedinili da to rade i dalje, ovaj put kroz neka šuplja obeća-nja, politiz iranje i malo crkavice

kojom financiraju poput prosjaka one koji su im omogućili da voze mercedese i žive u velebnim ku-ćama i stanovima.

Mogli ste to 91’ , možete i danas.

Neka vas vodi samo jedna misa-o, a to je dobrobit Hrvatske i Hr-vata. Sve ostalo blijedi i postaje nevažno pred tim.

Ovaj put, ne ćete se morati borit i sami. Postoje skupine i skupine nezadovoljnih ljudi, postoji mla-dež kojoj je takoñer svega dosta. Ali netko mora započeti proces ozdravljenja, a oni koji su ovu državu stvarali, najbolje će ju znati i izliječiti.

Za Hrvatsku, za vas, za sve nas i za našu djecu.

SJETITE SE DANA PONOSA .. .SJETITE SE DANA PONOSA .. .

S t ranica 36 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. Zgodopi sZgodopi s

PAZINSKAPAZINSKA BOMBABOMBA POPO UGLEDUUGLEDU NANA SARAJEVSKESARAJEVSKE PUCNJEVEPUCNJEVE NANA SVATOVESVATOVE

Vili B. Bon, Pazin

Prije 16 godina usred Sarajeva na Baščaršij i dogodio se svima poznati oružani napad na povor-ku svatova, i to pravoslavnu. Ubijen je svat po imenu Nikola Gardović ("Pucanj u srpske sva-tove"). Ubojstvo je javno priznao sarajevski kriminalac Ramiz De-lalić Čelo za što mu je i suñeno. Delalić je za vrijeme rata zapovi-jedao jednom postrojbom Armije BiH čiji su pripadnici počinili z lo-čine nad Hrvatima, a nakon rata je navodno nastavio baviti se kriminalom. Delalić je ubijen 2007. godine navodno u mafijaš-kom obračunu. Suñenje za uboj-stvo srpskog svata je prekinuto i tajne su otišle u grob.

Sam Dela lić u priči nije bitan: kriminalac bez imalo skrupula i navodno vatreni muslimanski nacionalist. Lak plijen za namješ-tanje, podmetanje i za potkuplji-vanje. Bitno je njegovo djelo. Ubojstvo srpskog svata 1992. godine označilo je početak općeg rata u Bosni, poslužilo je kao mobilizacijska mjera za Srbe. Zagovaratelji stvaranja Velike Srbije su taj čin korist ili kao do-kaz sa srpsku ugroženost i za unošenje nemira i nepovjerljivos-ti meñu ljudima. Odmah nakon ubojstva (već isti dan) počelo je dobro organiziranje hajke i š ire-nje paranoje od strane svih mo-gućih srpskih političara, novinara i intelektualaca. Bio je to fitilj za bosansku bombu koja će u slije-dećih nekoliko godina odnijeti izmeñu 100 i 200 tisuća života. Bio je to uvod u srpski genocid.

Bio je to planski i dobro izrežirani fitilj za početak sotonizacije za-

govaratelja suverene BiH, po metodologiji svima dobro pozna-toj na ovim prostorima. Fitilj sli-čan onome iz slučaja Kelmendi iz Paraćina ("Pucanj u Jugoslaviju") koji je poslužio kao mjera sotoni-zacije Albanaca i početak obra-čuna s njima, odnosno kao uvod u dolazak Miloševića na vlast. Sličnih "pucnjeva" u jugoslaven-stvo, srpstvo, bratstvo i jedinstvo smo se nagledali od 1945. godi-ne. I u Hrvatskoj smo imali nešto slično: "rezanje" vrata u Benkov-cu Miroslavu Mlinaru 1990. godi-ne, što je poslužilo saborskim zastupnicima SDS-a da ne doñu na prvu sjednicu novog Sabora i da počne intenzivno širenje priče o "novoj ustaškoj opasnosti" koja je i u Hrvatskoj završila srpskim genocidom.

I Hitler je koristio sličnu tehniku. Inscenirao je napad Poljske na njemačku pograničnu karaulu kako bi imao opravdanje za na-pad na Poljsku i početak II. svjetskog rata.

16 godina nakon "pucnja na sva-tove" imamo pazinsku bombu ("Pucanj u Istru"). Opet je u glavnoj ulozi dugogodišnji kr imi-nalac i osoba bez imalo skrupula po imenu Vili Bon, čovjek koji bi vjerojatno bilo što napravio za šaku kuna ili oslobañanje od ne-ke optužnice. Savršeno pogodna osoba koju nitko ne bi uzeo u zaštitu ako bi ga bilo tko ucijenio ponovnim odlaskom u zatvor ako ne učini "nešto za našu stvar". I savršeno pogodna osoba kojoj nitko ne bi vjerovao da su ga oteli i izbacili na cestu baš u tre-nutku eksplozije. Osoba, koja će i za najmanju protuuslugu, kao i Delalić, priznati da je ubila i sa-

mog Kennedyja.

Pri tome nitko ni ne pokušava koristiti logiku i zaključiti da se ni Dela lić ni Bon, v išegodišnji "obični" kriminalci nikako ne uk-lapaju u profil zadojenog teroris-ta iz ideala koji će zločin počinit i iz strasti ili iz gnjeva. Kriminalci kojima su ostvarenje materijalne koristi pod svaku cijenu i iz lazak iz zatvora po svaku cijenu jedine pokretačke sile u životu nikad nisu i ne mogu bit i ljudi koji će žrtvovati svoju slobodu u ime "viših" ciljeva i koji će bez stjeca-nja osobne koristi počinit i kazne-no djelo. Zato su takvi pogodni i redovito će poslužiti kao žrtvena janjad u ostvarivanju tuñih naka-znih političkih ciljeva.

Kao što je Delaliću vrlo brzo na-kon pucnjeva uz epitet krimina l-ca pripisan i epitet muslimanskog nacionalista, što je onda medij-skim djelovanjem poslužilo kao identificiranje muslimanske poli-tike kao kriminalne i z ločinačke politike, tako je i pazinski bom-baš isti dan prokazan kao Thom-psonov fan, i to ni manje ni više iz usta saborskog zastupnika Da-mira Kajina koji očito zna poi-mence Thompsonove fanove. Slično s lučaju Klečak u kojem je Nikola medijski sotoniziran kao kriminalac, bjegunac od policije i pedofil nakon što je nad njim provedena policijska obrada. Br-zopotezna identifikacija Vilija Bo-na kao thompsonovca i krimina l-ca učinjena je s identičnim ciljem kao i u s lučaju Delalića: identifi-kacijom Thompsonovih fanova s kriminalcima i teroristima. I to upravo u trenutku kad se u Pazi-nu trebaju održati Thompsonovi koncerti, koji redovito prolaze u

S t ranica 37 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8. Zgodopi sZgodopi s

DOMOBRANSTVO NIJE BILA DOMOBRANSTVO NIJE BILA ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA

apsolutnom miru, bez ikakvog nasilja.

Savršena situacija za antithom-psonovski pokret. Kada se već činilo da je borba protiv Thom-psona u Istri izgubljena i da će biti koncerata koji su izboreni mirnim i zakonskim putem, odje-dnom se pojavio najgori krimina-lac i obožavatelj Thompsona i postavio bombu koja ide upravo u prilog navedenim boljševičkim cenzorima koji mrze Thompsona i sve njegove fanove. Što je naj-bolje bomba je postavljena na najgore moguće mjesto po Thompsona - u dvoranu u kojoj

treba nastupati. Nevjerojatan slijed nelogičnosti koji vodi U prilog unošenju nemira koji od-govara samo i savršeno onima koji žele zabraniti koncert. I što je najbolje nije ostavljen ni naj-manji prostor nedoumicama, jer se bombaš sam raznio vlastitom bombom, uhićen je u roku pet minuta na licu mjesta, a uskoro će i bez imalo problema priznati svoje nedjelo, a moguće i spo-menuti nalogodavca: sasvim si-gurno nekog bliskog Thompso-nu, ako ne i samog Thompsona. Pravu istinu nikad nećemo saz-nati jer Bon će vrlo brzo pasti u

zaborav kao i njegove tajne. Već isti dan Kajin kaže da neće bit i koncerta protiv kojeg se bori već mjesecima. Kajin pobjednik.

Što će se dalje dogañati? Imali smo prilike vidjeti naknadna zbi-vanja i u slučaju Delalić. Rata vjerojatno biti neće, ali terora, zabrana, sotonizacije i najrazliči-tijih progona prot iv Thompsona i onih koji ga slušaju će sigurno biti. Pa i po cijenu nesigurnosti u Istri i urušavanja turizma. Očito im je zabrana Thompsona važni-ja od svega. Radi se o opasnim ljudima.

Siniša Klarica. „Zadarski list“, Zadar

„U udruzi u posljednje vrijeme radimo na promjeni percepcije javnosti prema našoj organizaci-ji. Za nekoliko dana, 16. prosin-ca, obilježit ćemo 140 godina Hrvatskog domobranstva“ - pu-kovnik HV-a Marinko Radas, predsjednik zadarskog Hrvatskog domobrana.

Jučer je (5.12.2008.) u zadarskoj crkvi Sv. Ivana trebala biti održa-na misa zadušnica za prosinačke žrtve 1918. No zbog pritiska jav-nosti misa nije održana tim više što u organizaciju tog načina obi-lježavanja stradanja mladih hr-vatskih vojnika na kraju Prvog svjetskog rata, nije bila uključe-na organizacija Hrvatski domob-ran. Očito je da je otkad je za predsjednika ove organizacije u kolovozu ove godine izabran umirovljeni pukovnik HV-a Marin-ko Radas, meñu domobranima došlo do stanovitog otklona od ustaštva.

„U udruzi u posljednje vrijeme radimo na promjeni percepcije javnosti prema našoj organizaci-ji. Za nekoliko dana, 16. prosin-ca, obilježit ćemo 140 godina Hrvatskog domobranstva. Riječ je zapravo o stvaranju hrvatskih oružanih snaga, kojima je zapov-jedni kadar bio iz Hrvatske, gdje se vojni rok služio u Hrvatskoj, a i vojna izobrazba u okviru tadaš-nje Austro-Ugarske bila je na hrvatskom jeziku. Zapravo tad je uvriježeno mišljenje u Austro-Ugarskoj bilo da jedan narod ne može biti zaokružen bez svoje oružane sile.

Radas iz povijesnog konteksta voli izvlačit i ono pozitivno što je domobranstvo značilo u hrvats-kom narodu. No povijesne, izu-zetno tragične okolnosti, govore da je to bila i oružana sila NDH.

„Riječ je bila o regularnoj, dobro uvježbanoj i discipliniranoj vojsci. Kao regularna vojska, očekivala je da će se pobjednici u Drugom svjetskom ratu prema njoj tako i

odnositi. No uslijedio je stravičan zločin Križnog puta gdje je stra-dalo 100.000 Hrvata. Stjecajem povijesnih okolnosti partizani i Rusi su izvršili utjecaj na savez-nike koji su domobrane izručili na milost i nemilost pobjedniku, što je rezultira lo masovnim stra-tištima, Jazovkama, kazivao je Radas naglašavajući da se stra-danje hrvatskog naroda produži-lo na cijelo vrijeme komunizma, što nije bilo ništa drugo nego nastavak velikosrpskog terora koji je započeo upravo prosinač-kim žrtvama.

No što je sa zločinom koji je po-činila NDH čije je domobranstvo bilo instrument opstanka. Radas zločin ne re lativizira, ali ga stav-lja u povijesni kontekst.

„Zločin je zločin i za svaku je osudu. Najbolji austrougarski vojskovoñe Prvog svjetskog rata bili su hrvatski katolici i pravos-lavci. U Domovinskom ratu do-mobranstvo je iznijelo teret ob-rane suverene Hrvatske braneći


ŠTO JE ŠTO JE -- EUROPSKA UNIJA? EUROPSKA UNIJA? EUEUTANAZIJA TANAZIJA

je u rovovima od velikosrpske agresije. To su tradicije koje ova naša udruga želi njegovati i kojoj je cilj da se u okviru Oružanih snaga Republike Hrvatske po-novno osnuje domobranstvo. Što je prema toj s lavnoj povijesti ne-pune 3,5 godine postojanja do-

mobranstva u okviru ustaške dr-žave u kojoj opet domobranstvo nije bila zločinačka organizacija koja je iš la u pljačku, otimala i ubijala. Mi smo rezoluciju 1481. Vijeća Europe o osudi komunis-tičkih zločina počeli primjenjivati još 1991. Stoga ćemo od Vijeća

Europe tražiti pomoć za nastavak našeg rada i djelovanja. Ponav-ljam svaki z ločin je zločin i treba ga istražiti i pravedno osuditi“, rekao je na kraju predsjednik zadarskog Hrvatskog domobrana Marinko Radas.

Branko Stojković, Bjelovar

Pitaju neki ljudi Branka Stojkovi-ća na ulici – za koga da glasa-mo? I tako oni mene iskušavaju – pa im ja kažem: Glasajte opet za ove iste. Oni se čude mojem odgovoru i nije im ništa jasno. Ja im opet kažem: Neka vas unište do kraja. Ova stranačka politika je sektaška i izdajnička – na kraju ako vam oni budu rekli „ubite se“, vi će te to učiniti.

Tko želi da se spasi – neka slo-bodno razgovara i prihvati BRAN-KA STOJKOVIĆA – ŠTIT. Veliki ljudi, tj. proroci javljali su se kroz povijest iznenada, gotovo u sva-kom stoljeću, dolazili su kao grom i munja u najcrnjim noćima – poput božanskog navješćiva-nja. I to kada je narod duhovno zalutao, kada je narod bio u po-roñajnim mukama. Kada se je rañalo veliko zlo…

Sve nam to Stjepan Mesić kuha!

Haag traži od Hrvatske, odnosno od HV-a koliko je granata ispalila u „Blijesku“ i „Oluji“, u tim vojno-redarstvenim akcijama. Neka Mesić dade svoj „topnički dnev-nik“, koliko je njegova JNA, s kojom je zapovijedao sedam mjeseci, kao Vrhovni komandant, te koliko je njegova vojska ispali-la granata na Hrvatsku?

Ono što je bilo zanimljivo u toj

Jugoslavensko – nacionalnoj po-litici je: Dva Vrhovna zapovjedni-ka su sjedila u Zagrebu, i igrali su se rata. Jedina razlika je bila u tome: Što jedan je bio zapov-jednik Jugoslavenske armije, a drugi Hrvatske vojske - Tuñman. Oba su bila u istoj stranci HDZ-u.

Mesić kada siñe s vlasti 2010. godine, zapamtite što vam ja kažem – on će se afirmirati u stranci. I kao takav u Istri će po-litički prevladavati, ili bolje reče-no dići ustanak sa svojim bivšim komunist ima i antifašistima.

Hrvati sad nose svoju „žutu zvi-jezdu“ pod Mesićem. Ovo je na-silno zaustavljanje Hrvatskog procesa. Hrvate čeka novi egzo-dus. Stranke u Hrvatskoj uvijek su se samo ident ificirale – samo sa životom svoje partije, sve os-talo je u biti nestvarno. Narod je totalno ograničena uloga. Poku-šavam prodrijeti do srži zbivanja i snagom svog zapažanja ras-krinkati tu podlu i prevarantsku igru. Klimanje Mesiću i Sanade-ru, tako ponovno se vraćamo još dublje u prikriveni komunizam.

Kakvo je Hrvatsko pitanje u svi-jetu? Stranci i EU nam govore – prodajte sad ovo, a sutra ono… Izdajnička je sve to politika! Svi oni koji su zanijekali Branka Stoj-kovića – ŠTIT, bolje je da se nisu nikada ni rodili. Promašili su svoj vrlo nečasni život. Kamen teme-ljac koji su odbacili, posta im ka-

men na grobu zaglavni.

Nesposobna i korumpirana vla-da, tj. izdajnička vlast, gura nas Hrvate u sve veću bijedu. Možda nas uskoro preuzme MMF, uzet će cije lu državu pod dugove – koje ne vraćamo.

Javljaju se lažni proroci i licemje-ri – kao na primjer: Centar za mirovne studije (CMS), nevladina udruga koja promovira izgradnju mira - ona je dala sve pohvale Mesićevom govoru pred Vijećem sigurnosti UN-a. Isto tako i fari-zeji – kao Davor Gjenero, izmeñu ostalog, koji u medijima kaže: „Hrvatska je napravila svoj eu-ropski kvantni skok, koji kao što je to uobičajeno, nismo primijeti-li. Primijetio ga je meñutim Bruxelles.“

U Hrvatskoj se silom potiskuje istina i gasi svijest Hrvata. Narod sve više gubi bitku za svoj identi-tet u zla doba u kojim živimo. A to su s loboda i ljudska prava, i sva moralna načela… Još uvijek smo pod Mesićevim virusom laži. On je kao konačni arbitar ž ivota i smrti i svekolikog zbivanja. Hr-vatska se je borila prot iv Srbske agresi-je, dok se je druge strane borila prot iv očuvanja Jugo-slavije.


KAJIN VS THOMPSON KAJIN VS THOMPSON -- MOTIVI ZA MOTIVI ZA PODMETANJE BOMBE U PAZINUPODMETANJE BOMBE U PAZINU

Vili B. Bon, Pazin

Ovo je nastavak od prošlog dnev-nika. Kako Damir Kajin i drugi iznose nevjerojatno bezobrazne zaključke red je da se na iste i odgovori. Motiv za ovaj dnevnik su najnovije izjave za medije. U njima se navodi nekoliko nelogič-nih zaključaka.

1. "Iako službene informacije o motivima nema, prema neslužbe-nima se Bon na ovakav postupak navodno odlučio nezadovoljan činjenicom da Thompsonu nije dozvoljeno održavanje koncerta u pulskoj Areni, već je smješten u ovakav neadekvatan prostor."

Ad 1. Nevjerojatna čudna odluka da se zbog zabrane koncerata na jednoj lokaciji, U ZRAK DIŽE LO-KACIJA na kojoj koncert nije zab-ranjen. Thompsonu nije dopušten nastup nigdje u Istri OSIM u Bo-ćarskom domu u Pazinu i onda njegov "fan" diže u zrak upravo tu lokaciju kako bi spriječio da pje-vač kojeg sluša uopće bilo gdje nastupi? Nije Thompson smješten u neadekvatan prostor nego je unajmio jedini prostor koji nije 100% pod političkom kontrolom u cijeloj županiji što opet govori jako puno o toj potpuno politički kontroliranoj županiji. Novinari, novinari. Ako ste vi glupi to ne znači da su i vaši čitatelji glupi.

