Za nezaborav 2

Urednikovo slovo 3

Istina (ponekad) boli 4

Razgovor 8

Moram reći 12

Lustracijsko oko 15

Bremenita sjećanja 17

Vijesti 20

Bosno moja 22

Srebrenica 27

Srpsko pravo na reč 28

Antikorupcjski pogledi 30

Misleći na Ukrajinu 36

Hrvatski jezik 38

Nova djela 41

Hrvatska knjižara 43

Bog nas je stvorio 44

Osvrti 47

Zdravodrugovi 53

Banovina Hrvatska 55

Roman 57

Podlistak 59

Ispovjednikov kutak 60

Ustaški hitrozov 61

Kolači 62

Čitatelji 63

Zgodopis 31

Broj 34 Zagreb, 22 . studenog 2008.

Sadrža jSadrža j

Iz lazi subotom

U idućem broju: Mladen Schwarz

OTAC DOMOVINE I DOMOVINE SIN O Starčeviću i Tuñmanu

Stranica 2 Broj 34 - 22. studenog 2008. ZaZa nezaboravnezaborav

PORUKAPORUKA IZIZ VUKOVARAVUKOVARA Paul Jelović, pjelovic@yahoo.com

Opet će se ovdje sa brda pepela i krvi,

Zgrušane i osušene krvi, koju ostavi sotona,

Htijući bezumna da sve hrvatsko smrvi

Oriti pjesma iz ovog bastiona.

I opet će zdanja na ruševinama niknuti,

Do u nebo će rasti ime i slava grada,

Za vječnost spomenik Hrvati će dignuti

Svim braniteljima - Hrvatskog Staljingrada.

Šumiti će bistri valovi Dunava i Vuke,

Umivati plodna, sa krvlju natopljena polja

Na kojima su okrutno zločinske četničke ruke

Izvršile bezbroj zločina i pokolja.

Istina, sutra će se i boli osjećati ovdje,

Radi izginulih hrabrih hrvatskih sinova,

Zbog brojne sirote djece kojoj su četničke horde

Poubijale najmilije, uništile radosti i snove.

Osjećati će se gnjev, uzdasi i gorčina,

Radi tragova zlodjela krvoločnih barbara,

Ali će se sa temelja svih vukovarskih ruševina

Za povijest pisati slava viteškog Vukovara.

Stranica 3 Broj 34 - 22. studenog 2008. UrednikovoUredn ikovo s lovos lovo

Kad sam svojedobno, prije nekoliko godina, ukazao na ustrojni lopovluk u hrvatskoj brodogradnji, progla-siše me u Državnom odvjetništvu RH, pod ravnateljskom palicom svenazočnog Mladena Bajića, neubroji-vim. Prof. dr. sc. Dragica Kozarić-Kovačić, inače pripadnica klana Stjepana Mesića, kamo odavno spada i obitelj Perković, iz Kliničke bolnice „Dubrava“ u Zagrebu, to je i znanstveno potvrdila. Sad je poznato i zaš-to. Govorio sam tek o nekih 10 milijardi kuna ulupanih u džepove brodograditeljskih „koperanata“, dotično onih spodoba iz vrha države, posebno Ministarstva financija RH, koji su im ih tamo izravno spustili.

Znalo se, i ZNA SE, meñutim, tamo o tome i mnogo više.

Sada Damir Polančec svjedoči („Novi list“, Rijeka, 14.11.2008.):

„Još radimo analize devedesetih godina. Za koji dan ćemo imati precizne podatke za to razdoblje.“

Očito, neki brzi ljudi.

„Od početka 2000. godine do danas brodogradilištima je odobreno više od 44 milijarde kuna jamstava, primili su 2,8 milijardi kuna direktnih subvencija, te još 5,8 milijardi kuna potpora za sanacije gubitaka u 2000. i 2002. godini.“

Kako li će sve to pajdaši vratiti, konkretno Damir Polančec i Ivan Šuker, a da ne govorimo o Vladimiru Šeksu, Stjepanu Mesiću i dr. sc. Ivi Sanaderu. Ili ćemo opet, umjesto njih dakako, to morati mi učiniti? Rekao bih opet: „Mašala!“, ali se čitatelji ljute na taj izričaj. Bit će stoga dovoljno:

„Zdravodrugovi svaka Vam čast! Imate zaista dobar tek.“

HRVATSKAHRVATSKA BRODOKRADNJABRODOKRADNJA

Ivan Šuker, ministar financija RH

Stranica 4 Broj 34 - 22. studenog 2008. Ist inaIst ina ( ( ponekadponekad ) ) bo l ibo l i

Razgovarao dr. sc. Tomislav Dragun, financijski revizor

Pitanje:

G o s p o d i n e Generale uvi-jek ste poga-ñali u „sridu“. Sad Vam se, govore zli jezici, omaklo kad ste rekli da u Hrvats-koj postoji graditeljska z l o č i n a č k a mafija, a da su joj na čelu tri doktora. Je li točno ono što ste izjavili na tu temu?

Odgovor:

Točno je. U Hrvatskoj postoji og-romna zločinačka graditeljska organizacija. Rekao bih najveća u ovom dijelu svijeta, kojoj su na čelu s tri tenora, tri doktora, dr. sc. Ivo Sanader koji sve u našoj državi nadzire, zatim prof. dr. sc. Jure Radić i dr. sc. Petar ðukan. Oni kontroliraju neke privatne firme u kojima su, dakako, i ve-ćinski vlasnici. To su: Institut grañevinarstva Hrvatske – IGH iz Zagreba, Konstruktor-inžinjering iz Splita, Dalekovod iz Zagreba, Viadukt iz Zagreba, Hidroelektra-niskogradnja iz Zagreba, i t.d., i t.d. Da ne nabrajam dalje. Njiho-ve su, znači, mnogobrojne hr-vatske grañevinske firme koje isključivo dobivaju državne pos-love, odnosno poslove koje Re-

publika Hrvatska financira, jer kada Hrvatske-autoceste i Hr-vatske-ceste raspisuju natječaj, ti natječaji unaprijed su prilagoñeni isključivo odlikama njihovih po-

duzeća, odnosno firmi koje oni kontroliraju. Zaboravio sam reći nešto. Firma Ingra iz Zagreba, povezana je s tom istom gradi-teljskom mafijom.

Pitanje:

To ne ide bez suradnje s politič-kom vrhuškom, zar ne?

Odgovor:

Naravno. Imaju svoga ministra graditeljstva, direktora IGH, ima-ju predsjednika Hrvatske vlade, ustrojili su dva graditeljska kon-zorcija. Na čelu jednoga od tih je firma Konstruktor-inženjering iz Splita, a na čelu drugoga se na-lazi Hidroelektra-niskogradnja iz Zagreba. Te dvije firme voditelji su poslova. Znači oni su subjekti preko kojih se peru novci, jedna-

ko kao i one firme od kojih se nabavlja gorivo, jer svim podiz-voñačima one dodjeljuju gorivo, a putem goriva preko benzinskih pumpi izvlači se keš, t.j. gotovi-

na. Široka je to i velika tema. Ja bih trebao dati intervju, koji bi trajao pet sati, a da bih iznio os-novne stvari o tome.

Pitanje:

Ne pretjerujete li, možda?

Odgovor:

Ne, ne. Sve dok u Hrvatskoj ne rasčistimo s tom g r ad i t e l j s k om mafijom, zloči-načkom organi-zacijom, kilome-

tar autoceste stajat će 15 miliju-na eura, dok je 66. pukovnija za izgradnju cesta isti posao obav-ljala za samo 3 milijuna eura. I zbog toga se hoće uništiti 66. pukovnija za izgradnju cesta.

Pitanje:

Narod kaže. Samo se jedna oso-ba može suprotstaviti graditelj-skoj mafiji triju doktora. Ta nije plašio ni Milana Martića. Misli se, svakako, na Vas. Je li to točno?

Odgovor:

Točno je! U svakom pogledu. Meñutim, nemam se ja za što njima suprotstavljati. Ja ne mr-zim nikoga, ne govorim govorom mržnje. Ja sam vjernik, spreman sam opraštati. Praštam svima. Govorim istinu. Ja sam se borio

GENERALGENERAL ROJSROJS: : TRITRI DOKTORADOKTORA –– MAFIJAŠAMAFIJAŠA ( ( 11 . . diodio ))

Stranica 5 Broj 34 - 22. studenog 2008.

za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku državu. Kad se negdje pojavim, kad naiñem na neki skup, kad vozeći se u automobilu prolazim pored tramvaja, ljudi gledaju u mene kao da ja imam čarobni štapić u rukama, a ja proživlja-vam isto što i ti ljudi koji tako u mene gledaju kao u spasitelja.

Pitanje:

Lako je Vama. Bogati ste. Ili ni-sam u pravu?

Odgovor:

Niste u pravu. Jedva krpim kraj s krajem. Teško plaćam svoje ra-čune. Oni koji me dobro poznaju, a meñu takve spa-date i VI, znaju da govorim istinu. Oni pak koji me ne poznaju, isti-na, znaju reći, lako je njemu, on je jamio. To zais-ta nije istina.

Pitanje:

Ne bojite li se Dr-žavnog odvjetniš-tva i istraživanja podrijetla imovi-ne?

Odgovor:

Ne. Nikako. Ta i zašto bih? Moje su ruke čiste.

Postoji hrvatsko pravosuñe, tak-vo, kakvo je već, pa zato pozi-vam sveukupno hrvatsku javnost da krene u obračun s mitom i korupcijom, s pljačkom državne imovine, kriminalom.

Dragi moj hrvatski narode, ipak moram Ti reći u brk, nisu samo krivi oni koji Te kradu, koji su hrvatsko pučanstvo doveli do siromaštva, nego si Ti kriv, jer si dao svoj glas tim lopovima, koji

vode brigu samo o sebi, a nije ih uopće briga za narod. Narod im treba samo na predizbornim sku-povima, na izborima. Netko za njih mora zaokružiti njihov redni broj.

Pitanje:

Naporna je to zadaća. Hoćete li ići do kraja?

Odgovor:

Ne ću odustati. Ni u budućnosti. Kandidirat ću se na lokalnim, na županijskim i na parlamentarnim

izborima. Ne ću zaobići niti pred-sjedničke izbore. Upozoravam, obznanjujem ukupnoj hrvatskoj javnosti, da ću se slijedeće godi-ne kandidirati za predsjednika Republike. Želite li rasčistiti s kri-minalom, mitom i korupcijom, kako bi svi oni lopovi, ratni profi-teri, koji su pokrali i opljačkali Hrvatsku, završili iza rešetaka, ali ne samo da leže u zatvoru ili da odgovaraju na sudu, nego i da vrate barem polovicu od onoga što su pokrali i iz Hrvatske iznijeli vani na kojekakve nerezidentne račune, kojekakve off-shore kompanije.

Sve to da vrate, jer to je lova

hrvatskih poreznih obveznika.

Pitanje:

Ako je tako, onda se morate bo-riti i za pravnu državu. Ne silazi li to pitanje s mnogih usana?

Odgovor:

Borim se da u Hrvatskoj uistinu zaživi pravda, pravednost, da zaživi pravna država. Jer, ja sam bio na ratištu u ime svih onih koji su poginuli, koji su svoje živote ugradili u temelje slobodne i ne-zavisne države Hrvatske. Da nji-

hova žrtva ne bu-de uzaludna. Da ne bude ta žrtva, evo, poginuli su, a mi ćemo sada krasti, iznositi nov-ce vani, osiromaši-ti narod, i sve to-mu slično. To nam nisu radili četnici. Ne ću dozvoliti kriminalcima i lo-povima da i dalje pljačkaju Hrvats-ku, jer kad Hrvats-ka postane pravna država tih lopova i kriminalaca ne će biti nigdje. Oni su

za vrijeme Domovinskog rata bili vani, usavršavali su engleski je-zik, ili ne znam koji drugi. Neki su bili u Londonu na ugradnji „čipa“. Drugi su po ostalim ev-ropskim zemljama isto tako bili na ugradnji „čipa“. Dobili su upu-te kako srušiti Hrvatsku iznutra.

Zato pozivam sveukupnu hrvats-ku javnost da se odazove na mo-je pozive. Ako treba organizirano ćemo izaći na ulicu. I to spada u demokratska politička sredstava. Znat ćemo braniti slobodnu i ne-zavisnu Hrvatsku državu. U ratu smo je obranili oružjem, a sada to možemo učiniti samo demok-ratskim sredstvima.

Ist inaIst ina ( ( ponekadponekad ) ) bo l ibo l i

Stranica 6 Broj 34 - 22. studenog 2008. Ist inaIst ina ( ( ponekadponekad ) ) bo l ibo l i

Pitanje:

Pozivat ćete ljude na rušenje hr-vatske države govoreći kako ju branite?

Odgovor:

Ne ću! Nikada! Država Hrvatska je i moje dijete, moj ponos!

Ne smijemo s mržnjom prozivati ljude, nego ćemo sa-mo govoriti o činjeni-cama. Iznosit ćemo samo točne dane, da-tume, gradilišta na kojima se krade, koliko se krade, koliko ti ta-tovi pokradoše. Na žalost, nitko o tome ništa ne govori.

Pitanje:

Ne čini li Vas se da je i narod kriv za stanje u kojem se nalazimo.

Odgovor:

Narod je kao začaran. Zaista je čudno da je takve hrvatski narod izabrao. Mogao bih reći, kad bih bio zlo-ban, hrvatski narod ima takvu vlast kakvu si je izabrao, ali ne ću. Mogao bih isto tako izravno reći: „Dragi moj hrvatski narode imaš vlast kakvu si odabrao koja te je pokrala i koja te i dalje krade, a ti joj samo sli-jepo daješ svoje glasove“, ali ni to ne ću. Mogao bih takoñer re-ći; „Pasi hrvatski narode, zaslužio si to“, no ni to ne ću.

Previše Te volim Hrvatska, odvi-še si moj Hrvatski narode, a da bih u Tvojoj nevolji uživao. Tre-ba li pasti travu, past ću je s To-bom. Znam Te ja dobro. Osvijes-tit ćeš se Ti već na vrijeme, a pokora samo ozdravljuje.

Pitanje:

Možemo li a sada malo o 66. pu-kovniji za izgradnju cesta. Što je ona vojna postrojba ili ortačka zajednica? Možda i ne postoji ako bi bilo po Jozi Radošu? Tko je onda, recimo, sagradio auto-cestu Goričan-Varaždin, ili auto-cestu Kupjak-Vrbovsko, ili auto-ceste Maslenica-Zadar, ili …?

Odgovor:

Moram Vas prekinuti. Bilo je toga mnogo više. Ništa od toga nije sporno. Postoje graditeljske knji-ge. Problem je nastao kad je iz-vedene radove trebalo platiti, iako su rañeni uz cijene daleko niže od tržišnih.

Pripadnici 66. pukovnije za izgra-dnju cesta, njih 2.312, u početku su, t.j. od 1992. godine do siječ-nja 1996. godine, bili pripadnici hrvatskih snaga na prostorima

Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Ti ljudi su probijali ceste po Dinari, Goliji, ... i da ne nab-rajam dalje. Svima je dobro poz-nato, da nije bilo 66. pukovnije za izgradnju cesta, znači inženje-rije hrvatskih snaga, HVO-a, ne bi bilo osloboñenja Knina, ne bi naši tenkovi došli na vrh planine Dinare, na njen vrh Troglav, na 950 m/nm.

Pitanje:

Nije li to kazna za hr-vatske osloboditelje? Mislim, tvrditi kako 66. pukovnija za izgradnju cesta uopće nije posto-jala.

Odgovor:

Može se i tako reći. Op-ravdano.

Svima je dobro poznato kako se osjeća hrvatski vojnik, vojnik hrvatskih oružanih snaga, znači Hrvatske vojske, Hr-vatskog vijeća obrane, kada oslobodi teritorij po nepristupačnim tere-nima, ode naprijed 6 km u roku 3 dana, ako se do njega nitko ne može probiti. Tko će onda ranjene izvlačiti? Tko će mrtve sahranji-vati? Tko će mu hranu i

piće.

Teško to mogu shvatiti oni iz München-bojne, a takvih ima i u samom hrvatskom političkom vrhu, a da o gospodarstvu i ne govorimo.

Da vojnici ne bi napustili položa-je, inženjerija, t.j. 66. pukovnija za izgradnju cesta, radila od 0 do 24 sata. To su rezultati iz ratnog doba. Dobili su najveće pohvale i sve ostalo što uz to ide, Zaslužili su to, jer uistinu odgovorno tvr-

Stranica 7 Broj 34 - 22. studenog 2008. Ist inaIst ina ( ( ponekadponekad ) ) bo l ibo l i

dim, ne bi bilo osloboñenja Knina da nije bilo inženjerije.

Pitanje:

Preko Knina u Hrvatsku. Gdje se je tada zaustavila 66. pukovnija za izgradnju cesta?

Odgovor:

Poslije toga smo se uklju-čili u obnovu Hrvatske. U Hrvatskoj smo izgradili 100 km auto-cesta, 350 km lokalnih cesta, i mno-ge sakralne objekte. Nis-mo gledali jesu li su na vlasti članovi HDZ-a u gradovima i općinama, žive li tu članovi hrvatske nacionalnosti, ili neke druge. Nikada time nis-mo bili opterećeni. Gle-dali smo samo kako po-moći u obnovi Republike Hrvatske. Kako izgraditi da bude ona moderna, da bude prometno, od krajnjeg juga od Dubrov-nika do Zagreba. Izgradili smo samo kod Zadra 22 km au-to-ceste, čvor Rovanjska – Mas-lenica i dionicu Zadar 1 – Zadar 2.

Trebalo je povezati grad Rijeku s glavnim gradom svih Hrvata Za-grebom. Tu smo takoñer izgradili 22 km auto-ceste od Kupjaka do Vrbovskog. Puni profil autoceste.

Kako povezani Budimpeštu s Ri-jekom, odnosno hrvatski teritorij od čvora Goričan do glavnog grada svih Hrvata Zagreba? Tu smo izgradili, kad idemo od Zag-reba prema Goričanu, sljedeće dijelove auto-ceste: Sv. Helena – Komin 10 km, Komin – Breznički Hum 12 km. Ostao je neizgrañen dio od Brezničkog Huma do čvo-ra Varaždin, to je gradila PETOK-RAKA, peteročlana koalicija, od 2000. godine pa na dalje. Mi

smo gradili na tom pravcu još 36 km odnosno dva puta po 18 km. To je dionica čvor Čakovec - čvor Varaždin - čvor Goričan. Puni profil auto-ceste.

Svima je dobro poznato da je predsjednik svih Hrvata Dr. Fra-njo Tuñman otvarao auto-cestu od Goričana do čvora Čakovec, 18 km i da je predsjednik Hr-vatske vlade Zlatko Mateša otvo-rio puni profil auto-ceste od čvo-ra Čakovec do čvora Varaždin, kao i od čvora Sv. Helena do Ko-mina. O tome postoji i uredna poslovna dokumentacija, ali i fotografije.

Prema tome, kada danas neki kažu da nije postojala 66. pukov-nija za izgradnju cesta, onda moram reći da je to sramota i skandal. Otkud onda onih 100 km auto-cesta. Tko je to i kada izgradio?

Pitanje:

Možda je to, u potaji, izgradio

Astaldi?

Odgovor:

Ma, dajte, molim Vas. Po kojoj računici je dana koncesija Astal-

diju, koju je nedavno As-taldi, ali u svoju korist, naplatio, a da nije zakopa-o niti jedne lopate. Gdje su nestali novci?

Javno postavljam pitanje sveukupnoj hrvatskoj jav-nosti, ne stoji li ipak iza toga ponovno hrvatska graditeljska mafija s ona tri doktora na čelu? Jer tjedan dana prije nego što bi ugovor istekao, znači ne bi više bilo obveze Re-publike Hrvatske, javio se Astaldi. Tko je potpisao raskid ugovora a Astaldi-jem? Naravno, tadašnji ministar obnove i gradi-teljstva i potpredsjednik Hrvatske vlade u vrijeme Mateše, kako on sam za sebe kaže. Ja ne znam čega je on ministar, vjero-jatno bure. Prof. dr. sc.

Jure Radić. Ne miriše li sve to na izravni dogovor s Astaldijem, a to znači da će od tih 42-43 mili-juna koji će otići Astaldiju, „nešto kapnuti“ i trojici doktora.

O tome, dakako, nemam odgo-varajuće podatke, jer se oni skri-vaju od javnosti, ali za Državno odvjetništvo ne bi smjelo biti taj-ne.

Što se pak 66. pukovnije za iz-gradnju cesta tiče, bila ona vojna postrojba ili ortačka zajednica, uvijek je isto. Zna se što je izgra-dila, a o svemu tome posjedujem urednu dokumentaciju. Zato o njenom djelovanju i mogu ovako otvoreno govoriti.

Stranica 8 Broj 34 - 22. studenog 2008. RazgovorRazgovor

Ivo Matanović, predsjednik Zdruga udruga Hrvatskih politič-kih uznika RH i inozemstva

JESUJESU LILI HRVATIHRVATI SUSU BOLJEBOLJE ŽIVJELIŽIVJELI UU DOBADOBA

AUSTROAUSTRO--UGARSKEUGARSKE ((ZadarskiZadarski regionalregional, , ZadarZadar,,

55. . studenogstudenog 20082008.).)

Ivo Matanović je predsjednik Zdruga udruge Hrvatskih politič-kih uznika RH i inozemstva. Ro-ñen je u Banja Luci 1929. godi-ne, a s navršenih petnaest godi-na ušao je u ustašku mladež. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je angažiran kao ustaški bra-nitelj u ustaškoj mil icij i (predstražarska postrojba) u us-taškoj satniji Ivanjska i Šimići kod Banja Luke, a kraj rata je dočekao na Bleiburškom polju.

Šjor Ivo što ste doživjeli na Blei-burgu?

- Nas osamdesetak u grupi je krenulo s povlačenjem prema Bleiburgu. Takva je bila odluka satnije i pridruženi s drugim sat-nijama smo krenuli ulijevo da ne bi bili u hrpi s ostalima. Naletjeli smo na četnike koji su se pre-svlačili u partizanske uniforme. Sukobili smo se s njima na prije-lazu rijeke Une i tu ih je jako malo uspjelo pobjeći. Zahvaljuju-ći mom ujaku koji je bio vodnik austrougarske vojske i znao je njemački pobjegli smo s Bleibur-škog polja. On je znao da će se nešto dogoditi i rekao je „Bježmo odavde!“. Nismo išli u proboj, jer kuda smo krenuli nije bilo parti-zana. To je bilo jedan dan prije predaje 15. svibnja. Od moje grupe su neki ostali i bili su na Križnom putu, nisu se svi vratili. Mi smo uspjeli nakon tri mjeseca

pješačenja doći do kuće. Bio sam mlad, nitko me nije prokazao i tako da me nisu gnjavili.

* Meñutim, ipak ste završili u zatvoru. Zašto?

1946. godine prilikom izbora na-kon rata bio sam, kao jedan od rijetko školovanih ljudi u selu, član komisije koja je nadgledala izbore. Bile su dvije kutije, jedna za Tita i jedna za Subašića. Ovu drugu su zvali „ćorava kutija“, kao da se za nju ne glasa. Dogo-dilo se to da je baš ona bila pu-na, pa su natpis ćorava prebacili na praznu kutiju. Ja sam se po-bunio zašto to rade! Drugi dan izbora su me prijavili i s lisicama sam odveden u zatvor. Dobio sam pet godina u Omarskoj. Pre-suda je glasila: „Reakcionarni elemenat koji je falsificirao izbo-re“.

* U to vrijeme je narod još uvi-jek u velikoj mjeri podupirao Hr-vatsku Seljačku Stranku. Što Vi mislite o Mačeku i njegovim po-tezima?

- Dosta loše! On je do svoje smr-ti bio Jugoslaven. On i ban Suba-šić. Pavelić je Mačeka i Krležu

držao u kućnom pritvoru. Krležu je Budak spasio. Moj otac je bio u ustašama i svi u selu smo znali tko su i što ustaše. NDH je za nas predstavljala slobodu od srp-ske hegemonije. Ja sam radio što i otac i čitavo selo. Čekali smo Mačeka, a on nije došao.

* Nisu li s uspostavom NDH Hr-vati zamijenili srpskog gospodara za njemačkog?

- To je bila okupacija, ali okupa-cija Europe. Mi kao dio te Europe nismo imali izbora. Danas se isto lijepimo za Europsku uniju. Hrva-ti su najbolje živjeli za vrijeme Austro – Ugarske. Kad smo ušli Srbima u zagrljaj dobili smo mrt-ve ljude. Hitler i Pavelić da su danas živi, sigurno ne bi radili pogreške koje su radili onda, ali u svakom ratu ima gluposti. Kad je rat onda se ne dijele bonboni. Paralele treba povlačiti izmeñu rata 1941. i Domovinskog rata. U oba slučaja smo se borili za oslo-boñenje od Srba. Oni su onda kao i 1991. otkazali poslušnost vlasti. To su bili pobunjenici, od-metnici-banditi, pa je logor u Jasenovcu zbog toga podignut.

* Kako gledate na progone Srba, Židova i Roma za vrijeme traja-nja NDH?

- Kad Cigani nisu proganjani! I sad su proganjani jer neće raditi i kradu! Čitav narod skupa s Mu-slimanima je jedva dočekao Hit-lera. Za nas je on bio spasitelj jer smo se riješili goreg zla. Na-ma su govorili da ćemo biti neza-visni kad završi rat. Dogodilo se da je naš mesija izgubio rat. Na-ma se tada dogodila još žešća okupacija. Naših ljudi je iza 1945. poginulo više nego i u jed-nom ratu.

BIOBIO SAMSAM POLITIČKIPOLITIČKI UZNIKUZNIK

Stranica 9 Broj 34 - 22. studenog 2008. RazgovorRazgovor

* Kako opravdavate zločine u vrijeme NDH?

- Što su to zločini? Kako Vi op-ravdavate partizanske zločine? Gdje su bili zločini? Treba vidjeti tko piše te knjige!!!

* U Zadru živite od 1966. Jeste li svjesni da je održana NDH, da bi danas živjeli pod talijanskom up-ravom?

- Ne bi bila onakva NDH, jer je to bilo ratno stanje. Dalmacija i Istra su potpale pod Italiju u vri-jeme Nikole Pašića 1922., a Pa-velić je samo pristao na okupaci-ju!?? Sve kvislinške države (i mi koristimo taj termin) su morale poštivati što im se kaže. To je bila okupacija, da se razumije-mo. Talijanska vojska je mogla doći sve do Jajca i Karlovca. Mi smo gradili državu u sustavu po-robljene Europe. Danas takoñer u Hrvatskoj ne odlučuju preds-tavnici vlasti, već Europska unija. Mi smo se tada borili protiv po-bunjenih Srba?

* Pavelić je za Vaš heroj. Što je on to dobroga donio hrvatskom narodu?

- On je tek počeo raditi. Osnovao je NDH.

* Koja je trajala koliko i rat?

- Ne možete tako govoriti, niste bili u njegovoj situaciji!! Ja sam bio njegov sluga i u njegovoj vojsci. Narod je bio nepismen i godinama je trpio jaram i da je došao crni vrag išli bi s njim.

* Što mislite o Tuñmanu?

- On je bio partizan i htio je kao i

Maček nekakvu konfederaciju. Mi smo se družili i prije rata. Kad je izašao iz zatvora dolazio bi do mene u goste. Tuñman je do 1991. govorio „Konfederacija, konfederacija!“, pa su svi skočili

na njega. On se branio da nema izlaza. Tako je govorio, a sada vidim da je lagao. Rekao je „Idemo u konfederaciju i imamo sve osim zajedničke vojske.“ Baš smo u Zadru 1989. o tome pričali i rekao sam mu kako će to biti puno vojnika na našem teritoriju, a on se branio kako će se ta voj-ska s vremenom smanjivati. In-teresantno kako je onda već pre-dviñao europsko udruživanje i zajedničke vojne snage. Kad je 1990. došao na vlast, još uvijek je zagovarao konfederaciju. „Mi trebamo dignuti spomenik Milo-ševiću“, a ne Paveliću i Titu. Zbog toga jer je odbio konfede-raciju i rat je bio neminovan.

U mojoj kući je osnovan HDZ u Zadru. Izašao sam 1994. kada je počela pljačka. U HDZ su upali komunisti i neki bivši direktori koji su postali tajkuni.

* Zašto u Hrvatskoj nije donesen zakon o lustraciji?

- Godinama se borim za tako ne-što. S Tuñmanom sam se svañao zbog toga, pa mi je rekao „Onda ćeš ti mene lustrirati!“ To su na-pravili Poljaci, Česi, Slovaci… Sa-mo mi i Srbi nismo. Srbima je svejedno. Kod nas su ti ljudi na vlasti i oni nisu ludi raditi zakon protiv sebe. Luka Bebić je za vri-jeme Hrvatskog proljeća bio blizu Savke, a nakon sloma Proljeća je postao najgori progonitelj Hrva-

ta. Pola ljudi iz Metkovića je str-pao u zatvor. Kao takvom mu je Tuñman povjerio osnivanje HDZ-a u tom kraju. Ja sam s Tuñma-nom razgovarao i o angažmanu bivšeg šefa Udbe Josipa Perkovi-ća. On mi je rekao: „Zmijski ot-rov se isto liječi drugim otro-vom!“

* Je li Luka Podrug predavao marksizam?

- To je kriva informacija. Luka Podrug je pravnik. On je politički uznik i bio je u zatvoru. Tako su i meni našli nekog mog dvojnika - Ivu Matanovića koji je bio u Ud-bi. Samo što je taj roñen 1905. na otoku Vrgadi, a ja u Banja Luci. To rade komunisti, koji sa-da glume ustaše. Primjerice prof. Bruno Zorić i Ivo Ćoza, pronašli

su mog dvojnika i sada mi pod-meću, kako sam ,eto, i ja bio udbaš i sudac porotnik.

* Za što se 1941. – 1945. borio dalmatinski težak koji je bio u partizanima?

- Split, Šibenik, Trogir su još od prije rata bili u jugoslavenskim strankama. Svi ti Jugoslaveni su bili na strani partizana. Mnogo

Ustaša Ivo Matanović, kao

šesnaestogodišnjak, slika nastala

ožujka mjeseca 1945. g.

Stranica 10 Broj 34 - 22. studenog 2008. RazgovorRazgovor

njih je direktno otišlo u četnike. U Omišu su primjerice 1941. Ta-lijani preuzeli sve vodeće pozicije u gradu. Kako Vam nije jasno da su primjerice Omišani, kao i dru-gi Dalmatinci odlazili u partizane zato jer su im Talijani preuzeli rukovodeća mjesta u Gradu, tvornicama itd.

* Kakve tvornice, o čemu Vi go-vorite? Tada nije bilo tvornica ni u Zadru, a kamo li u Omišu!

- Bila je tvornica cementa, tjes-tenine i hidroelektrana.

* Cement se proizvodio u Omišu. To mi je prvi glas. Nije to istina!!

- Je istina je! Prva tvornica ce-menta u Dalmaciji je bila u Omi-šu. Tvornica Palaveršić.

* To ću morati ispitati!??? Vi ka-žete, da su svi Srbi isti. Kako možete sve ljude iste nacional-nosti stavljati u isti koš?

- Moji krvni neprijatelji su komu-nisti, bez obzira na nacionalnost. Da Vam pravo kažem, cijenim njihove radikale. Kad bi mi Hrvati

bili nacionalno svjesni kao oni, ne bi imali ni 1941. ni 1991. Imam puno Srba koji su mi prija-telji, a imam ih i u članstvu moje udruge. Da se razumijemo, ja sam kronični antikomunista, tako mi piše i u jednoj sudskoj presu-di, a ne antisrbin…..

REHABILITACIJAREHABILITACIJA POLITIČKIHPOLITIČKIH UZNIKAUZNIKA

Na drugoj stranici Slobodne od 19. veljače 2008. u rubrici „Potpis urednika“ iščitao sam tekst pod gornjim naslovom, koji se odnosi na bivše albanske poli-tičke uznike. Kao uvodno urednik primjećuje, kako je za vrijeme titoizma bačena ljaga na preko 20 tisuća Albanaca, a da se još nitko nije sjetio i hoće li se uopće sjetiti da se ti ljudi rehabilitiraju i da im se skine stigma „političkih kriminalaca“.

Ovoliko, otprilike, trebalo je teksta uredniku Ivici Ivaniševiću kao uvoda o Albancima, kako bi u nastavku, ustvari, rekao pravi smisao u cilju rehabilitacije poli-tičkih uznika u RH.

O čemu se, zapravo, radi?

O ničemu drugome, doli o još jednom podmetnutom kukavič-jeg jajeta čitateljima, kako bi ih trebalo sve uvjeriti da je Republi-ka Hrvatska pravna sljedbenica bivše Jugoslavije i to samo u smislu promjene vlasti, a ne i u smislu društvenog ureñenja i krvavim ratom osloboñenja od stranog okupatora. Dakle, ne radi se, u ovom slučaju, o nika-kvom pravnom nasli-jeñu, već o izgonu srpskog agresora-okupatora iz okupira-ne zemlje, a potom i

uvoñenja novog sustava vrijed-nosti i vladavine u državi Hrvats-koj, onako kako su se plebisci-tarno izjasnili svi njeni tek oslo-boñeni državljani. Prema tome, novoutemeljeno i ustrojeno sud-stvo nove države ne može reha-bilitirati osuñenike bivše okupa-torske i zločinačke države od (ne)djela koje su pojedinci nap-ravili u dotičnoj državi.

U slučaju političkih uznika, alban-skih i hrvatskih, jer im je sudbina ista, takva rehabilitacija nije uop-će potrebita. Čak što više ona bi bila i ponižavajuća za sve politič-ke osuñenike, jer bi se njome nekome dokazivalo kako su ti stigmatizirani ljudi bili nekada i društveno opasni ljudi i državni neprijatelji, pa ih eto, kao iz ne-ke samilosti, treba i sudski reha-bilitirati?

Od čega rehabilitirati? Možda od toga što su ti ljudi bili odvažni i hrabri suprotstaviti se komunis-tičkome režimu, pa i pod cijenu života. Takvim ljudima treba do-dijeliti odličja i nagraditi ih u svim vidovima, a ne destigmatizi-rati, jer njihova politička stigma, nazvana još i „antikomunistička ili antijugoslavenska“ je njihovo odličje i diploma, da su pravi hrvatski domoljubi.

Možda nije dobra usporedba s bivšim režimom, ali ipak, vrijedi ju spomenuti. Komunisti su za vrijeme svoje vladavine sve svo-je političke osuñenike za vrijeme

Stranica 11 Broj 34 - 22. studenog 2008. RazgovorRazgovor

prastare Jugoslavije i sudionike Španjolskog rata, proglasili naro-dnim herojima i umirovili ih s najvišim nacionalnim mirovina-ma, koje su iznosile više ne-go li mirovine najviših držav-nih i partijskih dužnosnika u državi. Prema tome, mi politič-ki uznici ne vidi-mo razloga da se tako ne postu-pa i s nama. Ne tražimo da nas se sve proglasi junacima (herojima), ali barem da nam se oda neko državno odličje i pove-lja kojom nas se svrstava meñu hrvatske zaslužnike. Dakako, da ne odustajemo ni od zahtjeva da se neke pojedince proglasi i na-rodnim junacima - kao što su politički emigranti iz skupine Ba-rišić i drugi dugogodišnji uznici koji su umoreni u uzama ili se pak još nalaze u njima. Primjeri-ce Zvonko Bušić koji se nalazi u američkim uzama više od 31 go-dinu (osuñen na doživotnu robi-ju).

