Svim čitateljima želimo čestit Božić i sretnu Novu godinu

Časopis za popularizaciju šumarstva n Broj 192 n Godina XV. n Zagreb, prosinac 2012. n ISSN 1330 – 6480

Šezdeset godina KUD-a »Šumari«

Štirovača ‒ Šumovita velebitska kotlina

Studenti u UŠP-u Split

Šumari pronašli srednjovjekovni grad

mjesečnik »Hrvatske šume« n Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. zagreb n Predsjednik Uprave: ivan pavelić n Glavni urednik: Goran vincenc n Novinari: irena Devčić, marija Glavaš, vesna pleše, ivica tomić i Goran vincenc n Uređivački odbor: predsjednik Branko

meštrić, ivan Hodić, mladen slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran n Adresa redakcije: lj. F. vukotinovića 2, zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 n e-mail: direkcija@hrsume.hr, goran.vincenc@hrsume.hr

uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Naslovna stranica: tiha zima, Marinko Bošnjaković n Zadnja stranica: jesen na petrovoj gori, Irena Beuk

Grafičko oblikovanje: milivoj milić n Tisak: intergrafika ttŽ d.o.o., zagreb, Bistranska 19

Naklada: 6200 kom

cjENiK oGlasNoG prostora n Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. n Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). n U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

3 Nova unutarnja organizacija Hrvatskih šuma

4 Nevjerojatno otkriće u Šumariji Sirač

6 Rekordni broj šumskih požara

7 Mališani u posjeti UŠP-u Koprivnica

8 KUD »Šumari« iz Vinkovaca slavi 60 godina rada

9 Hrvatska šumarska struka u Sloveniji

10 Lokvarski školarci učili od šumara

11 Orao štekavac, nebeski nautičar

12 Kvalitetom do stabilnih sastojina

14 Terenska nastava studenata šumarstva na području UŠP-a Split

16 Zbog grešaka drva promijenjena sortimentna struktura

17 Lovački raj na zemlji

19 Unatoč miniranosti, entuzijazma i volje ne nedostaje

u ov

om b

roju

impr

essu

m

20 Veliki mrazovac – veliki štetnik

22 Gospodarenje šumama, vodama i nacionalnim parkovima

24 Pravo služnosti – još malo pa nestalo

27 Lipički barokni perivoj među najljepšima je u Hrvatskoj

29 Naša najveća lužnjakova šuma

30 Mogranj (Punica granatum)

32 Šumovita velebitska kotlina

34 Životinje siju biljke

36 Na jesenskog ljepotana

38 Zelena mačka, rastući most i stabla – ljudi

39 Gospodarenje državnim i privatnim šumama u prošlosti

41 Ljekovita i začinska biljka

42 Dvadeset godina Interneta u Hrvatskoj

43 Tko će s nama u šumicu?

30Mala enciklopedija šumarstva

Nova unutarnja organizacija Hrvatskih šuma d.o.o.

vijes

tTe

kst:

Gor

an V

ince

nc

Temeljem dopune Pravilnika o unutarnjoj organizaciji, Hrvatske šume d.o.o. sprovele su reorganizaciju dosa-dašnjeg ustroja rada Direkcije koja će funkcionirati na podjeli od 7 sektora te ured Uprave društva. U Sek-

toru za šumarstvo djelovat će Proizvodna služba, Služba za ure-đivanje šuma, Služba za ekologiju, Služba zaštite na radu, Služba za strateški razvoj i upravljanje organizacijskim promjenama te Služba za šume šumoposjednika, a za direktora Sektora imenovan je Vlatko Petrović, dipl. ing. šum.

Sektor interne revizije i kontrole činit će Služba za internu reviziju i kontrolu, a na mjesto direktora Sektora imenovana je Gordana Soroka, dipl. oec. Sektor komercijalnih poslova sadrža-vat će Komercijalnu službu i Službu za javnu nabavu. Direktor ovoga sektora još nije imenovan. Željko Bedeković, dipl. ing. šum., direktor je Sektora plana, analize i informatike koji će oku-piti Plansku i analitičku službu te Informatičku službu. Sektor

za financije i računovodstvo činit će Financijska služba, Raču-novodstvena služba te Služba za provedbu programa OKFŠ-a, a za direktora Sektora imenovan je mr. sc. Vlado Đurašin. Sektor pravnih poslova sastojat će se od Pravne, kadrovske i opće službe, Službe za ljudske potencijale te Imovinskopravne službe, a za di-rektora ovog Sektora imenovan je Danko Kralik, dipl. iur.

U Sektoru ostalih djelatnosti bit će Služba za lovstvo, Turistič-ka agencija HŠ Tours i Služba za certifikaciju proizvoda. Direk-torica ovog Sektora bit će Biserka Šavor, dipl. ing. šum. Pravilnik je stupio na snagu 26. listopada ove godine. n

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 3

Ured Uprave drUštva

Naše šume dio su hrvatskog nacionalnog blaga sadržanog u sintagmi hrvatsko more, šume i planine, prepoznatlji-

vo svakom koji ili živi u Hrvatskoj ili u nju dolazi kao turist. One su veliki gospo-darski potencijal i mali dio pluća planete Zemlje, izvor velike biološke raznolikosti, ali one su istovremeno, ponekad, i vrlo ta-janstveno mjesto koje u svojim njedrima krije velike tajne naše prošlosti. Za neke od tih tajni zna se već dugo vremena pu-tem narodnih predaja, rijetkih znanstve-nih istraživanja ili njihovim korištenjem u gospodarske i turističke svrhe, a neke tek sada – zahvaljujući najčešće faktoru sluča-ja – polako izlaze na svjetlo dana.

Jedan od takvih velikih šumskih kompleksa u prekrasnom i go-tovo ljudskom rukom nedirnutom prirodnom pejzažu nalazi se na prvim zapadnim obroncima Papuka, pod upravljanjem Šumarije Sirač, a gotovo slučajni susret s djelatnikom Šumarije, dipl. ing. šum. Dariom Šimunićem, početak je impresivne priče o povijesti, kulturi, arheološkim spomenicima i sličnoj tematici kojoj se trenut-no ne nazire kraj. Naš prvi telefonski kontakt bio je pomalo čudan: njegov uzbuđeni glas govorio je o nekim iznenađujućim kamenim spomenicima, krugovima i kamenim zidovima, a ja – sada već isku-

sni arheolog i muzealac – slušam i osjećam da s druge strane žice nije neki nadobudni tip kojem se priviđaju mali zeleni, već da u toj priči ima nešto. Brzo je dogovoren prvi susret te prvi informativni odlazak na teren, i naravno, pun pogodak. Dario me odveo u selo Gornji Borki, mjesto danas poznato samo kao toponimski pojam.

Do Domovinskog rata čitav kraj od Bije- le pa kroz Papuk sve do Voćina etnički je bio apsolutno čist i naseljen stanovniš-tvom srpske nacionalnosti, međutim rat je učinio svoje: stanovništva više nema, osta-le su prazne i uništene kuće, a poštu ra-znose medvjedi i vukovi. Gornji Borki kao zatvorena etnička enklava u kojoj čak ni

tzv. JNA nije smjela napraviti svoje lovište, su tako do danas uspjeli sačuvati svoj tradicijsko rustikalni izgled (ne govorim o nadzemnim kućama, već o tzv. povijesnom pejzažu), a priča o tome počinje već na samom ulazu u selo do kojeg se dolazi kroz gustu šumu danas uništenom asfaltnom cestom.

Gornji Borki smješteni su na prostranom platou iznad rijeke Pa-kre i sa sjeverne strane zaštićeni su s nekoliko planinskih papučkih vrhova, a uz obje strane ceste na ulazu u selo prvo što će nekome privući pažnju jesu zidovi: veliko tesano riječno kamenje iz obližnje Pakre, poneko teško i više od stotinu kilograma, slagano tehnikom

Da naše šume kriju brojna nepoznata blaga dokaz je senzacionalno otkriće

u šumama kojima gospodari Šumarija Sirač. Naime, revirnik Dario Šimunić nedavno je na svom reviru primijetio neobično naslagano kamenje u obliku suhozida za koje je zaključio da moraju biti djelo ljudskih ruku. Svoje otkriće

prijavio je arheolozima koji su zaključili da je naš kolega bio u pravu.

arhe

olog

ijaTe

kst n

Fot

o: D

r. sc

. Gor

an Ja

kovl

jevi

ć

4 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

Nevjerojatno otkriće u šumariji Sirač

GOrNJI BOrKI – SredNJOvJeKOvNI Grad

Bogatstvo hrvatskih šuma Ostatci srednjovjekovne kuće

suhozida te samo ponegdje vezano žbukom odmah i neupućenog asocira na bedeme neke tvrđave. Dolaskom u središte sela pogled će vam privući zvonik kapelice ili crkvice dvodijelno građen od bijelog klesanog kamena i tufa u donjem dijelu te modernom nadograd-njom ciglom u gornjem. I zvonik je u svom neposrednom okružju ograđen kamenim zidom. Cijela slika tog terena postaje jasnija kada izađete iz auta i prošećete između kuća i po obližnjim poljima: na nikad obrađivanom zemljištu vide se temelji nekadašnjih kamenih objekata, a i današnje kuće jednostavno sjede na takvoj arhitekturi.

Sve do tada viđeno upućivalo je na to da se radi o nekom manjem srednjovjekovnom naselju (na to apsolutno ukazuje gra-đevinski materijal i način gradnje), ali daljnji obilazak terena po-kazao je da to nije baš tako jednostavna definicija. Naime, prema zapadu uočavaju se široke, danas neobrađene zemljane terase, a na dva mjesta položaji nekih prijašnjih građevina od velikog te-sanog kamenja te pločastog bijelog kamena, koje na ključnim točkama štite najlakšu komunikaciju prema centru sela. Ne treba ni spominjati da cijelim tim područjem vijugaju i dalje bedemi po gradnji istovjetni onima u centru sela.

Već to rekognosticiranje upućivalo je na mogućnost da se ov-dje susrećemo s nečim do sada nepoznatim na ovom području – srednjovjekovnim gradom. Mi, naime poznajemo srednjovjekov-na gradišta manjih ili većih dimenzija (nizinske wasserburgove okružene vodom ili visinska gradišta) te utvrde ili burgove (npr. Stupčanica, Sirač, Dobra Kuća i Garić grad), ali Gornji Borki su nešto specifično: oni su srednjovjekovni grad, koji se približno prostire na 15 km2!

Prije svega, treba odgovoriti na temeljno pitanje: što mi uistinu smatramo pod pojmom grad? Već najjednostavnija enciklopedijska definicija kaže da je to veće naselje ljudi organizirano u više ili ma-nje povezanu diferenciranu društvenu zajednicu gdje broj građana

Srednjovjekovni bedem i današnja arhitektura

podrum današnje kućeZvonik u centru sela

Dolaskom u središte sela pogled će vam privući zvonik kapelice ili crkvice dvodijelno građen od

bijelog klesanog kamena i tufa u donjem dijelu te modernom nadogradnjom ciglom u gornjem.

za generiranje tog pojma uopće nije odlučan: naime, gledajući iz povijesne perspektive, u gradu može obitavati od nekoliko stotina do nekoliko milijuna ljudi. Sukladno tome, bez pretjerivanja mo-žemo reći da se gradovi javljaju već u prapovijesno doba kao gušća ljudska naselja, urbano se oblikuju kada jača i proces vojne demo-kracije (tipičan primjer je razdoblje antike), a neki završni povije-sni oblik dobivaju u feudalno doba kada se uz utvrđeno vojničko mjesto javljaju i podgrađa (suburbium), gdje civilno stanovništvo pruža zanatske i trgovačke usluge vojničkim posadama, računajući na njihovu zaštitu u slučaju neprijateljskog napada.

Gornji Borki imaju sve elemente grada: citadela se vjerojatno nalazila iznad današnjeg sela na predjelu Njanjavac (taj položaj po-znat je kao pučki toponim turska kula), suburbium se prostirao na platou ispod na položaju današnjeg sela (ranije spomenute terase ustvari su nekad obrađivane srednjovjekovne oranice i vinogradi), a cijelo uže područje na strateški važnim dominantnim kotama bra-njeno je s najmanje 11 vojničkih postaja ili utvrda. Cijeli taj prostor pak dominira iznad dubokog klanca rijeke Pakre, odnosno prirodne

Mi, naime poznajemo srednjovjekovna gradišta manjih ili većih dimenzija (nizinske wasserburgove

okružene vodom ili visinska gradišta) te utvrde ili burgove (npr. Stupčanica, Sirač, Dobra Kuća i Garić grad), ali Gornji Borki su nešto specifično:

oni su srednjovjekovni grad, koji se približno prostire na 15 km2!

najjednostavnije srednjovjekovne komunikacije koja je spajala Vo-ćin s Daruvarskom dolinom.

Logično je da je ovaj prostor samo djelić cjelokupnog srednjo-vjekovnog pejzaža te da je u njegovom okružju svakako moralo biti i drugih mjesta, gradišta ili utvrda koji su komunicirali i sa njim te svi zajedno činili logičnu vojno stratešku ili ekonomsko trgovač-ku mrežu srednjovjekovnih naselja i komunikacija. Najbliži takav objekt je svakako srednjovjekovna utvrda na predjelu Draganac, koja se nalazi južno od sela na suprotnoj strani kanjona Pakre, na

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 5

Kako promatrati Gornje Borke u povijesnom kontekstu? Oni se izričito ne spominju u

srednjovjekovnim dokumentima i vrelima, nepoznato nam je njihovo tadašnje ime, a nejasan je i povod izgradnje tako velikog srednjovjekovnog

kompleksa na tom mjestu.

Na početku sastanka sve prisutne je pozdravila Jasna Molc, rukovoditeljica Službe za ekologiju te novoi-menovani direktor Sektora za šumarstvo Vlatko Pe-trović. Dnevni red pod prvom točkom započeo je

definiranjem poslova i rokova vezanih za izvršenje zadataka na provođenju zaštite šuma od štetočina, pripremama za prognozira-nje brojnosti defolijatora, nabave pesticida te ostala problematika vezana za zaštitu šuma.

Uslijedilo je izlaganje i rasprava na kojoj su doneseni zaključ-ci kako se sumarni podatci o praćenju mrazovca trebaju dostaviti Službi za ekologiju i u Šumarski institut do 18. siječnja 2013. go-dine, dok se Izvješća o stanju zaraze gubarom trebaju dostaviti do 14. prosinca 2012. godine. Podatke za Godišnje izvješće Izvještaj-no prognoziranih poslova potrebno je upisati u bazu podataka do 20. prosinca 2012. godine, a Institut će sumarne podatke dostaviti Ministarstvu, Službi za ekologiju te podružnicama. Uzorke grana Uprave šuma šalju Institutu po dogovorenom rasporedu predlo-ženom od strane Šumarskog instituta, dok se količina feromona i klopki potrebnih, za nabavu za 2012. godinu, dostavlja Službi za ekologiju do 14. prosinca 2012. godine.

Druga točka dnevnog reda bila je rezervirana za informacije o šumskim požarima u 2012. godini, gdje je rezime sezone putem

Tekst: Goran Vincenc n Foto: Goran Vincenc, Arhiva

Ove godine zabilježeno je čak 568 požara

višoj je koti u odnosu na selo te je s njim povezana i vizualno i srednjovjekovnom cestovnom komunikacijom. Ne treba zaboraviti ni utvrdu Željnjak pokraj sela Barice te na zapadnoj strani predjel Crkvište, na kojemu je registrirano veliko srednjovjekovno gradište s centralnim humkom, tragovima arhitekture i najmanje dva velika kružna obrambena jarka. No, svaki od spomenutih lokaliteta zaseb-na je priča koju ćemo ispričati nekom drugom prigodom.

Kako promatrati Gornje Borke u povijesnom kontekstu? Oni se izričito ne spominju u srednjovjekovnim dokumentima i vreli-ma, nepoznato nam je njihovo tadašnje ime, a nejasan je i povod izgradnje tako velikog srednjovjekovnog kompleksa na tom mjestu.

Bedem u centru sela

Možda su oni dio kratkotrajnog bizantskog limesa (granice) pre-ma barbarskim plemenima (Langobardima), koji je prolazio ovim krajevima, možda je to veliko srednjovjekovno trgovište poznato iz urbara pavlinskog samostana Dobra Kuća kao Pogana sv. Petar (interesantno je da istoimeni planinski vrhovi i danas dominiraju iznad krajolika), a možda tu možemo tražiti i neke antičke korijene obzirom na nedaleki rimski Daruvar i okolne vile rustike (rimska seoska gospodarstva).

Što sada učiniti kada Gornji Borki polako otkrivaju svoje tajne? Prva zadaća je svakako odmah znanstveno dokumentirati ovo po-stojeće, tzv. nulto stanje (kartografija zidina, planografija vidljivih objekata i sl.). Druga zadaća je, također, odmah započeti sustav-nim arheološkim istraživanjima cijelog područja krećući se sustav-no koncentričnim krugovima od centra sela prema periferiji te o rezultatima istraživanja svakako izvijestiti stručnu, znanstvenu i svekoliku ostalu javnost. Treće i najvažnije, Gornje Borke treba od-mah zaštititi kao kulturno dobro najvišeg značaja i to s arheološkog, kulturno povijesnog i aspekta zaštićenog krajolika. Potencijal ta-kvog pristupa problematici je ogroman: očuvanje istinskih izvornih korijena naše prošlosti, velike turističke mogućnosti sa originalnim sadržajem koji se ne mogu naći ni u bližem ni u daljnjem okružju te, najvažnije, razvijanje svijesti naših, tzv. običnih ljudi o vrijedno-stima s kojima se gotovo svakodnevno susreću (a kojih najčešće nisu ni svjesni) te potrebi njihovog sustavnog istraživanja, njegovanja i prezentacije.

A sve je inače počelo slučajnim susretom jednog arheologa i jed-nog šumara. n

6 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

rekordni broj šumskih požara

SaStaNaK eKOlOGa U šUmarStvU

doga

đaji

Teks

t: Ja

nka

Indi

r n F

oto:

Igo

r N

ovki

nić

UUposjet poduzeću ovaj je put stigla mala delegaci-ja dječjeg vrtića Zvjezdica: šestogodišnjaci polaznici skupine Točkice u pratnji svojih odgajateljica Jasne Klačinski i Ljiljane Modić. Dočekala ih je i pozdra-

vila tajnica društva Marina Juratović, dipl. ing. šum., te članovi i ostali zaposleni Uprave šuma podružnice Koprivnica. Mališani u posjet nisu došli praznih ruku, već su darovali više zanimljivih uradaka postavivši izložbu Čuvajte šumu za nas.

Dječji radovi sada krase predvorje zgrade, gdje se mogu i ra-zgledati. Izložbu su djeca marljivo pripremala tijekom proteklih tjedana. Zajedno sa svojim odgajateljicama i roditeljima od kar-tona i papira izradili su makete raznih vrsta šumskog drveća, s puno ih pažnje obojali i ukrasili vješto izrađenim listićima ka-rakterističnim za svaku pojedinu šumsku vrstu. Modelima dr-veća, oslikanim lutkama svojih roditelja i našeg kolege šumara, vrtićarci su uz brojne slike i poruke na temu šuma oživjeli prostor Uprave šuma i razveselili sve zaposlene.

Osim izložbe, za djelatnike Uprave šuma vrtićarci su priredili i prigodni program. Izrecitiravši pjesmicu „Šumar ima šumu na dlanu“, Zvonimira Baloga, zaradili su topao pljesak. Počastivši se grickalicama i sokovima te obišavši prostorije poduzeća u pratnji šumara, djeca su imala prilike vidjeti tko su i što sve šumari i ostali zaposleni u Upravi šuma rade kada su u svojim uredima. Ujedno je dogovoren i naš novi susret i to u pravom šumarskom ambijentu ‒ u šumi na proljeće.) n

Časopis CrOJFe

Služba za ekologiju Hrvatskih šuma održala je sastanak u prostorijama Hrvatskog šumarskog

društva na kojem su osim stručnih suradnika za zaštitu šuma i ekologiju iz podružnica prisustvovali

i predstavnici Šumarskog fakulteta, Hrvatskog šumarskog instituta, Ministarstva poljoprivrede te član Uprave Ivan Ištok. Najviše se govorilo o

zaštiti šuma u narednom razdoblju te o protekloj protupožarnoj sezoni.

prezentacije održao Darko Pleskalt, stručni suradnik za zaštitu šuma u Službi za ekologiju, gdje su posebno naglašeni najveći ovo-godišnji požari. U 568 evidentiranih požara izgorjelo je 24.822,49 ha šuma i šumskog zemljišta, što ovu godinu stavlja na vrh ljestvice po brojnosti požara u posljednjih 10 godina te na drugo mjesto

po opožarenoj površini (2003. godine izgorjelo je 27.000 ha u 532 požara). Od velikih, ove godine bilježimo 27 požara koji su pojedinačno opožarili više od 100 ha, dok je četiri od njih opožarilo više od 1000 ha. Prof. dr. sc. Milan Glavaš dao je svoj komentar na požare, naglasivši kako je ožujak postao kritičan mjesec nastanka požara te da se preventiv-no treba djelovati u smjeru sprječavanja proljetnih požara.

Pod točkom razno, Ivana Pešut upoznala je pri-sutne sa europskim uredbama o biljnom zdravstvu naglasivši kako je potrebno do kraja godine poslati Ministarstvu zahtjev za odobrenjem upotrebe ke-mijskih sredstava u 2013. godini. Riječi je bilo i o seminaru biljne zaštite koji se tradicionalno održava u veljači u Opatiji, naglasivši kako je potrebno prija-viti što više referata iz prakse kako bi se održao nivo i ugled Šumarske sekcije te da bi bilo poželjno da iduće godine na seminaru prisustvuje više šumara.

Boris Černeha, rukovoditelj Odjela za ekologiju u UŠP-u Buzet govorio je o pozitivnim iskustvima upotrebe videonadzora u preventivi i organizaciji ga-šenja požara. Željko Kauzlarić, rukovoditelj Odjela za ekologiju u UŠP-u Delnice predložen je za dobi-vanje srebrne plakete Hrvatskog društva biljne zašti-

te za doprinos u zaštiti šuma. n

Hrvatsko šumarsko društvo, ogranak Koprivnica već tradicionalno sudjeluje i aktivno se zalaže za edukaciju najmlađih. Tako su u okviru lijepih i korisnih aktivnosti Koprivničkog ogranka Hrvatskog šumarskog društva, dječji žamor,

pjesmice i smijeh odjekivali u prostorijama Uprave šuma podružnice Koprivnica.

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 7

mališani u posjeti Ušp Koprivnica

dJeCa I šUmarI

Sudionici na sastanku

KUd »šumari« iz vinkovaca slavi 60 godina rada

Svečanim koncertom i nastupom svih sekcija KUD “Šumari” proslavio je 60. obljetnicu osnutka i neprekidnoga kulturno – umjetničkoga djelovanja kojemu je u središtu uvijek bila tamburica, pjesma i plesovi Šokadije. Središnja proslava odr-

žana je u vinkovačkoj dvorani Lenije 27. listopada 2012. godine uz nazočnost brojnih članova i prijatelja ovoga društva, zaslužnih pojedi-naca, kulturnih djelatnika, uglednika grada i županije te građana koji su ispunili tribine do posljednjega mjesta.