2. "Postavljanje bombe je već bilo najavljeno kroz prijetnje dizanja Arene u zrak."

Ad 2. Ovo je točno. Ovu ideju je iznio i Drago Hedl. Problem je taj što je Drago Hedl tu prijetnju pri-pisao Thompsonovim "fanovima" i iz nje izvukao motiv za pazinsku bombu. I to upravo Hedl koji je

svega par dana ranije anonimnu prijetnju sebi (pogrešno) pripisao svom starom neprijatelju Glavašu da bi se na kraju ispostavilo da je Hedlu "prijetio" njegov suradnik i istomišljenik Krunoslav Fehir s kojim Hedl dugo godina uspješno surañuje pa bi se ova prijetnja "mogla" opisati i kao prijetnja se-bi samome. Sama ta činjenica na koji način se u Hrvatskoj prijeti puno govori i o tome tko je "prijetio" dizanjem Arene u zrak i kome odgovara stanje straha, kaosa i nemira.

3. Kajin: "Bombu je postavio Thompsonov obožavatelj koji je time htio nanijeti štetu svima oni-ma koji su protiv Thompsona i želio je homogenizirati njegovu publiku."

Ad 3. Thompson svoju publiku homogenizira svojim koncertima kojih je na posljednjoj turneji odr-žao oko devedeset. Njemu ne tre-ba dodatna homogenizacija. Svi koncerti su protekli u savršenom miru i redu, bez nasilja. Dobro, bilo je nedopuštenih simbola, ali nikad nije bilo nikakvog nasilja. Homogenizacija je meñutim pot-rebna Damiru Kajinu koji je i na-javio da će dignuti Istru na noge ako Thompson nastupi u Istri. Koncerti su ugovoreni i rasprodani a pobune Istrana nema ni od ko-rova. Istrani su mobiliz irani protiv Kajinovog IDS-a i afera Rockwoll, Kaštjun, golf, rasprodaja zemljišta i dr. Dizanje dvorane u zrak pogo-duje jedino Kajinu i njegovim isto-mišljenicima jer oni žele spriječiti koncert pod svaku cijenu i žele utjerati ljudima u kosti strah od Thompsona koji je osim što je ustaša sad još i opasni terorist. Žele i skrenuti pažnju s pravih problema kojih su uzrok upravo Kajin i njegovi suradnici. Kakvu je

štetu svima onima koji su protiv Thompsona nanio bombaš? Apso-lutno nikakvu. A šteta za Thom-psona je višestruka. Osim što ga se proglašava teroristom sad je i njegova publika u opasnosti jer se njegovi koncerti sad vežu i za po-stavljanje bombi a nitko ne želi ugostiti izvoñača koji uzrokuje postavljanje bombi. Šteta je na-nesena i organizatoru koncerta i poslana je jasna poruka da će u zrak odjetjeti svi koji Thompsonu iznajme prostor. Poruka je posla-na i njegovoj publici - posjetom koncertu imate realne šanse odle-tjeti u zrak. Postavljanje bombe takoñer utječe i na prosudbu poli-cije i utječe na policijsko mišljenje prijeti li održavanje koncerta jav-nom redu i miru.

Mediji su najavili da je zdravstve-no stanje Vilija Bona pogoršalo. Nekako sam mišljenja da će Vili istinu zauvijek zadržati za sebe. Još sam više mišljenja da Vili uop-će nije ni trebao stići do bolnice i ostaviti mogućnost saznavanja istine.

U prošlom dnevniku usporedio sam slučaj pazinske bombe ("Pucnja u Istru") sa slučajem Kelmendi ("Pucanj u Jugoslavi-ju"), slučajem srpskih svatova na Baščaršiji ("Pucanj u srpstvo") i slučajem njemačkog napada na Poljsku ("Pucanj u III. Reich") a izostavio sam pucanj svih pucnje-va - PALJENJE REICHSTAGA.

Razgovarao sam s dvojicom krim-policijskih inspektora i po njima je sve ovo sasvim dovoljan motiv za privoñenje na obavijesni razgovor s POLIGRAFSKIM TESTIRANJEM u prvom redu Damira Kajina.


Ivo Matanović, Zadar

Zadarski list od 6. prosinca 2008. g. objavio je tekst novinara Sini-še Klarice posvećen reformatoru domobranstva u Zadru gospodi-nu Marinku Radasu. Kako sam i osobno neko kraće vrijeme bio član ovog formalno pravno nepo-stojećeg društva u Zadru i kako me se spominje kao osobu koja je svojim javnim istupima nano-sila štetu ovom društvu, dužan sam javnosti podastrijeti pravu istinu o društvu.

Najprije, društvo Domobran nije registrirano u Zadarskoj županiji niti bilo gdje drugdje u Hrvats-koj. Oni su tek neki priljepak (ogranak) Hrvatskog društva Do-mobran u Zagrebu sa sjedištem u Zadru. Istina je, ovaj ogranak dosta dobro je djelovao i radio, dapače isticao se, dok je na čelu njega bio pukovnik u mirovini Željko Stipić. Prije njega, a i pos-lije njega, društvo je bilo naklo-njeno partizanima. Za vanjski svijet glumili su ustaše, a iznutra su bili, „domobrani k'o domobra-ni“. U svom članstvu imali su i partizana, pa i bivših zatvorskih odgojitelja (udbaša). Nisu vodili nikakvo knjigovodstvo.

Svojim starij im članovima, onim stvarnim sudionicima Drugog svjetskog rata, bilo da su ustaše ili domobrani, nisu dozvoljavali, neobjašnjivo zašto, da se učla-njuju u društvo Hrvatskih polit ič-kih uznika, pa su time mnogima onemogućili da steknu status političkog uznika. Radi se, nai-me, o ljudima koji su poslije ka-pitulacije i pada NDH - mnogi od njih - bili i sudski proganjani i zatvarani na mnogogodišnje uze,

i to samo zato što su pripadali postrojbama ustaša ili domobra-na, a i zato što su se Hrvatima zvali.

Provjerom preko dokumenata pojedinaca na koje sam sumnjao da su i u partizanima bili, usta-novio sam da su oni već bili obe-štećeni preko Zakona o borcima iz NOB-a, a da bi njih prikr ili, za-branili su onoj drugoj većini stvarnih bojovnika iz postrojbi ustaša i domobrana da se učla-njuju u udrugu uznika i da time i

oni ostvare, po Zakonu o uznici-ma, svoja prava – uvećane miro-vine. Iščitavajući dalje u članku stoji i ovo: „Očito je da je otkad je za predsjednika ove organizacije u kolovozu ove godine izabran umirovljeni pukovnik HV-a Marin-ko Radas, meñu domobranima došlo do stanovitog otklona od ustaša“. Nemam što drugo od-govoriti na ovu konstataciju Ra-dasa do li samo, „domobranska posla“.

Meñutim, moram g. Radasa ipak upozoriti da s i je stvorio novi problem, jer će iz udruge morati isključiti sve ustaše, a koliko ja znam ima ih još desetak učlanje-nih.

Nadalje, skrećem ozbiljnu po-zornost gospodinu Radasu da svojim izjavama ne blati sudioni-ke Drugog svjetskog Domovin-skog rata kao što s u: „Domobranstvo nije bila zloči-načka organizacija“.

Ako nije, zašto ju uopće spomi-njati?

S ovakvim nesuvislim izjavama o domobranstvu, gospodin Marin-ko Radas implicira zločin nekom drugome, a kome bi drugome do li ustašama, jer oni su pričuvni krivci za sve z ločine počinjene u oba Domovinska rata.

Moram odmah gospodinu Rada-su reći, da su svi ratovi zločinač-ki, a čij i je veći – svakako onoga tko ga započinje. Moram takoñer reagirati i na Radasove opserva-cije za račun domobrana, gdje veli, kako su domobrani bili „disciplinirana“ vojska. Možda za vrijeme Austrougarske kad su ratovali kao plaćenici, a za vrije-me Drugog svjetskog rata i ovo-ga upravo minulog Domovinskog rata, Hrvati još uvijek plaćaju d a na k za d o mo b ra ns ku „discipliniranost“. U postrojbama NDH snabdijevali su partizane s municijom, odjećom i hranom, a pljačkali sve to svoje vlastite po-strojbe. I napokon su poslije 1943. g. većina njih prešli k par-tizanima. U ovom Domovinskom ratu, domobrana je, na sreću, malo bilo, ali i ono što je bilo „kokošarilo“ je u pozadini bojišni-ce, zašto danak još i danas pla-

DOMOBRANSKA POSLADOMOBRANSKA POSLA

Marinko Radas


ćamo kod meñunarodnog suda i domaćih sudova.

Ponašanje zadarskih domobrana u smislu kohabitacije s partizani-ma nije ništa manje manja, nego što je bila i za vrijeme partizan-skog banditskog rata. Navodim samo jedan primjer. Ovogodišnje paljenje svijeća na dan Svih sve-tih, domobrani su napustili običaj da pale svijeće s ostalim udruga-ma iz Domovinskog rata na 1. studeni. Oni su to skupa s parti-

zanima uradili na nadnevak 31. listopada, kada partizani slave i svoj tzv. nadnevak osloboñenja grada Zadra.

Priča o domobranima je preveli-ka da bi se u dvije kartice teksta mogle prepričati, pa ću stoga ovog puta s njome i završiti.

S još jednom napomenom, da ću podnijeti Poglavarstvu grada i županije zahtjev, u ime nekoliko samostalnih udruga registriranih u Zadru, da se svim ilegalnim

udrugama u Zadru, obustavi sva-ka daljnja financijska potpora kao i da im se oduzmu poslovni prostori, jer oni se, za razliku od nas koji smo sami sebi središnji-ca, financiraju iz svojih središnji-ca iz Zagreba.

Zadar, 9. prosinca 2008. g.

Ivo Matanović predsjednik Zdruga udruga

Hrvatskih političkih uznika RH

JOVAN NA TITOVOM PUTUJOVAN NA TITOVOM PUTU Diana Majhen, Zagreb

Čitam danas članak (a čijeg dru-gog) Index-ovog novinara Jova-na Dragiš ića povodom najavlje-nog prosvjeda za preimenova-njem Trga maršala Tita u Kazali-šni trg, grañanske inicijative “Krug za trg”, 13.12.2008.

Sve u svemu, ako je od Jovana, još je i dobro.

Piše tako Jovan da će se u subo-tu na tom prosvjedu pojaviti, citiram “izumiruća vrsta hrvatskih domoljuba”.

Sad, to ostavlja dvije mogućnos-ti.

Ili Jovan nije bio na prosvjedu koji je održan u veljači ove godi-ne pod istim nazivom, što znači da piše o temi o kojoj ništa ne zna. U tom mu je s lučaju za op-rostiti što širi neistine, to je čisto radi ne informiranosti. Istina je da bi novinari tre-bali upoznati materiju o ko-joj pišu, al nije rijedak slučaj da osobnu mržnju ili pr istra-nost ili neke još gore stvari stave iznad profesionalizma.

Druga mogućnost baš i nije za

oprostiti, jer bi značila da je Jo-van bio na prethodnom prosvje-du, pa namjerno šir i ne istine.

Jer, “Krug za trg” koji je održan u veljači o.g. okupio je ogroman broj ljudi, prvenstveno mladeži. Kako je ta mladež za Jovana po-stala “izumiruća, marginalna vrs-ta” valjda najbolje zna samo Jo-van. Ili je to po onom – što se babi htilo, to se babi snilo.

Sva sreća pa ljudi danas (sigurno ne zahvaljujući Titu) često imaju fotoaparate, te je sva ta omladi-na uredno posnimljena, inače bi nas Jovan još uvjerio da smo žrtve masovne halucinacije.

Ot išao je Jovan ta-k o daleko da je

“razot kri o” tko sve stoji iza najavlje-

nog prosvjeda, te navedene lju-de izvrnuo nečemu što bi se naj-bolje moglo opisati kao medijski linč, kada bi u pitanju bio neki novinar većeg kalibra.

Prekapao je ljudima po prošlosti, izvlačio stare govore, navodio tko je koga i kada podupirao, samo što još nije naveo i vrijeme odlaska na wc svakog od organi-zatora.

Ako bude trećeg prosvjeda, ne isključujem ni tu mogućnost.

Tako je Jovan uzeo primjer prof. Jurčevića i citirao jednu njegovu rečenicu, valjda u pokušaju dis-kreditacije istog. Citiram spornu (po Jovanu) rečenicu:

"Držim da je s načelnog, znan-stvenog i humanističkog motrišta puno gore kad se zločini golemih razmjera, kao oni što su ih činili komunist i, dogañaju nakon zavr-šetka rata nego kad se dogañaju u oružanom sukobu, iako tu bit-ne razlike ne bi trebalo praviti".

Nad ovom se rečenicom mogu zgražavati ili zlonamjerni, ili idiot i koji ništa ne shvaćaju, ili oni što moraju to radit i. Čime je tu prof Jurčević izrekao bilo što za osu-

du?


Ali je Jovana izgleda ova rečeni-ca gadno pogodila, uhvatio ju se kao pijan plota u pokušaju doka-zivanja da i prof Jurčević pripada toj, prema njegovom mišljenju (ili željama) izumirućoj vrsti.

A ako ćemo već o izumirućim vrstama, podsjetila bih Jovana na onu grupicu od nekoliko tzv “mladih antifašista”, koja je, pot-pomognuta raznoraznim gay i lezbo udrugama, te ne znam još

čime ne, u ogromnom broju od jedno pedesetak protestanata stajala nasuprot nekoliko tisuća ljudi koji su tražili da se trg z lo-činca Tita preimenuje.

RAZOTKRIVANJE DAMIRA KAJINARAZOTKRIVANJE DAMIRA KAJINA Vili B. Bon, Pazin

Press konferencija koju je u Puli održao Damir Kajin razotkrila je go-tovo u potpunosti cijelu priču veza-nu uz slučaj "Pazinske bombe". Da-mir Kajin koji posljednjih nekoliko dana izgleda izgubljeno pokazao je pismo koje je nekome tko je blizak Kajinu poslao ni manje ni v iše nego BRAT OSUMNJIČENOG BOMBAŠA VILIJA BONA. Boris Bon. U pismu bombašev brat hvali Kajina na sva usta i cijelo pismo djeluje kao da ga je pisao osobno Damir Kajin. Evo samo jedne rečenice:

"Drago mi je da Kajin ima kuraja i ostale organe za javni nastup, ali izgleda da često gleda u kristalnu kuglu, i drago mi je i to poštujem da osobno kao Damir Kajin, ne skriva-jući se iza nikoga, sa svojom javnom ulogom pokazuje od kud smrdi".

Ostatak pisma je slične razine pis-menosti i razmišljanja. Naročito je zanimljiv detalj da je osumnjičeni bombaš Vili Bon po kazivanju njego-vog brata napustio HDZ nakon što su iz njega istupili Mesić i Manolić (on to naziva "Mesić/Manolić neus-pjeha") čime je jasno dano do zna-nja da je bombaš Vili Bon političk i istomišljenik aktualnog predsjednika Stjepana Mesića. Kolike su šanse da istovremeno bude i Thompsonov fan nije potrebno isticati. Prisjetimo se da su Kajin i Mesić već surañivali kad je trebalo zabraniti Thompsonov koncert u Umagu. Tako je barem tvrdio Kajin.

Podsjetimo da je svega nekoliko sati nakon pazinske eksplozije Damir Kajin izjavio da je osumnjičeni bom-baš Vili Bon Thompsonov fan a vrlo brzo je priču dopunio s vrlo preciz-

nim detaljima o cijelom slučaju re-kavši da napad ima za cilj destabili-zaciju Istre, da bombaš nije radio na svoju ruku i da je bombaški napad bio naručen i najavljen. Sve to Kajin je izjavio prije bilo kakvih policijsk ih izvješća i priopćenja i prije nego li je policija poduzela bilo kakve istražne radnje bar sudeći po informacijama iz medija.

Već u tom trenutku je svima koji ne čitaju samo novinske naslove bilo jasno da su mogućnosti znatno su-žene. Ili je Damir Kajin naručitelj ekplozije, ili je na neki način posred-no ili neposredno povezan s naruči-teljem eksplozije, ili je mentalno neuračunljiv.

Cijela priča ima jasan potpis udbe/kos-a i vrlo je nalik cijelom nizu slič-nih priča iz bliže i daljnje prošlosti koje sam ovdje već spominjao. Ono na što se nije računalo je to da će se u priču preko svake mjere upet-ljati Damir Kajin i svojim postupcima istu odvesti u vrlo nepovoljnom smjeru po organizatore napada. Prva greška u koracima je bila pove-zivanje dva motiva koji su nepovezi-v i: etiketiranje bombaša Vilija Bona kao Thompsonovog fana i etiketira-nje bombaškog napada kao naruče-nog. Jer ako se radi o naručenom napadu onda je potpuno nebitno je li izvršitelj nečiji fan. To je bila samo priča za medije u prvom valu izvješ-tavanja kako bi se javnost usmjerila u smjeru koji je i bio zamišljen. Nak-nadne spoznaje o bombašu i njego-vom okruženju bile su čisti autogol.

Naime:

Vili Bon nikome od Thompsonove publike nije poznat kao Thompso-nov fan. Vili Bon je bio zaposlen u

tvrtk i v lasnika čija je supruga bila na izbornoj listi upravo Kajinovog IDS-a što znači da je Vili Bon direktno in-teresno povezan s osobama iz Kaji-novog okruženja i prema njima se nalazio u podreñenom položaju kao zaposlenik/posloprimac.

Posloprimac PRIMA poslove od pos-lodavca

Vili Bon je prema pismu svoga brata političk i istomišljenik Stjepana Mesi-ća koji poput Kajina ne gaji simpati-je prema Thompsonu i kojeg je Ka-jin koristio za zabranu Thompsono-vog koncerta u Umagu.

Vili Bon je bio osumnjičenik u sluča-ju postavljanja eksplozivne naprave pod spomenik domoljubnog karakte-ra (Hrvatska Ptica). Brat Vilija Bona ima političke stavove identične Kaji-novima.

Svih pet spoznaja je ne samo izbilo iz Kajinovih ruku jednu jedinu pove-znicu bombaškog napada i Thom-psonovih fanova već je cijelu situa-ciju vezanu uz motive napada pre-bacilo na početak i dopunilo listu motiva za postavljanje bombe u korist Kajinovih istomišljenika. Ukoli-ko je za postavljanje bombe važno tko je čiji fan i kakvi su mu političk i stavovi, a budući da su svi mediji v ijest objavili na način da je u naslo-vu stajalo da se radi o Thompsono-vom fanu onda jest, onda je situaci-ja za naručitelja još gora budući da je Vili Bon nije Thompsonov fan ali je zato ideološki, obiteljsk i, političk i i financijsk i povezan s IDS-om, Kaji-nom i Mesićem.