Kako je ovaj prosvjed upućen na

urednički komentar, moramo se držati teme. Naime, gospodin urednik navodi primjer, izvjesno-ga Grge Bačlije iz Subotice. Nai-me, mi iz udruge političkih uzni-ka znamo za desetke primjera gdje su sudovi rehabilitirali osu-ñenike – brisali im kaznu. Narav-no to nisu radili naši hrvatski su-dovi, već bivši komunistički, koji su svim svojim suradnicima i ud-baškim doušnicima brisali kazne i vraćali ih na njihov raniji posao.

Vratimo se još malo na početak ovog teksta i recimo da Hrvatska država nije nikakva država u kontinuitetu, već sasvim nova utemeljena država sa svim svo-jim prerogativima jedne novo stvorene države, koja nema ništa zajedničkoga s bivšom, koja je uz to još bila i zločinačka.

Isto tako mi politički uznici oštro osuñujemo pojedine napise o nama i njihove autore, koji svo-jom lukavošću i laskavošću podi-laze manje upućenim bivšim po-litičkim uznicima, pa i svekolikim čitateljima, kako bi trebalo reha-bilitacijom skinuti sramne suds-ke stigme sa svih političkih uzni-

ka. U stvari tim činom žele nas još više poniziti, a preko nas svi-jetu pokazati da je Republika Hrvatska država u kontinuitetu. U neku ruku poistovjećena s biv-šom jugotvorevinom. Još jednom ovdje napominjemo da od 1102. g. (Pacta conventa) pa do 1991. g. Hrvatska država nema potpu-nog državnog kontinuiteta, nap-rosto zato jer je bila pod tuñin-skom okupatorskom vlašću. Tije-kom 900 godina okupatori su se mijenjali, a okupirani Hrvati su robijali. Kako kada, nekad više - nekad manje, imali su okrutnog okupatora, a najokrutnijeg su imali zadnjih 80 godina srpsko-jugoslavenskog, kojeg su, uz velike ljudske žrtve, pobijedili na bojnome polju.

Portret Tita u Lepoglavi 1931

Leksikon Yu-mitologije

„Crko maršal“ riječi su kojima je Dr.Nele Karajlić popratio crkavanje pojačala (marke Marshall!) na kon-certu Zabranjenog pušenja u Rijeci, negdje sredinom 80-tih. Naravno, pukao je skandal jer su nadležni po-mislili na onog drugog Maršala sa velikim M.

Е да је било више таквих да кажу шта стварно мисле не би упали у ова говна.

Upravo se navršava oko 20 godina od pojavljivanja novog ustaškog pokreta u Živinicama - BiH pod nazivom "U2", koji je otkriven kada je grupa mladića

bacila praznu flašu od konjaka sa tim natpisom. Na saslušanju u policijskoj stanici na objašnjenje da se radi o Irskoj grupi U2 komesar odgovara "... ti ćeš da me učiš muzici, ja sam 20 godina bio disko džokej..." Poje-dinci su završili i na golom otoku.

Poznato je i tko je prijavio datu gru-pu, a jedan od aktera je prije par godina pred njegovim ulazom otvorio kafić sa nazivom U2...

Zanimljiva anegdota je ona s proda-jom Zastave 101 Mediteran (3 vrata) u Bugarsku. Radnici Crvene Zastave bili su ljuti na spoznaju da će Bugari njihov uradak moći kupiti 30 posto jeftinije nego Jugoslaveni i zato su

odlučili napraviti malu psinu. Uz špalir Kragujevčana ispraćena je željeznička kompozicija s 2.000 Mediterana za Bugarsku. Socijalistički rukovodioci su unajmili za svirku trubače iz Dragače-va, bilo je i odojka, rakije... Blamaža je uslijedila kad je vlak stigao u Sofiju i kad su tamošnji dileri pokušali dos-pjeti na stražnju klupu. Prednja sjedi-šta bila su čvrsto fiksirana i uopće nisu imala mehanizam za preklapa-nje. Bila je to slatka osveta zastavinih radnika.

"Dobro nam došao druže Tito". Ovo je natpis u valjevskim mesnica-ma uoči dolaska Tita u Valjevo, prvi i jedini put.

CRKOCRKO MARŠALMARŠAL !!

Stranica 12 Broj 34 - 22. studenog 2008. MoramMoram reć ireć i

Mladen Schwarz, Zagreb

STARČEVIĆSTARČEVIĆ MISLITELJMISLITELJ SU-SU-VERENITETAVERENITETA

Hrvatska braćo i sestre!

Braćo po oružju!

Rekao sam već kako su sve moju knji-gu kritizirali. Neki misle da sam hotice izvukao baš ona Starčevi-ćeva mjesta koja nekak-vom navod-nom današ-njem pogledu djeluju strašno, ne bih li valjda naštetio Hrvatskoj (vladajuća joj klika, dakako, ne šteti) i, nedajbože, potaknuo na-rod na pobunu. Na račun doista zlohotnih i pristranih ide ona Schopenhauerova, da su naime dobre knjige kao zrcala: ako se u njima ogleda magarac, ne može očekivati da vidi anñela. Dopusti-te mi sada da kao auktor i sam izreknem koju u njezin prilog.

Ponajprije, naslov. Nisam svoju knjigu iz neskromnosti, umišlje-nosti, preuzetnosti ili razmetljivos-ti nazvao „Schwartz o Starčeviću”. Dapače, htio sam sugerirati da je riječ o osobnom pristupu Staro-mu, koji ne očekuje opću prihvat-ljivost i konačnu, jedinu istinu o njemu.

Nadalje vam moram doista nes-kromno reći da mi se knjiga jako svidjela. Da ju je netko drugi na-pisao, rekao bih, to je genijalno, to je pravi biser! Uzmite i prosudi-te sami. A evo zašto ja to tako mislim: bilo mi je nakanom, i vje-rujem da sam u tomu uspio, osvi-

jetliti važan dio istine o Anti Star-čeviću, poglavito onaj dio koji se uobičajeno prešućuje i zamaglju-je. A istina nikada ne šteti, to ka-že i sam Stari. A istina je, protiv-no malograñanskim retušima i ublažavanjima, da Starčević i nije baš uvijek liberal, ni demokrat, da znade izreći i koju oštriju o poje-dinom narodu, ne samo o njego-vim posvjedočenim huljama i vu-cibatinama. Starčević nije samo učenik Francuske revolucije, on je i učenik rimske diktature.

Osim toga, nastojao sam pokazati u čemu je Ante za nas danas ne-zaobilazivo aktualan i važan. Ja sam ga izvukao iz prašnjavog mu-zeja i doveo ga u naš povijesni trenutak. Jugovina ga je na svoj način priznavala, ali bi dodala: mi smo ga ostvarili. Sadašnja Hrvats-ka slično. I jedna i druga zapravo su ga pokapale. Ali Ante Starčević nije mrtav, on je živ! On je više živ negoli Ivo Sanader, ðurña Ad-lešić i Stipe Mesić zajedno! On je negativ svega što se danas naziv-lje hrvatskom politikom, koja zna-či smrt! Što više odmiče vrijeme, to se više uvjeravamo kako je Stari velik, kako je duboko shvatio hrvatsku dušu i kako nam je sto-ga prijeko potreban da bi je izlije-čio! On se, slobodnjak, zapravo obraća upravo našemu vremenu, vremenu podanika i pokornika, vremenu nedostojnoga robstva i posvemašnjega nacionalnog poni-ženja. On je škola za današnju našu nacionalističko-državotvor-nu borbu. Državotvornu, jer drža-ve nemamo, ovo što nam tako zovu nalik je svemu, bilo bi i neu-kusno i nepristojno nabrajati če-mu, samo nije nalik državi. Ali zato Starčevića ne treba prepustiti frazerskim komplimentima i zabo-ravu, valja ga čitati.

Napokon mi se čini da sam uspio,

u Malom starčevićanskom glosari-ju”, prikupiti i komentirati sva bit-na Starčevićeva stajališta kao uvod svakomu tko bi se tek htio prihvatiti Starčevićeve lektire.

Taj samosvojni genij najbolje se može razumjeti ako se u njemu prepozna mislitelja suvereniteta, hrvatskog suvereniteta, apsolut-nog hrvatskog suvereniteta. Nije to samo ono: ni Beč ni Pešta. On nikakvoga gospodara ne želi hr-vatskom narodu doli Boga, otuda ono – Bog i Hrvati! A hrvatski na-rod, preko svojih izroda koji su mu zasjeli na grbaču, na žalost ništa drugo ne čini (ako nije u ratu, jer kada je u ratu, onda je na djelu neviñeno junaštvo, upra-vo suverenitet!), ništa dakle, doli što, po Krležinoj riječi, gleda tro-varsi un'altro signore. Ode Habs-burg, eto ti Karañorñevića; ode i on, dajte Titosrbiju; nema juge, moramo u eurointegracije...

Starčević kao mislitelj suverenite-ta: to znači, Starčević za potpuno slobodnu, samostalnu, za neovis-nu, za suverenu Državu Hrvatsku, takvu kakva ova današnja nije. Suverenitet, to je ius majestatis, neograničena vlast, to znači ne samo vladavinu naroda po recep-tu demokratske Francuske revolu-cije, to znači i nacionalno pravo na samoodreñenje, na odluku da budemo kao nacija slobodni od svih zajedništava, federacija i konfederacija, jugoslavija i aus-trougarskih, i zapadnih balkana i europskih unija. To napokon znači i da kao država odlučujemo sami o vlastitu usudu, a ne da jedva čekamo koje će nam zakone – u tisućama paragrafa – nametnuti nenarodna, tehnobirokratska, ju-d e o m a s o n s k a t a k o z v a n a „europska unija”, kako ona to čini ve le izdajn ičkom Puhovsk i -Goldstein-Sanader-Mesićevom

SCHWARZ O STARSCHWARZ O STARČČEVIEVIĆĆUU ( ( 22 ))

Stranica 13 Broj 34 - 22. studenog 2008. MoramMoram reć ireć i

režimu.

I jedna digresija. Tradicionalno, još od Jeana Bodina i drugih teo-retika suverenosti (ne ću vas za-marati pojedinostima), odreñuje se suverenitet kao jedan, nedje-ljiv, neotuñiv, nezastariv. Dakako, to je idealni tip, to je normativni model. U političkoj zbilji i praksi može biti i drugačije. Može biti zemlja, recimo ona nastala na tlu arapske Palestine pod imenom davno propaloga Izraela, zemlja dakle, koja ima više od jednog suvereniteta: ima ga na svojemu prostoru, ima ga u Americi, u Nje-mačkoj i u Hrvatskoj. A da suve-renitet može itekako biti djeljiv, otuñiv i zastariv, pokazuje nam cjelokupna hrvatska povijest.

Meñutim, u pitanju suverenosti, kako veli Ante, ne može biti nego-li izdajica i branitelja. Tako je to i danas. Nema dakle „ograničenoga su-vereniteta” kasnog skola-stika Francisca Suareza, ili Leonida Brežnjeva, ili današnje judeomasonske globalističke kozmopolitske inter-nacionale. Ako na vlasti u Zagre-bu ne vidimo branitelja takvoga starčevićanskog apsolutnog suve-reniteta, kakav je jedini dostojan zdrave i samosvijesne nacije, uči-mo se od stranaca, učimo se od Indijanaca Eva Moralesa i Huga Chaveza, kojega ste čuli i vidjeli ovih dana kako gleda na sat i veli, u znak solidariedad con la Bolivia judeoamerički je ambasador sada ovdje persona non grata i ima 72 sata da pokupi svoje prnje i nes-tane iz naše zemlje! Zamislite Ivu Sanadera u takvoj ulozi! Ali dok ne dobije voñu poput Chaveza, dok hrvatski vladar ne tresne že-ljeznom šakom po stolu, dok ne započne era muževnih odluka namjesto babljega blebetanja, i dok ne zavlada zakon bana Ivana Nepomuka Erdödyja što ga je op-jevao Matoš – regnum regno non præscribit leges!!! – dok se sve to

ne zbude, crno se piše zemljici Kroaciji!

Jer, ovakva kakva je danas, naša Hrvatska nema ni suvereniteta ni identiteta, ni egzistencije ni esen-cije, ni samosvojnosti niti pak sa-mobitnosti. Njome hara sedam jahača Apokalipse: Glad i smrt, bezakonje i robstvo, rat, latentni, potencijalni grañanski rat, divljaš-tvo i kaos. Kakva je danas, Hr-vatska je dobra samo za dovlače-nje neprijatelja i tuñinaca, kojeka-kvih Srba i Židova, crnaca, strana-ca. Propada gospodarstveno, pro-pada politički i uljudbeno. Hrvati se iseljavaju, Srbi i Kinezi uselja-vaju se. Generali idu u Haag, i onaj hrvatski, usred Zagreba (jer Haag je interioriziran, kao što je i individualizacija krivnje – na to upozoravam od prvoga dana! –

ustupila mjesto kolektivi-zaciji krivnje), Srbi u Hr-vatsku, a Hrvati u Ame-riku i u propast. Imamo svih nevolja, a nemamo ideja i ideala, velikih ci-ljeva i uzvišenih vizija.

Ako ih netko ima, proglase ga, slično kao nekada Starčevića, ridi-kulom, provokatorom ili štetoči-nom. U današnjoj Hrvatskoj nije ništa svoje, naše vlastito, nema zavičaja, nema doma, onoga što Rimljanin zove patria. Ni tlo, niti nacionalna bogatstva, ni gospo-darstvo, ni kultura, ni politika niti vladajući politikanti – ništa nije naše. Ni narod nam nije svoj, ne-go je tuñ – a kada si tuñ, onda po nauku Aristotela i njegova učeni-ka Starčevića nisi doli – rob!

Hrvatski ratnici! Još smo u ratu! Trenutačni se neprijatelj broj je-dan zove: „europska unija”! Ta nam je, uz euroameričku solda-tesku zvanu „Nato”, uz zdušnu kolaboraciju domaćih izdajica koje bih, u njihovu žargonu, da ne dr-žim do velikoga norveškog domo-ljuba Vidkuna Abrahama Lauritza Quislinga, nazvao kvislinzima, ta nam je dakle, bez objave rata,

najavila rat do uništenja. I Starče-vić iz Vječnosti i u Vječnost opo-minje: Dokle god bude domaćih izdajica, imat ćemo tuñina za gos-podara! I ima ime za ovo smeće što smo ga umjesto države dobili – pornokracija! Hrpa ludih naka-za, usto obezoružana – da upora-bim sliku Marina Držića – ona vla-da Hrvatskom. Kako je se riješiti? Držić, imajući u vidu svojedobni Dubrovnik, i pišući o tome Cosimu Mediciju, mnije: s pedeset moma-ka. Mi bismo danas mogli reći: sto. Brat-bratu.

Na žalost, i hrvatska je vojska obezoružana, razvojačena je. A to je ona hrvatska vojska koja je obranila i oslobodila Hrvatsku, i ona ima pravo i obvezu čuvati Hrvatskoj suverenitet vanjski, ali i unutarnji, i ona bi Hrvatskom tre-bala vladati, a ne današnje uzur-patorske, samoljubive demokrats-ke klike! Hrvatska se svega odri-če, i svojih spasitelja. A Starčević nam poručuje, ne mogu se sjetiti nikakve koristi koju bi Hrvatska polučila svojom žrtvom – misli dakako na samoodricanje radi robskog dodvorništva neprijatelju, a ne na junačke i svete žrtve u ratu za Dom. Roñeni proturob Starčević je sve ono samoubilačko i gnjusno u hrvatskom narodu označio svojom slavnom riječju slavoserbi. I dok je slavoserba, nema Hrvatske, ne može je biti. Ali postoji protuotrov. On se zove steklištvo. Starčević viče: sustav koji vlastiti narod tjera u propast je zlo, koje ne ću braniti, nego ću, dapače, sve učiniti da mu se zada smrtni udarac. Tako govori stekliš protiv slavoserba. Tako govori roñeni proturob, glas apsolutnog hrvatskog suvereniteta. Tako go-vori onaj koji nas svojim duhom, ako itko, jedini još može spasiti, jer nam čitavim svojim velebnim djelom poručuje: pobuna je pra-vedna, pravedna je ako spašava od prijeteće propasti.

Vele nam neki, pregazilo nas je

Stranica 14 Broj 34 - 22. studenog 2008. MoramMoram reć ireć i

SSSR NAS NIJE PLAĆAO!SSSR NAS NIJE PLAĆAO! Mladen Schwarz, Zagreb

U „Globusu” br. 925 (29. VIII. 2008.) prof. dr. sc. Tvrtko Jakovi-na objavio je čudan članak nazvan „Kako su Sovjeti plaćali ustaše”. Riječ je o trivijalnom nesporazumu na crti Jakovina-Vrhovec-Lončar-Brzezinski-CIA. Ostavimo ovdje po strani činjenicu, znanu povjesniča-ru, da Ustašâ u strogom smislu poslije katastrofe 1945. nema. Recimo da se misli na državotvor-n o -nacionalističku hrvatsku emig-raciju. Ona, me-ñutim, nije od “Sovjeta” prima-la nikakvu finan-cijsku, niti poli-tičku potporu. Svakako, s hr-vatske strane bilo je oduvijek i legitimnih poku-šaja da se za hrvatsku nacio-nalnu borbu predobije ruski saveznik. U Rusiju idu Križanić, Kvaternik, Radić, a u tu priču mo-gu se uključiti i zlosretni zagovor-nici “sovjetske Hrvatske” četrdese-tih, kao i verzija o eventualnoj Staljinovoj obrani Nezavisne Drža-ve Hrvatske. Nakon sloma NDH, neki emigrantski političari, dekla-

rativno ili i djelatno, zastupaju al-ternativni oslon na SSSR kao mo-gućeg saveznika, znajući da Za-pad, Amerika i CIA bezuvjetno podupiru Titovu tvorevinu. Naj-markantnija figura vezana za tak-va promišljanja zacijelo je Branko Jelić, kojemu se sigurno ne mogu pripisati prokomunističke simpati-je. Sličnu politiku zastupala je i naša skupina oko Brune Bušića (temeljem načela neutralnosti u prijeporu Istoka i Zapada), a izrav-no su ljevičarske i, barem na rije-

čima, prosov-jetske stranke osnivali ljudi poput Velimira Tomulića, To-me Sedle, Sta-nislava – Geze Milošića ili Ni-kole Štedula. Sve to, meñu-tim, ni izdaleka ne znači da su pokušaji urodili plodom. A naj-manje znači da smo, razmišlja-jući o Moskvi,

imali sklonosti za sovjetski politički sustav. Hrvati i stranci dogmatski slizani sa Zapadom nisu to razumi-jevali, očekivali su da budemo soli-darni sa Zapadom iako je on bio solidaran s jugovinom. I sâm sam, premda od najranije mladosti bor-beni protukomunist, doživio da mi

Springerov procijaški i proizraelski „Die Welt” u dva maha, u plahta-ma od cijele stranice (i iz pera C a r l a G u s t a f a S t r ö h m a , „hrvatskoga prijatelja” koji je jugo-vinu podupirao doslovce do njezi-na zadnjeg daha!) bez ikakva te-melja pripiše „prosovjetaštvo”.

Blisko je pameti da je cijaš Brze-zinski varao oznaša-udbaša Lonča-ra kako Hrvati surañuju s Mos-kvom, eda bi iznudio još oštriji jugo-progon hrvatskih nacionalis-ta, da se konačno tvorevina ipak možda uščuva od prijeteće pro-pasti. Zanimljivo je pritom kako saveznici SFRJ i USA pred samima sobom glumataju sukobe kojih nema, i jedan drugoga plaše Mos-kvom. U tu rubriku spada i Lonča-rova apsurdna tvrdnja da Zapad nema razumijevanja za jugo-nesvrstanost. Imao je, imao iteka-ko, zato smo i pokušali igrati na rusku kartu! No, na žalost, ni Za-pad ni Istok - odgovorno tvrdim – nisu destabilizirali J., inače bi je puno prije nestalo. Unatoč intona-ciji i opremi teksta, Jakovina na kraju ipak točno zaključuje kako su hrvatske emigrantske sveze sa „Sovjetima” bile zanemarive. Pa čemu onda cijela senzacija?

Mladen Schwartz negdašnji pročelnik

Hrvatskoga Državotvornog Pokreta

za politička pitanja i vanjske veze

vrijeme. A mi u starčevićanskome duhu uzvraćamo: pregazit ćemo vrijeme! Naše vrijeme nije prošlo, ono tek dolazi, jer i mi govorimo iz Vječnosti! Nije ni Ante Starčevi-ća vrijeme prošlo, nije on okami-na i ikona, on je življi nego ikada, vodi nas po ovim našim današ-njim bespućima i upućuje nam svoj čvrsti i pošteni nagovor, ako

samo imamo uši da ga posluša-mo. A trebamo ga poslušati i ka-da nas opominje o kaljuži u koju srljamo sanjajući o novoj, neviñe-noj sreći: Zapadna civilizacija, viče prorok Starčević, smućuje nam pamet, truje srce i ubija ži-vot! I ako bude volja Božja, volja bogova, sabrat će se na tragu Staroga mala Božja četa zagriže-

nih stekliša, otvorit će prostor na-de, zavladat će Hrvatskom, i stvo-riti novi, zdravi, slobodni hrvatski narod, koji nikada više ni pred kime ne će klečati na koljenima, osim pred Svevišnjim na vijeke vjekova, amen!

Lustrac i jskoLustrac i jsko okooko Stranica 15 Broj 34 - 22. studenog 2008.

www.moljac.hr

Zagrebački gradonačelnik Milan Ban-dić roñen je 22. studenog 1955. u braku Blagice (roñ. Tomić) i Joze Bandića na Bandića Brigu u zaseoku Cerov Dolac u selu Donji Mamići ne-daleko Gruda (BiH). Nakon završene osnovne škole Milan se upisao u gimnaziju u Grudama, a po svršetku gimnazijskog školovanja uputio se na studij u Zagreb.

U lipanjsko jutro 1974. godine sa smeñim kuferom od skaja dolazi u Zagreb ispunivši svoj san - došao je u hrvatsku prijestolnicu. Upisao se na Fakultet političkih nauka.

Po završetku fakultetskog školovanja odslužio je vojni rok te se zaposlio u zagrebačkom Ledu. U Ledu je radio do 1983. godine kada se kao struč-no-politički radnik za ONO i DSZ za-poslio u Općinskom komitetu SKH Pešćenica. Nije odveć volio boraviti u uredu te je često bio meñu ljudima, kolokvijalno rečeno, na terenu. Tu je

do izražaja došla njegova moć ko-munikacije s ljudima. Dolaskom više-stranačja u Hrvatsku i u vrijeme Do-movinskog rata kada je SKH imao najmanju popularnost meñu hrvats-kim biračima Bandić nije prešao u neku drugu stranku ili izašao iz ko-munističke partije posipajući se pe-pelom. Naprotiv, ostao je vjeran svojoj stranci i nastavio raditi na Pešćenici s vjerom da će se njegova, sada socijaldemokratska, stranka vratiti se kao značajan čimbenik na

hrvatsko političko nebo. I bio je u pra-vu.

Bandićeva uzlazna putanja kreće 1993. kada postaje tajnik gradske organziacije SDP-a, a dvije godine kasnije (1995.) posta-je zastupnik u Grads-kog skupštini grada Zagreba. Godinu dana kasnije (1996.) razve-o se od supruge Ves-

ne. S njom će iznova vjenčati 2003. godine, a u javnosti će se pojaviti špekulacije da su se razveli samo kako bi Bandićevi lakše kupili stan u kojem su živjeli. Da bi istražili ove navode novinari Jutarnjeg lista raz-govarali su sa sedam stanara koji žive u zgradi s Bandićevima i svi su potvrdili da Vesna Bandić nikada nije duže izbivala i stana unatoč razvodu. Upitan za komentar Bandić je rekao da susjedi mogu svašta pričati.

NIKADANIKADA SESE NIJENIJE ODREKAOODREKAO KOMUNISTIČKEKOMUNISTIČKE PARTIJEPARTIJE MILANMILAN BANDIĆBANDIĆ

TOTO JEJE ONON

www.index.hr

VEĆ je sama najava Otvorenog na teletekstu HTV-a bila vrlo intrigan-tna: "Miljuš ni prvi, ni POSLJEDNJI novinar kojeg je pretukla mafija". Najava je skinuta deset minuta prije početka emisije. Kad se ukazala Di-jana Čuljak Šelebaj odmah se vidjelo da je situacija pod kontrolom, ali nažalost, iz špice emisije posvećene mafijaškom napadu na novinara Du-šana Miljuša upadljivo je ispala nje-zina stalna suradnica Ivana Šikić, djevojka ubijenog Davorina Zečevi-ća.

Zanimljiv je bio odnos snaga u studi-ju. Mladen Pleše i Gordan Malić iz EPH protiv ravnatelja policije Marija-na Benka i novinara Nacionala Beris-lava Jelinića, uz diskretno sekundira-nje Ive Banca i glavnog tajnika HND-a Vladimira Lulića. Gostovao je u izravnom javljanju iz bolničkog kre-veta i sam Miljuš, kojeg je voditeljica mudro upitala je li mu možda "sinula" ideja zbog kojeg teksta bi mogao bit napadnut. Nažalost, nije mu ništa "sinulo" jer je dobio težak potres mozga.

Na kraju, Gordan Malić optužio je i

Milana Bandića da je u Zagrebu nap-ravio atmosferu u kojoj zločinačke organizacije naprosto cvatu. "On se najprije lijepo razvijao u okviru ma-log i srednjeg poduzetništva, a sad je već prešao u krupne poduzetnike. Ako dobivanje poslova bez natječaja nije pogodovanje kriminalu, onda ne zna što jest", rekao je Malić, dodavši kako se političari na svim razinama puno benevolentnije odnose prema kriminalcima, nego prema novinari-ma, te da je u društvu zavladala atmosfera terora i straha.

MILANMILAN BANDIĆBANDIĆ POMAŽEPOMAŽE RAZVITKURAZVITKU ORGANIZIRANOGORGANIZIRANOG KRIMINALAKRIMINALA

Stranica 16 Broj 34 - 22. studenog 2008. Lustrac i jskoLustrac i jsko okooko

Tomislav Jelić, zastupnik Hrvats-kog bloka u Skupštini grada Zagreba

LOPOČILOPOČI

Grad je platio fantastičnih šest mili-juna kuna posao vañenja lopoča iz Jaruna. Za usporedbu, isti posao je 1999. godine plaćen oko 250 tisuća kuna. Dolaskom Bandića i njegovih partnera na vlast, cijena iz godine u godinu rapidno raste.

UHLIRUHLIR

Željko Uhlir je pročelnik Ureda za upravljanje imovinom. Skrivao je godinu dana jedno rješenje Općin-skog zagrebačkog suda od gradona-čelnice i poglavarstva. Skrivanje tog rješenja je do danas prouzročilo šte-tu od pet milijuna kuna. Kada je na-kon godinu dana gradonačelnica za to saznala, nije ga razriješila.

MAMIĆUMAMIĆU 11..200200 EURAEURA ZAZA ČETVORNIČETVORNI METARMETAR

Evo slučaja Mamić-Bandić koji je pak prevršio svaku mjeru zdravog razu-ma. Mamić, na lokaciji gdje gradi svoj poznati nebo-der, zamjenjuje nekretnina s gra-dom kako bi uopće mogao formirati parcelu za grañe-nje. Grad iz svojih stanova iseljava socijalne slučajeva i daje im zamjen-ske stanove kako bi Mamić mogao graditi. Nakon zam-jene zemljišta, zamislite, Grad od Mamića kupuje 2.200 metara kvad-ratnih za 20,8 milijuna kuna namije-njenih proširenju Sveučilišne aleje, što iznosi preko 1.200 eura po kvad-ratu. Ovaj slučaj je zločin koji će definitivno u budućnosti pokopati javne interese u Zagrebu, jer ni je-dan vlasnik zemljišta ne će htjeti prodati Gradu zemljište ispod 500-600 eura i to s potpunim pravom. I imat će pravo reći da ako može Ma-mić dobiti 1200 eura po kvadratu,

mogu i oni 500-600. Zato Mamić poručuje roditeljima djece iz Dina-move škole da treba glasovati za Bandića.

BANDIĆBANDIĆ ODOD SANADERASANADERA MOLIMOLI MILOSTMILOST

Protiv Bandića i njegovih ljudi je po-dignuto nekoliko kaznenih prijava. Na koncu, Općinski je sud u Zagrebu podnio kaznenu prijavu koja leži u ladici državnog odvjetništva. Bandić ima učestale kontakte s premijerom Sanaderom iz više razloga. Moli mi-lost od progona, ali je i slao poruke šefu svoje partije Račanu - ako me ti otpiliš, ja idem s HDZ-om i Sanade-rom.

MUZEJMUZEJ SUVREMENESUVREMENE UMJETNOSTIUMJETNOSTI

Poglavarstvo raspiše natječaj za pro-daju zemljišta od oko 16 tisuća čet-vornih metara u Novom Zagrebu nasuprot Inine zgrade. Zemljište nije bilo u potpunosti gradsko. Za tri ti-suće metara pokrenut je zahtjev za povrat. Predmet nije okončan jer tražitelj povrata nije imao pravo na

povrat i onda mu Poglavar-stvo izvan-sudskom na-godbom plati to zemljište tri puta skuplje nego što je u neposrednoj blizini plaćeno

ostalim vlasnicima. Tu se danas gra-di Muzej suvremene umjetnosti.

VODOOPSKRBAVODOOPSKRBA PREMAPREMA MEDVEDNICIMEDVEDNICI

Radovi na Medvednici, u sklopu or-ganizacije utrke ženskog slaloma, premašili su 150 milijuna kuna. Sve se radilo nezakonito. Nije bilo ni lo-kacijskih ni grañevinskih dozvola kao ni studije utjecaja na okoliš. Minis-tarstvo prostornog ureñenja je izdalo rješenje o zabrani gradnje vodoo-pskrbe prema Medvednici (investicija

preko 30 milijuna kuna), no unatoč tome se i dalje radilo. Bila su u prip-remi i druga rješenja o zabrani dalj-nje izgradnje, ali su tajnim dogovori-ma premijera Sanadera i Bandića ostavljena u ladici Marine Matulović-Dropulić.

SPALIONICASPALIONICA KOMUNALNOGKOMUNALNOG OTPADAOTPADA

Jedna od najmorbidnijih podvala ove vlasti je i raspisivanje javnog natje-ča ja za i zbor konzu l tanta-projektanta koji bi trebao obaviti sve radnje oko pripreme izgradnje spali-onice komunalnog otpada. Kako se radi o velikoj investiciji, po zakonu je nužan meñunarodni javni natječaj. I stoga, drugovi raspišu natječaj u Mariborskoj večeri koja se u Sloveniji proda u 5 tisuća primjeraka s ciljem da se na natječaj jave samo dogovo-reni. To se i dogodilo, posao je dobi-lo „kćer poduzeće“ poznatog nje-mačkog koncerna RWE. Interesan-tno je da isti koncern ima koncesiju pročišćavanja otpadnih voda u Zag-rebu, što je više nego kolonijalni ugovor koji je potpisao Milan Bandić.

KLJUČNIKLJUČNI KRIVACKRIVAC

Ključni je krivac politika Milana Ban-dića. On jednostavno javnim, prora-čunskim novcem kupuje sve što mu je potrebno za izgradnju vlastitog ugleda i pozitivnog imidža u javnosti.

TRGTRG HRVATSKIHHRVATSKIH VELIKANAVELIKANA

Kad je Milan Bandić 2000. godine mijenjao naziv Trga hrvatskih velika-na u Trg žrtava fašizma, bio je u koaliciji s Budišinim liberalima, a HNS je tada bio u oporbi. Budišini liberali nisu to htjeli izglasati, ali se on za pomoć obratio Vesni Pusić i njezinim zastupnicima s kojima je tu izmjenu izglasao. Nikako se iz ove dijagnoze ne smije izuzeti činjenica miroljubive aktivne koegzistencije izmeñu premijera Sanadera i Milana Bandića.

MILANMILAN BANDIĆBANDIĆ POMAŽEPOMAŽE RAZVITKURAZVITKU ORGANIZIRANOGORGANIZIRANOG KRIMINALAKRIMINALA

Stranica 17 Broj 34 - 22. studenog 2008. Bremeni ta sjećanjaBremeni ta sjećanja

mr. art. Eva Kirchmayer Bilić, Zagreb

(... ili: intenzivni dojmovi ti-jekom njezina čitanja…)

Marko Bubalo: TORDINCI župa mučenika Tordinci, 2007 Nakladnik: Župa Presvetoga Trojstva Tordinci

Gospodin je tražio snažnog čov-jeka.

Čovjeka, koji će izdržati i svjedo-čiti breme koje je Providnost odabrala i namijenila jednom skrivenom slavonskom kraju.

Tražio je Čovjeka kojega će resiti i iz kojega će isijavati samozataj-nost, marljivost, temperament, dosljednost, čestitost, ponos, predanost, plemenitost, požrt-vovnost, gorljivost, a iznad svega

vedrina i izgaranje za bližnjega.

I našao ga je; odabrao i pozvao.

Našao ga je u jednostavnom čovjeku iz Poljara u Bosanskoj Posavini, koji Mu se odazvao, a

čije je geslo bilo i os-talo: 'Za sve ljude koje sretneš imaj uvijek ljubavi!'

On je vlč. Marko Bu-balo, župnik tordinač-ki.

'Zagrljeni rijekom Vu-kom, Tordinci leže na njezinoj desnoj strani u Slavoniji, dok je na lijevoj strani već Sri-jem. Tako se Slavoni-ja i Srijem danonoćno pozdravljaju mostom na Vuki.'

Suzama zalijevah ži-votne, svjedočke stranice mučeničke tordinačke povijesti.

Za slova zalijepljenih, razrogače-nih očiju i otvorenih ustiju, upijah i gutah stotine stranica u jednom dahu, bez prekida, satima grčevito držeći ovu osobitu knjigu, gotovo je ne ispuštajući iz ruku.

Polako, drhtavom rukom, paž-ljivo zaklopih korice.

I dugo, nijema i zadivljena, pogledom uprtim u daljinu, ostadoh bez riječi.

Zadivljena.

Ganuta.

Osupnuta.

Šokirana.

Treba(m) li se više diviti količini i intenzitetu stoljećima hrabro po-dnašane patnje, čemera i breme-na, te mnogima nepoznatih, a jedinstvenih povijesnih zbivanja i činjenica tordinačkoga kraja, ili nevjerojatnoj brizi i ljubavi srca osobe, čija je ruka, o i na tom području dosad jedna i jedina, punih 35 godina pomno, preciz-no, pedantno i marno istraživala, bilježila, pisala… i dalje to čini.

U župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Tordincima, 2. je veljače 2008. promovirana knjiga 'Tordinci, župa mučenika' koju je prigodom 700. obljetnice župe napisao župnik vlč. Marko Bubalo.

Kaplje krvavocrvenih slova rese ime sela na naslovnici, na kojoj gledam fotografiju u Domovin-skome ratu otuñenog reljefa Uzašašća Gospodinova u selu Koroñ, jednoj od filijala župe Tordinci.

Već posveta i proslov, nakon na-

PRIKAZPRIKAZ KNJIGEKNJIGE „Marko„Marko BubaloBubalo : : TORDINCITORDINCI ŽUPAŽUPA MUČENIKA“MUČENIKA“

Zemlja ova nije samo tlo, niti tek prah u koji ću se vratiti,

nego isto ovo tijelo moje od kojega sam sazdan

u koje mi je unesena duša da u njem boravi

kao u domu svojemu. Jer Bog je svakoga stvorio od zemlje doma njegova.

…

Da, zagazio sam duboko u ovo tlo, u zemlju domovine svoje!