Program proslave započeo je izvođenjem Šumarske himne, nakon čega su društvu čestitali obljetnicu ugledni gosti: Zlatko Cegledi, vodi-telj UŠP-a Vinkovci, Božo Galić, vukovarsko-srijemski župan te Mla-den Karlić, gradonačelnik Grada Vinkovaca, ujedno glavni pokrovitelj manifestacije. Potom je predsjednik KUD-a “Šumari”, Šimo Domin-ković pozdravio sve nazočne, zahvalio na odzivu, izrazio zadovoljstvo dugogodišnjim plodonosnim radom KUD-a i poželio svima da uživa-ju u programu. Prvi nastup imali su predstavnici dječjega folklornoga ansambla koji broji čak 130 članova u dobi od 6 do 14 godina podi-jeljenih u tri dobne skupine. Izveli su kombinirani program sastavljen od biralica, brojalica, pjesama i plesova na opće zadovoljstvo publike koja ih je nagradila burnim pljeskom. Nakon njih nastupio je prvi ansambl Šumara predstavivši se spletom kola iz Slavonije, pokazavši pritom svu raskoš narodnoga blaga, od bogatstva nošnje do majstor-ske folklorne izvedbe. Slijedio je skeč članova dramske sekcije KUD-a, a potom scenska obrada baranjskih svatova u nekoliko slika. Budući da je 60 godina postojanja društva uistinu dug period, svečanost je

Šezdeset godina postojanja društva uistinu je dug period, obilježen brojnim velikim trenutcima.

Svečanost je bila prigoda i za dodjelu zahvalnica zaslužnim udrugama, tvrtkama i pojedincima kojih je, razumljivo, bio uistinu velik broj. Uz pjesmu i

veselje gledatelji su se mogli prisjetiti najznačajnijih trenutaka iz bogate povijesti ovoga Kulturno –

umjetničkog društva.

OBlJetNICe

doga

đaji

Teks

t n F

oto:

Dar

ko P

osar

ić

Na panel raspravi

bila prigoda i za dodjelu zahvalnica zaslužnim udrugama, tvrtkama i pojedincima kojih je, razumljivo, bio uistinu velik broj. Nakon do-djele priznanja program je nastavljen Bunjevačkim plesovima. Poslije njih, četvero vokalnih solista, koji su uvijek bili osobitost Šumara, su se predstavili sa po jednom pjesmom. Potom je ansambl izveo po-kupske plesove, a večer slavlja, pjesme i plesa završena je zajedničkim šokačkim kolom.

Ova velika i vrijedna obljetnica prigoda je podsjetiti se na osnutak i razvojni put KUD-a “Šumari”. Osnovani su 1952. godine u naselju Spačva, u srcu istoimenoga šumskoga kompleksa. Većina žitelja bili su sjekači i njihove obitelji, a nakon napornoga rada u šumi ondje nije bilo nikakve zabave. Stoga su se petorica zaljubljenika u glazbu okupila i započela zajednički svirati. Bili su to Andrija Valentić, Josip

8 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

Svečani program obilježavanja obljetnice postojanja

Hrvatska šumarska struka u Sloveniji

Pod pokroviteljstvom i u organizaciji poduzeća Exportdrvo 13. studenog ove godine, ostvarena je posjeta poduzeću Taj-fun Planina d.o.o. iz mjesta Planina pri Sevnici u Republici Sloveniji. Svrha ovog puta je bila upoznavanje s proizvodnim

programom tvrtke koja je ujedno i najveći proizvođač traktorskih vitala za šumarsku proizvodnju u Europi te jedan od većih proizvođača šu-marske opreme. Izvoze oko 90% svoje proizvodnje u 20 zemalja svijeta te imaju nekoliko podružnica u svijetu. Hrvatske šume d.o.o. također u svom radu koriste šumarsku opremu ovog proizvođača i na svojim traktorima imaju ugrađeno 30 hidrauličkih vitala. Nakon obilaska pro-izvodnih pogona i upoznavanja s tehnološkim procesom predstavljena je paleta proizvoda tvrtke koja osim vitala proizvodi i mobilne rezno – cjepačke strojeve za proizvodnju ogrjevnog drva te šumske žičare. Za ovu prigodu posebno su prezentirane mogućnosti elektronske promje-

radNI pOSJet

doga

đaji

Teks

t n F

oto:

dr.

sc. D

anko

Kur

ic

ne sustava Bober Caliper s integriranom bežičnom bluetooth tehnolo-gijom namijenjenom za mjerenje drvnih sortimenata i inventarizaciju drvne zalihe, kao i rad mobilne šumske žičare MOZ 200/300, novog proizvoda ove renomirane tvrtke. Kako je predstavljeno, ovu žičaru odlikuju moderna konstrukcija, laka mobilnost i brzo postavljanje te daljinsko upravljanje koje korisniku osigurava optimalne uvjete, viso-ku učinkovitost i maksimalnu sigurnost. Osim djelatnika Hrvatskih šuma d.o.o. (rukovoditelji proizvodnih odjela UŠP i djelatnici nad-ležnih sektora i službi Direkcije) posjetu su prisustvovali i predstavnici Šumarskog fakulteta u Zagrebu, privatni kooperanti u šumarstvu te predstavnici HKIŠDT-a. U ime posjetitelja na gostoprimstvu je za-hvalio direktor sektora za šumarstvo Vlatko Petrović, dipl. ing. šum., te je naglasio da se nada kako će ovaj posjet doprinijeti poboljšanju već dobre dosadašnje suradnje Hrvatskih šuma d.o.o. i ovog poduzeća. n

Hrvatske šume konstantno rade na unaprjeđivanju tehnologija u proizvodnji te razvoju poslovnih suradnji.

Svrsishodno je organiziran radni posjet u susjednu Sloveniju, gdje su se hrvatski stručnjaci imali prilike

upoznati sa tehnologijama primjenjivim u šumarstvu.

Blažević, Ivica Žagar, Pavo Šarčević i Martin Sučić. Svojom su svir-kom uveseljavali sve u naselju, što im je dalo podstreha da vježbaju sve ozbiljnije. Rukovodstvo Šumskoga gospodarstva doskora im je kupilo nove instrumente i pružilo potporu. Naredne godine, tijekom svojih istraživanja u Spačvi, sastavu se priključio i dr. Ivo Spaić, pro-fesor sa Šumarskoga fakulteta. Ubrzo su narasli do desetak članova, a vođa je bio Martin Sučić. Povezavši se s lokalnim učiteljem formirali su recitatorsku, plesnu i pjevačku skupinu. Takav način rada, s puno raznovrsnih sekcija, postao je obilježje Šumara sve do danas. Tijekom vremena počeli su širiti krug svojih nastupa obilazeći i okolna sela i šumarije. Reorganizacijom šumarstva 1960. godine članovi su raspo-ređeni po raznim šumarijama, ali jezgra oko Martina Sučića zadržala je aktivnost. Tek 1966. sastav je dobio stalne prostorije za vježbanje u Šumariji Otok, odakle je bila i većina tadašnjih članova, a počeo je djelovati pod okriljem Društva inženjera i tehničara šumarstva (da-našnje Hrvatsko šumarsko društvo). Ubrzo su uspostavili suradnju s otočkim stanovništvom na projektu uprizorenja otočkih svatova, a potom i s KUD-om Josip Lovretić. Sve je to rezultiralo osnivanjem folklorne sekcije 1972. godine, kojoj iste godine pristupa renomirani poznavatelj narodnoga plesa Ivan Orešković. Već dogodine osnovane su recitatorska i pjevačka sekcija društva, koje bilježi sve više nastupa i postaje popularno i priznato u široj regiji, a te godine bilježi i svoj prvi samostalni nastup na Vinkovačkim jesenima. Punu afirmaciju Šumari postižu 1974. godine prigodom proslave „Sto godina organiziranog šumarstva na području istočne Slavonije“ nastupom svih sekcija pro-gramom vrlo visoke razine. Stalni razvoj uzrokovao je osamostaljenje društva 1978. godine pod nazivom Radničko kulturno – umjetničko društvo “Šumari”, a za prvoga predsjednika izabran je Stjepan Tuškan. Podizanjem kvalitete dolazili su i pozivi za nastupima sve dalje od Sla-vonije. Godine 1983. formirana je dramska sekcija društva, a iduće godine izdana je prva LP ploča „Oj, rastiću šušnjati“ s 14 plesova i 8 pjesama. Nagodinu se društvo preselilo iz Otoka u Vinkovce. Domo-vinski rat nakratko je omeo rad Šumara, ali se nakon njega on opet intenzivirao. Videokaseta naziva „I gorjet će lampa nasrid Vinkovaca“ s 15 pjesama, 4 kola i 5 spletova plesova snimljena je 1992. godine. Dvije godine kasnije aktivirana je tamburaška škola za dječji uzrast. Iduće godine karakterizira omasovljenje članstva i brojni nastupi. U skladu s promjenama u društvu 1997. godine promijenjen je i naziv u današnji – KUD “Šumari”. Društvo nastavlja nastupati, samostalno ili na brojnim manifestacijama tradicijske kulture, redati uspjehe, snima-ti materijale i čuvati bogatu kulturnu baštinu kraja iz koga je poteklo. Važno je spomenuti da je od samoga osnutka do današnjih dana uživa-lo nepodijeljenu podršku vodstva tvrtke koja je gospodarila šumama, bez obzira kako se zvala i koje su je sastavnice činile. Tako je i danas.

Najpoznatiji član Šumara, njihov osnivač i dugogodišnji prvi čovjek bio je Martin Sučić. Do svoje smrti 2003. godine svim je snagama radio za društvo, bilo sviranjem, bilo aranžmanima za pjesme, bilo obukom mladih i općenito, svojim cjelokupnim angažmanom trajno je utkao sebe u Šumare. Drugi čovjek koji je u ovome KUD-u također u svakom pogledu neizostavan je današnji umjetnički voditelj Ivan Orešković, koji slavi 40-u obljetnicu koreografskoga rada. Zadržao je izvorno folklorno usmjerenje u plesovima ne dopustivši prodor novih elemenata, što je potpuno na tragu temelja i usmjerenja kojih se držao i Sučić. Danas je jedan od najvećih autoriteta na području folklorne plesne koreografije.

Društvo danas broji oko 200 članova, a djeluje u četiri sekcije. Pred-sjednik je Šimo Dominković, umjetnički voditelj je Ivan Orešković, a tajnik Ivica Grčić, koji ujedno vodi i stariju skupinu tamburaša i vokal-ne soliste. Dječji folklorni ansambl vodi Dario Grčić, korepetitor glazbe i voditelj srednje skupine je Ivan Lion, dok Martin Lamešić vodi mlađu skupinu. Julija Duić je voditeljica pjevanja, a Perica Raguž tamburaško-ga orkestra. Na kraju, uz čestitke Šumarima na svim uspjesima u kul-turno-umjetničkom radu povodom 60. obljetnice osnutka i rada, pože-limo im dug, bogat i plodonosan rad na korist i zadovoljstvo svima. n

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 9

doga

đaji

Teks

t: ve

sna

pleš

e n F

oto:

V. P

leše

, Arh

iva

škol

e

Obilježavanje Dana znanosti u našoj zemlji provodi se če-tvrtu godinu zaredom. U projektu sudjeluju uglavnom osnovne škole s područja Primorsko-goranske, Ličko-senjske i Istarske županije.

U Primorsko-goranskoj županiji projekt se ostvaruje zahvaljuju-ći organizacijskoj i financijskoj potpori Udruge Zlatni rez iz Rijeke, tvrtke L'Oreal iz Rijeke te hrvatskog povjerenstva za UNESCO pri Ministarstvu kulture. Cilj je da se u projekt uključi što više učenika i nastavnika, i to u razdoblju koje traje od dana objave natječaja u travnju mjesecu pa sve do studenoga kad se Dan znanosti i obilježava. Na natječaj se javljaju osnovne škole sa svojim projektima u okviru prirodnih znanosti. Između prijavljenih projekata izabiru se najbolji, a svaka škola može prijaviti samo jedan projekt.

Od samih početaka u projekt je uključena Osnovna škola Rudolfa Strohala iz Lokava. Ove godine u projektu su sudjelovali s temom „Bukva simbol moći i bogatstva“. Kroz istraživanja kojima su bili obuhvaćeni predmeti zemljopis, priroda, biologija, kemija, fizika i matematika, nastojali su dati što više odgovora na pitanje o bukvi kao jednoj od najzastupljenijih vrsta drveća u svom kraju. Tako su proveli istraživanje vezano uz životni ciklus bukve, njen rast i razvoj, progo-vorili o biljnim bolestima i štetnicima koji je napadaju, životinjskom svijetu koji je nastanjuje i prehranom je o njoj ovisan (puh, vjeveri-ca). Govorilo se i o njenoj ljekovitosti, korištenju njenog drva u tra-dicionalnoj gradnji kuća. Zahvaljujući djelatnicima Šumarije Lokve,

Turističke zajednice Lokve i pilane Embra upoznali su se s načinima gospodarenja ovom vrijednom vrstom drveća na području Gorskog kotara. Saznalo se dosta toga i o kakvoći bukovog drveta te o njegovoj potrošnji u vidu ogrijeva u lokvarskim domaćinstvima.

U sklopu ovog zanimljivog projekta izradili su i kompostište s posebnim naglaskom na prikupljanju suhog bukovog lišća i bukove piljevine. Proveli su i pokus oplemenjivanja tla s odstajalim bukovim kompostom u različitim omjerima te njegov utjecaj na uzgoj biljaka.

Kao tema bukva je bila dominantna i kroz njihove dramske, literar-ne, glazbene i likovne radionice, a učenici su unutar školske zadruge Žabica izradili i niz suvenira od bukve.

Prošle godine lokvarska škola sudjelovala je u tom istom projektu, ali na temu „Jela – kraljica šume“.

Dana 9. studenoga lokvarska škola je uz Dan znanosti obilježila i 155 godina svog postojanja. Iako mala škola, sa svega 55 učenika, vrlo je uspješna, za svoj rad ove su godine dobili priznanje kao najuspješ-nija odgojno - obrazovna ustanova u Primorsko - goranskoj županiji. Osim sudjelovanja u gore spomenutom projektu, trenutno se u školi provodi i projekt traženja najstarije školske torbe, kute i pernice na području Lokava.

U prostorijama škole nalazi se i izložbeni postav zavičajne zbirke udruge Ljubitelja lokvarskih starina, čiji su članovi i učenici škole.

Unutar Škole djeluje cijeli niz izvanškolskih aktivnosti kao što su: Filološko – etnografska grupa, Dramsko – recitatorska grupa, Mladi knjižničari, Novinarska družina, Zbor, Prometna grupa, školska za-druga i sl. Učenici škole često sudjeluju na raznim natječajima, knji-ževno – literarnim, ali i mnogim drugima, gdje su uvijek vrlo uspješni te dobitnici mnogih nagrada i priznanja. n

UNESCO je 2001. proglasio 10. studenoga Svjetskim danom znanosti za mir i razvoj. Obilježavanjem ovog dana nastoji se osnažiti svijest javnosti o ulozi znanosti u promicanju mira i održivog razvoja te poduprijeti

nacionalnu i međunarodnu solidarnost u širenju rezultata znanstvenih istraživanja, a kod mladih,

poglavito osnovnoškolaca, povećati interes za bavljenje prirodnim znanostima.

lokvarski školarciučili od šumara

OBlJeŽeN daN ZNaNOStI 2012.

Obilježen dan znanosti na temu bukve

Izložbeni postav udruge ljubitelji lokvarskih starina

prezentacija na dan znanosti iz biologije

10 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

Orao štekavac, nebeski nautičar

IZlOŽBa ŽelJKa GUBIJaNa

doga

đaji

Teks

t n F

oto:

Mia

Maj

nari

ć

Upravitelj Šumarije Vrbovec, Željko Gubijan samouki je fotoamater koji se fotografijom bavi od svoje petnaeste

godine. Fotografija mu je strast cijeli život, a zadnjih godina svoju je pažnju usmjerio na rijetke biljne i životinjske vrste koje su

nedostupne široj javnosti.

Željko Gubijan jedan je od osnivača Bjelovarskog salona fotografija Šuma okom šumara i mnogi ga smatraju alfom i omegom, jer osim što je prizore iz šumarstva približio svima koji nisu ove struke i ne znaju mnogo

o hrvatskim šumama, organizator je i sudionik mnogih izložbi. Njegova najveća želja je da kroz svoje fotografije educira javnost i dokumentira neke prizore iz prirode koje vjerojatno nikada sami ne bi mogli vidjeti ni doživjeti. Njegove fotografije su žive i ako se dobro usredotoči može se mnogo toga vidjeti i doživjeti. Važno je napomenuti da ovakvu odanost prirodi i njezinim pozitivnim i negativnim stranama ne pokazuje mnogo fotografa. Najveći

broj njegovih fotografija objavljen je u časopisu Hrvatske šume, a mogu se pronaći i u nekoliko vrijednih izdanja; monografija Nogomet u Vrbovcu, prijevod na esperanto knjige Mediteranski brevijar, Predraga Matvejevića, i monografiji 60 godina Šumarije Vrbovec. Izložba koja je svoja vrata otvorila svim posjetiteljima u Galeriji Vladimira Horvata prikazuje život orlova štekavca i to od njihovog izlijeganja pa do spolnog sazrijevanja. Orao štekavac je zakonom zaštićena životinja, a živi i gnijezdi se na području bjelovarskih šuma. Gnijezda postavlja visoko u krošnjama drveća koja su u blizini vode te je pronalazak i fotografiranje ove veličan-stvene životinje vrlo zahtjevan posao. Ovaj je grabežljivac jedan od najvećih u Europi, a njegov veliki raspon krila omogućuje mu da satima jedri u zraku. Hrani se ribama, kornjačama i sisavcima, a plijen raščerupa nakon što ga uhvati nogama. Orao štekavac godišnje ima jedno leglo u koje polaže jedno do dva jaja, a vrlo rijetko se mogu naći tri, na jajima leže i mužjak i ženka do četr-deset dana.

– Iz ekoloških razloga u vrijeme ležanja na jajima ne fotogra-firam orlove jer bi ih mogao uzrujati, zbog čega bi jaja mogla biti odbačena – upozorio je Željko Gubijan koji je zračio oduševlje-njem pričajući ovu priču. Nakon tri do pet godina orao postaje odrasla jedinka i dobiva bijeli rep po čemu je prepoznatljiv. Za-nimljivo je napomenuti još da je u ovoj maloj obitelji ženka veća od mužjaka.

Mladunci otvore oči i uši čim ugledaju svjetlo dana, a majušno tijelo im je prekriveno zametnim paperjem koje u prvih tjedan dana zamjene pravim paperjem. Fotografije Željka Gubijana izlo-žene su na mnogim izlaganjima Hrvatskog šumarskog društva – ogranak Bjelovar i upravo je tamo dobio nekoliko pohvala i nagrada. Kao najdraže iskustvo izdvaja druženje s kolegama foto-grafima na Memorijalnom natjecanju u fotografiji pod nazivom Jozo Vranić na kojoj sudjeluje od 2007. godine. Na ovome je natjecanju osvojio nagradu Davor Batinić, a 2010. godine osvo-jio je Grand Prix. Ova je izložba prvo bila prikazana u Vrbovcu povodom Dana planeta Zemlje, a zatim je devet dana živjela u Zagrebu. Živjet će ona i dalje u našim sjećanjima jer je ovakve prizore teško zaboraviti. n

Željko Gubijan

Izložba koja je svoja vrata otvorila svim posjetiteljima

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 11

UUHrvatskoj šume i šumska zemljišta obuhvaćaju goto-vo polovinu državne površine, a gospodarenje šumama zauzima posebno mjesto. Oplemenjivanje i očuvanje ge-netske raznolikosti temelj su potrajnoga gospodarenja i

očuvanja naših šumskih sastojina koje su pretežito prirodnoga sastava (95 %). Našu državu karakterizira bogatstvo geografskih regija koje sadrže različite ekološke tipove i značajan broj vrsta šumskoga drveća. Na potonje negativno utječu biotski i abiotski činitelji i sam čovjek. Različiti štetnici, snažni vjetrovi, šumski požari, onečišćenje zraka, tla i vode, sušenje šuma te u novije vrijeme promijenjene klimatske prilike, bitno utječu na degradaciju staništa. Nerijetko su u zadnje vrijeme po-sljedica toga izostanci uroda šumskoga sjemena te smanjena moguć-nost prirodne obnove naših šuma. Stoga je oplemenjivanje i očuvanje genetske raznolikosti (genetskog diverziteta), kao osnovne komponen-te biološke raznolikosti, kod šumskoga drveća nužno za održavanje evolucijski stvorene mogućnosti prilagodbe promijenjenim okolišnim uvjetima (adaptacijski potencijal). Šumsko sjemenarstvo i rasadnička proizvodnja značajna su sastavnica gospodarenja šumama, a klonske sjemenske plantaže i registrirane priznate sjemenske sastojine važna su osnova za stalnu i kvalitetnu proizvodnju šumskoga sjemena. U Hrvatskoj je registrirano 47 rasadnika za proizvodnju šumskoga re-produkcijskog materijala koji daljnjom modernizacijom proizvodno-ga procesa postaje sve značajniji.

Potkraj rujna u rasadniku Hajderovac održana su dva predavanja o šumskome reprodukcijskom materijalu u organizaciji UŠP Požega, požeškog ogranka Hrvatskoga šumarskog društva i Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije. Dr. sc. Mladen Ivanković iz Hrvatskoga šumarskog instituta govorio je o zakonskoj legislativi u oplemenjivanju i očuvanju genetske raznolikosti šumskoga drveća, odnosno usklađivanju sa smjernicama Europske unije (1999/105/EU) te razvrstavanju šumskoga reprodukcijskog materijala po kate-gorijama. Na snazi je Zakon o šumskom reprodukcijskom materijalu (NN 75/09,61/11), a na temelju pojedinih njegovih članaka donese-no je čak 16 pravilnika. Zakonom se uređuju proizvodnja, stavljanje na tržište i uvoz ŠRM-a, uvjeti i način upisa u upisnik dobavljača, ocje-njivanje potencijalnih šumskih sjemenskih objekata, upis u Registar, pregled i nadzor objekata i dr. U uvodnom izlaganju dr. sc. Ivanković

Kvalitetom do stabilnih sastojina

OplemeNJIvaNJe I GeNetSKa raZNOlIKOSt

je naglasio kako su u posljednje vrijeme djelatnici šumarskih znanstve-nih i znanstveno-nastavnih ustanova, šumarske operative i nadležnih ministarstava zajedničkim radom i nadasve dobrom suradnjom dali značajan doprinos izradi i donošenju suvremenih zakonskih i podza-konskih propisa iz područja šumskoga sjemenarstva, a koji se odno-se na šumski reprodukcijski materijal (ŠRM). Govoreći o Zakonu o ŠRM-u, nazočnima je definirao pojmove kao što su šumski sjemenski

sjem

enar

stvo

Teks

t n F

oto:

Ivic

a To

mić

Razdioba sjemenskih jedinica i šumskih sjemenskih objekata autohtonih vrsta na temelju njihove

genetičke izdiferenciranosti, uz očuvanje prirodnih ekosustava (metoda in situ), omogućuje proizvodnju

kvalitetnog, genetski poboljšanog šumskog reprodukcijskog materijala. Osim toga, pridonosi

očuvanju postojećega genofonda te genetske raznolikosti šumskih vrsta u Hrvatskoj i izvan njihovog prirodnoga staništa metodom ex situ.

tijekom rezidbe u klonskoj sjemenskoj plantaži

Klonska sjemenska plantaža poljskoga jasena-sjemenska regija srednja posavina

12 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

objekt, sjemenski izvor, sjemenska sastojina i plantaža, roditeljska sta-bla, klon i dr.