Ukoliko je Kajin govorio istinu to je vrlo nepovoljno za njega.

S t ranica 43 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8. Prot i vProt i v koru pc i jekoru pc i je

Vjekoslav Škreblin, Zagreb

Kao što su se Vaši političari izgu-bili negdje na putu za EU, tako će i tobožnji radnički s indikalisti potpisati kapitulaciju pred ovom HR gomilom sumnjivaca. I niko-me ništa.

HRVATSKA IDE DALJE, opetova-no će papagajski ponavljati naši takoñer umreženi predstavnici javnosti. Svoje će gole stražnjice s indika list i okrenut i prema "vladi", sagnuti se a "europa" će izdati nalog:

PALI!

Uzročno-posljedično nastavlja se reket koji provode jedni prema drugima. Na štetu RH i njenih grañana, dakako. Na način kao što su se i SANADER i njegov JANDROKOVIĆ iz Bregane poklo-nili prema Samoboru i pr imili "punjenje" KRANJSKOM KOBASI-COM, tako će i u ime škverana SIDIKALISTI "dobiti" od SANA-DERA u ime EU perspektive.

I nikoga nije briga što su "primili" a neki će reći i "dobili".

Hrvatska u svakom slučaju mora ići da lje. Najmanje je bitno što će tisuće hrvatskih obitelj i izgubi-

ti jedini izvor egzi-stencije. Javnosti će biti kazano ka-ko su se svi sudio-nici pa i sindikalisti borili do kraja, ia-ko je rezultat tak-ve borbe, porinuće ŠKVERA u Jadran-sko more... za JE-DNU KUNU...

Stoga se logično nadovezuju i r iječi onog propalice iz Hrvatske udruge poslodavaca ðURE POPIJAČA, kako

radničke bruto plaće makar vis i-ne 2.500,00 kuna takoñer treba "kresnuti".

Kako bi RAJU što učinkovitije "strugali", sumnjivci uvañaju "naprednu" metodu baždarenja vlastitih grañana u vidu jedanae-steroznamenkastog broja.

Dolazi nam sezona Božića i Nove godine. S njome i odojaka na ražnju, ispod peke ili iz pećnice. Umjesto tipične prigodne čestit-ke, želio sam Vas tom prigodom počastiti ODOJKOM. U ovom slu-čaju pas mino m Napredn i "turopoljac". Već je nabijen na ražanj OPĆINSKOG DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA IZ ZAGREBA. Meñutim, pošto se radi o zaista kvalitetnom odojku, kako ga ne bi "sfušali", ODO ga je poslao USKOK-u na daljnju obradu.

Jasno radi se o kriminalcu IVANU ŠUKERU iz Ve like Gorice, koji u slobodno vrijeme obavlja i poslo-ve ministra financija Republike Hrvatske. I svaka bi uljuñena država postupila kao što u sluča-

ju ŠUKERA postupaju naša dr-žavna tijela, kada imaju dokaze o počinjenju kaznenih radnji, po-činjenih od bilo koga, pa i od strane ministra neke vlade.

NO NE I REPUBLIKA HRVATSKA!

Jer eto, Va ma božić no-novogodišnja namjenjena posla-stica još javno "rokće" i ot ima se, a to se ama baš nikoga u ovoj državi ne tiče...

Ruglo i sramota Istre i Kvarnera DAMIR KAJIN, potvrñuje moju tezu crpljenu iz dokaza, kako HR "polit ika" koketira s TERORIZ-MOM u postizavanju svojih cilje-va. U slučaju eliminiranja nepo-ćudnog dragovoljca Domovin-skog rata pjevača MARKA PER-KOVIĆA, služi se paklenim nap-ravama, što opetovano potvrñuje kako teroristi, uz već poznate sumnjivce iz Predsjedničkih i Banskih dvora, nastavljaju pos-tavljati eksplozive iz saborskih klupa.

Nakon ćaskanja s policijom, a poslije očitog sudjelovanja u po-stavljanju paklene naprave u IS-TRI, bolesni sumnjivac KAJIN pušten je šetati HRVATSKOM, "k'o gluva kuja dvorištem".

Bez obzira na bezizlazno stanje u našoj DOMOVINI, u ovoj božić-noj čestitci HRVATIMA PORUČU-JEM: "POSTOJI NAČIN IZLASKA IZ OVOG STANJA. NAČIN IZLAS-KA JE OPISAN I U NASTAVCIMA FELJTONA KOJI UPRAVO IMATE PRED SOBOM."

Svim ljudima dobre volje želim sretne i blagoslovljene Božić-ne blagdane a u Novoj godini ostvarenje osobnih i općekoris-nih planova.

TRITRI ŠESTICEŠESTICE II DVADVA POPAPOPA ( ( 1010 ))

S t ranica 44 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. BosnoBosno moj amoj a

Šemsudin Handžić, Sarajevo

Rijetko je u svijetu jedan narod us-pio da u posljednjih 150 godina pro-širi svoj državni teritorij i protjera nesrpske narode, kao što su to pos-tigli Srbi. Interesantno je naglasiti da se taj njihov uspjeh ne temelji na pobjedama u ratu, nego na prego-varačkim stolovima, uz podršku nji-hovih ratnih saveznika. Uza Srbija, koja je obuhvaćala Beogradski paša-luk, poslije Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine proširila se teritorijal-no na Kosovo, dio Sandžaka i tzv. jugoslavensku Makedoniju. U tijeku prvog Balkanskog rata srpske pos-trojbe su u tim područjima počinile zločin genocida nad Albancima, Bo š-njacima i Makedoncima. Palili su čitava naselja ubijajući civ ilno sta-novništvo na najprimitivniji način, noževima, sjekirama i tupim drve-nim maljevima.

Takav zločin nije bio zabilježen u Europi od Selidbe naroda. Progon nesrpskog stanovništva nastavio se poslije u spostave srpske vlasti, pa je došlo do masovnog iseljavanja, što je uvjetovalo izmjenu demografske strukture i provoñenje srpske kolo-nizacije na oteta imanja prognanika. Prvo navedeno proširenje srpskog teritorija, na kojem je provedena kolonizacija predstavlja početak rea-lizacije političkog programa, koji je definiran u "Načertaniju" iz 1844. godine, Ilije Garašanina.

Srpska ideologija osvajanja teritorija S rp sk i nac ionaln i p rog ram u "Načertaniju" 1844. godine polazi od obnove Dušanova carstva iz XIV. stoljeća, uz odreñene promjene koje su bile posljedica političk ih dogaña-nja sredinom prošlog stoljeća. U stvari "Načertanije" je postalo sino-nim za velikosrpski hegemonizam u odnosu na susjedne narode. U tom nacionalnom programu polazi se od

činjenice da se Srbi ne mogu zado-voljiti dobicima iz Prvog i Drugog srpskog ustanka, te da će nastaviti borbu za preuzimanje prevlasti na balkanskim prostorima.

U "Načertaniju" je navedeno u kojim zemljama Srbija treba organizir ati promidžbeni i obavještajni rad, radi pripreme pripajanja tih zemalja svo-joj državi. Zbog toga taj program nije publiciran sve do 1906. godine. Nacionalnim programom se predvi-ña prik ljučenje Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, sjeverne Alba-nije, Srijema, Banata i Bačke. Prvi put se u srpski nacionalni teritorij uk lju ču ju po dručja bo sansk o-hercegovačka i vojvoñanska, koja nisu bila obuhvaćena Dušanovim carstvom. Kasnije "Načertanije" će postati srpska ideologija ne samo dinastije Obrenovića i Karañorñevi-ća, već i sv ih velikosrpskih progra-ma do onih genocidnih četničkih Stevana Moljevića i Draže M ihailovi-ća, kao i Memoranduma SANU od 1986. godine.

Prema tome, velikosrpska hegemo-nistička politika zadnjih 150 godina nije se u biti promijenila, jer joj je osnovni cilj osvajanje teritorija, pro-dor na zapad preko Drine, progon i uništvanje nesrpskih naroda radi stvaranja Velike Srbije i to da "svi Srbi žive u jednoj državi". Zbog toga se vrši promjena etničke strukture kolonizacijom o svojenih teritorija. Da bi proveli programsku politiku vode ratove i provode agrarne re-forme na osvojenim područjima radi kolonizacije srpskog stanovništva.

Mi ćemo se u našem razmatranju osvrnuti na neke aspekte agrarne reforme i kolonizacije 1918. godine.

Promjene vlasništva nad zemljišnim posjedom 1918. godine

Radi boljeg uvida u stanje v lasništva nad zemljišn im posjedom prije ag-

rarne reforme 1918. i 1919. godine u Bosni i Hercegovini, gdje je ona na najdrastičniji način provedena, koristit ćemo se posljednjim popi-som zemljišnog posjeda i stanovniš-tva po vjerskoj pripadnosti, prove-denog 1910. godine u Austro-Ugarskoj.

P r ema to m po p isu Bo šnjac i-muslimani su imali 91,1 posto, Srbi pravoslavci 6,0 posto, Hrvati katolici 2,6 posto i "ostali" 0,3 posto zemlj i-šnog posjeda. Poslije uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, bošnjački narod je došao u podre-ñeni položaj, jer je dobio status vjerske manjine, pa mu je oduzeta politička i kulturna autonomija. Pr-vom agrarnom reformom od 1918. i 1919. godine na perfidan način pro-veden je genocid nad Bošnjacima oduzimanjem zemlj išnog posjeda, uz simboličnu naknadu, koja nije nikada u cijelosti isplaćena. Preko noći su mnoge obitelji bogataša zemljoposjednika postale socijalni problemi, bez sred stava za život. Nekim obiteljima su čak uzeli gospo-darske zgrade i okućnice. Počeo je proces masovnog osiromašenja boš-njačkog naroda i egzodus u Tursku.

Otetu zemlju bošnjačkih obitelj i do-bile su srpska domaćinstva iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske krajine, Sr-bije i Crne Gore. U zemljišne knjige upisali su se kao vlasnici koji ništa nisu platili za dobiveni posjed. To im je bila nagrada za to što pripadaju povlaštenoj naciji. Glavno je bilo provesti nasilno izmjenu demografs-ke strukture, srpskom kolonizaci-jom, u skladu načertanijevskog pro-grama. Naime, pod svaku cijenu se nastoji prikazati Bosnu i Hercegovi-nu kao srpsku zemlju, koja se treba u povoljnom povijesnom momen tu prik ljučiti Velikoj Srbiji. Omjer geno-cida nad Bošnjacima možemo ilustri-rati pokazatelj ima o promjeni v las-ničke strukture zemljišnog posjeda,

SRPSKASRPSKA AGRARNAAGRARNA REFORMAREFORMA II KOLONIZACIJAKOLONIZACIJA 19181918. . GODINEGODINE (( 11 ))

S t ranica 45 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8. BosnoBosno moj amoj a

koji je oduzet prvom agrarnom re-formom 1918. i 1919. godine.

Bošnjacima-muslimanima oduzeto je ukupno 1,175.305 hektara poljopriv-rednog i šumskog zemlj išta. Od ak-cionarskih društava, banaka i drugih institucija oduzeto je 110.922 hekta-ra zemljišta. Prema tome, oduzeto je ukupno 1,286.227 hektara poljop-rivrednog i šumskog zemljišta.

Cjelokupna zemlja oduzeta po prvoj agrarnoj reformi 1918. i 1919. godi-ne je dodijeljena korist 249.518 srp-skih obitelj i, meñu kojima su bili i

naseljenici, kolonizatori izvan Bosne i Hercegovine, a naročito "solunaši". Imamo li u v idu da je svaka obitelj imala u prosjeku po četiri člana, on-da proizlazi da je skoro jedan milijun stanovnika srpske nacionalnosti pos-tao vlasnikom i posjednikom zemlj i-šta i znatno se obogatio. Oštrica agrarne reforme 1918. i 1919. godi-ne najv iše je bila usmjerena protiv pripadnika islamske vjeroispovijedi, radi ponovnog oživ ljavanja sveto-savske ideologije čija je sin tagma - jedan narod jedne religije u jednoj državi. Zbog toga je agrarna refor-

ma na genocidan način provedena i nad zemljoposjednicima muslimani-ma koji su živjeli u Makedoniji, na Kosovu i Metohiji, te Sandžaku i Cr-noj Gori. Njima je oduzeto ukupno 231.098 hektara zemljišta, koji su dodijeljeni u v lasništvo 48.267 srp-skih obitelji. Primjenom navedene metodologije da je svaka obitelj u prosjeku imala četiri č lana, proizlazi da je skoro 200 tisuća članova srp-skih obitelji dobilo zemlju, čime se je znatno izmijenila v lasn ička i etnič-ka struktura stanovništva.

dr. Muhamed Borogovac, Saraje-vo

U prošlom broju Glasnika smo ko-mentarisali Tihić-Dodik-Čovićev do-govor iz Odžaka. Tada smo konsta-tovali da će taj sporazum dovesti do legalizacije i ubrzo do otcjepljenja RS, tj. do nestanka BH države. Bu-dući da ostatak BiH, tj. d anašnja teritorija Federacije, nije država, doći će do palestinizacije, tj. to traj-ne nestabilonosti, gdje će RS biti gospodar situacije kao jedina orga-nizovana, legalizovana država na teritoriji bivše BiH.

Konstatovali smo da će upravo spo-razum o Brčkom dovesti do legaliza-cije RS na mala vrata. Jer, kada jednom bude promijenjen ustav zbog Brčkog, to znači i legalizaciju daytonskog ustava.

Tada još nismo znali reakcije ostalih BH stranaka povodom dogovora iz Odžaka. Meñutim, kada su stigle reakcije, obistinile su se naše sum-nje da je na djelu još jedan čin Silaj-džić-Tihićevog igrokaza u kojem varaju narod Bosne i Hercegovine.

Naime, Silajdžić je "žestoko" i veo-ma emotivno napao sporazum, rije-čima: "Od četiri tačke sporazuma s

Miloradom Dodikom, koji v iše i ne krije da ga ne zanima država BiH, za SBiH prihvatljiva je jedino ona o utvrñivanju konačnog statusa Dis-trikta Brčko u bh. parlamentu". (FENA 9. Nov. 2008)

Znači, Silajd žić je navodno veoma ljut, ali mu to ne smeta da prihvati upravo glavnu stvar, da se u skupš-tini usvoje amandmani za Brčko, čime će biti legalizovana cijela RS. Nije li Silajd žić dobio opšte izbore upravo zato što se predstavio kao čovjek koji je srušio amandmane kojim je RS trebala biti legalizovana u proljeće 2006? ! U stvari, ovo po-kazuje da Silajdžić nema n išta protiv legalizacije RS, i da se u proljeće 2006 pridružio patriotskom bloku samo zato da bi prigrabio slavu ruši-telja amandmana, što mu je donije-lo izbornu pobjedu kojom se uspješ-no vratio iz Turske na čelo BiH. U s-put, Silajdžić je tada iznutra rasturio i patriotski blok.

To što Silajdžić prihvata amandma-ne za Brčko, tj. legalizaciju RS na mala vrata, dokazuje da je on samo lažna opozicija Tihiću. On nam je podmetnut samo zato da bi kao li-der otpora Tihiću umrtvio taj otpor. On ima iskustva u tome. On je glu-mio opozic iju Izetbetoviću uoči Daytonskih potpisa, da bi se kasnije

ispostavilo da je on cijelo vrijeme bio 100% za Dayton. Slično je Tihić glumio opoziciju Silajdžiću kada je Silajdžić upropastio evropsku refor-mu policije. Tada je Tihić bio opozi-cija Silajdžićevoj izdaj i, ali tako da je ništa ne pokvari, da osigura da sve glatko proñe.

Da je Silajdžić istinska opozicija Odžačkoj izdaji, on bi pozvao narod na demonstracije da se spriječi iz-dajnik Tihić, kao što je npr. ðinñić izveo Srbe na ulice protiv Miloševi-ća.

Jedina nada je da će narod sam spontano doći pred skupštinu, ne čekajući Silajdžićev poziv, kada T ihić krene da "sporazum" provede kroz skušptinu.

A udbaši na v lasti u BiH se boje na-roda. Narod je zaista gnjevan. To se može vidjeti npr. na mnogobrojnim web stran icama. Ja se ne sjećam da su ikada u istoriji Bošnjaci mrzili i prezirali nekoga kao Tihića danas. Sa sigurnošću se može tvrditi d a je Tihić omrznutiji od Karadžića i Mla-dića zajedno.

Četnički provokatori taj gnjev naro-da protiv izdaje nastoje prikazati kao neku ujdurmu "dijaspore" koja gura narod u demonstrac ije. Meñu-tim, upravo je bitno spriječiti Odžač-

NOVINOVI, , ODŽAČKIODŽAČKI ČINČIN IGROKAZAIGROKAZA VALJANJAVALJANJA ŠIBICAŠIBICA


ku izdaju zbog ljudi u Bo sni i Herce-govini, a ne zbog dijaspore. U dijas-pori se ništa neće promjeniti, a u Bosni i Hercegovini će doći do tra-gedije, ako narod spontano ne izañe na ulice i ne spriječi izdajnike.

Ako Bošnjaci izgube meñunarodno priznatu državu BiH, time gube i jasan cilj političkog organizovanja. Ko je taj ko će definisati neki novi

cilj, neku novu državu? Koje granice će imati ta nova država? Da li će je priznati iko u svijetu, uključujući Srbiju, Crnu Goru, Hrvatsku. Susjed-ne države će vjerovatno svojatati teritorije bivše BiH, što će dovesti do novih krvoprolića, etničkih čišće-nja itd. itd.

Mi u dijaspori nećemo to osjetiti na našoj koži, ali ne možemo, a da ne

saosjećamo sa narodom u domovini nad kojim se nadvila tragedija pola-ganog umiranja u nekoliko nepove-zanih rezervata, ako dopuste da nestane država B iH.

IDEMOIDEMO UU EVROPUEVROPU, , ALIALI SESE OGLUŠUJEMOOGLUŠUJEMO OO EVROPSKEEVROPSKE PRINCIPEPRINCIPE ?!?!