Zemlja se domovine moje uhvatila ne haljina, nego srca mojega,

i Gospodina molim da nikad i ništa sa mene ne sapere!

(A. Stepinac: Kočija je zapadala u raskvašenu zemlju)

Stranica 18 Broj 34 - 22. studenog 2008. Bremeni taBremeni ta sjećanjasjećanja

dahnute i poticajne riječi biskupa Marina Srakića, otkrivaju autorov osjećaj dužnosti i odgovornosti prema nasljeñenome, i onoga što će budućim naraštajima osta-viti u zalog. Ova je knjiga i mno-go više od znanstvenoga rada; njezino je objavljivanje itekakav poticaj i pomoć budućim zainte-resiranim znanstvenicima, povje-sničarima, istraživačima.

Kao u filmu, niže se povijest pred očima čitatelja: župa Tor-dinci, ovjenčana trima srednjvje-kovnim utvrdama, od prvog spo-mena mjesta (1269. g.) i crkve (1308. g.).

Razdoblje prije, za vrijeme i pos-lije Turaka; te po franjevcima i njihovim, na utvrdi Gradina 'pod koritima' mučki ubijene subraće, sačuvano kršćanstvo.

Rijetkima su poznate i na jed-nom mjestu sakupljene i dostup-ne tolike informacije o obilježji-ma, jedinstvenostima kalvinske i reformatorske crkve, te o protes-tantizmu uopće. Dirljivo je koliko je truda i stranica autor posvetio tom dokumentiranom opisu, a sve i s ciljem boljeg razumijeva-nja. Preko 350 'fusnota', deseci i deseci popisanih imena osoba, ispisi zapisnika i kompletnih do-kumenata dokazuju i svjedoče o studioznom, pedantnom, preciz-nom i odgovornom istraživanju u želji da se izrekne, upozna i sa-čuva istina.

Brojne detaljne kanonske vizita-cije opisuju stanje i život župe tijekom stoljeća. Slijedi popis i životopis svih tordinačkih župni-ka i župnih zvanja poniklih u žu-pi, te potresna svjedočenja o dosad javnosti nepoznatim i pre-šućivanim dogañajima za vrijeme komunističkog režima.

Značajno mjesto u povijesti Tor-dinaca, pa tako i u istoimenoj

knjizi, ima vlč. Marko Majstoro-vić, od 1955. do 1965. g. tordi-nački župnik, uznik starogradiš-koga zatvora, koji je okupljao s to t ine min i s t ranata na (zabranjivanim) susretima, pok-renuo izdavanje časopisa 'Ministrant', a na njegovu inicija-tivu Tordinci postaju dekanatsko Svetište Fatimske Gospe. Župnik Majstorović doslovno je pronaša-o selo Ćelije, za vrijeme II. svj. rata naseljeno siromašnim Hrva-tima iz Hrvatskoga zagorja i ta-mo 1965. g. sagradio Crkvu. Te iste Ćelije će 7. srpnja 1991. biti prvo hrvatsko spaljeno selo u Domovinskome obrambenom ratu, a vlč. Marko Bubalo, prvi hrvatski župnik prognanik!

Impresivan je i dojmljiv životni put i vlč. Marka u Tordincima. Od 1973., kada je kao mlad sve-ćenik došao i krenuo 'u avanturu zvanu Tordinci', živeći u siromaš-tvu, petnaest godina bez tople vode, u gumenim je čizmama pješačio desetke kilometara do filijala, na traktoru se vozio prte-nim putem u Ćelije, i tamo slavio misu s 2 do 3 nazočna vjernika. Gradio je i obnavljao do u detalje opisane crkve i zahvate na nji-

ma, zapisao povijest sela Tordin-ci, Antin i Koroñ, te podrijetlo, vjeroispovjest i narodnost (Hrvati, Mañari, Nijemci, Srbi…) njihovih žitelja.

Zahvalna za dar Hrvatske slobo-de i Domovine, ostvarene uz pr-vog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuñmana, istočna je Sla-vonija, pa tako i Tordinci, meñu prvima najdirektnije osjetila sav neopisiv užas i strahote koje je tamošnji pučanstvo doživjelo od strane jugoslavenske srbočetnič-ke vojske 1991. godine. Slijedilo je 7 dugih izbjegličkih, siromaš-nih i neizvjesnih godina u Ma-ñarskoj i Bubalova svakodnevna skrb i briga za oko 30.000 od 70.000 izbjeglica koliko ih je ta-mo boravilo. Po povratku u Do-movinu, ponovno su otputovali zahvaliti mañarskome i hrvatsko-me narodu u Mañarskoj što ih je prihvatio i pomogao. Gradišćan-ski Hrvati u Mañarskoj izrekli su posebnu zahvalnost vlč. Marku Bubalu što ih je u vrijeme svoga vlastita progonstva, ohrabrivao, bodrio i poticao da čuvaju i ne zaboravljaju svoj jezik, običaje, korijene.

Slijede potresne, 'intenzivne' stranice opisa povratka na ruše-vine; simbolika u jedinoj 'preživjeloj' knjizi u župnom ure-du u Tordinicima: upravo Obred-niku krštenja, potom crtice iz svakodnevice, koju mnogi nikad neće upoznati, a kamoli shvatiti. 'Snaga je doći na ruševine i od njih sagraditi lijepe i udobne do-move.' Zabilježeni su i fotografi-rani dopisi, posjeti kardinala, bis-kupa, političara, koji ohrabruju i zahvaljuju za podnesenu žrtvu. A narod gradi, gradi i gradi iznova, ni iz čega. Župnik obnavlja, traži i moli za pomoć (simpatična je Zamolnica Hrvatskoj lutriji!), te i uz pomoć vjernika gradi crkve, gradi i obnavlja zajednicu. Slije-

Stranica 19 Broj 34 - 22. studenog 2008. Bremeni taBremeni ta sjećanjasjećanja

de hodočašća u Rim i Svetu Zemlju.

Župnik Bubalo 2002. g. pokreće i svake sljedeće godine predvodi jedinstveni 30-kilometraski križni put 'Putem masovnih grobišta' na uočnicu Cvjetnice.

Treba zapamtiti da je na masov-nim grobištima župe Tordinci pokopana 261 osoba: Tordinci 208, Antin 17, Ćelije 32, Koroñ 4.

Stravična su izvješća o traženju masovnih grobišta i iskapanju i pokopu ubijenih žrtava 2004. g.

Dirljivi su i ohrabrujući i citati o ekumeniskim nastojanjima i svje-dočenjima sv. Marka Križevčani-na (poginuo od kalvinske ruke), velikog ñakovačkog biskupa J. J. Strossmayera, iznimnog zalaga-telja na I. Vatikanskom Saboru upravo za uljudbenu snošljivost prema protestantizmu, potom blaženog Ivana Merza, blaženog Alojzija Stepinca, Pape Ivana Pavla II, kao i samog župnika Marka Bubala.

Dirljiva su i svjedočenja obraće-

nika, koji su se vratili 'kući' u ka-toličku vjeru.

'Pismo', 'rukopis' vlč. Marka Bu-bala, prožeto je toplinom, gorlji-vom ljubavlju prema čovjeku i zemlji iz koje je iznikao, nepres-tano isticanom zahvalnošću za dobročinitelje (i čitatelj je pozvan pomoliti se za njih), dok opise teških razdoblja, iz kojih izviru tuga i gorčina, ali i nada, olakša-va duhovitim, vedrim i ohrabrujućim dosjetka-ma i snažnim i dubokim mislima i porukama.

Danas župa Tordinci živi.

Okupana, očišćena, prozračena, bijela, čis-ta, nova, uzorna.

I otvorena.

Župnik potiče ljude da se vrate, da doñu, da ovdje saviju gnijezdo, rañaju djecu i žive.

U srcu srca Slavonije, Tordinci su danas dra-gulj, ili ljepše, blješteće sjajni zlatni dukat u ni-

zu prelijepih slavonskih sela, šo-rova, sokaka…

I kao što to uvijek čini, Bog je i ovaj put izabrao najmanje, naju-daljenije, najneprivlačnije.

Najizdržljivije.

I nije ih štedio.

Dugo oštricom klesani, vjetrovi-ma šibani, vatrom prženi, pod teretom (doslovce) pritiskani i gušeni, potresima ljuljani, gubeći tlo pod nogama, otjerani, do te-melja spaljeni, razrušeni i zakla-ni…

Jer, najmanji su, izgleda, najiz-držljiviji.

Ponovno i iznova skupili su sna-gu i krenuli ispočetka.

Oživjeli su, uskrsnuli.

Tordinci žive danas u punom sja-ju kao primjer i uzor svima živu-ćima i naraštajima koja će tek doći.

Svaka usporedba sa Uskrslim Kristom sama je po sebi razum-ljiva.

KUD "Zrinski" Tordinci

Stranica 20 Broj 34 - 22. studenog 2008. Vi jest iV i jest i

IGHIGH POKUPOVAOPOKUPOVAO ZEMLJUZEMLJU NANA BUDUĆOJBUDUĆOJ TRASITRASI RIJEČKERIJEČKE PRUGEPRUGE

„Novi list“, Rijeka, 16. studenog 2008.

Ništa nova glede uspješnosti In-stituta Grañevinarstva Hrvatske, inače u vlasništvu prof. dr. sc. Jure Radića, predsjednika Državnog odbora za doček Svetog Oca Ivana Pavla II. Mo-žda, ipak, i nešto novo. Progovorio je o tome Slavko Linić.

Izvješćuje Tihana To-mičić:

„I dalje sam protiv grad-nje nove ravničarske pruge Rijeka-Zagreb, jer opravdanje za nju može biti samo gradnja nove luke na Krku, a time i novog željezničkog mosta za Krk, odnosno teret od 500.000 kontejnera godišnje. To su, meñutim, snovi, jer u Hrvats-

koj nema kapitala koji će isfinan-cirati i novu prugu i novu luku.

Ali, za takvu skupu investiciju je Sanader?

Pa, jer je IGH pokupovao zemlji-šta na trasi i sada ih namjerava prodati državi i naplatiti se.

Uz modernizaciju sadašnje pru-

ge, riječka luka se može normal-no nastaviti razvijati, rekao je.

Stalno se protura teza da je imo-vina najviše opljačkana za HDZ-a

'90-ih godina, a da SDP nije sankcionirao tu pljač-ku. Ali, koalicijska vlada je odradila svoj mandat – SDP je napravio reviziju privatizacije, čiji je nalaz bio dovršen upravo krajem našeg mandata. Osnovali smo USKOK kao stručno tijelo, a drugi je problem što je ponovnim dolaskom HDZ-a na vlast opet sve stalo.

Revizija je utvrdila kojih je to dvjesto obitelji došlo do

ogromnog novca, no čini se da će se svi oni prije meñusobno poubijati nego što će policija utvrditi tko je krao.“

SUDSTVOSUDSTVO JEJE KLJUČNIKLJUČNI PROBLEMPROBLEM „Novi list“, Rijeka, 16. studenog 2008.

Europska Unija Hrvatskoj je rekla: Dosta! Ili ćete srediti pravosuñe, ili vas ne ćemo primiti. Tako su svi manevri hrvatske političke vrhuške privedeni uza zid. Zavladala je veli-ka nervoza u Banskim dvorima, ali i na Pantovčanku. Kuda li će nas to dovesti, pitaju se več javno tamoš-nji stanari, zapravo stari i novi Zdra-vodrugovi.

I kad bismo mogli, ne bismo im po-mogli. Neka se kuhaju u vlastitom sosu. Što su skuhali, neka to i kusa-ju.

Priznaje to, nemajući više kuda, čak i jedna Vesna Pusić, predsjednica

Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU:

„… Vesna Pusić … objašnjava što je mislila kad je rekla da se pravosudni sustav u osjetljivim slučajevima os-lanja na Marina Mrčelu, Iku Šarić i još najviše tri, četiri suca. … je ove suce sam sustav birao. … Sustav je uvijek birao izmeñu jednog malog kruga sudaca, što samo po sebi pokazuje da postoji problem u sud-stvu. I da to nije nešto što treba posebno dokazivati. To je očito po količini zastara, po problemima s trajanjem sudskih procesa. To je i naš ključni problem vezan za prego-vore s EU.

O sudstvu govore statistički podaci

koji govore o tome da ono ne fun-kcionira.“

Dodali bismo tome da je ipak nešto više sudaca koji rade prema uputa-ma i zahtjevima hrvatskog politič-kog vrha, meñu kojima ima i pravih kapitalaca. Recimo Nevenka Marko-vić, predsjednica Trgovačkog suca u Zagrebu, velemajstor za provoñenje namještenih stečajnih postupaka, kamo svakako treba ubrojiti i stečaj „Šavrića“ na Jankomiru, u koji je Stjepan Mesić obilato umočio svoje prste. Hrvatski uljudbeni pokret zat-ražio je od Vlade RH provjeru rada za 33 hrvatska suca, ali iz Banskih dvora nema nikakvog odgovora. S razlogom.

Maslenički most prof. dr. sc. Jure Radića

Stranica 21 Broj 34 - 22. studenog 2008. Vi jest iV i jest i

NAŠINAŠI SUSU ARHIVIARHIVI PREPUNIPREPUNI GRAðEGRAðE KOJUKOJU JEJE PISALAPISALA UDBAUDBA

„Novi list“, Rijeka, 16. studenog 2008.

Tko će, nego li preuzvišeni gos-pićko-senjski biskup msgr. dr. Mile Bogović:

„Potrebno je zapravo spasiti po-vijest jer mnogo je toga bilo is-krivljeno. Nakon Drugog svjets-kog rata povijest se 45 godina pisala u službi propagiranja ko-munističke ideologije. O onima koji su se ogriješili o tu ideologi-ju nije se smjelo govoriti.

Iako se sada o tome može govo- riti, stvara se ozračje u kojem žrtve opet ne će biti ispravno vrednovane. Nisu svi oni bili sve-ci, imali su i pogrješaka, ali nji-hova najveća krivnja često je bio njihov utjecaj u narodu.

Naši su arhivi puni grañe koju je pisala Udba, a uništeni su doku-menti koji bi dali pravu sliku. O ovim svećenicima postoje samo lažne izjave svjedoka.“

Lički biskup mons. Dr. Mile Bogović

KRIZUKRIZU SUSU PROIZVELIPROIZVELI MILIJARDERIMILIJARDERI „Novi list“, Rijeka, 16. studenog 2008.

Postoje li imena? Da, naravno: Ivica Todorić, Milan Artuković, Franjo Gre-gurić, Zlatko Mateša, Miroslav Kutle, Anñelko Leko, Jako Andabak, Željko Ćović, Vladimir Zagorac, Nadan Vi-došević, Franjo Luković, Darko Osto-ja, Božo Prka, Milan Horvat, Tomis-lav Dragičević, Dragutin Drk, Dragica Zgrebec, Goranko Fižulić, Emil Te-deschi, Radimir Čačić, Željko Žužić, Ivan Ergović, … I tako dalje. Nu ne običava se navoditi ih. Mogli bi se naljutiti. Sve, dakle, završava na konkretnim osobama, a koje kao da su u dimu nestale. Posebno, kad bi se trebalo postaviti pitanje putova i načina njihova bogaćenja.

Javlja Gabrijela Galić:

„S Krešimirom Severom, predsjedni-kom Nezavisnih hrvatskih sindikata i trenutnim koordinatorom sindikalnih središnjica razgovarali smo o vladi-nom zahtjevu za partnerstvom u krizi.

Stanje u Hrvatskoj je doista loše i nije u ovom trenutku još toliko veza-no uz krizu koja ulazi na mala vrata,

nego je rezultat svega onoga što smo imali od pretvorbe i privatizaci-je, preko loše gospodarske politike i nepostojanja nikakvog plana i prog-rama gospodarskog razvoja. Pomod-no smo se počeli orijentirati prema uslugama, potpuno smo zanemarili industriju. Sve to uvjetovalo je da grañani dočekuju kraj godine vrlo zaduženi, s plaćama koje jedva uspi-ju prekriti osamdesetak posto mini-malne prosječne potrošačke košari-ce.

Mi živimo u zem-lji u kojoj nema rješenja ne samo za krizna stanja, nego i za vreme-na kada je u zemlji barem relativno dobro i stabilno. … Me-ñutim, kakvi god

novci i krediti bili, pogotovo kada se radi o inozemnom zaduživanju, oni imaju svoju cijelu pogotovo jer drža-va vrlo često tek nekako uspijeva vraćati kamate, a glavnica se repro-gramira i raste.

Slijedom toga je premijer povezao da će biti vrlo teško reprogramirati

dugove, jer se ne zna gdje će se i pod kojim uvjetima naći novac na svjetskom tržištu bez da ulazi MMF. … Nisam siguran da je i bankama u ovom trenutku u interesu dolaziti u posjed stanova ili druge imovine ovrhom jer grañani nemaju novaca za povrat dugova. Ali u ovoj mahni-toj zemlji, u ovoj situaciji pohlepe onih koji su na različite načine iskori-stili svoje položaje, ne bi trebalo očekivati da će banke imati razumi-jevanja.

Netko treba reći što će se dogoditi s kamatama u bankama, netko treba pritisnuti te banke …

Krizu su proizveli ti isti milijarderi, milijunaši, ti isti menadžeri, poslo-davci koji su za menadžiranje primali ogromne novce. … Grañani koji su u tome sudjelovali samo svojim ra-dom, krizu trebaju platiti.

To je neprihvatljivo.“

Čudno. Brižni Krešimir Sever zabora-vio je na dr. sc. Ivu Sanadera i nje-gove pajdaše koji godišnje „spale“ po milijardu što USD, što EUR na račun hrvatskih poreznih obveznika.

Krešimir Sever

Stranica 22 Broj 34 - 22. studenog 2008. BosnoBosno mojamoja

BOSNABOSNA SESE IPAKIPAK REGENERIRAREGENERIRA NANA SVOJIMSVOJIM POVIJESNIMPOVIJESNIM TEMELJIMATEMELJIMA -- ISTINAISTINA JEJE

JEDINAJEDINA STVARNOSTSTVARNOST ! (! ( 11 )) Akademik Mirko Vidović, Pariz

Povijest, i to ova još živa, doka-zuje da je ljubav daleko jača od mržnje i da primjenom ljubavi i prema neprijatelju uvijek iz tih odnosa pokaže apsolutnim pob-jednikom. Ljubav daje život, mržnja ga uništava. A ljudi je na zemlji sve više i više, dakle: lju-bav pobjeñuje...

On koji još uvijek šire mržnju po svijetu dožive najsramotniju sud-binu jer ih naposlijetku odbace i njihova djeca. Plemenitost ljuds-ka se prenosi s naraštaja na na-raštaj, a mržnja srećom ne! In-stinkt za samoodržanje - u pu-nom naponu mržnje, kapitulira bilo u nemilosrdnom ratu, bilo bez rata, kao SSSR.

Mržnja u samoj sebi ubija krea-tivni zanos. A kreativna misao je omnivalentna i stoga se svaki veliki istraživač uvijek smatra i doživotnim učenikom: Što bolje upozna svoju granu znanosti, sve više, poput Sokrata, otkriva za njega nepoznata područja bez čijeg upoznavanja ni ono što znamo nije konačno ni iscrplje-no. Onaj kartezijanski 'faktor sumnje' je motor znanosti koji stalno vuče naprijed, u postojbi-nu istine. A onaj koji djeluje u ime općeg dobra, ništa ne izmiš-lja, sve što spoznaje on zapravo otkriva, i iz toga je nemoguće izvući oholu umišljenost da smo veći ni od onih koji su nepismeni, ako je u njima čitav i nenačet zdrav razum. Skromni učenjaci su jedina istinska duhovna aris-tokracija, koja donosi korist svi-

ma - nisu ničije sluge. Samo slo-bodni nadostavljaju put istine koja jedino vodi u trajnu slobo-du.

Bila su teška vremena u vrijeme polustoljetnog otpora jugoslavis-tima. Tjelesno je bilo teže na robiji, a duhovno pak u Emigraci-ji. A i jedni i drugi su bili pod le-ćom strvinara koji nisu mogli po-dnositi na životu umove koji su ih znatno nadvisivali: kad nekog nisu mogli pobijediti teoretski, skidali su mu glavu. Najbolji si-novi svog naroda u to vrijeme živjeli su od neiscrpnog izvora snage - silne želje da vide svoj Dom nezavisan i svoj Rod slobo-dan u njemu.

No, i na robiji i u Emigraciji drža-la nas je uspravno kohezija i be-zuvjetna solidarnost: nikad ud-bašima nije pošlo da ijednog od nas izolirane u samicama i mra-čarama umno okrenu protiv svog

zdrava razuma!, a da do njega njegovi suborci ne doñu i pruže mu duhovnu, a nerijetko i mate-rijalnu hranu. To udvostručuje duhovnu snagu izoliranoga, do-vodi u očaj nemilosrdne progoni-telje. Niti su koritari mogli lako meñu nas, niti je itko od nas prešao k njima. A kad je sazrelo vrijeme za samoodreñenje, na-rod je prišao u cjelosti na stranu svojih preteča, svojih sužnjeva, svojih prognanika.

I u tom stanju - duhovnog pob-jednika - jedine pobjede koja se ne može poništiti nikada - posta-je jasno, da najprije nekoga (ikoga!) treba dobro shvatiti, prosuditi njegove riječi i postup-

ke i dati 'caru ca-revo, a Bogu Božije': tko nah-rani ogara, ne će ga ugristi. I najo-pakiji ogar, kad se navikne na ljudsku ruku, pos-tane 'pitomim' stvorenjem Kršća-nima je zabranje-na mržnja i slije-deći put Raspeto-ga, kršćanin zna da mora voljeti (sažaljevati) i onoga koji ne kri-je da ga želi raza-peti kako bi doka-zao da svijet pri-

pada bezobzirnijima, a ne prave-dnijima. Jer, što god učinimo najmanjem meñu nama, to čini-mo po zapovijedi našeg zajednič-kog Oca, koji takva djela višes-truko uzvraća.

Stranica 23 Broj 34 - 22. studenog 2008. BosnoBosno mojamoja

Uloga tiska u slobodnom narodu nije da širi laži niti da sije mrž-nju, da angelizira svoje a dijabo-lizira druge. Tako radi ideološki tisak kojeg industrijski proizvode dresirani grizoguzi. Njihova zada-ća je da opravdaju zalogaj iz ko-rita uspješnim zavoñenjem u za-bludu naivnih i neupućenih, da ih prevedu (žedne preko vode) na stranu svog gospodara. No, kad savjest svijeta uoči da je takvim postupcima cijeli jedan narod zaveden u uskvašeno stanje mržnje i sebeljubljivog delirija svog vožda, onda se pojave nad zemljom oblaci bombardera jer - batina je najefikasnije sredstvo za suzbijanje obezljuñujuće ili zatiračke euforije.

Od takve sudbine jedan narod mogu spasiti samo bezuvjetni zaljubljenici u istinu po zdravu razumu - oni su 'krotki kao golu-bovi i mudri kao zmije'.

Dobro je ovdje podsjetiti se da je najbolji sljedbenik reformatorskih ideja grofa Janka Draškovića, Ljudevit Gaj, reformator našeg književnog jezika, napisao svoju budnicu i kao vlastiti program djelovanja i kao poziv sebi srod-

nima na bratimljenje - 'Horvatov sloga i sjedinjenje'. Ta pjesma je smišljena na kajkavskom dijalek-tu, a mentalno prevedena na jezik Bosne i prvi je pokazatelj na povijesnom, kulturnom, jezi-koslovnom i civilizacijskom planu da je u ukupnosti cjeline najvaž-nija njezina središnjica. Dobro je da ovdje navedemo one Gajeve stihove iz te budnice: "V kolu jesu vsi Horvati stare države...

skup Boš-njaci, Istri-janci ter Dalmacija".

Dakle, ob-ratimo po-zornost na i z r a z 'Bošnjaci ', koji u svi-jesti Ljude-vita Gaja označava sve sta-

novnike Bosne i one koji potječu iz Bosne. A da taj naziv nisu iz-mislili ni Turci ni poturice, doka-zuju i povelje bosanskih vladara iz četrnaestog i petnaestog sto-ljeća. Naziv Bošnjaci možemo

pročitati u "Povelji Bana Stipana Kotromanića" (od 23.10.1332). U "Povelji kralja Tomaša" (od 22.08.1446) imamo i slijedeći izraz: "Da im se toj ne ima pore-ći ni potvoriti, ni na manje do-nesti, ni za jednu neviru ni zgri-hu kraljevstvu našemu, što ne bi gledano gospodinom Didom i Crkvom bosanskom i dobrimi Bošnjani".

Dakle, Bošnjani su podanici bo-sanskog vladara, a 'dobri Bošnjani' pak - vjernici Crkve bosanske. A to bi se i danas mo-glo reći za današnje žive ljude na čitavom prostoru obnovljene dr-žave Bosne: Bošnjaci su podanici države Bosne, a dobri Bošnjaci su oni koji u svemu slijede nauk svoje vjere u Isusa.

N.B. I Evanñelje i Kuran slave Isusa kao - 'utjelovljenu riječ Božiju'. I Evanñelje i Kur'an zab-ranjuju činiti ikome zlo radi svo-ga dobra, zabranjuju izazivanje ikoga i obvezuju sve da se brane kad su napadnuti. Mržnja u duši istinskih sljedbenika Isusa je po-ganski, ñavolski začetnik zla.

Jesus Prophet of Is-

lam By Muhammad ...

SS ČIJIMČIJIM PARAMAPARAMA REISREIS NANA KOVAČIMAKOVAČIMA GRADIGRADI DVOREDVORE

Sven Rustempašić, Sarajevo

„Vijest da je na Kovačima u Sara-jevu svečano položen kamen te-meljac za buduću rezidenciju rei-su-l-uleme dr. Mustafe Cerića, čija će izgradnja koštati deset miliona maraka i koju će bh. bogataši graditi svojim donacijama, u dže-matima je primljena s nevjericom i šokom.“

Ovo se kaže na početku pisma -

Proglasa muslimanima BiH koji su uputili studenti Fakulteta islam-skih nauka u Sarajevu. Pismo je upućeno, kako saznajemo, na oko 200 adresa.

S kim gradi dvore

„U ovim teškim vremenima nije se primjereno sirotinji ismijavati i rasipnošću izazivati. A upravo to čini naš reis Cerić, koji bi po suos-jećanju trebao biti prvi ispred si-romašnih muslimana, a ne prvi ispred safa bogataša. Naš uvaženi

reis, izgleda, ne čuje svoj džemat, do njega ne dolaze glasovi da se ljudi ibrete i ne mogu da povjeru-ju da reisu obraz dopušta da u ovako teška vremena na Kovači-ma gradi dvore. Naš reis mora imati samilosti i vidjeti tešku situ-aciju u kojoj se Bosna nalazi, mo-rao bi osjećati da nam nikada te-že nije bilo, da smo gladni, željni posla i pravde, zabrinuti teškom situacijom u kojoj se muslimani nalaze. Mora mu se reći neka do-bro pogleda s kim to gradi svoju

Stranica 24 Broj 34 - 22. studenog 2008. BosnoBosno mojamoja

rezidenciju, koji su to privrednici koje je okupio oko sebe i da prei-spita dobro kako su se obogatili“ - stoji u pismu i nastavlja se:

„Tražimo: da reis zaustavi grad-nju dvora na Kovačima i ulaganje deset miliona maraka u ovako

teškim vremenima; da preispita svoje nakane dok borci gladuju jer nemaju posla, dok penzioneri kopaju po kontejnerima, dok pov-ratnici nemaju struju i vodu, dok djeca šehida nemaju za školova-nje; da taj novac dadne za pomoć „Merhametu“ i porodicama šehi-da; da prestane sa rasipništvom

koje ga veliča, a sve nas postiñu-je i crveni pred uzvišenim Allahom i pred ljudima; da prestane da šuruje sa nevjernicima koji mu se dodvoravaju i koriste Islamsku zajednicu za svoj položaj i svoje poslove rade sa našim dušmani-ma i krvnicima kao da smo moral-no mali i kao da nas lako mogu kupiti; da prestane bacati ljagu na muslimane i da svoje dvore ne gradi sa nevjernikom Fahrudinom Radončićem koji je iz Crne Gore došao s kesom, a sada gospodari neboderima, hotelima i rezidenci-jama po Sarajevu, koji svaña mu-slimane po nalogu Beograda i na svježe rane Bosne i Sarajeva do-vodi kapital krvnika Slobodana Miloševica i kupuje našu sirotinju krvavim parama.“

Kako su se obogatili

U pismu se dalje postavlja pitanje „da li naš reis upita one koji mu dadoše pare kako su ih stekli? Da li ih upita kako ste u siromašnoj Bosni uspjeli steći ovoliko bogat-stvo? Zašto ste s Miroslavom Miš-

kovicem, Miloševićevim ministrom i Šešeljevim saveznikom, u zgradi „Avaza“ napravili zajedničku fir-mu? Sramota, „Avaz“ je naprav-ljen od para koje su dali SDA i Alija Izetbegović, od para koje je muslimanski narod dobio za po-moć u ratu! Za koga on radi, za UDBU, KOS, za KGB, od koga je dobio zadatak da nas posvaña i pljačka, da nam, poslije krvi i dje-ce, uzima i pamet i budućnost?“.

Nadalje se traži da se „preispita zašto Islamska zajednica uzima haram novac od bogataša koji su, u vrijeme dok smo mi ratovali i gladovali, sticali ogromna bogat-stva“.

„Zato pozivamo sve imame, muf-tije, sabornike Islamske zajednice da podignu svoj glas i pročitaju ovaj Proglas na hudbama širom BiH. Rahmetli Alija Izetbegović ovo nikada ne bi dozvolio, a ne trebamo ni mi. Neka se postide svi koji su ovo uradili i neka pro-mijene svoje odluke“ - zaključuje se u ovom pismu.

RATRAT SS BOŠNJACIMABOŠNJACIMA IZAZVALEIZAZVALE SRPSKESRPSKE TAJNETAJNE SLUŽBESLUŽBE

Boris Pavelić, „Novi list“, Rijeka, 15. studenog 2008.

Hrvatska ima načela, ali nema politiku prema BiH, a ta su načela plod političke grižnje savjesti, a ne slobodnog, duboko promišlje-nog i jasno formuliranog politič-kog interesa. Danas u Hrvatskoj postoji načelna državna politika, i konkretnije stranačke politike s ne posve transparentnim željama za budući ustroj susjedne države.

„Rat Hrvata i Bošnjaka dio je su-koba nametnutog Hrvatskoj. Pos-toje brojne naznake i dokazi da je

taj rat izazvala obavještajna vojna zajednica tadašnje Jugoslavije, odnosno Srbije. To je sigurno tako, jer je taj sukob samo njima odgovarao“ – tako su neslužbeni izvori iz MVPEI-ja za naš list pro-teklog tjedna objasnili uzroke rata Hrvata i Bošnjaka.

Stav MVPEI-ja da „ne vodi ničemu vraćati se u prošlost, jer i jedna i druga strana mogu pronaći op-ravdanja za akcije koje su objema stranama nanijele puno zla. Zato je najbolje da se okrenemo budu-ćnosti, i MVPEI na tom stavu inzi-stira u razgovorima sa svim par-tnerima. Razgovarati se može, ali

naglasak mora biti na budućnos-ti“, stav je ministarstva.

„Hrvatska ne smije, neće i ne želi samostalno nametati bilo kakvo rješenje za unutarnje stvari BiH. … Postoji jedinstvena želja hr-vatske politike da BiH bude jedin-stvena i teritorijalno cjelovita zemlja, s jednakim pravima sva tri konstitutivna naroda. Želimo, ta-koñer, da se pronañe model fun-kcioniranja svih institucija u BiH, ali to traženje ne smije ići izvan službenih institucija Bih i preds-tavnika sva tri naroda“ – kažu izvori iz MVPEI-ja.

S desna: Reis Cerić, ...

Stranica 25 Broj 34 - 22. studenog 2008. BosnoBosno mojamoja

ZARZAR JEJE VAŽNOVAŽNO ŠTOŠTO JEJE KOMŠIĆEVAKOMŠIĆEVA MAJKAMAJKA SRPKINJASRPKINJA??

Dr. Muhamed Borogovac, Sarajevo

Reagovao bih na članak „KOMŠIĆ UVODI TEORIJU RELATIVNOSTI U POLITICI“. Svako od nas ima pravo na mišljenje i stav: Vi ste se izborili da se Vaše mišljenje čuje i da ga pojedini cijene. Budu-ći da u dosta situacija, vaš jezik prelazi granice novinarske etike, kao što je to u ovom članku ...

„Očigledno mu je majka Srpkinja razvila Srpsko rodoljublje“, što nije prvi put, ... smatam da ćete biti sve manje i manje relevantni pojedincima koji kritički razmišlja-ju i o Aliji, ali i o Muhamedu B.

Stoga bih bio slobodan da Vam sugerišem da povedete računa o činjenicama, a ne o subjektivnim animozitetima., jer bi se moglo desiti da vam se mailing lista poč-ne smanjivati, što lično ne priželj-kujem. Naprotiv!

Sead K.

ODGOVOR: Poštovani gosp. Sea-

de, zar nam upravo Komšić nije dao zeleno svjetlo da se nacional-no prebrojavamo, i to na mnogo mjesta u pomenutom članku. Npr. on kaže da je "bitan nacionalni ključ, kako u cilju očuvanja ravno-pravnosti njenih (BiH) naroda, tako i u političkom životu, odnos-

no pri raspodjeli političkih funkci-ja". Znači upravo on podrazumje-va "nacionalni ključ", a to znači da Srbin predstavlja Srbe, Hrvat Hrvate, Bošnjak Bošnjake itd. On-da je prirodno da se i preispituje, da li zaista Srbi predstavljaju sa-mo Srbe, ili možda i Bošnjake i

Hrvate itd.

A Vama ne smeta što on, koji se predstavlja da je grañanski politi-čar, traži nacionalno prebrojava-nje da bi cementirao rezultate četničkog genocida i u popisu sta-novništva, tj. i u dokumentima UN, i to na štetu naroda koji mu je kao grañanskom političaru uka-zao povjerenje. Vama meñutim smeta kada mi potegnemo njego-vo oružje i kada mi počnemo na-cionalno "prebrojavati" političara (tj. Komšića) koji se prdestavlja da je grañanski "orijentiran" Hr-vat, dok se ponaša kao čistokrvni predstavnik Srba.

A ja bih vama, kao i mnogim dru-gim, preporučio da savladate ro-bovski chip u mozgu i da postane-te dostojanstven čovjek, ravnop-ravan sa Srbima. Tada će vam smetati i kada neki Željko traži nacionalno prebrojavanje u inte-resu dovršavanja i legalizacije genocida, a neće vam smetati što ga mi u tome lovimo.

Dr. Muhamed Borogovac

Željko Komšić

BOSNABOSNA II HERCEGOVINAHERCEGOVINA IZMEðUIZMEðU ¨DEJTONA¨ ¨DEJTONA¨ II BRISELABRISELA ( ( 33 ))

Sven Rustempašić i Musadik Borogovac, Sarajevo, 18. sep-tembar, 2006.

