ANTIKA - je takva epoha u povijesti koja je značajno utjecala na daljnji razvoj mnogih država. Zemlje koje se smatraju

primjerima ovog razdoblja nalazile su se na području južne i srednje Europe, Mala Azija i Sjeverna Afrika. Najistaknutije su države

poput antičke Grčke, antičkog Rima .

Naziv za period evropske I kulturne političke istorije u kojem su vodeću ulogu imali GRČKA (HELADA ) I RIM ( helensko –

rimska kultura ) .

U tim zemljama, duhovna sfera društva dosegla je najvišu tačku razvoja. Oni pripadaju središnjem dijelu

Antigona

SOFOKLO (5. ST. PR. KR., KLASIČNO

RAZDOBLJE GRČKE KNJIŽEVNOSTI)

* GRČKA ANTIKA, TRAGEDIJA (DRAMA), 5. ST. PR. KR.

Sofoklo (496. – 406. pr. nove ere)

grčkoj tragediji dao konačan oblik:

u tragediju uveo trećeg glumca

povećao broj članova hora sa 12 na 15 (vođa hora i dvije grupe sa 7 članova)

time je omogućio usložnjavanje dramske radnje

pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga

za glavne likove uzima žene junaci njegovih tragedija stvarni su ljudi (a ne titanske ličnosti) koji sami odlučuju o svojoj sudbini slobodnom voljom i čvrstim stavovima → individualizam likova

Antigonu, koja je s grčkog (i Kreontova) stajališta prešla granice ženske naravi, dovodi do tragičnoga kraja ustrajanje u dubokoj etičnosti i osjećaj religiozne dužnosti, a Kreonta u vlastitu propast dovodi tvrdokorno ustrajanje u naredbi više nego naredba sama

harmonična kompozicija

jasno ocrtani karakteri

djela:

od sedam sačuvanih tragedija tri se bave sudbinom Edipova roda, utemeljene su na mitu o Lajevu prokletstvu (međusobno povezane, ne radi se o trilogiji): Antigona, Kralj Edip i Edip na Kolonu

ostale tragedije: Ajant, Elektra, Trahinjanke, Filoktet

Antigona

o tema: tragična Antigonina sudbina (odnos pobunjeni pojedinac – vlast)

o sukob vlasti i pojedinca, sukob božanskih i zemaljskih (ljudskih) zakona o

o motiv cijele radnje: zabrana sahrane Antigoninog brata, Polinika

o mjesto radnje: glavni trg u Tebi na kojemu se nalazi kraljevska palata

o dramska vrsta: tragedija

o elementi tragedije:

tragičan junak i tragičan završetak: Antigona se bori za uzvišene ciljeve

ostaje dosljedna svojem izboru, osuđena je i zatvorena, i ide u smrt od vlastite ruke. I

drugi likovi likovi završavaju tragično (Hemon, Euridika

Događaji koji su prethodili radnji

Antigona je kćerka kralja Edipa i njegove majke Jokaste. Njen otac Edip je saznao da se

greškom oženio sopstvenom majkom i sa njom dobio Antigonu, Ismenu, Eteokla i

Polinika, nakon čega je sam sebi iskopao oči, a majka im se objesila, dok su se braća

međusobno poubijala u borbi.

Prolog nas uvodi i obavještava o onome što se desilo pre početka radnje kroz

razgovor Antigone i njene sestre Ismene. Tada saznajemo za sukob njihove braće

Polinika i Eteokla u kojem su obojica poginula, jedan od ruke drugog. Eteokle je

sahranjen, dok je Kreont, vladar Tebe, zabranio da se isto učini sa Polinikom Svatko tko

prekrši tu zabranu, bit će ubijen. Antigona prekrši Kreontovu naredbu i pokopa svoga

brata. Kreont ju, saznavši za to, zatvori, a njegov sin, Antigonin vjerenik Hemon, uzalud

za nju traži milost objašnjavajući ocu da su građani Tebe na njenoj strani. Dolazi u

grobnicu, pronalazi Antigonu mrtvu (počinila je samoubistvo) i ubije se. Čuvši vijest o

Hemonovoj smrti, ubija se i njegova majka, Kreontova žena Euridika. Kreont prekasno

shvata da je nepoštovanje božanskog načela da se mrtvi moraju pokopati , odvelo u

propast njegovu porodicu i grad.