Sven Rustempašić, Sarajevo

Četnici godinama tr aže bilo kakvu priliku, izgovor da u Dejtonskoj s k up š t i n i B i H a m e nd i r a ju (promijene) barem jednu rečenicu, Dejtonskog Ustava, Aneksa 4. Oni znaju da amendir anje ugovora, predstavlja pristanak obje strane na cjelokupan ugovor. Bilo da se pro-mijeni jedna riječ ili pola teksta, to je ugovoru instant-ratifikacija. A to znači d a Republika Srpska tr eba da postane zakonita država, što ona sada nije, a što bi joj primjena Pre-sude Svjetskog suda odnosno Inter-nacionalnog prava, zabranila da bu-de, da su BH političari ispostavili proceduralno ispravan zahtjev u tom pravcu poslije presude za geno-cid, tj. da su pustili Skupštinu opšti-ne Srebrenica da usvoji odluku o izdvajanju Srebrenice iz jurisdikcije RS.

Poslanici Skupštine Republike BiH nisu ni pod ratnim terorom ratificir a-li Dejtonski ugovor, decembra 1995, te je on, pa i Aneks 4, nelegalan prema Povelji UN, Internacionalnom pravu i Internacionalnom ugovor-nom pravu, kao i ustavnom pravu RBiH. Sva bi ta nelegalnost bila „oprana“ ako četnici sa poslanicima SDA, SBiH i SDP sada u parlamen tu usvoje amandmane za Brčko u skla-du sa dogovorom iz Odžaka. To su pokušali aprila 2006, ali je to Patrio-tski blok spriječio. Nažalo st, T ihić-Izetbegović-Lagumdžija u z Dragana

Čovića (i potajno Silajdžića) im to sada nastoje omogućiti. Time bi Re-publika srpska zauvijek, ireverzibilno postala zakonita država. Od tog tre-nutka RS neće imati nikakve obave-ze da r azgovara o „popravljanju Dejtonskog ustava“. Ne bi postojala nikakva pravna podloga niti prego-varačka pozicija da se RS na to pri-mora. A čak i kada bi RS na prego-vore pristala, o popravljanju ustava u korist države BiH, apsurdno je i govoriti.

Ministar Gavrilo Grahovac (SBiH) je izjavio upravo to da je amendiranje De j to n sk o g ugo v o ra /u s tav a „rješavanjem pitanja Brčkog“, ustva-ri izgovor da se ratific ira Dejtonski ugovor odnosno Aneks 4 u skupštini BiH - što, naglašava Grahovac, ne bi trebalo učiniti (sa č im se, naravno, slažemo).

Evo šta o tome piše četnička agenci-ja SRNA, a što prenosi njena filij ala u Sarajevu, „Dnevni avaz“, citat:

„Pojašnjavajući stavove Stranke za BiH u vezi sa D istriktom Brčko, član Predsjedništva ove stranke Gavrilo Grahovac podsjetio je da Tihić tvrdi da se sa Dodikom dogovorio da se to pitanje riješi „donošenjem ustav-nog zakona sa dvotrećinskom veći-nom“ ali je, istovremeno, naglasio da Ustav BiH ne poznaje in stituciju „ustavnog zakona“.

„Dvotrećinska većina neophodna je isk ljučivo za usvajanje amandmana

na Ustav BiH, te iza ove maske stoji namjera da se već sada amandman-ski djeluje na Ustav BiH, čime bi se Aneks 4. ratifikovao i prije otpoči-njanja pregovora o ustavnoj refor-mi, smatra Grahovac“.

Šta komentirati nego, bravo ministre Grahovac! Ali, ne lezi vraže! Ovaj ministrov akt je brže-bolje poništio upravo njegov predsjednik Haris Silajdžić, tako što je PRIHVATIO Tihićev pristanak da se u dejton-skom parlamentu ratificira, Aneks 4 – „rješavanjem Brčkog“. Evo te Si-lajdžićeve pro-četničke intervencije u citatu zvaničnog saopćenja SBiH od 9. novembra:

„Od četiri tačke sporazuma sa M ilo-radom Dodikom, koji v iše i ne krije da ga ne zanima država Bosna i Hercegovina, te da je ne voli, za Stranku za BiH prihvatljiva je jedino ona o utvrñivanju konačnog statusa Distrikta Brčko u Parlamentu Bosne i Hercegovine.“

Silajdžić odbija etnički popis stanov-ništva koji nije hitan, jer se treba desiti tek za tri godine (2011, do kada će ga on vjerovatno podržati), a prihvata „rješavanje Brčkog“, koje se može desiti odmah ! Eto kako Haris S ilajdžić „kritizira Tihića“, eto kako ispravlja „grešku“ v lastitog mi-nistra Gavrila Grahovca.

Tihić i četnici, u z HDZ BiH, ustvari prekidaju kontnuitet države BiH ob-novljene na ZAVNOBiH-u kao drža-

BosnoBosno moj amoj a S t ranica 47 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8.

votvornoj skupštini koja je stvorila Republiku BiH. Danas, umjesto dele-gata ZAVNOBiH-a, predstavnici Boš-njaka i Hrvata kao ustavotvorce us-postavljaju četnike, i to još od potpi-sivanja Dejtona u Parizu, decembra 1995. Koliko vrijede priče Sulejma-na Tihića o simpatijama za borce SUBNOR-a i njegovom antifašizmu kojeg "njeguje" kada sa Zlatkom Lagumdžijom ode u Jablanicu da slavi godišnjicu bitke protiv četnika u Drugom svjetskom ratu, na Neret-v i, kada ovako uništava djelo tih antifašista?

Evropska unija je ljeta 2006. donije-la Rezoluciju u kojoj je konstatir ala da ustav BiH nije zadovoljavajući, tražeći da se to promijeni na bolje.

Iako ne očekuje da će se BiH brzo prestrojiti sa etničke države ka gra-ñanskoj, Parlamentarna skupština Vijeća Evrope u Članu 20 Rezolucije traži da se:

„20.1 - do oktobra 2010. godine zamjene mehan izmi etničkog preds-tavljanja, mehanizmima utemelje-nim na grañanskom, recimo pres-tankom diskriminacije 'ostalih';

20.2 - nañu efikasne i racionalne procedure donošenja odluka, koje nisu žrtvovane principima uključiva-nja predstavnika svakog konstitutiv-nog naroda u svakoj odluci;

20.3 - revidira ter itorijalna organiza-cija države i njena podjela na entite-

te, kantone i urbane sredine i podje-la kompetencija izmeñu države i nižih nivoa u cilju povećanja efikas-nosti i održivosti;

20.4 - revidira potreba za trima zva-ničnim jezicima;

20.5 - ispita kako (re)integrirati Dis-trikt Brčko“.

Dakle, opcija novog ustava je, što se tiče EU, a i SAD, Bosni i Hercego-vini i dalje otvorena, ali SDA, HDZ i SNSD (odnosno sve str anke iz Re-publike srpske), dogovorom Tihić-Dodik-Čović u Odžaku – opciju EU za novi ustav, nastoje ukopati. Do-govor u Odžaku je dogovor grobara države BiH.

BANJA LUKA BANJA LUKA –– USPOMENE I STVARNOST USPOMENE I STVARNOST SA MEJDANA (1)SA MEJDANA (1)

Mehmed Selman, Travnik

Prof. Mehmed Selman je poznati banjalučki pedagog koji je svoje službovanje završio u osnovnoj školi Kasim Hadžić. Kao i mnogi drugi prognan je iz svog rodnog mjesta i u izbjeglištvu u Travniku je nastala knjiga ”Banja Luka - Uspomena i stvarnost sa Mejdana”. Knjiga je

podijelijena u pet d ijelova radi lak-šeg čitanja.

PREDGOVORPREDGOVOR

Ovo je priča-ispovijest jednog od mnogobrojnih Banjalučana koji sje-de da napiše svoja sjećanja o jed-nom dijelu Banjaluke, a koji se zvao i ostao Mejdan, mnogima u sjeća-nju. Moja v iñenja su protkana živo-tom moje generacije pred II svjetski rat, kada sam u svojim mislima pok-renuo sjećanja na te dane i moje vršnjake, tj. da opišem sve ono što je u mojoj duši bilo tada registrova-no i duboko upijeno u mene, dječa-ka, koji je u svojoj sedmoj dekadi života, pokušao se sjetiti sv ih tih dana i godina što je doživ ljeno na mome Mejdanu, te što se zbivalo po mahalama, sokacima, unoseć i pone-što podataka etnografskog, sociolo-škog i privrednog života stanovnika Mejdana.

Ova sjećanja i zapisivanja počela su za vrijeme okupacije moje roñene Banjaluke od srpskog okupatora koji i u moj grad unese nemir i strahov-ladu, vršeći progone, ubojstva, oti-mačine i razna druga poniženja. Bilježeći ova sjećanja pokušao sam da ostavim svojim preživjelim Banja-

lučanima-Mejdancima ponešto po-dataka kako bi mogli sutra u slobo-di, kada kao izbjeglice doñu u svoju Banjaluku, da se sjete Mejdana i njegovog života u nedavnoj prošlos-ti. Ova skromna priča neka bude amanet i poruka da se nikad ne za-boravi naša Banjaluka, njena nase-lja, a pogotovo Mejdan, Gornji Še-her i Hiseta, te drugi krajevi Banja-luke.

KAKOKAKO JEJE SVESVE POČELOPOČELO??

Svako gotovo djelo ima svoj predgo-vor, svoj trenutak kretanja, sretni ili manje sretni početak, tako da nam taj trenutak znači i koordinatni po-četak novog života. U tom se počet-ku, kao u ogledalu v idi naš dotadaš-nji život i ono nešto, što ga u jed-nom trenutku izbacuje iz kolotečine, život odjednom dobija ubrzanje i odlijeće u nebesa. Tako se postaje novi čovjek, ili pisac, zašto da isk lju-čimo i ovu mogućnost, ali polahko, ne treba odjednom ispiti čašu živo-ta.

Poñimo, ipak redom.


Željko Milićević, pouzdanik i izaslanik Alije Izetbegovića

VJERAVJERA II POUZ-POUZ-DANJEDANJE

Roñen sam i odrastao u obitelji gdje se je petkom postilo. Jedan dan u hefti, sedmici, tjednu.

Moji roditelji, i djedovi i bake, su bili dobri vjernici. Pogotovo se sjećam Ivana i Ružice Ćorković, roditelja moje majke, Justine. Ivan i Ružica, roñena Perkić, su sve svoje unuke, a bilo nas je jedno desetero, vodili svaku večer na misu u Zenici. B ili su vjernici.

Moja majka, Justina, je bila najmla-ñe dijete u kući Ćorkovića. Njena sestra, moja tetka, je bila Ludmila, koja je narodila i izgojila, sa Ivanom Nikolićem, šestero djece. Brat moje majke, Ju stine, je bio M iroslav Ćor-ković. Zvali smo ga „stric Slavko“. Bio je vjernik, kod njega se je poz-dravljalo sa „faljen Isus“ - odgovor je bio „na vijeke“.

Strica Slavka su u mjesecu Augustu, 1968. godine, policajci napali i is-tamburali na njegovom kućnom pra-gu na vratima njegovog stana u Za-grebu. Stricu Slavku su policajci izbi-li frontalne zube gornje i doljnje če-ljusti, kad im je otvorio vrata. Nje-gov zločin je bio bavljenje poviješću Hrvata Bosne, uključivo izradu povi-jesnog, pletenog, hrvatskog križa, kojega prvi uzorak ja imam.

Ja sam redovno išao na vjeronauk Kapucinima u Rijec i. Kapucini su franje-vačkog reda, i kao svi Franjevci, nema ih mnogo, ali su žilavi. Isto kao i Hercegovci. To je pola mene. A gdje je druga polovica? U Bosni. Ja sam dijete Bosne i Her-cegovine. Ima nas mnogo, ali se neki uprpali. Zbog vjere? Zbog pouzdanja?

„Kad nestane meta-ka, a mi svi na ispo-vijed fratru“. Ovo iz ustiju mog roda, moje krvi. Ja vjeru-jem da su ti metci branili moju domo-vinu, Bosnu i Her-cegovinu. Ali se ne pouzdajem u to. Vjera? Pouzdanje? Postoji razlika.

Imao sam posebnu čast slušati hut-bu u Seattle-u, kojom se je prilikom moj mozak otvorio. Objašnjena mi je bila razlika izmeñu vjerovanja i pouzdanja.

Pouzdanje je kad se na nekog može osloniti, bez potrebe razmišljanja da li toj osobi treba vjerovati.

Rahmetli Osman Nuri-Hadžić, Bo š-njak muslimanske vjere, i pokojni Ivan-Aziz Milićević, Bošnjak rimo-

katoličke vjere, su bili ljudi od pera, uma i časti. Pouzdanje ih je držalo skupa i u tom pouzdanju su zajedno pisali i objavljivali svoje intelektual-ne radove. Bili su vjernici dviju vje-ra, sinovi jedne domovine, i pouzdali su se jedan u drugoga.

Jedan je postio svakim petkom, a drugi mjesecom Ramazana. U tome oni nisu v idjeli razlike. Poštivali su vjere i pouzdali su se jedan u drugo-ga.

BRZOPOTEZNABRZOPOTEZNA HRVATSKOHRVATSKO -- BOŠNJAČKABOŠNJAČKA ETNOETNO ŠKOLAŠKOLA ŽELJKAŽELJKA MILIĆ EVIĆAMILIĆ EVIĆA ( ( 22 ))

Rahmetli Osman Nuri-Hadžić, Bošnjak muslimanske

vjere, i pokojni Ivan-Aziz Milićević, Bošnjak rimo-

katoličke vjere, su bili l judi od pera, uma i časti.

Jedan je postio svakim petkom, a d rugi mjeseco m

Ra mazana. U tome oni nisu vidjeli razlike. Poštivali

su vjere i pouzdali su se jedan u drugoga.

Prof. Zlatko Tomičić

Pomozi vjernicima svojim i narodu svojem, da propadnu lašci, da laži i nepravda nestanu, da protivnici naši propadnu! Pomozi da z ločinci padnu u pakao i ostanu vječno u paklenoj vatri!

Zar ne ćeš reći, kao što si uvijek govorio: „Narodu moj, s lijedi me, ja ću te naputiti

na pravi put!“ Zar nas ne ćeš pozvati na put spasa, a napustiti put vatre? Zar ne ćeš to zapovjediti

Nezirima i Melecima svojim? Resulallahu svojem?

MOLITVAMOLITVA ALL AHUALL AHU Z AZ A DOMOVINUDOMOVINU MOJUMOJU HR VATSKUHR VATSKU ( ( 77 ))

Osvr t iOsvr t i S t ranica 49 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8.

PERSPEKTIVEPERSPEKTIVE EUROPEEUROPE Spas iz prijateljske Slovenije

prof. Dubravko Heinrich, Karlo-vac

Tko u današnje vrijeme govori o odricanju i skromnosti, tko ne lu-peta o rastu svega i svačega, pro-tivnik je religije liberalnog društva. U vremenu od Karla Velikog do Napoleona, u tih 1.000 godina, udvostručila se količina robe i uslu-ga u Europi. U 19. stoljeću indus-trijalizacije, to se zbilo za samo 100 godina, a onda ovo: upetoros-tručenje nakon 1.950 unutar 25 godina! Taj porast veći je od ono-ga, koji je ostvaren u prethodnih 30 generacija – vrh je postgnut!

A to nismo shvatili, smatrajući, da je rast u njegovoj prirodi, a pučan-stvo je odgajano da traži sve više i bilo je spremno na sve da to i os-tvari: „Birajte nas, i bit će vam bo-lje!“ A temeljem čega bi nam to bilo? Što je to „bolje“: ta štakorska trka za radnim mjestom, povećana neplodnost muškaraca, frustrira-nost žena, pad nataliteta, uništa-vanje okoliša, ...? Kome je uopće bolje? Da bi jednom bilo bolje de-setorima je lošije ! „Hoćemo promjene!“

Kada su se 1978. sastali ministri zapadnih zemalja u Bonnu, razoča-rano su konstatirali da gospodar-stvo stagnira, nezaposlenost i za-duženost rastu, socijalni sustavi ne drže vodu i – da se raña sve manje djece. Što da se radi? Njihov PO-GRJEŠAN odgovor je bio: to nije ništa ozbiljno, to je smo privremeni zastoj, pa su zaključili da je terapi-ja: ZADUŽIVANJE radi poticanja programa konjunkture, da bi se vratio raniji rast, a nije se shvatilo da je taj neponovljiv. Od te potica-ne konjunkture se očekivalo rješa-vanje drugih problema, dakle ne-zaposlenosti, socijalnih problema, itd.,

Taj se račun pokazao pogrešan: jedan za drugim propadali su zacr-tani programi konjunkture, bez da se ostvare njime proklamirani cilje-vi, a DUGOVI, koji su tako tada nastali, nisu NI DO DANAS OTPLA-ĆENI. Svuda je na Zapadu stvar-nost pobijedila iluzije političara. Iako su porasle nadnice jednih, smanjila se ponuda rada, dakle otpuštanje drugih u istom tom rit-mu, pa je jedino rastao pad stan-darda. A u nas su se KUPLJENI MEDIJI POKVARENO PITALI: JES-TE LI BOLJE ŽIVJELI U SFRJ ILI U RH? – DAKLE JE KRIVO OSAMOS-TALJIVANJE, TUðMAN, A NE SVE-PRISUTNO GLOBALNO KAPITALIS-TIČKO IZRABLJIVANJE I PROPALA GOSPODARSKA POLITIKA! I to ne samo u nas.

Sada raste broj onih, koji nedobro-voljno manje rade, i onih koji su djelomice zaposleni, sa zaradama znatno manjim od normalnih. U Njemačkoj je samo 60 % djelatni-ka s punim radnim vremenom, ve-lik broj radi na odreñeni rok, 27% su djelomice zaposleni, ostali su kroz više godina nezaposleni. To se u Njemačkoj odražava i na mi-rovinama, kod nas manje, jer još prodajemo obiteljsko srebro.

Tu se ne radi o kriz i, koja je pojam za privremeni zastoj, ovo sada je trajno stanje zapadnog gospodar-stva, grañanima se pričaju priče, a oni svakodnevno vide, da ništa nije onako, kako su do sada navikli. To trajno stanje pogoršava se dodat-nim vulkanskim izbijanjem i novim financijskim, pa stoga i potresima u realnom gospodarstvu, čemu smo upravo svjedoci.

Europljani su izgubili povlašteni položaj, na koji su navikli.