DEJTONSKADEJTONSKA II NOVANOVA, , EVROPSKAEVROPSKA, , POLITIKAPOLITIKA ¨SVIJETA¨ ¨SVIJETA¨ PREMAPREMA BiHBiH

Dejton je ipak propao, ne doista zato što nije „doveden do kraja“,

nego zato što je njegov temelj nezakonit i zato što su njegovi ciljevi lažni. Svi oni u BiH, Evropi i SAD koji ga nastavljaju oživlja-vati amandmanima i dogradnja-ma, rade veoma težak posao – jer su se zavjerili protiv prava Republike BiH na kontinuitet i opstanak ali i protiv Prava uopće. Za razliku od svih evropskih zva-

ničnih institucija, branitelji „Dejtona“ i RS moraju slati šifro-vane poruke „kako je RS Dejto-nom garantirana, te zbog toga ne može nestati“ i tajne koverte liderima BiH stranaka (sa kojima organiziraju i tajne sjedjeljke). Upravo zato što je Dejtonom ga-rantirana, RS može nestati kao i sam Dejton. Inozemni branitelji

Stranica 26 Broj 34 - 22. studenog 2008. BosnoBosno mojamoja

Dejtona imaju mnogo teži posao u obrani RS i Dejtona, jer moraju skrivati svoje aktivnosti i od vlas-titih institucija (posebno pravnih) i od svoje javnosti - da bi legali-zaciju Dejtona prodali kao „izmjenu, amendiranje Dejtona“. I sve to moraju raditi kroz nezva-nične institucije, nevladine orga-nizacije. Oni osnivaju ili angaži-raju famozne „institute za mir“ i sve to guraju preko potrošivih, sluganskih političara. Dakle, nji-hov posao je danas mnogo teži nego onih koji jednostavno i jav-no mogu suprotstaviti „Dejton“ Evropskom ustavu, Internacio-nalnom pravu, konvencijama i Povelji UN, te jasno kazati istinu putem upotrebe termina koji je u našoj javnosti prošao skoro ne-zapažen a znači direktno vraća-nje BiH iz područja dogovora u područje prava. To je termin ne-funkcionirajući ustav za Dejton-ski ustav (Aneks 4 Dejtonskog ugovora). Izraz nefunkcioniraju-ći u izvještaju Venecijanske ko-

misije i svim kasnijim izvještaji-ma zvaničnih institucija poziva ustvari na povratak slučaja BiH iz Poglavlja 6 (uslovno dogovor-nog) u Poglavlje 7 (pravno obve-zujućeg).

U takvim uslovima zagovaranje „dogovora domaćih snaga“ i promjene ustava kroz „institucije sistema“, znači držanje BiH u Dejtonskom okovu u kojem RS ima pravo veta bez obzira što je sam Dejtonski okvir upravo raz-log za stavljanje Dejtona ad acta od strane zvaničnog svijeta.

Nakon izjašnjavanja svih zvanič-nih evropskih institucija, Veneci-janske komisije kao referentne institucije, Vijeća Evrope, Parla-menta Europe i Kongresa SAD, u prah je pretvoren pokušaj odbra-ne Dejtona pod vodstvom nevla-dinog lobija oko nevladine orga-nizacije Instituta za mir iz Washington D.C.-a i ambasadora Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedi-njenih država, koji su, priključu-

jući se nevladinom sektoru, po-kušali obaviti prljav posao meto-dom Ričarda Holbruka - bez pos-ljedica za vladin sektor vlastitih zemalja. Američki ambasador Meklhejni je inicijativom za lega-lizaciju „Dejtona“ kroz prihvaća-nje amandmana na Dejtonski Aneks 4 (ustav), radio tajno, jer je radio u suprotnosti sa samom Rezolucijom 400 Kongresa svojih vlastitih Sjedinjenih Američkih Država.

Sada kada je BiH ponovo vraće-na u pravni prostor (domen), neophodno je u diskusiji kako sa nekakvim dodicima tako i sa predstavnicima EU koji u BiH tra-že sugovornika za prevazilaženje dejtonske zamke, koristiti argu-mente suvereniteta i kontinuiteta državnosti BiH koji su u dugim dejtonskim noćima namjerno zaboravljeni.

Prof. Zlatko Tomičić

Elif! Lam! Mim! Bissmillahu-rahmanir-rahim! U ime Boga, Sveopćeg Dobročinitelja. Milostivog! O Muhamedu, proroče božji, zaštiti braću moju

u islamu, Hrvate, i domovinu moju Hrvatsku, od zapada k istoku, od istoka k zapadu!...

Allahov je istok i zapad! On upućuje koga hoće na pravi put! Zaista je Allah samo strpljivim! On strpljivom pomaže i daje mu što nije imao.

Sva je sila Allahova u patnji – Allah je žestok

u patnji – Tako i narod moj Hrvata! Zar nam nije rekao Hazreti-Muhamed:

- Narode hrvatski, uñi u svetu zemlju Hrvatsku, koju ti je Allah odredio!

O Bože veliki, pošalji svoje meleke da nam pomognu u borbi našoj sa šejtanima!

Moj Bože, koji sam te uvijek slušao, opominjan riječima tvojim, izrečenim

po proroku tvojem! Neka novi Nezir puka mojeg doñe i neka objavi riječ svoju!

MOLITVAMOLITVA AL LAHUAL LAHU ZAZA DOMOVINUDOMOVINU MOJUMOJU HRVATSKUHRVATSKU ( ( 55 ))

Allahu se pokorava sve

Stranica 27 Broj 34 - 22. studenog Srebren icaSrebren ica

Pripremila: Šumarska Knjižnica knjiznica@sumfak.hr

SrebrenicaSrebrenica : : UnUn génocidegénocide annoncéannoncé ((BrochéBroché) )

dede SylvieSylvie MattonMatton ( (AuteurAuteur) ) AucunAucun commentairecommentaire clientclient existantexistant. . SoyezSoyez

lele premierpremier. .

PrixPrix éditeuréditeur::EUREUR 1818,,9090

PrixPrix : :EUREUR 1717,,9696 LIVRAISONLIVRAISON GRATUITEGRATUITE EnEn savoirsavoir plusplus. .

ÉconomisezÉconomisez : :EUREUR 00,,9494 ( (55%) %)

EnEn stockstock.. ExpédiéExpédié etet venduvendu parpar AmazonAmazon..frfr. . EmballageEmballage cadeaucadeau disponibledisponible. . PlusPlus queque 11 exex ( (réapprovisionnementréapprovisionnement enen courscours). ). CommandezCommandez vitevite ! !

VoulezVoulez--vousvous lele fairefaire livrerlivrer lele mercredimercredi 1919 novembrenovembre ? ? CommandezCommandez--lele dansdans lesles 2222 hh etet 88 minmin etet choisissezchoisissez lala livraisonlivraison

ÉclairÉclair sursur votrevotre bonbon dede commandecommande. . EnEn savoirsavoir plusplus. .

……

AgrandissezAgrandissez cettecette imageimage PartagezPartagez vosvos proprespropres imagesimages clientclient

ÉditeurÉditeur : : découvrezdécouvrez commentcomment lesles clientsclients peuventpeuvent feuilleterfeuilleter etet chercherchercher auau cœurcœur dede cece livrelivre..

33 neufsneufs àà partirpartir dede EUREUR 1414,,5050 33 dd''occasionoccasion àà partirpartir dede EUREUR 1414,,1010

Stranica 28 Broj 34 - 22. studenog 2008. SrpskoSrpsko pravopravo nana rečreč

Poslano sa: srpskemucenice@yahoo.co.uk

RAZVRATRAZVRAT UU KAZAMATUKAZAMATU SREBRENICOM je haralo nekoli-ko grupa koje su nosile imena po svojim voñama - "naserovci", "hakinovci", "zulfinovci". Grupu koju je predvodio Mustafić zvali su "ibranovci". Kad je Mustafiće-vog pripitog brata u jednoj krčmi udario neki "Naserov bandit i zločinac", on se zakleo da će mu se osvetiti. Sve one koji nisu bili s njim, Mustafić optužuje da su "narod odveli u genocid", da su "genocid debelo unovčili", a "Srbe, kao direktne izvršioce ge-nocida, nagradili državom".

"Iako je Srebrenica", piše Musta-fić, "pogotovo njena okolina, bila uvek konzervativna, srebrenička banda je u tom kazamatu pose-jala sve moguće negativnosti koje prate jedno društvo. Pored pljačke, ubistava, ugnjetavanja ljudi na razne načine, jedna od glavnih karakteristika postali su

nemoral i razvrat. Počeli su se ponovo ženiti oni koji su celi ži-vot bili privrženi porodici, pogo-tovo oni koji su svoju zakonitu ženu i decu poslali u izbeglištvo, ali je pristizalo informacija da ima dosta i supruga po Tuzli, Sloveniji, Austriji, Nemačkoj, ko-je uzvraćaju istom merom."

"Oko bande", nastavlja Mustafić, "kretala se veća grupa konkubi-na i ljubavnica, tako da je na osnovu jedne takve grupe Sreb-renica postajala sve više sredina opšteg razvrata. Išlo se čak dotle da su organizovane privatne or-gije. Dvojica tinejdžera iz Potoča-ra, koje smo u ratu prozvali "kreje", u Srebrenici su imali pri-liku da vode ljubav sa dve sreb-reničke ofajle, a te je prizore di-rektno posmatrao Naser Orić. Srebrenica je, što je bio konačan cilj izdajničke politike u Sarajevu i srebreničke izdajničke mafije, p o s t a j a l a b o s a n s k o -hercegovačka Sodoma i Gomora, nova Atlantida u kojoj treba da zauvek umre život."

Za ondašnju, ali i današnju Sreb-renicu, Mustafić kaže: "Ovaj pre-ostali kotar postaje jedino mesto u kome ima više bogomolja nego istinskih vernika. Istinski vernici beže od džamija, jer kada vide verske strukture i novopečene džematlije, pri samom ulasku u džamiju, izgube abdest. Ovo je jedino mesto u svetu u kojem ima više droge i prostitucije nego u državama u kojima je ovaj po-rok ozakonjen. Ovo je jedino mesto u svetu gde više časnih ljudi ima u zatvoru nego u vlasti i verskim institucijama, tako da institucije sve više liče na kuple-raje. Ovo je jedina država na svetu u kojoj su na najvećem

namu (ugledu) momci kojima je prva pročitana knjiga bila saob-raćajna knjižica od najskuplje marke automobila."

O tome ko je i kako srebreničku tragediju iskoristio za sticanje bogatstva i privilegija, Mustafić kaže: "Iz srebreničke enklave su nosioci boračkih penzija postajali oni koji su zbog srebreničkog genocida morali visiti obešeni, vlasnici stanova su postajali oni koji ni kuću nisu imali. Srebreni-ca je jedino mesto gde je vlast učinila sve da se pobijena deca zakonski tretiraju kao boračka populacija, invalidi su postajali i oni koje metak nije ogrebao, a šehidske porodice su postajale one kojima je član familije umro prirodnom smrću."

A na pitanje ko je i kako mogao da za vreme rata izañe iz Srebre-nice, Mustafić daje ovaj odgovor: "Iako su se mnogi patili gladujući sa svojim porodicama, njihov obraz i čast nije mogao niko upr-ljati. Dovoljno je samo spomenu-ti Azema Bajramovića sa dvoje dece i suprugom.

Naime, nakon pada Srebrenice, Azem je, kao i većina ljudi sa kojima sam bio u najbližim odno-sima, krenuo preko šume. Uspeo je preći sve prepreke, ali ipak nije uspeo preživeti. Iako se do-kopao slobodne teritorije, ubijen je onog momenta kada je stupio na slobodno tlo. Verovatno neću nikada saznati čiji je metak uga-sio Azemov život, ali sigurno znam - četnički nije. Očito, oni-ma koji nisu bili povlašćeni za prelaz iz Srebrenice, ako su us-peli izbeći sve četničke i sve za-sede i zamke srebreničke mafije, presuñivalo se kad su definitivno mislili da su došli do slobode."

SREBRENICASREBRENICA: : PLANIRANIPLANIRANI HAOSHAOS ( ( 1212 ))

Mustafa Cerić

Stranica 29 Broj 34 - 22. studenog 2008. SrpskoSrpsko pravopravo nana rečreč

Lokalna mafija je sve činila da "srebrenički koncentracioni lo-gor" drži pod svojom kontrolom.

Posle sukoba i preganja-nja oko izbora novog načelnika policije, Mus-tafić je na sednici Skupštine opštine Oriću izrekao sledeću pretnju: "Nasere, radi kako ho-ćeš, ali znaj da će sve ovo proći. Upamti, kad se sve ovo završi i kad se budu polagali računi, doći ćeš do Haga! Vide-ćemo se tamo. Ti ćeš biti u staklu, a ja iza stakla. Kada ti svi okrenu leña, spašćeš ponovo na to da te ja moram braniti!"

Na ove reči, "Naser je samo ma-lo pocrveneo i ironično se smeš-kao". Bilo je to vreme kad je u Srebrenici uspostavljena kakva-takva vlast. Mustafić taj trenutak ovako opisuje: "Iako je došlo do odreñenih promena, stanje u enklavi je ostalo isto, sa tenden-

cijom pogoršanja. Narod je samo razmišljao o odlasku iz Srebreni-ce, na bilo koji način, tako da je jednog momenta procurila vest

da postoji mogućnost da četnici puste narod iz Srebrenice. Kom-pletne porodice su se kretale prema Luci, a zatim pod planinu Radavu, nadajući se da će se ukazati povoljan momenat da krenu iz srebreničkog džehene-ma. Neki su znali ostati i po me-sec dana, ali od organizovanog odlaska nije bilo ništa. Ali je već 1994. godine došlo do čestih sa-moinicijativnih napuštanja Sreb-

renice. Nema broja nestalih na tom putu, ali se znalo dogañati da cela grupa nestane bez tra-ga."

"Neki su se", kaže Mustafić, "uspeli domoći slobodnih teritori-ja. Drugi su kretali preko Drine u pravcu Srbije, kako bi se doko-pali Sandžaka, a posle Kosova i Makedonije. Na tom putu su sti-gli i do Albanije, a posle, preko Italije, do nekih zemalja Zapada. Oni koji su svoj spas tražili u taj-nom odlasku preko Srbije, pre su stizali na svoje konačno odrediš-te. Oni koji su uspeli da doñu do Tuzle, bili bi izloženi šikaniranju, pritvaranju i ispitivanju. Mnoge su tretirali kao dezertere, što je bio očiti dokaz da je srebrenička banda trebalo da bude samo ču-var srebreničkog tora "stoke" pripremljene za nadolazeće kla-nje! O nestalim niko nije vodio računa..."

Boris Tadić

SREBRENICASREBRENICA –– HISTORIJAHISTORIJA Bs.wikipedia.org

Srebrenica je grad u Bosni i Herce-govini, koji je tokom svoje historije promijenio nekoliko imena, kao što su Domavia, Argentarija, Ar-gentum, Bosnia Argentaria itd. Na području Srebrenice postojali su tragovi života još od najranijih vremena, što je bilo uslovljeno povoljnim geografskim položajem i bogatstvom srebrenom rudom. Za vrijeme vladavine Rimskog carstva Srebrenica je bila glavni centar za kovanje novca i jedna od najvećih kovačnica Rimske imperije. Sreb-renica je deset dana jahanja uda-ljena od Dubrovnika. Srebrenica je u srednjovjekovnoj Bosni činila veoma važan prostor zbog vrijed-nih nalazišta plemenite rude, tako

da su je posjećivali putnici iz svih krajeva svijeta, ostavljajući u ovom kraju tragove različitih kultu-ra. Posmatrano sa vojnog aspekta, njena važnost bila je neprocjenji-va, zbog povoljnog geografskog položaja.

Dolazak franjevaca u Srebrenicu na neki način verificirao je davno postavljenu granicu izmeñu istoč-ne i zapadne civilizacije. Provincija Bosna Srebrena ili Bosna argenta-ria formirana kao najistočnija na-seobina Franjevaca, pokazala je značaj ovog prostora i potvrdila Drinu kao granicu izmeñu različitih kultura. Ratovi, promjene vladara, okupacije, rijetko i malo slobode i sigurnosti kroz vijekove su sputa-vali duh bosanske kasabe, ali se

on održavao i definirao kao speci-tikum utemeljen borbenim menta-litetom, težnjom za samoodrža-njem. U Bosni, u kojoj je živjela Srebrenica u posljednja dva mile-nija, ova borba je bila permanen-tna. Sa istoka i zapada oduvijek su dolazili ratnici i željeli teritoriju, vlast, srebro, ljekovitu banju Gu-ber i poziciju na Drini. Srebrenica tu borbu nikada nije u potpunosti dobila. Povremeno je pokazivala da zanati, zemljoradnja, kultura i umjetnost nadasve imaju pogodno tle za egzistiranje, ali su periodi u kojim je historija dopuštala da ovaj grad pokuša živjeti, bili rijetki i kratki.

Stranica 30 Broj 34 - 22. studenog 2008. Ant ikorupc i jsk iAnt ikorupc i jsk i pog led ipog led i

Vjekoslav Škreblin, Zagreb

Vrlo mali broj ljudi može povezati dogañanja koja su se zbila uoči, za vrijeme i nakon 11. rujna 2001. godine. Političke elite koje imaju kontrolu nad bankarskim susta-vom, informacijama, sigurnosnom zajednicom, svakako znaju sve o tim dogañajima. Neke iz tih sfera sumnjičim kako su i zašto su sud-jelovali u terorističkim napadima na SAD...

Ako se broj ljudi koji mogu pove-zati spomenute dogañaje ne pove-ća na minimum pet posto, svijet će krenuti marševim korakom pre-ma jednoj svjetskoj vladi, JEDNOJ FAŠISTIČKOJ SVJETSKOJ VLADI. Na žalost takva nam se sudbina upravo priprema.

Stoga pisati i o toj temi niti je za-bavno, niti je lagano.

Poglavito ako kao i ja permanen-tno trpite i proživljavate nasilje nad samim sobom koje nasilje či-ne tzv. političari i korumpirani či-novnici države za čiju ste se samo-stalnost (iz)borili. Spoznaja kako je i REPUBLIKA HRVATSKA TALAC, paravan aktivnog sudjelovanja kriminalaca s ovih prostora u fašis-tičkom maršu prema Svjetskoj vla-di, dodatno otežava ne samo moju poziciju s koje razotkrivam sudio-nike ovog zlokobnog marša.

Evo što o Novom svjetskom poret-ku kaže DAVID ROCKEFELLER:

"NA KRAJU SMO GLOBALNE TRANSFORMACIJE. SVE ŠTO NAM JE POTREBNO JE PRAVA VEĆA KRIZA I NACIJE ĆE PRIHVATITI NOVI SVJETSKI POREDAK."

Baš takav poredak neki dan zazi-vajući spominje i kratkovidni-poluslijepi britanski premijer. Zaš-to se do sada malo tko usudio upustiti kako bi pomrsio račune

arhitektima ove zavjere objašnjava i direktor CIA-e J. EDGAR HOO-VER:

"KADA JE POJEDINAC SUOČEN S TAKVOM MONSTRUOZNOM ZAV-JEROM JEDNOSTAVNO U NJU NI-JE U STANJU VJEROVATI."

ARIEL SHARON se bahati s pozici-je zaposlenika ROTHCHILDOVIH za koje se smatra kako su pravi vlasnici IZRAELA:

"BAŠ ME BRIGA ŠTO MISLI AME-RIČKI NAROD, JA POSJEDUJEM KONGRES."

Dr. JOHANNES KOEPLL, ministar obrane SR Njemačke i dužnosnik NATO-a kaže:

"NASTOJANJA IZA BUSHOVE AD-MINISTRACIJE, KAO ŠTO SU VIJE-ĆE ZA VANJSKE ODNOSE (CFR), TRILATERALNA KOMISIJA - KOJU JE OSNOVAO BREZEZINSKI ZA DAVIDA ROCKEFELLERA - I GRU-PA BILDERBERG, JE PRIPREMA I SADA SE KREĆE PREMA USPOS-TAVLJANJU OTVORENE SVJETSKE DIKTATURE UNUTAR PET SLJEDE-ĆIH GODINA."

Doista, BUSHOVA ADMINISTRACI-JA imala je I JAJA I MUDA I PET-LJE javno prozvati u ljeto 2004. godine državu IZRAEL, na čijem su čelu tada bila trojica notornih kriminalaca spremnih na sve, kako IZRAELCI ŠVRLJAJU PENTAGO-NOM.

Prisjetimo se, bilo je to za vrijeme izborne američke kampanje za predsjedničke izbore 2004. godi-ne. Nakon takvih prozivki NEW YORK JE ISČEKIVAO TERORISTIČ-KE UDARE. Već prije označeni kao kriminalci od strane najstarijeg poslanika u KNESSETU, ARIELA SHARONA poč in j e muč i t i "glavobolja", a OLMERTA država IZRAEL upravo "skida" putem iz-vanrednih izbora u toj zemlji.

Za seksualnog manijaka KATZAVA, IZRAELSKOG PREDSJRDNIKA, koji se i usred SR Njemačke hvalisao kako IZRAEL posjeduje nuklearnu bombu, "(po)brinuo" sam se i ja. Rezultat svega: NEMA IH VIŠE NA SCENI, što ne znači kako im u blis-koj budućnosti nisu predodreñene kakve pozicije u NOVOM SVJETS-KOM PORETKU.

Ako netko ima volje i hrabrosti neka na tlo SAD-a prenese današ-nji tekst 239. nastavka FELJTONA. Ujedno neka konačno netko počne i američkom narodu objašnjavati kako su zapravo nasjeli na veliku OBMANU biravši preplanulog OBA-MU za predsjednika. U slučaju iz-bora 2004. godine, za predsjedni-ka SAD-a, "bezbednjaci" su uspjeli debljinom dlake dati prednost GE-ORGU BUSHU.

GEORGE SOROS je tada, mnogo uloživši u JOHNA KERRYJA, najav-ljivao "borbu na život i smrt", koju je borbu tada neslavno izgubio. Tim činom se SVJETSKA ZLOČI-NACKA ORGANIZACIJA potpuno razgolila. Od tada je duh GEORGE SOROSA i njegovih APOSTOLA sve resurse stavio u opticaj, samo da opetovano doñe na scenu, pogla-vito SAD-a.

4. studenog 2008. godine im to polazi za rukom.

Stoga opetovano plediram na slo-bodoljubive AMERIKANCE neka svojim sunarodnjacima objasne što zapravo znači pobjeda BARAC-KA OBAME - čovjeka promjena. Vjerojatno bi tada u toj zemlji doš-lo do svekolike i masovne GUŽVE. Meñutim, pošto i njihova sigurnos-na zajednica odavna prati ovakva uzročno-posljedična dogañanja, vjerojatno imaju plan djelovanja i u takvim situacijama. Ali takav će se plan prije ili kasnije morati os-tvariti.

TRITRI ŠESTICEŠESTICE II DVADVA POPAPOPA ( ( 66 ))

Stranica 31 Broj 34 - 22. studenog 2008. Zgodop i sZgodop i s

OBMANJUJUĆAOBMANJUJUĆA POBJEDAPOBJEDA BARACKABARACKA OBAMEOBAME Rudi Tomić, Kanada

Što bismo još mogli reći o izbor-noj pobjedi budućeg predsjedni-ka SAD-a Baracka Obame, a da nije već rečeno i neprebrojivo ponovljeno toliko puta?

Prije svega možemo se diviti čovjeku koji je imao snage i volje da ostane priseban i da se sup-rotstavi ljudskim podvalama i zlobnostima. Imao je protiv sebe višebrojne protivnike i neprijate-lje: bijelce - što je crne puti, crn-ce - što nije dovoljno crn, demo-krate – što je demokratičan (za jednakopravnost), republikance – što je pravičan (za socijalnu pravdu), ženski svijet – što nije zavodnik, muški svijet – što je oličenje za muškosti. Ali, mladež ga svesrdno obožava i višestruko oponaša.

Useljenje Obame u Bijelu kuću u Washingtonu označit će novo povijesno razdoblje u Americi, jer na tron će sjesti afričko-američki crnac, čiji su predci (kao robovi) sagradili tu famoznu kuću na brijegu, koja je nakon I. svjetskog rata postala simbolom slobode i demokracije u svijetu.

Izboru Obame za predsjednika SAD-a pogodovala je i svjetska

(ne)prilika - od tridesetih godina prošlog stoljeća svijet nije bio u većoj gospodarskoj krizi nego što je ovih dana. Najprije se srušio financijski sustav na Wall Stree-tu, onda su počele padati finan-cijske ustanove uz „domino efe-ct“, jedna za drugom, što je pa-raliziralo i svjetsko tržište. Nitko, naime, nema adekvatno rješenje za kaotično gospodarsko stanje, stoga se sastaju stručnjaci svije-ta na zajedničkim skupovima u Europi i Americi, kao i državnici svjetskih sila, da pronañu formu-lu s kojom bi se zaustavila dep-resija u svijet, bez posezanja za oružjem, kako je to bilo u prijaš-njim gospodarskim krizama koje su rañale ratove.

ObamaObama nijenije obmanaobmana

Obama, dominirajući u prediz-bornoj i izbornoj kampanji, op-sjenio je svijet sa svojom mudro-šću i izdržljivošću, stoga mnogi u njemu gledaju suvremenog Moj-siju, koji će uz pomoć američke vojne sile i kapitala uspostaviti mir i blagostanje u svijetu. Izbor Obame nije obmana, nije ni slučajnost, nego je upravo biblij-sko proročanstvo.

Nema danas osobe u svijetu koja je toliko popularna kao Obama, vjerojatno nije nikada ni bilo s obzirom da imamo vrhunska teh-nička dostignuća, što može imati i teške posljedice, jer su preveli-ka očekivanja. Malo tko uzima u obzir opseg problema s kojima će se Obama uhvatiti u koštac kada uzme kormilo vlasti u svoje ruke.

Amerikanci, i svijet općenito, stvaraju euforiju oko Obame, jer priželjkuju čudesa, što se može

loše odraziti na njega i njegove obožavatelje, jer on (još!) ne može „hodati po vodi“.

Oko Obame će se okupljati ljudi, kao da je magnet, jer svatko voli biti u društvu uspješnog čovjeka. Meñutim, ako bude znao izabrati sposobne ljude koji će mu biti od koristi, i u koje će imati povjere-nje, bez obzira na mnoštvo po-tencijalnih kandidata koji bi se rado odazvali njegovom pozivu, bit će esencija njegovog uspje-ha.

ŽidoviŽidovi susu uu prvomprvom planuplanu

Obama je od početka svoje poli-tičke karijere bio okružen s ma-lim brojem lojalnih i veoma bo-gatih američkih Židova, a tijekom izborne kampanje neki su se „zaklinjali na njega“, dok su poli-tički karijeristi bili na odreñenom odstojanju sve do uoči izborne pobjede. Ovu činjenicu treba oz-biljno uzeti u obzir, jer američki Židovi su barometar gospodar-skog i političkog trenda u SAD-a, koji se nameće kao moda na do-maćem i svjetskom tržištu.

Neki Židovi vide u Obami svoga božanskog poslanika, novog Moj-siju koji će im donijeti mir u obe-ćanoj zemlji. Isto tako neki Pale-stinci vide u Obami svoga oslo-boditelja koji će im vratiti sve ono što su im Židovi oduzeli. „Ti si im kao ugodna pjesma, lijep glas, i kao netko koji dobro svi-ra; oni čuju tvoje rije-či…“ (Ezekiel 33, 32) Vjerojatno će Obama u voñenju politike os-misliti načelo rimskog prava: do-ut-des, tj. politiku uzajamnih koncesija.

Kako će se Židovi postaviti u isci-jeñenom gospodarskom sektoru

Stranica 32 Broj 34 - 22. studenog 2008. Zgodop i sZgodop i s

u SAD-a, kojeg „liječi“ američka državna kasa s tisućama milijar-di, od toga će ovisiti i ishod poli-tičke vizije buduće Obamine ad-ministracije.

ObamaObama jeje nadahnućenadahnuće

Svjetski državnici pohrlili su k izabranom Predsjedniku Obami sa čestitkama na uspjehu i pozi-vima u posjet; održavaju se i po-litičke tribine i znanstveni sim-poziji na kojima se razrañuju njegove ljudske posebnosti i po-litička ćudorednost.

Narod će takoñer analizirati Ba-racku Obamu u svojim dnevnim razmišljanjima, i u razgovorima usporeñivati ga s nositeljima vlasti u svojim državama, što može biti inspiracija za nove ide-je.

Socijaldemokrati u Hrvatskoj up-riličili su „tribinu Savjeta SDP-a“

gdje je Ivan Grdešić bivši velepo-slanik u SAD-a, govorio o snazi američke demokracije i izrazio zabrinutost što „sadašnje hrvats-ko vodstvo ne razumije snagu te ideje“. Mnogi u Hrvatskoj ne ra-zumiju snagu ideje, nego snagu sile: ako im u tom pogledu ne pomogne nebo, pozvat će u po-moć pakao!

Predsjednik SDP-a Zoran Milano-vić uzeo je pobjedu Obame „kao lekciju u hrabrosti i spremnosti za suočenje s problemima, njiho-vo prepoznavanje i rješavanje“. Milanović bi mogao naučiti još koju lekcija od Obame: a) on se ne bori za socijalizam - nego se bori za socijalnu pravdu, b) on je političkom protivniku pružio ruku pomirenja i pozvao ga na surad-nju - nije tražio njegovu „glavu na pijatu“, on se nije oglasio stranačkim (demokratskim) ili crnačkim (afričko-američkim) predsjednikom - nego Predsjed-

nikom SAD-a!

Mogu li političari u Hrvatskoj i u BiH shvatiti da su političke stran-ke samo sredstva, a ne cilj; da politički protivnici nisu neprijate-lji, nego ljudi s drugim idejama za boljitak hrvatskog naroda. Za to nisu potrebne brojne stranke, nego treba imati dobre ideje, viziju slobode i prosperiteta.

Snaga američke demokracije može biti lekcija cijelom svijetu, i uzor na kojem bi se mogle izgra-ñivati novonastale demokracije, koje su nikle iz bivšeg komunis-tičkog, socijalističkog i totalitari-stičkog sustava. No, vjerojatno će proći dosta vremena dok se doñe do te spoznaje, odnosno dok se očiste Augijine staje.

SIROTINJOSIROTINJO ZATEGNIZATEGNI SVOJESVOJE KAIŠEKAIŠE, , TOTO VAMVAM PORUČUJEPORUČUJE IVOIVO SANADERSANADER

Branko Stojković, Bjelovar

Sve više se socijalni status gra-ñana zaoštrava i uzima sve ve-ćeg maha. Ali borbe za sada za bolju budućnost još nema. Mnogi grañani iako žive loše i to ispod svake granice ljudskog dostojan-stva, ne žele se buniti za svoja ljudska prava i grañanske slobo-de. Slikovito rečeno - grañani su se uvukli u mišje rupe. Ili se pra-ve blesavi ili licemjerno simpati-ziraju i podnose svoje sadiste. U hrvatskoj politici, uslijedio je sve veći broj raznih domaćih izdajni-ka, krivokletnika, koji se pridru-žuju glavnim izdajnicima, te već

oni od samog početka zabijaju nož u leña hrvatskom narodu.

Što se sad čudimo velikom gos-podarskom potresu u Hrvatskoj. Sirotinjo zategni svoje kaiše, to vam poručuje Ivo Sanader. Odla-zak američkog predsjednika Bus-ha s glavne svjetske scene, od-mah nastupa kriza. Isto tako idu ubrzo izbori u Hrvatskoj, elita

treba sići s vlasti, odmah nastaje kriza. Sve je to tragično i smiješ-no. Žrtvu uvijek podnosi narod. Naši državnici donose zakone, koji uopće nisu bitni. Oni troše novac za štampanje naljepnica "zabranjeno pušenje" i drugih upozorenja...

To je takoñer sve "hrvatsko ču-de", ali nije čudo što ogroman broj ljudi ne radi i nema od čega živjeti. Teško je govoriti o men-talitetu ljudi koji su se odali gos-tionicama i alkoholu, brojnim kladionicama itd. Politika koristi dekadentnu situacija da manipu-lira s ljudima. Ovo sve je narod-njački fenomen, kako cijeli narod omalovažavaju predstavnici vlas-

Stranica 33 Broj 34 - 22. studenog 2008. Zgodop i sZgodop i s

ZLOČINAČKIZLOČINAČKI PROJEKTPROJEKT PROTIVPROTIV BIVŠIHBIVŠIH POLITIČKIHPOLITIČKIH ZATVORENIKAZATVORENIKA

ti. Kako je bijedno sve to gledati i slušati iz dana u dan. Ovdje slatkasto i trulo uz blagoslov me-d i j a k a r a v a n i p r o l a z e "Bagdadskih lopova".

Vlada ucjenjuje (ne)inteligentne grañane i nemilosrdno se prema

njima odnosi. Ili bolje rečeno ismijavaju ih u nedogled. Vlast koja donosi ovakve mjere nije vlast koja poštuje svoj narod. Lako se je njima s ljudima poig-ravati - kad im nitko ne pokazuje svoje zube. Što će biti najgore,

opet će neprosvijetljena masa glasati za iste, koji godinama sjede na vlasti i ništa značajno ne rade, nego se osobno bogate i dobro žive. Krajnje je vrijeme narode da im kažete - DOSTA!.

Rado Pejić, Donji Karin

Hrvatska je zaista čudna zemlja. Dok lustracijska metla od Baltika do Crnog i Jadranskog mora, negdje slabije, a negdje snažnije čisti od zločinaca i zločina stva-ranog pola stoljeća i otvara pro-stor demokraciji, u Hrvatskoj ona još uvijek spava debeli zimski san. I ne samo to, opijeni tuñ-manovom instant-pomirdbom, „Hrvatskom demokracijom„ te krikom „Imamo Hrvatsku!", na-valjuju i danas na bivše političke zatvorenike, neugodne svjedoke istine, koja ih podsjeća što su i tko su.

Nije potrebno da svjedoci bilo što učine, sama činjenica da su tu, da dišu, da postoje, dovoljna je našim Fumićima, Perkovićima i Sindičićima da požele da nas ne-ma. Da ne bi ostalo samo na že-ljama to potvrñuje i praksa dr-žavnih institucija pogotovo sudo-va u Zadru i Obrovcu. Suci u Ob-rovcu Božo Vukušić i Nikola Mari-nović neumorno, godinama, pa-tološki progone bivše političke zatvorenike. Žrtvama progona, bivšim zatvorenicima savjesti, Franji Ditrihu, dr. Iliji Barjašiću, Radi Pejiću, Stjepanu Hoborki, svakodnevno stižu sudske plave koverte u kojima ih komunistička gospoda obavještavaju kako su

kriminalci, kako trebaju platiti visoke sudske troškove, kako im je oduzeta njihova imovina a sve „U ime naroda"!

Političkom zatvoreniku, doktoru filozofije Iliji Barjašiću, komunis-tički sudski zločinci i danas prije-če imovinu koja mu je oduzeta presudom u njegovom političkom procesu 1971. godine. Akademi-ku Mirku Vidoviću, koji je prvi u emigraciji Hrvatskom narodnom vijeću priskrbio demokratsku le-gitimaciju i osigurao mu mjesto u političkom životu Europe još 1980. godine, hrvatska vlast ne da ni socijalnu pomoć. Do kada će ovi zločinci suditi, kriminalizi-rati i odlučivati o sudbini zatvore-nika savjesti?

Prema riječima njemačkog poli-tologa dr. Heinza Brahma, nap-redak u pravcu pravne države,

kao i socijalno-ekonomskog nap-retka u zemljama tranzicije, di-rektno je ovisan o kvalitete pro-vedene lustracije!

Ako do danas nismo razumjeli pravi razlog hrvatske financijske prezaduženosti sad ga znamo. Hrvatski socijalno-ekonomski na-predak ne počiva na kvaliteti lus-tracijskog zakona, nego na kredi-tnom zaduženju RH koja državi prijeti bankrotom!

Što o tomu kaže bivša ministrica pravosuña Ana Lovrin koju je u ministarsku fotelju ustoličio Ivo Sanader?