Likovi

Antigona (Edipova kći)

Ismena (Antigonina sestra)

Kreont (Antigonin ujak, tebanski kralj)

Euridika (Kreontova žena)

Hemon (Kreontov i Euridikin sin , vjerenik Antigonin)

Tiresija (prorok)

stražar, prvi glasnik, drugi glasnik

hor tebanskih staraca

Prolog

Antigona i Ismena razgovaraju o prethodnim događajima i o Kreontovoj odluci da sa svim počastima pokopa Eteokla kao branitelja Tebe, a napadača Polinika kazni tako što će mu uskratiti posmrtne počasti. Njegovo je tijelo bacio na ledinu i ostavio ga nesahranjeno da ga rastrgnu divlje zvijeri. Onoga ko bi se oglušio o njegovu nardedbu , kaznit će smrću. Antigona osuđuje Kreontovu samovolju i želi zajedno s Ismenom izvršiti obredno posipanje Polinikova tijela. Međutim, Ismena se boji suprotstaviti Kreontu, a Antigona je ne želi nagovarati, već joj saopštava da će sama napraviti što je naumila.

1. čin

Stražar koji je čuvao Polinikovo tijelo nevoljno obavještava

Kreonta da je neko neopaženo izvršio sveti obred sahrane.

Horovođa u tom djelu vidi božji prst, ali Kreont smatra da je

to djelo njegovih političkih protivnika koji su vjerojatno

potkupili stražare. Kreont prijeti stražaru smrću i nalaže mu

da se brzo otkrije krivac. Oglašava se hor i ta horska pesma je

himna čovjeku i jedno od najlepših mjesta u drami.

2. čin

Stražar pred Kreonta dovodi Antigonu koju je zatekao kako nad Polinikovim tijelom ponovo vrši posmrtne obrede. Kreont i Antigona verbalno se sukobljavaju, a nepomirljivost njihovih stavova najbolje dolazi do izražaja u sljedećim Antigoninim riječima: Nikad pa ni sad / ni jedna tvoja riječca nije našla put / do srca mog, a niti moja k srcu tvom./ Antigona priznaje da se svjesno oglušila o Kreontovu naredbu, i spremna je snositi posljedice. Kreont sumnja i na Ismenu, i traži od stražara da je dovedu. Ismena pokušava na sebe preuzeti dio Antigonine krivice, ali Antigona na to ne pristaje, i ističe da je sama pokopala Polinika. Ismena zatim pokušava od Kreonta izmoliti milost za Antigonu, napominjući da je Antigona vjerenica njegova sina. Međutim, Kreont je nepopustljiv, a Antigona ne želi tražiti milost. Stražari odvode Antigonu i Ismenu.

3. čin

. Dijalog između Kreonta i sina Hemona, zaljubljenog u Antigonu. Hemon odvraća oca od namjere da je usmrti jer je nedužna i narod je na njenoj strani. On smatra da je mudrost saslušati šta drugi govore i misle. Kreont tada ističe da državom upravlja kralj, a ne narod i da je strogost nešto po čemu se meri moć vladara. On donosi odluku da Antigonu živu zazidaju, i da hranu dobije tek toliko da preživi. Kreont kao da ne primjećuje da mu Hemon najavljuje da će

podijeliti sudbinu s Antigonom.

4. čin

Hor oplakuje Antigonu koja i sama jadikuje nad svojom

sudbinom uspoređujući se s Niobom. Antigona, odlazeći u

smrt, jadikuje što umire mlada i neostvarenih snova. Kreont

smatra da Antigona želi suzama izmoliti pomilovanje, ali

ona ponosno odlazi u svoju grobnicu.

5. čin

. Na scenu stupa mudrac Tiresija; ubjeđuje Kreonta da odustane od

izvršenja kazne, pozivajući se na svoje mudračko iskustvo. Kreont osjeća

da griješi, ali sad je već sve kasno.

Eksoda(završni dio):

Glasnik donosi tragičnu vijest o ishodu Kreontove odluke: Hemon je ušao

u grobnicu kod Antigone, ali kasno - ona je već bila mrtva, (objesila se).

Kada je naišao otac Kreont sa namjerom da oslobodi Antigonu, na njega

je jurnuo Hemon, da bi se nakon toga probo mačem. Majka Euridika, od

žalosti za sinom, ubija se, a Kreont jadikuje nad gubitkom sina i žene,

kriveći sebe za udes koji ga je snašao. Tragediju završava hor pjesmom.