HRVATSKE ŠUME 261 - 9/2018 - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/261.pdf · Samoniklo bilje šumari postupcima njege i obnove (u Go-dišnjem izvješću Hrvatskih šuma koje možete

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA | Broj 261 | Godina XXII. | Zagreb, rujan 2018. | ISSN 1330-6480

Aktualno

LULUCF

Izdvajamo...

Radionica o likotočuMeđunarodni dan očuvanja ozonskog omotačaECEICP Forests

Sjekačka reprezentacija u Norveškoj

Gospodarenje Bosutskim šumama Betinska gajeta

Mjesečnik "Hrvatske šume" | Izdavač: "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb | Predsjednik Uprave: Krunoslav Jakupčić | Glavni urednik: Goran Vincenc | Novinari: Helena Jakobović, Marija Glavaš i Goran Vincenc | Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran | Adresa redakcije: Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 | e-mail: [email protected], [email protected]štvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Naslovna stranica: Okrjepa, Marinko Bošnjaković | Zadnja stranica: Svoj na svome, Marinko Bošnjaković

Grafički urednik: Gordana Hren | Grafičko oblikovanje i tisak: | Lektura: Dijana Držaić | Naklada: 6200 komCJENIK OGLASNOG PROSTORA: Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

sadržaj 3 Medijska istina

4 Cilj – bez emisija iz sektora šumarstva

6 Obveze Republike Hrvatske prema međunarodnim sporazumima

8 Vrijedni stroj radi na sanaciji vjetroloma u Podunavlju

10 Ispitivanje utjecaja atmosferskih taloženja na šumske ekosustave

12 Za bolji plasman nedostajalo sportske sreće

14 Nametnik prezimio u stadiju ličinke

16 Cvrković zasluženo odnio pobjedu

18 Blaž Štefanek s ocem i bratom pokorio Himalaju

22 Šume na izvorima najbolje vode

25 Drugačiji način gospodarenja hrastom lužnjakom

27 Brestovac, spomenik povijesno-romantičnoj priči

30 Plin koji čuva život na Zemlji

32 Rat prirode i znanstvenika protiv zagađenja plastikom

34 Domišljatost prirode je nesaglediva

36 Zaštićeno kulturno dobro i ponos na moru

37 Priča o Cicibeli

38 Pčelarstvo kao terapija

40 Maslinovo ulje – lijek iz davnine

42 Jestiva gljiva osrednje kvalitete

43 Rika jelena

BROJ 261 | RUJAN 2018. HRVATSKE ŠUME 3

Komentar

Medijska istinaTekst: Goran Vincenc

Upravo pri završetku ovoga broja časopisa Hrvatske šume, u medijima se pojavila nova grupacija zelenih aktivista pod nazivom Zeleni odred iza kojeg stoji bra-niteljska Udruga Vidra. Oni prosvjeduju, kako navo-

de, zbog devastacije Medvednice, „ogoljavanja čitavih šuma, uništenja i pretvaranja planinarskih staza u pristupne putove, probijanja desetaka novih putova, uništavanja zaštićenog en-demskog bilja, odnosno u nizu aktivnosti koje dovode u sum-nju vlastitu opravdanost“ te su odlučili organizirati prosvjedni marš kako bi javnost alarmirali o, kako oni vide, nezakonitoj sječi šuma (iako je Zakon tu nedvojbeno jasan, što je potvrdila i šumarska inspekcija).

Nije pomoglo ni izvješće inspekcije kako je sve u skladu s propisima, ni organizirana druženja građana sa šumarima koja se provode kvartalno kako bi se informirala javnost o radnjama na Medvednici, a koje organizira UŠP Zagreb, ni izvješća JU Parka prirode Medvednica u kojima se jasno vidi kako nema nezakonitih sječa, ni izvješće Ministarstva zaštite okoliša i njihove inspekcijske službe kako nema govora o de-vastaciji…

Ništa… Ljudi vole prosvjedovati i ništa ih na svijetu ne sprječava da to i rade. Njih 9 [slovom i brojkom devet (9)!] od-lučilo je dići cijeli Zagreb na noge jer, eto, njima se hrvatski zakoni ne sviđaju…

Pri tome želim naglasiti kako mi ovdje nije namjera braniti Zakon o šumama niti bilo koji drugi zakon, već mi je namjera opisati ovu, za naše društvo „bitnu“ skupinu samozvanih eko-loških aktivista koja se ne može pohvaliti niti sadnjom horten-zije u vlastitom vrtu, a kamoli nekim znanjem o gospodarenju prirodnim resursima. Riječ je o grupi ljudi koja je uvidjevši sta-nje u našim medijima gdje polupismeni ljudi prozivaju stru-ku kako bi promovirali sami sebe, odlučila uzeti svoj komad kolača te učiniti isto. Vrijeđati ljude koji su završili fakultete te imaju licence za bavljenje šumarstvom već je dugo standard koji je usvojen u našem medijskom prostoru.

Tako je bilo i u ovome slučaju. Osim RTL-a i Z1 Televizije, nitko, ali baš nitko nije poslao upit Hrvatskim šumama da se očituju o ovome problemu.

Ipak, ono što je napravila novinarka tjednika Nacional Ta-mara Borić najbolje govori o tome koliko nisko mediji mogu pasti u prenošenju „istine“ koja bi trebala postati novi pojam, a to je „medijska istina“.

Naime, novinarka Borić koja uglavnom prati vijesti i događaje iz kulturnog života objavila je članak „NOVE FOTO-GRAFIJE dokazuju masakr cijelih područja Medvednice i laži Hrvatskih šuma“ u kojem navodi cijeli niz optužbi na račun Hr-vatskih šuma koje su navodno potkrijepljene dokazima u vidu fotografija koje, naravno, nije dala na uvid Hrvatskim šumama jer bi je šumarski stručnjaci vrlo brzo raskrinkali.

Kako iz iskustva već znamo da je riječ o standardnim povr-šinama na kojima se obavlja obnova šume, a koje su stradale u olujama proteklih 5 godina, voditelj UŠP Zagreb Damir Miš-kulin ponudio je dotičnoj novinarki još prije objave članka za-jednički obilazak terena kako bi joj pojasnio prirodne procese koji se događaju prilikom obnove i kako nije riječ o nikakvoj devastaciji, već o standardnoj proceduri koja se događa na ti-sućama hektara diljem Hrvatske, no novinarka Borić na to se oglušila.

Već u idućem broju tjednika Nacional objavljuje kako je „tjednik Nacional obišao mnoge lokacije na Medvednici čime dokazuju kako je to što su aktivisti rekli točno(?!?)“. Također navodi kako se šume „ogoljuju na neprirodan i neplanski na-čin, da su u pitanju ogromna područja“ te kako Nacionalove fotografije dokazuju, po svemu sudeći (?!?), nečasne radnje koje bi se, umjesto automatskih demantija i tvrdnji da je sve u najboljem redu, ipak trebale provjeriti.

Provjeriti?!? Pa zar Vam silni izvještaji nekoliko inspekcijskih službi, javnih ustanova, ministarstava i drugih nisu dokaz da je sve u redu?

Nadalje navodi: „U svakom slučaju, stručnjaci bi trebali utvrditi kako se sječa šume, odnosno ogoljenje (stručnjakinja za šumarstvo Borić uzima si za pravo koristiti ovaj izraz) obav-lja na pojedinim velikim površinama i postoji li na tim površi-nama pomladak.“

Pa upravo smo Vam to htjeli pokazati u obilasku terena s Hrvatskim šumama što ste tako glatko ignorirali da bi kasnije s aktivistima učinili isto bez da ste Hrvatskim šumama dali pri-liku za objašnjenje.

Nadalje, navodi kako na fotografijama nema pomlatka već je riječ o samoniklome bilju.

Ako je na fotografijama koje ste objavili mlada sastojina bukve, onda je gđo. Borić riječ o pomlatku, tj. potomcima bu-kove sastojine koja je maknuta kako bi mlade biljčice imale više svjetla za nesmetan razvoj te kako stara bukva ne bi neko-me od planinara pala na glavu i usmrtila ga. To se zove obnova sastojina!

Samoniklo bilje šumari postupcima njege i obnove (u Go-dišnjem izvješću Hrvatskih šuma koje možete naći na interne-tu, pod Biološkom obnovom šuma možete vidjeti koliki su to izdaci) uklanjaju upravo kako bi mladim stablima dali prostor i hranjiva te kako bi se mlada stabla mogla što brže razviti u visoku šumu.

Zapamtite, šuma se siječe bez obzira na tržište, već ovisno o biologiji šume. Time osiguravamo razvoj mladih stabala, a sprječavamo truljenje i razvoj bolesti starih stabala. Da sutra ugasite sve pilanske kapacitete Hrvatske, i dalje bi se MORALO posjeći 5,2 milijuna kubika godišnje koliko se siječe i danas.

Sramotan tekst, gđo. Borić! Sramotan tekst!

4 HRVATSKE ŠUME BROJ 261 | RUJAN 2018.

Aktualno

Obračuni emisija i odliva u LULUCF sektoru

Cilj – bez emisija iz sektora šumarstvaDr. sc. Stankić je tijekom izlaganja naglasio kako LULUCF sektor, odnosno šume u Republici Hrvatskoj doprinose ublažavanju klimatskih promjena na način da umanjuju ukupne emisije države za 22 %.

Dr. sc. Igor Stankić iz tvrtke Ekonerg d.o.o. izlagao je sredinom srpnja o načinu obračuna podataka emi-sija i odliva po kategorijama u LULUCF sektoru sa osvrtom na projekcije i suradnju s Hrvatskim šuma-

ma d.o.o. Predavanje je bilo drugo u nizu, a uz dr. sc. Stankića pripremili su ga Delfa Radoš i dr. sc. Vladimir Jelavić. Preda-vanje je organiziralo Hrvatsko šumarsko društvo (HŠD), ogra-nak Zagreb u suradnji s HKIŠDT. Dr. sc. Igor Stankić prisutne šumarske stručnjake pobliže je upoznao s LULUCF sektorom, odnosno sektorom Korištenja zemljišta, prenamjene korište-nja i šumarstvom. Rad u sektoru podrazumijeva poznavanje

podarskih radnih procesa. Dakle, ne računaju se emisije koje se ispuštaju u atmosferu tijekom rada šumskih strojeva, kod šumskog transporta i rada motornih pila.