„Hrvatska ne treba lustraciju"… riječi su ministrice, a vjerojatno i novog Sanaderovog ministra Ši-monovića. O njegovom odnosu prema lustraciji znat ćemo hoće li biti istinske reforme u hrvats-

kom pravosuñu. Juris-te zločince poput Mari-novića, Vukušića, Ber-ghausa, potrebno je što prije udaljiti iz pra-vosuña i zapriječiti im blizinu javnih poslova. Nadajmo se da će hr-vatske vlasti u reformi pravosuña imati na umu ove činjenice.

Obrovac

Stranica 34 Broj 34 - 22. studenog 2008. Zgodop i sZgodop i s

Diana Majhen, Zagreb

November 14, 2008, 5:42 AM

Poštovana,

Vezano uz Vaš upit mailom proslije-ñen ovom Ministarstvu kojim apeli-rate da učinimo nešto po pitanju Ane Pavlović iz Tovarnika, očituje-mo se kako slijedi:

Uvidom u službene evidencije čije je voñenje u nadležnosti ovog Minis-tarstva utvrñeno je kako Ana Pavlo-vić djev. Erdeg, roñ. 19.05.1978. godine u Bačkoj Topoli, Republika Srbija do danas nije podnosila zah-tjev za stjecanje hrvatskog držav-ljanstva. Navedeno je utvrñeno i telefonskom provjerom u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Policij-skoj postaji Valpovo i Policijskoj postaji Vukovar prema mjestima njenih prijavljenih boravaka na teri-toriju Republike Hrvatske. Stoga nije točna Vaša izjava, odnosno in-formacija koja se u posljednjih ne-koliko dana plasira kroz medije kako imenovana već 28 godina čeka da dobije hrvatsko državljanstvo. S tim u vezi napominjemo da je Zakon o hrvatskom državljanstvu na snazi od 08.10.1991. godine te se hrvats-ko državljanstvo priroñenjem može steći tek nakon tog datuma.

Ana Pavlović, roñ. 19.05.1978. go-dine u Bačkoj Topoli, Republika Sr-bija, državljanka Republike Srbije imala je u Republici Hrvatskoj regu-liran status stranca na privremenom boravku s prekidima od 1. rujna 1997. godine do 18. travnja 2003. godine.

Od 25. kolovoza 2003. godine, Ana Pavlović je kontinuirano boravila u statusu stranca na privremenom boravku do 25. kolovoza 2008. go-dine.

Ana Pavlović podnosila je zahtjev za odobrenje stalnog boravka u Repu-blici Hrvatskoj koji je odbijen iz raz-loga neispunjavanja pretpostavki propisanih člankom 83. stavkom 1. točke 5. Zakona o strancima (Narodne novine 79/07).

Nakon što je odbijena sa zahtjevom za stalni boravak, Ana Pavlović pod-nijela je zahtjev za produženje priv-remenog boravka u svrhu spajanja obitelji u Republici Hrvatskoj, koji je u postupku rješavanja iz razloga što gña. Pavlović ne ispunjava uvjete iz članka 52. stavka 1. točke 3. Zako-na o strancima kojim je propisano

da će se strancu odobriti privremeni boravak ako ima zdravstveno osigu-ranje, odnosno ako priloži dokaz o podmirenim obvezama s navedene osnove. Naime, utvrñeno je da ime-novana ima dug po osnovi zdrav-stvenog osiguranja. Gña. Pavlović trebala bi u najkraćem roku podmi-riti navedeni dug kako bi joj se mo-gao odobriti privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, odnosno kako bi mogla podnijeti novi zahtjev za stalni boravak u Republici Hrvats-koj.

Glede Vašeg navoda da imenovana ispunjava pretpostavke propisane člankom 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu, odnosno člankom 12. Zakona, ističemo da sukladno član-ku 25. Zakona o hrvatskom držav-ljanstvu poslove državljanstva obav-

lja Ministarstvo unutarnjih poslova, te povodom zahtjeva stranke, a ne po službenoj dužnosti provodi up-ravni postupak u kojem se utvrñuje postojanje zakonskih pretpostavki za stjecanje hrvatskog državljan-stva. Nakon što potpuno i točno utvrdi činjenično stanje, donosi na zakonu utemeljeno rješenje kojim se podnositelj zahtjeva prima u hr-vatsko državljanstvo ili se njegov zahtjev odbija.

Stoga ćemo uputiti Anu Pavlović na podnošenje zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva nakon re-guliranja boravka na teritoriju Re-publike Hrvatske.

Nakon što regulira privremeni bora-vak, Ana Pavlović može podnijeti zahtjev za stjecanje hrvatskog dr-žavljanstva putem nadležne policij-ske postaje po članku 8. Zakona o hrvatskom državljanstvu jer bi u tom slučaju bio ispunjen uvjet 5 godina neprekidno odobrenog bo-ravka u Republici Hrvatskoj. Ukoliko imenovana bude ispunjavala ostale pretpostavke iz članka 8. st . 1., ovo Ministarstvo će joj izdati zajam-čenje o primitku u hrvatsko držav-ljanstvo pod uvjetom pribavljanja otpusta iz dosadašnjeg državljan-stva Srbije.

Ukoliko Ana Pavlović regulira stalni boravak stranca na području Repu-blike Hrvatske, kao jedne od pret-postavki stjecanja hrvatskog držav-ljanstva temeljem članka 10. Zako-na o hrvatskom državljanstvu, može podnijeti zahtjev za stjecanje hr-vatskog državljanstva temeljem braka s državljaninom Republike Hrvatske.

Vezano uz Vaše navode o moguć-nosti stjecanja hrvatskog državljan-stva temeljem članka 12. Zakona o hrvatskom državljanstvu, radi poja-šnjenja članka 12. zakona citiramo

ANAANA PAVLOVIĆPAVLOVIĆ JEJE BEZBEZ HRVATSKOGHRVATSKOG DRŽAVLJANSTVADRŽAVLJANSTVA , , JERJER SESE TOMETOME

PROTIVIPROTIVI SAVOSAVO ŠTRBACŠTRBAC ( ( 22 ))

Stranica 35 Broj 34 - 22. studenog 2008. Osvrt iOsvrt i Zgodop i sZgodop i s

njegov stavak 3:

„Nadležno ministarstvo daje mišlje-nje o postojanju interesa za primi-tak u hrvatsko državljanstvo strancu iz stavka 1. ovoga članka.“

Stavkom 3. objektivizira se postu-pak utvrñivanja interesa za primitak u hrvatsko državljanstvo na način da se utvrñuje da to budu nadležna ministarstva koja će davati mišljenje

o postojanju interesa za primitak u hrvatsko državljanstvo. Dakle, miš-ljenje o postojanju interesa za pri-mitak u hrvatsko državljanstvo ne daje Ministarstvo unutarnjih poslova već ono donosi odluku na temelju priloženog mišljenja nadležnog mi-nistarstva.

Ministarstvo unutarnjih poslova će poduzeti potrebne korake da stran-

ka, unatoč dosadašnjim propustima, regulira pitanje stalnog boravka i državljanstva te prema njoj neće biti primijenjene mjere deportacije.

S poštovanjem,

Odjel za odnose s javnošću MUP-a RH

DEMANTIDEMANTI ILIILI SLIJEDISLIJEDI TUŽBATUŽBA Branko Stojković, Bjelovar

T u ž i t ć u „Večernji list“ i novinara Željka Rukavinu, njiho-va bjelovarskog dopisnika, ako izostane deman-ti.

Ustavom Republike Hrvatske i Zako-nom (iz članka 39.), o javnom infor-miranju, zajamčeno je svakom gra-ñaninu pravo na DEMANTI, ukoliko mu je javnom viješću nanijeta šte-ta.

Novine „Večernji list“ prikazale su me kao najvećeg nasilnika, te su u rubrici CRNA KRONIKA objavljena dva novinska članka „Predsjednik ŠTIT-a nije otet nego je pobjegao“ i „Bjegunac se je pojavio“. Prvi je novinski članak u „Večernjem listu“ od petka 23. 12. 2005. str. 28-29 veličine formata 22,5 cm x 19 cm s mojom fotografijom. Drugi je novin-ski članak u „Večernjem listu“ ob-javljen je 28. 12. 2005. na str. 25 u CRNOJ KRONICI, veličina članka je 20 x 20 cm s mojom fotografijom.

Tražim isti prostor, koji sadrže ti članci, istu veličinu s dvije fotografi-je. Moj DEMANTI odnosi se naslje-deće: „da me policija traži zbog na-silja“, …, „i da sam nestao bez traga i glasa.“ „Umjesto da sjedne u poli-cijski auto Stojković je pobjegao.“ „Dana 19. prosinca 2005. godine, prijavljen je za nasilje nad Nadom Mičuda pred očima njihova maloljet-

nog djeteta.“ „Stojković je u policije trebao dati iskaz u vezi prekršaja – nasilja u obitelji.“

Dražen Medved, glasnogovornik policije istakao je da će protiv Stoj-kovića biti pokrenuta prijava zbog nasilja u obitelji. Da je on maltreti-rao svoju nevjenčanu suprugu, te je napao u njenom stanu u Ulici Šetali-šte dr. Ivše Lebovića 13., gdje je u stan došla policija, i sve druge dje-latne službe, djelatnici Centra za socijalnu skrb, te policijska djelatni-ca za maloljetničku delikvenciju.

Policija i „Večernji list“ poslužili su se s neistinitim informacijama u kojima je meni nanijeta šteta, a i mojoj obitelji. Nanijeli ste mi štetu pred mojim prijateljima i poznanici-ma. Nanijeli ste mi štetu pred svim grañanima Hrvatske, jer objavili ste moje ime i imena članova moje obi-telji u CRNOJ KRONICI, u rubrici „Večernjeg lista“ koji izlazi u cijeloj Hrvatskoj. Samim tim činom već ste mi učinili ogromnu štetu. Okaljali ste moj ugled, čast i dostojanstvo, pa stoga očekujem da u što kraćem roku, tj. Vašem skorašnjem broju učinite ispravak.

Danas 13. 11. 2008. četvrtak preu-zeo sam RJEŠENJE u Prekršajnom sudu u Bjelovaru broj: III-J-9/06. u kojem stoji da je Prekršajni sud u Bjelovaru postupak protiv mene Branka Stojkovića kao okrivljenoga obustavio, gdje u obrazloženju stoji da je PU Bjelovarsko-bilogorska protiv okrivljenika podnijela zahtjev

za pokretanje postupka. Nakon što je okrivljenik iznio svoju obranu nije utvrñeno da je počinio prekršaj na-silničkog ponašanja u obitelji, te troškovi suda padaju na teret prora-čuna države.

Pustili ste u javnost dezinformacije u kojima ste me ponizili i prikazali u krivome svjetlu. No, sud je cjeloku-pni postupak završio, gdje je utvr-ñeno da NISAM KRIV. Tko su ljudi koji su sudjelovali u mome proga-njanju, odnosno krivokletstvu: Mari-ja Galić, načelnica Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske, Žarko Čana-ñija, zapovjednik policije u PU Bje-lovar, Monika Zorić, djelatnica PU Bjelovar za maloljetničku delikvenci-ju, Zdravko Sabljić, policajac, Cen-tar za socijalnu skrb iz Bjelovara.

Pitam Vas: dokle će mene proga-njati krivokletnici, lažovi, …, lažni svjedoci, koji zloupotrebljavaju svo-ju službu i ovlasti. Kuda ide država ako nekog želi lažno optužiti i zat-voriti? Tko plaća te montirane pro-cese i kako uvijek nitko za njih ne odgovara? Mislim da taj kriminal plaća hrvatski narod. Tko će i kad njima stati na kraj? Ja nisam nika-kav prijestupnik, ja sam plemenit čovjek i predsjednik sam Udruge „ŠTIT“ koja ne paše onima koji ne žele čuti istinu. Što smo sve ja i moja obitelj pretrpjeli zbog korum-piranih policajaca ili onih koji ne znaju raditi svoj posao.

Branko Vlahović, „Novi list“, Rijeka, 17. studenog 2008.

UKRAJINA ORGANIZIRA ME-ðUNARODNI FORUM POSVE-ĆEN 75. GODIŠNJICI „GOLODOMORA“ - Kremlj neće sudjelovati na tom fo-rumu što će se održati 22. studenoga i optužuje pred-sjednika Juščenka da zlo-namjerno interpretira povi-jest

MOSKVA/KIJEV – Ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko ovih je dana doživio pravu kanonadu kritika iz Moskve gdje ga optužu-ju da falsificira povijest sa željom da po svaku cijenu što prije uñe u NATO i EU. Staljinov „rep“ du-gačak čak 75 godina zavadio je sadašnja vodstva Rusije i Ukraji-ne pa zato u Kremlju nikome ne pada na pamet da sudjeluje 22. studenoga na meñunarodnom f o r u m u p o s v e ć e n o m „golodomoru“, tj. masovnom umiranju od gladi. Nije sporno da je tridesetih godina prošlog stoljeća u Ukrajini, ali i u velikom

dijelu Rusiju umrlo mnogo ljudi zbog gladi. Staljin je bio okrutan vladar i mislio je samo na ostva-rivanje svojih ciljeva pa je zato selo moralo patiti. Meñutim, u Moskvi tvrde da to nije bio geno-cid nad Ukrajincima jer su istov-remeno stradali i drugi narodi, prije svega

U vrijeme dok se svijet bori pro-tiv ekonomske krize vodstva u Kijevu i Moskvi polemiziraju o povijesti. Predsjednik Rusije

Dmitrij Medvedev poslao je otvo-reno pismo predsjedniku Ukraji-ne Viktoru Juščenku u kojem ga optužuje da tu povijesnu temu koristi u konjunkturne političke ciljeve. Medvedev smatra da Juš-čenko forsira tu temu kako bi „Ukrajina ušla u pripremni razred za NATO“.

Dmitrij Medvedev kaže da je cilj ukrajinskog rukovodstva, nakon što su donijeli zakon kojim je „golodomor“ 1932. i 1933. godi-ne proglašen genocidom nad ukrajinskim narodom, potpuno razdvajanje ukrajinskog i ruskog naroda. Ruski predsjednik zato

predlaže da se za razjašnjenje te teme angažiraju stručnjaci i iz Kazahstana te Bjelorusije.

Institut demografije u Kijevu do-šao je do zaključka da je 1932. i 1933. u Ukrajini od gladi umrlo 3,2 milijuna ljudi. Ukrajinski aka-demik Jemeljan Rudnicki kaže da je tih godina pomrlo od gladi 800.000 djece, 940.000 radnos-posobnog stanovništva i 262.000 starijih osoba. Demograf Ljudmi-la Sljusar objašnjava da je „golodomor“ uništio ukrajinsko selo.

Na drugoj strani ruski povjesni-čar Viktor Kondrašin tvrdi da je to bila tragedija ne samo ukrajin-skog već i ruskog i drugih naro-da. U Rusiji je jako mnogo ljudi tih godina pomrlo od gladi na Donu, Kubanju, Povoložju, Juž-nom Uralu, zapadnom Sibiru. Meñutim, umirali su od gladova-nja i u Kazahstanu, Bjelorusiji i Moldaviji.

Nitko ne spori nasilnu Staljinovu kolektivizaciju u cijeloj zemlji i forsiranje industrijalizacije, ne vodeći računa o sudbinama ljudi. Optuživati Ruse da su oni krivi za grijehe Staljina je apsurdno. Ako se pogleda nacionalni sastav ta-dašnjeg vodstva u njemu su glavnu riječ vodili drugi narodi. Staljin je bio Gruzijac, a u ruko-vodstvu je bilo i Židova. Uosta-lom, to nije ni bitno jer su svi bili boljševički fanatici.

Interesantno je da je čuveni pi-sac Aleksandar Solženjicin upo-zoravao javno Juščenka da izvla-čenjem te priče svaña bliske na-rode. Kada se zna da je Solženji-cin osim ruske imao dosta i ukra-jinske krvi onda su njegove riječi imale posebnu težinu. Neposred-ni povod te Solženjicinove kritike

Stranica 36 Broj 34 - 22. studenog 2008. Mis leć iMis leć i nana Ukraj i nuUkraj i nu

STALJINSTALJIN ZAVADIOZAVADIO MOSKVUMOSKVU II KIJEVKIJEV

Stranica 37 Broj 34 - 22. studenog 2008. Mis leć iMis leć i nana Ukraj i nuUkraj i nu

je bio taj što je Juščenko doveo američkog predsjednika Georgea Busha da zajedno polože cvijeće n a s p o m e n i k ž r t v a m a „golodomora“. Solženjicin je ob-javio pismo u moskovskom dnev-niku Izvestija.

„Od velike gladi u sovjetsko vri-jeme nisu stradali samo u Ukraji-ni, nego i u Rusiji. Velika glad 1921. je pokosila milijune ljudi, ali se nije koristila riječ 'golodomor'. Komunistička vrhuš-ka prešućivala je da je opljačkan

onaj dio naroda koji je proizvodi-o žito. Za sve je okrivljena suša. I 1932. i 1933. pri sličnoj gladi u Ukrajini i Kubani (južni dio Rusi-je) komunistička vrhuška u kojoj je bilo dosta Ukrajinaca takoñer je šutjela i prikrivala prave razlo-ge. I nitko se nije sjetio kazati da aktivisti partije i komsomola planski uništavaju Ukrajince“, ističe Solženjicin.

U tekstu „Svañanje bliskih naro-da“ Solženjicin je objasnio da se provokatorski krik o „genocidu“

počeo rañati u šovinističkim mo-zgovima zlobno nastrojenim pro-tiv „moskalja“ (pogrdni naziv za Ruse koji se koristi u Ukrajini), a eto sada je izrečen i u državnim krugovima Ukrajine. Solženjicin je svoj stav zaključio riječima: „Ljudima sa Zapada koji nikada nisu znali našu povijest, može se prodati i takva basna.“

MOSCOWMOSCOW PATRIARCHATEPATRIARCHATE CHURCHCHURCH CALLSCALLS HOLODOMORHOLODOMOR „GENOCIDE“„GENOCIDE“

http://www.kyivpost.com/nation/30908

Holy Synod of Ukrainian Orthodox Church While Medve-dev says no to Holodomor com-memorations in Kyiv.

The Ukrainian Orthodox Church subordinate to the Moscow Patri-archate has condemned the arti-ficial famine of 1932-33 in Ukraine as genocide, while Russian President Dmitry Me-dvedev said he will not travel to Kyiv to honor the millions of victims of the manmade catastrophe.

“This genocide was an at-tempt to destroy the very soul of the people, to bring them into full spiritual slavery,” rea-ds a Nov. 14 statement by the UOC’s ruling council: the ten-metropolitan Holy Synod led by Kyiv Metropolitan Volodymyr. In ecclesiastical terms, Volodymyr’s church is under the jurisdiction of the Russian Orthodox Church led by Patriarch Aleksei II.

Meanwhile, Russian President Dmitry Medvedev wrote his Uk-rainian counterpart Victor Yushchenko that “my participati-on in the events planned for the 75th anniversary of the so-called holodomor is impossible,” in a letter published on the Kremlin’s website on Friday.

In his letter Medvedev wrote that “the tragic events of the

1930s are being used in Ukraine in order to achieve instantaneou-s and conformist political goals,” Russia Today reported on Nov. 14.

Medvedev went on to say the

famine of 1932-33 “was not tar-geted at exterminating of any single nation.”

Medvedev also offered his own interpretation of a draft bill Yushchenko has tabled on Hol-domor denial.

"Judging by this… 'one-sided logic' any Ukrainian who procla-ims that not only Ukrainians but also Russians, Kazakhs, and Be-

larusians died in that peri-od is a criminal," Medve-dev interpreted the bill.

"Difficult pages of our history undoubtedly need comprehensive ponde-ring. But this is only pos-sible on the basis of ob-jective professional rese-arch," Medvedev stressed.

Yushchenko invited to Medvedev to take part in

memorial services and a candle-light vigil scheduled for Nov. 22

Stranica 38 Broj 34 - 22. studenog 2008. Hrvatsk iHrvatsk i jez ikjez ik

NIJENIJE POGRJEŠKAPOGRJEŠKA PISATIPISATI „NE„NE ĆU“ĆU“ RASTAVLJENORASTAVLJENO

pitomi-radio@vt.htnet.hr

Poštovani,

Vaši smo vjerni čitatelji, ali smo uočili i neke nepravilnosti u Va-šem pravopisu, pa stoga smatra-mo da je potrebno skrenuti Vam pažnju na iste. Naime, ispravno je "neće", a ne "ne će". Isto ta-ko: "nećemo", a ne "ne ćemo". "Zagreb, na dne 31. listopada

2008." je stari, gotovo arhaični oblik koji se već dugo ne koristi u pisanju. Dakle, pravilno je "Zagreb, 31. listopada 2008.". "Sa štovanjem" - mješavina srp-skog i (privremenog) hrvatskog jezika. Dakle, pravilno je (koliko god se to ne čini tako) "S pošto-vanjem".

Iako ne pripada u kategoriju pra-vopisa, moramo napomenuti i "Mašala!", što je izraz koji koriste

Crnogorci, a ne Bošnjaci. Bošnja-ci su ga možda pokupili, što se dogaña u svim kulturama i jezici-ma.

Nadamo se da ovaj naš e-mail nije nikoga uvrijedio jer to nam i nije bio cilj.

Srdačno Vas pozdravljamo!

Hina, Zagreb

„Hrvatski školski pravopis – us-klañen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika“ autora Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša predstavljen je jučer na „Interliberu“. O pravopisu su go-vorili predsjednik Uprave Školske knjige Ante Žužul, ministar zna-nosti, obrazovanja i športa Dra-gan Primorac, akademik Stjepan Babić i sveučilišna profesorica Sanda Ham.

Podsjetivši kako je pitanje hr-vatskoga pravopisa riješila stru-ka, ministar Primorac je rekao da narod koji nije riješio svoje pra-vopisne prijepore stvara konfuzi-ju kod drugih naroda. „Hrvatska ima pravopis koji je rezultat kompromisa“, rekao je, ocjenju-jući kako je to jednostavan, ali dobar pravopis.

Ustvrdivši kako je pojava škol-

skog pravopisa povijesni korak, Žužul je rekao da su autori prih-vatili pravopisna rješenja Vijeća za normu hrvatskoga standar-dnog jezika pri Ministarstvu zna-nosti, obrazovanja i športa.

Po riječima suautorice Sande Ham, novine u pravopisu odnose se na sastavljeno i rastavljeni pisanje riječi. „Ovaj pravopis se držao naputaka Vijeća te propi-sao da se 'ne ću' piše rastav-ljeno. Složeni ili polusloženi izra-zi, kao što je na primjer 'poći za rukom', takoñer se pišu ras-tavljeno“, rekla je i napomenula kako treba pisati letak/letci,

zadatak/zadatci. „U riječi 'otac' dopušteno je dvojstvo pa se može pisati 'otci' i 'oci'“, do-dala je.

Navela je kako pravopis propisu-je pisanje oblika s upotrebom „rje“, kao na primjer u slučaju „pogrješka“, te podsjetila kako se ženska imena kao na primjer Andrea u padežnim oblicima pišu s „j“ Andrea/Andreji, Tea/Teji itd.

„Hrvatski školski pravopis“ (163 str.) objavila je Školska knjiga. Autori u njemu objašnjavaju i propisuju pravopisna pravila, slo-vopis i pravopis, glasove i gla-sovne skupove, pisanje dvoglas-nika, jednačenja zapornika, pisa-nje velikih i malih slova, tuñice i sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi te donosi pravopisne zna-kove, kratice, rječnik nazivlja i pravopisni rječnik.

ZARZAR „NE„NE ĆU“ĆU“??

Stranica 39 Broj 34 - 22. studenog 2008. Hrvatsk iHrvatsk i jez ikjez ik

HRVATSKIHRVATSKI JEZIKJEZIK –– POSEBANPOSEBAN SLAVENSKISLAVENSKI JEZIKJEZIK ( ( 19961996 ) () ( 22 ))

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Razred za filološke znanosti

Pripremio: Borna

Zbog bliskosti tih dvaju književ-nih jezika bilo je u 19. i 20. sto-ljeću dogovora da se od njih stvori jedan jezik. Hrvati su u tome sudjelovali iz ideoloških i političkih razloga, a Srbi su to prihvatili nakon stvaranja Jugos-lavije videći u jednom jeziku još jedno sredstvo kojim su nastojali uništiti sve hrvatske posebnosti pa i Hrvate kao narod. Zbog toga su nastojali da se jezično jedin-stvo ostvari i silom državne, poli-tičke i vojne prevlasti, ali ti poku-šaji nisu uspjeli zbog stabilizira-nosti tih dvaju književnih jezika i zbog jakoga kulturnog i politič-kog otpora s hrvatske strane.

Na temelju svojega povijesnoga razvoja, od prvih pisanih spome-nika u 11. stoljeću i na osnovi svojega jezikoslovlja, koje konti-nuirano traje od kraja 16. st. sve do danas, suvremeni je hrvatski književni jezik razvio svoje pose-bnosti na fonološkoj, morfološ-koj, tvorbenoj, sintaktičkoj, lek-sičkoj i stilskoj razini, a i svoj la-tinički grafijski sustav. Prema tome na svim se jezičnim razina-ma razlikuje od srpskoga tako da se nikada nije moglo niti se da-nas može govoriti i pisati „srpskohrvatskim“ („hrvatskosrpskim“) jezikom, jer on kao kon-kretan jezik nikada nije ni posto-jao niti danas postoji, nego se tekstovi ostvaruju ili kao hrvatski ili kao srpski. Ne može se spon-tano napisati isti tekst niti od je-dne stranice koji bi Hrvati primili

kao hrvatski, a Srbi kao srpski. Kad dakle sadržaj nije isti, ne može biti ni isti naziv.

Za ilustraciju razlika izmeñu hr-vatskoga i srpskoga jezika može se navesti kratak recept koji na srpskom jeziku glasi:

Čorba od kelerabe sa pečeni-com. Sitno iseckati crni luk, pa ga popržiti u Zepter posu-di. Dodati kelerabi supu i ku-vati 15 minuta. Propasirati čorbu. Dodati pavlaku. Ukra-siti pečenicom, isečenom na rezance, kao i listićem peršu-na.

(Kuvar, Zepter International, Linz, 1991, str. 55)

U hrvatskom prijevodu taj bi re-cept glasio:

Juha od korabice s pečeni-com. Sitno isjeckati (crveni) luk, pa ga popržiti u Zepter posudi. Dodati korabici juhu i kuhati 15 minuta. Propasi-rati juhu. Dodati vrhnje. Uk-rasiti pečenicom, izrezanom na rezance, kao i listićem peršina. (Promijenjeni dijelovi tiskani su kurzivom)*.

35 riječi, a 12 razlika ili 35 posto. Nikakvom se kombinacijom od toga ne može napraviti tekst koji bi bio i hrvatski i srpski, tj. „srpskohrvatski“.

Zato su se i za komunističke Ju-goslavije tekstovi saveznih zako-na kao autentični uvijek objavlji-vali na četiri jezika: hrvatskome, srpskome, makedonskome i slo-venskome. Zbog toga i strane radiopostaje koje daju emisije za Hrvate i Srbe svoje tekstove os-

tvaruju najčešće posebno na svakom od tih jezika (BBC, Voice of America, Deutsche Welle i dr.) jer znaju da ih slušatelji jednog naroda ne bi slušali ako svoje emisije ne bi davali na njihovu jeziku.

Mnogo teže tu posebnost prihva-ćaju neka strana sveučilišta, lek-sikografske ustanove i knjižnice koje predmet za hrvatski i srpski jezik i njihove kulture nazivaju srpskohrvatski (Serbo-Croatian, serbokroatisch, serbo-croate), ali uglavnom zbog inercije prošlih shvaćanja i teškoća konkretnih prestrukturiranja slavističkih od-jela. Ipak se na svima sveučilišti-ma jezik konkretno ostvaruje i uči ili kao hrvatski ili kao srpski, već prema nastavniku koji ga predaje, jer se, unatoč imenu, „srpskohrvatski“ ne može ostva-riti. Zato u meñunarodnoj Uni-verzalnoj decimalnoj klasifikaciji (UDK) srpski ima jedan broj (808.61), a hrvatski drugi (808.62).

Kao što nitko više ne smatra is-tim jezikom češki i slovački (u ustavu Čehoslovačke Republike iz 1920. postojao je naziv čehos-lovački jezik), danski i norveški, tako treba napustiti naziv srpsko-hrvatski gdje se on još upotreb-ljava, jer je neprihvatljiv s lingvi-stičkoga, sociolingvističkoga, po-litičkoga i drugih gledišta. S poli-tičkoga gledišta suvereno je pra-vo hrvatskoga naroda da svoj jezik naziva svojim narodnim imenom i sada kada postoji hr-vatska država, Republika Hrvats-ka, i kada u njezinu Ustavu u čl. 12 piše: „U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski

Stranica 40 Broj 34 - 22. studenog Hrvatsk iHrvatsk i jez ikjez ik

književni jezik...“, naziv hrvatski jezik treba upotrebljavati kad god je riječ o njegovu sadržaju. Kad uzmemo u obzir i činjenicu da je u Srbiji napušten naziv srp-skohrvatski jezik, a uveden samo srpski jezik, sad će to biti prihva-tljivo i onima koji nisu upućeni u pojedinosti o kojima je ovdje bila riječ.

----------- * U pažljivom hrvatskome jeziku bilo bi i drugih razlika, npr. re-cept ne bi bio u infinitivu, nego u imperativu ili bezlično: Propasi-raj juhu. Propasirajte juhu. Juha se propasira: nije baš jasno što znači pečenica, mož-da bi trebalo pečenka: u Zep-

ter posudi trebalo bi u Zeptero-voj posudi ili u posudi Zepter, ali budući da se danas i u hrvats-kome piše kako je u gornjem tekstu, takvi se primjeri ne navo-de kao razlike.

Obradio Ured za hrvatski jezik, Zagreb, 1944.

Ovu su knjigu sastavili uz suradnju članova Ureda za hrvatski jezik članovi ureda Franjo Cipra, pro-fesor učiteljske škole u m., i dr. A. B. Klaić, profe-sor Visoke pedagožke škole u Zagrebu

VELIKAVELIKA II MALAMALA SLOVASLOVA ( (44)) OBĆENITOOBĆENITO

5. i z a u p i t n i k a i u z k l i č n i k a, koji stoje na kraju rečenice, gdje bi inače stajala točka.

R a z l i k u j

A što sad? To te pitam.

„A što sad?“ upitam ga.

„Živjela Hrvatska!“ Tako se orilo na sve strane.

„Živjela Hrvatska!“ orilo se na sve strane.

HRVATSKIHRVATSKI PRAVOPISPRAVOPIS –– PRAVILAPRAVILA ( ( 66 ))

BRAĆOBRAĆO HRVATIHRVATI UČITEUČITE ĆIRILICUĆIRILICU , , TREBATTREBAT ĆEĆE VAMVAM OPETOPET ! (! ( 11 ))

Haralampije

"Ima jedna rñava sekta, vukovka nazvana, koja debelo jer izostav-lja, i još gdekoja izmenjenija zahteva, i sve se bojim da ne bude otrov učenija ove sekte i do u Crnu Goru, dosad svagda čistu i nevredimu prebivšu, pris-peo, i ako bi to bilo, to bi mi zai-sta vrlo teško i žao palo, jerbo je dosta verno poznato da ta sekta izostavljanjem debelog jer i uvo-ñenjem nekakvog "j" odvodi od pravoslavlja i privodi k rimokato-ličanstvu.

(Poznat će Vam biti kustos C. K.

Biblioteke, Kopitar, rimokatolik, ovaj je ta učenija razvrata dao Vuku, a Vuk vuče tuñu budalašti-nu ne znajući ni šta vuče ni naš-ta. No ovo, mislim, sami za sebe zadržite, da ne doñe do nečasti-vih ušiju.)

Ta je sekta i ovde bila počela isto učenje rasprostranjivati, no ja sam to u soglasiju s Mitropoli-tom Karlovačkim Sratimirovićem predupredio mnoge takove knji-ge u vatru bacivši a mnogije čita-vim sandukom pobacavši". Nje-goš se u odgovoru složio da su Vukova "pravila ortografičeska sasvijem protivna pravilima orto-grafije knjigopečatni crkveno sla-venski knjiga našeg vjeroispove-danija". Vuka nije obavestio o svojoj prepisci sa knezom Milo-šem i do kraja života se držao stare srpske azbuke, kako u svo-jim knjigama, tako i privatno.

Stranica 41 Broj 34 - 22. studenog 2008. NovaNova dje ladje la

Branko Belan, Toronto, Kanada Autor je roñen u Torontu od rodi-telja s Korduna, oca roñenog u Slunju, a majke roñene u Lañevcu

The WWII argument - NDH and it's place in Croatian historiogra-phy

i) Pavelic and Stepinac - their roles misconstrued?

ii) The numbers: How many really died

iii) Lifting the black stain off the Croatian nation

iv) Cvetkovic-Macek Sporazum, 1939, in context

v) The Croatian Orthodox Church and its establishment, 1942

vi) Bleiburg, 1945; Slovenian mass graves and Tito's death marches

MASPOK, 1971 and it's significan-ce for the establishment of mo-dern Croatia

The thousand year dream of Croa-tian independence was finally rea-lized in 1991, but it has had consi-derable consequences, continuing up to the present day. One of the major problems for today's Croatia owes to the fact that for decades, history was manipulated in such a way that had a harmful effect on the Croatian people and the idea of a Croatian homeland, which today continues to be the case, as the current government generally equates any show of Croatian pat-riotism as false, labelling such pe-ople as fascists, which is absolutely untrue.

This section of the book will deal with the Ustasa movement and the regime of Ante Pavelic; what sort of state the NDH really was;

relations between Pavelic and Car-dinal Stepinac, so that people can once and for all learn the real truth about the Ustase and what they stood for, and that was for Croatian independence. Various sources were used in the analysis which prove that the NDH was nowhere close to the intolerant nation-state many have labelled it to be at the time, which makes this one of the most important sections in the book because it casts a completely different light on this period in Croatian history, one that many today in Croatia claim should be wholly forgotten. It is time once and for all for both the citizens in Croatia to come to terms with their history so that it is possible to move forward, and for the international community to make an effort to uncover the truth themselves, so that future generations of Croats won't have to pay the price for the mistakes of the past.

The Bleiburg massacres and the Croatian Spring of 1971 also have a critical place within the analysis and selected texts, such as "The Bleiburg Massacres" by Count Nilolay Tolstoy have been used in order to prove that the Croatian people did not spill their blood in vain; that their only wish was to establish their identity in the inter-national community, something which today still carries an expensive price tag.

22.) .) TheThe MilosevicMilosevic CaseCase

i) The SANU Memorandum, 1986 - "All Serbs together in one state"

ii) Gazimestan, 1987 "No one shall ever dare beat you again"

iii) The Yogurt Revolution, 1989 - Kosovo and Vojvodina have

autonomy revoked

iv) Gazimestan, 1989 - 600 year anniversary of the defeat at Koso-vo Polje - Affirmation of Serbia's political aims

v) "The Revolution of the Logs", August, 1990 and SAO Krajina

vi) The proclomation of Republika Srpska, 1992 - the role of Karadzic and Mladic

vii) The "triangle" effect - Belgra-de-Sarajevo-Zagreb vs Belgrade-Knin-Pale

viii) Milosevic and propaganda - the Belgrade student protests of 1992

ix) The case for Milan Panic, 1992

x) Milosevic retains power, 1997

xi) The Milosevic legacy

Despite the fact that Milosevic himself was the key actor in the destruction of Yugoslavia in lea-ding the Serbs in four wars in the Balkans throughout the decade of the 1990's, he still will be remem-bered as one of the most notable leaders in Serbian history.