To se odražava u pitanju, kao što je broj stanovnika: prije stotinjak godina svaki je treći stanovnik

Zemlje bio Europljanin, a 4/5 Euro-pljanina živjelo je na svom konti-nentu – Europljani su dakle bili sveprisutni. To je prošlost, pa da-nas Europljani čine još 12 % svjetskog pučanstva, za 45 godina će nas biti 7 %, na kraju stoljeća još samo 4 %, a od toga 1/4 uo-pće neće biti izvorni Europljani već Afrikanci i Azijati, koji će sebe smatrati Europljanima. Europljani stare: još je 1900. pola pučanstva bilo je mlañe od 23 godine, car Franjo Josip je vladao zemljom mladeži i mladih. Danas je polovica stanovnika u Njemačkoj prekorači-la 43 godine, a za oko 30 godina polovica će prekoračiti 50 godina, 40% bit će starijih od 60 godina. Čovjek, koji danas ima 40 godina roñen je 1966., a umrijet će oko 2046. g,

On je proveo dječaštvo okružen mladosti, pred smrt živjet će u pot-puno ostarjelom društvu – toga u ljudskoj povijesti nije bilo! U proš-losti starile su samo individue, ali je društvo ostajalo mlado, sada smo prvi puta u situaciji da prati-mo starenje društva.

Time se ne mijenjaju samo indivi-dualni, već i kolektivni interesi, potrebe i prioriteti, jer će pučan-stvo biti mnogo više zainteresirano za iznos mirovina od nekih inova-cijskih stvari, koje unaprjeñuju proizvodnju, bit će manje vojnika spremnih za borbu, više mudraca za konferencije s kompromisima!

Europska znanost i umijeće bili su razlog za stoljetni dominirajući po-ložaj. Temeljem te snage su Euro-pljani u 15. i 16. stoljeću pošli u osvajanje svijeta. Najkasnije u 19. stoljeću bile su Europske države radionice za cio svijet. A danas?

Još nije Kina dosegla postignuti europski nivo, ali se razmak sma-njuje dnevno. 2004. istisnula je

S t ranica 50 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. Osvr t iOsvr t i

Italiju sa 6. mjesta svjetskih gos-podarstava nakon porasta od 10 %, 2005. ostavila je za sobom Bri-taniju i Francusku, i plasirala se na 4. mjesto, ubrzo će prestići Nje-mačku i Japan. 2050. živjet će na indijskom subkontinentu, dakle u Indiji i Pakistanu, više mladih ljudi od onih u Europi, Sjevernoj i Juž-noj Americi i Australiji zajedno.

Odavno su prošla vremena, kada su Nijemci sa sažalnosti gledali na proizvode „Made in Taiwan“ ili „Made in Hong Kong“ - to što ti ljudi proizvode sada spada u naj-bolje na svijetu i to uz nevjerojat-ne cijene. Pučanstvo Europe reagi-ra na ovo s osjećajem smetnje i vlastite nesigurnosti. To nisu oče-kivali i nisu si to tako predstavili, kada su bossovi zbog gramzljivosti profita selili svoju tehnologiju ta-mo. Oni su gotovo smatrali da je prirodni zakon, da oni skupo proiz-vode i prodaju, dok drugi jeftino dostavljaju energiju i sirovine. To je bio divan svijet: jedan mali putni pisaći stroj, za vagon banana – to je bilo primjereno!

A sada s užasom shvaćaju da ima-ju sve manje proizvoda, za koje se čovječanstvo otima. Drugi su dou-čili i proizvode jeftinije, a često i kvalitetnije.

Njemačka firma ima 3 potpuno jednake filijale: po jednu u Njem-čkoj, Mañarskoj i Kini. Njemački radnik zarañuje 40.000 Eura na godinu, mañarski 6.000, a kineski 1.200. Proizvodi su jednaki i pako-vani u jednakim kutijama se pro-daju po svijetu. Pogon u Njemač-koj sufinanciraju proizvodi iz Ma-ñarske i Kine, ali kako dugo to mo-že ići, te hoće li natjecanje na trži-štu učiniti mañarski pogon neren-tabilnim? Sav naš sjaj je odraz raz-ličitog naslijeña. Mi smo tu u pred-nosti, ali mnogi beskućnici nisu više spremni gledati, kako je nama dobro. Ratovi, teror, droge, plagi-jati, ... sve to nas treba izbaciti iz sedla.

S obzirom da drugi nisu marljiviji od nas, mogu oni uspjeti samo stoga što su skromniji.

Lijepa predodžba da će se razina životnih uvjeta za sve na zemlji uravnotežiti bila je uvijek fatamor-gana i to će i ostati. Tako kako mi živimo, može živjeti samo jedna manjina. Budu li mnogi željeli živ-jeti kao mi, nitko više neće živjeti tako, to Zemlja ne pruža, ekološki, energetski, ... za to bi se čovječan-stvo moralo razdijeliti na 5 globu-sa.

I sada bi trebali priznati kraj jedne prekrasne epohe! Tko to smije reći od realnih političara? To bi značilo da više ljudi živi bolje, da Zapad malo tome pridonese. Ako to ne učini, postoji velika vjerojatnost da mu se oduzme u neredu, ono što nije u redu htio dati dragovoljno.

A pomisao na otpor je glupost, snaga tog ostarjelog gospodarstva nije više za to dovoljna....

Ameri ne mogu više kontolirati konflikte, koje su započeli, krah u Afganistanu se odgaña, pa su spali i na pomoć HV. Naši politički pol-troni to slabo koriste, jer kupuju tehniku za angažman tamo. Pame-tni od Amera dobivaju svu opremu na trajan poklon i novac za angaž-man. Vrhunac su parole naših poli-tičara kako idemo u razvijenu (opet razvoj!) i naprednu Europu, da tamo, kako vidimo, skupa s njom propadnemo.

Zanimljivo: kada smo pošli u Euro-pu, bila je parola, kako će se Euro-pa sa svojih 350 milijuna stanovni-ka gospodarski suprotstaviti Ameri-ci i Istoku, sada je parola da ćemo s Amerikom kao partnerom jurišati na tržišta ( predsjednik Mesić, a on je vrhunski upućen!).

Niti jedno svjetsko tržište Europa nije u posljenjih 15 godina osvoji-la, i neće, sada petljaju s izradom zrakoplova AIRBUS 380, koji nika-ko da pošteno sazrije za prodaju,

EUROFIGHTER je svima preskup, pa je i tu zastoj. Opada proizvod-nja automobila, tržišta oružja i energije osvajaju Rusi, automobila još Japanci, a elektronike Kinezi. U Europi se samo lijepe etikete ... Upravo je AIRBUS prihvatio naruč-be zrakoplova iz Kine, ali i prijenos svoje tehnologije tamo. Dakle Eu-ropljani ništa nisu naučili, ili im nije stalo do budućnosti - za 10 godina Kinezi će ih pojesti i na nebu ... Glad za profitom vodi u samouboj-stvo ...

Pa kada EU ne može prema van, opasno se povećava pritisak prema unutra, donose se pravila, kako opljačkati zemlje unutar vlastitih okvira. Rumunjskaa i Bugarska dat će od sebe sve, ali neće biti u pos-jedu svih prava kao „stare članice“, pa opet naslijeñene privilegije na-jeuropskijih Europljana imaju pred-nost, a Hrvatska se u to besper-spektivno društvo, koje je u svoje izloge objesilo uspješnike iz davni-na, Mozarta, Balzaka, ... izručuje uz još manje vlastitih perspektiva i vidljive gubitke u sferi nacionalnih interesa (ZERP).

Savjetnik g. Blaira rekao je, da je prošlo vrijeme kada se imperij šir io skupocjenom krvlju, sada treba napraviti lijepe izloge u EU, pa da se nacije natječu, koja će prije biti prihvaćena. Hoćemo li mi dati va-gon mandarina za mali putni pisaći stroj?

I na kraju, o suodlučivanju treba reći istinu: kao da je nañen model za ovo, nakon proširenja EU. Veli-ka trojka (GB,D,F) usuglase odlu-ku, a onda se manje države pitaju jesu li za to, ili ne. Nepovjerenje grañana prema hrvatskim političa-rima potiče iz činjenice, što znaju, kako će odgovoriti Hrvatska.

Za jednu godinu pao je komuni-zam, za mjesec dana urušio se li-beralni kapitalizam, moramo požu-riti prema EU, ona se može urušiti za tjedan dana....

Osvr t iOsvr t i S t ranica 51 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8.

ČUDNAČUDNA MIMI ČUDAČUDA Akademik Mirko Vidović, Pariz

Prošlog mjeseca biskup Puljić je izja-v io da su 'antifašisti isto što i fašisti', i to je mladog duhovitog Dubrovčani-na, Nikšu Klečaka, predsjednika Dub-rovačkog ogranka 'Foruma mladih SDP-a' navelo da tako i prikaže Ivu Sanadera. Pravo mlado čudo: biskupa

je najbolje shvatio jedan (kripto)komunist. Evala! I Zdravko Tomac ima 'konkurenciju'. Neozbiljna je tvrd-nja da je to proizvelo 'nemir i nerede' u javnosti.

Naprotiv tome su se ljudi smijali i to je doprinijelo predahu u zabrinutosti zbog Sanaderovih k leptomanskih i mitomanskih poteza tragi-komičnog

cirskusanta koji preskače preko svoje glave - sad naoposum, sad naopako, a to ljudima ne nanese nikakvu štetu. Naprotiv, samo na ovaj način Sanader - uveseljava hrvatsko društvo u prije-lomnoj tranziciji - iz grabežne manije u zakoniti red i poredak. Da nije kar-nevala, čemu bi se ljudi nadali u predstojećim ljutim zimskim danima besparice?

ODG OVORNOSTODG OVORNOST S TJEPANAS TJEPANA MESI ĆAMESI ĆA ZAZA ZLOČ INEZLOČ INE NANA OVČARIOVČARI

Branko Stojković, Bjelovar

Udruga grañana za promoviranje de-mokratskih vrijednosti iz Vukovara podnijela je Tužiteljstvu za ratne zlo-čine Republike Srbije kaznenu prijavu

protiv predsjednika Stjepana Mesića. Njega optužuju za zločin na vukovar-skoj Ovčari, javio je nedavno Radio Sarajevo. Udruga je u prijavi navela da je Mesić u vrijeme zločina na Ov-čari bio predsjednik predsjedništva SFRJ...

ZADARZADAR POŠTUJEPOŠTUJE SLOBODUSLOBODU MIŠLJENJAMIŠLJENJA Akademik Mirko Vidović, Pariz

Uz godišnjicu "Sveopće povelje o ljudskim pravima":

Hrvatski etnički i povijesni prostori bili su stoljećima raskomadani - narod je živ io odvojeno u sastavu raznih oku-patorskih država i carstava, ali nije izgubio smisao za pripadnost svojoj zemlji niti poseban i svojstven mu mentalitet. To je bilo moguće samo zahvaljujući očuvanju našeg prekras-nog narodnog govora i upornom radu glagoljaša, a kasnije i franjevaca.

Danas, kad je zemlja, slobodno izra-ženom voljom svoga naroda opet stekla državnu neovisnost, u raznim pokrajinama očituju se razlike u gle-danju na život u obnovljenom zajed-ništvu sudbine u našoj narodnoj ne-zavisnoj hrvatskoj državi.

U ponašanju zastupnika i drugih predstavnika v lasti na lokalnoj, grads-koj, općinskoj, županijskoj pa i regio-nalnoj razini učenjaci mogu proučava-ti postotke onog što je ostalo netak-nuto od naših predaka iz vremena nezavisnosti i u vrijeme naših narod-

nih dinastija Trpimirovića i Kotromani-ća, kao i ono što je ova ili ona pokra-jina, u vrijeme trajanja ove ili one okupatorske vlasti unijela u naš tradi-cionalni mentalitet i skupno pamće-nje.

Nedvojbeno je da je Dalmacija, kao jezgro naše drevne državnosti, ostala najvjernija idealu našeg drevnog dr-žavnog poretka u nezavisnosti i stoga je shvatljivo što je baš na tim prosto-rima svojim djelom tu nostalgiju za obnovom otuñene nam domovine onako intenzivno osjećao jedan Stje-pan Kotromanić, te: Marko Marulić, Ivan Gundulić, i naš dobri fratar mu-čenik fra Filip Grabovac, itd.

Grijeh bi bio ne navesti u ukupnosti tih sličnosti i razlika grad Zadar - toli-ko puta izdavan i prodavan, ali nikad i ne asimiliran po ikojoj tuñinskoj dik-taturi, a bilo ih je sa sve četiri strane svijeta. Dokaz o tome možemo u ži-vom životu naše prekrasne zadarske citadele uočiti i dan danas.

Glasnogovornici mitisekunema i njiho-vi plaćenici nisu ništa novo u našoj narodnoj tradiciji. Naime, u malo ko-

jem selu nije bilo – seoske budale. Taj može svašta reći, a da mu nitko ne zamjeri, jer u nas je opstao dobar narodni običaj da poštujemo svakog čovjeka onakvog kakav on jeste. Pa kad seoska budala nešto izvali, mi znamo meñusobno reći: pusti budalu da priča malko sam sa sobom. No ima toga danas i u gradovima.

U Zadru se svako malo na ulicama pojavi jedan bolesni nesretnik koji svakome koga sretne na ulici opsuje mater. Nisam vidio ikoga da na to obraća pozornosti. Da ga ne ponizi, jer i on je čovjek koji ima svoje, Bo-gom dano ljudsko dostojanstvo. Nije sramota biti bolestan, sramota je biti zdrav a ponašati se kao luñak.

Istini za volju, takvih slučajeva ima i po drugim krajevima u Hrvatskoj, pa i u Zagrebu, pa i na nekim važnim punktovima vlasti, ali se od svih njih Zadar razlikuje po - toleranciji.

Zadar je grad s mentalitetom zdravih i tolerantnih ljudi. I time Zadar i dalje služi na čast svom Rodu i svom Do-mu.

S t ranica 52 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. Hrvat skiHrv at ski jezikjezik

ORGANSKAORGANSKA PODLOGAPODLOGA HRVATSKOGAHRVATSKOGA JEZIKAJEZIKA ( ( 22 )) Priredio Borna

PREDSTANDARDNAPREDSTANDARDNA RAZDOBLJARAZDOBLJA

1. razdoblje - srednjovjekovna pisme-nost, razvoj od prihvaćanja glagoljice koncem IX. stoljeća pa sve do konca XV. stoljeća; postupna izgradnja hr-vatskocrkvenoslavenskog jezika u crkvenoj uporabi i hrvatskocrkvenos-lavensko-čakavskoga amalgama u grañanskoj (pretežno pravnoj) upora-bi, sporadično prodiranje kajkavskih i štokavskih crta u taj amalgam, pri koncu prvoga razdoblja; sukcesivno pojavljivanje ćirilice sredinom XII. i latinice u XIV. stoljeću; reduciranje neleksičkih crkvenoslavenskih eleme-nata, osobito u latiničnoj pismenosti; u posljednjim dvama desetljećima XV. stoljeća tiskaju se već glagoljske inkunabule; pismenost se zasniva na crkvenoslavenskome duhovnom nas-lijeñu i na utjecajima srednjovjekov-noga latinizma.

2. razdoblje - nastanak i razvoj hr-vatskih pokrajinskih književnosti u XVI. stoljeću i njihovih jezičnih izraza (zasnivanih na raznim dijalektima svih triju narječja); ravnoteža čakav-skoga, štokavskog i kajkavskoga nar-ječja u pismenosti i čakavštine i što-kavštine u beletristici; veze meñu piscima, ali odijeljene čitalačke publi-ke; nastanak dvaju hrvatskih teritori-jalnih kompleksa: sjeverozapadnoga (sjevernočakavsko-kajkavskog) i ju-goistočnoga (južnočakavsko-štokav-sko g); nazadov anje g lago lj ic e (žanrovsko i teritorijalno); zapadni utjecaji (latin ska poezija, petrarki-zam, renesansa).

3. razdoblje - evolucija i umnažanje broja hrvatskih pokrajinskih književ-nosti i pokrajinskih pismenih jezika (štokavskih, kajkavskih, čakavskih) u XVII. stoljeću i u prvoj polovici XVIII. stoljeća; jačanje meñusobnih veza unutar obaju kompleksa i meñu nji-ma; prevlast štokavštine u jugoistoč-nome hrvatskom kompleksu; nazado-vanje čakavštine i zapadne ćirilice u drugoj fazi 3. razdoblja (1. polovica XVIII. stoljeća); konsolidacija hrvats-koga kajkavskog pismenog jezika;

novoštokavsko napredovanje u jugoi-stočnome kompleksu; razmišljanja o hrvatskome jezičnom zajedništvu i o reformi grafije; slabljenje literarnosti i jačanje polifunkcionalnosti.

RAZDOBLJARAZDOBLJA RAZVOJARAZVOJA JEZIČNOGAJEZIČNOGA STANDARDASTANDARDA

4. razdoblje - ikavska i ijekavska no-voštokavština kao jedini pismeni jezik na jugoistočnom kompleksu u 2. po-lovici XVIII. stoljeća i u prvim deset-ljećima XIX. stoljeća, početci standar-dizacije u tome jeziku i jačanje nje-gova utjecaja na sjeverozapadni kompleks; relativno brz iako nedo-voljno širok proces standardizacije kajkavskoga pismenog jezika i njego-va (orto)grafijska stabilizacija; nesta-nak čakavske pismenosti; pobjeda latinice na jugoistočnom kompleksu, uz svjesne napore za pojednostavlje-nje i izjednačenje grafije u novošto-kavskome jeziku; jačanje veza meñu kompleksima; širenje funkcionalnog potencijala i polivalentnosti obaju hrvatskih iznadregionalnih pismenih jezika u procesu standardizacije, uz slabljenje ili stagnaciju čisto beletris-tičk ih funkcija i uz jačanje napora za uklanjanje jezično kritičnih točaka (razmjerno bogata gramatičarska i leksikografska djelatnost, iznadregio-nalno usmjerena).

5. razdoblje - hrvatski narodni prepo-rod u tridesetim godinama XIX. sto-ljeća i razvoj do konca stoljeća; prik-ljučenje sjeverozapadnoga komplek-sa jugoistočnomu; općehrvatska gra-fijska reforma; krivudav razvoj, ali i bitan napredak novoštokavskoga standarda kao jedinoga hrvatskog standardnoga jezika; postupno ukla-njanje ijekavsko-ikavskoga dvojstva polovicom 5. razdoblja; borba raznih koncepcija o optimalnome tipu hr-vatske standardne novoštokavštine; borba s duhovnim ostatcima jezično-ga regionalizma; natjecanje izmeñu morfonološkoga i fonološkog načela u pravopisu; pomak u fizionomiji standardne novoštokavštine i pobje-da fonološkoga pravopisa na razme-ñu XIX. i XX. stoljeća, uz stabilizaciju

grafije.