Jedan od izvještaja o ispuštenim emisijama stakleničkih plinova i odlivima koji se šalju međunarodnim tijelima je iz-vještaj za Europsku komisiju.

Kod izvještavanja prisutne su tri razine od kojih se prva odnosi na osnovne kategorije zemljišta. U drugoj se razini ze-mljišta razvrstavaju prema kriteriju ostaje li neko zemljište u nekoj od kategorija navedenih u prvoj razini ili je pretvoreno u neko drugo od navedenih. Treća razina odnosi se na kriterij detaljnije stratifikacije pa su tako šume dodatno razvrstane na potkategorije, tj. šume listača, četinjača te degradirane šume makija i šikara. Unutar svake kategorije računa se zaliha u spremnicima ugljika, tj. za nadzemnu i podzemnu fitotvar, listinac, tlo, mrtvu drvnu tvar i drvne proizvode. Kretanje emi-sija i odliva unutar navedenih kategorija izračunava se dvje-ma metodama. Prva je gain – loss, odnosno dobitak – gubitak (koju koristi Republika Hrvatska), a druga stock change koja podrazumijeva promjenu u spremnicima ugljika. Osim emisi-ja ugljičnog dioksida (CO2), izračunavaju se emisije metana i dušikovog oksida (N2O) nastale uslijed šumskih požara i prili-kom prenamjene zemljišta.

U sektoru energetike količina emisija dobiva se jedno-stavnim postupkom množenja količine goriva s emisijskim faktorom sagorijevanja. Količina emisija i odliva u LULUCF sektoru dobiva se umnoškom površine zemljišta (AD, Activity data) koje ostaje u kategoriji u kojoj se trenutno vodi ili prena-mijenjene površine i emisijskog faktora (EF). Faktor se dobiva uz pomoć različitih algoritama propisanih od strane Međuvla-dinog panela o promjeni klime ili nacionalnim modelima.

Prema definiciji Kyotskog protokola, šuma je zemljište obraslo drvenastim vrstama. U Republici Hrvatskoj ono ima površinu od najmanje 0,1 ha, zastrtost krošnjama veću od 10 %, a sastojina je viša ili ima potencijal narasti više od dva me-tra. Prema nacionalnoj definiciji, pod pojmom šume smatraju se stadiji: visoka šuma, panjača, kultura, plantaža te makija i šikara koje su definirane kao treća kategorija, tj. šume bez pri-hoda. Iz nacionalne definicije šume izostavljeno je neobraslo šumsko zemljište, garig (degradacijski oblik makije) i šibljak (degradacijski oblik šikare). Prema definiciji šume u Protokolu, one zauzimaju 42 % kopnene površine Republike Hrvatske.

Kategorije zemljišta utvrđuju se Pristupom 1, 2 ili 3. Pristup 3 podrazumijeva prostorno referencirane podatke i koristi se

Tekst/foto: Marija Glavaš

Izlaganje Igora Stankića iz Ekonerga

brojnih znanstvenih disciplina, uključujući i šumarstvo, a slo-ženost i zahtjevnost sektora povećavaju značajke Republike Hrvatske.

Osnovna zadaća sektora je praćenje biogenog ugljika u fitotvari, ugljika u tlu (za šest kategorija zemljišta) i ugljika pohranjenog u drvnim proizvodima. Sektor ne obuhvaća sagorijevanje biomase u svrhu proizvodnje energije, već tu kategoriju prati sektor energetike. Isto tako, ne prati emisije koje se pojavljuju kao popratna pojava tijekom šumskogos-


Aktualno

za izračun odliva kod pošumljavanja i emisija kod deforesta-cije. Podatke Ekonergu d.o.o. u okviru nacionalnog sustava, posredovanjem HAOP-a dostavljaju Hrvatske šume d.o.o. Emisijski faktor moguće je izračunati na tri razine (Tier 1, 2 i 3) gdje je od prve prema trećoj prisutna tendencija smanjenja nesigurnosti i gdje je razina 3 najsloženija. Kao što je već nave-deno, ovi podaci potrebni su za izračun Inventara stakleničkih plinova (NIR). Svakako treba težiti Pristupu 3 i Razini 3 na na-čin da se poveća točnost ulaznih podataka. Riječ je o prostor-nim podacima visoke razlučivosti, detaljnim vremenskim ni-zovima, detaljnijoj stratifikaciji i upotrebi modela za proračun.

Temeljni element Inventara stakleničkih plinova je analiza ključnih izvora emisija kojom se određuju razine (apsolutna količina) i trendovi (promjena tijekom vremena). U slučaju ve-like nesigurnosti podataka i izražene kompleksnosti i nesime-tričnosti distribucije koristi se metoda Monte Carlo simulacije kod koje svaki ulazni parametar ima vlastitu distribuciju. Prvo je potrebno definirati ulazne nesigurnosti kod umnoška površine zemljišta (AD) i emisijskog faktora (EF). Šumarski stručnjaci utvr-dili su da je najveća nesigurnost procjene prisutna kod gustoće drveta (30 %). Slijedi procjena površine šumskog zemljišta (10 %), zatim prirasta (7 %), sječe (5 %), a najmanja kod pošumljene (2 %) i iskrčene površine (2 %). Parametri koji se preuzimaju iz Vodiča međuvladinog panela o promjeni klime u kojem je defi-nirana nesigurnost su: odnos podzemne i nadzemne biomase (root to shoot, R/S) te BEF1 i BEF2 faktor (faktori ekspanzije fito-tvari) za listače i četinjače. Stručnoj procjeni podliježu CF faktor (3 % nesigurnosti) i zaliha ugljika u šumskome tlu (92 %).

Dr. sc. Stankić je tijekom izlaganja naglasio kako LU-LUCF sektor, odnosno šume u Republici Hrvatskoj doprinose ublažavanju klimatskih promjena na način da umanjuju uku-

pne emisije države za 22 %. Kao zanimljivost naveo je činje-nicu da je u posljednjih nekoliko godina gotovo 2 do 3 puta više ugljika pohranjenog u drvnim proizvodima, nego u svim travnjacima Republike Hrvatske.

Hrvatska agencija za okoliš i prirodu pokrenula je pro-jekt zahvaljujući kojem su utvrđene nacionalne vrijednosti za sadržaj ugljika u tlu. Ekonerg d.o.o. dobio je i suglasnost za korištenje podataka iz nacionalne inventure šuma o mr-tvome drvetu, a podaci će biti korišteni tijekom izračuna u sljedećem inventaru stakleničkih plinova za aktivnost defore-stacije. Podaci koji nedostaju su oni za emisije koje se javljaju kod nekontroliranih šumskih požara na šumskom zemljištu, travnjacima i poljoprivrednom zemljištu. Trenutno se procje-na raspoloživog goriva preuzima iz Vodiča IPCC-a, a podatak o površini dobiva se iz Registra šumskih požara Ministarstva poljoprivrede.

Sadržaj ugljika u drvnim proizvodima prati se u tri potka-tegorije, a to su piljena građa, papir i papirne ploče te drvne ploče, a tijekom izračuna javlja se problem konzistentnosti podataka iz 2012. godine.

Tijekom prvog razdoblja Kyotskog protokola (od 2008. do 2012. godine) bilo je obavezno izvještavati o pošumljavanju i krčenju šuma (članak 3.3. Protokola), a Republika Hrvatska do-brovoljno je izvješćivala i o aktivnostima gospodarenja šuma-ma (članak 3.4. Protokola). U drugom razdoblju Kyotskog pro-tokola (od 2013. do 2020. godine) obavezno je izvijestiti o sve tri aktivnosti. Rezultat prvog obvezujućeg razdoblja Kyotskog protokola koji se odnosi na pošumljavanje i krčenje šuma je u odlivima od ukupno oko 200 kt CO2eq. Za cijelo prvo razdo-blje Kyotskog protokola bilo je obračunato oko 5 Mt CO2 odli-va koji idu u korist Republici Hrvatskoj. Nakon što završi drugo

Prikaz kretanja ugljičnog dioksida

Aktualno


razdoblje, osim o šumama, Europskoj komisiji dostavljat će se i podaci o gospodarenju pašnjacima te poljoprivrednim ze-mljištima u skladu s Odlukom 529/2013.

Uz inventar stakleničkih plinova, Ovlaštenik izrađuje i izvje-šće o projekcijama emisija i odliva stakleničkih plinova, kao i izvješće o politikama i mjerama za njihovo smanjenje. Projek-cije odliva za aktivnost gospodarenja šumama izrađene su na bazi Šumskogospodarske osnove područja Republike Hrvat-ske (ŠGOP RH), odnosno propisanog etata i prirasta drvne za-lihe te imaju vrijednost od 2 do 3 Mt CO2 nakon 2030. godine.

Cilj je Republike Hrvatske da nema emisije iz sektora šumarstva, da šumarstvo nastavi s tradicijom potrajnog gos-podarenja i da se izradi nacionalni obračunski plan za šume s referentnom vrijednosti (FRL) za razdoblje od 2021. do 2025. godine i od 2026. do 2030. godine prema LULUCF Uredbi 841/2018. Referentna vrijednost za šume je razina u odnosu na koju će se obračunom na kraju ovog razdoblja odrediti imaju li šume kojima gospodarimo obračunati odliv ili obra-čunate emisije.

Za Republiku Hrvatsku značajno je da možemo uzeti u ob-zir okupaciju državnog područja, rat i poslijeratne okolnosti, a koje su imale utjecaj na gospodarenje šumama tijekom re-ferentnog razdoblja od 2000. do 2009. godine. U to vrijeme Republika Hrvatska imala je godišnji prosječni etat od 4,9 m3

i prirast viši od 11 milijuna m3. To znači da su odlivi iznosili više od 8 Mt/god. Povećanjem etata i smanjivanjem prirasta u budućnosti, odlivi će biti manji.

Temeljem međunarodnih propisa Europske unije, svaka dr-žava članica treba imati strategiju razvoja temeljenu na niskoj razini emisija stakleničkih plinova. Niskougljična strategija koju Republika Hrvatska treba tek donijeti trebala bi biti krov-na i kao takva usmjeravati sve ostale strategije koje se donose u državi. Izrađene su stručne podloge i definirane mjere, in-strumenti i ciljevi po sektorima za izradu strategije do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu. Uz referentni scenarij definirani su i scenarij umjerene i scenarij snažne tranzicije.