It cannot be forgotten that he had a number of people who played significant roles in realizing his project of a Greater Serbia, such as Radovan Karadzic, Ratko Mladic and others, but it also cannot be forgotten that his trial in the Ha-gue never reached its conclusion as he died in 2006, and as such, no proper justice will ever be ren-dered for the crimes which he ma-sterminded in all republics of the former Yugoslavia. One also can-not forget that he abandoned Serbs both in Croatia and Bosnia in signing the Dayton Accords, so that he could be regarded along

ININ THETHE NAMENAME OFOF INDEPENDENCEINDEPENDENCE : : THETHE UNMAKINGUNMAKING OFOF TITOTITO '' SS YUGOSLAVIAYUGOSLAVIA -- UU IMEIME NEOVISNOSTINEOVISNOSTI : :

RASPADRASPAD TITOVETITOVE JUGOSLAVIJEJUGOSLAVIJE ( ( 66 ))

Stranica 42 Broj 34 - 22. studenog 2008. NovaNova dje ladje la

with Tudjman and Alija Izetbego-vic as having bought an end to the war in Bosnia.

The period from his rise to power until his fall is included, and speci-al attention is given to the electi-ons of 1992 in which Milan Panic attempted to come to power and unseat Milosevic but ultimately failed in his attempt. In the end however, one can come to no ot-her conclusion than to say that Milosevic will be remembered as one of the greatest enemies of the human race in history, and deservedly so.

SerbianSerbian nationalismnationalism

i) The SRS and the SPS - the poli-tics of Vojislav Seselj

ii) The role of Vuk Draskovic and the Serbian Renewal Movement

iii) The role of the Serbian Orthodox Church

iv) Analysis of the Greater Serbian ideology (i.e. Garasanin, Cvijic, Karadzic et. al.)

A number of people have argued over the years that Serbian natio-nalism played a significant role in the destruction of the former Yugoslavia, or as others argue, the establishment of a Greater Serbia. The politics of Milosevic and Vojislav Seselj in the early 1990's is examined here as well as the role played by the Serbian Orthodox Church, which blessed Serbian soldiers prior to their en-tering into battle, where they kil-led and maimed tens of thousands of non-Serbian civilians and displa-ced millions more, all in the name of Greater Serbia.

The so-called Greater Serbian ideology is also analysed in this section of the book, looking at the writings of Serbian historians in-cluding Vuk Karadzic, Ilija Garasa-nin, Jovan Cvijic and others, and attempts to explain how such an idea over time became cemented

into the Serbian psyche. The cre-ation of a state in which only Serbs would live, while the remai-ning nationalities in Yugoslavia would serve them, is the core beli-ef, but also demonstrates why today Serbia is smaller than it ever has been.

33.) .) YugoslaviaYugoslavia: : thethe strategicstrategic bufferbuffer zonezone

i) Tito comes to power, 1945

ii) The Tito-Stalin split, 1948

iii) "Market-socialism" - Tito's eco-nomic administration

iv) A word or two on the non-aligned movement

v) The dismissal of Rankovic, 1966 and national re-awakening

vi) The crimes of JNA military in-telligence (i.e. UDB-a, KOS) Special focus: The assassination of Bruno Busic

The role of German military intelli-gence in Yugoslavian affairs vii) The establishment of the rota-ting presidency following Tito's death

viii) The failure of the economy in the 1980's

ix) The dissolution of the LCY; 14th Congress, February, 1989

x) Ante Markovic and Stjepan Me-sic - for a united Yugoslavia

xi) The last State Presidency and it's contribution to the conflict

xiii) The collapse of Communism in Eastern Europe and the end of the Cold War

The analysis of Tito's Yugoslavia has been full of holes for a num-ber of years. The truth concer-ning the establishment of Tito's Yugoslavia has been tainted ever since the country itself came to be, and continues to have serious consequences when one takes the current state of affairs in the for-mer Yugoslavia into question

today. All key elements, including the Tito-Stalin split in 1948 and the rise of Titoism as an alternati-ve to the Soviet model of socia-lism, the national awakenings in the 1960's and a special analysis of the role played by Yugoslav military intelligence (with a look in particular at the assassination of Croatian patriot Bruno Busic and its meaning for the establishment of the modern Croatian state) are debated in this essential chapter in the book, which of course in and of itself is not entirely surpri-sing, considering its central purpo-se in the overall argument, as of course the book concerns itself with the reasons relating to the collapse of the state itself.

Tito's self belief as the one and only leader of the Yugoslav people is also examined, and reveals why Yugoslavia was destined to meet such a bloody end, which is fur-ther proven by the fact that Tito himself included a clause in the Constitution of 1963 which proclai-med him president of Yugoslavia for life. The consequences were felt very quickly after his death, as the Yugoslav economy failed in the 1980's and the rotating State Presidency failed to function at all, compounded further by the collap-se of Communist regimes in Eas-tern Europe from 1989-1991. However, it also has to be taken into consideration that Tito could not have acted in any other way, as he had been the driving force behind the non-aligned movement during the Cold War. Had things been any different during his rule, Yugoslavia could have faced des-truction even sooner than it did. The State Presidency as already mentioned, failed in every sense, as each republic only prepared itself in advance for what was to come, which leads one to believe that the country once known as Yugoslavia never should have existed in the first place.

Stranica 43 Broj 34 - 22. studenog 2008. HrvatskaHrvatska knj ižaraknj ižara

HRVATSKAHRVATSKA KNJIŽARAKNJIŽARA knjizaraknjizara..hrvatskauljudbahrvatskauljudba..hrhr

preporučuje Vam upravo izašlu iz tiska knjigu

Saše Radovića: TKO JE JAMIO, JAMIO!

Cijena 30,00 kuna + poštarina

IzdvajamoIzdvajamo iziz ponudeponude antikvarijataantikvarijata ( (cijenecijene trebatreba uvećatiuvećati zaza poštarinupoštarinu):):

August Šenoa: BRANKA, str. 206, 1942. godina 35,00 kuna Jack London: MORSKI VUK, str. 318, 1926. godina Zabavna biblioteka br. 397 35,00 kuna M. M. Sharif: HISTORIJA ISLAMSKE FILOZOFIJE I., str. 575, 1990. godina 50,00 kuna M. M. Sharif: HISTORIJA ISLAMSKE FILOZOFIJE II., str. 556, 1990. godina 50,00 kuna Eugen Kumičić: UROTA ZRINSKO-FRANKOPANSKA, str. 522, 1965. godina 55,00 kuna Stefan Žeromski: POVIJEST GRIJEHA, I.-II., str. 250+280, 1916. godina, Zabavna biblioteka 46-47, 48-49 60,00 kuna

Stranica 44 Broj 34 - 22. studenog 2008. BogBog nasnas jeje stvor iostvor io

Zvonko B. Ranogajec, kršćanski TV producent, 2537 Eastwood Avenue, Evanston, Illinois 60201 SAD, e-mail: ZRanogajec@sbcglobal.net

HRVATSKAHRVATSKA II NJENANJENA DIJAS-DIJAS-PORAPORA

Nebiblijska i biblijska perspek-tiva razumijevanja i gledanja domovinskih i iseljenih Hrvata

Mile Prpa

"Negdje sedamdesetih godina proš-log stoljeća tadašnji hrvatski dugo-godišnji komunistički čelnik dr. Vla-dimir Bakarić na jednom predava-nju kazao je da Hrvatska ima naj-goru dijasporu na svijetu. To mo-mentalno nisam prihvatio, jer od njega se nije moglo drugo ni oče-kivati, već sam odmah u sebi nap-ravio inverziju - da niti jedna dijas-pora u svijetu nema goru matičnu ili domovinsku vlast kao Hrvatska dijaspora. To je bilo u vrijeme soci-jalizma.

A kako danas stoje stvari u odnosi-ma Hrvatske i njene dijaspore?

Zacijelo ne mnogo bolje!

Mislim da će se u tome mnogi sa mnom složiti".

Ovo je napisao gospodin Mile Prpa na početku svoga članka "Hrvatska i njena dijaspora" objavljenom u Hrvatskom web portalu HRVATI-AMAC.COM 21. listopada 2008. go-dine. Članak je neosporivo vrijedan pozornosti domovinskih i iseljenih Hrvata i zaista je "upozoravajuće ali možda spasavajuće Božje ogledalo istine" u odnosima izmeñu domo-vinske i iseljene Hrvatske!

"Kako danas stoje stvari u odnosi-ma Hrvatske i njene dijaspore? Za-cijelo ne mnogo bolje. Mislim da će se u tome mnogi sa mnom složiti".

Ne samo da u se cijelosti slažem s gospodinom Prpom, nego želim i da govorim iz "prve ruke" o nama ise-ljenim i domovinskim Hrvatima i o našim dosadašnjim i današnjim od-nosima iz nebiblijske i biblijske per-spektive razumijevanja i gledanja.

HRVATSKAHRVATSKA II DOMOVINSKIDOMOVINSKI HRVATIHRVATI

(Nebiblijsko razumijevanje)

Prof. dr. sc. Žarko Dolinar

U članku pod naslovom "Životno sam i radno zainteresiran da mo-jem narodu bude bolje" (Večernji List iz Zagreba, 13. travnja 2002.) prof. dr. sc. Žarko Dolinar izjavio je:

"Ja sam životno i radno zainteresi-ran da mojem narodu bude bolje. No kada analizirate probleme, zak-ljučit ćete da je na djelu 50 posto svjesna ili nesvjesna sabotaža. Prva je nerad, pa nesolidarnost, nemo-ralnost, nered, zakašnjivanje, tele-fonomanija, odnosno putomanija, neoznačivanje putova, nepridržava-nje dogovora, silno trošenje... U Hrvatskoj se dobrim dijelom odga-jaju kameleoni, poltroni, ulizice, bleferi, širi se protekcionizam, ne-potizam, u svemu se pretjeruje, napuhava se i nekad laže... Sramo-ta je da je hrvatski akademičar sto-ljećima šutio, čak se time i prsio. Svi su većinom ustrašeni i zabrinuti za svoja namještenja za svoj ugled i egzistenciju... Svega smo se nas-lušali kad je riječ o hrvatskom pro-blemu, a ne želimo priznati da smo sami sebi krivi... Žalosno je da čov-jek u ovoj zemlji svoje znanje i is-kustvo može vrednovati samo ako stupi u politiku!"

PORIVIPORIVI ZAZA VLADANJEMVLADANJEM UU HRVATSKOJHRVATSKOJ DRŽAVIDRŽAVI

Ante Klarić, bivši pučki pravobra-

nitelj

U „Nedjeljnom Vjesniku“, u rubrici "Tema dana", 9. veljače 2003. go-dine pučki pravobranitelj Ante Kla-rić govori javno i otvoreno o općem stanju u društvu, političkoj kulturi, prevladajućim porivima u hrvatskoj politici, te o posljedicama koje su se u svezi s time dogodile u hrvats-kom društvu:

"Došli smo u fazu kada su porivi za vladanjem i za uzimanjem moći u hrvatskoj državi, ispred nacionalnih interesa od kojih su svakako naj-važniji život hrvatskih ljudi, kvalite-ta življenja, kultura odnosa, učenje življenja demokracije i vlastite drža-ve. Prema tome, još se nalazimo u fazi kada sami sebi namećemo ne-gativni predznak Balkana... osobno sam, a kako vidim u tome nisam usamljen, zaprepašten činjenicom da smo ostvarivši slobodu i državu, u nekim segmentima otkrili i svoje najnegativnije porive... U izbornoj smo godini kada se opet vode ras-prave oko izbornog zakona. Izborni zakon bi trebao biti takav da se omogući sudjelovanje što većem broju ljudi koji ne ovise o partijskim interesima i listama, i koji nisu na njih dospjeli po kriteriju poslušnosti i podobnosti. Dakle, da se da šansa ljudima koji su neokaljani i časni i koji nisu ogriješili ni prije ni sada".

Današnja sveopća situacija nije niš-ta bolja, u biti daleko je lošija nego što je bila prije 5-6 godina kada su javno iznijeli svoja stajališta o op-ćem stanju u Hrvatskoj prof. dr. sc. Žarko Dolinar i pučki branitelj Ante Klarić.

VREMENAVREMENA NESLOBODENESLOBODE

Nenad Piskač

"Privatni interes, egoizam i nepoti-zam danas potiskuje sve vrijednosti koje su držale moralnu okomicu

MOJIMMOJIM ŽIVOTOMŽIVOTOM II VJEROMVJEROM UU ISUSAISUSA KRISTAKRISTA II KAMEROMKAMEROM SVJEDOČIMSVJEDOČIM ŽIVOTŽIVOT ČOVJEKAČOVJEKA

Stranica 45 Broj 34 - 22. studenog 2008. BogBog nasnas jeje stvor iostvor io

hrvatskog društva i u najtežim vre-menima neslobode. Sad kad smo slobodni, izgleda da smo, meñutim, osloboñeni i od odgovornosti slobo-de. U svijetu medija istina je potis-nuta u geto. Društvo je ostalo bez soli i svjetlosti", kaže gospodin Ne-nad Piskač u „Hrvatskom slovu“.

Unatoč neprijepornim postignućima novovjekovne znanosti, kriza je za-hvatila sve pore društvenoga života u Hrvatskoj. Manifestira se kao dru-štvena, politička, gospodarska, školska, odgojna; kao kriza filozofi-je, morala,svekol ike kultu-re,vrijednosti. Najteža je moralna kriza! Ona obezvrjeñuje etičke, reli-gijske, duhovne, općeljudske vrije-dnosti i ostavlja moralnu pustoš!

HRVATIHRVATI UU ISELJENOJISELJENOJ HR-HR-VATSKOJVATSKOJ

(Nebiblijsko razumijevanje)

Velika je pogreška govoriti i pisati samo o negativnim pojavama Hrva-ta u domovinskoj Hrvatskoj, a ne govoriti i pisati i o negativnim poja-vama Hrvata u iseljenoj Hrvatskoj!

Vrijeme koje je pred nama, iselje-nim Hrvatima, moramo iskoristiti za ispravnu dijagnozu našega stanja kako bi pravilno razumjeli što nam je sada činiti ili ne činiti, kako bi naši odnosi s našom braćom i ses-trama Hrvatima u domovini bili u skladu s Božjom riječju.

Da tražimo u svemu istinu, da se ne zadovoljavamo floskulama priva-tnih interesa, i da kažemo jedni drugima da ničija privatna korist nije važnija ni veća od koristi naše prve domovine Hrvatske! Htjeli mi priznati ili ne, mnogi pojedinci u iseljenoj Hrvatskoj tražili su i traže još i danas način na koji će utirati svoj vlastiti put i koji će uglavnom ovisiti o njima samima, bez Boga, našega Spasitelja, Sina Božjeg, Go-spodina Isusa Krista! Rezultati ta-kovih odluka nisu mogli biti druga-čiji nego što su bili i što jesu, jer jednostavno nisu bili i nisu u skladu s Božjim principima koji se nalaze u

Svetom pismu, Bibliji, Božjoj riječi!

TRAGEDIJATRAGEDIJA

Nerazumijevanje i ignorancija ise-ljenih Hrvata za filmske i televizij-ske djelatnike jednako je tragično kao i njihovo neprepoznavanje pra-vih i istinskih vrijednosti hrvatskih djelatnika bez obzira o kojim profe-sijama se radilo. Umjesto da su prihvaćeni, cijenjeni i pruža im se potpora u bilo kojem obliku (financijska ili moralna), oni su na-žalost i na ogromnu štetu svih Hr-vata ignorirani i potpuno zapostav-ljeni kao da uopće i ne postoje! (moj osobni slučaj i mnogo drugih sličnih slučajeva!). Hrvati u iseljeni-štvu svojim su nerazumijevanjem i ignoriranjem potpuno zakazali na polju filma i televizije i zato danas plaćamo ogromnu cijenu za tu grje-šku, htjeli mi to priznati ili ne! Bilo je dosta objektivnih i neobjektivnih razloga za to, ali to ne mijenja či-njenicu da je velika krivica na nama samima, iseljenim Hrvatima. Naša djeca za svoje profesije rijetko su odabirala ili odabiru danas film ili televiziju. Razumljivo, kada im rodi-telji nisu bili i nisu uzor i potpora u tome. Bez obzira što u Hrvatskom iseljeništvu ima pojedinih Hrvata i Hrvatica koji se profesionalno i veo-ma uspješno bave filmskom i televi-zijskom djelatnošću, oni nisu nikad pokazali interes da djeluju bez nov-čanih naknada na filmskim ili televi-zijskim projektima o iseljenim Hrva-tima i da surañuju s filmskim i tele-vizijskim djelatnicima iz iseljene Hrvatske kojih nema mnogo, ali nas ima!

MOJMOJ OSOBNIOSOBNI PRIMJERPRIMJER

Roñen sam 1941. godine, a 1960. godine napustio sam moj rodni Za-greb i voljenu domovinu Hrvatsku. Jedan sam od rijetkih Hrvata u ise-ljeništvu koji se već od 1968. godi-ne odlučio za filmsku, a 1983. godi-ne za televizijsku djelatnost. Božja neizmjerna ljubav i iskrena ljubav prema mome hrvatskom narodu, koja je plod moje istinske vjere u

Boga, našega Spasitelja, Sina Bož-jeg, Gospodina Isusa Krista, motivi-rala me je ovih 38 godina da bez novčanih naknada, razumijevanja, priznanja ili potpore u bilo kome obliku mojih sunarodnjaka uporno i disciplinirano dokumentiram, svje-dočim pisanim tekstom, filmskom i televizijskom kamerom život iselje-ne Hrvatske!

U razdoblju izmeñu 1968. i 2008. godine proizveo sam i snimio u suradnji sa suprugom Jagicom više od 250 povijesno-dokumentarnih hrvatskih veoma kvalitetnih filmo-va, TV emisija, priloga i TV inter-vjua na hrvatskom i engleskom je-ziku koji svjedoče u riječi i slici isti-nu o životu i radu iseljenih Hrvata, o njihovim vjerskim zajednicama i njihovim društvenim, političkim, kulturnim i športskim udrugama kao i o ljudima, Hrvatima i Hrvati-cama. Tijekom Domovinskog rata 1991.-1995. TV kamerom doku-mentirao sam kronološkim redom povijesna zbivanja u hrvatskim za-jednicama Sjeverne Amerike. Sni-mio i proizveo sam više od 40 krš-ćanskih filmova i TV emisija na hr-vatskom i engleskom jeziku.

Krajnje je vrijeme (HRT i HTV sus-tavno godinama ignoriraju mene i moje mnogobrojne filmove, TV emisije, priloge i TV intervjue o ise-ljenoj Hrvatskoj!!!) da se HRT Hr-vatska radiotelevizija / HTV ozbiljno zainteresira za moje mnogobrojne veoma kvalitetne povijesno-dokumentarne filmove, TV emisije, priloge i TV intervjue i počnu ih redovito emitirati, jer zaista u našoj domovini Hrvatskoj tako se malo i iskrivljeno zna o hrvatskom iseljeni-štvu i njegovoj ulozi tijekom Domo-vinskog obrambenog rata 1991.-1995.

Krajnje je vrijeme, takoñer, da se iseljeni Hrvati diljem svijeta, oni koji zaista cijene i razumiju doku-mentarnu vrijednost mojih mnogo-brojnih filmova, TV emisija, priloga i TV intervjua, ozbiljno zainteresira-ju i pomognu mi (ne samo lijepim

Stranica 46 Broj 34 - 22. studenog 2008. BogBog nasnas jeje stvor iostvor io

riječima) da se ti mnogobrojni kva-litetni video materijali počnu emiti-rati na hrvatskoj državnoj televiziji!

Iseljena Hrvatska jedna je od naj-neistraženijih pojava u kontekstu izučavanja hrvatskog društva. Sto-ga svaka informacija od osobnog iskustva do znanstvenog rada može doprinijeti njenom objektivnom vi-ñenju! Strateški značaj iseljene Hr-vatske u kontekstu hrvatskog sve-kolikog razvoja zahtijeva mnogo bolje poznavanje njenih potencija-la.

250 proizvedenih i snimljenih povi-jesno-dokumentarnih filmova, TV emisija, priloga i TV intervjua u ise-ljenoj Hrvatskoj o iseljenoj Hrvats-koj mogu imati i biti važan poticaj za bolje shvaćanje sustavnog istra-živanja iseljene Hrvatske i osigura-vanje potrebnih uvjeta za provedbu istraživanja!

Moje slobodno vrijeme nije ispunje-no samo filmskim i televizijskim djelatnostima.

Neizmjerno volim pisati. Napisao sam do sada veliki broj tekstova koji se objavljuju u domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj. Teme mojih tekstova su ljudski životi i odnosi izmeñu nas iseljenih i domovinskih Hrvata iz nebiblijske i biblijske per-spektive razumijevanja i gledanja na hrvatskom jeziku. Napisao sam još neobjavljeni životopis (tražim nakladnika!) na hrvatskom jeziku pod naslovom "Nanovo roñen".

DANAŠNJIDANAŠNJI ODNOSIODNOSI IZMEðUIZMEðU DOMOVINSKEDOMOVINSKE II ISELJENEISELJENE

HRVATSKEHRVATSKE

"Odnosi izmeñu Hrvatske i njene dijaspore od trenutka stvaranja sa-mostalne države imali su svoj nagli uspon i kontinuirani pad", kaže go-spodin Mile Prpa u svome članku "Hrvatska i njena dijaspora."

U početku kad je Hrvatskoj trebala, zbog ratnih prilika i obnove, sveko-lika pomoć hrvatske dijaspore, isko-vana je sintagma „Jedinstvo domo-

vinske i iseljene Hrvatske“, i sl., „što je politički vrlo dobro zvučalo. A danas, nikome više kao da nije stalo do jedinstva- domovinske i iseljene Hrvatske. Kao da nikome više nije stalo do veza matične dr-žave sa svojim iseljenicima. Za mnoge političare u domovini oni kao da i ne postoje!"

Danas se o iseljenicima vrlo rijetko govori u medijama, o njima se ne raspravlja na sjednicama Vlade, oni su postali rijetka tema i u Hrvats-kom saboru. Zašto je iseljena Hr-vatska tako brzo nestala iz svakod-nevnice domovinske Hrvatske? Zaš-to se domovinska Hrvatska tako lako odriče druge polovice hrvats-kog nacionalnog korpusa prema povijesnim, političkim i demografs-kim mjerilima i ogromnog potenci-jala koje pruža hrvatsko iseljeniš-tvo? "Sjetimo se samo da meñu svojim iseljenicima imamo i brojne znanstvenike i njihove doprinose svjetskoj znanosti na što trebamo itekako biti ponosni!", kaže gospo-din Mile Prpa i nastavlja: "Sjetimo se samo da meñu našim iseljenici-ma ima i znatan broj vrlo uspješnih poslovnih ljudi koji mogu itekako pomoći svojoj staroj domovini i nje-nom gospodarstvu!"

ZAKLJUČAKZAKLJUČAK

iz nebiblijske i biblijske per-spektive razumijevanja i gleda-nja o domovinskim i iseljenim Hrvatima

Umjesto početka jednog novog i stabilnog odnosa, izvandomovinski i domovinski Hrvati počeli su se po-lako, možda i nepovratno udaljivati. Za domovinske i iseljene Hrvate veoma je važno, sada možda i pre-sudno, da što prije prestanu s igno-riranjem spomenutih negativnih činjenica u odnosu prema tome kako će Europa ocijeniti ili prihvatiti Hrvatsku eventualno u svoju zajed-nicu, jer je riječ o našoj, od drago-ga Boga nam danoj jedinoj Domo-vini Hrvatskoj i o budućim odnosi-ma i suradnji izmeñu domovinske i

iseljene Hrvatske. Ovdje su upozo-ravajuće ali i spasonosne Božje rije-či istine za sve nas Hrvate:

"Ako je u sebi nesložno, svako će kraljevstvo propasti. Nijedan grad ili dom, ako je u sebi nesložan, ne-će opstati!" (Matej 12:25)

PP..SS..

Zašto pišem iz biblijske perspektive razumijevanja i gledanja? Odgovor se nalazi u Svetom pismu, Bibliji, Božjoj riječi:

"Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor, staro je nestalo, novo je nastalo!" (2 Korinćanima 5,17)

Što to znači?

Bog je čovjeku podario slobodu izbora za život i najveću prigodu za životnom promjenom osobnim ob-raćanjem. Prema Božjoj riječi, svaki čovjek ima prigodu ostvariti novi život u vjeri s Bogom, našim Spasi-teljem, Sinom Božjim, Gospodinom Isusom Kristom! Kada ljudi uspos-tave svoj osobni intimni odnos s Bogom, tada dolazi do razumijeva-nja smisla njihovih života. Kada ljudi počnu otvoreno i s iskrenim i poštenim motivima uzajamno iska-zivati svoje probleme i uspjehe, tada dolazi do osobnoga i skupnoga prosvjetljenja, grañenja mostova i zajedničkoga smisla i cilja. To je temelj!

Ja ipak ovdje ne iznosim vlastito stajalište nego biblijsku perspektivu razumijevanja i gledanja domovin-skih i iseljenih Hrvata. Mi možemo ignorirati Sveto pismo, Bibliju i ne vjerovati Božjoj riječi, koja nam nepokolebljivom sigurnošću stavlja istinu pred oči. Sve tvrdnje nevjer-nika ne mogu to pobiti, pa makar se netko od njih i čvrsto držao svo-jih stajališta. To ništa ne mijenja činjenice o kojima Sveto pismo, Biblija, Božja riječ govori.

Mi možemo ne vjerovati u Boga, našega Spasitelja, Sina Božjeg, Go-spodina Isusa Krista, ali to ne znači da ON ne postoji!

Osvrt iOsvrt i Stranica 47 Broj 34 - 22. studenog 2008.

Akademik Mirko Vidović, Pariz

U to ime i uzimajući u obzir sadaš-nje stanje u svijetu, kad je 'naučni pogled na svijet' proizveo najstraš-nije zamislivo oružje i to u tolikoj količini da bi sav život na zemlji moglo uništiti i nekoliko puta uzas-topice, postavlja se pitanje: kakvog smisla ima nastavak ljudske povi-jesti u uvjetima u kojima 'big brother' može uspostaviti apsolutnu kontrolu nad ljudskom sviješću i kanalizirati sve djelatnosti ljudske vrste u pravcu koji nema nikakve veze s Logikom Stvaranja i s prok-lamiranom eshatologijom: pobo-žanstvenje čovjeka u savršenoj slo-bodi do koje se dolazi - putem isti-ne? A sila putem nasilja nikada ni-koga nije oplemenila ni učinila sret-nijim - ni roba ni gospodara!

Kao što god se Stvoritelj očituje u ljudskoj savjesti, tako se i sotona (lažov i ubojica) očituje u nasrtlji-vom zatiranju savjesnih ljudi. Naj-veći zločinci stvore bilokoju izliku da nadziru savjest svakog 'sumnjivog' čovjeka kako bi ga razorili, bilo u anonimnosti bilo izlaganju javno na stup srama, kao što je to bilo javno bičevanje američkog predsjednika Billa Clintona. To bičevanje je tre-balo frustrirati najprije većinu ame-ričke nacije koja ga je dva puta bi-rala za svog Predsjednika, kako bi nakon njega isti manipulatori mogli navijestiti, preko onog 'tko ne zna šta radi', osvajanje sideralnog pros-

tora, rugajući se i s Logikom Stva-ranja i sa svim ljudima priroñenim, po Logici Stvaranja, zdravim razu-mom.

Sad nam je jasno kao dan koji sviće da je svijetu potrebna jedna istin-ska planetarna re-evolucija - nadi-laženje homo sovieticusa i poludje-lih 'naučnih radnika' u sfere vlada-vine zdrave ljudske pameti. U ime sakralizacije ljudske savjesti po ko-joj jedino svaki čovjek s probuñe-nom savješću može voditi dijalog s Bogom (u svjetlu intuicije) tako da se u spoznaji jednoga može prepo-znati itko i svaki od nas zdravog razuma. Nema istine izvan reciproč-nosti!

Toliko potrebna re-evolucija podra-zumijeva i humanu funkcionalnost 'hramskog blaga'. Umjesto da se od njega pravi 'zlatno tele' kojemu se imaju klanjati i posve normalni ljudi (da bi izbjegli smrt na Kalvariji), to prikupljeno blago treba upotrijebiti kao sredstvo da se stvaraju uvjeti za održavanje života i meñuljudske solidarnosti, a ne nezasitne grabež-ne manije posredstvom rušenja i drevnih civilizacija i ubijanja nacija koje su sobom kroz mrak prošlosti upalile i iz naraštaja u naraštaj pre-nosile svjetlost svijeta.

Kao što god su žalosno završili svo-ju povijesnu misiju pljačkaša, uboji-ca i blasfematora tzv. templari - sakupljači zlata i srebra - tako su svojom postojanošću dokazali sna-gu vjere uz abnegaciju franjevaca,

nebeskih zanesenjaka i pukih pros-jaka. Za razliku od templara, fra-njevci nisu pasali oružje niti gomila-li bogatstvo. Kad su bili najžešći ratni pohodi križara na Bliski Istok, Franjo je propovijedao bratstvo kršćana i muslimana - vjerom u jednog i jedinog Boga, uz štovanje Isusa i Marije, po kojoj je Riječ Bo-žija postala živi dokaz da je pravi, savršeni čovjek ujedno i pravi i vje-čiti Bog. Drugoga puta ljudskog pobožanstvenja nema! Neovisno od tog puta - sve je stranputica!

Upravo u to ime, sad i nakon naj-novijih strahota zabluda - laganja i rušenja u tuñim zemljama - vrijeme je da se poradi na stvaranju uvjeta kako bi se konačno završio u povi-jesti najdulji rat - rat onih koji su u ime Božije nasrtali na one koji su se branili - čas na jednoj, čas na dru-gog strani - takoñer u ime Božije. Taj sramotni i blasfematorski rat - rat izmeñu 'kršćana' i 'muslimana' traje već - petnaest stoljeća!

Vrijeme je da svi razboriti ljudi shvate da je jedina ispravna i svim ljudima shvatljiva vlast - vlast zdra-va razuma. A u dijalogu ljudi zdrava razuma ne treba ni laganja ni ubija-nja. Dijalog po zdravu razumu jedi-na je istinska demokracija kakova, na žalost, do sada nigdje nije pos-tojala. Koliko god su blasfematori lagali u ime Boga, toliko su grabež-ni manijaci pustošili po svijetu u ime - demokracije.

NEKA BUDE MENINEKA BUDE MENI ONOONO ŠŠTOTO ŽŽELIM BLIELIM BLI ŽŽNJEMUNJEMU ! (! ( 22 ))

P R IJAVA I I ZVOðENJE DOKAZA O POMORSKOJ NEZGODI P R IJAVA I I ZVOðENJE DOKAZA O POMORSKOJ NEZGODI " Č ETVRTOG DUBROVAČKOG " U QUEENSTOWNU , DANA 6 . " Č ETVRTOG DUBROVAČKOG " U QUEENSTOWNU , DANA 6 .

S I J EČNJA 18 73 . GOD INES I J EČNJA 18 73 . GOD INE

ðivo Bašić, Dubrovnik

Ovom javnom ispravom prosvjeda daje se na znanje i izvješćuje sve one kojima isti doñe u ruke, da je

dana 6. siječnja 1873. pristupio osobno u ured odvjetnika i javnog bilježnika Hayes Allena, zapovjed-nik austrijskog barka "Četvrti dub-rovački" Mato Turčinović, da najavi prosvjed i ponovno 16-og dana si-

ječnja Godine Gospodnje 1873. pred mene spomenutog javnog bi-lježnika Atwel. Hayes Allena, propi-sno ovlaštenog, priznatog i zakle-tog, sa sjedištem i službom u Queenstownu u grofoviji (okrugu)

Stranica 48 Broj 34 - 22. studenog 2008. Osvrt iOsvrt i

Cork, u onom dijelu Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske nazvanom Irska, osobno je pristu-pio spomenuti Mato Turčinović, za-povjednik spomenutog barka "Četvrti dubrovački" iz Dubrovnika, nosivosti 487 registarskih tona, a takoñer u isto vrijeme i mjesto, osobno je došao i pristupio Ivo Knežević, prvi časnik i Mato Mlinarić mornar, koji svi pripadaju spome-nutom brodu. Nakon što su se po-sebno zakleli na Svete Evanñeliste [Bibliju] i ispitani, iskazuju i kažu kako slijedi, tj. da je spomenuti brod isplovio iz New Yorka 7-og dana prošlog prosinca odatle za Queenstown da primi daljnje na-redbe, krcat teretom kukuruza. Spomenuti brod bio je tada nepro-pusan i čvrst, dobro opremljen, imao je dovoljno posade i bio dobro opskrbljen živežom, a nañen je u svakom pogledu sposobnim da izvr-ši svoje namjeravano putovanje, budući je bio pod nadzorom pilota, a izveden po parnom tegljaču. Po-kojni Jakov Vacchetti, koji se ovdje niže spominje, bio je tada zapovje-dnik, a pristupatelj Mato Turčinović časnik.

Da su u podne obišli Sandy hook, gdje su otpustili parnog tegljača i iskrcali pilota, te proslijedili s prom-jenljivim vjetrom i vremenom, otva-rajući i podvezujući jedra prema prilikama, ali bez da se dogodilo išta naročito, sve do 19-og, kada je nebo bilo vrlo mutno i prijeteće, a u noći je zapuhala žestoka oluja s JZ zaokrečući prema Z-SZ s debelim morem, po kojem su ploveći poste-peno podvezivali jedra i poduzeli sve mjere opreza, pričvršćujući sve na palubi i na jedrima.

Da je 20-og u 6 sati ujutro nebo bilo prepuno znakova nadolazeće oluje, koja je provalila nad njima naglom i strašnom žestinom u 8 sati pr. pod. sa SZ, ali oni su produ-žili vjetrom u krmu i odlučili bježati uz niža košna jedra i prednje jedro, održavajući pritisak na jedra, time da pobjegnu od užasnog mora, bu-

dući su sisaljke neprestano crpile vodu koja se na podne našla u sli-jevcima.

Da je poslije podne oluja i dalje trajala zakrečući prema sjeveru, a more je postajalo sve bjesnije. Oko 3 sata poslije podne strahoviti val udari brod s lijevog boka preplaviv-ši palubu i odnijevši kormilara s kormila, nakon čega je brod počeo posrtati i okrenuo pramac na vje-tar, prije nego se kormilo moglo vratiti na lijevo. U tom trenutku užasan udarac vjetra udari o brod i nagne ga toliko da desna ograda doñe pod vodu, a nije se mogao pokoravati djelovanju kormila. Naš-to, vidjevši opasnost da ostanu bez jarbola, odlučiše poradi zajedničkog spasa odsjeći konope prvenog jedra i pustiti da odleti niže glavno košno jedro, kako bi olakšali brod. Budući su to učinili, prveno i niže glavno košno jedro bili su smjesta otpuh-

nuti i izgubljeni. Tada su otvorili na više mjesta otvore na ogradama da bi mogla oteći voda. Ovako olakšan brod djelomično se ispravio i poko-ravao kormilu, pak je namješten opet pred vjetar s nižim prednjim košnim jedrom.

Da se u noći vrijeme još više po-goršalo, oluja je zakretala prema sjeveru uz jako ukrižano i lomeće more, a oko 30 minuta poslije po-noći strahoviti val udario je brod preko kasara, pokrivši krmenu palu-bu, pomaknuvši kućicu na palubi preko kola kormila i pomaknuvši sa svoga položaja kompasov stalak, odnijevši njegove svjetiljke i ošte-tivši kompas. Ponio je sa sobom željeza i zaklone bočnih svjetiljaka, te takoñer razbio u komade i ponio

kućicu časnika. Velika količina vode provalila je u kabinu, dok je isti val odnio sa sobom zapovjednika Jako-ba Vacchetija. On je bio izgubljen, budući su oni bili potpuno nesposo-bni uslijed vremena i tame išta uči-niti za spas, dok je kuhar bačen na tlo i ozbiljno ozlijeñen tim istim va-lom, ali je ipak spašen.