6. razdoblje - razvoj u XX. stoljeću: konsolidacija standarda u glavnim pitanjima; priv idno pravopisne oscila-cije kao odraz otpora prema pokuša-jima jezične unifikacije (upravo: asi-milacije); shvaćanje o potrebi poseb-ne stabilne hrvatske novoštokavske norme prevladava sredinom šezdese-tih godina; žestoki sukobi na razme-ñu šezdesetih i sedamdesetih godina i od tada tih stalan napredak hrvats-koga standardnog jezika usprkos pri-tiscima vlasti; grozničav razvoj u os-loboñenoj hrvatskoj državi devedese-tih godina. Osim toga, još početkom stoljeća rañaju se novočakavska i novokajkavska dijalektalna beletristi-ka, pretežno poezija, obje regionalno neujednačena dijalektnog izraza. Iz sažeto izložene povijesti hrvatskoga jezika i njezine periodizacije izdvaja se nekoliko problema. U prvome se redu uočava izvanredno oštar kon-trast izmeñu prvoga i drugog razdob-lja. Prvo je trajalo šest stotina godina (X-XV. st.), drugo samo jedno (XVI.) stoljeće. Prvo je izgradilo čakavsko-hrvatskocrkve-noslavenski amalgam, koji se već počeo otvarati prema kaj-kavštini i štokavštini te širiti svoje funkcionalne potencijale pa je već na koncu XV. stoljeća, dakle na pragu novoga vijeka, mogao (mutatis mu-tandis) preuzeti ulogu kakvu je odig-rao sličan srednjorusko-ruskocrkve-noslavenski amalgam tek pri koncu XVIII. stoljeća - to jest da postane materijalnom osnovicom jezičnoga standarda. No to se nije dogodilo - naprotiv, djelokrug opisanoga hrvats-kog jezičnog amalgama drastično se teritorijalno suzuje (otprilike na tro-kut zadarsko područje - šira kvarner-ska area - Pokuplje), veze meñu hr-vatskim krajevima slabe zbog ras-cjepkanosti na razne državne forma-cije (Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo, Mletci, Austrija) i osobito zbog prijet-nje otomanskih osvajanja, a na raz-nim se područjima počinje razvijati nova pismenost na nekoliko čakav-skih, štokavskih i kajkavskih dijaleka-ta.

Bano vinaBano vina H rvat sk aH rvat sk a S t ranica 53 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8.

UREDBAUREDBA OO IZBORNOMIZBORNOM REDUREDU II USROJSTVUUSROJSTVU SABORASABORA BANOVINEBANOVINE HRVATSKEHRVATSKE ( ( 22 ))

(( i z v a dc ii z v a dc i ))

„Jutarnji list“, Zagreb, 17. siječnja 1940.

V.

IZBORNE LISTINE

Član 15.

Glasanje za izbor narodnih zastupnika je tajno, a vrši se na temelju izbornih listina.

Sastav izbornih listina kao i upis i brisanje izbornika obavljaju uz suradnju općine sreski sudovi.

VI.

BIRALIŠTA, IZBORNI ODBOR NA BIRALIŠTIMA

Član 25.

Najkasnije osam dana nakon raspisanih izbora imade sredski sud odrediti, gdje će biti birališta u pojedinoj op-ćininjegova područja (član 7.) i to odmah prijaviti okruž-nom sudu, koji se nalazi u sjedištu izbornog okruga.

VII.

KANDIDATSKE LISTE

Član 31.

Najkasnije pet dana prije dana izbora moraju se podnije-ti kandidatske liste okružnom sudu u sjedištu izbornog okruga na potvrdu.

Kandidatske liste moraju biti štampane.

VIII.

IZBORNI MATERIJAL

Član 40.

Ban banovine Hrvatske dužan je narediti i izvršiti sve što treba, da se spremi na vrijeme dovoljan broj kutija, kug-lica i ostalog materijala za glasovanje.

IX.

GLASOVANJE

Član 49.

Ako tko od predstavnika kandidatskih lista ode s birališta

i ne ostavi zamjenika, izbor će se produžiti i bez njega, a u zapisniku će se to zabilježiti.

X.

GLAVNI IZBORNI ODBORI, ZAVŠNO SREDJIVA-NJE IZBORNOG POSLA I PROGLAŠENJE NAROD-

NIH ZASTUPNIKA

Član 67.

Rezultat izbora potvrñuje se na ovaj način:

Ukupan broj glasača, koji je dobila svaka lista, dijeli se najprije s brojem jedan, onda s brojem dva, pa tri itd., dok se ne doñe do broja, koji odgovara broju narodnih zastupnika dotičnog izbornog okruga.

Od brojeva dobivenih ovakvim dijeljenjem uzima se ono-liko najvećih brojeva, koliko se u tom izbornom okrugu ima izabrati narodnih zastupnika i prema njima se dodi-jeljuje mandat pojedinim kandidatskim listama.

Mandati koji pripadaju jednoj listi dodijelit će se kandida-tima po redu, kako su na listi navedeni.

XI.

KAZNE I KAZNENI POSTUPAK

Član 81.

Tko protiv propisa člana 58. toči ili daje na ma kakav način alkoholna pića, kaznit će se zatvorom od 15 dana do 6 mjeseci ili novčano od 100 do 500 dinara.

XII.

PRELAZNE ODREDBE

Član 89.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u Narodnim novinama u Zagrebu.

Dne 14. siječnja 1940. Zagreb

PAVLE, v.r. Dr. Stanković, v.r.

Dr. Perović, v.r. Ban banovine Hrvatske: Dr. Ivan Šubašić, v.r.

S t ranica 54 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. Podl i st akPodl i st ak

CRNE TAČKE, Jevrem Brković, ČGP DELO, OOUR Globus, Zag-reb, 1989.

11.

Često zovnem Bosu. Ljuta je na mene. Izbjegava da se vidimo Ne znam koji joj je ñavo. Mlatila je Pobjeda po glavi pa ne može da doñe sebi. Kad joj se sve razbistri javiće se.

12.

Prvi dan na novoj dužnosti. CKKPJ – smješten u Maderi. Privremeno. Zgrada se lako obezbeñuje. Jedan ulaz. U istom redu nema zdravih zgra-da. Jedna ili dvije ruševine. Već se raščišćava.

13.

Od najvišeg kadra na posao prvi dolaze drugovi Marko i ðido. Od višeg – drugovi RZ, drug K i drug VV. Drug posljednji odlazi. Rado popriča s mojim momcima.

Šarca je zamolio da mu negdje nabavi jedan dobar štap od kuno-vine ili klena. Onaj što je donio iz Moskve dosta je tanak i već se povije po sredini. Šarac mu je obećao štap kakav do sada drug VV nije imao. I hoće Šarac, na-baviće mu štap koji će biti i za upotrebu i za oko. Takav je Šarac.

14.

Prekoputa Madere stanuje nekoli-ko viših i najviših kadrova. U zgradi „Borbe“, u istom stanu žive drug RZ sa drugaricom i drug KP.

I drug ðido stanuje u „Borbi“. Nerazdvojni su. Drug RZ radi do kasno noću. U toj zgradi njegov prozor najdu-že svijetli.

15.

U „Borbinoj“ zgradi su i drugovi MTP i VV. Često zajedno ručavaju kod druga RZ. Tu se najčešće jede kačamak. I to neka ž iña vrsta. Svi dišu jednim dahom. Jedno srce i jedna duša. Ja sam tako i zamišljao Pobjedu. Drug RZ je dosta nervozan. Najviše radi. ðido se sa svima šali. Šarca je pitao je li mu to ime ili zanimanje.

POBJEDAPOBJEDA ( ( 22 ))

UU HERCEGOVAČKOMHERCEGOVAČKOM SLUČAJUSLUČAJU, fra Martin Planinić, Župni ured Ploče-Tepčići, 2008.

Neka nam to osvijetli primjer iz svečeva života. Jednom zgodom vjernici su mu se tužili na svoga župnika. Franjo ih je strplj ivo slu-šao i na kraju dodao: „Znam ja o njemu i ono što vi ne znate.“ Kad su nezadovoljni vjernici napeli uši da još nešto loše čuju o svom svećeniku, Franjo je dodao: „Vaš mi župnik može oprostiti gr ijehe“. Franjo je, dakle, gledao u crkve-nim predstavnicima ono što su oni po Bogu. I to je poštivao. A ono što su po sebi? Nije im odob-ravao nego ih je popravljao svo-jim čestitim i svetim životom.

Sve što smo o njemu čuli potvr-ñeno je Svetim pismom. U prvom čitanju Sirah kaže za Šimuna, Si-na Onijina, velikog svećenika: „Evo onoga koji je za svoga života popravio Dom, u svoje vrijeme učvrstio Hram“ (Sir 50,1).

Franjo je kratko ž ivio. Preminuo je u 44. godini, ali je smisleno ispunjenim i duhovno bogatim životom obnovio i učvrstio Crkvu. Što je kod Siraha veliki svećenik Šimun Sin Onijin, kod kršćana je Isus Krist, živi Hram. Isto je to i sveti Franjo svojim suvremenici-ma. Jer, On nije dopustio da se Crkva sruši nego je stavio svoja leña poda nju i potaknuo svoje franjevce da to učine na područji-ma turske satrapije, svugdje, a pogotovo u Bosni. Zahvaljujući

njemu, uvijek živu po njegovim duhovnim sinovima - koji se po njemu prozvaše franjevci - imamo Dom, imamo Crkvu. Hoće li ostati taj Dom Gospodnji, ta Crkva? Ko-liko su joj pomogli preminuli frat-ri? Koliko će joj pomoći današnji fratri da opstane i uspravna osta-ne? Kazat će povijest. Ne bojimo se povijesti mi koji znamo što ra-dimo.

U drugom čitanju sveti Pavao za sebe kaže: „Bože sačuvaj, da bih se ja ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu „(Gal 6,14).

Križ Isusov do te je mjere Franjo častio da je znao uzeti dva drva, prekrižiti ih jedno preko drugoga

PROPOVJEDNIKPROPOVJEDNIK ( ( 22 ))

Podl i st akPodl i st ak S t ranica 55 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8.

te bi gledajući ih, oplakivao Isuso-vu gorku muku i smrt. Navedene je Pavlove riječi učinio svojim ge-slom. Stalno ih ponavljao i njima braću bodrio. Iste te r iječi: „Bože sačuvaj, da bih se ja ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svi-jet raspet i ja svijetu“ (Gal 1,14), izgovorili smo i mi fratri na redov-ničkom oblačenju, dok smo držali križ u rukama.

Zato smo dužni podmetnut i svoja leña pod križ u komu je spasenje i otkupljenje. Dužni smo svoja leña podmetnuti ne samo pod križ vid-ljivi nego i pod križ što ga nitko ne vidi, a tare nas i satire. Unatoč tom satiranju fratarski je zadatak uspravan biti i uspravan ostati ovoga trenutka, iako se taj trenu-tak stalno u nedogled proteže. I kraj mu se ne nazire.

A u Evanñelju nam Isus reče: „Slavim te Oče, Gospodaru Neba i zemlje, što si ovo sakrio od umnih i mudrih, i objavio malenima. Da, Oče, tebi se tako svidjelo“ (Mt 11,25).

Franjo ne bijaše učen kao teolozi njegova vremena. Nije tražio u Evanñelju nikakve doskočice nego kruh r iječi koji je blagovao i drugi-ma nudio. Nije bio pred Evanñe-ljem kao učenjak što zalazi u nje-govu dubinu nego dijete željno poduke. Bio je pred Bogom i sa-

mim sobom malen. Zato ga je na svetačku čast uzvisio Bog sa svo-jim Sinom Isusom Kristom. Onim istim Isusom Kristom koji je, premda je jednak Bogu, uzeo na-rav sluge te postao s ličan ljudima, poslušan do smrti, i to do smrti na križu (F il 2,5-11). I ne zabora-vimo da je Isusa Krista i Franju, Isusov vjerni otisak, uzvis io onaj isti Bog koji „zbaci s prijestolja vladare, a uzvisi neznatne“ (Lk 1,52).

Cijeli nam je, dakle, Franjin život trajna evanñeoska poduka: „Tko se poniz i bit će uzvišen“ (Lk 18,14). Zato je on bio poslušan ne samo svome Spasitelju Isusu Kristu nego i njegovim svetim apostolima: „Ponizite se pred Go-spodinom i on će vas uzvisiti“ (Jak 4,10), kaže sveti Jakov. „Ponizite se dakle pred moćnom rukom Bo-žjom, da vas uzvis i u svoje vrije-me! Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas!“ (1Pt 5,6-7), kaže sveti Pe-tar.

Imamo koga slušati. Ugledajmo se u Franju koji je slušao. Kad god službeni crkveni predstavnici ne budu na visini svoga dostojan-stva nego, ne daj Bože, postanu sol bljutava (Mt 5,13), slušat će-mo i u djelo provoditi sve što nam reknu ako je to u skladu s objav-ljenim istinama i moralnim nor-mama. Kad nam pak budu zapo-

vijedali ono što nije u skladu s Evanñeljem i moralnim normama, tada ih ne smijemo slušati. Ne zaboravimo da postoji grañanska neposlušnost. Jer, autoritet koji se ne će ili ne može povinut i pred istinom ne zaslužuje grañanski posluh. Budući da je tanka pločica izmeñu grañanskog i vjerničkog neposluha, morali bi i odgovorni u Crkvi zapovijedati sa strahom i trepetom da ne izazovu u svojim podložnicima vjernički neposluh, svjesni činjenice da su apostoli Petar i Ivan otkazali poslušnost velikom svećeniku Kajfi: „Treba se više pokoravati Bogu nego lju-dima“ (Dj 5,29). Dok vjernički slu-šamo, onima koji u Crkvi zapovi-jedaju, pred oči ćemo staviti riječi svetog Petra na čiji se ugled stal-no oslanjaju: „Starješine koje su meñu vama opominjem ja, starje-šina kao i oni, svjedok Kristovih muka i sudionik s lave koja će se uskoro očitovati: Pasite stado Bo-žje koje je meñu vama i nadzir ite ga, ne na s ilu, nego dragovoljno, prema Božjoj volj i; ne iz težnje za prljavim dobitkom, nego iz odu-ševljenja! Ne vladajte se okrutno nad dodijeljenim dijelovima Crk-ve, nego uvijek nastojte biti uzo-rom stadu! I kad se pojavi vrhov-ni pastir, primit ćete neuveli vije-nac – slavu“ (1Pt 5,1-4).

KORUPCIJAKORUPCIJA KAOKAO SUSTAVSUSTAV II SMISAOSMISAO VLAST IVLAST I ( ( 22 )) POLITIKAPOLITIKA II KORUPCIJAKORUPCIJA UU KRA-KRA-LJEVSKOJLJEVSKOJ JUGOSLAVIJIJUGOSLAVIJI, Zvoni-mir Kulundžić, „Stvarnost“, Zag-reb, 1968.

I još dva, tri podatka, još starij ih datuma: Za čuvenog srpskog pjesni-ka romantičara Jovana Ilića (1824-1901) , jednog od učesnikau čuve-nom omladinskom pokretu 1848. i voñu mlade liberalne opozicije, sek-

retara Svetoandrejske skupštine i kasnijeg ministra, sačuvala se slije-deća neob ično k arak ter istična anegdota koju mi je pred tridesetak godina ispričao poznati srpski pjes-nik Sima Pandurović (1883-1960).

Još kao korektor u Državnoj štam-pariji Ilić je uvijek na svom stolu imao dvije sasvim jednake bočice tinte, a taj običaj je zadržao i onda

kad je postao ministar pravde i dr-žavni savjetnik. Jednom ga jedan prijatelj zap ita zbog čega će mu to, a on mu na to odgovori:

„Ovo levo je državno mastilo, kad radim državni posao, a ovo desno je moje. Ne bi bilo pošteno da svoje pesme ili svoja privatna pisma pi-šem državnim mastilom“.

S t ranica 56 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. RomanRoman

ODOD DVOGLAVOGDVOGLAVOG ORLAORLA DODO CRVENOGCRVENOG BARJAKABARJAKA

P. N. Krasnov

Po njihovim su se uputama pro-mijenili historički nazivi i iz narodne duše čupalo poznava-nje historičke prošlosti. Okru-ženi gomilom nenadarenih peli-vana, prireñivali su svečanosti i predstave, na kojima se čud-no izmiješalo prava nauka, pra-va umjetnost s razvratom naj-grubljega kova. Iznosili su Shakespeara, Tolstoja i Turge-njeva, prikazivali se mecenama prave umjetnosti, punili kazali-šta prostim narodom, koji je griskao sjemenke i smetao glumce u igri. Silili su dvorsku kapelu da svira i pjeva u Zim-njem Dvorcu, prireñivali simfo-ničke koncerte za tvorničke radnike i crvenu vojsku - i kroz redove publike pratili gole, smradne djevojke da bi raspa-lili gledaoce i povećali broj ra-ñanja.

Oni su zajedno s Gorkim izda-vali klasike i smještali pisce u pensione, nalik na ludnice, da-vali im obroke, ne dopuštajući im slobode govora. Oni su stri-jeljali pjesnike i naučenjake. Klika neurastenika, izroda, de-kadenata išla je za njima. Na ogradama su izvješavali ružne crteže, postavljali spomenike od kocaka i piramida i na taj

način utuvljivali u narodne mo-zgove prevratne pojmove o krasoti.

Njihove pothvate u tom pravcu teško je izbrojati. Kad je Pole-žajev mislio o njima, škrgutao je zubima. Njihova je djelat-nost bila gora od djelatnosti Dzeržinskoga i Petersa sa čre-zvičajkama i smrtnim kaznama zato, jer su oni pripravljali trajnost, spremali rasad budu-ćih Dzeržinskih i Petersa. I što je bilo najveća uvreda: - pro-fesori, akademici, umjetnici, ljudi s evropskim imenima po-koravali im se. Risali su objave, pisali članke, pjesme, drame, puzajući uzvisivali i zanosili se novom vlašću, opjevavali vješala i mitraljezu! "Zec, ako ga dugo biješ, može žigice da pali, a mačka, uz čes-te batine, jede krastavce".

No to nisu bili ni zečevi ni mačke nego ruski akademici, profesori, naučenjaci, umjetni-ci, pripovjedači, pjesnici! Oni su stvarali komunističku litera-turu, oni držali predavanja o radu Demjana Bijednoga, oni su uveličavali Lenjina i stavljali ga iznad Krista, Muhameda i Bud-he... Gotovo čitava treća kategorija komunista nalazila se u crvenoj vojsci. Oni su sačinjavali njezi-nu snagu. Stvarali su posebna odjeljenja: bili su mornari na neplovnoj floti, služili su u po-sebnim komunističkim pukovni-jama i bataljunima, slušali te-čajeve vojničke tehnike, vodili latiške, kitajske, madžarske, finske, baškirske i kozačke če-te, ili su služili kao komesari i časnici, a najviše kao podčasni-ci. Na čelu im je bio Trocki. Oni su obožavali Trockoga za-to, što im je udesio slobodan život, pun užitaka. Oni su pljačkali zarobljenike, ranjeni-ke, ubijene i kažnjene. I na čovjeka su gledali, kao što lo-vac gleda na krzneno zvijere. Ratovi, navale izvodile se za plijen.