Za zaključak: Republika Hrvatska može ostvariti gospodar-ski rast i uz smanjenje emisija stakleničkih plinova. Financi-ranje niskougljične strategije može se osigurati iz postojećih izvora na način da se uvede dodatni mehanizam za stabilnost financiranja.

U prostorijama Hrvatskog šumarskog društva u Zagre-bu sredinom srpnja Delfa Radoš iz tvrtke Ekonerg d.o.o. održala je izlaganje o obvezama Republike Hrvatske prema međunarodnim sporazumima koji

se odnose na ublažavanje i sprječavanje klimatskih promje-na. Republika Hrvatska dužna je podnositi izvještaje nadlež-nim međunarodnim institucijama, a dio potrebnih podataka pripremaju i dostavljaju Hrvatske šume d.o.o. Predavanje je organiziralo Hrvatsko šumarsko društvo (HŠD), ogranak Za-greb u suradnji s HKIŠDT.

Izlagačica je najprije upoznala prisutne s međunarodnim sporazumima koji obvezuju Republiku Hrvatsku po pitanju ublažavanja i sprječavanja klimatskih promjena. Tako je od srpnja 1996. godine Republika Hrvatska stranka Priloga I. Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC). Od 2007. godine Republika Hrvatska je stranka Kyotskog protokola, a u rujnu 2015. godine potvrdila je Iz-mjenu iz Dohe Kyotskog protokola u okviru Europske unije. Sabor Republike Hrvatske potvrdio je 2017. godine sudjelo-vanje u politikama Pariškog sporazuma u okviru Europske unije. Značaj potpisivanja tog sporazuma leži u činjenici da obuhvaća razdoblje od 2020. godine nadalje, a iste godine prestaje važiti Kyotski protokol. Prema važnosti, ovi se propi-si mogu predočiti u vidu piramide na čijem je vrhu Konven-cija, ispod nje dolaze Kyotski protokol i Pariški sporazum, a na najnižoj razini je politika Europske unije. Europska unija je najveći zagovornik ovih sporazuma.

Okvirna konvencija priznaje kako sve stranke – države nisu jednako krive za klimatske promjene i tretira ih shodno tome. Jedna od obveza stranaka je dokazati da ispunjavaju svoje obveze, a to podrazumijeva dostavljanje nacionalnog izvješća o provedbi odredbi Konvencije i godišnjeg Izvje-šća o inventaru emisija stakleničkih plinova (NIR) tajništvu UNFCCC–a. Izvješće mora biti prihvaćeno i kasnije revidira-no od strane ovlaštenih međunarodnih revizora. Revizija se obavlja godišnje, a ove godine će strani revizori zaduženi za šumarski sektor posjetiti Republiku Hrvatsku.

Sastavnica izvješća za Okvirnu konvenciju je LULUCF sektor, odnosno sektor Korištenje zemljišta, promjene u korištenju zemljišta i šumarstvo kao jedini u kojem su pri-sutni i emisije i odlivi. Radoš je naglasila da LULUCF sektor

Klimatske promjene

Obveze Republike Hrvatske prema međunarodnim sporazumima

Tekst: Marija Glavaš Foto: Marija Glavaš, arhiva

Naše šume ublažavaju klimatske promjene za 22 %


Aktualno

atmosferi i 50.000 godina što znači da bi problem postojao i kada bi bile obustavljene sve aktivnosti koje ih uzrokuju.

Jedan je od temeljnih pojmova Okvirne konvencije pro-mjena klime, a ista se pripisuje aktivnostima čovjeka. Temelj-ni pojam “klimatski sustav” označava ukupnost atmosfere, hidrosfere, biosfere i geosfere i njihovo međusobno djelo-vanje. Pod pojmom emisije podrazumijevamo otpuštanje stakleničkih plinova i/ili njihovih prethodnika u atmosferu pri čemu se prvenstveno misli na referentni plin ugljikov di-oksid (CO2). Odliv je suprotan proces i odnosi se na uklanja-nje stakleničkih plinova iz atmosfere. U konačnom Izvješću o inventaru odliv nosi negativan, a emisije pozitivan predznak.

Mjerna jedinica je Gg CO2eq, odnosno kt CO2eq. Jedna emisij-ska jedinica (1 t CO2eq) ima vrijednost od 16 eura na burzi sta-kleničkih plinova u sustavu trgovanja emisijskim jedinicama (EU ETS). Emisijske jedinice iz LULUCF sektora još nisu obu-hvaćene sustavom trgovanja – pojasnila je Radoš.

LULUCF sektor ima posebna pravila za izračun emisija i odliva. Kod izračuna emisija i odliva, prema nacionalnoj legislativi površina šumskog zemljišta označava isključivo površinu obraslu šumom. Za to potrebno je imati podatke o površinama šuma koje se nisu mijenjale, koje su ostale nepromijenjene zadnjih 50 godina, a isto tako je potrebno imati podatke vezane uz prenamjenu u šumsko zemljište

Izlaganje Delfe Radoš

Podjela zemljišta prema LULUCF-u

i obrnuto (pošumljavanje i krčenje šuma).

Radoš je osobito naglasila da je vrlo bitno voditi računa o kvaliteti ulaznih podataka zbog značajnih nov-čanih sredstava koje donosi trgovanje emisijama. Kao primjer navela je 580 milijuna kuna uplaćenih Fondu za za-štitu okoliša i energetsku učinkovitost i 72 milijuna kuna uplaćenih u prora-čun Republike Hrvatske 2015. godine te 140 milijuna kuna uplaćenih Fondu i 7 milijuna kuna uplaćenih u proračun 2016. godine. S obzirom na plan koji je izradilo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, očekuje se da će nam u raz-doblju od 2017. do 2020. godine biti uplaćeno 800 milijuna kuna. Raspore-đivanje sredstava strogo je definirano prema legislativi Europske unije i kao takvo ugrađeno u nacionalno zakono-davstvo.

nije istoznačnica za sektor šumarstva, već je prema točnoj definiciji Okvirne konvencije riječ o sektoru kategorija zemljišta te se prema tome i vrše obra-čuni. Kategorije se odnose na: šumsko zemljište, usjeve/nasade, travnjake, močvarno zemljište, naseljena područ-ja i ostalo zemljište.

Glavni je cilj Okvirne konvencije us-postaviti stabilnost koncentracije sta-kleničkih plinova u atmosferi na razini koja će spriječiti opasno antropogeno uplitanje u klimatski sustav.

Glavna obveza koju postavlja Kyot-ski protokol u drugom, aktualnom, obvezujućem razdoblju prema Europ-skoj uniji je smanjenje emisija za 20 % do 2020. godine. Glavni cilj Pariške konvencije je zadržavanje globalne prosječne temperature na razini znat-no nižoj od 2 ºC. Koliko su staklenički plinovi dugoročan problem, Radoš je predočila činjenicom da mogu ostati u


Aktualno

Značajno je navesti da se emisijskim jedinicama unutar sektora šumarstva i LULUCF sektora ne trguje, ali se one bi-lježe u Nacionalnom registru emisija stakleničkih plinova. Svako odstupanje od propisa kao posljedicu za Republiku Hrvatsku može imati zabranu trgovanja emisijskim jedini-cama na određeno razdoblje. Tako je 2014. godine uslije-dila opomena Državi zbog nesređenog stanja po pitanju identifikacije šumskoga zemljišta, a nakon toga je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost financirao poseb-ne projekte s ciljem poboljšanja izvješćivanja i nadograd-nje nacionalnog sustava. Zatim su na naputak direkcije Hrvatskih šuma d.o.o. distribuirani upitnici prema Uprava-ma šuma podružnica u kojima se tražio podatak o kontroli uspjeha pošumljavanja i površinama prirodnoga širenja šuma od 1990. godine pa nadalje. Bilo je potrebno navesti kada je takva šuma bila po prvi puta uvrštena u plan i koji plan. Dr. Radoš najavila je ponavljanje ovakvog upitnika u Hrvatskim šumama d.o.o. i zamolila da se taj zadatak kraj-nje odgovorno izvrši. Podsjetila je kako je obveze prema Okvirnoj konvenciji, Kyotskom protokolu i Pariškom spora-zumu bilo moguće ispuniti upravo zahvaljujući činjenici da je zadatak izvršen kvalitetno na svim razinama poduzeća Hrvatske šume d.o.o.

Europska unija je legislativnim okvirom definirala razvoj temeljen na smanjenju emisija stakleničkih plinova, tzv. ni-skougljični razvoj u razdoblju do 2050. godine koji države članice moraju poštivati. Zahtjev je da države članice na ra-zini Unije za pitanje klimatskih promjena od ukupno dobi-venog iznosa odvoje najmanje 20 % (180 milijardi eura) u razdoblju od 2014. do 2020. godine. Republici Hrvatskoj je na raspolaganje iz Strukturnih investicijskih fondova stavlje-no 10,4 milijardi eura.

Temeljem odredbi Uredbe 2018/841, Fond za zaštitu oko-liša i energetsku učinkovitost raspisao je poseban projekt kako bi Država utvrdila referentnu razinu za šume, odno-sno referentne odlive u razdoblju od 2021. do 2025. godi-ne. U odnosu na dobivenu prosječnu vrijednost, izračunat će se emisije i odlivi na godišnjoj razini iz čega će biti vid-ljive prognoze hoće li biti moguće ispuniti zadane ciljeve iz Uredbe.

Negativan utjecaj čovjeka na klimatske promjeneHarvester u vjetrolomu

Vrijedni stroj radi na sanaciji vjetroloma u Podunavlju

Iako je ideja o kupovini harvestera dugo bila aktualna u UŠP Osijek, tek je nakon vjetroloma koji je 2016. godine pogodio najistočnije dijelove osječke podružnice uz rijeke Dravu i Dunav donesena odluka o nabavi stroja koji je stigao početkom 2018. godine. Stroj trenutno radi na sanaciji, a kako stvari stoje samo na tom poslu imat će što raditi sve do kraja godine.