Da je pristupatelj Mato Turčinović, koji je tada bio časnik, preuzeo za-povjedništvo, a kada su ustanovili da kolo kormila ne radi, budući je transmisija kormila bila prignječena palubnom kućicom, smjesta su od-lučili poradi zajedničkog spasa raz-biti je u komade i baciti u more sa svime što je bilo u njoj, a što je i učinjeno. Tako su bacili u more sa-držaj, naime: dvije bakrene bočne svjetiljke i jednu palubnu svjetiljku, okruglo sidreno svijetlo, jedan dale-kozor, jednu garnituru trgovačkih signala, jednu narodnu zastavu, jedan rog za maglu, jedan dubi-nomjer i konop, jedan obični log, nešto tesarskog alata, oko tucet lonaca i bačvica s bojom u kojima se nalazilo oko 600 mjera boje, jed-nu limenu posudu koja je sadržava-la oko 6 galona ulja za bojanje, jednu kantu od 5 galona laka, jed-nu kantu s oko 8 galona crnog laka, 100 mjera kita, jedan lonac s oko tucet kistova za bojanje i raznih drugih predmeta, a istodobno zat-voriše otvor na palubi s daskama, pričvrstivši preko njega jedno re-zervno prednje gornje jedro, kako bi spriječili da voda dopre do tere-ta. Kako su našli slomljen prozor na palubi, pričvrstili su preko njega dva donja pomoćna jedra.

Da je kratko vrijeme iza toga val još jači od prijašnjega udario o brod, slomio bum stražnjeg jarbola, ispunio palubu vodom sprijeda i straga, te nagnuo brod toliko na desnu stranu da se teret rasuo na stranu. Da ga olakšaju od mase vode koja se izlila na palubu, probili su još više otvora na ogradi. Sa svim tim brzo su uvidjeli da je dalj-nja borba s olujom nedovoljna.

Osvrt iOsvrt i Stranica 49 Broj 34 - 22. studenog 2008.

Brod je postao gotovo nepokretan, pak je trebalo poduzeti nove mjere za daljnje olakšanje bacanjem u more svih predmeta do kojih su mogli doći. Budući je bočni čamac bio napunjen vodom i još više ote-žavao desnu stranu broda, presje-koše zapinjače i pustiše da padne u more, te se izgubio sa svim što je bilo u njemu, naime: veslima, čak-ljom i kormilom. Tada su bacili u more par teških željeznih bočnih soha i izvadili iz krmenog grotla, te bacili u more 6 drvenih poluga, 2 kolotura od palube i od jedra i kr-mene konope. Odmah iza toga ba-cili su 2 gornja pomoćna jedra, vr-veće oputo ovih jedara, jedan ko-nop od 4 1/2 palca, pa videći da im mali poklopac spremišta oštećuje inceradu, isjekoše ga u komade i baciše u more. Tako su nekako održali brod i ostali cijelu noć uz košno niže jedro i veliku donju let-njaču s pramcem na I-JI, mjereći vodu nañoše da je ima više nego obično i ako nisu mogli utvrditi koli-ko je doista ima. Ipak su je stalno crpili sisaljkama, dok oko 8 sati uju-tro valjanje broda nije prouzrokova-lo da je velika količina kukuruza dolazila u sisaljke i katkad ih začep-ljivala.

Da je prije podne 21-og izgledalo da oluja popušta, ali je more bilo još uvijek nemirno, a sva je posada bila zaposlena uklanjanjem polom-

ljenih dijelova, popravljanjem šteta, te crpljenjem vode da bi spasili ba-rem što je moguće više hrane, ali nañoše da su dvopeci skoro svi oš-tećeni. Nañoše stalak kompasa me-ñu konopljem, pak ga učvrstiše na njegovo mjesto i staviše u njega rezervni kompas, a kako je oluja i dalje popuštala prema popodnevu, oni su smotali rezervno prednje jedro i razapeli rezervno donje vrš-no jedro.

Da su 22-og vjetar i more bili ma-nje zabrinjavajući, pa su stoga ra-zapeli više jedara i popravili ogradu rezervnim daskama, te nastavili svoje putovanje podnoseći olujne vjetrove i križano more, koji bi čes-to preplavljivali palubu, ali bez ičeg naročitog da bi im se dogodilo sve do 4. siječnja 1873. kada su u 4 sata pr. p. ugledali svjetlo Fastnet grebena i u 2 sata po p. ukrcali pi-lota, a u 9 sati po p. sretno priveza-li brod u luci Queenstowna, gdje je održano vještvo (vještačenje) i u suglasju s istim bijaše brod otegljen poradi popravka do gata doka.

Ovi pristupatelji prosvjeduju i ja rečeni bilježnik takoñer prosvjedu-jem protiv gore navedenog nevre-mena, bura i oluja, nezgoda i svega što se dogodilo, kao i protiv gubitka ili šteta time prouzročenih.

Mato Turčinović Ivo Knežević

Mato Mlinarić

U svjedočanstvo čega spo-menuti pristupatelji ovdje niže su potpisali svoja imena i ostavili znak, a ja spomenuti bilježnik ovdje niže potpisao sam moje ime i udario moj bilježnički pečat u mom uredu u Queenstownu, prijerečenih dana i godine kako je zapisano gore nave-deno.

A. H. Allen Javni bilježnik Queenstown

M. P.

Ovim potvrñujem i posvjedočujem da je prednja prosvjedna isprava bila redovito prevedena, pročitana i rastumačena pristupateljima na talijanskom jeziku po Gabrijelu Goj-daniću rodom iz Austrije, te kako ja držim da dobro poznaje talijanski i engleski jezik, iza kako se bio zak-leo meni, da vjerno i doslovno pre-vede i protumači istu pristupatelji-ma, a što je učinjeno u mojoj nazo-čnosti dana i godine kako je zapisa-no gore navedeno.

A. H. Allen Javni bilježnik Queenstown

Dubrovački muzeji (DUM), Pomor-ski muzej Dubrovnik (PMD), Inv. br. 445.

RITANJE MRTVOG KONJARITANJE MRTVOG KONJA Akademik Mirko Vidović, Pariz

U istim novinama u kojima su za komunističke strahovlade Mata Raj-ković ili ðorñe Ličina čitateljima opširno prepričavali naše optužnice pa još i dodavali ono što od Udbe nije Javno tužilaštvo uzimalo u ob-zir, znajući da im nitko ne može javno proturječiti, u ovo zadnje vri-jeme točno tako pišu kriptoudbaši predstavljajući se javnosti kao slo-bodoumni kolumnisti ili kroničari.

Jedno je služiti svom gospodaru, a drugo pak - služiti općem dobru.

Kao što god Staljin nije podnosio od njega daleko umnijeg i zaslužni-jeg Lava Trockog, tako ni polupis-meni Tito nije mogao podnijeti iko-ga tko bi i u kojem segmentu zna-nja i u javnosti općenito pa i neiz-ravno ukazao da nije istina da 'Tito je maršal, Tito je genije, Tito je komandant slavne Armije'. Nije te gluposti spjevao Joža iz Kumrofca, nego li njegovi poltroni!

Bilo je teško ostati pri zdravoj pa-meti u vladavini pohlepnih i slavoh-lepnih budala. A ni to u naše doba nije bilo nešto novo. Slomili smo 'crvenom konjaniku' trticu, i njemu i njegovom konju, ali smo zaboravili da ne treba s njega skidati ploča dok ne budemo sigurni da je kre-pan. Jer, eto - dogodit se da se i zamrli konj ritne i udari sakupljače potkova jer potkove nit su roñene s konjem niti s njime mogu umrijeti, ali uvijek mogu razbiti zube neopre-znom grobaru.

Stranica 50 Broj 34 - 22. studenog 2008. Osvrt iOsvrt i

U 'Starom zavjetu' stoji ona da 'proklet je onaj koji svoju vjeru po-laže u čovjeka smrtnoga', ali su vjerski glavari uvijek živjeli i djelo-vali pod skutima vladara, i onda kad su vladari bili veliki lažovi i ubojice, pa čak i borbeni ateisti. Pavao apostol je ukazao kako je bilo teško biti pri zdravu razumu u njegovo doba, kad su na gomili hramskog blaga na počasnoj stolici u centru Hrama sjedali hramski pr-vosvećenici i 'tražili od vjernika da se njima klanjaju'. Pavla je njegova oštroumnost koštala glave. No, tko uopće danas, posebno u ovoj, Pav-lovoj godini, zna kako se je zvao onaj hramski prvosvećenik koji je, zbog 'blasfemije' prema prvosveće-niku, uspio postići da pogani Pavlu odrube glavu?

Kršćanstvo je u svom prvom stolje-ću postojanja učinilo i mnogobožač-ko i jednobožačko svećenstvu uza-ludnim i besmislenim, jer, prema Pavlu, 'Bog ne stanuje u kući zida-noj ljudskom rukom' i 'Bogu nije potrebno ičije prinošenje žrtve'. Kršćanstvo je u biti ljudske savjesti spoznalo pravog Boga i pravog Čovjeka, odnosno božansku prirodu čovjeka, stvorenog na sliku i priliku Božiju. Nije slučajno, u svojoj mo-nografiji o svetom Maksimilijanu Kolbeu, Ivon Ćuk svom snagom svog kapucinskog duha zavapio: 'Treba obožavati čovjeka' kako bi ljudska povijest imala svoj puni smisao.

Taj krik velečasnog Ćuka u mrkloj noći egzistencijalizma koji je širio pustinju u ljudskoj svijesti i očaj u ljudskoj duši, ni danas nije prestao biti aktualan. I u tome stoji stanovi-ta gradacija: nakon Voltaireova za-dnjeg stiha u poemi 'Veliki graditelj': 'Kad Boga ne bi bilo, tre-balo bi ga izmisliti', došli su goropa-dniji od njega i u 'Židovskom pitanju' upozorili svoje suvremenike da je društvena pravda, odnosno komunizam, nemoguć sve dok se ne iskorijene Židovi kao nositelji kapitala u ime Božije, a i njima vrlo slični kršćani.

Nakon one Dostojevskijeve opome-ne, a u vezi s marksističkim borbe-nim ateizmom, koji zapisa da 'ako Boga nema, onda je sve dopušteno', mi danas možemo reći: Ako čovjek nema božansku prirodu onda je ljudska povijest besmislena i sve što sobom činili puka je lu-dost. Onda i najbogatiji i najmoćniji čovjek kad sjedne na brdo zlata ništa nije manje značajan od pijetla na gomili ucrvanog ñubra. Čovječ-nost ikoga dokazuje se odnosom prema drugima: sve što ikome čini-mo, vratit će nam se prije ili poslije - istom mjerom!

Ima mjesta onoj latinskoj da je - povijest učiteljica života. Dobro upoznati prošlost pomaže nam da ne ponavljamo iste greške i zablu-de. Ako na ičem, možemo mnogo toga naučiti od starih Egipćana. Egipatski faraoni su u toku skoro četiri tisućljeća prisiljavali svoj na-rod da gradi - faraonske sanjarije u kamenu. Graditelji su živjeli, mučeći se iz naraštaja u naraštaj, uglav-nom od kruha, luka i ponekoj ribi. Bilo je zabranjeno jesti i svinjetinu i govedinu. Egipatska nacija se je iscrpila u tisućljetnim naporima da obožava do pobožanstvenja farao-na. Herodot zapisa, da su mu egi-patski svećenici rekli da su od pr-vog do zadnjeg faraona očekivali da doñe na svijet bog u čovječjoj spodobi, a priznali su da se to nije dogodilo ni za jednog faraona. Lu-kavi Doranin ih nije upitao kakvog smisla ima nastaviti s mučenjem egipatske nacije nakon tako očito-vanog neuspjeha njihove vjere.

No, sva ta tisućljetna muka Egipća-na dobro je došla Arapima. Oni nisu u svojoj prošlosti gradili nikakve megalomanske umjetne brežuljke, ali su svu svoju dušu unijeli u Kur'an koji im je omogućio pobjedu duha nad iluzijama i nad ohološću. I Muhamed, videći da mu se bliži smrt, zabranio je da ga ljudi i mrt-vog obožavaju. Za muslimana je grijeh uzdizati sebe iznad drugih ljudi. No, kad ih je snaga njihove strogo jednobožačke vjere osposo-

bila da iz prošlosti preuzmu sve što je itko pametnog napisao i s tako solidnim prtljagom krenuli su na sve strane svijeta i to dokazivanje vjere u Boga iznad svega još uvijek traje.

U Egiptu Arapi sad naplaćuju blazi-ranoj gospodi, koja doñe sa svih strana svijeta, ulaznice da vide u čemu se je iscrpila četiri tisuće go-dina duga povijest Egipatske nacije koja nije Boga spoznala i po toj spoznaji opstala. Da vide da je sva-ka civilizacija uzaludna i sterilna ako u ljudskom biću, a ne samo vrhovnom poglavaru, ne vidi jedini pečat Stvoritelja.

U islamu je od njegova postanka najteži i neoprostivi grijeh bilo vrije-ñanje Božijeg imena i to je jedina civilizacija u kojoj je ateizam bio shvaćen i tretiran kao - djelo soto-nino.

Ateizam je proizišao iz europskog poganstva koje je, pod krinkom kršćanstva, bezobzirno preziralo i ponižavalo sve ljude pa i čitave na-rode koji se nisu klanjali prvaku saduceja koji sjede u raskošnom hramu na gomilama bogatstva i boguju - traže od vjernika da se njima kao bogovima klanjaju. Po Voltaireovom citatu, vidimo da je u svom začetku ateizam bio samo odbacivanje boga u ljudskoj spodo-bi, no ni njegov deizam nije našao alternativu besmislu faraoniziranja. Ivon Ćuk nije prvi shvatio ali je naj-točnije definirao tu alternativu: tre-ba divinizirati svakog čovjeka, a ne onog koji uparañen sjedi na hram-skom blagu. Ubijanje neroñenih zapravo je ubijanje Boga u ljudskoj spodobi. Doslovni ateizam.

Poznata je epopeja opsade Beča u vrijeme turske ekspanzije prema zapadnoj Europi i neuspjeh tog po-kušaja silom i nasiljem. No, danas u Berlinu imamo Turke kao najbrojni-ju nacionalnu manjinu u glavnom gradu Germanije, a muslimana ima praktički u svakom iole važnijem naselju u zapadnoj Europi i u dru-

Osvrt iOsvrt i Stranica 51 Broj 34 - 22. studenog 2008.

gim zemljama u kojima je kršćan-stvo bilo ne samo dominantno nego i isključivo zastupljeno. Nisu oni tu dospjeli s oružjem u ruci, nego li sa srcem punim vjere i ljubavi prema životu i Životvorcu, Harange protiv muslimana u zadnje vrijeme vode borbeni ateisti - dok ne ubiju Boga u ljudskim srcima i u majčinoj utro-bi, oni ne mogu ugasiti hod ljuds-kog roda u Kraljevstvo nebesko, koje se začinje i počinje ovdje - na Zemlji.

Po zapadnoj Europi niču džamije kao pečurke nakon kiše, dok krš-ćanske bogomolje ostaju sve praz-nije i praznije. U čemu je stvar? Kur'an izričito i striktno zabranjuje pobačaj i svaki slučaj namjernog pobačaja sankcioniran je kao uboj-stvo ljudskog stvorenja. Pa sad od-govori na pitanje: čemu služi ljubav i koju civilizaciju zapravo ljubav nadahnjuje i vodi!

Bit ateističkog egzistencijalizma ne samo da niječe, nego i ismijava sam pojam Boga. U SSSR-u su svim širinama Staljinova imperija krstarili 'ateobusi' prave biblioteke s knjiga-ma koje je pobijalo kršćanstvo i nijekalo postojanje Boga. No, kako reče Voltaire, upravo to nasilno ču-panje Boga iz ljudske duše proizve-lo je sasvim obratan učinak: Bog je danas opet u duši Rusa jači od iko-je ideje političkog voñe. Patrijarh je tu opet postao onaj koji donosi pro-cjene i odluke o tome šta rade poli-tikanti. No, kao u ostalim granama kršćanstva, i u Rusiji se život sve ubrzanije gasi.

Tamo gdje je posijana sumnja u postojanje Boga nema duhovne snage koja bi u ljudima preporodila nadu u stvarnost u kojoj bi čovjek s mirom u duši znao da je smrt samo prolaz iz efemernog u postojan na-čin postojanja. A ako nema snage duha koja čovjeka nadahnjuje na putu istine u slobodu, onda sva ljudska povijest biva puko vrćenje u krugu - osmišljavanje besmisla. Oni su uveli u ljudsku zbilju modu alko-hola, duhana, droga i pilula za

sprečavanje začeća. Na žalost, tu se ne radi o 'opijumu naroda', nego o trovanju ljudi do biološkog samo-uništenja.

Od raznih egzistencijalističkih prva-ka, Louis Althuser je bio najrigoroz-niji, najjasniji. Po njemu je ljudsko biće proizvod 'načina stvaranja i opstanka bjelančevi-na' (kako to navede Engels u svojoj 'Dijalektici prirode'), a ljudsko postojanje ima smisla samo ako se život intenzivno uživa. U tom uživanju djeca kao da mogu biti samo rezultat uživanja ali, da ne bi bio teret za roditelje, djeca trebaju dospjeti u posebne centre za odgoj i obrazovanje, po-put u Rumuniji Nikolae Caucesku. Tu kasnu rumunjsku zabludu odba-cio je Staljin nakon pojave čopora divlje djece 'bezprizorniki' koje je trebalo slati u posebne logore radi humanizacije i o tome je snimljen i jedan propagandni film 'Putevi života' (u glavnoj ulozi bio je Nikolai Ekk.

Althuser, kao ni Sartre, a ni njihovi najbliži učenici i sljedbenici, nisu htjeli imati djece. Oni su ne samo prakticirali nego i popularizirali po-bačaje kao dokaz - superiornosti nove inteligencije na 'lijevoj obali Seine', u Latinskoj četvrti. Gdje sve vrvi od mladih muslimana. Ostario u umoran od beznaña, Althuser je zaklao svoju ženu, a zatim interni-ran u ludu kuću u kojoj je i umro. No, premda je njegov život bio naj-točniji dokaz kamo vodi obesmislje-nje ljudskog postojanja i premda je njihova filozofija umrla zajedno s idejom 'svjetske revolucije' za koju su se agresivno zalagali, posljedice te 'nauke' - prezir prema životu - i dalje je postojan i ne samo u Euro-pi. Danas, čini se, bijeli čovjek do-kazuje svoju superiornost glorifici-rajući besplodnu ljubav i zakon-skom zaštitom ubijanja djece u ma-trici svojih majki. Oni najveći kuka-vičluk smatraju dokazom herojstva i pameti.

Pojaviše se u našoj stvarnosti nei-menovana i nevidljiva čudovišta

koja održavaju filozofiju besmisla. To su čudovišta koja su izgubila svoju ljudsku potencijalnost i našla se izvan rubova ljudskog zdrava razuma pa i religioznih pogleda na našu skupnu budućnost kao ljudske vrste, jer - Bog je stvorio zemlju za one koji vole život. Jedina prava i čovjeka dostojna vjera, filozofija pa i moda je - ljubav prema životu.

Jer, kad dospijemo u stare dane, umjesto da ubijemo svoju družicu i ugasimo se u luñačkoj košulji, svo-ju radost nastavljamo do zadnjeg daha odgajajući svoju djecu, svoju unučad i njihovo potomstvo koje s ljubavlju čuva uspomene na svoje pretke jer su i sami plodovi ljubavi i svete žetve. Jedine Bogu ugodne žrtve.

Bila bi to strašna stvar - živjeti s umiranjem svog naroda, s gaše-njem u nezavisnosti i slobodi volje za životom znajući da su nas već za života pokopali u zaborav oni koji žive u okruženju vječite mladosti. Na našim dinarskim prostorima bilo je raznih katastrofa - gladi, kuge, rata pa evo i - bijele kuge. No žila-vost naroda koji ne sanja o slavi i o bogatstvu jer uživa u životu na na-šem prekrasnom i bogatom podne-blju, sigurni budimo, opet će na-dvladati sve heroje, opijume i hero-ine. Pa ako se i ugasi jedna grana našeg narodnog stabla, ne će izgi-nuti sav naš rod, a ni ljubav prema Bogu, Isusu i Mariji! Umre li sve - ostat će i u tegobama naši musli-mani za koje je najveći i neoprostivi grijeh - ubijati svoju djecu. Po nji-ma ćemo dospjeti u Život Vječni.

Naše pleme izginuti neće, naši dvo-ri pusti ostat neće!

Dobro bi bilo da i drugi revidiraju praktičnu vrijednost svoje egzege-ze. Dok ne bude previše kasno!

Vjera u Boga se dokazuje poštiva-njem čovjeka kao žive slike i prilike Stvoriteljeve je - uvjet našeg ops-tanka!

Stranica 52 Broj 34 - 22. studenog 2008. Osvrt iOsvrt i

HRVATSKI HELŠINSKI ODBORHRVATSKI HELŠINSKI ODBOR Branko Stojković, Bjelovar

Ovo je interpretacija istine. Plod znanja, istraživanja i razmišljanja… Posebno interesiranja jednog čovje-ka, Branka Stojkovića – ŠTIT, koji želi raskrinkati HHO, tj. prikazati u stvarnosti, tko su ljudi te organiza-cije. Ovo je selektivni prikaz koji pruža nove informacije i tumačenja. Smatram da nikada HHO nije bila organizacija koja je branila prava hrvatskih grañana. Još 1997. godi-ne pismeno sam se obratio HHO i njegovom predsjedniku Ivanu Zvo-nimiru – Čičku, koji mi nikada nije odgovorio na moja pitanja, odnos-no na brojne fax predstavke. Tražio sam čak i zaštitu za sebe i svoju obitelj, ali je nikada nisam dobio. Shvatio sam i to poslije, da HHO koristi šarlatanima i demagozima, tj. da se u biti ta organizacija ničim drugim ne bavi – pogotovo nečim pravim. No, ili bolje rečeno shvatio sam da je to nečija privatna prćija.

Na kraju je sva prljavština isplivala van na vidjelo. Ivan Zvonimir – Či-

čak je podržao Ivu Banca za novo-starog predsjednika HHO, da bude on ponovo izabran, iako se zna da je Banac potrošio novac od HHO-a za renoviranje svog luksuznog sta-na. Da stvar bude još gora dana 15.11.2008., u subotu na HRT1 je u dnevnim vijestima emitirano – da je izabran u Hrvatski helsinški od-bor Vladimir Gredelj, bivši predsjed-nik Županijskog suda u Bjelovaru, bivši predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, a sada privatni odvjetnik. Svi mi pametni ljudi dobro se sjeća-mo kakve je sve afere pravio Vladi-mir Gredelj. A primanje njega u HHO je čisti sukob interesa.

HHO umjesto da bude časna i ple-menita organizacija, ona se je pret-vorila u nepoštenu i leglom korum-piranu djelatnost. Njeni članovi jed-ni druge pokrivaju u kriminalima. Posebno ove godine pratim što se u Hrvatskoj i oko nje zbiva. S punim pravom mogu ovdje reći, s čime se slažem, a s čime se ne slažem. Dok se istina ne objavi o Gredelju i nje-mu sličnim, Hrvatsku će mučiti silne teškoće i neprilike. Glavni problem

u Hrvatskoj su ljudi koji se premje-štaju s jedne pozicije na drugu, a nikome ni za što ne odgovaraju i podnose svoj račun. Dok većina ljudi u Hrvatskoj osjeća oskudicu u podmirivanju svakidašnjih životnih potreba, kraj velike nezaposlenosti, dio ljudi doslovno gladuje.

PITAM: Zašto je ukinuta financijska policija? Ukinuli su je zbog sebe, ne zbog nas grañana. Ugasili su svjetlo da se u mraku može svašta raditi. Vladimir Gredelj vozi skupocjeni automobil Mercedes od 130.000 eura, dok njegov sin vozi Mercedes džip od 150.000 eura. Gredeljevi imaju vikendice na moru (Pagu i Novalji), izgrañenu novu kuću u Bjelovaru, te oni često odlaze na ljetovanje u strane zemlje. Vladimir Gredelj figurira i gura se svugdje, gdje ima osobne koristi. On mijenja često svoju ideološku stranu i strukturu, prihvaćajući se se raznih veza i privilegije… Taj problem, su-očen je s ljudskom zajednicom, predstavljanjem naroda, vlasti, ma-nipulacijom nad njome.

PROTIVPROTIV NACIONALNIHNACIONALNIH INTERESAINTERESA HRVATSKEHRVATSKE Prof. Dubravko Heinrich, Karlo-vac

“Meñunarodna zajednica” mora da je raspisala natječaj s pitanjem, tko će raditi protiv nacionalnih interesa Hrvatske i Hrvata. Primljeni u natje-čaju, dobivaju u medijima pridjev “ugledni”.

Tako su se ugledni odvjetnik NOBI-LO i ugledni analitičar Gjenero, ne-posredno prije odluke suda o svojoj nadležnosti, da sudi krivcima za genocid nad Hrvatima, u svjetskoj javnosti oglasili svojom stručnosti i odtamburali po svijetu da tužba

Hrvatske nema nikakvog izgleda. Tako da suci odmah dobiju medij-sku potporu na Zapadu: pa vidite i ugledni glasovi iz Hrvatske su to zaključili i prije suda.

Samim postavljanjem LATINICE, onakve, kakva je, HTV otvara tribi-nu protiv istine i hrvatskih nacional-nih interesa. G. LATIN ne dopušta dr. Slobodanu LANGU pristup u emisiju, a on pri tome nije sam. Time su vrata harangi još jače ot-vorena.

A propo zadnje emisije u suradnji kriminalnih grupa, imam samo jed-nu primjedbu. Hrvatski kriminalci u INI nisu prodavali naftu kriminalci-

ma u Republici Srpskoj da bi ostva-rili dobit, već su to radili na zahtjev kriminalnih meñunarodnih snaga pod znamenjem UN, odjevenih u nedužno bijelo, koje su se brinule za nesmetan razvitak područja, u kome su genocid počinili četnici, pa čak, za vrijeme odgovornosti UN za ta područja.

Nitko ne postavlja pitanje te njiho-ve odgovornosti…

Zdravodrugov iZdravodrugov i Stranica 53 Broj 34 - 22. studenog 2008.

Iza nevidljive fasade neprestano se dogañaju skandali različitih vrsta i veličina. Državno poduzeće Croatia je pretvoreno u filijalu HDZ-a, iz koje se krade novac na lijepi način od naro-da. Zdravko Pevec u početku kao fi-nancijski gubitnik, svoje poslovanje namirio je na taj način, što je zapalio robnu kuću u Bjelovaru. Da bi zatim poslije nekoliko godina po istom ob-rascu zapalio neke prostorije u Hotelu „Picok“, koji je Pevec kupio. Sve je Pevec to uredno naplaćivao preko Croatia osiguranja, odnosno taj novac dolazio mu je na tekući račun. Ovo pitanje kao da nikoga ne zanima.

Kada bi se započela istraga, ubrzo bi se otkrio lanac najgorih kriminala i to na štetu Hrvatske države, tj. Naroda. Plinska ćelija za Peveca i njegovu gru-pu bila bi premala. Ili oni bi dobili najmanje doživotnu robiju. Ta činjeni-ca o lopovskim trgovačkim poslovima izašla bi na vidjelo dana. Uistinu, bez-granično protuzakonje vlada i u dr-žavnim poreznim upravama – jer pos-

toje odreñene osobe koje uopće ne plaćaju porez. Pevec se je uvukao u sve pore, dok Vlada Ive Sanadera kreira i dopušta to. Hrvatska je posta-la privatna HDZ-ova država, odnosno od njihovih bogataša.

A zna se na koji način su se oni obo-gatili. Dok narod živi u sve većoj bije-di, gazdarica Višnja Pevec ima vreme-na i da pjeva po festivalima. Ona pos-jećuje kozmetičke salone za uljepša-vanje i kupuje daljnje rublje (veš) po 500 eura. I tako sva Hrvatska obukla se je u Pevčevu sramotu. Te ovdje smjestio se je sav opaki ološ, ljudi protiv zakona, koji su se osilili... No, tako se je stvorilo neprijateljsko gni-jezdo. Pevec s novcem podmićuje i kupuje sve oko sebe. Svrha tog ritua-la je vladati sa pukom neukom siroti-njom, s onima ljudima koji su zatuca-ni. U stvari što više saznajemo o (ne)prirodi takvog poslovanja – s punim pravom se pitamo: Kuda Hrvatska ide?

A posebno je pitanje o žrtvama – koje Pevac ostavlja iza sebe, ili bolje reče-no o onim ljudima koji kod Pevca ra-de. I tako, razvoj u području vlasniš-tva, s obzirom na njegove oblike, nije riješen (taj) problem, što se tiče pra-va radnika. Ne samo Pevec, nego i povlaštene grupe iskorištavaju i kradu hrvatski narod. Sloboda je dakle ug-rožena, u opasnosti je hrvatsko druš-tvo, jer u njemu nema pravog zako-nodavstva sa čvrstim pravilima. U Hrvatskoj vlada zločin, zarobljavanja države, gospodarstva i naroda. Bez velikog truda, lako bi bilo utvrditi, da li Ivo Sanader je pomagao u kršenju niza zakonskih dokumenata o osniva-nju, tj. o proširivanju Peveca. No, ima tu puno samovolje i sukoba interesa.

Branko Stojković

predsjednik Udruge grañana za os-tvarenje i praćenje grañanskih prava, Bjelovar

Lasa Šukilo, Zagreb

USTAŠAUSTAŠA BROJBROJ DEVETDEVET –– JEJE LILI TOTO HRVOJEHRVOJE

VOJKOVIĆVOJKOVIĆ?? Ako je točno ono što Slavenka Drakulić kaže, onda je Hrvoje Voj-ković, predsjednik uprave CROA-TIA OSIGURANJE GRUPE, ustaša br. 9. Jer on je pri samom vrhu skupine hrvatskih financijskih vla-dara. Onih koji zaista drmaju Hr-vatskom.

To je nama naša borba dala, Da imamo Titu za maršala!

„Lider“ navodi:

Priznajem, Prevarila sam se. Jes-te, i Hrvoje Vojković preko CROA-TIA OSIGURANJA GRUPE drma Hrvatskom, ali nije ustaša. Mnogo će još Savom proteći vode dok na čelo CROATIA OSIGURANJA GRU-PE ne doñe pravi ustaša. Možda se to nikada i ne dogodi.

Naime, partizani vole lovu. I čuva-ju je kao oči u glavi.

CROATIACROATIA OSIGURANJEOSIGURANJE GRUPAGRUPA HrvojeHrvoje VojkovićVojković

-- PrihodPrihod: : 44,,1616 milijardimilijardi kunakuna -- BrojBroj članicačlanica: : 1616 -- NajvećaNajveća tvrtkatvrtka: : CroatiaCroatia osiguranjeosiguranje ( (8888%)%)

CROATIACROATIA OSIGURANJEOSIGURANJE JEJE ISPLATILOISPLATILO PEVCUPEVCU NOVACNOVAC ZAZA ZAPALJENUZAPALJENU ROBNUROBNU KUĆUKUĆU

SLAVENKASLAVENKA DRAKULIĆDRAKULIĆ: : USTAŠEUSTAŠE DRMAJUDRMAJU HRVATSKOMHRVATSKOM ! (! ( 99 ))

Stranica 54 Broj 34 - 22. studenog 2008. Zdravodrugov iZdravodrugov i

SANADERSANADER DRŽAVNIMDRŽAVNIM NOVCEMNOVCEM FINANCIRAFINANCIRA ANTIDRŽAVNIANTIDRŽAVNI KRIMINALKRIMINAL

Neven Barković, neven.barkovicatcharbusiness.hr

Croatia osiguranje, Ina, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatska poštanska banka i Jadrolinija samo su neke tvrt-ke u većinskom državnom vlasništvu koje više nego izdašnu financiraju Hajduk i Dinamo. I sve bi bilo u naj-boljem redu da zapravo nije riječ o financiraju antidržavnog kriminala - državnim novcem.

Posljednja državna tvrtka koja se od-lučila za "financijsku injekciju" Hajdu-ku je Croatia osiguranje. Predsjednik Uprave CO-a Hrvoje Vojković tako je svoj dres s brojem 10 platio nema-lih 8,5 milijuna kuna, odnosno čak 34 milijuna kuna u četiri godine, na koli-ko je potpisan sponzorski ugovor.

Timing nije mogao biti bolji - prediz-borna je godina i nema boljeg načina

za dodvoravanje biračima od prelije-vanja novca iz državne blagajne u džepove simbola Dalmacije i Zagreba, Hajduka i Dinama.

Sportski rezultati Dinama i Hajduka nisu ni vrijedni spomena. Svi trofeji osvojeni u Hrvatskoj ne vrijede ni pišljiva boba, jer čim dotične "veličine" izañu na europsku scenu, deklasiraju ih klubovi na čiji se spo-men u Europi reagira zbunjenošću ili, u najboljem slučaju, podsmijehom. Upravo zbog toga je i više nego očito da su sva ulaganja preko državnih tvrtki u Dinamo i Hajduk obično pre-dizborno skupljanje glasova, a ne briga za budućnost hrvatskog nogo-meta, koji će ionako "disati na škrge" sve dok u Rusanovoj stoluje Vlatko Marković.

No, ono što najviše zabrinjava u cije-loj priči jest činjenica da i Dinamo i

Hajduk posluju izvan svakog zakona. Na blokiranom računu Hajduka minus je od 200 milijuna kuna, ali to, narav-no, nije problem jer splitski klub pos-luje preko sestrinske tvrtke.

U Dinamu je priča - ista. Zagrebački je klub grcao u dugovima, a tada mu je potkraj 90-ih političkim dekretom dopušteno da bankrotira i nikad ne vrati ono što duguje državi, te otvori Udrugu grañana koja danas posluje "bez dugova".

Koliko je stotina milijuna kuna duga oprošteno Dinamu i Hajduku, vjeroja-tno nikad nećemo doznati. No, zato ćemo uvijek znati zašto je u redu vje-čnim gubitašima poklanjati novac koji bi se inače slio u državnu blagajni. Zato što - mogu. A zašto mogu, to najbolje znaju birači koji im uredno daju povjerenje unatoč katastrofal-nom smjeru u kojem vode Hrvatsku.

CROATIACROATIA OSIGURANJEOSIGURANJE " " OLAKŠANOOLAKŠANO " " ZAZA 2020 MILIJUNAMILIJUNA EURAEURA

Vuk ðuričić, Slobodna Dalmacija: 10. studenog 2004.

Bivša uprava državne osiguravateljske kuće "Croatia osiguranje" (CO) na čelu s Marijanom Ćurkovićem, trenu-tačno šefom riječkog CO-a, izgradnju nove upravne zgrade u Zagrebu, a radilo se o poslu teškom 280 milijuna kuna, svojedobno je direktnom po-godbom, dakle bez javnog natječaja, dodijelila zagrebačkom državnom gra-ñevinskom poduzeću "Tempo" koje je, po svemu sudeći, bilo samo posre-dnik izmeñu države, odnosno CO-a i stvarnih izvoñača koje je "Tempo", takoñer, izabrao direktnom pogod-bom.

Iako je zgrada, koja se nalazi u sa-mom središtu Zagreba, preciznije u Miramarskoj, dovršena i u nju se ovih dana useljava nova Uprava CO-a s Hrvojem Vojkovićem na čelu, priča o cijeni njezine izgradnje, čime se bave

Državno odvjetništvo i Krimpolicija, mogla bi, blago rečeno, biti vrlo neu-godna ne samo za bivše članove Up-rave i njihove bliske suradnike i sav-jetnike nego i za neke pripadnike biv-še vladajuće nomenklature.