Nastavit će se...

BOLJŠE VIZAMBOLJŠEVIZAM ( ( 1212 )) Osma (i posljednja) knjiga romana

RomanRoman S t ranica 57 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8.

POLAPOLA KONJSKEKONJSKE SILESILE ( ( 22 )) Alija Nametak

Polako je ustao, uprtio torbu, prebacio struku preko sebe i zakoračio u dvorište. Nevjesta je iznijela denjkove duhana, izvela magare iz pojate i pomo-gla mu natovariti. „E, pa sa srećom ti bilo“, ispra-tila ga je iz dvorišta, ograñena suhozidom, otvorivši letve nje-mu i magaretu, koje je drhtu-rilo.

„Da Bog da!“ Rano jutro je stezalo mrzlim zagrljajem. Struja zraka, koja je prebirala prstima po te-legrafskim žicama, zujila je sitno i jednolično. Iz seos-kih mahala izbijali su na put skupovi seljaka ili pojedinci s natovarenim konjima i ma-garadima. Danas je vaga, i svi oni nose duhan, a u srcu zebnju i nadanje, da će pro-cjenitelj biti dobar čovjek i da će znati da ocijeni devet mjeseci rada i truda, dok se dobije onaj mirišljivi dukat, koji pušta plavičaste dimove i razgoni brige i nevolje. Svaki od njih godinama razmišlja idu-ći na vagu, kako je duhan kao i dijete i kako se o njemu vodi veća briga nego o djetetu. Za-klija se sjeme i drži se u silahu kraj tijela, da od tjelesne top-line pusti klice. Pa se posije u rasadnik, gdje su zemlja i ñub-re na rešeto prosijani. Pokrije se slamnim pokrovcem, da se zemlja ne smrzne. Kad pood-

raste, presañuje se u bašče ili njive, sve u redove po odreñe-nom razmahu, pa se, ako je su-šno, zalijeva, plijevi, okopava, dok podraste. Podabire se liš-će, niže se na kanafe, suši i ču-va, da se ne omrvi, da list osta-ne čitav. To je sve još u redu, ako se prije ne navrati tuča ili mu crv ne podgrize korijen. A kad je već suh, čekaju se jese-nje jugovine, da omeči list, da se demeti, po sedam osam lis-tova u ručicu, a ove onda u denjkove spremne za vaganje.

Svakom od njih u mislima brzo prijeñe sav posao oko njega, ali je dugih devet mjeseci kao i ženi, koja od prvog dana trud-noće strahuje, kakav će biti poroñaj. Stizali su seljaci Mehu i njego-vo magare, pola konja, koje je sitno prebiralo nogama, pod tovaričkom, koji je samo zap-ravo jedna konjska strana. Sti-zali su ga, progovarali po koju riječ s njim i prestizali ga, jer njegova kenjica nije mogla br-že ići. Meho se već prilično na-vikao na zimu, koja je po malo i

popuštala, kako je slabašno prozeblo sunce obasjavalo golo grmlje kraj ceste, koja se malo dalje savijala u oštre serpenti-ne, a grad se ukazao tamo uvrh polja, daleko dva sata pješače-nja. On nije bio nikada velik sanjar – zaželio bi nekad malo više para da zaodije čeljad i da kupi malo kahve i šećera, - ali sad mu se mašta razigrala , da mu je da ima krila, pa da s one prve okuke preleti do grada i do otkupnog ureda, da ne mora ovaj dugi put prevaliti i izmuči-

ti sebe i ovo sitno zaštukano živinče, koje on cijeni i voli kao i svoje kućno čeljade. Ta kenjica se okotila ima petnaest godina i do nazad dvije godine zimi ju je uvo-dio u kuću, gdje je kraj vra-ta imala svoje mjesto, a u drugom uglu do nje krava i pred njima jasle, dok se kod

ognjišta on smještavao sa že-nom i djecom, koja su se rañala tu, u istoj prostoriji, gdje su i životinje tavorile, umirala, da se od desetero njih othrani petoro, dva sina i tri kćeri, ko-je su se već udomile. I tek sad, kad se stariji sin ženio, prem-ještene su krava i kenja u po-jatu, za sina dozidana sobica uz ovu glavnu prostoriju, jasle porušene, a u uglu postavljena kamena ploča, koju su prozvali banjicom.

Nastavit će se...

S t ranica 58 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. BogBog n asn as jeje st vori ost vori o

SVOJIMSVOJIM Ž IVOTOMŽIVOTOM II VJEROMVJEROM UU ISUSAISUSA KR ISTAKR ISTA II KAMEROMKAMEROM SVJEDOČ IMSVJEDOČ IM Ž IVOTŽ IVOT ČOVJE KAČOVJE KA

Zvonko B. Ranogajec, kršćan-ski TV producent, 2537 Eastwood Avenue, Evanston, Illinois 60201 SAD, e-mail: [email protected]

IZABRATIIZABRATI SVOGASVOGA VOðUVOðU ((22..diodio))

(Choosen our leader)

Nebiblijska i biblijska perspektiva razumijevanja i gledanja u dana-šnjem hrvatskom društvu

Istina o današnjem sveopćem stanju u Hrvatskoj i današnjim voñama Hrvata

Zbivanja u Hrvatskoj ne s lute na dobro. Danas, sedamnaest godi-na nakon stjecanja nezavisnosti izborene i plaćene tisućama živo-ta, malo je toga onako kako smo to zamišljali na početku puta. Osjećaj da se stvari ne kreću onako kako bi trebale nalaze se svugdje; meñu Hrvatima u do-movini kao i meñu ise ljeništvom, od Sjeverne Amerike do Australi-je i od Južne Amerike do Europe. Polet i jedinstvo koji su devede-setih bili gotovo opipljivi zamije-nio je osjećaj bespomoćnosti koji pomalo prelaz i u beznañe. Što se to dogodilo s Hrvatskom koju smo že ljeli a koja se pretvorila u državu nesuvisle unutrašnje i vanjske politike i žrtvu sukoblje-nih i podzemnih meñunarodnih interesa, državu bez ponosa i samopoštovanja? Državu raspro-danu i voñenu, umjesto intere-som naroda, osobnim ambicija-ma i interesima nekih od najmra-čnijih likova novije hrvatske povi-jesti?

Ovo pitanje treba postaviti danas

jer već sutra možda neće bit i nikoga da na njega dade odgo-vor. Ili još gore, bit će ih, a li će za odgovore biti kasno jer će nas sadašnji put odvesti predaleko prema propasti. Tijekom protek-lih deset godina Hrvatsku su vo-dile tri vlade.

Hrvatska je prošla kroz privatiza-ciju državnih poduzeća čija je svrha bila pretvoriti je u mali, ali jaki južnoeuropski centar koji bi služio kao primjer uspješnog stvaranja tržišne ekonomije. Uza sve te znakove koji su mogli zna-čiti promjene u pozitivnom smje-ru. Hrvatska je danas država bez onog značenja koje je mogla imati kad je krenula na put. Hr-vatska je danas bojno polje ist ih onih sila i interesa koji su još od početka dvadesetog stoljeća na najgori mogući način odreñivale sudbinu države i hrvatskog naro-da!

Hrvatska je država premrežena privatnim interesima korumpira-ne političke elite i meñunarodnih financijskih krugova čij i trenutni kratkoročni i pragmatični interesi ne ostavljaju ni mrvice na stolu s kojeg ćemo sutra jesti. I konač-no, Hrvatska je danas u šakama boraca za potpunu slobodu i to-talnu demokraciju ali to su isti oni borci koji su imali vlast do 1990. uskraćujući tu istu demok-raciju svima osim državnom poli-tičkom aparatu. Današnja demo-kracija ima najglasnije zagovor-nike meñu onima koji do 1990. nisu za nju htjeli ni čuti! Drugim riječima, Hrvatska je danas drža-va koja ne zna ni zašto ni kamo ide. Briga pojedinca u pozadini je političkog interesa elite za čim bržim ulaskom u Europsku uniju,

pod svaku cijenu!

Politička elita danas u Hrvatskoj ima gotovo potpunu kontrolu nad javnim mišljenjem i slobodu da prikazuje i interpretira to miš-ljenje prema vlastitim potreba-ma. Sve novine od značaja, dak-le one koje se više čitaju, jedna-kog su profila, uz vrlo rijetke i nesuvisle pokušaje nadzora nad političkom elitom koji se svode na povremene i pažljivo voñene skandale kako bi se pažnja jav-nosti skrenula s pravih tema!

(Portal-Hrvati AMAC. 23.10.2008. "Hrvati, za koga ćete glasovati na izborima". Autor teksta se nije potpisao.)

Dragi moji domovinski i iseljeni Hrvati nedajte se zavaravati Sa-naderovom vatrenošću ili Milano-vićevim šarmom "novog lica". Imao sam dva osobna susreta s gospodinom Ivo Sanaderom. Prvi moj susret s Ivo Sanaderom bio je u svibnju 1994. godine prigo-dom javnog skupa u Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu koji sam dokumentirao TV kamerom, a drugi puta sedam godina kas-nije, 18. studenoga 2001. godine kada je gospodin Ivo Sanader (ovaj puta kao daleko iskusniji političar i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice) posjetio po drugi puta Hrvatsku zajednicu Chicaga, i tom prigodom imao sam s njim opširan TV intervju za moj "The Croatian Perspecti-ve" TV program u Chicagu. Gos-podin Ivo Sanader je po mome osobnom mišljenju čovjek koji jedno misli, drugo radi a treće govori!

Prije nekoliko dana pročitao sam na portalu Hrvatskoga kulturnog

BogBog n asn as jeje st vori ost vori o S t ranica 59 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8.

vijeća izjavu gospodina Zorana Milanovića, sadašnjeg predsjed-nika SDP-a koju je izrekao na jednom predizbornom skupu u Osijeku prije godinu dana, a ona glasi: "Bitno je da odluku o tome tko će donositi zakone u Hrvats-kom saboru donosimo mi u Hr-

vatskoj, a ne Novi Zeland, Aus-tralija ili neka treća država. Ne-mam ništa protiv ljudi koji ne žive u Hrvatskoj, smatram ih partnerima i bliskima, ali oni ne dijele sudbinu ove zemlje!"

Ovdje nije potreban komentar.

Neka mu dragi Bog, naš Spasi-telj, Sin Božji, Gospodin Isus Krist oprosti na ovim riječima, jer gospodin Zoran Milanović zaista ne zna što govori!

RIJEČRIJEČ ZAZA SVAKISVAKI TJEDANTJEDAN ( ( 22 ))

Mieczystaw Malinski

OČEKIVANJEOČEKIVANJE

TrebaTreba lili čekatičekati, , kadkad ćeće onon ii onakoonako doćidoći? ? ZaštoZašto izgledatiizgledati, , kadkad ćešćeš gaga uskorouskoro moćimoći gledatigledati? ? ZaštoZašto osluškivatiosluškivati, , hoćehoće lili stićistići, , tata uskorouskoro ćešćeš gaga slušatislušati, , uskorouskoro ćeće namnam progovoritiprogovoriti. . NijeNije lili došašćedošašće dobadoba crkvenecrkvene godinegodine uu kojemkojem sese svesve činičini „kao„kao da“da“? ? NijeNije lili toto naprostonaprosto zamišljanjezamišljanje? ? NijeNije lili toto samosamo igraigra, , svakogodišnjasvakogodišnja dječjadječja zabavazabava??

NeNe. . JerJer uu tebitebi OnOn jošjoš nijenije nanovonanovo roñenroñen! ! NisiNisi titi viševiše onajonaj staristari. . PromijenioPromijenio sisi sese odod prošleprošle godinegodine. . DrugačijeDrugačije gledašgledaš svijetsvijet negonego prijeprije godinugodinu danadana. . DrugačijeDrugačije gaga shvaćašshvaćaš, , drugačijedrugačije mis-mis-lišliš nono prošleprošle godinegodine, , OnOn sese uu tebitebi moramora iznovaiznova roditiroditi..

33. . nedjeljanedjelja došašćadošašća AA, , MtMt 1111,,22--1111

JESIJESI LILI PROROKPROROK??

MeñuMeñu velikevelike tragedijetragedije IzraelaIzraela spadaspada ii odbacivanjeodbacivanje prorokaproroka kojikoji susu željeliželjeli spasitispasiti narodnarod. . Up-Up-ravoravo odnosodnos premaprema svomsvom prorokuproroku odlučujeodlučuje sudbinomsudbinom nene samosamo izraelskogizraelskog, , negonego ii svakogsvakog narodanaroda..

NeNe ideide prorokeproroke kamenovatikamenovati. . OniOni boljebolje videvide, , boljebolje čujučuju, , boljebolje razumijurazumiju. . NaprotivNaprotiv, , moralimorali bis-bis-momo sese upetiupeti ii gledatigledati njihovimnjihovim očimaočima, , slušatislušati njihovimnjihovim ušimaušima, , mislitimisliti njihovomnjihovom pamećupameću, , dada svojsvoj narodnarod ii sebesebe spasimospasimo odod propastipropasti..

33. . nedjeljanedjelja došašćadošašća BB, , 11, , 66--88. . 1919--2828

ŠTOŠTO NAMNAM JEJE, , DAKLEDAKLE, , ČINITIČINITI??

VratiVrati sese samomsamom sebisebi, , budibudi toto štošto jesijesi –– čovjekčovjek sasa svojimsvojim imenomimenom ii prezimenomprezimenom, , sasa svojimsvojim datumomdatumom roñenjaroñenja. . II morašmoraš odod sebesebe odbacitiodbaciti svesve čimečime sisi sese kaniokanio jeftinojeftino provućiprovući krozkroz životživot. . StogaStoga sese odreciodreci svakogsvakog podilaženjapodilaženja onimaonima odod kojihkojih ovisiovisi tvojatvoja karijerakarijera. . ZatimZatim morašmoraš prestatiprestati bezbez mislimisli ponavljatiponavljati štošto susu drugidrugi reklirekli, , bezbez razmišljanjarazmišljanja raditiraditi štošto drugidrugi raderade. . MorašMoraš stećisteći sloboduslobodu –– ii govoritigovoriti kakokako samsam znašznaš, , raditiraditi kakokako samsam umiješumiješ, , mislitimisliti svojomsvojom glavomglavom..

TakoTako, , kaokao slobodanslobodan čovjekčovjek prilaziprilazi drugimdrugim ljudimaljudima. . PonašajPonašaj sese kaokao ravnopravniravnopravni sudioniksudionik. . BezBez kompleksakompleksa dada sisi glupljigluplji iliili slabijislabiji il iil i ovisnijiovisniji odod njihnjih. . NeNe bojboj ihih sese. . MirnoćomMirnoćom prosuñujprosuñuj njihovanjihova djeladjela..

VratiVrati sese BoguBogu –– vrativrati sese samomsamom sebisebi..

33. . nedjeljanedjelja došašćadošašća CC, , LkLk 33, , 1111--1818

S t ranica 60 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. Ustaš kiUstaš ki h i tro zovh i tro zov

KAINKAIN II ABELABEL Gen Kameni, Zagreb

A: Spremni.

B: Spremni!

A: U to ime jedan Ka(j)in!

B: Svejedno Kain ili Kajin! Uvijek je to isto. Stalno Ka(j)in traži Abela. Željan je krvi. Neprekidno.

A: Abela pravednog.

B: Da, takvi su mu najdraži!

A: I u nas?

B: U nas, svakako. Ali i kod dru-gih naroda. Zla misao koja ne da mira. U potrazi za zločinom na koji, tako misli, ima pra-vo. Bez obzira na cijenu.

A: Doselio se u Hr-vatsku.

B: Iz Kopra. Sad bi Istru odcijepio od Hrvatske.

A: Mi?

B: Za Dom sprem-ni!

A : Smeta mu Thompson!

B: Dakako. Čovjek pjeva, a to Ka(j)inu, naravno, sme-ta. Takav je on. Kakva pjesma. Re-žanje i zavijanje. To je za njega.

A: Čujem, gradi vikendicu.

B: Ne, ne gradi! Dube ju. Ruje. Pod zemljom. Želi od fojbi nači-niti nekakva svetišta. Najlakše će to napraviti uvuče li se u njih. Odabrao je jednu u koju je bače-

no pedesetak jadnika. Živih. Za Mesića pripravlja još veću. Taj ne razgovara, ako ih je na hrpi bilo manje od stotine. Vidiš, a glumata nekakva pravednika. Dakako, kad ga vodim na janjeti-nu. Onda se napije, pa postaje čak i Hrvat. Veliki. Kao, recimo, Veljko Kadijević.

A: Smeta mu, mislim Ka(j)inu, i hrvatska policija u Istri.

B: Sve što je hrvatsko smeta mu.

A: Kaže, da nije njih bilo, Istra bi bila talijanska.

B: Ha, ha, ha. Nikad se mi Istre nismo odrekli. Meñutim, bilo je

takvo vrijeme. Nije se moglo. Kad je Italija kapitulirala, odmah smo cijelu našu jadransku obali pripojili matici – Hrvatskoj.

A: Kažu da su to oni učinili.

B: Uzmi datume, pa ćeš jasno vidjeti. Nu, što njima uopće zna-če činjenice.

A: Hoćete reći da su se oni slož ili s talijanskom okupacije toga di-jela Hrvatske.

B: Nego što. Kad su to oni, reci mi, Hrvatskoj pripojili Istru, Rije-ku i Zadar? Nikada. Šutjeli su kao zaliveni sve do pred kraj 1943. godine, a i onda su samo upirali oči u Beograd.

A: Ne šali se Ka(j)in.

B: Znam. Bombe frcaju. Zna on taj posao. To mu ipak ništa ne će po-moći. Istra ostaje Hrvatska. Zauvijek.

A: Dalje? Kako se Ka(j)inima suprotstavi-ti?

B: Za početak prijavit ćemo boravište u Is-tri. Ima nas već dos-ta koji smo to odluči-li. Dolaze izbori.

A: Recite mi nešto potanje o tome.

B: Drugi put. Idemo sad na jednu pivu.

A: Dobro, ali samo na jednu. Moram završiti novi broj Gla-snika. Možda sam i dosadan bio.