ŠRM obuhvaća sjemenski materijal, biljne dijelove i sadni materijal šumskih svojti i križanaca čija je uporaba namijenjena u šumarstvu i znanstvenoistraživačkom radu. Na tržištu mora biti kategoriziran (poznato podrijetlo, selekcioniran, kvalificiran, testiran) jer viša kate-gorija jamči viši stupanj kvalitete, a time i višu cijenu. Dobra suradnja Hrvatskih šuma i znanstveno – nastavnih ustanova temelji se na Pro-gramu znanstvenoistraživačkoga rada 2006. – 2010. (istraživački zada-tak: “Masovna i individualna selekcija, izbor i bonitiranje sjemenskih objekata”) i Planu istraživanja za 2007. i 2008. godinu. Prema planu za 2006. godinu sakupljeno je sjeme hrasta lužnjaka sa cjelokupnog areala u Hrvatskoj i osnovan rani test u rasadniku Hrvatskoga šumar-skog instituta u Jastrebarskom. Istraživanja se provode svake godine i periodički, a prvi rezultati dobiveni su na pokusnim plohama Šumari-ja Jastrebarsko, Koška i Vrbanja.

Prof. dr. sc. Davorin Kajba sa Šumarskog fakulteta proširio je preda-vanje dajući naglasak na kategorije kvalificiranog i testiranog šumskoga reprodukcijskog materijala. Govorio je o kvaliteti, stabilnosti i obnovi šumskih sastojina koja ovisi o stanišnim uvjetima i genetskoj strukturi stabala. Fenotipska svojstva stabala rezultat su genetske konstitucije i okolišnih činitelja. Pritom su genetski kvalitetnije sjeme i sadni mate-rijal jedan od ključnih preduvjeta za osiguravanje i povećanje kvalitete i stabilnosti sastojina. Problem obnove šumskih sastojina nastaje zbog nepravilnog periodiciteta (obilnosti i učestalosti) uroda sjemena, a ova je pojava unazad nekoliko desetljeća sve više izražena. Detaljno je izla-

gao o šumskim i sjemenskim sastojinama i sjemenskim plantažama u Hrvatskim šumama, proizvodnji i sakupljanju sjemena, masovnoj, fenotipskoj i genotipskoj selekciji, testiranju reprodukcijskoga mate-rijala, razdiobi sjemenskih šumskih objekata za proizvodnju sjemena na genetičkim principima i dr. U sjemenskim sastojinama obavlja se selekcija jedinki sa željenim svojstvima (po fenotipu selekcija), izdva-jaju se iznadprosječne sastojine te testiranje potomstva (polusrodnika) – selekcija po genotipu. Genetska dobit u sljedećoj generaciji ovisi o intenzitetu selekcije, broju sjemenskih stabala, selektivnim proredama i dr. Kvalificiran reprodukcijski materijal obuhvaća sjemenski mate-rijal, biljne dijelove i sadni materijal šumskoga drveća koji je procije-njen na osnovi fenotipskih karakteristika roditelja koji su podrijetlom iz klonskih ili generativnih plantaža, familija polusrodnika ili punih srodnika, klonova ili klonskih smjesa. Tijekom proizvodnje sjemena u sjemenskim plantažama (kvalificiran reprodukcijski materijal) sjeme je genetski najkvalitetnije, urod učestao, uz očuvanje genofonda. Nedo-statci su visoka ulaganja i skupo održavanje, neujednačenost popunja-vanja plantaže i odbacivanje cjepova. Testiran reprodukcijski materijal je sjemenski materijal, biljni dijelovi i sadni materijal šumskoga drveća podrijetlom iz klonskih ili generativnih plantaža, koji svoju superior-nost pokazuje na osnovi komparativnih testiranja ili genetske provjere roditeljskih stabala u testovima potomstva. Testovi se odnose na adap-taciju, rast i važne biotske i abiotske činitelje, a pritom treba usmjeriti pozornost na područje na kojemu se provodi testiranje.

S obzirom na sjemenske regije (srednja Hrvatska, srednja i gornja Posavina, Pokuplje i dr.) različiti su rezultati genotipske selekcije koji se odnose na aditivnu varijabilnost, adaptivnu vrijednost, potencijal oplemenjivanja na rast, utjecaj okoliša i dr. Osnovni je cilj da se proiz-vodi šumski reprodukcijski materijal u kategoriji testiran. Zaključujući predavanje, prof. Kajba je istaknuo značaj obavljene razdiobe sjemen-skih jedinica i šumskih sjemenskih objekata autohtonih vrsta na te-melju njihove genetičke izdiferenciranosti, dinamičkom metodom in situ, uz zaštitu i očuvanje prirodnih ekosustava. Navedena razdioba, osim proizvodnje kvalitetnog, genetski poboljšanog šumskog repro-dukcijskog materijala, može dobro poslužiti za očuvanje postojećega genofonda te genetske raznolikosti tih vrsta u Hrvatskoj statičkom metodom ex situ, izvan njihovog prirodnoga staništa. n

Šumski reprodukcijski materijal obuhvaća sjemenski materijal, biljne dijelove i sadni materijal šumskih

svojti i križanaca čija je namjena uporaba u šumarstvu i znanstvenoistraživačkom radu. Na tržištu

mora biti kategoriziran, a viša kategorija jamči viši stupanj kvalitete i višu cijenu

Klonska sjemenska

plantaža hrasta

kitnjaka – sjemenska

regija srednja Hrvatska Sjemenska sastojina hrasta lužnjaka

Nepravilni periodicitet uroda sjemena-sve izraženiji problem u našim šumama

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 13

Došao je i taj dan kada se na području splitske podružni-ce Hrvatskih šuma održala terenska nastava za studente

Šumarskog fakulteta. Studente i profesore dočekali su dobro raspoloženi domaćini predvođeni voditeljem UŠP-a Split, mr. sc. Zoranom Đurđevićem i upraviteljem Šu-marije Zadar Deanom Žagarom.

– Šumarija Zadar nalazi se u sastavu Uprave šuma podružnice Split koja se pro-teže na 560.000 hektara krša i odgovara-jućih šuma, pet nacionalnih i četiri parka prirode, uz razvedenu obalu Jadrana, na zračnoj crti od 340 kilometara, na jugoistoku od rta Oštro na poluoto-ku Prevlaka pa prema sjeverozapadu do NP Paklenica kod Starigrada pod Velebitom – u pozdravnom govoru naglasio je Zoran Đurđević, voditelj Uprave šuma podružnica Split.

Činjenica kako se nastava iz prezentacije rada harvestera i forvar-dera održava upravo na njihovom području svakako je davala puno razloga za zadovoljstvo. Važnost ovog događaja možda najbolje opisuje rečenica voditelja Uprave, tako često ponavljana od gotovo svih sudi-onika: „E, neka sam i to doživio!“. Prezentacija rada mehanizacijom održana je na predjelu šume Musapstan koja se nalazi na samom ulazu u grad Zadar.

Šuma Musapstan nalazi se unutar istoimene gospodarske jedinice kojom gospodari Šumarija Zadar. Šuma je podignuta pošumljavanjem

u razdoblju 1932. – 1936. godine, kada se Zadar s užom okolicom nalazio pod talijan-skom vlašću. Područje današnje gospodar-ske jedinice Musapstan pripadalo je dijelom Italiji, a dijelom Kraljevini Jugoslaviji. Gra-nica je prolazila otprilike središnjim dijelom šume, a do danas su vidljive stražarske staze kojima su prolazile granične patrole. Iz tog vremena ostali su sačuvani ostatci zgrada karaula i utvrđene obrambene linije s bun-kerima i betoniranim rovovima koji su po-kazali svoju vrijednost i za vrijeme Domo-vinskoga rata. U doba talijanske vladavine za ovo područje bila je organizirana šumar-

ska služba u obliku šumske milicije (Milizzia forestale), koja je vodila brigu o očuvanju i nadzoru toga područja. Do danas sastav šume nije se puno mijenjao, uglavnom je to alohtona crnogorica, jedna od naj-većih i najbolje sačuvanih na Jadranu. Sastav kulture većinom je mje-šovit, najčešće nalazimo smjesu alepskoga, primorskog bora i pinije u približno jednakom omjeru. Od ostalih vrsta zastupljeni su crni bor te čempres i cedar koji povećavaju estetsku vrijednost ove sastojine. Kako se sastojina alohtone crnogorice nalazi na području koje prirod-no pripada zajednici crnike i crnog jasena, u pojedinim dijelovima sastojine u podstojnoj etaži dobro se razvija autohtona vegetacija te je za očekivati da će se dio kultura u budućnosti obnoviti kao šuma hrasta medunca, odnosno crnike. Prema važećoj osnovi gospodarenja GJ Musapstan, zasađena šuma borova dosegla je svoju punu zrelost

Prvi puta u povijesti Šumarskog fakulteta terenska nastava iz područja mehanizacije

održala se na prostorima dalmatinske Uprave, točnije Šumarije Zadar. Pod mentorstvom profesora sa Šumarskog

fakulteta u Zagrebu, Dubravka Horvata i Željka Zečića, studenti su se upoznali s radom harvestera i forvardera u šumi

alepskog bora i pinije.

terenska nastava studenata šumarstva na području Ušp-a Split

SaNItarNa SJeČa mUSapStaN

meh

aniza

cija

Teks

t n F

oto:

Iren

a D

evči

ć

Forvarder

14 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

te je potrebno izvršiti njegu prorede i čišćenja. Upravo oni predjeli na kojima se podstojna etaža hrasta crnike dobro razvija te joj je za daljnji rast i razvoj potrebno svijetlo i prostor, napravljena je prezentacija rada harvestera i forvardera.

– Šuma Musapstan došla je do faze svoje zrelosti, jer je nastala prije 70 - 80 godina – rekao je u uvodnoj riječi studentima prve i treće go-dine šumarstva prof. Dubravko Horvat. To znači da pojedina stabla u šumi gube svoju fiziološku mogućnost preživljavanja jer jednostavno stare. Potrebno ih je ukloniti iz sastojine, a istovremeno je potrebno napraviti prostor za mlada stabla.

– Mlada stabla dolaze do prostora, svjetla i hrane umiranjem i sje-čom starih stabala, kazao je prof. Željko Zečić. U tom smislu šumarski inženjeri Šumarije Zadar izvršili su doznaku, obilježavanje starih, pre-zrelih, suhih i bolesnih stabala, što znači da su takva stabla izmjerili i obilježili na terenu – pojasnio je prof. Zečić.

Izvršenje doznake stabala studentima su pojasnili revirnici Šumarije Zadar, mr. sc. Mislav Maršić i Zvonimir Benčik, a upravitelj Šumari-je, Dean Žagar, ukratko je opisao položaj i karakteristike područja s kojime upravlja i gospodari Šumarija. Šumama na području Zadar-ske županije, osim Šumarije Zadar, gospodare još Šumarije Benkovac, Biograd, Obrovac, Pag, Gračac i Donji Lapac. Za ekosustav je jako dobro što su zadarske, odnosno hrvatske šume prirodne, dok Europa teži podizanju umjetnih sastojina, plantaža. Oko 53% Zadarske žu-panije prekriveno je šumama, od čega je šest posto privatnih šuma, a ostalo su državne. Šumarija Zadar se u okviru desetogodišnjeg plana bavi uređivanjem, odnosno inventarizacijom šuma. Zatim uzgajanjem šuma, čišćenjem, pošumljavanjem, njegom pomlatka i zaštitom šuma.

– Šumarija prima i sugestije građana pa se ljudi znaju javiti da upozore na potrebu za čišćenjem određenih šuma i slično – na-brajao je Žagar, uz sugestiju nesavjesnim građanima da u šumama ne odlažu raznorazni otpad, ne sijeku drva i ne pale vatru, kako u šumi tako ni u blizini šume. Šumarija ima vrlo dobru suradnju i s lokalnim samoupravama, policijskom upravom, vatrogascima,

Studenti bilježe svaki detalj

županijskom upravom za zaštitu i spašavanje, – zaključio je Žagar.O dobroj suradnji s lokalnom upravom moglo se čuti i od Matka

Segarića, pročelnika gradskog Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša u Gradu Zadru. Studente je upoznao s projektom Park - šume Musapstan na području od 300 hektara šume alepskog bora i pinije koja je, poslije šume pinije na padinama talijanskog Vezuva, druga najveća šuma ove vrste bora na Sredozemlju. Kako je šuma Musap-stan podijeljena prosjekama u pravilne kvadrate dužine stranica 700 m, mogućnosti za korištenje ovog prostora u turističko – rekreativne svrhe doista su velike i bez pretjeranih financijskih ulaganja: trim sta-ze, biciklističke staze, uređenje odmorišta te u edukativne svrhe izrada poučne staze s istaknutim vrstama drveća i bilja te panoima koji bi educirali posjetitelje o šumskim biocenozama, osjetljivosti šumskog ekosustava, životinjama u šumi, opasnostima od požara i sl.

Prema idejnom rješenju izrađenom na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, šuma Musapstan nakon uređenja trebala bi postati mjesto druženja te raznih sportskih, rekreativnih i kulturnih događanja.

– Grad je naručio projektnu dokumentaciju za izgradnju infra-strukture, struju, vodu, kanalizaciju. U sinergiji Grada i Hrvatskih šuma projekt će biti nominiran za financiranje iz EU strukturnih fon-dova – najavio je Segarić.

Nakon uvodnih izlaganja i prezentacija bilo je vrijeme da se upo-znamo s kombiniranim radom harvestera i forvardera u sustavu me-haniziranog pridobivanja drva. Posječena debla, uglavnom alepskog bora, bit će upotrjebljena u svrhu pridobivanja biomase. Harvester siječe stabla i pridobiva ih u sortimente i slaže na hrpe, a forvarder ih odvozi na pomoćno stovarište. Primjena harvestera kod nas je uglav-nom ograničena vrstom drveća i dimenzijama stabala, zatim reljefom te metodom uzgajanja i uređivanja šuma. Mehanizirana sječa i izrada drva prvi je puta uvedena u Hrvatskoj 2001. godine, u kulturi četi-njača na području Šumarije Ogulin. Korištenjem sustava harvester – forvarder postiže se povećanje iskoristivosti forvardera tijekom ljetnih mjeseci i rješava problem pomanjkanja kvalificirane radne snage za ručno – strojnu sječu i izradu u šumskim kulturama četinjača. n

Mehanizirana sječa i izrada drva prvi je puta uvedena u Hrvatskoj 2001. g. u kulturi četinjača na području

Šumarije Ogulin. Korištenjem sustava harvester – forvarder postiže se povećanje iskoristivosti

forvardera tijekom ljetnih mjeseci i rješava problem pomanjkanja kvalificirane radne snage za ručno –

strojnu sječu i izradu u šumskim kulturama četinjača.

Prema važećoj osnovi gospodarenja GJ „Musapstan“, zasađena šuma borova dosegla je svoju punu zrelost te je potrebno izvršiti njegu prorede i čišćenja. Upravo

oni predjeli na kojima se podstojna etaža hrasta crnike dobro razvija te joj je za daljnji rast i razvoj

potrebno svijetlo i prostor, napravljena je prezentacija rada harvestera i forvardera.

voditelj Ušp-a Split, Zoran Đurđević, sa upraviteljem šumarije Zadar, deanom Žagarom i revirnikom mislavom maršićem

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 15

edna od gospodarskih jedinica šumarije Kutjevo (UŠP Pože-ga) je “Južna Krndija kutjevačka”, koja je zapravo istočni na-stavak gorja Papuk s kojim čini geološku i prirodnu cjelinu. Na cijelome području ispresijecana je gorskim bilima i kosa-ma, na nadmorskim visinama od 240 m do 792 m (najviši

vrh Kapavac). Polovicom studenog posjetili smo sječinu u kojemu

U šumskome predjelu Vranovac, u gospodarskoj jedinici “Južna Krndija kutjevačka”, obavljen je dovršni sijek u sjemenjači hrasta kitnjaka, a tijekom sječe i izrade uočene su nepredvidive

greške drva. One su utjecale na ostvarenje planirane količine oblovine.

iskor

ištav

anje

šum

a

Tekst: Ivica Tomić n Foto: I. Tomić, I. Fliszar

se u šumskome predjelu Vranovac privodio kraju dovršni sijek na površini oko 5 ha. Riječ je o gotovo 120 godina staroj sjemenjači hrasta kitnjaka, u kojoj su primiješana pojedinačna stabla bukve, običnoga graba, divlje trešnje, cera i nekih drugih bjelogoričnih vrsta. Odsjek je smješten u zaravnjenoj uvali i na zaravnjenom gre-benu, a zauzima jugozapadni položaj (ekspoziciju). Prevladavaju stara i zrela kitnjakova stabla (oko 90 %), a uočili smo da je uspjelo prirodno pomlađivanje te da su postojeći ponik i podmladak vrlo dobre vitalnosti. Zbog ranijih vjetroizvala, sastojina je na mjesti-ma znatnije progaljena te se pojavljuju grmovi kupine. Po manjem jarku, u donjim dijelovima odsjeka, javlja se bukva koja je ovdje zastupljenija. Prema smjernicama gospodarenja, sastojinu je treba-lo prirodno obnoviti oplodnom sječom (2009. izvršen pripremni sijek), a poslije dovršnoga sijeka možebitne nepomlađene dijelove potrebno je popuniti sadnicama kitnjaka te obaviti njegu podmlat-ka na cijeloj površini.

U planu proizvodnje za 2012. godinu navedeno je da u ovome odsjeku u dovršnome sijeku treba posjeći 879 kubika bruto drvne mase glavnoga redovnog prihoda, od čega 433 kubika tehničke oblovine i 326 kubika prostornog drva, a masa otpada iznosi 120 kubika. Zbog specifičnosti terena, tehnologija pridobivanja drva (radovi na sječi i izradi) je sortimentna, što znači da se svi sorti-menti izrađuju na licu mjesta u šumi. Dnevna norma za oblovi-

J

rasprava o primljenom sortimentu hrastove pilanske oblovine

dovršni sijek u odsjeku 1 b šumarije Kutjevo, GJ “Južna Krndija kutjevačka”

16 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

Zbog grešaka drva promijenjena sortimentna struktura

šUmarIJa KUtJevO

nu iznosi 17,60 kubika, a za prostorno 11 kubika. Privlačenje na pomoćno stovarište na prosječnoj udaljenosti 700 m obavit će se šumskim zglobnim traktorima tipa Ecotrac 55 V. Nakon izvršenih radova, na sječini će se provesti šumski red.

Tijekom sječe i izrade uočene su neočekivane greške drva pa su stručnjaci Šumarije Kutjevo, na čelu s upraviteljicom Dragicom Šimić, dipl. ing. šum., zaključili da se neće moći ostvariti planirana sortimentna struktura. To se odnosi na furnirske trupce i pilanske trupce II. klase hrasta kitnjaka te bukove trupce (osim pilanskih trupaca III. klase). Upitno je i ukupno izvršenje planirane količine oblovine. Stoga je osnovano povjerenstvo za provjeru sortimentne strukture i ujednačivanje kriterija primanja drvnih sortimenata po Hrvatskim normama. U povjerenstvu su bili Ivica Fliszar, stručni suradnik za unutarnji nadzor, Božidar Terzić, stručni suradnik za iskorištavanje šuma i upraviteljica Šumarije. Obilaskom sječine, u nazočnosti revirnika Ratka Vasilja, utvrđeno je da su poslovođe

trulež na čelu hrastovih trupaca – česta pojava u sječini

Duško Marić i Mato Novak -Bareković korektno obavili prikraja-nje oblovine i primanje drvnih sortimenata. Od uočenih nepredvi-divih grešaka drva ističu se trulež na panju, trulež kvrge od grana, usukanost, ekscentrično srce, okružljivost i paljivost. Zbog toga je veći broj hrastovih trupaca, koji su trebali biti furnirski F1, prešao u furnirske F2 ili čak u III. klasu pilanskih trupaca. Također je zna-tan dio predvidive II. klase pilanskih trupaca prešao u III. klasu ili čak u višemetarsko ogrjevno drvo. Članovi povjerenstva uočili su da je kod sortimenata obične bukve velik pomak udesno. Naime, trupci za ljuštenje (L) te pilanski trupci I. i II. klase, zbog grešaka drva, prešli su u III. klasu pilanskih trupaca ili u višemetarsko ogr-jevno drvo.

Uvidom u količinu i strukturu dosad izrađenih drvnih sorti-menata, utvrđeno je da je od planirane oblovine hrasta kitnjaka (410 m3) izrađeno 76 %, od čega tek 20 posto F1-trupaca, zatim 75 % pilanskih trupaca I. klase, 54 % II. klase i čak 121 % III. klase(!), uz 86 % tanke oblovine. Od planiranih 23 m3 bukove tehničke oblovine izrađeno je 65 %, od čega 57 % F-trupaca, 24 % pilanske oblovine I. klase, 40 % II. klase i čak 216 % III. klase. Vidljivo je da u sortimentnoj strukturi bukove oblovine nedostaje L – trupaca(!). Za sječu i izradu je ostalo još oko 150 kubika drvne mase. Povjerenstvo za sortimentnu strukturu zaključilo je da će se realizirati ukupna neto drvna masa sječine u 1 b odsjeku, no vjerojatno se neće ostvariti planirana količina tehničke oblovine. Stoga predlaže da se Šumariji Kutjevo nakon sječe i izrade priznaje izvršena količina drvnih sortimenata. n

lovs

tvo

Teks

t: ve

sna

pleš

e n F

oto:

B. P

lešelovački

raj na zemlji

SmreKOva draGa – GUmaNCe

Državno lovište Smrekova draga – Gumance površine je oko 18000 ha, smješteno je na području Šumarija Klana, Prezid, Tršće.

Hrvatske šume gospodare na oko 9000 ha lovišta. U lovištu obitavaju razne vrste divljači, od jelena, srne, divlje svinje, divokoze, medvjeda, vuka, risa, lisice i sl.

Najveći lovoovlaštenik u našoj zemlji su Hrvatske šume. Gospodarski pristup prirodnim šumskim ekosusta-vima usmjeren je na očuvanje stabilnosti, prirodnosti i bioraznolikosti kako u domeni gospodarenja šuma-

ma tako i u gospodarenju s divljači i ostalom faunom kao važnim čimbenikom tog ekosustava. Veliki doprinos u realizaciji tih ciljeva imaju i djelatnici Hrvatskih šuma koji se bave profesionalno ovom djelatnošću. Zahvaljujući upravo tom ljudskom potencijalu, ali i dugogodišnjoj tradiciji lovstva u okviru Hrvatskih šuma, postižu se iznimni rezultati u radu. Potvrđuju to i podatci iz kojih je vidljivo da se mnogi lovci, domaći i strani, ponovo vraćaju u naša lovišta zadovoljni kvalitetom pruženih usluga.

Jedan od takvih vjernih lovaca koji punih 27 godina dolazi u lov u našu zemlju, ali uvijek u isto u lovište Smrekova draga – Gumance, Šumarije Klana delničke podružnice, talijanski je liječnik Giovanni Padovani iz Modene. Prvi put je došao 1986. i to na nagovor svog kolege liječnika iz Ortopedske bolnice Lovran. Od tada svake godi-ne, i po dva puta godišnje, gost je lugarnice na Suhom. Uglavnom dolazi u lov na srnjaka i za vrijeme rike u lov na jelena.

– Ovdje u Suhom sve je čarobno, od prirode, do domaćina, lov-nika Damira Prokopovića, kuharice Slavice koja priprema najbolju hranu, ovdje je, mogu to s pravom reći, moj drugi dom. Meni nije važna trofeja, već sam lov. Obožavam lov na jelena i to tehnikom šuljanja, jer onda sam u potpunosti ispunjen i kao lovac i kao ljubitelj

šumski krajolik u GJ Suho

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 17

Utvrđeno je da su poslovođe korektno obavili prikrajanje oblovine i primanje drvnih sortimenata.