Harvester je stroj koji u praksi, na terenu zamjenjuje i do 10 sjekača čime umnogome ubrzava proces pri-dobivanja drvnih sortimenata iz šume. Iako su u do-sadašnjoj praksi u Hrvatskoj više posla imali sjekači

na motornoj pili, što je iznimno težak i opasan posao, od teh-nologije, najnoviji trendovi govore nam kako će sjekača biti sve teže naći. Razlog je demografska situacija nastala velikim iseljavanjem ljudi iz ruralnih krajeva u bogatije zemlje Europ-ske unije. Naime, ljudi koji bi htjeli raditi kao sjekači na motor-noj pili ima sve manje, stoga su Hrvatske šume odlučile uvesti tehnologije koje su na stranim tržištima aktualne već duži niz godina te ih se samim time smatra provjerenima i sigurnima za ljudski život i zdravlje.

Naravno da je sigurnost rada harvesterom na takvim radili-štima na kojima se vrši sanacija izvaljenih i slomljenih stabala

Aktualno


pogodak. Naime, orkansko nevrijeme koje je 27. lipnja 2016. godine pogodilo područje Šumarije Osijek ostavilo je iza sebe pustoš izvalivši pri tome gotovo 70.000 kubika mahom EA topole starosti između 10 i 20 godina. Ovaj događaj samo je ubrzao nabavu vrijednoga stroja Komatsu 951 koji je s rado-vima sanacije započeo nakon početnog probnog rada, u trav-nju ove godine i do danas radi na poslovima sanacije.

Učinkovitost harvestera u ovakvim situacijama je ne-upitna. Na području zahvaćenom vjetrolomom u GJ Osječ-ke podravske šume, na području od 324,05 ha za čistu sječu (riječ je o kulturama) predviđeno je otprilike 67.000 kubika drvne mase, dok je na 226 ha utvrđena oštećenost kultura. U GJ Erdutske podunavske šume čista sječa predviđena je na području od 4,2 ha gdje je stradalo otprilike 1000 kubika drvne mase, dok je oštećenost utvrđena na 9,19 ha. Riječ je mahom o prsnom promjeru između 20 i 40 cm što bi za sjeka-če predstavljalo veliki sigurnosni problem. Osim toga, riječ je o teškom močvarnom terenu gdje je sigurnosni rizik itekako povećan.

Treba također naglasiti kako je do kraja 2017. sanirano 122,89 ha primarno vanjskom uslugom te da će harvester Hr-vatskih šuma nastaviti raditi na radovima sanacije sve do kraja godine ili do kraja prvog kvartala 2019. godine.

Harvester je do sada obavio sanaciju na ukupno 73,81 ha te je do sada izradio 8.687,58 kubika oblog i prostornog drveta, a pripremljena je i velika količina biomase za mljevenje koja će se prodati u obliku sječke.

Da se ne bi mislilo kako će po završetku sanacije stati po-slovi predviđeni za ovaj stroj, harvester će nastaviti raditi u kul-turama topola koje na području UŠP Osijek čine glavninu etata te time opravdati isplativost njegove kupnje kroz duže vremen-sko razdoblje. Također, prije rada na sanacijama vjetroloma, harvester se pokazao kao izvrsno rješenje u čistim sječama u kulturama vrbe, panjačama bagrema i panjačama graba.

S obzirom na situaciju u Slavoniji koja je ozbiljno zahvaće-na iseljavanjem stanovništva, strojevi i tehnologija poput ove

Tekst: Goran VincencFoto: Zoran Šarac

Harvester Hrvatskih šuma u sanaciji vjetroloma

neusporedivo veća nego pri radu radnika s motornom pilom, ponajprije zbog sila u napetim stablima koje vrlo lako mogu dovesti do fatalnih nesreća na radu.

Harvester se samim time nameće kao idealno rješenje za brojne probleme koje Hrvatske šume imaju diljem zemlje nastale zbog manjka sjekača, a prva takva investicija koja je u siječnju stigla u UŠP Osijek već se sada pokazala kao pun

Harvester je idealan za saniranje ovakvih površina

sve će više biti zastupljeni u hrvatskom šumarstvu.

Prema najavama pred-sjednika Uprave Krunoslava Jakupčića, nastavlja se ula-ganje u tehnologiju i u idućoj godini. Razmatra se nabava žičare i stroja za mljevenje sječke, a praćenjem učinaka harvestera razmatrat će se i potencijalna nabava novih harvestera za druge podruž-nice Hrvatskih šuma. Kako je naglasio predsjednik Jakup-čić, ulaganje u inovativnu tehnologiju (harvester, klem-bak, iverač, žičare) unutar tri godine nadmašit će ulaganja u tehnologiju u prethodnih 20 godina.


Organizmi koji razgrađuju plastiku

Rat prirode i znanstvenika protiv zagađenja plastikomAmbalaža od polietilena predstavlja problem ogromnih razmjera zbog nemogućnosti razgradnje. Prema jednim izvorima potrebno je 500 godina, a prema drugim i 1.000 za raspad polimernih lanaca, dok neki znanstvenici smatraju da se takva ambalaža ne može razgraditi. Pri tome se ne računa na djelovanje onih nekoliko pronađenih vrsta bakterija i gljiva koje su to u stanju učiniti, već na djelovanje Sunčeve svjetlosti, točnije UV spektra.

Tekst: Marija Glavaš Foto: arhiva

Nijedna šuma to ne zaslužuje

Znanstvenici naglašavaju da otkriće nekoliko vrsta živih organizama koji su u stanju razgrađivati plastiku nika-ko ne predstavlja rješenje zagađenja, ali su učinjeni pozitivni pomaci. Među njima se ističe otkriće dvaju

enzima u bakteriji Ideonella sakaiensis 201-F6. Bakteriju su izo-lirali japanski znanstvenici 2016. godine iz, kako su naveli u svojem radu, 250 kontaminiranih uzoraka uzetih iz reciklažnog dvorišta u gradu Sakai. Utvrđeno je da je koloniji za razgradnju tankog plastičnog filma potrebno nešto više od šest tjedana. Potencijal bakterije prepoznali su znanstveni timovi iz raznih krajeva svijeta koji su zatim analizirali mehanizam djelovanja enzima i izradili prikaz uzorka i enzima u visokoj rezoluciji. PET plastika (polietilen tereftalat) kakva se koristi za proizvodnju boca ima kristalnu strukturu kod koje su molekule stiješnje-

ne i to otežava rad enzima. Molekule su istovjetne i čine duge lance koji nisu topivi u vodi. Enzim koji je identificiran u bak-teriji Ideonella spada u hidrolitičke enzime. Hidroliza je proces cijepanja molekula kovalentnih složenih kemijskih spojeva u reakciji s vodom, a enzimi su tipovi bjelančevina. Ovaj enzim cijepa kovalentne veze estera (organski spojevi koji nastaju reakcijom kiselina i alkohola) pa spada u esteraze, a nazvan je PETaza. Djeluje na način da cijepa molekule PET-a na tereftal-nu kiselinu i alkohol etilen glikol koji su bezopasni za okoliš. Ti se spojevi u daljnjem procesu raspadaju na ugljični dioksid, gdje ugljik predstavlja izvor hrane za bakterije, i na vodu. PET plastiku stvorio je čovjek i u masovnoj je upotrebi tek 50 go-dina što znači da je priroda jako brzo odgovorila na problem. Poliesteri kakvi spadaju u PET plastiku zapravo se javljaju u

Događaji


Događaji

prirodi i služe za zaštitu lišća - tvrdi John McGeehan, jedan od istraživača sa Sveučilišta u Portsmouthu u Velikoj Britaniji. To znači, pojasnio je, da je bakterija prošla kroz tisućljetni evolu-cijski proces, a koji joj je to omogućio.

Tim sa Sveučilišta u Portsmouthu je igrom slučaja ti-jekom testiranja svojstava PETaze polučio mutirani oblik sa svojstvom bržeg djelovanja koji razbija polimerne lance u sve-ga nekoliko dana. Naglašavaju kako postignuće od nekoliko dana nikako nije ekonomski isplativo za masovnu reciklažu.

Utvrdili su kako PETaza razgrađuje i PEF poli(etilen-fura-noat) plastiku koja je ekološki daleko prihvatljivija jer se za sirovinu koriste biljke. Za PET ambalažu kao sirovina koristi se nafta za koju na stranici Zagrebačkog centra za gospodarenje otpadom stoji kako je za 1 kg potrebno utrošiti 1,9 kg nafte. Razlog zbog kojega se masovno ne proizvode boce od PEF–a koji se ubraja u biorazgradivu plastiku leži u cijeni proizvod-nje. Predviđa se da će proizvodnja biti isplativa kroz desetak godina. Zaživi li potpuni prelazak na PEF ambalažu još uvijek ostaje problem zagađenja PET plastikom i zato se treba nadati što skorijem rješenju.

Ovo nije prvo takvo otkriće. Japanski tim koji je otkrio bakteriju roda Ideonella u svojem znanstvenom izvještaju koji je objavljen u ožujku 2016. godine spominje otkriće glji-va koje su u stanju razgraditi plastiku. Navode vrste Fusarium oxysporum i Fusarium solani. Grupa pakistanskih znanstvenika objavila je prošle godine rad o djelovanju gljive Aspergillus tu-bingensis koja kolonizira materijale od poliuretana oznake PU, a koju su identificirali kineski istraživači. Pakistanski tim pred-vođen kineskim istraživačem Xu Jianchu s Kineske akademije znanosti otkrio je da osim enzimima koji razbijaju velike mo-lekule polimere, ova gljiva djeluje dvojako. Plastiku oštećuje i mehanički na način da u nju prodire svojim micelijima. Istraži-vači sada tragaju za idealnim uvjetima rasta za ovu vrstu. Dio svojeg rada tim je objavio na stranici Science direct.