B: Ništa, ništa! Poz-dravi urednika. Nav-rati. Na čaj. Romanij-

ski, od čubre.

A: Hoću. Spremni.

B: Spremni!

Kain ubija Abela

S t ranica 61 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8. Kolač iKo lač i

MIRINI VINKOVAČKI KOLAČIMIRINI VINKOVAČKI KOLAČI

SrnećaSrneća leñaleña

Izrada biskvita:

Od 6 bjelanjaka izbiti čvrsti sni jeg. Pjenasto izraditi mikserom 6 žumanjaka, 16 dag maslaca i 20 dag šećera. Dodati 12 dag naribane čokolade, malo limunove korice, 12 dag mljevenih badema, 8 dag krušnih mrvica i 1/2 praška za pecivo. Sve skupa izmiješati . Na kraju umiješati sni jeg od bjelanjaka. Veći rebrasti kalup* dobro namazati i posuti brašnom. Smjesu istresti u kalup. Peči u pećnici zagri janoj na 200°C oko 45 minuta. Pečeni kolač prerezati i namazati kremom.

*Napomena: Ukoliko nemate rebrasti kalup, može se peči u većoj tepsi ji obloženoj masnim papirom i li foli jom. Foli ju je potrebno namastiti i posuti brašnom. Peče se u pećnici zagri janoj na 200°C oko 30 minu-ta, jer je ti jesto u tepsi ji tanje. Pečeno ti jesto prerezati po dužini na dvi je trake i namazati kremom.

Izrada kreme:

Izmiješati 2 jaja i 5 žlica šećera. Dodati 3 rebra čokolade i dalje kuhati na pari . Kad se krema zgusne (to vidite kad kuhačom miješate kremu, a vidi se dno posude) skinuti s pare, dodati 15 dag maslaca, pomije-šati i umiješati 10 dag sjeckanih badema. Ostaviti da se ohladi .

Izrada glazure:

Lagano kuhati 2 rebra čokolade, 2 žlice šećera i 2 žlice vode dok se čokolada ne otopi . Dodati 5 dag maslaca i kuhati dok se sve ne zgusne. Vruću glazuru preliti preko kolača.

Pripremi la:

Marija Dragun roñ. Takšić

Snimio: Marko Stjepan Mirković

Sastojine za biskvit:

16 dag maslaca i li margarina,

20 dag šećera,

6 jaja,

12 dag mljevenih badema,

12 dag ribane čokolade,

8 dag krušnih mrvica,

naribane limunove korice i

1/2 praška za pecivo.

Sastojine za kremu:

3 rebra čokolade,

2 jaja,

5 žlica šećera,

15 dag maslaca i

10 dag sjeckanih badema.

Sastojine za glazuru:

2 rebra čokolade,

2 žlice šećera,

2 žlice vode i

5 dag maslaca.

S t ranica 62 Broj 38 - 27. pros inca 200 8. Č itate l j iČ i tate l j i

RADUJTERADUJTE SESE NARODINARODI

Radujte se narodi - na sve strane ori, S neba zvijezde sjaje, pa inje svijetluca, Pored moga bora mala svijeća gori, Božić je nam stigao, na vratima kuca.

U mislima vidim Betlehemsku štalicu, Razliježe se pjesma i ljudi se grle, Mnogima su primjetni osmjesi na licu, Odsvakuda povorke prema crkvi hrle.

Dok mislim o tome, gorčina me prožima, Jer brojne godine svaki Božić oplačem, Što ne mogu biti meñu svojim ljudima Pod našim nebeskim, vedrim pokrivačem.

No, moram trpjeti, nemam drugog izbora, Zato vam i noćas suzom pišem čestitke, Gledajući slike kraj Božićna bora Svim srcem vam želim blagdanske užitke.

Pavao Jelović [email protected] Saskatoon, Canada

BOŽIĆBOŽIĆ JEJE OBITELJSKIOBITELJSKI BLAGDANBLAGDAN

Poštovani Prijatelji!

Božić je najljepši blagdan vjere i nade. Božić je obiteljsk i blagdan. Božić je najtopliji blagdan ljubavi i nade.

Želim Vam u ime djelatnika Hrvatskog Radia Vancou-ver i u svoje osobno ime sretan i blagoslovljen Božić i uspješnu i sretnu novu 2009. godinu.

Srdačan pozdrav i svako dobro

Voditelji radio programa [email protected]

www.radiovrh.ca iv [email protected]

[email protected]

Program utemeljen: 22.Srpanj 1972

BLAGOSLOVLJENBLAGOSLOVLJEN BOŽIĆBOŽIĆ

BLAGOSLOVLJENI BOŽIĆNI BLAGDANI I PUNO SREĆE I USPJEHA U NOVOJ 2009. GODINI VA-MA I VAŠIM NAJBLIŽIMA

SRDAČAN POZDRAV

IVICA GRGIĆ, CHICAGO

www.lijepanasadomovinahrvatska.com

ZAJEDNIČKAZAJEDNIČKA ČESTITKAČESTITKA

Dragi fra Andrija,

Najsrdačnije se zahvaljujem na Božićnoj i Novogodiš-

njoj čestitci koju ste uputili u najboljoj nakani ljudima s kojima imate nešto zajedničkoga, bilo to u vjerskom, znanstvenom, nacionalnom i ili društveno - napretko-vom, ali se pokazalo da u tom skupu ima i "gnjila jabu-ka", koja ne može zbog očajne mržnje prema jednom Hrvatu i kršćaninu "oprostiti" nešto iz prošlosti, što nema nikakve veze s hrvatstvom i vjerom, nego je u pitanu nekakav osobni obračun. Mržnja je najveće zlo, evo, pokazalo se da je zbog mržnje čovjek u osveti nanio najv iše štete sebi. Boze oprosti mu, jer on zna zašto to čini.

U ovim velik im Blagdanskim danima ljudi čestitaju jed-ni drugima - i opraštaju, jer bez oprosta nema mira, nema slobode, ali nema ni spasenja duše. Tko je meñu nama toliko uzoran i bez ikakvog grijeha? Bio je samo jedan... I zbog toga su ga razapeli!

ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ I SRETNU NO-VU 2009. GODINU ŽELIM VAM SVIMA

Rudi Tomić [email protected]

SRETNASRETNA VAMVAM CIJELACIJELA NAREDNANAREDNA GODINAGODINA

Sretan i blagoslovljen Božić i cijela naredna godina!

Uredništvo Novoga svijeta [email protected]

www.fokolar.hr ŽELIMŽELIM SRETANSRETAN BOŽIĆBOŽIĆ SVIMASVIMA

Dragi i poštovani fra Andrija,

Najljepša Vam hvala na ovoj divnoj božićnoj čestitci, ali i na spomenu sv. Franje i časnog franjevačkog reda.

Istovremeno s Vašom čestitkom primio sam e-mail s meni potpuno nepoznate e-mail adrese. Mislio sam da je čestitka, pa sam je znatiželjno otvorio. Na žalost umjesto radosti: zaprepaštenje! Unjesto mira i opraš-tanja, jedna beskrajna mržnja, puna prijetnja osvetom: "...jer doći će ustaška ćizma na zemlju svojih pradjedo-va i djedova i zgazit će sve uljezi, sluge i slugane, sve Jugoslovene."

Bože moj, takvu mržnju nisam susreo još od rata. Mrž-nja je uvijek iracionalna, a u stresnim situacijama mo-že poremetiti i najmirnije osobe. Spomenut ću samo jedan primjer, o kojemu sam pisao u članku objavlje-

S t ranica 63 B ro j 38 - 27. pros inca 200 8. Č itate l j iČ i tate l j i

nom na www.croatia.ch. U vrijeme vukovarske tragedi-je sreo sam poznanika, tehničara u poduzeću u kojemu sam radio. Bivši partizan, član partije, vrlo miran čov-jek koji to nije iskorištavao; nešto je radio u sindikatu. Izgledao je strahovito usplahiren i čim me je ugledao brzo mi je prišao i grčevito me uhvatio za nadlaktice, pa bez pozdrava počeo uzbuñeno govoriti: "Filipe, ja mislim da sam poludio. Uvijek sam osuñivao Pavelića što je pobio tolike Srbe, a sad mi je žao što ih nije sve pobio. I tako je bio kriv, pa ne smeta što bi bio još v iše kriv - a mi bi sada imali mir!".

Čovjek je bio u stresu, pa je njegova reakcija mogla biti potpuno očekivanom. A kako shvatiti reakciju gos-podina Franje na Vašu čestitku Božica, blagdana mira i opraštanja - barem na taj dan. I vojske su nekada na taj dan obustavljale borbe. I još se prijeti "ustaškom čizmom". Da je barem rekao: "hrvatskom čizmom", što ima barem nekakve logike. Premda se mnogi još zano-se idejom ustaštva, ali lijepe ideje je još Pavelić počeo uništavati čim je došao na vlast. Mnoge je ideje slobo-dne Hrvatske provodio vrlo uspješno: u Zagrebu je izgradio tri fakultetske zgrade, rañeni su projekti za izgradnju ceste Zagreb - Zemun, svuda se i pored rata nešto gradilo, objavljeno je čak pet tomova Hrvatske encik lopedije, ali je političk i bio potpuno nespretan. Još je bilo poštenih članova Ustaškog pokreta, ali sve ma-nje. Dr. Feliks Niedzielsk i, predratni predsjednik Veli-kog križarskog bratstva, početkom rata podžupan Veli-ke župe Usora i soli (Tuzla), bio je odani član ustaškog pokreta, ali i pravi vjernik - Katolik. Bio sam u njego-vom skromnom stanu: soba s krevetom, stol s dvije stolice, a na zidu slika majke Božje. On je bio prven-stveno Katolik i Hrvat.

Čak i u ustaškim vojnim postrojbama ideje ustaštva postupno gube snagu. Oni su branili domovinu, a ne ustaštvo. Sve do jeseni 1944. za mene je Pavelić bio neosporni voña hrvatskog naroda i stalno sam u džepu nosio njegovu sliku. No kad je Pavelić dao uhititi Voki-ća i Lorkovića, shvatio sam da je Hrvatskoj oduzeo i ti malu mogućnost spasa domovine, pa sam tu sliku po-cijepao - bio sam tek u sedamnaestoj godini života. No nisam se opredijelio za partizane, nego sam se prigo-dom povlačenja vojske prik ljučio ustaškoj bojni Avdage Hasića. Postao sam hrvatski vojnik, a ne ideološki pri-padnik pokreta. Moju sam vojničku karijeru završio sam na Bleiburškom polju, a kad sam kasnije saznao što se sve dogañalo, shvatio sam da je Pavelić zapravo sukrivac bleiburških žrtava.

I ja plačem što nam nije granica na Drini. No za to nisu kriv i nikakvi "Jugoslaveni". Kriva je čudna politika po-kojnog Franje. Da je poslušao veličanstvenu ideju Dob-roslava Parage o uspostavljanju Savezne države Hr-vatske i Bosne, to se vjerojatno moglo i ostvariti. No on je to grubo odbijao.

Stari pozdrav hrvatskog vojnika je: Za dom spremni, a

ne "Za Dom i Poglavnika" (Ustaški je pozdrav zapravo bio: "Za Poglavnika i dom spremni").

I na kraju još dodajem da pozdrav: "Za Dom i Poglav-nika, za (od uljezi i izdajica) slobodnu Hrvatsku Domo-vinu od Sutle do Drine, od Drave do Jadrana!" vodi istom cilju kao i; "Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo", a to znači u smrt.

Vaša je čestitka dragi fra Andrija bila upućena u dobroj i plemenitoj namjeri, a vjerojatno niste poznavali sve supotpisnike. Osim gospodina Galića s kojim sam par puta bio u e-mail kontaktu, ni ja ne poznajem nikoga od supotpisnika. Gospodin Galić možda ima pravo, da ipak ne upućujemo božićne čestitke onima koji to ne zaslužuju.

Ja sa svoje strane želim sretan Božić i Novu godinu svim supotpisnicima koji je žele iskreno primiti.

Filip Ćorlukić [email protected]

SRETANSRETAN BOŽIĆBOŽIĆ II SVESVE NAJBOLJENAJBOLJE UU NOVOJNOVOJ 20092009. . GODINIGODINI

IVICAIVICA MAČEKMAČEK ii TRPIMIRTRPIMIR MARIĆMARIĆ

BOJKOTIRAJMOBOJKOTIRAJMO PROI-PROI-ZZVVOODDEE REDRED BULLABULLA

Poštovani,

U ime grañanske inicijative „Zaštitimo djecu od nepris-tojne televizije“ zahvaljujemo vam što ste sudjelovali, te što smo zajedno izborili pobjedu!

A vas je v iše od 3.600 koji ste poslali e-mail.

Pročitajte na dnu ove poruke više o inicijativ i i što je polučila.

Nakon velikog broja upita danas krećemo s novom e-mail peticijom -grañanska inicijativa „Zaustavimo blas-femiju Božića“, usmjerenom na Red Bull TV reklamu koja ismijava Svetu obitelj i roñenje Isusovo, te se vrti na svim TV programima u Hrvatskoj.

Tražimo da se zbog povrede vjerskih osjećaja žurno makne ta reklama sa svih televizija. Ista reklama je zabranjena u Italiji prošle godine.

Bojkotirajmo proizvode Red Bulla.

U ime inicijative:

mr. sc. Stjepo Bartulica mr. sc. Vice J. Batarelo

Nedjeljko Pintarić

HrvatskiHrvatski uljudbeniuljudbeni pokretpokret UdrugaUdruga zaza zaštituzaštitu pravaprava

grañanagrañana

Pete poljanice 7

10000 Zagreb

Hrvatska

tel: +385 1 29-23-756

fax: +385 1 29-23-757

[email protected]

www.hrvatskauljudba.hr

www.svakovamdobro.hr

www.pravednostiljubav.hr

www.borovnicaunas.hr

www.redangus.hr

www.blackdragun.hr

www.laudonovgaj.hr

www.ne-kor.hr

GlasnikGlasnikGlasnikGlasnik HrvatskogHrvatskogHrvatskogHrvatskog uljudbenoguljudbenoguljudbenoguljudbenog pokretapokretapokretapokreta

IzlaziIzlaziIzlaziIzlazi subotomsubotomsubotomsubotom

Nakladnik:

PoslovnaPoslovnaPoslovnaPoslovna savjetovanjasavjetovanjasavjetovanjasavjetovanja

DragunDragunDragunDragun dddd....oooo....oooo....

Uredništvo:

drdrdrdr. . . . scscscsc. . . . TomislavTomislavTomislavTomislav DragunDragunDragunDragun

glavni urednik

091/33-88-431

HrvojeHrvojeHrvojeHrvoje MirkovićMirkovićMirkovićMirković

grafički urednik

091/33-88-432

LovorkaLovorkaLovorkaLovorka DragunDragunDragunDragun MirkovićMirkovićMirkovićMirković, dipl.

oec. za izdavača

091/33-88-433

Priloge slati na adresu:

Zagreb, Pete poljanice 7

[email protected]

Idejno rješenje:

© Hrvoje Mirković

OBAVIJESTOBAVIJEST

SVETOMSVETOM MISOMMISOM -- DJECADJECA ZAZA DJECUDJECU Poštovani ,

Na blagdan Nevine dječice, koji je ove godine ujedno i blagdan sv. Obitelji , a pada u nedjelju, 28. prosinca 2008. slavit će se u 11,30 sati u Zagrebačkoj ka-tedrali sveta misa sa sljedećom nakanom: Djeca za djecu. Ci lj nam je toga dana okupiti svu našu mladost i obitelji da u zajedničkoj pjesmi i molitvi posvetimo svoje srca i misli svoj nedužnoj djeci koja su stradala i još uvi jek pate zbog na-še nebrige i nedostatka ljubavi .

Tom prigodom misno će slavlje uzveličati jedan veliki dječji zbor od 150 mališa-na sastavljen od dječjih zborova Čarobna frula i Vrapčići (prof. Marijan Mi lić), Mozartine (prof. Sonja Rem), Anñeli iz Rovišća (prof. Biserka Horvat), dječji zbor Angelus iz Donje Stubice (prof. Jural Ivanić), Zagrebački dječaci (prof. Jasenka Ostojić Radiković), Zlatne note Glazbenoga ateliera Angelus (prof. Pa-ule Fabinger- Orešković).

Na orguljama će ih pratiti prof. Eva Kirchmayer Bi lić. Misna čitanja bit će tako-ñer povjerena mladima tako da sve bude u rukama onih na kojima ostaje buduć-nost.

Mi vjerujemo da ova inici jativa ima dubok duhovni smisao jer osim sudjelovanja u svetom misnom činu, iziskuje istinsko osobno sudjelovanje najmlañih vjernika u vrednovanju patnje i stradanja njihovih vršnjaka čije je mjesto u zajednici vjernika osigurala i Rimokatolička crkva ustanovivši blandan Nevine dječice. To će im pomoći da bolje shvate značenje svetosti svakog ljudskog života bez ob-zira koliko on trajao na zemlji . Ovakve inici jative mogu poslužiti kao svjedočan-stvo poštovanja života naspram sve prisutni je kulture smrti u dobu u kojem živi -mo.

Organizacijski odbor akcije Svetom misom djeca za djecu zahvaljuje prečas-nom gospodinu Josipu Kuntiću, rektoru zagrebačke katedrale na razumijevanju i pomoći oko realizaci je ovoga misnoga slavlja. Zahvaljujemo takoñer, prof. Ja-senki Polić Bi liško predsjednici i ostalim članovima udruge Hrvatska bašćina kao i gñi Mariji Šepić tajnici Instituta za crkvenu glazbu koji su nam u svakom tre-nutku bi li pri ruci.

Molimo sve koji su na bi lo koji način u mogućnosti da o ovome izvi jeste župnike, vjeroučitelje i medije da se ŽURNO jave Evi Kirchmayer Bi lić (095-90.40.553) i li Tugi Tarle (091-92.58.381).

Molimo i sve ljude dobre volje da nam putem svojih mreža i kontakata pomognu proširiti ovu obavijest na što više adresa kako bismo dali priliku svima koji osje-ćaju potrebu iskazati svoju solidarnost sa djecom bez doma, bez ljubavi i bez prava na život da zajedno s nama molitvom i pjesmom slave Boga.

SRETANSRETAN BOŽIĆBOŽIĆ!! Za akciju Svetom misom djeca za djecu

Tuga Tarle, prof.

Eva Kirchmayer, prof.

Documents

U Glasniku br . 39 Titove tajanstvene godine u Moskvi 1935 ... · polazi od za njega utvrñenih kriterija Chiare Lubich, prihvaćenih od strane Rimokatoličke crkve, a vjerski ne