Od uočenih nepredvidivih grešaka drva ističu se trulež na panju, trulež kvrge od grana, usukanost,

ekscentrično srce, okružljivost i paljivost

prirode. Ovo mjesto čarobno je i stoga što nema puno posjetitelja, nije komercijalizirano, što bi po njegovom mišljenju trebalo i ostati. Zadovoljan je i smještajem, no nedostaje sanitarni čvor gdje bi se lovci poslije napornog lova mogli osvježiti. Prisjetio se sa sjetom i svojih prvih boravaka Suhom kad mu je domaćin bio nažalost preminuli lovnik Pavao Sušnik. Tada na Suhom nije bilo ničega, ni struje, voda se uglavnom nosila iz bunara. No i to su bili lijepi i nezaboravni dani. Koliko lijepi najbolje će nam dočarati riječi iz knjige utisaka od 30. rujna 1997. (vodi se već punih 60 godina) lugara Sušnika:

„Tijekom trajanja jelenske rike ovi divni predjeli na cijelom su po-dručju bili ispunjeni odzvanjanjem tog očaravajućeg glasanja jelena. Za svakog lovca i ljubitelja prirode to je neopisiv doživljaj i zadovolj-stvo, zato preporučujem svima, čuvajmo prirodu i njezine stanovnike za opstanak i prosperitet budućih generacija.“

Kao Sušnikov nasljednik, ali i njegov učenik u lugarnici Suho, od 1990. zaposlen je lovnik Damir Prokopović. Damir je osoba za koju se s pravom može reći ne samo da voli svoj posao, već je i svoj život vezao uz šumu i lugarnicu u Suhom.

Posebna atrakcija je lov na jelena u vrijeme rike, gdje se love najkvalitetnija lovna grla. Zanimljiv je i lov na ostalu divljač, srnjaka, medvjeda, ali i divlju svinju.

Slijeva Giovanni padovani i damir prokopović

prijateljstva koja ne poznaju granice, govori Prokopović.Državno lovište Smrekova draga – Gumance površine je oko

18000 ha, smješteno je na području Šumarija Klana, Prezid, Tršće. Hrvatske šume gospodare na oko 9000 ha lovišta. U lovištu obitavaju razne vrste divljači, od jelena, srne, divlje svinje, divokoze, medvjeda, vuka, risa, lisice i sl.

lugarnica u Suhom

U pauzi lova ne samo na jelena, već i na ostalu divljač poput medvjeda ili srnjaka, vrši se prihranjivanje

divljači. Godišnje se u hranilišta dopremi i do 150 tona razne hrane.

– Ovaj iznimno odgovoran posao nije nimalo lagan, traži potpuni angažman 24 sata dnevno, poglavito u vrijeme kad imamo goste u lovu. U vrijeme lova na jelena, za vrijeme rike, ustajemo u ranu zoru, vrše se pripreme za lov, nekad taj lov potraje u prijepodnevnim satima, a ponekad se oduži i cijeli dan. Ako lovac ima sreće pa odstrijeli jelena, treba se pobrinuti da se divljač izvuče iz šume te da se vezano uz to obavi i cijeli niz drugih poslova poput obrade trofeja i sl. U pauzi lova ne samo na jelena, već i na ostalu divljač poput medvjeda ili srnjaka, vrši se prihranjivanje divljači. Godišnje se u hranilišta dopremi i do 150 tona razne hrane. Osim toga, obavljamo i radove na zasijavanju

krmnih njiva repom ili djetelinom, kosi-mo livade te sprema-mo sijeno za zimu. Jedno od ljepših strana ovog posla je i to da sam s mnogim lovcima koji ovdje dolaze u lov postao tijekom godina pravi prijatelj, kao i s gos-podinom Padova-nijem. To je i prava vrijednost u ovom mom poslu, ljudi i

– Bavljenje lovstvom ovdje je dugogodišnja tradicija, imamo stalnu klijentelu gostiju koji nam se uvijek rado vraća. Interes za lovom na ovom području toliki je da neki od lovaca čekaju red da dođu loviti u naš kraj, ističe upravitelj Šumarije Klana Herman Sušnik. Posebna atrakcija je lov na jelena u vrijeme rike, gdje se love najkvalitetnija lovna grla. Zanimljiv je i lov na ostalu divljač, srnjaka, medvjeda, ali i divlju svinju. Uz domaće goste najviše nam dolaze lovci iz susjednih zemalja Austrije, Slovenije, Italije i Njemačke. U lugarnici na Suhom borave uglavnom dva do tri dana. Obzirom da se radi o premalim kapacitetima smještaja u lugarnici, svega šest ležajeva i vrlo lošem sani-tarnom čvoru, želja nam je na temeljima stare lugarnice napraviti novi objekt, da bi poboljšali standard i povećali kapacitete smještaja naših gostiju, govori Sušnik.

Inače lugarnica na Suhom, u kojoj je trenutno organiziran smještaj za lovce, nalazi se na nadmorskoj visini od 1016 metara, udaljena je od mjesta Klane dvadesetak km. Smještena je na proplanku, u okružju stoljetnih crnogoričnih šuma, pravi je raj za ljude koji vole lov i priro-du. Stara lugarnica na Suhom, na čijim se temeljima planira izgradnja novog objekta, srušena je prije tri godine. Bila je izgrađena prema pro-jektu ing. Viličića, sagradili su je šumari sami, vlastitim snagama, a za goste i za smještaj šumarskih radnika bila je otvorena 23. studenoga 1952. To je još jedan dokaz da je lovstvo na ovom području odu- vijek bilo važan čimbenik u sustavu šumarske djelatnosti, da se lovu i lovcima posvećivala velika pozornost ponude kvalitetnih usluga, ali i pružanju gostoljubivosti od strane domaćina. Stoga nije ni čudo da se neki gosti poput Padovanija vraćaju i da će opet dolaziti u ovaj lovački raj na zemlji, kako kaže ovaj talijanski lovac. n

temelji buduće lugarnice

18 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

Unatoč miniranosti, entuzijazma i volje ne nedostaje

Ušp GOSpIć – šUmarIJa dONJI lapaC

Šumarija Donji Lapac jedna je od 11 šumarija Uprave šuma po-družnice Gospić, smještena je na samom istoku Ličko-senjske

županije te je zbog svog zemljopisnog po-ložaja prometno dosta izolirana. Na svo-me sjeverozapadu omeđena je planinom Plješevicom, a s jugoistočne strane proteže se granica prema Republici Bosni i Her-cegovini koju velikim dijelom čini rijeka Una. Najniža točka Šumarije nalazi se na nadmorskoj visini od 245 m na obali Une, dok je najviša točka Ozeblin, ujedno i najviši vrh planine Plješevice na 1 657 m nadmorske visine, što čini visinsku razliku od 1 412 m. To je jedan od razloga ra-znovrsnog i bogatog biljnog i životinjskog svijeta kojim obiluje Šumarija Donji Lapac.

Upravitelj Šumarije, Darko Smerdel, dipl. ing. šum., upoznao nas je sa značajkama ove prometno dosta izolirane i teže dostupne Šumarije.

– Površina Šumarije iznosi 22.339,66 ha, od čega je dostupno 20.516,91 ha, ostatak je nepristupačan zbog miniranosti. Šumarija Donji Lapac podijeljena je na 8 gospodarskih jedinica, od kojih su 5 kontinentalne, a 3 krške. Kontinentalne gospodarske jedinice su: Kar-lović korita, Srneća draga – Janković kosa, Istočna mazinska planina, Velika Plješevica – Drenovača i Kalinovača, površine 11.162,27 ha, a krške su: Kestenovac – Nebljuška gora, Birovača i Visočica – Lisac s

ukupnom površinom 11.177,39 ha – isti-če Smerdel.

Nadalje nastavlja kako se najvrjednija šuma nalazi u gospodarskoj jedinici Veli-ka Plješevica – Drenovača, koja je smje-štena na samoj granici s Bosnom i Her-cegovinom. Zbog ratnih zbivanja (1991. – 1995.) velika površina toga prostora za-gađena je minsko – eksplozivnim sredstvi-ma, što je rezultiralo nedostupnom povr-šinom od 1.882,75 ha i nedostupne drvne zalihe koja iznosi 449.244 m3. Razmini-ranje se provodi od 2002. godine, ističe Smerdel, no još nije provedeno do kraja, a uslijed negospodarenja tom površinom u zadnjih 20 godina šuma postaje sve sta-rija, zastarčena, sa dosta bakrlja, šupljih i

deformiranih stabala, a uz sela i poljoprivredne površine stabla su ošte-ćena uslijed požara. Posljedica štete u takvim zapuštenim šumama je podbacivanje u izvršenju zadane sortimentne strukture, a samim tim i neostvarivanje planirane financijske dobiti. Razminiranje uvelike ovisi o financijskim mogućnostima, a prema važećim cijenama, za potpuno čišćenje terena od mina potrebno je izdvojiti oko 140 milijuna kuna.

Osim mina, kako ističe upravitelj Šumarije, problem u gospoda-renju šumama ovog kraja predstavlja i nedovoljna otvorenost, koja danas iznosi 9,23 km/ 1 000 ha (1995. god. iznosila je 4,01 km/1 0000 ha). Izgradnja novih i neophodnih šumskih prometnica i vlaka

šum

arsk

a raz

gled

nica

Tekst n Foto: Mandica Dasović

Površina Šumarije iznosi 22.339,66 ha, od čega je dostupno 20.516,91 ha, ostatak je nepristupačan zbog miniranosti. Šumarija

Donji Lapac podijeljena je na 8 gospodarskih jedinica, od kojih su 5 kontinentalne, a 3 krške. Kontinentalne gospodarske jedinice su: Karlović korita, Srneća draga – Janković

kosa, Istočna mazinska planina, Velika Plješevica – Drenovača i Kalinovača, površine

11.162,27 ha, a krške su: Kestenovac – Nebljuška gora, Birovača i Visočica – Lisac

s ukupnom površinom 11.177,39 ha.

darko Smerdel, upravitelj

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 19

Uslijed negospodarenja tom površinom u zadnjih 20 godina šuma postaje sve starija, zastarčena, sa

dosta bakrlja, šupljih i deformiranih stabala, a uz sela i poljoprivredne površine stabla su oštećena uslijed

požara. Posljedica štete u takvim zapuštenim šumama je podbacivanje u izvršenju zadane sortimentne

strukture, a samim tim i neostvarivanje planirane financijske dobiti.

Veliki mrazovac (lat. Erannis defoliaria, Clerck 1759.) je kukac iz reda Lepidoptera, porodice Geometridae s izraženim seksualnim dimorfizmom. To znači da se ženka i mužjak fizički razlikuju, što se u ovom slučaju

odnosi na ženkina zakržljala, jedva vidljiva krila, zbog čega na prvi pogled više podsjeća na pauka, nego na leptira. Razlikuju se i po boji. Ženka je blijedo žućkastokrem boje, s crnim pjegama, a mužjakovo tijelo je crvenosmeđe. Raspon njegovih krila je oko 40 mm, a boja može varirati. Pokrovna krila su najčešće blijedo žute boje s tamnim poprečnim prugama, mogu biti smeđa, donja su prljavo bijela, a česti su i melano tipovi. Antene su im pera-ste. Privlači ih umjetno svjetlo. Za oba spola je karakteristično da spadaju u manje do srednje velike kukce vitkih tijela. Imaga su aktivna od studenog do prosinca, za to vrijeme jajašca pre-zimljavaju. Stvaraju jednu generaciju godišnje. Ženke se penju po granama i deblima te polažu jajašaca u grupama od dva do dvadeset i pet, odnosno 200 do 800 ukupno, na grane, u pupove ili pukotine u kori. Jaja su oko 1 mm dužine. Izlijeganje traje od kasnog ožujka do početka lipnja, a jedinke započinju s jedenjem cvjetnih i lisnih pupova. Gusjenice su najčešće smeđecrvene i sa

veliki mrazovac – veliki štetnik

prIrOdNI NeprIJatelJ NašIH lIStaČaiziskuje znatna financijska sredstva do kojih se sve teže dolazi, osobito nakon smanjenja sredstava OKFŠ-a.

Bez obzira na otežavajuće okolnosti s kojima se susreću djelatnici ove Šumarije, entuzijazma i volje ne nedostaje. Danas su u Šumariji zaposlena 34 djelatnika, od čega 6 dipl. ing. šumarstava, 7 šumarskih tehničara, 7 sjekača i 9 šumskih radnika, ostalo su vozač - mehaničar, skladištar, blagajnik, knjigovođa i čistačica. Zanimljiv je podatak, a ujedno i veliki problem ove Šumarije česte i brojne kadrovske pro-mjene, u prilog kojih govori i podatak kako su u 17 godina kroz ovu šumariju prošla 24 dipl. ing. šumarstva i 32 šumarska tehničara. Osim svakodnevnih poslova djelatnici između ostalog postavljaju putokaze i oznake za pojedine znamenitosti koje se nalaze na području Šumarije, a postavljen je i informativni pano kojim se prolaznike upućuje na lo-kaciju cca 250 m2 na kojoj raste božikovina. Također, zadnjih godina sustavno se uređuje i dvorište Šumarije, gdje je posađeno preko 350 hortikulturnih sadnica te 16 divljih voćkarica s namjerom da se kalem- ljenjem održe i vrate autohtone vrste donjolapačke doline. Šumarija je bogata biljnim zajednicama, a najzastupljenije vrste su bukva, jela, javor, crni grab, cer.

Šumarija Donji Lapac obiluje brojnim prirodnim ljepotama od kojih se posebno ističe rijeka Una sa svojim vodopadima, bukovima i kaskadama. Najljepši i turistički najposjećeniji je Štrbački buk visok 25 metara, koji se nalazi uz samu granicu sa susjednom Bosnom i Hercegovinom, i kojega čini nekoliko slapova stvarajući jednu cjelinu. Također, Unu karakterizira i veliko bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta, a zanimljiva je i brojnim izletnicima koji sve češće dolaze uži-vati u raftingu i prekrasnom krajoliku koji se proteže uz 12 km dugu stazu prepunu brzaka i kanjona.

Treba istaknuti i rezervat šumske vegetacije „Prašuma“, površine 3,46 ha, koji se nalazi u GJ Velika Plješevica, kao i predio „Manita draga“, nekadašnji vodeni tok, a danas značajna po svojim geološkim i fitocenološkim karakteristikama. U Lapačkoj dolini nalazi se i bre-žuljak Obljaj, značajno arheološko nalazište iz kasno brončanog i rano željeznog doba.

Na samom kraju možemo zaključiti kako je Šumarija Donji Lapac zanimljiva na više različitih nivoa. Uz ogroman prirodni potencijal, volju zaposlenika i pomoć države prilikom razminiranja, još bi nas svačim lijepim mogla iznenaditi. n

šumarija donji lapac

U redu leptira (Lepidoptera) nema mnogo šumskih štetnika, ali oni koji to jesu rade velike štete. Prirodni

areal velikog mrazovca je europski kontinent, a uspješno se proširio po sjevernoj hemisferi američkog.

Gusjenica

20 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

Teks

t: M

arija

Gla

vaš

n F

oto:

Arh

iva

zašti

ta šu

ma

Ivan Jagušić

žutom postranom linijom duž tijela, duge oko 33 mm. Kasnije spajaju lišće svilenkastom tvorevinom, spuštaju se na tlo, u tlu prave kokone i tako ostaju zaštićene do kasne jeseni. Kukuljica biva oko 15 mm duga i tamno smeđa. Mužjaci lete u sumrak i noću, najviše tijekom listopada i studenog, najranije u rujnu, a najkasnije u travnju.

Za šumare čitave Europe problem su gusjenice. Kao što latin-ski naziv upućuje, one su defoliatori i nisu izbirljive po pitanju vrsta. Brste na divljim ružama, običnome jasenu, glogu, crnome trnu, orahu, lijeski, hrastu, grabu, bukvi, brijestu, javoru, lipi, vrbi, borovnici, kestenu, brezi, johi, ali su nađene i na četinjača-ma kao što su jela i ariš. Osim šumarima, ove gusjenice proble-me predstavljaju i agronomima jer brste na jabukama, kruškama trešnjama, višnjama, marelicama, ribizlima i drugim vrstama. U početku se hrane pupovima, tučcima, lisnim izbojcima, a kasnije čitavim lišćem ostavljajući glavne žile žilišta netaknutim. U sta-nju su posve ogoliti krošnju, time znatno fiziološki oslabiti stablo i načiniti ga prijemčivim za napadaje drugih parazita kao što su gljive i sekundarni štetnici. Ovo je kukac koji je sposoban raširiti se na području od nekoliko kilometara bilo sam, bilo vjetrom ili vodom. Događa se da jajašca koja se nalaze u kori trupaca bivaju transportirana na mjesta gdje ranije nije bilo napadaja mrazovca. Veliki mrazovac ima veliki reproduktivni potencijal, prevaljuje velike udaljenosti i parazitira na velikom broju vrsta i zato je nje-govo iskorjenjivanje teško. U Europi periodično uzrokuje velike napadaje. Te periode karakteriziraju zastoji u rastu, propadanje i odumiranje stabala. Nadalje, to uzrokuje promjenu omjera vrsta u korist onih koji nisu domaćini mrazovca. Defolijacija može vo-

diti smanjenom urodu sjemena, čime biva smanjen izvor hrane za divljač i može se negativno odraziti na uzgojne radove. Neki ame-rički šumari, specijalizirani za ekologiju, smatraju da ima odre-đenih koristi od ovih defoliatora. Oni smatraju da su mrazovci zaslužni za recikliranje nutrijenata u šumi tako što ih prenose u tlo. Također smatraju da se brštenjem lišća, odnosno povećanjem količine svjetla, pospješuje rast podstojne etaže, točnije, stabla vrsta na kojima mrazovci ne parazitiraju, čime dobivaju šansu za rast, što prema njihovom mišljenju pridonosi većoj mješovito-sti šuma i time većoj ekološkoj stabilnosti. Ljudi koji održavaju gospodarski važne hrastove šume sigurno se ne slažu s njihovim stajalištima.

Po našim upravama se redovito provode kontrole brojnoga stanja mrazovca, odnosno prognoze pomoću ljepljivih prstena što je prilično jeftina metoda. Prsteni se postavljaju početkom listopada. Broji se koliko ima ženki po centimetru opsega debla. Ako se nađu dvije, stanje se smatra kritičnim. Postoje kemijska sredstva koja uništavaju jajašca i gusjenice. Kod nas se za sada koristi MATCH 0,5 EC, registriran u šumarstvu, koji se koristi i za hrastovog savijača (Tortix viridiana). Njegova djelatna tvar sprječava stvaranje hitina, pa kod gusjenica izostaje presvlačenje, a kod jajašca sprečavaju izlijeganje. Na odrasle jedinke sredstvo ne djeluje. Primjenjuje se aviotretiranjem.

Kada postanemo članica EU znatno će se smanjiti broj do-zvoljenih sredstava. U opticaju će biti strogo biološka sredstva, u ovom slučaju insekticid pod komercijalnim nazivima Dipel i Thuricide, čija je baza Bacillus thuringiensis (gram pozitivna bak-terija). Jedna belgijska tvrtka otišla je dalje i 1985. godine genet-skim inženjeringom razvila biljke duhana s genima ove bakterije, tako da su same po sebi otporne na napade insekata. Danas je ta tvrtka dio njemačke Bayer CropScience, poznate po proizvodnji GMO usjeva. Od prirodnih sredstava tu su ptice koje ih jedu i za koje se mogu postaviti kućice na stabla u šumi, zatim mravi porodice Formica čije je kolonije moguće unositi u sastojine gdje je to potrebno, a poznat je i feromon pa se mogu proizvoditi i feromonske klopke. U prirodi ni ptice ni šumski mravi ne uspije-vaju spriječiti velike napade velikog mrazovca. n

Odrasli mužjak Odrasla ženka

Prsteni se postavljaju početkom listopada. Broji se koliko ima ženki po centimetru opsega debla. Ako se

nađu dvije, stanje se smatra kritičnim. Postoje kemijska sredstva koja uništavaju jajašca i gusjenice.

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 21

Austrijske savezne šume (ÖBF) upravljaju i gospodare sa 10 % površine nacionalnog teritorija te 15 % šuma. To obuhvaća upravljanje i zaštitu prirodnih resursa Repu-blike Austrije – jezera (74), šume, planine – uz pošti-

vanje načela održivosti: iz prirode se uzima samo onoliko koliko opet priraste. Cjelokupno poslovanje ÖBF može se iskazati kroz četiri temeljne djelatnosti:

1. Šumarstvo – Core business2. Nekretnine – stalno povećanje vrijednosti imovine3. Usluge – izvođenje radova za ÖBF i prema šumoposjednici-

ma (od planiranja radova do izvođenja i prodaje proizvoda)4. Obnovljivi izvori energije – voda, sunce, vjetar, biomasa

(partnerstvo sa investitorima)Prema Društvu nastoje uspješno ispuniti tri cilja koji su često

u sukobu:1. Zaštita okoliša2. Socijalni ciljevi3. Gospodarska uspješnostStoga je razvijen sustav mjerenja uspjeha ostvarivanja ova tri

cilja: SBSC (Sustainability Balanced Scorecard). Samo uravnote-ženim pristupom šuma može ispuniti sve svoje funkcije.

Temeljem posebnog ugovora ÖBF 50 % neto dobit uplaćuju u proračun, a 50% ostaje Društvu za investicije.

Firma gospodari sa 857.000 ha od čega je šumom obraslo 512.000 ha. Brojčani pokazatelji za 2011. godinu govore o sječi-vom etatu od 1.519.000 kubika, dok je ostvarena sječa iznosila 1.520.000 kubika.

Uprava društva odgovorna je za poslovanje firme i djeluje putem Direkcije pod kojom je 12 šumarija sa 121 revirom, 2 nacionalna parka te jedna radna jedinica mehanizacije. Firma posjeduje i 4.200 građevina, gospodari sa 1.280 lovišta te sa 425 ribolovnih revira.

ÖBF žele osigurati svoj gospodarski uspjeh u budućnosti. Sto-ga stalno proširuju svoj portfelj kroz ulaganja u drugim tvrtkama.