Rodovi Fusarium i Aspergillus, gljive iz rodova Thielavia i Hu-micola i bakterija iz roda Thermobifida bili su predmet istra-živanja grupe talijanskih znanstvenika. Rad je, kako navode, bio fokusiran na hidrolizu najvažnijih industrijskih polimera s

naglaskom na PET. U navedenim vrstama utvrdili su enzim ku-tinazu, a koji ima sposobnost katalizirati (ubrzati) hidrolitičku razgradnju esterskih veza u poliesteru u određenim uvjetima. O kutinazi iz vrste Humicola insolens naveli su kako pokazuje jaku hidrolitičku aktivnost u uvjetima produžene inkubacije na 70 oC što odgovara optimalnoj temperaturi hidrolize. Na toj temperaturi polimerni materijal više nije u kristalnoj, već u amorfnoj fazi i PET tada postaje gumenast. To znači veću flek-sibilnost poliesterskih lanaca čime su esterske veze u njima dostupnije enzimima kutinazama.

Postoje brojne razlike između PETaze i kutinaze, ali ona koja se ističe je brzina kojom razgrađuju plastiku. Jedna od PETaza na koju se djelovalo na način da ima dvije mutirane amino ki-seline razrađuje PET 20 % brže od prirodnih. Britanski tim koji ju je stvorio nada se dizajnirati enzim koji će biti aktivan na temperaturi višoj od 70 °C. Bakterija koja živi u geotermalnim ili izvorima vruće vode i koja stvara kutinazu predstavlja po-tencijalnog kandidata.

Osim bakterija i gljiva, pronađeni su i kukci koji uništava-ju plastiku. Federica Bertocchini, znanstvenica u Španjolskom nacionalnom istraživačkom koncilu usputno se bavi pčelama. Podatak nije nebitan jer je upravo zahvaljujući bavljenju pče-larstvom došla do vrlo zanimljivog otkrića. Počelo je nakon što je košnicu očistila od gusjenica velikog voskovog moljca (lat. Galleria mellonella) na način da ih je potrpala u plastičnu vrećicu. Riječ je o štetniku koji se hrani voskom i koji u pčelar-stvu nanosi znatne štete. Vrećicu od polietilena PE ostavila je u svojoj sobi da bi, nakon što je ponovno ušla u prostoriju, doži-vjela iznenađenje. Vrećica je bila puna rupa, a gusjenice su se razmilile po sobi. Gusjenice su ubrzo potom postale predmet laboratorijskog istraživanja nje i znanstvenika na Sveučilištu Cambridge u Velikoj Britaniji. Izračunali su da sto gusjenica može proždrijeti 92 mg za 12 sati. To je značilo da bi bio potre-ban ogroman broj gusjenica za rješavanje problema polietile-na, a uz to se nametalo pitanje razgrađuju li doista plastiku ili je samo sažvaču i usitne, kao što to čine žohari. Ispitivanja su pokazala da ipak razgrađuju plastiku te su sada orijentirana na utvrđivanje prisustva bakterija i identifikacije enzima za koji

Nalaz gljive koja je razgradila plastiku

Događaji


Od 2. do 5. kolovoza u Lillehammeru, Norveška odr-žano je 33. svjetsko prvenstvo sjekača. Sjekačka re-prezentacija Hrvatske, sastavljena od zaposlenika Hrvatskih šuma d.o.o., nastupila je u sljedećem sa-

stavu: Davor Ivanković, Siniša Varga, Ante Zadro u kategoriji profi i Domagoj Brtović u kategoriji U24 s trenerom reprezen-tacije Matom Mijadžikovićem i tehničkim vođom reprezenta-cije Sandrinom Racom. Hrvatski natjecatelji ostvarili su pravo sudjelovanja na svjetskom prvenstvu u Lillehammeru plasma-nom na posljednjem državnom prvenstvu održanom u Naši-cama 9. rujna 2017.

U odličnoj atmosferi izvrsno organiziranog prvenstva na-stupilo je 83 natjecatelja u kategoriji profi, 26 natjecatelja u kategoriji U24 i 13 natjecateljica u ženskoj konkurenciji. Na

33. sjekačko prvenstvo Lillehamer, Norveška

Za bolji plasman nedostajalo sportske sreće

Tekst/foto: Sandrino Rac

U disciplini kresanje grana, hrvatski natjecatelj Davor Ivanković bio je među najboljima, ali nažalost jedna greška i 20 kaznenih bodova udaljili su ga od borbe za medalje. Davor je na kraju zauzeo 18. mjesto u disciplini kresanje grana, a da nije bilo pogreške, zauzeo bi drugo mjesto u toj, možda i najzahtjevnijoj disciplini na svjetskom prvenstvu.

Borilište u olimpijskoj areni

se pretpostavlja da je isti onaj koji razgrađuje vosak s obzirom na to da vosak sadrži komponente slične polietilenu. Jedan od istraživača, Paolo Bombelli, biokemičar na Cambridgu nada se da bi u budućnosti mogli genetski djelovati na bakterije po-put Escherichia coli ili fitoplanktone kako bi oni razgrađivali polietilen PE u prirodi. Potencijalna prepreka njegovoj ideji su strogi zakoni o GMO organizmima.

Za ličinku vrste Tenebrio molitor Linnaeus dokazano je kako je za razgradnju plastike zaslužna bakterija identificirana kao vrsta Exiguobacterium sp. strain YT2. Istraživanje su provo-dili tim kineskih i znanstvenika iz SAD-a 2015. godine. Ličinke su držali u uvjetima gdje im je za hranu bio ponuđen jedino stiropor (ekspandirani polistiren) EPS, tip plastike baziran na nafti. Uz pomoć enzima (tip nije spomenut) ličinke su razgra-dile stiropor na ugljični dioksid, nešto fekalne materije i nešto biomase i to za manje od 24 sata - tvrdi znanstvenik Wei-Min Wu sa Stanfordskog sveučilišta. Slikovito prikazano, svaka je ličinka u stanju pojesti stiropor veličine malene pilule dnevno.

Neki predviđaju scenarij prema kojem je rješavanje pro-blema plastike doživio potpuni uspjeh, ali su stvari izmaknule kontroli.

- Vaše postrojenje je zaraženo bakterijom koja razgrađuje plastiku što znači da Vam je proizvodnja boca propala - eto, tako bi zvučala buduća rečenica prema tom scenariju.

Znanstvenici u cijelom svijetu bore se kako bi riješili pro-blem zagađenja plastikom kako bi naš neposredni okoliš uči-nili zdravijim i sigurnijim te riješili problem zagađenja šuma i oceana.

Uspiju li, ne znači da će itko od nas imati ikakvo opravda-nje za bacanje plastičnog otpada na nepredviđena mjesta. Do tada svi znamo što nam je činiti - reciklirati plastiku, truditi se kupovati stvari od prirodnih materijala, nabaviti platnenu vre-ću za kupovinu itd.

Ličinke koje jedu stiropor

Događaji


Događaji

svjetskom prvenstvu sudjelovali su natjecatelji iz 27 zemalja, a s obzirom na to da domaćin ima pravo na dvije ekipe, ukupno je sudjelovalo 28 ekipa. Disciplina obaranje jarbola održana je pred dvoranom podno olimpijskih skakaonica, a tehničke dis-cipline u Håkons Hall Sportssenter, olimpijskoj dvorani u kojoj su održavana natjecanja u hokeju na ledu za vrijeme olimpija-de u Lillehammeru 1994. godine.

Hrvatska reprezentacija zauzela je 9. mjesto, a uz malo sportske sreće moglo je biti i bolje. Ostvaren je drugi najbolji plasman hrvatske reprezentacije na svjetskim prvenstvima. Najbolji rezultat je 8. mjesto iz Breinza u Švicarskoj 2014. godi-ne. Svi rezultati svjetskog prvenstva iz Lillehammera dostupni su na internetu: http://ialcno.azurewebsites.net.

U disciplini kresanje grana, hrvatski natjecatelj Davor Ivan-ković bio je među najboljima, ali nažalost jedna greška i 20 kaznenih bodova udaljili su ga od borbe za medalje. Davor je na kraju zauzeo 18. mjesto u disciplini kresanje grana, a da nije bilo pogreške, zauzeo bi drugo mjesto u toj, možda i naj-zahtjevnijoj disciplini na svjetskom prvenstvu.

Posebnost ovog prvenstva je da smo prvi put imali natje-cateljice u zasebnoj kategoriji. Na dosadašnjim svjetskim pr-venstvima nastupilo je nekoliko natjecateljica, ali one su bile u sastavu profi ekipa. Nažalost, Hrvatska nije imala natjecate-ljicu, ali se nadamo da ćemo ju imati do sljedećeg svjetskog prvenstva u Beogradu, u Srbiji 2020. godine.

Predstavnik Hrvatske i tehnički vođa reprezentaci-je Sandrino Rac aktivno je sudjelovao na redovitoj izbornoj Skupštini ialc-a koja je održana 2. svibnja 2018. u Lillehamme-ru. Na izbornoj Skupštini za predsjednicu ialc-a većinom gla-sova u sljedećem mandatnom razdoblju od 4 godine izabrana je kolegica Sandra Schwender (Njemačka). Stari članovi izvrš-nog odbora ialc-a ponovno su većinom glasova dobili povje-renje Skupštine, kao i Nadzorni odbor.

Hrvatsku sjekačku reprezentaciju u Lillehammeru, po prvi puta na svjetskim prvenstvima u inozemstvu, bodrila je i mala skupina navijača iz Hrvatske (njih četvero) uz neizostavnog gospodina Borisa Pahanića iz Unikomerc-uvoza d.o.o. koji je već godinama sa sjekačkom reprezentacijom i pruža svu ne-

Naša reprezentacija u mimohodu

Prvak, drugi i treći, u profi kategoriji ukupno, pojedinačno Od ove godine natjecale su se i djevojke u pojedinačnoj konkurenciji

ophodnu tehničku pomoć u vezi motornih pila. Vjerujemo da će na sljedećem svjetskom prvenstvu koje se održava u Beogradu broj navijača biti daleko veći.

Odlazak na svjetsko prven-stvo omogućile su Hrvatske šume d.o.o. uz naše sponzo-re kojima se ovim putem za-hvaljujemo što su prepoznali važnost ovog natjecanja i po-mogli da što bolje opremimo našu reprezentaciju: Uniko-merc-uvoz d.o.o., Stolarija i pi-lana Ratković, Stolarija i pilana Pečenec, Mundus Viridis, AMS Biomasa, Florian grupa, MMM Vukelić d.o.o., SITŠ i HSŠ.


