Ukrašavanje i sakaćenje ljudi u prošlosti i danas

Lotosovo stopalo

Podvezivanje stopala je kineski običaj koji se prakticirao na mladim djevojkama, a provodio se u otprilike 1000 godina ; počeci toga sežu u daleko 10., a trajalo je sve do početka 20. stoljeća

Podvezivanje stopala kao rezultat imalo je doživotnu invalidnost no  pri prestanku prakticiranja tog običaja, djevojke koje su 'oslobodile' svoja stopala pošteđene su većih deformiteta

Podvezivanje stopala prakticirala je elitaobičaj je potekao od bogatih djevojaka koje su na taj

način slavile svoju pošteđenost od fizičkih poslova, te u isto vrijeme mogućnost njihovih muževa koji su sebi mogli ženidbu djevojkama koje nisu trebale raditi

Zbog podvezivanja žene su obolijevale od gangrene  Da bi se spriječio rast noge, prsti stopala se savijaju prema

dolje dok ne počnu doticati tabane te se pritišću dok ne puknu.Tijekom tog procesa nije se davala nikakva anestezija tako da

su djevojke najčešće trpile nesnošljivu bol. Kada su se slomili prsti i savili pod taban, cijela noga je bila zatezana prema natrag kako bi luk stopala također pukao te je time pravo podvezivanje započelo. Zavoji bi se povremeno dodatno zatezali kako bi se prsti što više približili peti.

Time bi se slomljena noga dodatno savijala te je uzrokovala još dodatnu bol. Kada je podvezivanje završeno, krajevi tkanine koja je služila u te svrhe bila je zašivena kako bi se spriječilo otpuštanje. Sušenjem, zavoji bi se dodatno smanjili i podvezivanje je bilo još čvršće.

Deformiranje lubanje

Deformiranje lubanje su radili već djeci višeg roda u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu. Pojavilo se i u Nizozemskoj i Francuskoj te u Africi

Cilj je gotovo svugdje uvijek bio isti - stvaranje i prilagođavanje različitim idealima ljepote

Tightlacing

Korzete se prvotno nosili muškarci i žene na Kreti

Nisu bili popularni sve to 16.-tog stoljeća kada su postali značajka mode

Tightlacing se prvi puta pojavio između 1840. i 1850.

On uobičajnu modu dovodi do ekstremnih proporcija

Nai Soi, selo dugovratih žena

Žene iz sela Nai Soi, pripadnice burmanskog plemena Padaung na Tajlandu, dekoriraju svoju figuru prstenjem koje nižu oko vrata

Dugovrate žene i njihove porodice imaju privilegije, jer kao turistička atrakcija donose novac plemenu

Već u petoj godini života, djevojčice stiču privilegiju da se uljepšaju ovim neobičnim kolutovima. Godinama, broj kolutova raste sve do udaje. Do desete godine težina dosegne kilogram. Nakon dvije godine dodaje se još jedan kolut i tako redom. Kod odraslih žena bakarno prstenje teško je oko 6 kg

Maksimalan broj krugova je 25 i žena koja uspije da ih obmota oko svog tananog vrata, važi za najbolju u selu.

Pridodavanjem novih kolutova, vrat se znatno izdužuje dolazi do atrofije, odnosno zakržljalosti vratnih mišića i da je

vrlo moguće da bi, nakon oslobađanja od teške ogrlice, došlo do gušenja, jer žena ne bi mogla da drži glavu uspravno.

Skarifikacija

Skarifikacija je trajna modifikacija tijela, gdje se prilično bolnim ožiljcima stvaraju printovi, slike, motive i riječi na koži. Postoje razni načini stvaranja ožiljaka, ali najčešće se to radi “rezbarenjem” ili brendiranjem (koristi se ili vrući ili ledeni žig) kože

Kao i tetoviranje, skarifikacija nije ništa novo, a podrijetlo vuče iz plemenskih zajednica

Plastična kirurgija

Estetska kirurgija službeno postoji od 1962.godine kad se obavila prva implantacija grudi

 Estetske operacije i rekonstruktivna kirurgija se uvelike razlikuju u tome što zdravi ljudi prolaze kroz estetke operacije kako bi poboljšali svoj izgled

Danas, u suvremenom društvu, nema onog prvobitnog sakaćenja, ali ako razmislimo malo bolje i pogledamo primjere neuspjelih plastičnih operacija, onda opet dođeš na sami početak - podvrgavanje tjelesnoj boli radi ljepote

Jocelyn-Wildenstein – “žrtva” plastične kirurgije (potrošila više od 4 000 000 dolara na plastične

operacije)

HVALA NA POZORNOSTI!

PREZENTACIJU IZRADILE:MIRNA MARINIĆ

LOREDANA MATANOVIĆ4.B