Uz ulaganja u drvnoj industriji ulaže se u korištenje vode, smještajne kapacitete u turizmu, u proizvodnju obnovljive ener-gije i šumarske usluge.

euro

psko

šum

arstv

o

Tekst: Ivan Hodić n Foto: I. Hodoć, Arhiva ÖBf AG

Gospodarenje šumama, vodama i nacionalnim parkovima

aUStrIJSKe SaveZNe šUme dd

Austrijske savezne šume – Österreichische Bundesforste AG (ÖBF) postoje još od 1925. godine, a 1997. su preoblikovane u trgovačko društvo oblika dioničko društvo. Do tada su bile ustanove u sastavu državnog proračuna. Jedini dioničar je Republika Austrija, a zastupa je Savezni ministar poljoprivrede, šumarstva, okoliša i vodnog gospodarstva (sada gosp. Niki Berlakovich).

površine ÖBf aG

pregled tvrtki u vlasništvu ili sa udjelom ÖBF:

pOdUZeće UdJel

Aquasilva Wasserversorgungs- und Abwasserentsorgungs GmbHTvrtka za gospodarenje vodom i zbrinjavanje otpadnih voda

100 %

SWH – Strom und Wärme aus Holz Heizwerke Errich-tungs-Betriebs-GmbHTvrtka za trgovinu i marketing šumskom biomasom

50 %

Dachstein Tourismus AG (DAG) 4,15 %

Kraftwerk Tegesbach Errichtungs- und Betriebs GmbHMala hidroelektrana na potoku Tegesbach/Tirol – isporuka struje u javnu mrežu

100 %

Kraftwerk Dientenbach GmbHHidroelektrana kod Salzburga 20,5 mil. kWh godišnje 33,3 %

Wasserkraftwerk Forstaubach Gleiming GmbHHidroelektrana 60 %

Nahwärme Obertrum am See GmbHSustav daljinskog grijanja Obertrum 11,5 %

Hallstatt Wasserkraft GmbHHidroelektrana Hallstatt 51 %

WIEN ENERGIE Bundesforste -Biomasse Kraftwerk GmbH & Co KG: Najveća termoelektrana na biomasu u EU, grijanje 140.000 domaćinstava

33,3 %

Mayr-Melnhof Holz Holding AGGrupa drvnoindustrijskih pogona u Leobenu 25,1 %

Regio-Z AusseerlandRegionale Zukunftsmanagement und Projektentwicklung Ausseerland Salzkammergut GmbH (20%) und GmbH & Co KG (9,24% %)Upravljanje budućnosti – razvoj projekata

20 %

22 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

Važno je napomenuti kako se naše i austrijsko zakonodavstvo razlikuju kada je riječ o upravljanju vodnim gospodarstvom i za-štitom prirode. ÖBF gospodare vodama na svojim površinama i ostvaruju značajne prihode. Tako i u provedbi mjera zaštite prirode, gdje postoji kvalificirani subjekt za njihovu provedbu, Država ne osni-va posebnu proračunsku ustanovu, već je povjerava takovom subjektu uz sufinanciranje projekata od općeg interesa. ÖBF su pouzdan su-bjekt za provedbu takovih mjera pa tako i u nacionalnim parkovima.

Uprava vodi i odgovorna je za cjelokupno poslovanje i razvoj tvrt-ke. Ona je savjetovana i nadzirana od strane Nadzornog odbora. Čla-novi Uprave su dr. Georg Erlacher kao predsjednik te Georg Schöppl kao član Uprave. Nadzorni odbor čine:

Stefan Schenker, predsjednik NO, zatim slijede dva zamjenika predsjednika, a to su Christian Kuhn i Michael Höllerer te DI Martin Burjan. Članovi u Nadzornom odboru iz Glavnog vijeća zaposlenika su Josef Reisenbichler i Martin Schönsgibl.

Sustainability Balanced Scorecard (SBSC) ÖBf aG – trodimenzionalno mjerenje uspjeha

Austrijske savezne šume veoma naglašavaju svoju ulogu u zaštiti i upravljanju prirodnim resursima. U tom cilju provode razne projekte sa svrhom zaštite vrsta i okoliša kao preduvjet u interesu održivosti profitabilnog upravljanja prirodnim resursima. Oko polovice ÖBF-ovih površina zaštićene su određenim mjerama. To su šume visoko-planinskih područja i poplavne ravni kao i livade, jezera i močvare, što ih s obzirom na njihove visoke ekološke vrijednosti stavlja u poseban položaj. Paletu zaštićenih kategorija u rasponu od nacionalnih parkova i parkova prirode do zaštićenih krajolika čini oko 900 prirodnih spo-menika. Također ÖBF daju značajan doprinos provedbi paneuropske mreže Natura 2000 i međunarodnim programima zaštite biološke raznolikosti.

ÖBF provode važan nadzor površina na tri nacionalna parka i Beč-koj šumi (Wienerwald) – rezervatu biosfere. Nacionalni parkovi Do-nau-Auen i Kalkalpen integrirani su u ÖBF kao vlasništvo poduzeća u upravljanju zaštićenim područjima. Njihovi glavni zadatci su u zaštiti

1) baza iz 2011., stabla s minimalne visine 30 cm (10 cm ranije)

StratešKI CIlJ USpJeH – ČImBeNIK mJera 2009. 2010. 2011. plan 2011.

GOSpOdarSKI

Povećati ekonomsku vrijednost Ukupni uspjeh ÖBf AG Ukupni uspjeh ÖBf AG - EGT nakon oporezivanja u mil. € 4,0 15,9 23,7 17,0

Samofinanciranje jačanje kapaciteta Operativni novčani tok Operativni novčani tijek prije ulaganja i prije financiranja u mil. € 32,6 34,1 27,2 23,8

Dobit – sigurnost i povećanje Return on Sales (ROS) - Povrat u vlastito poslovanje

ROS (EBIT marža) ÖBf AG = EBIT / operativni prihodi (isključujući kamate) u % 8,3 8,3 11,5 9,7

Partnerski odnosi s klijentima Zadovoljstvo kupaca Zadovoljstvo kupca (godišnje istraživanje)Sustav ocjenjivanja: 1 = vrlo pozitivno do 5 = vrlo negativno

– 2,2 2,3 ≤ 2

Razvoj sektora krozpoticanje inovacija

Istraživanje i razvoj R & D indeks ÖBf AG (vanjski + unutarnji troškovi) 2003 = 100 158 147 121 155

drUštveNI

Ispunjavanje zaštitne funkcije Realizacija specifičnih projekata zaštite šuma

Broj projekata zaštite šuma 83 80 80 84

Ispunjavanje rekreacijskih funkcija Poboljšanje rekreacijskih funkcija Rekreativni sadržaji indeks = brdski biciklizam (km), jahanje (km), cross-country skijanje (km), itd., 2003 = 100

117,8 119,1 120,8 118,1

Ispunjavanje obveza prema ovlaštenicima pošumljavanja

Sigurno pošumljavanje Naknada po m3 dopuštene sječe i proizvedenim sortimentima 4,00 4,03 3,85 4,00

Korištenje i razvojPotencijal zaposlenih

Sigurnost na radu Sigurnost na radu – broj povreda na 100 zaposlenih 9,45 7,5 6,9 ≤ 9

Korištenje i razvojzaposlenik potencijal

Zadovoljstvo zaposlenih MA anketa svakih 2 godine. Sustav ocjenjivanja: 1 = vrlo pozitivna do 5 = vrlo negativne

– – 2,15 ≤ 2

prIrOda

Održivi razvoj i korištenje šuma Kvantitativna održivost šuma Kvantitativna mjera održivosti. Bilancirani etat u gospodarskim šumama/iskaz izvršene sječe . Cilj: 1

0,77 1,11 1,32 1,00

Održivi razvoj i korištenje šuma Kvalitativna održivost Korištenje zrelih zaliha(=dovršne sječe)

Utjecaj strukture sječe = prosječna starost, visina, nagib, kvaliteta i dobni razred; Ciljana vrijednost = 0, u rasponu od -2 do 2

-0,50 -0,10 -0,20 0,00

Održivi razvoj i korištenje šuma Kvalitativna održivost Mjere zbog korištenja površina i prethodnog prihoda

Utjecaj strukture iz prethodnog korištenja = prosječna dob, Visina, nagib, kvaliteta staništa i dobna struktura; Ciljana vrijednost = 0, u rasponu od -2 do 2

-0,30 -0,20 -0,40 0,00

Održivi razvoj i korištenje šuma Postizanje kvalitativnih ciljeva Pokazatelj karbonatnih staništa: udio u primjernim plohama, Pomlađivanje bjelogorice: da se postigne cilj treba biti zastupljenost na svim plohama. Cilj u % =80

79,7 80,3 71,11 80,0

Održivi razvoj i korištenje okoliša Ciljano djelovanje zaštite prirode / Aktivno upravljanje prirodnim područjima

Broj aktivnosti godišnje 719 855 834 950

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 23

i kontroli posjetitelja, objektima infrastrukture, upravljanje biljnim i životinjskim svijetom, kao i komunikacije s partnerima i susjedima.

ÖBF se oslanjaju na usku suradnju sa organizacijama iz zaštite pri-rode, drugim tijelima i akademskom zajednicom.

Netaknuti krajolici, zdrave šume, čista voda i čist zrak su neop-hodni za visoku kvalitetu življenja. Zajedno s partnerima iz turizma i industrije zabave ÖBF-a su zadužene za oporavak okoliša i prirode.

Zajedno sa zajednicama, udrugama i partnerima u turizmu i gos-podarstvu, Savezne šume stvaraju raznolike sadržaje za odmor i re-kreaciju. To uključuje javna prirodna kupališta na jezerima, kao i sta-ze za brdski biciklizam, jahače i pješačke staze kao i zimske sportske sadržaje. Time se širi područje uspješnog dijaloga sa stanovnicima i drugim interesnim skupinama. Nadalje, ÖBF se brinu i za prestižne građevine, kao Carski lovački dvorac Eckartsau u Nacionalnom parku Donau-Auen i baroknom dvorcu Lamberg u Styeru.

Ključ uspješnosti Društva leži u motiviranim i angažiranim dje-latnicima. U tijeku je dijalog sa svim interesnim skupinama s ciljem uspostave ravnoteže svih ciljeva: gospodarskih, ekoloških i socijalnih. Potiču se inovacije kao motor konkurentnosti, kroz smanjenje troško-va, optimalizaciju struktura i procesa. n

Financijski pokazatelji ÖBf aG

2011. 2010. 2009.

Ukupni prihod 226,1 Mil. € 219,8 Mil. € 220,4 Mil. €

eGt* 23,7 Mil. € 15,9 Mil. € 4,0 Mil. €

Investicije 7,0 Mil. € 10,1 Mil. € 21,1 Mil. €

Sječa 1,5 Mil. m3 1,7 Mil. m3 2,1 Mil. m3

Zaposleni prosječno godišnje

1.205 1.198 1.219

* EGT Dobit iz redovnih aktivnosti nakon plodouživanja

Ideja o pravu služnosti potekla je od činjenice da je danas teško naći veće površine zemlje na kojima postoji moguć-nost podizanja maslinika, voćnjaka i vinograda. Neriješeni imovinskopravni odnosi, pogotovo u priobalju, glavni su

element blokade razvoja poljoprivrede, a samim time i razvoja ruralnih sredina. Kako bi se riješio taj problem, 2004. godine donesena je mjera u vidu zaključka kojom se reguliraju postupci i mjerila za osnivanje prava služnosti u šumi ili na šumskom ze-mljištu koje se nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, sa isklju-čivom namjerom podizanja maslinika, voćnjaka ili vinograda. Podizanje ovih višegodišnjih nasada nije moguće bilo gdje, već je riječ o neobraslom zemljištu ili onome na kojemu postoje odre-đeni degradacijski razvojni stadiji poput šibljaka, šikara gariga i sl. Osim toga, osoba koja je ostvarila pravo na služnost i planira ostvarivati dobit kroz istu mora se i brinuti za tu površinu, kao i za okolinu, što bi moglo uvjetovati smanjenom opasnošću od požara.

Kako bi se točno odredilo koje površine zadovoljavaju te kri-terije, tadašnje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog

pravo služnosti – još malo pa nestalo

SlUŽNOSt

vinograd Bože Bačića

Grožđe iznimne kvalitete24 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

Teks

t n F

oto:

Gor

an V

ince

ncek

olog

ija

gospodarstva u suradnji s Hrvatskim šumama d.o.o. izradi-lo je popis potencijalnih površina na kojima se može osno-vati služnost radi višegodišnjih nasada na vremenski rok od 50 godina, uz naknadu. Pravne i fizičke osobe koje su stekle pravo korištenja tih površina sklapale bi ugovor sa mini-starstvom zaduženim za poslove šumarstva prema posebnoj odluci koju donosi ministar. Postupak je bio slijedeći.

Prvo je stranka podnosila zahtjev šumariji za očitova-njem za određenu površinu koja bi utvrđivala mogućnost osnivanja služnosti radi podizanja višegodišnjih nasada. Kada bi se skupio određeni broj zahtjeva, Hrvatske šume bi dostavljale popis čestica koje zadovoljavaju kriterije Mini-starstvu koje bi predlagalo Vladi donošenje odluke za spo-menute čestice. Nakon donošenja odluke od strane Vlade RH, bilo je potrebno podnijeti zahtjev Ministarstvu koje je prethodno objavilo javni poziv za osnivanje prava na služ-nost za te iste čestice. Ministar bi potom imenovao stručno povjerenstvo koje je razmatralo zahtjeve. Prednosti su imale fizičke osobe koje su u posjedu imale obiteljsko poljopri-vredno gospodarstvo, hrvatski branitelji te fizičke osobe čije je prebivalište najbliže traženoj lokaciji. Prednost su također imale osobe koje su se dugoročno bavile poljoprivredom, kao i osobe koje žele uložiti u ekološku proizvodnju.

Naknada za osnivanje prava služnosti obračunava se pre-ma posebnom propisu kojim se uređuje naknada za prene-sena ili ograničena prava na šumi ili šumskom zemljištu. Ta naknada u iznosu od 50.000,00 kuna plaća se jedno-kratno prije sklapanja ugovora, a ukoliko je veća, iznos od 50.000,00 kuna plaća se jednokratno prije sklapanja ugo-vora, a preostali iznos u najviše tri jednogodišnje rate. Tek nakon predočenja potvrde o plaćanju iznosa naknade, mi-nistar i ovlaštenik sklapaju Ugovor o služnosti.

Ovlaštenik prava služnosti dužan je u roku od dvije godi-

pravo služnosti – još malo pa nestalo

Vlada Republike Hrvatske je 2004. godine donijela zaključak kojim je moguće osnivanje prava služnosti u šumi ili na šumskom zemljištu. Riječ je o mogućnosti osnivanja prava služnosti za podizanje višegodišnjih

nasada na šumskim površinama u početnim ili degradacijskim razvojnim stadijima koje su dane na korištenje u periodu od 40 do 50 godina. Ulaskom u Europsku uniju to neće više biti moguće, stoga je predstojeće

razdoblje od 6 do 7 mjeseci posljednji pokušaj kako bi se uhvatila ta pogodnost.

ne podignuti nasade i redovito plaćati naknadu za služnost.Koliko je popularna ova mjera govori podatak da je do

sada bilo 9 odluka na koje je dana suglasnost na osnivanje služnosti za podizanje višegodišnjih nasada na ukupnoj po-vršini od 22.508 ha, ponajviše na području gospodarenja UŠP Split. Kako stvari stoje, ulaskom u Europsku uniju prestat će vrijediti spomenuta Uredba, što znači da poten-cijalni ulagači u trajne nasade imaju vrlo malo vremena da realiziraju svoj plan.

Ovu Uredbu je među prvima iskoristila tvrtka Badel 1862. koja je podigla vinograde na površini od 103 ha u blizini Benkovca na lokaciji Korlat. Da su u potpunosti po-godili sa investicijom govore brojne međunarodne nagrade koje je ova firma dobila za vina uzgojena na ovoj lokaciji.

Također nas je zanimalo kako su u cijeloj priči prošli mali proizvođači, stoga smo posjetili vinara Božu Bačića iz Podgrađa te ga upitali za njegova iskustva.

– Tražili smo lokaciju na kojoj bi mogli pokrenuti oz-biljan posao. Sve površine koje su se nudile u okolini bile su vrlo male, do 1 hektara, stoga smo 2006. godine sklopi-li ugovor sa Ministarstvom gdje smo osnovali služnost na 16,34 ha. Od trenutka podnošenja zahtjeva pa do potpisi-vanja prošlo je 2 godine – ispričao nam je Bačić.

Radilo se o neobrasloj površini koja je loša za šumu, no dobra za vinograd. Također je pogodno što se površina na-lazi u blizini Bačićeve kuće u Podgrađu.

– Pretvoriti kamen u obradivu površinu živa je muka, no rezultat je tu. Dobitnici smo mnogih međunarodnih pri-znanja za naše vino – ističe Bačić te dodaje:

– Volio bih u vinogradu izgraditi vinariju, što je trenutno nemoguće, jer zemlja nije moja pa se onda ta investicija ne isplati. Kada bi to bilo moguće onda bi ova Uredba bila potpuni pogodak – za kraj je zaključio Bačić. n

Nasadi tvrtke Badel 1862

Neobrasla površinaBroj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 25

26 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

017_DD SERVIS.indd 17 17.6.2011 14:21:00

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 27

Teks

t: Iv

ica

tom

ić n

Fot

o: J

. Zel

ić, T

. Crn

jac,

Arh

ivpa

rkov

iSlikoviti gradić Lipik, smješten na

obroncima Psunja u zapadnoj Slavoniji, u dolini rijeke Pakre, poznat je široj javnosti po svojim

toplicama (lječilištu), mineralnoj vodi, tvornici ravnoga stakla, ergeli konja lipi-canaca i osebujnom parku koji je 1965. godine proglašen spomenikom parkovne arhitekture. Kao naselje i lječilište, Lipik postoji dvjestotinjak godina, a izvori ljeko-vite vode poznati su još u vrijeme Rimsko-ga carstva. Potkraj 19. stoljeća izgrađeni su lječilišni objekti i park koji za vrijeme Austro – Ugarske doživljavaju svoj uspon, a najveći procvat ovo naselje doživljava između dva svjetska rata, kada ga ubrajaju među najpoznatija europska lječilišta. Toplice s perivojem, unatoč narušava-nju povijesnog ambijenta zbog prethodnih nestručnih intervencija i ratnih razaranja u Domovinskome ratu, i danas daju osnovno obilježje i posebnu prepoznatljivost ovome najzapadnijem naselju u Požeško - slavonskoj županiji, četiri kilometra udaljenom od Pakraca.

Prema mišljenju stručnjaka, park (perivoj) smješten u gradskome središtu na površini 10,4 ha jedan je od najljepših u Hrvatskoj, a do današnjih je dana sačuvan na prvotnoj površini bez bitnih promje-na perivojne kompozicije. Naime, kompleks zgrada i park po svojoj su strukturi i obilježjima slični onima podignutim koncem 19. sto-ljeća i dio su bogatog kulturno – povijesnoga nasljeđa ovoga kraja. Nažalost, grad i okolna naselja pretrpjeli su tijekom Domovinskoga

lipički barokni perivoj među najljepšima je u Hrvatskoj

parKOvNa BaštINa HrvatSKe

rata velika razaranja pa tako i lječilište s perivojem. Unatoč činjenici da je park značajno oštećen i zapušten i danas je po izgledu i ljepoti svjedok vremena u koje-mu se poklanjala velika pozornost i bri-ga parkovno-vrtnoj arhitekturi. Poslije Domovinskoga rata pristupilo se obnovi grada i lječilišta te su date smjernice i za obnovu perivoja. Posebno vrijedan prilog obnovi potonjeg dala je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjem Požeš-

ko -slavonske županije izdajući monografiju “Park u Lipiku, zaštiće-ni spomenik parkovne arhitekture (grad, lječilište i perivoj)”, mr. sc. Juraja Zelića i mr. sc. Tomislava Crnjca. Oni su autori i prethodnih dviju knjiga o parkovima u Kutjevu i Trenkovu, u požeškome kraju. U lijepo opremljenoj knjizi na 340 stranica o lipičkome perivoju te zemljopisno – povijesnim obilježjima Lipika, s mnoštvom kvalitetnih fotografija u boji i starih crnobijelih starih razglednica, planova i karata te s detaljnim popisom i opisom 66 vrsta drveća i grmlja, naglašava-ju kako se njegov temeljni tlocrt nije do danas promijenio. Naime, na planu se jasno očitava neobarokni stil s geometrijskim oblicima i kasnoromantička obilježja planiranja perivoja. Prema Šćitarociju, “perivoj uglavnom posjeduje obilježja kasnoromantičarske i histori-cističke parkovne arhitekture”. Svojom formom i sadržajem lipički je park kombinacija vrtne i parkovne arhitekture, baroka i pejzažnog engleskog stila te daje reprezentativnu i elitnu funkciju lječilištu. Nje-

Perivoj je 1965. godine proglašen spomenikom parkovne arhitekture,

a unatoč ratnim razaranjima u Domovinskome ratu i zapuštenosti, i

danas daje osnovno obilježje i posebnu prepoznatljivost ovome najzapadnijem

naselju Požeško-slavonske županije

tulipanovac (Liriodendron tulipifera) u drvoredu kod mramornih kupki

Naslovnica monografije J. Zelića i t. Crnjca

28 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

Barokni perivoj sa 66 vrsta drveća i grmlja smješten u gradskome središtu na površini 10,4

ha, jedan je od najljepših u Hrvatskoj, a današnji izgled koncepcijski nije mijenjao čak 120 godina.

Kombinacija je vrtne i parkovne arhitekture, baroka i pejzažnog engleskog stila.

govu osnovnu konstrukciju čine zgrade, aleje, drvoredi, sustav šetnica i perivojni interijeri, a izraženija izgradnja novih zgrada pripada drugoj polovici 20. stoljeća.

Urbanistički sklop perivoja obuhvaćaju neorenesansni Kursalon, najveća gradska građevina i jedan od prepoznatljivih simbola Lipi-ka, natkriveno šetalište Wandelbahn, Mramorne i Kamene kupke te Kurhotel. Park je znakovit po skladnim odnosima između šumskih i livadnih površina, grupe stabala i građevinskih objekata, maštovito vođenim stazama te po brojnim vrtnim objektima (paviljoni, sjenice, pergole, odmorišta i dr.) i ukrasnim elementima (stupovi, balustrade, vaze, žardinjere), koji su parkovnome prostoru davali poseban roman-tičarski ugođaj. U vrtu ispred omanjega hotela Depadance izgrađen je u drugoj polovici 19. stoljeća “Izvor” (Grofovo vrelo), jednokatni paviljon osmerokutnoga tlocrta te dekorativni parter s fontanom iz koje teče mineralna voda. Lječilišne građevine s perivojem oblikuju jedinstven prostor i nedjeljivu cjelinu.

Zelić i Crnjac ističu da su se prilikom obnove perivoja krajem osamdesetih i prema projektu obnove ratom devastiranog perivoja početkom devedesetih godina, poštivale povijesne matrice, stilska obi-

lježja i koncepcija parkovnoga prostora. Pritom su zadržane temeljne uzdužne i poprečne osi koje čine aleje drveća, a vanjska je međa prema ulicama uokvirena drvoredima i živom ogradom. Kao element skul-pturalnog i geometrijskoga oblikovanja, parkovne su interijere činili različiti oblici orezivanih drvenastih biljaka. Tako su od drvenastih biljaka i grmova uglavnom korišteni šimšir, grab, kultivari tise, tuje, pačempresa i borovice te penjačice glicinija, pavit i tekoma. U pej-zažnome dijelu (neoromantičarski stil) zadržane su autohtone vrste drveća i grmlja samonikle šume hrasta lužnjaka i graba. Među samo-niklim formama i danas pozornost privlače višestoljetna stabla hra-sta, graba i malolisne lipe. Zubu vremena othrvali su se hrast kitnjak, divlja trešnja, poljski brijest, poljski jasen, trepetljika, crna joha, klen, javor mliječ, gorski javor breza, obična jela, smreka, tisa i borovica. Od grmolikih vrsta to su svib, jednoplodni glog, obična kalina, žestilj, crni trn, lijeska i dr. U park su prije više od stotinjak godina unesene vrste koje su se prilagodile lipičkome podneblju i edafskim značajkama tla na kojemu su zasađene (divlji kesten, javorolisna platana, negundovac, američki jasen, katalpa, ginko, bagrem, tulipanovac, crveni hrast, kav-kaska jela, virdžinijska borovica, lavzonov pačempres i dr.).