Naime, od dodjele posla direktnom pogodbom, što kao i u svakom dru-gom sličnom slučaju, od kojih je naj-poznatiji neuspjeli pokušaj aktualne Vlade da se američkoj tvrtki "Bechtel" bez javnog natječaja dodijeli izgrad-nja pojedinih dionica autoceste, upu-ćuje na zaključak da se možda radi o zakulisnim i mutnim poslovima, u priči o izgradnji nove upravne zgrade CO-a, najblaže rečeno, najspornija je ci-jena njezine izgradnje koja po metru četvornom iznosi više od 3.500 eura. Meñutim, budući da od ukupne povr-šine zgrade, koja iznosi oko 10.820 četvornih metara, nekoliko tisuća čet-vornih metara otpada na garažni i skladišni prostor, čija je cijena izgrad-

nje upola manja od cijene uredskog prostora, nije teško zaključiti da cije-na izgradnje "čistog" poslovnog pros-tora u ovom slučaju premašuje i 4.000 eura.

Ali ako se to zanemari i ako se uzme da je prosječna cijena oko 3500 eura, te ako se ima na umu da se, kako tvrde grañevinski stručnjaci, za izgra-dnju četvornog metra poslovnog pro-stora iste kvalitete na lokaciji na kojoj je izgrañena upravna zgrada CO-a plaća 1000 ili najviše 1500 eura, u što je uračunata i cijena zemljišta, što nije bio slučaj kod izgradnje CO-ove zgrade jer je zemljište bilo njihovo vlasništvo, onda se dolazi do "viška" ne 10 milijuna eura, što se navodi u anonimnoj prijavi i kao što to neki tvrde, nego se, po svemu sudeći, radi o nevjerojatnih 20 milijuna eura iliti oko 150 milijuna kuna!

Banov inaBanov ina HrvatskaHrvatska Stranica 55 Broj 34 - 22. studenog 2008.

„Jutarnji list“, Zagreb, 17. sije-čnja 1940.

II. . OPĆEOPĆE ODREDBEODREDBE

Član 1.

Izbori narodnih zastupnika za Sa-bor banovine Hrvatske, koji se sastaje u Zagrebu, vrše se po od-redbama ove Uredbe.

Samo u slučaju rata ili kakve dru-ge nemogućnosti može se Sabor sastati izvan Zagreba.

Sabor se saziva u redovno ili iz-vanredno zasjedanje Kraljevim Ukazom na prijedlog Bana bano-vine Hrvatske.

U redovno zasjedanje saziva se Sabor svake godine prvog listopada, a u izvanredni prema potrebi.

Saborska perioda traje tri godine.

Član 2.

Kralj ima pravo da ras-pusti Sabor, ali ukaz o raspuštanju mora sadr-žavati i naredbu za nove izbore najdalje u roku od tri mjeseca i naredbu za saziv Sabora u najdu-ljem roku od četiri mje-seca. Ukaz o napuštanju Sabora prema potpisuje Ban (član 7 Uredbe o banovini Hrvatskoj).

Član 3.

Izbori se vrše u cijeloj

banovini Hrvatskoj u jedan te isti dan i to u nedjelju.

Petnaest dana prije izbora pa do trećeg dana poslije izbora ne mo-že nikakva vlast pozivati izbornike bilo u koju svrhu kao: na javne radnje (kuluk), vojničke vježbe i slično, osim slučaja prijeke opas-nosti ili neodložene potrebe ili iz-viñanja zločinstva prestupaka ma koje vrste, kao i prekršaja kradje i prijevare.

Ako su izbornici bili prije kamo pozvani ili gdje sakupljeni, morat će se raspustiti najdalje šesnaest dana prije izbora.

U općinama, u kojima izbori ne bi bili obavljeni odredjenoga dana,

pa budu naredjeni drugi izbori, ovo vrijedi i za druge izbore.

IIII. . IZBORNAIZBORNA TIJELATIJELA II BROJBROJ NARODNIHNARODNIH ZASTUPNIKAZASTUPNIKA

Član 4.

Izbori se obavljaju po izbornim okruzima.

Redovno čini područje jednog ok-ružnog suda izborni okrug, osim u slijedećim slučajevima:

Područje okružnih sudova Sušak i Ogulin čine jedan izborni okrug sa sjedištem u Ogulinu.

Područje okružnih sudova Dub-rovnik i Mostar čine jedan izborni

UREDBAUREDBA OO IZBORNOMIZBORNOM REDUREDU II USTROJSTVUUSTROJSTVU SABORASABORA BANOVINEBANOVINE HRVATSKEHRVATSKE ( ( 11 ))

(( i z v a d c ii z v a d c i ))

Banovina Hrvatska iz 1939.

Stranica 56 Broj 34 - 22. studenog 2008. Banov inaBanov ina HrvatskaHrvatska

okrug sa sjedištem u Mostaru.

Grad Zagreb čini za sebe posebni izborni okrug.

Svaki izborni okrug bira onoliko narodnih zastupnika, koliko na njega otpada prema broju stanov-nika, ustanovljenom pri posljed-njem popisu pučanstva.

Na svakih 40.000 stanovnika bira se po jedan narodni zastupnik. Ako višak bude veći od 20.000 stanovnika, bira se još jedan na-rodni zastupnik.

IIIIII. . TKOTKO IMAIMA PRAVOPRAVO GLASAGLASA

Član 8.

Pravo glasa kod izbora ima svaki državljanin muškog spola, koji je zavičajan u nekoj općini nas pod-ručju banovine Hrvatske, a kojije

navršio 24 go-dine života.

Član 9.

Nemaju glasa:

1. aktivni časni-ci (oficiri) i voj-nici pod zasta-vom;

2. oni koji ne-maju časnih prava (§ 47- odl. 3. KZ);

3. koji izdržava-ju sudsku kaz-nu;

4. koji su steča-jem;

5. koji su pod skrbništvom.

IVIV. . TKOTKO MOŽEMOŽE BITIBITI NARODNINARODNI ZASTUPNIKZASTUPNIK

Član 10.

Za zastupnika može biti biran sa-mo onaj, koji ima pravo biranja, bez obzira da li je uveden u izbor-

ne listine, ako je navršio 30 godi-na života, ako je pismen i ako vla-da narodnim jezikom.

Član 11.

Aktivni službenici, državni, bano-vinski, gradski ili općinski ne mo-gu biti birani.

Ministri, aktivni i na raspoloženju, Ban i profesori sveučilišta mogu biti birani i ako budu izabrani , zadržavaju svoj položaj.

Član 12. – odl. 1.

Gube mandat zastupnici, koji za vrijeme trajanja zastupničkog mandata stoje u poslovnim odno-sima s banovinom ili državom ili su ravnatelj i njihovi pomoćnici, upravnici (članovi upravnog i nad-zornog odbora) povlašćenih trgo-vačkih, industrijskih ili bankarskih poduzeća ili uopće ma kojeg po-duzeća, koje radi s banovinom ili s državom, isto tako gube mandat zastupnici, koji u svojstvu odvjet-nika rade poslove čije rješenje zavisi od upravnih vlasti.

Ivan Subašić Ban banovine Hrvatske

Zastava banovine Hrvatske

RomanRoman Stranica 57 Broj 34 - 22. studenog 2008.

ODOD DVOGLAVOGDVOGLAVOG ORLAORLA DODO CRVENOGCRVENOG BARJAKABARJAKA

P. N. Krasnov

Na čelu komesarijata nutar-njih djela stajao je Dzeržinski. Izludjeli sadist, gotovo mahni-tac gazelskih očiju i ñavolske duše. On je umio pribrati oko sebe posljednji društveni talog i stvoriti od njega nutarnju ob-ranu i izvanredne sudove. Smr-tna kazna se izvršavala lako. Oni su je zapravo dokinuli, za-mijenivši je – strijeljanjem, znamenitim:

- „K stijeni“ i uvoñenjem „u gu-bitak“. Smrtna kazna tražila je neku izvjesnu ceremoniju, nap-ravu i mjesto. Boljševičko stri-jeljanje bilo je naprosto uniš-tavanje ljudi, gdje se desilo: - na stubama črezvičajke, na dvorištu, u daščari garaže, u podrumu, na ulici, u šumi, pa ma i u svom kabinetu, a sve to nije nosilo oznake smrtne kazne i, čudnovato, nije ni zastrašivalo. Uništavali su naprosto sve one, koji nisu čuvstvovali za bos-jački život.

Poležajev se nije čudio samom faktu takove smrtne kazne i bjesnilu krvnika, nego ga je smućivala ravnodušnost žrtava prema svemu tome, kao i onih, koji su sve to gledali. Jednom zgodom, trideset crvenih ar-mejaca, za pokušaj dezertira-

nja, bilo je osuñeno „na gubi-tak“. Bili su to zdravi, jaki momci. Istina, mnogo su glado-vali no ipak su bili dosta jaki. Razoružali su ih i dva su ih ko-munista povela u šumu. Svaki je komunist imao po dva revolvera u pojasu. Jedan je išao sprije-da, a drugi otraga. Osuñenih na eksekuciju bilo je trideset. Bili su u šumi, pa su mogli napasti i razoružati svoje krvnike, ali ih nisu ni napali ni razoružali. U šumi ih zaustaviše pod visokom omorikom.

- Hajd stani ti, je li, prvi! - re-če strogo čekist. Mlad momak poblijedi i odmah stane uz dr-vo. Čekist ga ustrijeli iz revol-vera.

- Odvucite ga, drugovi! – zapo-vijedi ostalima i oni pokorno

odvuku truplo. – Drugi po redu! – zapovijedi čekist, i drugi sta-ne ...

Tako njih dvojica pobiju tride-set ljudi, obañu mrtvace, na kojima se još pušila krv i dotu-ku one, koji su se još micali.

Što to znači? Kakva sila s jed-ne strane, a kakva strašna sla-bost s druge!

Nekako mjesec dana ranije sjedio je Poležajev u gostima kod znanaca u Gorohovoj ulici. U komunalnom stanu, gdje su u pet soba živjele tri rodbinske porodice, a u svemu bilo osam-naest ljudi, po protekciji sov-jetskih služitelja, a gotovo svi su služili u sovjetskim uredima, pa su imali pravoga čaja i šeće-ra. Netko je sa sela donio ja-goda, našlo se brašna i gospoñi-ce su ispekle kolača. Bio je to pravi „buržujski“ čaj. Šalili se, smijali se, šta više, i pjevali uz glasovir i gitaru. Bilo je mnogo gospoñica, bio i jedan stariji gospodin, nekada strašan libe-ral, koji je napisao čitavu ras-pravu protiv smrtne kazne. Noć je bila bijela, svijetla, ot-vorili su prozore i udisali svje-žu hladovinu petrogradske no-ći. Odjednom nedaleko zabruji u brzom hodu automobil i za-

BOLJŠEVIZAMBOLJŠEVIZAM ( ( 88 )) Osma (i posljednja) knjiga romana

Stranica 58 Broj 34 - 22. studenog 2008. RomanRoman

čuje se oštra pucnjava.

- Čini se, da pucaju, reče jedna gospoñica, držeći kolačić u ru-ci i sjedajući na prozor.

- Da, opet! reče druga, prilaze-ći glasoviru.

- Kolja mi je rekao, da je danas dvadeset i osam časnika odreñeno u gubitak.

- To zacijelo njih stri-jeljaju, reče gospoñica, koja je sjedila kod gla-sovira, i zasvira veselu pjesmu.

Poležajev ih je gledao. Sva njihova lica bila su bolesna i blijeda. Mno-

ge su imale cipele, navučene na gole noge, jer čarapa nije bilo u tvornici. Sve su bile izmuče-ne. U njima se umrtvio život, pa nije više osjećao, da nedale-ko ubijaju ljude ...

Poležajev se sjetio rasuñivanja onoga Čehovljeva majstora: - „Zec, ako ga dugo biješ, može žigice da pali, a mačka uz čes-te batine jede krastavce...“

Dakle su dočekali, da zečevi pale žigice, a mač-ka da jede kras-tavce.

Ali su ovo bili lju-di! ... Ljudi! ...

Pa može se i s lju-dima!

Pod l i stakPod l i stak Stranica 59 Broj 34 - 22. studenog 2008.

S odobrenjem crkvenih vlasti, Bis-kupski ordinarijat Šibenik br. 1004 od 5. studenog 1975. s napomenom da „Imprimatur“ znači samo izjavu da knjiga ne sadrži nikakve doktrinal-ne ni moralne zablude.

Uredio Josip Sukner, Pribić Crkveni 27, 47230 Krašić

NEČUVENONEČUVENO ČUDOČUDO

Juan Diego zna da ruže što ih on nosi dolaze s takvoga mjesta i u tak-vo godišnje doba i što ih on u svojoj zemlji nije nikada vidio, predstavljaju neprijeporni i potpuno uvjerljiv znak za istinitost njegova poslanstva. Ali on nosi još jedan neusporedivo sjaj-niji i jači znak, za kojega on ne zna i za koji on ne sluti. Prema uputi dobi-venoj od Presvete Gospoñe na Tepeyacu on je kazao biskupu otva-rajući svoj plašt iz kojega su ispadale ruže:

„Evo znaka što ga je izabrala sama Gospoña koja mene šalje kao odgo-vor na vašu molbu što ste mi je vi naložili da je njoj iznesem.“

Juan Diego je vidio da se biskup di-že, pada na koljena i netremice gle-da u njegov plašt, a ne na ruže što su iz njega ispale. Što se to dogodi-lo?

Biskup se našao pred izvanrednim čudom, većim od čuda ruža, pred nečuvenim čudom, jedinstvenim u analima Crkve.

Vjerni Valeriano piše: „Na Indijanče-vu se plaštu vidjela naslikana slika Presvete Djevice Marije koja se još i danas vidi.“

„Vidjela se slika“, veli izvještaj. To je bio biskup Zumarraga, koji ju je prvi vidio. Juan Diego nije imao o tome ni najmanje slutnje. A kakva je to sli-ka?! To je portret Presvete Djevice Marije takav kakvoga je ona sama htjela. To je slika načinjena bez iko-

jega ljudskoga kista, koja nije izašla ni iz jedne ljudske radionice. Slika divnih boja, kao da ih je ona upila od čudesnih ruža, ili kao upravo božan-ski stvorenih za tu sliku.

Kada je ta slika bila čudesno proizve-dena na Indijančevu plaštu? Da li je to bilo u času kada je Presveta Djevi-ca stavila ruže u plašt kod stabla na podnožju Tepeyaca? Ili u času kada je Juan Diego otvorio svoj plašt pred biskupom. To znade samo Presveta Djevica. Za nas je najvažnija činjeni-ca da ovdje postoji djelo same Majke Božje, kojega se Božje svrhunaravno podrijetlo ne može poreći. Ono u jednoj sekundi čini više nego sva biskupska povjerenstva svijeta da potvrde da je to djelo Kraljice neba.

Izvještaj dodaje: „Slika kakva se vidi još danas.“ To je doista već drugo čudo što ta slika postoji već 444 go-dine. Ta ista slika s istim izvornim bojama, na istoj prostoj gruboj tkani-ni, od kakve je bio satkan Juanov plašt, potpuno nepodesnoj da je um-jetnik slikar upotrijebi bilo za kakvu sliku. Takva bi se tkanina morala istrošiti redovitom upotrebom već nakon 25 godina.

Pošto se biskup klečeći s dubokim počitanjem poklonio čudesnoj slici Presvete Djevice, koju je on do sada gledao, digao se i skinuo plašt s Indi-janca, koji je tek sada ugledao sliku na svojem plaštu. Biskup je odnio sliku u svoj oratorij i tu ju je raširenu izvjesio. Zatim je pozvao sve dvorja-nike biskupskog dvora da doñu vid-jeti to izvanredno čudo. Po ondaš-njem je običaju poslao dva glasnika da na javnim trgovima proglase ču-do.

Juan Diego se nije mogao povratiti kući te večeri. Morao se podvrgnuti biskupovoj ljubežljivosti i časti. Bis-kup mu je dao dobru večeru. Pripre-mio mu je namještenu sobu kakve on nikada ni vidio nije. Svi su mu biskupovi španjolski namještenici

iskazivali veliko poštovanje, pa i oni koji su mu se prije izrugivali. Njego-vo je ime bilo na svačijim ustima. Svi su ga željeli vidjeti.

Ali on se želio što prije povratiti u svoje selo i u svoj priprosti stan. Ne možda zato, što bi bio zabrinut za zdravlje svojega strica, pošto mu je Presveta Djevica kazala, da je on već ozdravio. Sva ta pažnja i ta udobnost u koju su ga stavili, nisu bile njegova sredina, u kojoj je on živio. Nije bio naučen na krevet što su mu ga prip-ravili, njemu koji je spavao izmeñu dvije rogožine na podu. On je te noći i u biskupskom dvoru legao na pod u sobi gdje su ga smjestili. Ali te noći nije mogao ni zaspati razmišljajući o čudesnim dogañajima toga dana, 12. prosinca 1531., a i prethodnih dana.

Ali i biskup je bio stavljen izvan svo-jega običnoga kruga misli i poslova. Sada je obavezan izvršiti zadaću što mu je pridošla izvanrednim ali nepo-recivim putem. Juan Diego je s neo-čekivanim uspjehom izvršio svoju zadaću pouzdanika Presvete Majke pravoga Boga. Sada mora monsinjor Zumarraga izvršiti volju Presvete Djevice. Jasno je vidio da se Presve-toj Kraljici žuri, pa se i on mora po-žuriti, bez ikakva odlaganja.

Već se sutradan 13. prosinca, ujutro biskup u društvu Juana Diega uputio na brežuljak Tepeyac, da vidi mjesto gdje se Presveta Djevica Juanu uka-zivala i gdje ona želi imati svoj hram.

Poslije toga je Juan Diego izrazio želju da se vrati kući da vidi svoga strica. Biskup je na to pristao. Naloži-o je nekima od svoje pratnje da idu s Juanom pa ako nañu da je njegov stric ozdravio neka ga dovedu zajed-no s Juanom da se svi pobliže posav-jetuju o gradnji hrama.

VELIKIVELIKI ZNAKZNAK -- UKAZANJAUKAZANJA II PORUKEPORUKE PRESVETEPRESVETE DJEVICEDJEVICE

Stranica 60 Broj 34 - 22. studenog 2008. Ispovjedn ikovIspovjedn ikov kutakkutak

GOVORGOVOR NANA GORIGORI –– BLAŽENSTVABLAŽENSTVA -- MtMt 55 ,,11--1212 ( ( 11 ))

fra Petar Filić, OFM, Zagreb

Ugledavši mnoštvo, uziñe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

"Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrñe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!"

"Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progo-nili su tako proroke prije vas!"

Ova su blaženstva izvrstan primjer Franjinog biblijskog shvaćanja pokore, jer su u du-hu Isusovih blaženstava.

„Blago onome koji je prepoz-nao svog velikog neprijatelja u svom grešnom ja i razborito ga se čuva“ (usp. OP 10: FI 159).

„Blago onom koji ništa ne za-država za sebe, nego sve vraća Bogu“ (usp. OP 12: FI 159).

„Blago siromahu koji prezire samoga sebe, a ljubi onoga koji ga udara po obra-zu“ (usp. OP 14: FI 163).

„Blago mirotvorcu kada u svim protivštinama koje po-dnosi sačuva mir u duši i tije-lu“ (usp. OP 15: FI 164).

„Blago čistome srcem koji s visoka gleda svu vidljivu stvar-nost i ne prestaje tražiti, gledati i klanjati se Bogu živome“ (usp. OP 16: FI 165).

„Blago onome tko je tako po-nosan na tuñe dobro kao da je njegovo“ (usp. OP 17: FI 166).

„Blago onome tko podnosi tuñu slabost i sve vraća Bo-gu“ (usp. OP 18: FI 167-168).

„Blago onome tko priznaje da onoliko vrijedi koliko vrijedi pred Bogom i uvijek želi biti podložan nogama dru-gih“ (usp. OP 19: FI 169).

FRANJINAFRANJINA BLAŽENSTVABLAŽENSTVA PREMAPREMA NEKIMNEKIM NJE-NJE-GOVIMGOVIM SPISIMASPISIMA

Stranica 61 Broj 34 - 22. studenog 2008. Ustašk iUstašk i h i trozovh i trozov

Gen Kameni, Zagreb

A: Spremni.

B: Spremni!

Dr. sc. Ivo Sanader: Laže. Slušaj me Antica. Taj Salaj je običan la-žov. Nikada on meni nije pisao doktorat. Niti sam to tražio od njega, niti mi je trebao. Uz to, preskup je.

A: Čuo sam i ja za to.

B: Kameni, Vi novinari znate i na-dodati. Nastojite često ismijati časnu gospodu, kao što je g. Sa-nader. Nemate mjere. Uostalom, kako si mogao nešto čuti, nešto što uopće ne postoji i nije se zbilo. Nikad se nije niti dogodilo. Zar nisi čuo što g. premijer kaže?

Dr. sc. Ivo Sanader: Kad bih htio imao bih stotine doktora-ta. Zakonitih. Mogu kad god to hoću sazvati tajnu sjedni-cu Vlade Republike Hrvatske. Telefon-ski. I donijeti kakvu god hoću od-luku. Imam i proračun na raspola-ganju, 120 milijardi. Sad bih ja, kao, spao na nekakvog Salaja. Mogao bih uzeti nobelovca … par-don … mogao bih imati nobelovca za mentora. Razumiješ?

B: Da.

Dr. sc. Ivo Sanader: Koja pozadi-na!

B: I dalje bacate pogled za mla-ñim ženskinjem.

Dr. sc. Ivo Sanader: Kakve žen-ske. Uh, koja pozadina.

B: Ni Vi ne izgledate loše. Volim Vas pogledati dok se udaljavate. Ka' bonbončić … Sve na svome

mjestu. Za sladokusce. Šteta što nisam …

Dr. sc. Ivo Sanader: Ne znaš ti Antica što je dobro. Mogu ti reći da ni ženske nisu baš za baciti. Ponekad. Estetski gledano. Može se dobro zaraditi na njima. Bez pogrdnih misli.

B: Bio Vam je to posao. Jeste li ih skidali?

Dr. sc. Ivo Sanader: Koga?

B: Pa, ženske. Dok ste izdavali one časopise.

Dr. sc. Ivo Sanader: Ah, da. Same su se skidale. Trebalo ih je slikati

na sve moguće načine. Nu, tražio sam uvijek da se što prije obuku. Mogle bi se prehladiti.

B: Jadna im majka.

Dr. sc. Ivo Sanader: (Tiho) „Oj došo crni ninña, bit će opet linña …“

B: Što ste rekli?

Dr. sc. Ivo Sanader: Prometni fakultet. Tamo dobro stojite?

B: Rekao sam Vam. Stare sveze. Nešto su sada skuplji. Znate, od-nos kuna – marka, pa tečaj dola-ra. Udar na svjetskim burzama.

Dr. sc. Ivo Sanader: Mogu i doda-tno pomoći. Informatizacija fakul-

teta za meñuprometni regionalni studij. Uklopit ćemo to već.

B: Imate temu?

Dr. sc. Ivo Sanader: Tu je novin-ski članak. Kao inspiracija. Može biti isti naslov. Članak i dizertacija nisu isto. Nije moguć plagijat. Mo-ralo bi biti 300 stranica. Znam. Neki doktoriraju i s dizertacijom od 150 stranica. Ja si ne mogu dopustiti manje od 300 stranica. Može biti i još neka stranica iz-nad. Zbog poglavlja.

B: Rok?

Dr. sc. Ivo Sanader: Nije uvjet, ali čim prije. Recimo 30 dana. Može

biti i više pisaca. Nitko ne će primijeti. Često mijenjam stil. Ništa neobično. Po dijelovi-ma. Doviñenja. Žurim. … „Mladi gospodine, pričekajte trenutak.“

A: Ne reče li da može imati doktorata koliko želi? Pa, i sad je dok-tor.

B: Eh, moj Kameni. Mlad si. Upamti: Od viška glava ne boli. Neka se nañe. Govorio je on i: „Svi smo mi Mirko Norac“. Takav je. Ipak, nije ni toliko loš. Dade se uz njega živjeti. Što nas, uostalom, briga tko će državne kredite vraćati. Možda će nam potomci mutirati i poslovno biti uspješniji.

A: Odoh.

B: Ništa, ništa! Pozdravi urednika. Navrati. Na čaj. Romanijski, od čubre.

A: Hoću. Spremni.

B: Spremni!

USTAŠKOUSTAŠKO SRCESRCE

Stranica 62 Broj 34 - 22. studenog 2008. Ko lač iKo lač i

MIRINI VINKOVAČKI KOLAČIMIRINI VINKOVAČKI KOLAČI

KuglovKuglov

Izrada: U vodi natopiti 10 dag grožñica i ostaviti ih dok se pripremi tijesto-biskvit.

Od 4 bjelanjka istući čvrsti snijeg.

Otopiti 20 dag margarina, dodati 20 dag šećera, 1 vanili šećer, 1 prašak za pecivo i 4 žumanjka, te izraditi sve skupa s mikse-rom. Dodati 3 dl mlijeka i promiješati. Zatim umiješati 1 šalicu sjeckanih oraha, 10 dag natopljenih i ocijeñenih grožñica, 2 rebra narezane čokolade i 30 dag brašna. Kad se dobije jedno-lična masa, treba umiješati snijeg od bjelanjaka.

Istresti u kalup i peči u pećnici zagrijanoj na 200°C oko 45 mi-nuta.

Dobar tek!

Pripremila:

Marija Dragun roñ. Takšić

Sn

imio

: M

ark

o S

tje

pa

n M

irk

ovi

ć

Sastojine: 20 dag šećera, 20 dag margarina, 4 jaja, 1 prašak za pecivo, 1 vanili šećer, 3 dl mlijeka, 30 dag brašna, 1 šalica sjeckanih oraha, 10 dag gro-žñica i 2 rebra narezane čokolade. (mjera: šalica za čaj)

Stranica 63 Broj 34 - 22. studenog 2008. Čitate l j iČ i tate l j i

TEMATEMA ZAZA BUDUĆIBUDUĆI ETIČNUETIČNU HRVATSKUHRVATSKU VLADUVLADU Hallo!

Gledam i slušam na televiziji rasprave o reformi zdravstva u RH i ne mogu vjerovati da zdravstvo u Hrvatskoj plaća odnosno liječi ljude koji su doživjeli nesreću (prometna nesreća). Toga nema u Europs-koj Uniji, a niti u Švicarskoj, jer se bolest razlikuje od nesreće koju je uvijek netko prouzrokovao.

Dakle, liječenje i oporavak, pa i invalidnost jedne osobe prouzrokovano prometnom nesrećom plaća u 100% iznosu polica osiguranje automobila, a to ne plaća zdravstvo, već ono samo „kasira“. Na taj način zdravstvu ostaje puno novca.

Osiguranje za isti automobil do pet puta veće u je Švicarskoj nego u Hrvatskoj, jer osiguravajuće kuće imaju i troškova.

Izgleda da su na djelu samo vječni šarlatani.

Pozdrav

Radovan Smokvina Švicarska

rsmokvina@gmail.com

KNJIGEKNJIGE OO DOMOVINSKOMDOMOVINSKOM RATURATU Poštovani,

Postoji li mogućnost da u Glasniku objavite tekst o knjigama o Domovinskom ratu koje jedini sustavno i kontinuirano objavljujemo već više od 15 godina?

Unaprijed hvala i lijep pozdrav,

Hrvoje Runtić info@neobicnanaklada.hr

UU NAMANAMA TEČETEČE HRVATSKAHRVATSKA KRVKRV Poštovani i dragi dr. sc. Tomislav Dragun,

Primite srdačan i iskreni pozdrav. Bez obzira na sve poteškoće i probleme koje naša domovina ima, na-ša braća i sestre u domovini moraju znati istinu o svojoj braći i sestrama Hrvatima u iseljeništvu, jer istina oslobaña čovjeka i naciju.

Poštovani uredniče, nepobitna je činjenica da je iseljena Hrvatska druga polovica hrvatskog nacio-nalnog korpusa prema povijesnim, političkim i de-mografskim mjerilima! Isto tako, nepobitna je či-njenica da je iseljena Hrvatska, kao i domovinska, zaslužna za uspostavu i obranu suvremene i suve-

rene hrvatske države! To su činjenice koje domo-vinski Hrvati ne smiju nikada zaboraviti!

Poštovani i dragi uredniče, živimo u svijetu, daleko od naše domovine, ali smo još uvijek dio hrvatskog naroda! U nama teče Hrvatska krv, u nama još uvi-jek kuca hrvatsko srce. Naša ljubav prema domovi-ni nije nestala, ona je bezuvjetna.

S velikim zanimanjem pratimo što se u njoj doga-ña. Još uvijek pomažemo i pomagat ćemo uvijek našoj braći i sestrama Hrvatima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i novcem i raznoraznim aktivnostima, bodrimo ih politički i moralno. I nije nam svejedno ako su hrvatski interesi ugroženi, ako se Hrvati ise-ljavaju, ako je vlast nesposobna, ako se lošije živi, ako se problemi ne rješavaju!

Molim vas poštovani gospodine Dragun objavite ovaj moj tekst o iseljenoj Hrvatskoj u cijelosti. Hva-la.

Zvonko B. Ranogajec, Kršćanski TV producent SAD

ZRanogajec@sbcglobal.net

GDJEGDJE STESTE ISELJENICIISELJENICI?? Dragi svi,

Ne treba puno znanja za uvidjeti da su brojne vla-de po svijetu u krizi (npr. i Švicarska je dala $60 MILIJARDI svojoj banci UBS da je spasi !?!?!), a neke vlade su u komi, jer ne vide kako ce platiti svoje dugove u 2009.

U potonju grupu, uz američke auto i slične grupaci-je, spada (na žalost) i Hrvatska tzv. država, ustvari čak i javno, po Sanaderu - samo 'banana' !?!

Meñutim, dok razna piskarala nešto pišu, naša čas-na INOZEMNA HRVATSKA ne djeluje i ne reagira iako je ovo trenutak kad treba preuzeti inicijativu i konačno ozdraviti i očistiti Hrvatsku naciju (od raz-nih anti-Krista).

Gdje ste Hrvati u Kanadi, Australiji, Novom Zelan-du, Argentini, USA ...?

Vi se barem NE bojite raznih nenormalnih domaćih neznalica i izdajnika.

U boj, u boj !

Davor Pavuna davor.pavuna@urbanet.ch

P.S. Pozvan sam u Zagreb i govorit ću na HTV1 vjerojatno još ovog tjedna.

HrvatskiHrvatski uljudbeniuljudbeni pokretpokret UdrugaUdruga zaza zaštituzaštitu pravaprava

grañanagrañana

Pete poljanice 7

10000 Zagreb

Hrvatska

tel: +385 1 29-23-756

fax: +385 1 29-23-757

hrvatska.uljudba@gmail.com

www.hrvatskauljudba.hr

www.svakovamdobro.hr

www.pravednostiljubav.hr

www.borovnicaunas.hr

www.redangus.hr

www.blackdragun.hr

www.laudonovgaj.hr

www.ne-kor.hr

GlasnikGlasnikGlasnikGlasnik HrvatskogHrvatskogHrvatskogHrvatskog uljudbenoguljudbenoguljudbenoguljudbenog pokretapokretapokretapokreta

IzlaziIzlaziIzlaziIzlazi subotomsubotomsubotomsubotom

Nakladnik:

PoslovnaPoslovnaPoslovnaPoslovna savjetovanjasavjetovanjasavjetovanjasavjetovanja

DragunDragunDragunDragun dddd....oooo....oooo....

Uredništvo:

drdrdrdr. . . . scscscsc. . . . TomislavTomislavTomislavTomislav DragunDragunDragunDragun

glavni urednik

091/33-88-431

HrvojeHrvojeHrvojeHrvoje MirkovićMirkovićMirkovićMirković

grafički urednik

091/33-88-432

LovorkaLovorkaLovorkaLovorka DragunDragunDragunDragun MirkovićMirkovićMirkovićMirković, dipl.

oec. za izdavača

091/33-88-433

Priloge slati na adresu:

Zagreb, Pete poljanice 7

hrvatska.uljudba@gmail.com

Idejno rješenje:

© Hrvoje Mirković

DOSTA NAM JE OVIH LOPOVA SVEHRVATSKI PROSVJED DNE 5. PROSINCA 2008.

Mjesta okupljanja su svi glavni trgovi u gradovima: Zagreb, Rijeka, Split, Požega,

Vukovar, Dubrovnik, ali i u drugima. POZIVAJUPOZIVAJU SESE SVISVI MLADIMLADI II STARISTARI, , SIROMAŠNISIROMAŠNI II

BOGATIBOGATI, , GRAðANIGRAðANI//KEKE II SELJACISELJACI, , INTELEKTUALCIINTELEKTUALCI II RADNICIRADNICI, , STUDENTISTUDENTI II SREDNJOŠKOLCISREDNJOŠKOLCI! ! SVISVI VIVI

KOJIMAKOJIMA JEJE DOSTADOSTA! ! Budimo jedinstveni kao što smo bili 1991. kada je neprijatelj bio višestruko jači i sada kada uživamo mir, ali živimo svakim danom sa sve težim teretom na našim plećima. Zato, uz još

veću borbu i prkos hrvatskim Judama i domaćem neprijatelju ostvarimo i pružimo boljitak svima nama!

Samo zajedno možemo sve! ZAHTJEVIZAHTJEVI

* * ZdravstvoZdravstvo zaza svesve, , aa nene samosamo zaza bogatebogate

* * BesplatnoBesplatno školovanješkolovanje –– želimoželimo bitibiti zemljazemlja znanjaznanja * * OštroOštro suočavanjesuočavanje ss mafijommafijom ii organiziranimorganiziranim kriminalomkriminalom

* * SmanjenjaSmanjenja cijenacijena osnovnihosnovnih potrepštinapotrepština * * PoštenaPoštena revizijarevizija svihsvih privatizacijaprivatizacija * * SmjenaSmjena podobnihpodobnih ii nesposobnihnesposobnih

* * KaznimoKaznimo većveć jednomjednom korupcijukorupciju ii nepotizamnepotizam * * ŽelimoŽelimo pravnupravnu državudržavu, , aa nene samosamo mrtvomrtvo slovoslovo nana papirupapiru * * ZamrzavanjeZamrzavanje imovineimovine ii bankovnihbankovnih računaračuna bezbez pokrićapokrića

* * UkidanjeUkidanje saborskihsaborskih povlasticapovlastica * * VećaVeća ulaganjaulaganja uu poljodjelstvopoljodjelstvo ii industrijuindustriju

* * SmanjenjeSmanjenje deficitadeficita plaćevneplaćevne bilancebilance * * SmanjenjeSmanjenje vanjskogvanjskog dugaduga

* * OporezivanjeOporezivanje luksuzaluksuza * * ManjiManji poreziporezi nana hranuhranu

* * OtkrivanjeOtkrivanje aferaafera, , aa nene njihovonjihovo zataškavanjezataškavanje

* * RješavanjeRješavanje pitanjapitanja huliganstvahuliganstva nana ulicamaulicama * * UkidanjeUkidanje zabranezabrane prosvjedovanjaprosvjedovanja nana MarkovomMarkovom trgutrgu

* * NeNe prodajiprodaji IneIne * * OdustatiOdustati odod izgradnjeizgradnje pelješkogpelješkog mostamosta

* * ImovinskeImovinske karticekartice transparentnotransparentno iznijetiiznijeti javnostijavnosti * * ObjavaObjava registraregistra braniteljabranitelja