Događaji

Radionica o jasenovom likotoču

Nametnik prezimio u stadiju ličinke

Tekst/foto: Boris Hrašovec i Darko Posarić

Profesor dr. sc. Boris Hrašovec sa Šumarskoga fakulteta održao je u Šumariji Županja, Upravi šuma Podružnice Vinkovci terensku radionicu o velikom jasenovom li-kotoču (Hylesinus crenatus) kojoj je nazočilo tridesetak

inženjera iz svih šumarija UŠP Vinkovci i Stručnih službi, kao i predstavnici Šumarske inspekcije. Povod je bio zimus otkri-veno žarište ovoga štetnika upravo u gospodarskoj jedinici Kragujna Šumarije Županja. Primijećeno je da mnoga stabla imaju rupice i da im otpada kora. Na prvu dojavu, profesor je polovicom prosinca prošle godine obišao spomenutu sa-stojinu i determinirao uzročnika, a otpadanje kore događa se jer brojne ptice u potrazi za ličinkama štetnika kljucaju i buše koru. Budući da slični primjeri ovako izraženog napada nisu

do sada zabilježeni, dogovoreno je da se ovoj pojavi posveti više pozornosti, a održana radionica imala je za cilj upoznati veći broj stručnjaka s detaljima iz biologije i simptomatologije jasenovih potkornjaka kako bi s većom sigurnošću ispravno prepoznali ovakve pojave ako se pojave na širem području slavonskih šuma.

Profesor je istaknuo da je ovo žarište neobično iz više razlo-ga: prvo, brojnost kukaca je ogromna, i drugo, prezimili su u stadiju ličinke, što je također manje uobičajeno, pa se u skladu s tim za sada ne mogu dati prognoze kako i hoće li se nastaviti širenje napada te koliki će biti intenzitet šteta, ali pojavu sva-kako treba intenzivno pratiti. Stabla koja su zimus još bila živa, a profesor im je zbog intenziteta ubušivanja predvidio brzo

Imaga u drvu koja još nisu uzletjela Imago koji još nije poprimio tamnu boju

Detalj s radionice


Događaji

učio ubušivanja na dubećim i oborenim stablima i potvrdio prvotnu pretpostavku da nakon početnih ubušivanja, sta-blima nažalost neće biti spasa i da se smeđa piljevina na žilištu ili ulazni otvori (rupice) mogu smatrati pouzdanim pokazateljem da stabla treba doznačiti. Razlog tomu je taj što potkornjaci najprije naseljavaju gornje partije krošnje. Kad se piljevina pojavi, već je toliki broj potkornjaka u stablu da je ono sigurno osuđeno na brzo odumiranje. Stoga, čak i ako stabla imaju zdravu krošnju, smeđa piljevina na pridanku ili rupice na deblu indikator su sigurnoga odumiranja stabla. Ta-kođer je važno napomenuti da doznačena stabla treba što hit-nije posjeći i sve sortimente što brže otpremiti iz šume, prije nego većina potkornjaka dovrši razvoj i napusti deblo.

Prenamnoženje velikoga jasenova likotoča, iako je za sada prisutno lokalno, nova je opasnost za jasenove sastojine koje su ionako narušena zdravlja i predstavljaju novu brigu zašti-tarima.

odumiranje, zaista su do ljeta i odumrla što je također svoje-vrsno zvono za uzbunu. Na terenu su srušena dva živa stabla s početnim znakovima ubušivanja (slabo izražena smeđa pi-ljevina na pridanku) da se vidi mogu li se dati preporuke za doznaku samo na temelju rane detekcije ulaznih otvora (pilje-vine), ali u kratkome vremenu trajanja radionice nije se moglo doći do pouzdanih zaključaka. Naknadno, u poslijepodnev-nim satima, na istoj lokaciji profesor Hrašovec detaljno je pro-

Ličinka u kori zimi

Kora stabla očerupana od ptica koje su tražile ličinke

Odrasli imago

Smeđa piljevina oko debla

Ubušivanje počinje u granama

Ulazni otvori na kori debla


Događaji

Tradicionalno natjecanje šumarskih inženjera u ga-đanju letećih meta „Trap kup Spajić“ održano je 25. svibnja na strelištu u šumi Kunjevci. Gađanje glinenih golubova u disciplini trap održava se svake godine u

okrilju UŠP Vinkovci u spomen na preminuloga profesora sa Šumarskoga fakulteta u Zagrebu dr. Ivu Spajića, a pokrenuto je u Vrbanji prije više od 30 godina. Prije natjecanja predava-nje o štetnosti i širenju hrastove mrežaste stjenice za sve na-tjecatelje i publiku održala je Vesna Ančić Tunuković, stručna suradnica zaštite šuma u UŠP Vinkovci. Predavanje je održala pod nadstrešnicom u blizini strelišta uz veliku pozornost svih kolega i kolegica koji su iz prve ruke saznali sve informacije o štetnosti stjenice i borbi struke protiv nje.

Ove godine za natjecanje se prijavilo 19 strijelaca. Gađanje je organizirano u dva kruga po deset golubova, a natjecatelji s jednakim brojem pogodaka poslije toga raspucavali su do prvoga promašaja. Nakon dvije serije na vrhu su sa 17 pogo-daka bili izjednačeni Damir Cvrković i Franjo Jovanovac pa je o pobjedniku odlučilo raspucavanje u kojemu je uspješniji bio Cvrković i zasluženo osvojio kup za 2018. godinu.

U revijalnom dijelu u gađanju su se okušale i dame što je pobudilo veliku znatiželju nazočnih koji su pozorno pratili na-tjecateljice. Najpreciznijom se pokazala Vesna Ančić-Tunuko-vić koja je pobijedila, a Ana Bašić i Ana Žigmundovac Špehar podijelile su drugo mjesto. Brojna publika uživala je u lijepo-me vremenu i ugodnome ambijentu Kunjevca prateći i bodre-

Održan tradicionalni „Trap kup Spajić“

Cvrković zasluženo odnio pobjedu

Tekst/foto: Darko Posarić


Događaji

ći natjecatelje, a po završetku u druženju i tradicionalnome grahu. Za desetoricu najuspješnijih natjecatelja trap kupa i za dame osigurane su nagrade koje im je po završetku natjeca-nja podijelio voditelj UŠP Vinkovci Damir Dekanić.

Poredak najuspješnijih i rezultati (u slučaju jednakoga re-zultata nakon 20 hitaca raspucavalo se za plasman):1. Damir Cvrković (17)2. Franjo Jovanovac (17)3. Stjepan Lončar (16)4. Milan Bićanić (14)5. Dražen Metz (14)6. Željko Bodrožić (14)7. Ivan Leaković (13)

8. Danko Sušac (13)9. Krasnodar Sabljić (12)10. Mladen Šimunić (12).Revijalni dio - dame:1. Vesna Ančić Tunuković2. Ana Bašić2. Ana Žigmundovac Špehar.


Događaji

Šumar na krovu svijeta

Blaž Štefanek s ocem i bratom pokorio Himalaju

Island Peak (6189 m) vrh je u Himalajskom gorju u neposrednoj blizini Mount Everesta (8848 m) od kojeg je zaklonjen poznatim vrhom Lhotse (8516 m). Vrh je postao poznat po tome što se Edmund Hillary, prvi čovjek koji je osvojio Mount Everest, pripremao za uspon penjući se na ovaj ledenjacima omeđeni vrh zbog kojih je dobio ime. Island Peak na engleskom znači otočki vrh.

Blaž Štefanek, viši stručni suradnik za EU projekte u di-rekciji Hrvatskih šuma, dugogodišnji je planinar zajed-no sa cijelom svojom obitelji. Otac Željko, majka Vesni-ca te braća Janko i Blaž zajednički su osvojili gotovo sve

planinske vrhunce Hrvatske i Slovenije, ali i okolnih zemalja uključujući i Mont Blanc, Duforspitze, Grossglockner, Gran Pa-radiso i dr. No ne zaustavljaju se isključivo na Europi. Obitelj je osvojila i Kilimanjaro, najvišu planinu Afrike te su umalo osvojili i Aconcaguu, najviši vrh Južne Amerike gdje su zbog iznimno lošeg vremena pred kraj morali odustati.

Na red je došao i krov svijeta, najviša planina Himalaja, točnije Island Peak. Za pothvat su se pripremali godinu dana

tako što su trenirali na Sljemenu te trčali Maksimirom dok su na leđima nosili ruksake pune vode i Puntijarkom štopajući si vrijeme. Krajem travnja ove godine otputovali su u Nepal kako bi ostvarili novu avanturu i osvojili poznati vrh. Ocu Željku to je bila životna želja i u tome su uspjeli!

- Imali smo veliku sreću s vremenom što je presudno kad se penjete po vrhovima Himalaje. Taj isti dan kada smo mi is-penjali Island Peak, popeo se i prvi čovjek ove godine na obli-žnji Mount Everest. To dovoljno govori o tome koliko su ljudi spremni čekati trenutak kako bi uspjeli u svome cilju. Nas je uz odličnu pripremu i planiranje popratila i sportska sreća - izjavio je Blaž.

Tekst: Goran VincencFoto: obitelj Štefanek

Na vrhu Island Peaka

Pogled na Mount Everest


Događaji

Kako bi se moglo disati na tim visinama, potrebno je pri-je uspona obaviti aklimatizaciju što su Štefaneki napravili na putu prolazeći preko dva prijevoja koja se nalaze na više od 5.300 metara. Za vrijeme trajanja ekspedicije nisu nailazili na motorna vozila, već se sva oprema donosila ili helikopterom ili mulama, jakovima ili snagom ljudskih mišića. Stoga Štefaneki imaju samo riječi hvale za svog vodiča Rinjeja te nosače Tenjija i Purtenjija.

Sve do katastrofalnog potresa koji je zahvatio Nepal 2015. godine ruta koja vodi do vrha Island Peaka smatrana je jačom trekking rutom, no potres je otvorio pukotinu u lede-njaku širine 10 - 15 metara i dubine od gotovo 40 metara što je alpinistima itekako zakompliciralo osvajanje vrha.