Autori monografije naglašavaju kako se današnji izgled perivoja koncepcijski nije mijenjao već 120 godina, a u Hrvatskoj je malo ba-roknih perivoja jer su ih preoblikovali u pejzažne. Sačuvan je dio drve-ća i grmlja s povijesne matrice te je zadaća stručnjaka za parkovnu re-stauraciju ili obnovu da poštuju autentične elemente dendromaterijala iz kojih i oko kojih se perivoj razvijao. Posebice treba obnoviti njegov južni dio (građevine i biljni fond), koji nije pod ingerencijom Speci-jalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju. Činjenica je da su brojna

perivoj je prepoznatljiv gradski simbol i zaštićeni spomenik parkovne arhitekture

aleja malolisne lipe (Tilia cordata)

Osmerokutni paviljon “Izvor” s vodoskokom (fontanom)

Ortofoto snimka lipičkoga parka

stabla dosegla gornju granicu starosti i postupno propadaju, a tijekom obnove perivoja pomlađivanje biljnoga fonda trebalo bi se odvijati u dvije faze. Prvo treba ukloniti stabla koja prijete urušavanjem: bolesna, oštećena i suha stabla hrasta lužnjaka, divljeg kestena, graba i bagre-ma, oštećena ratnim razaranjima 1991. godine te dosaditi nova stabla i grmove. U drugoj fazi treba odrediti vrste koje će se zamjenjivati u sljedećih desetak godina, a to su vitalna stabla koja postupno pro-padaju ili nisu na odgovarajućoj lokaciji. Za vrijeme obnove treba se služiti metodama restauracije, rekonstrukcije, revitalizacije i konzerva-cije. Vrijedno je napomenuti da u perivoju oko lječilišta svoje utočište imaju mnoge životinjske vrste. Tako su neke vrste svoj životni prostor našle u dupljima još uvijek očuvanih stoljetnih stabala. Stoga je velika vrijednost parka u zaštiti ugroženih vrsta ptica, kukaca, vodozemaca i sisavaca. n

Zadaća je stručnjaka za parkovnu restauraciju ili obnovu da poštuju autentične elemente

dendromaterijala iz kojih i oko kojih se perivoj razvijao. Posebice treba obnoviti njegov južni dio (građevine i biljni fond), koji nije pod ingerencijom Specijalne

bolnice za medicinsku rehabilitaciju.

Naša najveća lužnjakova šumaSpaČva

Najveći šumski bazen hrasta lužnjaka u Hrvatskoj - Spa-čva, smješten je u Vukovar-sko - srijemskoj županiji, u

porječju Spačve i Studve. Prostire se i na dijelu vojvođanskog Srijema, a ukupna površina mu je 51,6 tisuća hektara, od čega se čak 39,8 tisuća hektara nalazi u Hrvatskoj. Spačvanska šuma među najve-ćim je cjelovitim šumama hrasta lužnja-ka u Europi. Sa svojih gotovo 40 tisuća hektara velika je kao cijeli otok Krk i čini petinu svih hrastovih šuma u Hrvatskoj. Šuma je protkana vodotocima Bosuta, Spačve, Virova, Lubnja i Studve, a u njoj su i jedinstveni Bošnjački i Otočki virovi. Spačvanskom šumom prolazi autocesta A3 Zagreb–Lipovac. Osim gospodarskog, Spačvanska šuma ima velik turistički potencijal za razvoj lovnog, ribolovnog, eko, pješačkog i ostalih oblika turizma, a naročito kroz tematske rute kakve se razvijaju posljednjih godina. Dodatna ljepota Spačvanske šume su i brojni riječni tokovi koji ju napajaju, a kojima već dvije godine plovi turistički brod "Sveta Katarina". Brod je izgrađen u sklopu projekta "Eko rijeka Spačva i regija Po" (E.R.S.P.A), koji zajednički provode općina Nijemci, tali-janska regija Ferrara, Vukovarsko-srijemska županija te županijska i općinska turistička zajednica. Prema riječima načelnika općine Nijem-ci Ivice Klema, izletničkim brodom općina nastoji obogatiti svoju turi-stičku ponudu i dodatno iskoristiti svoje turističke potencijale. Među njima je i ekološki očuvana rijeka Spačva koja prolazi kroz hrastove šume Spačvanskog bazena. Na sličnom tragu je i projekt realiziran u šumi Kunjevci kod Vinkovaca pod nazivom Poučna šumska sta-za "Park šuma Kanovci". Projekt prve poučne staze izradio je Mario

Raguž, stručni suradnik Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijed-nostima Vukovarsko - srijemske županije koja je u suradnji sa Hrvatskim šumama bila i izvođač radova na uređenju poučne staze, a cijeli projekt, čija je vrijednost 40 tisuća kuna, sufinanciran je od Ministar-stva kulture, Uprave za zaštitu prirode. Na samoj stazi, koja je duga oko tisuću metara, nalazi se trinaest postaja, gdje su ujedno postavljene i edukacijske ploče. Glavni ulaz na poučnu stazu je od strane arheološkog parka Sopot, ali napravljen je i pomoćni ulaz od strane PIK-ovog Stana,

tako da posjetitelji, osim uvida u šumski biljni i životinjski svijet koji ih okružuje, mogu uživati i u arheološkom i etnološkom parku kao prikazu različitih povijesnih epoha na istome lokalitetu. Zanimljiva je i biciklistička ruta Srijem koja dijelom prolazi kroz Spačvansku šumu, a nadovezuje se na postojeću međunarodnu Dunavsku biciklističku rutu koja je dio puta Eurovelo 6. Polazišna točka rute Srijem je kod vinkovačke središnje gradske lampe preko Rokovaca, Andrijaševaca, Cerne i Gradišta do Gunje, Vrbanje i Drenovaca sve do Otoka. U Otoku ruta nudi dvije opcije. Prva je vožnja preko Privlake do Vin-kovaca te put Nuštra i Bogdanovaca do Vukovara i tamo priključenje na Dunavsku biciklističku rutu, a druga mogućnost je preko Komle-tinaca do Nijemaca za Tovarnik i ponovno na Dunavsku rutu do Ilo-ka. Posebice velike mogućnosti Spačvanska šuma pruža lovcima. Na prostoru Vukovarsko - srijemske županije prostire se 70 ha većinom hrastove šume koje su lovcima neodoljivo privlačne. Loviti divlju svi-nju, jelena ili srnu u najvećoj šumi hrasta lužnjaka u ovom dijelu Eu-rope neponovljiv je doživljaj. Nakon lova odmor se nudi u lovačkim

"Kad kažem hrast, onda mislim na spačvanske šume,“ još je davne 1888.

godine zapisao hrvatski književnik i šumar Josip Kozarac. Šume staroga hrasta lužnjaka

u Spačvi na jugu Slavonije nacionalno su bogatstvo, ali su tek ostatci drevnih ravničarskih šuma koje su u prošlosti kompaktno prekrivale sutoke velikih

ravničarskih rijeka Dunava, Drave i Save.

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 29 Tekst n Foto: Željko Draženović

šum

ski k

rajo

lici

mogranj (Punica granatum)

Tekst: Ivica tomić n Foto: Arhiva

Mogranj ili nar (Punica granatum) je do 3 m visok listo-padni grm ili omanje drvo koje naraste u visinu 5-8 m, iz porodice šipci (Punicaceae) odnosno Lythraceae, prema novijoj botaničkoj klasifikaciji. Vrsta je raspro-

stranjena na području cijele Europe, posebice Sredozemlja, prednje i južne Azije, Kine, Australije i Južne Amerike, a znanstvenici su mi-šljenja da je podrijetlom iz zapadne i južne Azije te da je u mnoge zemlje prenesena. Ima gusto razgranjene, uspravljene i trnovite grane. Kora je glatka, tanka, u početku crvenkasta, kasnije siva, uzduž plitko i svijetlosmeđe izbrazdana, ljušti se u nitastim trakama. Korijenski sustav je izrazito razvijen te snažno prodire u kamenito tlo. Izbojci su tan-ki, goli, uzdužno izbrazdani, četverobridni. Svijetlosmeđe su do maslinastozelene boje, s bjeličastim nitima koje se ljušte po dužini. Kratki su izbojci brojni, a nerijetko završavaju tankim, oštrim trnom. Pupovi su sitni, ja-jasti, ušiljeni, nasuprotni do koso nasuprotni, veli-ki do 1,5 mm, pokriveni mnoštvom ljusaka. Postrani pupovi su otklonjeni od iz-bojka, a umjesto vršnoga pupa nalazi se šiljak. Listovi su jednostavni, usko eliptični do jajasto kopljasti, tupoga vrha, cijeloga ruba i klinaste osnove, poput listova kaline. S obje su strane svijetlozelene boje, goli i sjajni. Na dugim su izbojcima nasuprotni do koso nasuprotni i dvo-redni, a na kratkim su smješteni u čuperku. Dugi su 4-8 cm, široki 1-2 cm, s kratkom crvenkastom peteljkom dugom 1-2 mm. Tijekom listanja postaju bakrenocrveni, u jesen poprimaju žutu boju. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, gotovo sjedeći, široki 2-4 cm, izrazito lijepi, intenzivno crveni, katkada bijeli, s 5-9 listića čaške i isto toliko latica te s mnoštvom prašnika. Razvijaju se pojedinačno ili dolaze na sasvim kratkim stapkama po 2-5 zajedno. Cvatnja je od svibnja pa do početka

plOdOvI JeSeNIkućama, a nova snaga pronalazi u ukusnim slavonsko - srijemskim gastronomskim užitcima. Lovačka kuća Spačva raspolaže s 19 ležaja, a Lovačka kuća Kunjevci s 12 ležaja (svaka soba uređena je u drugoj vrsti drveta prema kojoj i nosi naziv). Hotel Spačva s kampom nalazi se pak na autocesti Zagreb – Lipovac. Kamp sadrži 15 kućica, 25 buradi, 6 mjesta za auto-kamp kućice i prostor namijenjen za postavljanje 50-ak šatora, dok sam hotel raspolaže sa 120 ležaja. Na samoj obali Bosuta, nedaleko Vinkovaca, smjestio se hotel Kunjevci ukupnog smještajnog kapaciteta za 75 osoba koji mogu odsjesti u 30 smještajnih jedinica, od toga 26 soba i 4 apartmana. Postoji i plan da turistički brod "Sveta Katarina" vozi do hotela Spačva te da se tako spoji boravak u prirodi, rijeka, šuma i gastronomija.

Što se još može vidjeti i doživjeti u Spačvanskoj šumi? Svakako valja posjetiti Lože i Radiševo, specijalne rezervate šumske vegetacije. Rezer-vat Lože je pod zaštitom od 1975. godine, a predstavlja staru slavon-sku hrastovu šumu sa stablima impozantnih dimenzija. U rezervatu nisu dozvoljene radnje koje bi mogle narušiti njegova svojstva (bra-nje i uništavanje biljaka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje životinja, unošenje stranih vrsta, melioracijski zahvati, razni oblici privrednog i drugog korištenja i sl.). U njemu je postavljena trajna ploha u okviru programa UNESCO-a - MAB (čovjek i biosfera). Posebni rezervat šumske vegetacije Radiševo nalazi se u Vrbanjskoj šumi. Proglašen je 1975. godine kao interesantan rijetki lokalitet nizinskih lužnjakovih šuma s običnim grabom i bukvom. U rezervatu se nalazi devet pri-mjeraka stabala bukve visokih 30 metara i prsnog promjera 42,5-67,5 cm te više starih stabala hrasta lužnjaka viših od 35 m i prsnog pro-mjera 67,5-97,5 cm. Na području Vukovarsko - srijemske županije proglašena su tri značajna krajobraza, i to dva spačvanska. Značajni krajobraz Spačva čini prostor dijela toka rijeke Spačve (obje obale) od granice s prostorom bivše županjske općine (od Bošnjaka) te nizvod-no do granice odjela Narača, odnosno lokaliteta Lučica kod Lipovca. Značajni krajobraz Virovi je područje dijela vodotoka Virovi s lijeve i desne obale od mosta, od šume Lože pa nizvodno do izlaska iz šume, u blizini rezervata Lože. Područje Virova ima karakteristike močvare te je flora i fauna slična onoj iz Kopačkog rita. I malo o budućnosti. Na spačvanske šumske ekosustave u budućnosti će bez sumnje utjecati izgradnja kanala Dunav – Sava koji je projektiran na potezu od Vu-kovara do Šamca u dužini od 61,4 km, a zasijecao bi duboko u teren te postoji bojazan kako bi se takvim zadiranjem u dubinu prekinuli tokovi podzemnih voda koje teku usporedno sa Savom od zapada na istok i opskrbljuju Spačvanske šume vodom. Kako je praktički nemo-guće utvrditi tokove podzemnih voda i zbiljski utjecaj pada ili poviše-nja razina podzemnih voda, ne može se sa sigurnošću niti predvidjeti stanje voda u staništima Spačvanskih šuma poslije izgradnje kanala. Mišljenja su tu dosta oprečna. Dok se jedni zalažu za gradnju kanala, tvrdeći kako štete po eko sustav Spačvanskog bazena neće biti, drugi nisu tako optimistični i prognoziraju velike štete. U svakom slučaju valjalo bi, prije bilo kakvih konkretnih radova, svakako za mišljenje o tom vrlo bitnom pitanju priupitati, prije svega, struku i mogućnost bilo kakve greške na taj način svesti na najmanju moguću mjeru. S konačnim ciljem da Spačvanske šume ostanu onakve kakve bi trebale biti, a ne da početni stihovi s početka teksta ostanu tek samo stihovi na neka, i o nekim prošlim vremena. n

Stablo mogranja – gusto razgranjene i uspravljene grane

30 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

Mogranj nerijetko susrećemo na području sredozemnih toplijih šuma i šikara, na stijenama, kamenjarama i sličnim staništima. Pretežito je zastupljen u makiji,

javlja se u vegetaciji “šibljaka”, a u našim primorskim krajevima uzgaja se kao voćka stablastoga habitusa.

mala

encik

lope

dija

šum

arstv

a

jeseni. Plod je neprava, okruglasta, žuta do crvena boba veličine naran-če ili jabuke kojoj je prividno sličan, do 12 cm u promjeru. U narodu ga zovu nar ili šipak. Na vrhu (tjemenu) je okrunjen, s karakteristič-nim ostatkom čaške, dozrijeva u ranu jesen, a na granama ostaje sve do početka zime. Na području sjeverne polutke plod je obično u sezoni od rujna do veljače, a u južnoj polutki od ožujka do svibnja. Ovoj je tvrd i kožast, a plod je iznutra pregrađen tankim bijelim pregradama, s pretincima u kojima su brojne zbijene sjemenke nepravilnog oblika, veličine zrna kukuruza. One su ružičastocrvene boje, providne, kisel-kasto-slatkog okusa, a kod kultiviranih odlika jestive. Unutra imaju tvrdu košticu, a izvana su obložene mesnatim, sočnim omotačem. Ova je vrsta u podivljalom stanju u prirodi niža, grmasta, trnovitija od pitomoga mogranja koji je jačeg i većeg uzrasta, krupnijih, slatkih i vrlo cijenjenih boba. Biljka plodonosi u četvrtoj godini, a premda je plod u narodu poznat kao šipak, to je pogrešno, jer ni po čemu nije srodan s plodom divlje ruže kojega također zovemo šipak. Naime, veli-ka je razlika između mogranja i šipka, posebice u njihovom kemijskom sastavu i uporabi. U nas mogranj nerijetko susrećemo na području sre-dozemnih toplijih šuma i šikara, na stijenama, kamenjarama i sličnim staništima. Pretežito je zastupljen u makiji, a u vegetaciji šibljaka raste zajedno s dračom, brkvom, tilovinom, običnom žižuljom i dr. U na-šim primorskim krajevima uzgajaju ga kao voćku stablastoga habitusa. To je jednodomna, entomofilna (oprašivanje pomoću kukaca) i ter-mofilna vrsta koja se lako prilagođava toploj i suhoj klimi. U područ-jima umjerene klime zahtijeva zaštićene, sunčane položaje, no otporna je i na hladnoću. Ne voli plitka i vlažna tla, a raste i na kamenitim terenima. Dugoga je vijeka, razmnožava se sjemenkama, reznicama, izbojcima, povaljenicama i cijepljenjem. Od davnih vremena ova je vrsta poznata kao ljekovita biljka za liječenje različitih bolesti. Tije-kom stoljeća bila je simbol zdravlja, plodnosti i ponovnoga rađanja, a

svoje mjesto našla je u mno-gim kulturama i religijama, brojnim mitovima i umjet-ničkim djelima. Znanstvenici smatraju da je jedna od prvih kultiviranih voćaka, zajedno s maslinom, grožđem, smo-kvom i datuljom (4000-3000 godina prije nove ere!). Služila je kao protuupalno sredstvo, protiv crijevnih glista, kašlja, astme, bronhitisa, za jačanje krvožilnoga sustava i dr. Za pripravu lijekova upotreblja-vaju se plod, sjemenke, cvje-tovi, kora drveta i korijena. Plod sadrži značajan postotak voćnoga šećera (22 %), a ima i bjelančevina (3,6 %) i masti (0,7 %). Osobito je bogat vi-taminom C (1700 mg/100 g), a sadrži vitamine B1, B2, naicin, karo-ten (provitamin A), vitamin E, veću količinu folne kiseline. Značajan je i sadržaj mineralnih tvari, posebice kalija, a odlikuje se i obiljem že-ljeza, magnezija, fosfora i sumpora. Ovoj ploda ima oko 28 % tanina. Povoljniji su učinci na zdravlje ako se jedu svježi plodovi koji se mogu upotrijebiti za pripremanje bezalkoholnih pića (grenadine), sladoleda i sirupa. Prema novijim znanstvenim istraživanjima utvrđeno je da sok od mogranja ima snažna antioksidativna svojstva (više antioksidanata od brusnice i naranče), izraženija od crnog vina i zelenoga čaja. Sok može pomoći u borbi protiv slabokrvnosti, bolesti srca, dijabetesa, ima antitumorna, antibakterijska i antivirusna svojstva. Istražuje se i dje-lovanje ulja koje se dobiva iz sjemenki (antitumorsko i protuupalno djelovanje, primjena u kozmetici). Cvjetovi, ovoj ploda i kora upotre-bljavaju se za štavljenje i bojenje kože te u industriji boja. Sjemenke služe kao ukusan začin različitim jelima. U posljednje vrijeme mogranj nalazi svoje mjesto u hortikulturi i uzgaja se kao ukrasno drvo ili grm u parkovima i vrtovima, a poznato je više od 500 kultivara. Osobito je popularna patuljasta forma Punica granatum Nana. n

dijelovi biljke

raspuknut plod s mnoštvom sjemenki – poput ralja morskog psa

Znanstvenici smatraju da je mogranj jedna od prvih kultiviranih voćaka, zajedno s maslinom, grožđem,

smokvom i datuljom (4000-3000 godina prije nove ere!). Od davnih vremena ova je vrsta poznata kao ljekovita

biljka za liječenje različitih bolesti.

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 31

UUpredjelu Srednjeg Velebita nalazi se šumska kotlina sa nekoliko većih proplanaka s bujnim gorskim livadama košanicama koje se nadovezuju jedne na druge pruža-jući se prema jugu i jugoistoku. Prvi u nizu prekrasnih

proplanaka je Štirovača, potom slijede Jovanovića padež, Crni ili Borovački padež te na kraju šumovita Klepina duliba koja se prosti-re istočnim podnožjem Šatorine. Osobitu privlačnost proplancima daju izvori žive vode koji se u kišno vrijeme pretvaraju u potočiće krivudavog toka. Lijeno se razlijevaju travom, poniru između stije-nja i pronalaze svoj podzemni put prema Lici.

Vlažne i mrazne doline i veće ponikve zaštićene od bure pogoduju rastu krasnih visokih smreka koje ih okružuju poput mrkih vijenaca. Kao i u drugim gorskim i pretplaninskim područjima Hrvatske, na Velebitu se nalazi samo jedna vrsta – Picea abies ili obična smreka. Rasprostranjena je na cijelom području velebitskog brdskog masiva. Na nižim položajima pojavljuje se razasuta u bukovoj šumi, dok na višim tvori i veće skupine. U širem području Šti-rovače gorska smrekova šuma zauzima po-vršinu od preko 400 hektara.

U najsjevernijem dijelu prostrane šti-rovčke kotline nalazi se travnati proplanak s jakim izvorom vode i lugarnicom. To je Štirovača u užem smislu po kojoj je cije-la dugačka udolina dobila ime. Do nje se može doći s kopnene strane šumskom as-faltiranom cestom iz Krasna, makadamom iz Gospića preko Pazarišta ili s morske stra-ne asfaltiranom cestom preko Alana, a po-tom makadamskom cestom do Mrkvišta. Na raskrižju Mrkvište treba krenuti južnim krakom koji se u oštrim serpentinama spu-šta niz obronke Javornika i nakon 3,5 km stiže u dolinu Štirovače.

Uz sjeverni rub livade nalazi se nepresušan izvor zvan Kućerak, poznat je po ukusnoj ledenoj vodi. Temperatura ni ljeti ne prelazi

šumovita velebitska kotlinafe

nom

eni k

ršaštIrOvaČa

5°C, pa je to jedno od najhladnijih izvorišta Velebita. Sastoji se od nekoliko manjih kaptiranih vrela iz kojih se voda dovodi do cisterne i izljeva u jakom mlazu u kameno korito. Dalje otječe kao maleni krivudavi potok vlažeći livadu i šumu uz njihov rub pa se šumskim i livadnim biljkama pridružuju i neke biljke malih močvara i plit-kih tresetišta. Danas se oko izvora okupljaju planinari da se opskrbe vodom prije odlaska u planinu i izletnici koji se dolaze odmoriti i opustiti na ovom idiličnom mjestu.

Do Drugog svjetskog rata u Štirovači je bila pilana na parni po-gon koja je koristila vodu s izvora. Bila je to vjerojatno najstarija pilana na Velebitu, a sagradila ju je Uprava državnih šuma 1870. godine. Do 1935. godine pilana se davala u zakup, a potom je njo-me upravljala Šumska uprava Kosinj u sastavu Direkcije šuma na

Sušaku. Kosinjska šumarija bavila se isko-rištavanjem štirovačkih šuma, pilanskom proizvodnjom na pilani, prijevozom pilje-ne građe preko Velikog Alana do stovarišta u morskoj luci Stinica pokraj Jablanca te održavanjem šumskih putova. Zbog du-gotrajnog snježnog pokrivača pilana je go-dišnje bila u pogonu samo 6 do 7 mjeseci i u dvije smjene prerađivala je oko 8.000 m³ oblovine.

U Štirovači su se sastajali Primorci i Ličani, seljaci, kirijaši, drvosječe i drugi šumski radnici, a dolinom su odjekivali njihovi povici, udarci sjekira, rzanje konja i buka s pilane. U šumarskoj kući bilo je tada i prenoćište za planinare. Dozvola za noćenje do tri dana dobivala se od Direk-cije šuma na Sušaku, a za dulje vrijeme od Ministarstva šuma i ruda u Beogradu. U Drugom svjetskom ratu pilana je uništena

u požaru nakon kojeg više nije obnovljena pa je prestala s radom.U prošlosti se stanovništvo u podnožju Velebita tradicionalno ba-

vilo sezonskim stočarstvom. Kada se početkom ljeta osušila trava u

Teks

t n F

oto:

Lar

a Č

erni

cki

U Srednjem Velebitu, između kopnenog i središnjeg niza vrhova proteže se

prostrana šumovita kotlina Štirovača. Dugačka je oko osam kilometara, a leži na prosječnoj nadmorskoj visini od 1100 metara. Njezin sjeverni dio započinje kod cestovnog raskršća na Mrkvištu, a jugoistočni završava kod Sunđera. Dno kotline je manje – više

ravno, mjestimično široko preko jednog kilometra. Sva je kotlina obrasla gustom

šumom, bilo smreke, bilo bukve s jelom, koja mjestimično još ima odlike

prašume.

