VARAŽDINSKO PEKARSTVO U PROŠLOSTI

U 18.Stoljeću Varaždin je dosegao najsjajnije trenutke

u svojoj višestoljetnoj povijestiTo je bila posljedica postupog i stalnog

gospodarskog razvoja čiji su nosioci bili u prvom redu varaždinski obrtnici,a s druge strane kraljevski odluka kojima Varaždin postaje upravno središte Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije

Zajedno s banom u grad dolazi i nastanjuje se velik broj plemičkih obitelji

U gradu je živio i velik broj obrtnika i trgovaca koji su za redom uzdigli Varaždin

Obrtnička proizvodnja bila je regulirana pekarskim pravilima. U gradu su mogli djelovati samo obrtnici i članovi ceha.Varaždinski obrtnici su zamolili županijske vlasti da ne dozvole doseljavanje stranih obrtnika jer već ima dosta domaćih majstora. Zbog toga su nestala stara pravila ,a prema novim odredbama zanat je mogao obavljati samo onaj koji je član ceha. Ako je netko počeo s obavljanjem zanata izvan ceha bio bi kažnjen novčanom kaznom.

CEHOVI - UDRUŽIVANJE

U drugoj polovici 18. stoljeća djelovanje i ustroj cehova više nije u nadležnosti lokalne samouprave već iskljućivo predstavnika centralne državne uprave

SLIKE ZASTAVE PEKARSKOG CEHA

CEH je strukovna organizacija koja okuplja obrtnike iste ili u slućaju manjeg broja obrtnika, obrtnike srodnih struka

ova strukovna udruženja nastaju na određenom stupnju društvenog i gospodarkog razvoja

Na čelu CEHA nalazi se cehovski starješina (CEHMEŠTER) – on se bira na glavnoj cehovskoj godišjoj skupštini

Godišnje skupštine održavaju se na dan sveca zaštitnika ceha ili pak na dan dobivanja cehovskih privilegija

Sveti Nikola-zaštitnik pekara

Cehovski starješina nadzire Kvalitetu cehovskih proizvoda,rješava sporove među majstorima ,predlaže nove članove volnje stupiti u ceh,upravlja cehovskom imovinom i brine se za pridržavanje cehovskih odredbi

Cehovske su se skupštie održavale 4 puta godišnje te su se na njima uplačivale cehovske pristrojbe i rješavali problemi vezani uz život i djelovanje ceha

Svaki majstor koji bi neopravdano izostao s sastanka plačao bi globu koja bi išla u cehovsku blaganju

ŠKRINJA GRADEČKOG MLINARSKOG CEHA

Ceh je osiguravao i socijalnu sigurnost svojih članova jer se brinuo o bolesnim i ostarjelim majstorima,njihovim sahraama,kao i udovicama i djeci preminulih članova

U obavljanju poslova vezanih uz život ceha uz cehmeštra sudjeluju:

OTACMEŠTAR-nadzire dijetliće i kod njega odsjedaju”vandraški” tj.strani dijetlići

MLADI CEHMEŠTAR- najmlađi majstor on se brine o redu i miru na cehovskim sajmovima i sastancima,te o cehovskom oltaru

BIJAMEŠTAR-obavlja služu pozivaja na sastanke-”bijaruše”

TABLICA GRADEČKOG MLINARSKOG CEHA

Put primanja naučnika u ceh je trajao 6-8 godina

Naučnikom (šegrtom)-mogao je postati samo dječak rođen u zakonitom braku,koji se u nauk prima na vrijem od 3 do 5 godina

Naučnika podučavaju:djetlić (pomoćnik) i majstorNakon završetka naukovanja naučnik dobiva naukovni list i postaje djetlićem

NAUKOVNI LIST

Za djetliće(pomoćnike) postojala je obaveza “vandarenja” kroz 3 godine tj. obaveza da se tijekom 3 godine zanat uči kod raznih majstora izvan mjesta šegrtovanja

Od majstora kod kojih rade šegrti dobivaju potvrde o radu, a s izvršenom obvezom “vadarenja” dijetlić ispunjava većinu uvjeta za primanje u ceh

U 19.stoljeću obrtni zakon više ne priznaje “majstorski list”, a jedini traženi dokaz o osposobljavanju postaje šegrtska svjedožda i potvrda o obavljanju dotične struke 2 godine

Cehovske privilegije s time u drugoj polovici 19.stoljeća zauvjek postaju stvar prošlosti

Tamara Vuković i Ivona Šimunek 3.p

Izradile :