- Taj dio mora se proći pomoću alpinističkih ljestvi koje na početku sezone postavljaju nepalski alpinisti. Kako je riječ o zahtjevnoj alpinističkoj tehnici, bilo je potrebno uvježbavanje hodanja po vodoravno položenim ljestvama u gojzericama s

I za kraj, na pitanje što ga je najviše iznenadilo u Himalaja-ma rekao nam je:

- Puno je toga što me fasciniralo, ali bih možda izdvojio ljepotu i snagu vrhova pored kojih prolazite, isto tako na ni-žim visinama rododendroni, nepalski nacionalni cvijet koji u svibnju bude u punom cvatu te možda ono najbitnije od svega, snaga i volja sitnih vrijednih lokalnih nosača koji nose skoro sve što možete zamisliti na svojim leđima i bez kojih pristup i planinarenje na Himalayi ne bi bilo moguće - odu-ševljeno reče Blaž koji, sigurni smo, već planira novu plani-narsku avanturu sa svojom obitelji.

Prelazak pukotine pomoću alpinističkih ljestvi

Prelazak preko zida

Rododendroni su nepalski nacionalni cvjetovi

derezama. Hodanje smo s vodičem uvježbavali u baznom kampu - objaš-njava Blaž.

Kada se prođe pu-kotina, dolazi se do 150 metara visokog zida koji predstavlja novu opasnost na putu jer je alpinističkim tehnika-ma potrebno ispenjati ovu prepreku kako bi se napad na vrh mogao nastaviti. Na kraju dola-zi nagrada za sav trud u vidu prekrasnog pogleda na vrh Lhotse i ledenjake koji oplahuju Island Peak.

- Ledenjaci su ne-vjerojatni. Iz minute u minutu čuje se njihovo pucanje. Imate osjećaj kako je riječ o golemom živom biću koje diše i polako se pomiče - im-presionirano reče Blaž.



HRVATSKE ŠUME U SURADNJI SA ŠUMARSKIM FAKULTETOM SUDJELOVALE SU U IDEJI I RAZVOJU ŠUMSKIH ZGLOBNIH

TRAKTORA - SKIDERA TVRTKE HITTNER

Najznačajnija godina u povijesti poduzeća Hittner je 1999. kada u suradnji s Hrvatskim šumama i Šumarskim fa-kultetom u Zagrebu započinje razvoj šumskog zglobnog traktora s kojim se tvrtka u narednim godinama probila na međunarodno tržište. Uz nekoliko svjetskih proizvo-đača šumskih zglobnih traktora (John Deere, LKT, Timberjack i Caterpillar), tvrtka Hittner dokazala je da može proizvesti kvalitetan šumski zglobni traktor koji je postao hrvatski izvozni proizvod.

Nekoliko godina zaredom tvrtka Hittner uvr-štena je na popis najboljih privatnih tvrtki u Re-publici Hrvatskoj te je kao dodatan bonus naporima u postizanju pozicije tržišnog lidera i uzora po kvaliteti pro-izvoda već tri puta nagrađena “Zlatnom kunom” za iznimnu kvalitetu poslovanja te nagradom “Hrvatska gazela” za brze reakcije i adaptaciju tržišnim uvjetima, naprednu poslovnu filozofiju, upotrebu i primjenu novih znanja, tehnologija i rast baziran na inovacijama.

Što se tiče kvalitete proizvodnje, u skladu sa zahtjevima tržišta tvrtka Hittner u traktore ugrađuje CAMINS, DEUTZ i LOMBARDINI motore te SAUER DANFOSS i LINDE hidraulične pumpe što je najbolji dokaz ozbiljne usmjerenosti prema vi-sokoj kvaliteti. Ipak, današnji modeli poslovanja dobavljača, tj. planiranje njihove proizvodnje bazira se na trenutnim na-rudžbama s tržišta - ne postoji dostatan lager motora, a priori-tet prilikom isporuke predstavljaju kupci iz velikih zemalja što tvrtki Hittner često predstavlja problem jer, iako na vrijeme završi s proizvodnjom traktora, zbog nedostupnosti motora na kraće vrijeme mora prolongirati rokove isporuke.

Što se tiče brige o kupcima i poslovnim partnerima, uspješan razvoj i primjena novih tehnologija u poslovanju rezultirali su dobivanjem međunarodnih certifikata kvalitete ISO 9001 i ISO 14001 provedeni od strane United Registrar of Systems iz Velike Britanije.

Bogati asortiman tvrtke Hittner čini šumski program zglobnih traktora: 55V, 120V i 140V, mali šumski

traktor 40 ks te mali poljoprivredno-komunalni traktori 30 ks i 40 ks proizvedeni po modelu „Tomo Vinković“. Nadalje, uz traktore, priključke i poljoprivrednu mehanizaciju, kao što su: freza, prikolica, rotacioni malčer, stražnja i prednja kosilica, plug, kultivator, prskalice, raspršivači soli, lovac mraza, uređaj za omamljivanje stoke i vatrogasna nadogradnja za šumski traktor, tvrtka Hittner u svom programu ima i profesionalne samohodne kosilice od 6 ks do 9.5 ks opremljene visokokvali-tetnim Kohler motorima.

Uz proizvodnju gotovih proizvoda, elemenata i dije-lova za vlastite potrebe, tvrtka Hittner proizvodi iz usluge zupčanike, lančanike i osovine za tvrtku SAME DEUTZ-FAHR Žetelice d.o.o., a zahvaljujući modernom strojnom parku koji je opremljen najnovijom generacijom strojeva i alata viso-ke tehnologije, proizvodi sve vrste zupčanika, guma-metal proizvoda (poput elastičnih podmetača), okvira motora, is-puha, blatobrana, okvira za kabinu, osovina, mjenjača, zglo-bova itd.

Značajno je za naglasiti da Šumarski fakultet u Zagre-bu provodi znanstvena istraživanja nad traktorima u radu na terenu u Hrvatskim šumama. Na temelju dobivenih rezultata istraživanja dokazano je da su hrvatski traktori tvrtke Hittner konkurentniji od inozemnih prilikom izračunavanja isplativo-sti kod nabave stroja, u ovom slučaju izračunavanja efikasno-sti rada traktora na terenu i pod opterećenjem. Također, trak-tori su isplativiji s obzirom na to da tvrtka Hittner omogućuje na području Republike Hrvatske jeftinije održavanje - dijelove i uslugu servisa uz mogućnost promptne reakcije prilikom eventualne potrebe za osposobljavanjem traktora za rad što znači da su traktori maksimalno iskorišteni. Uz sve navedeno, treba uzeti u obzir da se radi o hrvatskom izvoznom proizvo-du i hrvatskoj tvrtki koja svake godine zapošljava sve veći broj zaposlenika uz konstantan rast prodaje na domaćem i

inozemnom tržištu.Stjepan Hittner, direktor


Šumska razglednica

Šumarija Lipik smjestila se na krajnjem jugu bjelovarske podružnice Hrvatskih šuma između rijeke Ilove i poto-ka Čavlovica i Bijela pa sve do zapadnih ogranaka Psu-nja na koje se nadovezuju brdsko planinska područja

sjeverozapadnog Psunja. Najniža točka šumarije nalazi se na 105, a najviša na 770 m nadmorske visine. Šumarija graniči sa Šumarijom Garešnica na zapadu, Daruvarom na sjeveru te Pa-kracom na sjeveroistoku, a sve su šumarije pod upravom UŠP Bjelovar. Jugozapadno je Šumarija Lipovljani iz UŠP Zagreb, južno Šumarija Novska, a jugoistočno Šumarija Okučani iz sa-stava UŠP Nova Gradiška.

To je područje bogato bukovim šumama koje pridolaze u zajednicama s kitnjakom i grabom, ali ima tu i zanimljivih lužnjakovo-grabovih šuma koje na pojedinim područjima u okolici Marinog Sela daju impozantne dimenzije kakvih se ne bi posramili niti spačvanski reviri.

O šumariji brine 42 zaposlenika na čelu s upraviteljem Slo-bodanom Katunarom. Radnicima je na raspolaganju lijepa

nova zgrada u koju su uselili 2012. godine iz stare montažne zgrade koja je stradala u olujnom nevremenu, a koja se još na-lazi u dvorištu šumarije. Naime, 2003. godine iznimno snažna pijavica prošla je baš preko zgrade šumarije srušivši dio objek-ta do prvog nosivog zidanog zida, dok je na ostatku zgrade uništila krovište i prozore. Objekt je privremeno pokrpan te su radnici još 9 godina boravili u prostorijama s lošim grijanjem i vlagom da bi na Božić 2012. godine konačno uselili u odgova-rajuće radne prostore.

Šumarija se sastoji od 4 gospodarske jedinice od kojih je najveća Blatuško brdo (3.139 ha, revirnik Tomislav Rihtarić), zatim slijedi Rogoljica (2.883 ha, revirnik Franjo Bartoniček) te Miletina rijeka (2.469,5 ha, revirnica Ivana Ljevaković) i Lugovi (1.407 ha, revirnica Virna Krpan). Ukupna površina šumarije je 9898,5 ha. Pod šumarijom je i sjemenska sasto-jina HR-QRO-SI-123/074 šumski sjemenski objekt hrasta lužnjaka kategorije „poznato podrijetlo“ koji se nalazi u GJ Lugovi te HR-QPE-SI-211/075 šumski sjemenski objekt hra-

Tekst/foto: Goran Vincenc

Lipik je kraj poznat po svojim izvorima pitke vode, a svi znamo da su voda i šuma u neraskidivoj vezi. Šuma akumulira i pročišćava vodu, ima blagotvoran utjecaj na njezin sastav i kvalitetu, stoga nije ni čudo što se nadaleko poznata tvornica Lipičkog studenca nalazi preko puta šumarije.

Šumarija Lipik, UŠP Bjelovar

Šume na izvorima najbolje vode Upra

vite

lj šu

mar

ije Li

pik

Slob

odan

Kat

unar


Šumska razglednica

sječe, bez doznake ili ako je doznaka izvršena, ne poštuju je, nego posijeku cijelu površinu. Nažalost, dio njih isključivo je vođen ekstraprofitom, a ne razmišljaju o ekološkim posljedi-cama za cijeli ovaj kraj.

A upravo je to jako važno jer je okolica Lipika poznata po svojim izvorima termalnih, mineralnih i pitkih voda, a opće je poznato kako je zdrava šuma filter koji pročišćava vodu te

sta kitnjaka kategorije „poznato podrijetlo“ u GJ Blatuško brdo.