Nepresušan izvor ledene vode na štirovači

32 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

priobalju, pastiri su izdizali svoja stada u više predjele planine. Ondje su ostajali do prvih jesenskih bura kada su se spuštali natrag u svoje priobalne zaseoke. S druge strane Velebita, pastiri iz Like također su početkom ljeta izdizali svoja stada na planinske pašnjake, uglavnom zato da ih udalje od usjeva koji su sazrijevali na njivama. I u Štirovači je boravio veliki broj stoke u slobodnoj ispaši. Na Jovanovića padež dolazili su ljeti Jovanovići iz Pazarišta, a na Crni padež Borovci s Bo-rovačkih podova kod Prizne na moru. Živjeli su u drvenim kućicama uz rub šume, a uz njih su bile štale i obori. Uzgajali su krumpir, zelje, korabu i sijali ječam. Mala naselja bila su prožeta mirisom mlijeka i sijena, a planinari koji su u to vrijeme krstarili Velebitom mogli su se u njima okrijepiti ukusnim kiselim mlijekom.

Ljetnom ispašom stoke i košnjom održavane su travnjačke po-vršine koje danas zaraštavaju. Ipak, Jovanovića padež i Crni padež još uvijek krase lijepe gorske livade. U Jovanovića padežu je izvor iz kojeg teče potočić, no on nije tako snažan kao izvor na Štirovači pa se za vrijeme ljetne suše vode nalazi samo mjestimično. Na ru-ševinama starih ljetnih stanova u Jovanovića padežu podignuto je dvadesetak vikendica. U sjeni visokih smreka koje okružuju Crni padež krije se svega nekoliko kuća. Njihovi vlasnici uživaju u po-svemašnjem miru i vidicima na masiv Šatorine na jednoj te na Maniti vrh na drugoj strani doline.

Samo dvjestotinjak metara od štirovačke livade, uz cestu koja vodi prema Pazarištu, nalaze se Ponori Štirovače. To je veliki su-stav jama i ponora u kojima nestaju vode s ovih prostora. Pristup do ponora je obilježen i jednostavan. Nakon ulaska ispod oniskog svoda bez poteškoća može se proći kroz tri međusobno povezane jame. Duboke su tridesetak metara, a s njihovog mračnog dna vidi se nebo i gusta šuma koja ih nadvisuje. Do sada je istraženo oko 1500 metara jamskog sustava, no njihov obilazak treba prepustiti speleolozima.

Nekih dva kilometara dalje, stotinjak metara od raskršća gdje se razdvajaju pazariška i uzdužna velebitska cesta, s desne strane u šumi krije se Jovanovića snježnica. Silazak u jamu je prilično strm i

sklizak, no postavljena je sigurnosna užad koja služi kao rukohvat. Duboka je oko dvadeset metara i na njenom dnu zadržava se snijeg preko cijele godine. Nekada su je koristili stanovnici obližnjeg Jo-vanovića padeža za ljetnog boravka na planini, držeći u njoj hranu koju je trebalo čuvati na niskoj temperaturi.

Na krajnjem istočnom dijelu Štirovače, podno masiva Šatorine, rasprostrla se dugačka Klepina duliba. Obrasla je gustom šumom, a najatraktivniji dio je takozvana Prašuma. Na tom dijelu šumari su prije četrdesetak godina ostavili stotinjak hektara šume kako bi znanstveno pratili njen nesmetani život. Od tada se ona razvija u klasičnu sekundarnu prašumu, mjestimice vrlo gustu. Stabla su visoka i široka, mnoga su vrlo stara, neka su već mrtva, srušena i raspadaju se. Zbog silnih krošanja i gustih stabala u šumi je mrač-no, raslinje je bujno i sočno, dok po stijenama raste mahovina.

Šumovita kotlina Štirovače bila je među prvim hrvatskim pre-djelima koje se zbog prirodnih vrijednosti nastojalo zaštititi za-konom. Financijskim zakonom za 1928. – 1929. godinu bila je proglašena nacionalnim parkom. Josip Poljak, jedan od najboljih poznavalaca i popularizatora Velebita, pisao je tada u Hrvatskom planinaru: „Kako uredba ne određuje prostor nacionalnog parka na Štirovači, ovdje bih mogao napomenuti da bi valjalo pod opseg NP Štirovače uzeti cijeli dio doline s njenim okolnim stranama, dakle Štirovaču, Jovanovića padež, Crni ili Borovac padež sa Mani-tim brdom sve do početka Klepine dulibe, što sve zajedno sačinjava jednu nerazdruživu cjelinu vanrednih prirodnih krasota i zdravog podneblja“.

Danas ova velebitska udolina uživa višestruku zaštitu. Od 1965. godine 118,50 ha površine Štirovače zaštićeno je kao posebni re-zervat šumske vegetacije. Nakon što je 1978. godine uvršten u svjetsku mrežu rezervata biosfere, odlukom Hrvatskog sabora 1981. cijeli je Velebit proglašen parkom prirode. Kada je 1999. go-dine u sjevernom dijelu planinskog niza osnovan Nacionalni park Sjeverni Velebit, unutar njegovih granica našla se i lijepa štirovačka livada s izvorom. n

štirovača – travnati proplanak po kome je cijela dugačka udolina dobila ime

voda iz izvora krivudavo otječe livadom pronalazeći put kroz travu

Obnovljeni ljetni stan na Crnom padežu visoka i stara stabla u prašumi Klepina duliba

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 33

flora

i fa

una

Teks

t n F

oto:

Zor

an T

imar

ac

edna od osnovnih osobina živih organizama je da se razmnoža-vaju. Svaka jedinka već sa svojim dolaskom na svijet dobije od majke prirode, zajedno s neprocjenjivim darom života, i jednu obvezu: predati baklju života svojim nasljednicima u neprekid-

noj štafeti naraštaja, donijeti novo potomstvo. Time jedinka ispuni jednu od svojih glavnih životnih uloga, poslije čega može umrijeti. Jedinka umire, a život se nezaustavljivo nastavlja.

Tako biljke stvaraju mnogo najrazličitijih oblika razmnožavanja, tj. dijaspora, kojima osiguravaju produženje vrste. Uopćeno se može reći kako u usporedbi sa životinjama u biljaka postoji veća šarolikost i ra-znovrsnost, ne samo razmnožavanja, nego i širenja dijaspora.

Istina, stvaranje dijaspora još nije garancija njihovog punog uspje-ha. Prirodno je da iz svih sjemenki ne mogu nastati normalno razvije-ne biljke, ako bi živjele u izravnoj blizini materinske jedinke. Zato je poželjno da sjeme dospije što dalje od materinske biljke kako bi se iz njih razvilo potomstvo na što većoj površini i na što većoj udaljenosti. Tako se i širi vrsta i njen areal. U tom cilju biljke su razvile najrazličiti-je, veoma domišljate prilagodbe.

Jedan od najznačajnijih načina u širokoj paleti širenja biljaka je po-

Životinje siju biljkeZOOHOrIJa

moću životinja, pa tako i dlakave i pernate divljači, lovačkih pasa i ljudi, što se najbolje vidi u jesen i zimu u lovu, ali i prilikom boravka u prirodi iz drugih razloga. U stručnoj terminologiji to se naziva zoocho-ria. Rezultat je prilagodbe biljaka u složenom i dugotrajnom procesu evolucije na zemljinoj površini od najdavnijih vremena do danas, gdje se ona odvijala ruku pod ruku s razvojem životinjskog svijeta.

U mnogim slučajevima to je izravno utjecalo na filogenetsku me-tamorfozu životinja. Kao primjer može se navesti prilagodba mnogih ptica koje su se specijalizirale na prehranu sjemenjem ili sitnim jago-dastim ili bobičastim plodovima, zatim prilagodba nekih glodavaca na sočne ili orašaste plodove biljaka, nastanak i razvoj cijelih skupina biljojeda itd. Takvih primjera ima mnogo u prirodi.

Zoohorija ima u prirodi mnogo različitih oblika koji se mogu svr-stati u dva osnovna: endozoohorija, tj. širenje sjemena koje je prošlo probavni sustav životinja kao dio njihove prehrane. Drugi je epizooc-horia – širenje dijaspora koje su se uhvatile na tijela životinja.

Kod endozoohorije dijaspore biljaka prolaze probavni sustav živo-tinja i zajedno s njihovim izmetom raznose se zatim daleko od ma-terinskih biljaka. Tome, primjerice, pomažu sočni dijelovi plodova (koštunica, boba), zatim skupnih plodova (jagoda, kupina, malina), plodovi – cvatovi (dud, smokva).

Kada se radi o endozoohoriji, botaničarima, ali i šumarima, agro-nomima i veterinarima je već odavno poznato kako mnoge vrste div-ljači i drugih životinja šire veliku količinu dijaspora izmetom. Neke vrste životinja uzimaju dijaspore izravno s biljaka, posebno onih koje imaju sočne plodove, neke ih kupe s tla, kada otpadnu ili se raspu, a neke ih jedu zajedno s ostalim vegetativnim dijelovima biljaka, kao što su listovi i stabljike.

Mnogi znanstvenici koji se bave pitanjima endozoohorije skupljali su izmet životinja u prirodi, a potom ga ispitivali u laboratorijima.

Zoohorija ima u prirodi mnogo različitih oblika, koji se mogu svrstati u dva osnovna:

endozoohorija, tj. širenje sjemena koje je prošlo probavni sustav životinja kao dio njihove prehrane. Drugi je epizoochoria – širenje dijaspora koje su se

uhvatile na tijela životinja.

J

Žirevi

34 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

Važan način zoohorije je sinzoohorija kod koje se sjeme sije prilikom konzumiranja ili ga životinje

skladište kao pričuvu za vrijeme pogoršanih uvjeta u njihovim staništima.

Proučavali su i sadržaj želuca i drugih probavnih organa poslije ulo-va. Pojedine vrste životinja su hranili određenim sjemenkama kako bi utvrdili utjecaj probavnog sustava na klijavost.

Tako je utvrđeno kako se djelovanjem sline, želučane i drugih ki-selina, enzima i drugog, koji ovise o različitim procesima probave, ne utječe samo na očuvanje površinskih dijelova sjemena i plodova, nego i na klijavost u primjerenom vremenu i uvjetima.

Utvrđeno je kako zec širi mnoge vrste biljaka kojima se hrani u svom staništu, a njihove dijaspore su nađene povrijeđene ili nepovrije-đene u zečjem izmetu. Većinom se radi o zeljastim biljkama – djetelini, dvorniku, šćiru, lobodi, a od drvenastih o glogu i drugim vrstama.

U usporedbi sa zecom, probavne tvari divljeg kunića su agresivni-je, tako da njegov izmet sadrži malo nepovrijeđenih dijaspora biljaka. Većina u probavi nepovrijeđenog sjemena pripada skupini biljaka čije sjeme u dodiru s tekućinom luči sluz. Sluz potom smanjuje oštećiva-nje i razlaganje dijaspora. Tako i divlji kunić može širiti neke biljke.

U izmetu kune zlatice nađen je veliki sadržaj sjemena tise, zatim brusnice i kupine, a u jednom slučaju i jabuke. Iz toga se može zaklju-čiti kako i mesožderi sudjeluju u endozoohoriji, pri čemu im biljna hrana služi kao dopuna animalnoj.

U širenju biljaka tim načinom sudjeluje i druga divljač, primjerice, divokoza, druge životinje, osobito sitni sisavci i ptice. Stoka tim na-činom manje širi biljke, jer se obično nalazi na pašnjacima, a noću u stajama ili torovima, ukoliko se ne radi o ekstenzivnom, nomadskom stočarstvu. Osim toga, u izmetu stoke na pašnjacima manje je sjemena nego u izmetu drugih životinja. U svakom slučaju u nekih vrsta biljaka endozoohorija je primjer za osvajanje novih površina.

Važan način zoohorije je sinzoohorija, kod koje se sjeme sije pri-likom konzumiranja ili ga životinje skladište kao pričuvu za vrijeme pogoršanih uvjeta u njihovim staništima. U ove prve spadaju smeđi medvjed, divlja svinja i druga divljač i životinje.

Na taj način zanimljivo je sijanje poluparazita imele. Ptice, a osobi-to drozd imelaš, vole jesti bobice imele, ali njen najotrovniji dio - ko-šticu ispljunu. Koštica ima nešto nalik ljepljivoj trakici koja se lijepi na grane i grančice na kojima je ptica. Drugi način je da ptica čisti kljun od ljepljivih bobica o grane i grančice. Ako je supstrat prikladan, imela nikne. Posebno su pogodne vrste mekog drveta.

Hranu skladište vjeverica, hrčak i neki drugi sitni sisavci, zatim šojka kreštalica, gavran, veliki djetlić i neke druge ptice.

Sjeme se sije i kada se gubi prilikom nošenja u skladište, pri-mjerice, kada šojka kreštalica prenosi žir. Događa se da se skladište ne iskoristi, zato što ih je previše ili što vlasnik strada, a druga životinja ga ne nađe. U tom slučaju sjeme može niknuti ako je na pogodnom mjestu. Primjerice, ako su žir, bukvica, lješnjak i drugi slični plodovi u trulima panjevima, punim humusa. Tako se šire vrste drveća i grmlja koje imaju teško sjeme i koje nema drugi na-

čin udaljavanja od materinskih biljaka, ukoliko čovjek ne pomogne. Posebni i zanimljivi način širenja biljaka je mirmehorija, tj. ši-

renje biljaka pomoću mrava. Sjeme nekih vrsta biljaka je vrlo hra-njivo i zato ga mravi odnose i jedu. Drugo ima na svojoj površini sočne, mesnate dijelove, najčešće slatke ili uljne izrasline koje su privlačne mravima. Obično ih odvlače u podzemne hodnike svojih mravinjaka pa i na veće udaljenosti. Od naših vrsta biljaka takvo sjeme imaju šupaljka, rosopas, ljubičica, mlječika.

Još veći značaj ima epizoohorija, koja ima puno oblika, a ovdje ćemo spomenuti samo neke. Biljke koje se šire na taj način imaju sjeme s raznima bodljama ili kukicama kojima se hvataju na dlaku ili perje divljači i drugih životinja, uključujući i lovačke pse (nije lako očistiti takvog psa, pogotovo onog koji živi u stanu ili kući). Naravno, takvo sjeme se hvata i na odjeću lovaca, što je također neprijatno. Primjerice, takvo sjeme ima čičak, blaženak, dvozub, lazarkinja, broćika, mrkva i milogled. Ima i takvog sjemena koje je obavijeno sluzi, lijepi se na tijela životinja i tako se te biljke šire. Takvo sjeme, primjerice, ima lan.

Drugi način širenja tim načinom je s blatom na nogama ptica i sisavaca, osobito među papcima dlakave divljači i stoke. Sjeme se blatom može prenijeti i na tijelu životinja, osobito običnih jelena i divljih svinja, koji se kaljužaju i češu o debla.

Sjeme, ali i cijele sitne vodene biljke prenose sličnim načinom ptice vodarice, pa i divlje patke i divlje guske od divljači. Kada sele, to može biti i s jednog kontinenta na drugi. Tako se primjerice, prenose sitne vodene biljke s afričkih zimovališta u Europu: vode-na leća, azola, nepačka.

Zanimljiv je još jedan način zoohorije - boleozoohorija, kod koje zrelo sjeme ili plodovi ispadaju kada životinja u svom kretanju udari u stabljike zeljastih biljaka, grmlja ili tanjeg drveća, pa i u grane. Događa se to, primjerice, kod sljeza i lijeske.

Kao što se vidi iz navedenog, životinje, uključujući i divljač, značajno sudjeluju u širenju biljaka. Ta činjenica učvršćuje čovjeka u saznanju kako je cijeli raznovrsni i zadivljujući živi svijet naše planete povezan složenom mrežom višestrukih biotičkih odnosa koji oslikavaju složeni put njihove evolucije. n

Imela

Obalna dikica

tisa

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 35

ribol

ovTe

kst:

Sini

ša S

lavi

nić

n F

oto:

Arh

iva

Rib

iča

& r

iba

ez je stanovnik nizinskih rijeka mirnijeg toka. Voli duboku vodu i tu ga treba tražiti, posebice ako je dno pjeskovito ili šljunkovito. Prosječno je velik oko kilograma, no naraste i preko tri kilograma težine. U svjetskim razmjerima lovljeni su

jezevi teški i preko pet kilograma. Po tablicama rekorda najveći jez na sportski način ulovljen je u Poljskoj. Riječ je o primjerku teš-kom gotovo nevjerojatnih 5,10 kg i dugom 82 cm. Drugi svjetski jez ulovljen je u Njemačkoj i bio je težak 4,40 kg, a treći u Mađarskoj (3,86 kg). U Hrvatskoj, po dosadašnjim praćenjima, najveći jezovi su lovljeni u Dravi, Savi, Dunavu, ali i kanalu HE Donja Dubrava. Hrvatski rekord još uvijek drži Zdenko Farkaš iz Osijeka, koji je 2009. u Dunavu ulovio jeza teškog 3,86 kg. Drugi hrvatski ulov drži Mijo Anđal, s ulovom teškim 3,02 kg, ulovljenim 2007. u Dravi, dok je treći jez s liste rekorda ulovljen 2006. u Savi. Riječ je o 3 kg teškom jezu kojeg je ulovio Marko Šmintić. S trokilašem iz Save, iz iste godine, može se pohvaliti i Siniša Kovačićek.

Jeza najčešće ciljano love blinkeraši. Za varaličarski ribolov potreban je štap dužine do 2,70 metra, akcije A. Najbolji su šta-povi za taj ribolov oni namijenjeni za tvichanje gramaže 5-25 g. Štap treba upariti s rolom bržeg prijenosa, veličine (po Shimanu) 2500. Dakle, riječ je o manjim, kvalitetnijim i bržim spineraš-kim rolama s dobrom kočnicom. Na kalem treba namotati najlon promjera 0,18 do 0,20 mm. Veoma je zanimljiv i atraktivan ribo-lov tzv. ultra laganim spin priborom kojeg čine štap dužine 1,85 do 2,10 m, težine bacanja do 2-10 grama.

Od varalica u ribolovu jeza najviše se koriste manji leptiri, a posljednjih desetak godina napravljena je i prava revolucija s ri-bolovom na manje voblere, poput rapalinog Shalow Shad Repa, Cultivinog Bugeya te brojnih modela raznih proizvođača poput Ujke, Ružnog pačeta…

Na jesenskog ljepotanaJeZ

Radi se o modelima dužine do 5 cm.Jez se uspješno lovi i prirodnim mamcima, priborom s plov-

kom. U plovkaroškom ribolovu koriste se najčešće bolognese štapovi dužine 5-7 m (rijetko duži) s match rolama i tanjim najlonima (do 0,18 mm). Koriste se plovci za bolognese ribolov (oblik mrkve) gramaže ovisno o dubini i brzini vode. Veličina udice ovisi o mamcu i očekivanoj veličini ribe. No, najčešće je veličina udice od br. 10 do 16. Pri tom se kao mamci koriste naj-više gujavice i crvi, a zatim i kruh, kuhana pšenica i sl. Plovkom se jez može odlično loviti i uz upotrebu dužih štapova direktaša. U dubinskom ribolovu jez je najčešće slučajan ulov. No, to se ne može reći za mušičare kada krenu ciljano u ribolov na jeza umjetnim muhama. n

Iako ribolovna sezona na ovu ribu traje 365 dana u godini, ipak bolje, ako ne i najbolje, se lovi u proljeće i jesen i to tijekom dana. Riječ je o jezu. Ribi veoma sličnoj klenu, a opet toliko drugačijoj od glavonje.

Jez, latinskim imenom i prezimenom Leuciscus idus riba je lijepih srebrnih bokova i bijelog trbuha. Leđa su mu tamnija, a peraje crvenkaste, narančaste, pa i žarko crvene. Mrijesti se u svibnju u plićacima. Tada ženka položi i do 114.000 jaja. Na jelovniku su mu

male vodene životinje, ličinke i kukci.

J

Jez

36 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 37

Hittner d.o.o. n pakračka ulica 10, 43 000 Bjelovar n tel. +385 43 244 111 n fax +385 43 244 229

Tip Šumarska prikolica H 10

Težina prazne prikolice kg 1630 Ukupna dužina mm 5600 Ukupna širina mm 2100 Visina prikolice (sa gumom) mm 2230 Nosivost prikolice kg 10000 Utovarni prostor mm 2920 x 1820 Površina utovarnog prostora m² 2,32 Ovjes kotača okretni Bogie most ± 30° Gume 400/60-15,5 14 PR Prohodnost mm 630 Sistem kočenja hidraulični Skretanje ruda ne Jamstvo 2 godine Dodatna oprema hidraulično skretanje ruda,

nadogradnja hidrauličnog utovarnog krana

zračno kočenje kotača

Jesenska akcijska prodaja prikolica

ww

w.h

ittne

r.hr,

info

@hi

ttne

r.hr

Novo u ponudi šumarska prikolica H-10 (H-12 )

kultu

raTe

kst:

mar

ija G

lava

š n F

oto:

Arh

iva

Neki povjesničari smatraju da su prve skulpture od nižeg drveća i grmlja izrađivali još stari Egipćani jer postoje očuvane slikarije s uređenim vrtovima koji upućuju na takve umjetničke poduhvate. U starih Rimljana to je

bila moda i svakodnevica, a trajala je sve do vrhunca Carstva. Zelene skulpture od čempresa spominju Plinije stariji i Plinije mlađi u svojim zapisima. S propašću Rima takav umjetnički izričaj pada u zaborav. Sramežljiv povratak počinje u srednjevjekovnoj Europi unutar samo-stanskih zidina, zahvaljujući redovnicima. Nizozemci se krajem sred-njega vijeka zabavljaju oblikovanjem raznih životinja, no pravi procvat zelene skulpture započinje za renesanse u vrtovima bogataša. Posebno su se u tome istaknuli nekadašnji i suvremeni prvaci dizajna, Talija-ni. Diljem renesansne Italije cvala je ta vrsta umjetnosti inspirirana antikom. Nakon što se proširila po Europi razvili su se i razni stilovi

Zelena mačka, rastući most i stabla – ljudi

KaKO KreatIvCI vIde drveće?

karakteristični za pojedine zemlje. U Francuskoj se osobito istaknuo krajobrazni arhitekt i glavni kraljevski vrtlar Andre Le Notre kada je osmislio čuveni Versailles. Englezi su šišanje živica pretvarali u dugo-ročnu zabavu za mnogo ljudi, jer su od graba ili npr. šimšira radili ma-nje i veće labirinte. Skulpture su vrhunac dosegnule u sedamnaestome stoljeću, a zasićenje stoljeće poslije, kada im broj opada. Ponovo se vra-ćaju u modu u viktorijanskoj Engleskoj s većim brojem vrsta i detalja. Danas je moguće kupiti gotov metalni okvir u obliku neke životinje ili nekog geometrijskog oblika, pa relativno brzo i lako uljepšati vla-stito dvorište ili balkon. Napredak je donio ubrzanje životnih tokova i nema se svatko strpljenja baviti ovakvom vrstom umjetnosti, pogo-tovo stoga što treba dugo čekati da biljka izraste. Nužno je, naime, da biljka dosegne određenu zrelost i da joj lišće bude zdravo i gusto, da je vazdazelena i sporo rastuća. Daleko najpogodnije vrste za to su šimšir, tisa, tuja, kalina i božikovina, zatim ružmarin, kozokrvina, lovor ili grab. Šimšir se vrlo često koristi za obrezivanje jer to vrlo dobro pod-nosi, raste vrlo sporo, a zajedno s tisom i tujom ima karakteristiku da

Ljudi su od pamtivijeka imali potrebu da žive u lijepo uređenom okruženju. Kreativni pojedinci imaju viziju kako od raznih materijala stvoriti nešto privlačno za

oko. Razne vrste drveća, grmlja i puzavica pokazali su se neiscrpnim izvorom brojnim idejama.

mačka od šimšira

mostovi koji rastu

Stablo u listu

38 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

povi

jest

Gospodarenje državnim i privatnim šumama u prošlosti

ZaKONI IZ 1929. GOdINe

Teks

t: ve

sna

pleš

e n F

oto:

Bor

is P

leše

Sukladno Zakonu o šumama iz 1929. donijet je niz propi-sa kojima se reguliralo gospodarenje u državnim šumama, šumama pod naročitim javnim nadzorom te privatnim šu-mama. Osvrnut ćemo se na neke važnije odredbe toga Za-

kona. U cilju ostvarivanja što većih prihoda, gospodarenje državnim šumama provodi se na načelima potrajnosti. Iskorištavanje državnih šuma vrši se strogo po propisima Osnova gospodarenja. Prodaja drv-nih sortimenata iz državnih šuma vrši se javnim usmenim ili pisme-nim licitacijama. Vrjednije licitacije, preko 250000 tadašnjih dinara, odobrava ministar, od 50000 do 200000 ban, ispod vrijednosti od 50000 Direkcija šuma. Ovlašteno lice može bez licitacije prodati drvo, u slučaju veće potražnje, državnim i lokalnim tijelima i usta-novama te poljoprivrednicima za njihove potrebe.

Bez provedene licitacije drvo iz državnih šuma može se prodavati: – kao ogrjevno drvo državnim i lokalnim institucijama, školama,

poljoprivrednicima i planinarskim društvima koja imaju skloništa u državnoj šumi,

– bez licitacije prodaje se i drvo za potrebe gradnje mostova i cesta, u svrhu regulacije bujičnih tokova u blizini državne šume, za grad-nju i rekonstrukciju škola, općinskih domova, turističkih kuća u državnim šumama,

se odlično regenerira. Od bršljana, paviti i drugih puzavih vrsta mogu se oblikovati krugovi, srca ili drugi oblici, tako da ih se mota uz već pri-premljen komad savijene žice zabodene u teglu. Mahovina se također koristiti za izradu zelenih skulptura, tako što se krpe sačinjene od nje slažu na žičani kostur. Tome, kao brzome rješenju, često pribjegavaju moderni floristi kada se predstavljaju na sajmovima.

Svi znamo za izreku: “Stablo se savija dok je mlado.” Neki ljudi imaju viziju kako ga savijati da kada izraste ima neki prepoznatljiv oblik. Pri tome pojedinci imaju u viziji ono praktično, pa primjerice zasade mlade vrbove šibe i onda od njih ispletu rombičnu ogradu, a neki vrlo vješti i strpljivi uspjeli su od stabala uzgojiti žive fotelje, klupe, čak i ljestve. Praktičnu primjenu odavno su sagledali u mjestu Cherrapunji, na sjeveroistoku Indije, u svijetu drugome po vlažnosti. Ljudi su primijetili da stablo fikusa gumijevaca (Ficus elastica), koji se kod nas uzgaja kao jedna od češćih sobnih biljaka, ima karakteristiku da razvije mnogo postranoga korijenja koje se lepezasto širi. Oni to koriste tako što najprije posijeku jednu vrstu palme, kod nas nazvane betel orah (Areca cathechu), polože njegovo deblo preko rijeke na mje-stu gdje raste po jedan fikus na svakoj strani obale i zatim im to deblo služi kao osovina po kojoj istovremeno usmjeravaju korijenje jednog fikusa prema drugome. Nakon toga puštaju da korijenje raste prema riječnom dnu kako bi konstrukcija dobila na stabilnosti. Na taj način nakon deset do petnaest godina dobivaju živi pješački most koji se s godinama povećava kako fikusi rastu i postaje sve stabilniji. Neki od tih mostova stari su i preko 500 godina. Najzanimljivija je lokacija na

kojoj se nalazi jedan ta-kav most iznad drugo-ga. Drugi način takvog usmjeravanja mladog drveća ima zabavni karakter, tako da sre-dište debla ima oblik srca, znaka za mir ili je čitavo stablo u obliku stilizirane balerine. Je-dan od najpoznatijih umjetnika koji se time bavio bio je Amerika-nac švedskog podrijetla Axel Erlandson. On je 1947. godine otvorio

svoj posjed za posjetitelje. Tamo su mogli vidjeti drvo košaru, drvo s kockom, drvo s ušicama igle i dr. Suvremeni australski umjetnik Peter Cook primijenjuje i praktično i zabavno. Dio svojih stabala je formi-rao u komade živoga namještaja (fotelja, stol, ogledalo), a dio u stilizi-rane ljude, pa im djeca sjede na ramenima i rukama držeći se za kosu.

Neki umjetnici koji vide inspiraciju u drveću, za svoj umjetnički izričaj čekaju da dođe jesen i da lišće poprimi živopisne boje. Izrade slika rezbarenjem lišća, tako da žilište ostane netaknuto, vjerojatno se prvi dosjetio Kinez Huang Tai Shang. Za to je odabrao lišće orijental-ne platane. Kao i svi do sada spominjani postupci i ovaj zahtijeva oso-bu čija je prirodna karakterna osobina strpljenje. Naime, nakon što se odabere lijep list, bez oštećenja, potrebno ga je sušiti na tamnome mje-stu najmanje deset mjeseci. Druga faza je kuhanje koje traje više od pet sati da se ubiju mikroorganizmi i kako bi list bio manje lomljiv. Nakon toga umjetnik može pristupiti rezbarenju. Posljednja faza je ponovno obavezno sušenje, a u tom procesu biva uništeno 60 % listova, pa ova vrsta umjetnosti doista zahtijeva čelične živce. To je vrlo moderna me-toda s kraja prošloga stoljeća, a kako daje vrlo efektne rezultate brzo se širi svijetom i već postoje kompanije koje prodaju takvo lišće.

Dosjetljivih ljudi je bilo uvijek. Kreativnost se kroz povijest poka-zala otpornom na neimaštinu i depresiju, a smisao za lijepo melemom za dušu i u najvećem mraku. n

veseli australski vrt

Tijekom vremena šumarski zakoni su se mijenjali, pa je tako Zakon o šumama iz 1929. godine, kojim se regulirao način gospodarenja, kako u državnim

tako i u privatnim šumama dao svoj obol vremenu. Dobar dio truda uloženog od strane tadašnjih šumara

uživaju sadašnje generacije.

pečat Banske Uprave iz 1930.

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 39

– poljoprivrednicima za obnovu kuća, štala ili drugih gospodar-skih objekata, za potrebe vinogradarstva ili duhanske proizvod-nje, i to u slučajevima ako se te potrebe ne mogu namiriti iz drugih šuma,

– seoskim zanatlijama koji izrađuju razne predmete od drva i od toga žive, ali i poljoprivrednicima koji se bave izradom poljo-privrednih alata, posuđa, ali najviše do 5000 dinara vrijednosti drva u jednoj godini.

Besplatno se daju suha stabla i leževina, u nedostatku tih staba-la i sirova dubeća stabla i to:– siromašnim poljoprivrednicima ako godišnje plaćaju porez sa

svim prerezima manje od 50 dinara,– u svrhu gradnje kapela, crkvi, spomenika, za obnovu križeva na

grobovima vojnika i sl,– kao ogrjev stručnom šumarskom osoblju, kao i za građu potre-

bitu šumarskim usta-novama.

U šume pod poseb-nim javnim nadzorom spadaju šume koje se nalaze pod državnom upravom, šume koje pripadaju samouprav-nim tijelima, zaštitne, fondovske, crkvene, plemenske šume, seo-ske, imovnih općina, zemljišnih zajednica i sličnih korporaci-ja koje su opterećene služnostima paše i drvarenja. Tim šu-mama gospodari se na osnovu propisa Osnova gospodarenja. Osnove gospodarenja mogu izrađivati samo šumarski stručnjaci

koji imaju fakultetsko obrazovanje. Gospodarske osnove za ove šume odobrava ban. Za šume površine ispod 300 ha mogu se izraditi programi gospodarenja za razdoblje od desetak godina, koje također odobrava ban. Sječa u ovim šumama može se vršiti samo na osnovu godišnjeg plana sječa, koji sastavlja i obrazlaže kvalificirani šumarski stručnjak. Plan sječa sastavljen je na teme-lju Osnove gospodarenja, podnosi se na uvid banu, a za njihovu realizaciju nije potrebno posebno odobrenje. Kod izvanrednih sječa koje nisu propisane odobrenom Osnovom gospodarenja ili Programom, sječe se vrše izuzetno na temelju posebnih odobre-nja viših vlasti.

Uzgojne planove sastavlja nadležni šumarski stručnjak, na osnovu odobrene i valjane Osnove gospodarenja te predlaže višoj vlasti na znanje i kontrolu. Gdje nema važeće Osnove gospodare-nja, uzgojne radove odobrava sam ban.

Svi vlasnici šuma, koje se nalaze pod posebnim javnim nadzo-rom, dužni su u roku od pet godina za te šume izraditi potrebne planove gospodarenja. Do izrade navedenih planova, ako vlasnik neracionalno gospodari sa šumama, država može zabraniti sječu. Ako se dokaže da vlasnik dvaput u dvije godine nije gospodario sukladno navedenim Programima gospodarenja, država mu može privremeno oduzeti pravo na gospodarenje tim šumama.

U šumama u kojima važi pravo služnosti drvarenja ili pašare-nja, gospodari se na principu potrajnosti, sukladno propisanim osnovama gospodarenja. Služnost u tim šumama ne sprječava vlasnika u načinima mijenjanja vrsta drveća ni u načinima iz-vršenja uzgojnih radova, ako to odgovara stanišnim prilikama. Obim služnosti može se privremeno ili trajno smanjiti ili na neko vrijeme obustaviti, ako u pitanje dođe trajnost gospodarenja služ-nošću opterećene šume.

Šumama u privatnom vlasništvu može vlasnik slobodno gos-podariti sukladno propisanom Zakonu o šumama. U opravda-nim slučajevima može država i takvim vlasnicima propisati obve-ze gospodarenja šumom na načelima stroge trajnosti. Za privatne šume, površina većih od 300 ha, a na kršu i za površinom manje šume mora se izraditi Osnova ili Program gospodarenja kojeg odobrava ban. Za sve čiste sječe u privatnim šumama koje ne-maju izrađen Program gospodarenja treba se obratiti nadležnim upravnim službama. n

Karta šumoposjednika Ghyczya potvrda odobrenja za zemljišnu zajednicu Zlobin

Svi vlasnici šuma, koje se nalaze pod posebnim javnim nadzorom, dužni su u roku od pet godina za te šume izraditi potrebne planove gospodarenja. Do izrade navedenih planova, ako vlasnik neracionalno gospodari sa šumama, država može zabraniti sječu.

Normale iz 1936.

40 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

Ružmarin (Rosmarinus officinalis L.) pripada obitelji usna-ča, poznat je i po nazivima rusmarin, lužmarin, žmurod, zimorad. Ime mu potječe od latinskog ros (rosa) i marinus (more) – morska rosa, što govori o tome da je za njegov rast

najpovoljniji povjetarac s mora koji donosi dovoljno vlage. Kao biljka Sredozemlja bio je poznat već u antičko vrijeme. Imao je vrlo važnu ulogu u obredima. Egipćani i Grci smatrali su ga svetom biljkom koju su povezivali s ljubavlju, smrću, ali i sjećanjima. U liječenju mnogih bolesti ovu ljekovitu biljku preporučivao je Kneipp, pa se tako sve više počela koristiti u narodnoj medicini. U drevnoj Kini ružmarin se kori-stio za liječenje glavobolje i ćelavosti, u stara vremena palili su grančice ružmarina u sobama bolesnika i tako pročišćavali zrak.

Opis biljke: razgranjen je i do dva metra visoki grm. Grane su odr-venjele, gusto obrasle linearnim listovima koji su sjedeći, čvrsti i kožasti, vrlo su uski, dugi od dva do tri cm. Gornja strana listova tamnozelene je boje, donja sivo bijela. Cvjetovi su svijetloplave boje, relativno su sitni, razvijaju se pršljenasto između ogranaka na maloj peteljci.

vrijeme cvatnje: prvobitno cvate u ožujku, travnju ili svibnju te iznova u jesen, u rujnu i listopadu.

Miris i okus: ima jaki miris nalik na kamfor, dok mu je okus ljut, pomalo gorak i aromatičan.

Stanište: raste na čitavom priobalnom području Mediterana, kod nas na sunčanim i kamenitim dijelovima priobalja i otoka. Uzgaja se i u vrtovima i loncima, vrlo je osjetljiv na hladnoću pa ga u sjevernijim krajevima treba zaštiti od mraza.

Branje i prerada: beru se listovi najčešće kod uzgojenih biljaka, neposredno prije cvatnje. Svježe grančice mogu se osušiti na način da se na krajevima povežu, objese i suše na toplom i suhom mjestu. Osu-šeni igličasti listovi skinu se i spremaju u čvrsto zatvorenu posudu, na hladno, tamno i suho mjesto.

ljekovit sadržaj: sadrži eterično ulje, smole, tanine, flavonoide, gorke tvari, biljne kiseline i ponešto saponina. Sadrži i mangan, želje-zo, bakar, magnezij, vitamine C, vitamine B i A.

ljekovito djelovanje: biljka ima sedativna, diuretska i antiseptična svojstva. Eterično ulje sadrži tvar nalik na kamfor, zahvaljujući njoj potiče optok krvi i uravnotežuje živčani sustav. Djelotvoran je i kod kolika (grčeva) u gornjem dijelu trbuha, reume i gihta te kod svih kroničnih slabosti, prvenstveno niskog tlaka. Njime se mogu ublaži-

ti i jaki napadi astme te poboljšati funkcija jetra i izlučivanje žuči. Odličan je i lijek protiv gljivica i bakterija. Za neke od tih bolesti u liječenju se koristi čaj ili vino, a al-koholna otopina ružma-rina služi kao sredstvo za masažu kod reumatizma mišića, glavobolje ili du-ševne i tjelesne iznemo-glosti. Nekad se ružma-rin prokuhan u kozjem mlijeku koristio kao lijek protiv tuberkuloze.

Čaj: puna čajna žličica listova prelije se sa 1/4 hladne vode, pusti se da polako zakipi, odmah se odmakne s vatre i procijedi. Iscrpljeni bolesnik posebice onaj koji je prebolio neku zaraznu bolest ili gripu, pije po jednu šalicu čaja ujutro i oko podne.

vino: 10 do 20 listova ružmarina stavi se u vinsku bocu i prelije s 3/4 blagog vina. Pusti se odstajati oko pet dana kada se vino procijedi. Pije se dvaput dnevno po jedna čašica.

alkoholni ekstrakt: 50 grama listova prelije se sa 250 grama 70 postotnog alkohola i to se pusti močiti desetak dana. Nakon toga te-kućinu istisnemo i profiltriramo.

Kupelj od ružmarina: 50 grama listova od ružmarina zagrijavamo u jednoj litri vode sve dok zakipi. Ostavimo tridesetak minuta, pro-cijedimo i ulijemo u vodu za kupanje. Ova kupelj izuzetno je dobra za opuštanje.

Ružmarin se vrlo često koristi kao začin, uz napomenu da se mora oprezno dozirati. Kao začin koristi se kod priprave juha od povrća, za kuhano povrće i meso, pečenja i umake, perad te posebno kod pripre-me jela od gljiva. Dobro pristaje i uz sireve, mnoge vrste mekog sira mnogo su ukusnije uz dodatak ružmarina i majčine dušice.

Kontraindikacije: Ako se ne pretjeruje u uzetim količinama ne treba se bojati štetnih posljedica. No treba napomenuti da eterično ulje ružmarina nije preporučljivo za unutarnju uporabu jer nadražuje crijeva, bubrege i želudac. n

ljeko

vito

bilj

eTek

st: v

esna

ple

še n

Fot

o: A

rhiv

a

ljekovita i začinska biljkarUŽmarIN

ružmarin u cvatu

ružmarin

Broj 192 l Prosinac 2012. HRVATSKE ŠUME 41

Prije 20 godina, 17. studenog 1992. godine, uspostavljena je prva Hrvatska akademska i istraživačka

računalno-komunikacijska mreža, utemeljena na IP protokolu (mrežni protokol za prijenos podataka) i njezina poveznica na globalnu mrežu – Internet. Taj

datum predstavlja zapravo početak hrvatskog Interneta.

info

rmat

ika

Tekst: mr. sc. Ninoslav Pleše n Foto: Arhiva

IIdok u našoj zemlji bjesne surova ratna zbivanja, krajem 1991. godine CARNET (Croatian Academic and Research Network - Hrvatska akademska i istraživačka mreža) otpočinje aktivnosti prema organiziranju mreže koja će omogućiti međusobnu ko-

munikaciju znanstvenim radnicima i studentima u Hrvatskoj ali i cije-lom svijetu. Tako su u rujnu 1992. godine postavljeni prvi poslužitelji, a 17. studenog 1992. godine uspostavljena prva internetska veza Hr-vatske sa svijetom. U sklopu projekta izgradnje nacionalne akademske mreže između SRC-a (Sveučilišnog računskog centra) i Sveučilišta u Beču, brzinom od danas nezamislivo malih 64 kbps, korištenjem po-stojeće infrastrukture i skromnom nabavom novih uređaja, izgrađena je jezgra mreže CARNeta, tada jedinog ISP (Internet Service Provider – isporučitelj internetskih usluga) u Republici Hrvatskoj. Novi način komunikacije oduševljava entuzijaste akademskih ustanova koji in-tenzivnije počinju koristiti Internet i uspostavljati servise koje Internet donosi (gopher, web i sl.) Putem javnog računala u SRCu omogućen je pristup mreži svih mreža sve do početka rada komercijalnih davate-lja internetskih usluga svim građanima Hrvatske.

Mreža koja međusobno razmjenjuje informacije i usluge milijuna kućnih, akademskih, poslovnih i vladinih mreža nastala je 1969. go-dine u SAD-u pod imenom ARPANET (prva četiri slova su kratica za Advanced Research Project Agency - Agencija za napredne istraživačke projekte, dok net označava računalnu mrežu), a pokrenulo ju je Mini-starstvo obrane s ciljem da se poveže određeni broj američkih računala.

Dvadeset godina kasnije (sve u znaku tog broja), 1989. engleski inženjer i znanstvenik, fizičar Tim Berners Lee, napisao je dokument pod nazivom “Information management: A proposal” u kojem opisu-je način prijenosa informacija putem Interneta korištenjem hipertek-sta. Taj je dokument bio osnova za razvoj World Wide Weba koji se često pogrešno koristi kao sinonim za Internet, a zapravo predstavlja samo uslugu dohvaćanja hipertekstualnih dokumenata koji sadržavaju tekst, slike i multimedijalne sadržaje, a međusobno su povezani pove-znicama (hiperlinkovima).

Od tada razvoj Interneta kreće izvanredno brzo. Razvijaju se aplika-cije, protokoli, bitno poboljšava propusnost, Internet ulazi u sve pore ljudskog društva snažno podupirući razvoj novih medija. Proizvodnja informacija i njihovo konzumiranje brži su no ikad, gotovo istodobni s događajem o kojem informacija govori. Informacija nastaje na mjestu

dvadeset godina Interneta u Hrvatskoj

OBlJetNICa

događanja, paralelno se i uređuje te odašilje, u sekundi dolazi u svaki kutak svijeta i prima se na svakom mjestu. Nove medije u današnjem značenju te riječi omogućili su u prvom redu digitalizacija informacija, razvoj Interneta i standarda za mreže i prijenos informacija.

Ključni proces koji je omogućio razvoj novih medija, među kojima i Interneta, je digitalna konvergencija i interaktivnost. Konvergenci-ja predstavlja objedinjavanje masovnih i novih medija oko digitalne tehnologije, što omogućava razmjenu istih sadržaja na različitim me-dijskim platformama. Odnosi se i na miješanje klasičnih medijskih sadržaja poput slike, zvuka, teksta i fotografije, čime nastaje multi-medijalni sadržaj. Interaktivnost se definira kao oblik društvenog od-nosa u kojem je moguća uzajamnost u komunikaciji, a omogućuje aktivnost i sudjelovanje publike u komunikaciji. S gledišta Interneta, konvergencija polazi od pretpostavke da će svi načini prijenosa nuditi sve usluge i sadržaje, a s gledišta korisnika univerzalni konvergentni uređaji omogućit će dostup svim sadržajima i uslugama povezujući dosad raznorazne sektore. Digitalizacija je omogućila razvoj računala, ali i širenje primjene koncepta digitalizacije: svaka se informacija može prenijeti zapisana u određenoj kombinaciji nula i jedinica.

Prema riječima Vlaste Kroflin iz GFk centra za istraživanje trži-šta, Hrvati Internet najviše koriste za međusobno komuniciranje, elektronsku poštu, više od 70 posto, na drugom mjestu su internetski portali s vijestima o dnevnim događajima 65 posto, a na trećem mje-stu su informacije o raznim proizvodima i uslugama, oko 60 posto korisnika. I da zaključimo brojkama kojima smo i započeli: prema svrsi korištenja Internet bankarstvo u Hrvatskoj čini oko 20 posto, kao i traženje informacija o obrazovanju ili kupovina putem Interneta. n

42 HRVATSKE ŠUME Broj 192 l Prosinac 2012.

U sobu je ušao borPssst!Misle da ne znam,Ali ja znam sve:Bor će se uspraviti kao da raste do zvijezda.Na njega će se popeti medoI tri mala zecaI jedna vjeverica.Na granama će biti mnogo kuglica i slatkiša,Kao da tamo tobože rastu...“Po njemu će pasti bijeli pamučni snijeg.Kao po velikim borovima u šumi,..“I na jednom će zasjati mnogo malih zvijezdaNa granama…

I ja vas pitam,Vas odrasle i ozbiljne,Koji to bor još može?

Grigor Vitez

Djeca i odgajateljice DV »Josipdol« iz Josipdola

tKo ĆE s Nama u šumicu?

dječ

ji ku

tak

stihovima, zagonetkama i prozom GriGora vitEza obilježavamo suradnju koja nas raduje iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu.

zajedno pet godina – djeca i odgojiteljice Dv »sesvete« iz sesveta, Dv »josipdol« iz josipdola , Dv »ivana Brlić mažuranić« iz slavonskog Broda i škola pri bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske toplice.

upoznali ste i Dv »Didi«, a ovu godinu upoznat ćete stvaralaštvo djece i odgojiteljica Dv »zapruđe« iz zagreba.

Djeca i odgojiteljice DV »Zapruđe« iz ZagrebaOdgojna skupina: »ježići«, Odgajateljice: anita Blašković i jasna Božić

Robert Frančić, 6,3 godine David Lončarević, 6,4 godine

Lea Vuković, 5 godina

Vedran Gračanin, 6 godina

Noa Filipović, 6 godina

Odgojna skupina: starija mješovita odgojna skupina, Odgajateljice: anita Blašković i jasna Božić

Prire

dila

: ljil

ja iv

kovi

ć

u sobu je ušao mali bor