U 2018. godini šumarija će izvršiti etat od 43.941 m³ od čega na glavni prihod otpada 23.709 m³, dok prethodni su-djeluje s 20.232 m³. Ukupni prirast iznosi 61.534 m³, dok je ukupna zaliha 2.224142 m³.

Kada govorimo o radovima BOŠ-a, predviđeni poslovi za ovu godinu obuhvaćaju 6,6 ha popunjavanja sadnicama, ra-dovi njege obuhvaćaju čak 273 ha, čišćenje će se obaviti na 6 ha, zaštita od pepelnice na 130 ha, a radit će se i konverzi-ja borovca u lužnjak na 0,56 ha te sanacija smrekovih kultura sadnjom bukve na ukupno 5 ha.

Upravo problem smreke Katunar naglašava kao najveći problem šumarije.

- Šezdesetih godina 20. stoljeća nastala je jagma za drvnom sirovinom te je na područjima gdje prirodno pridolazi bukva, koja je ujedno i kvalitetnija vrsta, sađena smreka jer brže raste. Kako to nije prirodni areal smreke, ona je podložnija bolesti-ma, a s klimatskim promjenama smreka je toliko oslabila da je napadaju sekundarni štetnici, najviše potkornjaci, stoga vrši-mo ubrzanu konverziju smrekovih kultura u bukove sastojine jer, kako stvari stoje, kroz nekoliko godina sva će se smreka posušiti - kaže Katunar.

Veliki problem predstavljaju i minski sumnjiva područja na ukupnoj površini od 1.795,90 ha od čega je najgore stanje u GJ Blatuško brdo na kojoj je polovica površine radno nedo-stupna upravo zbog mina. Planovi razminiranja postoje i oni su u postupku. HCR-u su dostavljene prioritetne površine, sto-ga se očekuje kako će najkasnije do 2022. godine cijelo pod-ručje šumarije biti očišćeno od mina.

Kako ističe upravitelj Katunar, neposredni problem pred-stavljaju i privatni šumoposjednici koji rade neovlaštene

djeluje kao spužva, zadržava ju i obogaćuje mineralima. Upra-vitelj Katunar odveo nas je na predio Bukovac, GJ Miletina ri-jeka, odakle se puni voda pod brandom Studena te smo se i sami na licu mjesta mogli uvjeriti u kvalitetu ovdašnjih izvora.

Osim toga, u šumariji paze i na ekologiju ugroženih živo-tinjskih vrsta u sklopu Nature 2000. Tako je pod stalnim mo-nitoringom gnijezdo orla štekavca koje se nalazi u hrastovim

Nova zgrada Šumarije Lipik

Zona rekreacije Omanovac

Sjemenska sastojina hrasta lužnjakaIzvor Studene - Bukovac

Osušena smreka zamjenjuje se autohtonom bukvom u tullyjevim cijevima


Šumska razglednica

sastojinama nedaleko od ribnjaka na kojima se ova zaštićena vrsta hrani.

Šumarija prilagođava i gospodarenje šumama u turističko rekreacijskim područjima. Naime, na području GJ Rogoljica nalazi se rekreacijska zona Omanovac sa istoimenim plani-narskim domom u čijoj se okolici nalazi nekoliko planinarskih i biciklističkih staza, kao i skijalište, sanjkalište te uzletište za paragliding. Pored doma izgrađen je drveni grad za djecu, a s terase doma pogled puca na Pakrac i Lipik. Kako je riječ o zoni rekreacije, šumari svoje aktivnosti prilagođavaju potrebama izletnika i rekreativaca na obostrano zadovoljstvo.

Prvi znakovi organiziranog gospodarenja šumama javljaju se u vrijeme Vojne krajine. Marija Terezija izdaje 1769. godine „Naredbu o lugov i dubrav s čuvanja i zadrža-vanja“ koju smatramo prvim šumarskim zakonom i prvim naputkom za uređivanje šuma u našim krajevima. Sredinom 19. stoljeća austrijske vlasti donose Zakon o šumama koji se u civilnoj Hrvatskoj primjenjuje od 1858., a od 1860. godine i u Vojnoj krajini.

Godine 1871. ukida se Vojna krajina te se formira 10 imov-nih općina, a šume ovoga kraja pale su pod novogradišku imovnu općinu. U tom razdoblju šume su uglavnom uništa-vane što je potrajalo do 1881. godine kada je napravljen novi Zakon o šumama, no zbog nesređenih imovinskopravnih odnosa tek se 1894. godine donošenjem Zakona o uređenju zemljišnih zajednica situacija sa šumarstvom malo popravila. Zakonskom odredbom iz 1941. godine prestale su s djelo-vanjem krajiške imovne općine te su sve šume tog područja

uključene u sastav državnih šuma, a formalno ukinuće imov-nih općina i zemljišnih zajednica obavljeno je odredbom iz 1947. godine. U međuvremenu je 1945. godine osnovano Ze-maljsko šumsko poduzeće Hrvatske „Zemšumpoh“. Pod upra-vom kotarskih narodnih odbora, odnosno njihovih šumarija, bile su i šume tvrtke Slavex, šume bivših imovnih općina, ze-mljišnih zajednica i ekspropirane šume. Šumarije su obavljale doznaku, uzgojne radove, nadzor nad sječinama, rasadničku proizvodnju i prodaju drveta na panju za potrebe stanovniš-tva. Šumarije su ujedno sastavljale planove sječa po kojima je rađeno iskorištavanje šuma za potrebe drvne industrije koja je i izvodila radove na sječi i izradi drvnih sortimenata.

Godine 1949. osnivaju se lokalna gospodarstva po terito-rijalnom principu. Zatim se 1954. ukidaju šumska gospodar-stva, a šumarije postaju ustanove sa samostalnim financira-njem što je izazvalo brojne rasprave i polemike. Šumarija Lipik jedno se vrijeme bavi samo uzgojnim radovima, a kasnije joj pridodaju eksploataciju koja je bila u nadležnosti drvnoindu-strijskih poduzeća. Godine 1964. dolazi do spajanja šumskih gospodarstava Bjelovara, Daruvara i Križevaca u jedinstveno poduzeće Mojica Birta Bjelovar.

Odlukom Sabora Republike Hrvatske 1990. godine nastaje JP Hrvatske šume, danas d.o.o., te Šumarija Lipik od onda dje-luje u sastavu UŠP Bjelovar.

Šumarija Lipik čije šume leže na bogatim izvorima pitke vode danas brine o šumama lipičkog kraja čime ujedno čuva i vodno bogatstvo, a važnost šumarije u bliskoj budućnosti si-gurno će zbog toga biti više na cijeni.

Upravitelj među hrastovima impozantnih dimenzijaGnijezdo orla štekavca


Uređivanje šuma

Bosutske šume – Šumarija Morović, JP „Vojvodinašume“

Drugačiji način gospodarenja hrastom lužnjakom

Tekst/foto: Goran Vincenc

Poznat nam je način uređivanja i gospodarenja lužnjakovih šuma u Spačvanskome bazenu, kao i u ostatku Republike Hrvatske, no kolege šumari u Srbiji imaju malo drugačiji način upravljanja njihovim dijelom Spačvanskog bazena.

Šumsko gospodarstvo Sremska Mitrovica, koje se nalazi u sastavu javnog poduzeća „Vojvodinašume“, gospodari sa 43.000 ha šumskog zemljišta na zapadu Vojvodine, Republika Srbija, na samoj granici s Republikom Hr-

vatskom. Na tom graničnom području šume hrasta lužnjaka Spačvanskog bazena prostiru se zapadno i južno od mjesta Morović preko Višnjićeva sve do ušća rijeke Bosut u Savu či-

neći kompleks od 20.000 ha lužnjakovih šuma kojeg srpske kolege nazivaju Bosutskim šumama.

Duga tradicija šumarstva slična je onoj koju imamo i s hr-vatske strane u Upravi šuma Vinkovci, no ipak sa izmjenama u uređivanju šuma koje ćemo predstaviti u ovome tekstu.

Sugovornik nam je bio Zvonko Abjanović, rukovoditelj Službe za planiranje i gospodarenje šumama Šumskog gos-podarstva Sremska Mitrovica, JP „Vojvodinašume“ koji nam je pojasnio sustav gospodarenja kakav prakticiraju na tom po-dručju.

Kako navodi Abjanović, tim područjem gospodari se po načelima ophodnje od 200 godina za prirodne sastojine te ophodnje od 160 godina za umjetno podignute lužnjakove šume.

Gospodarenje hrastovim šumama radi se po principu umjerenog sastojinskog gospodarenja.

Za cijelo područje prvo se izrađuje Plan razvoja područja, a raniji naziv ovog plana je Opća osnova za gospodarenje šu-

Zvonko Abjanović, rukovoditelj Službe za planiranje i gospodarenje šumama pri Šumskom gospodarstvu Sremska Mitrovica


Uređivanje šuma

mama šumskog područja, koji je u svojoj osnovi sličan kao i Osnova područja u Hrvatskoj. Ovaj dokument je osnova za izradu posebnih osnova gospodarenja šumama za svaku gos-podarsku jedinicu.

Nakon prikupljanja taksacijskih podataka za gospodarsku jedinicu za koju se radi posebna osnova i njihovih obrada u pro-gramu „Osnova“, koji je napravljen u svrhu izrade posebnih šumskih osnova, radi se privremeni plan sječa obnavljanja.

U privremeni plan sječa aktualne gospodarske jedinice ulaze sve sastojine starije od 6. dobnog razreda ili starije od 120 godina, ali i mlađe koje zbog svojih karakteristika (rijedak sklop, slabi boniteti i sl.) ne mogu dočekati svoju maksimalnu ekonomsku zrelost (ophodnju).

U 19. stoljeću rađene su velike površinske sječe zbog čega postoje velike površine istih dobnih razreda, a to nije do-bro u odnosu na princip sastojinskog gospodarenja šumama. Novim Planovima sječa obnavljanja teži se izravnavanju dob-nih razreda na cijelom području. Ovo izravnavanje ne može se napraviti tijekom jednog uređajnog razdoblja, već se ono proteže na više uređajnih razreda.

Nakon usklađivanja Privremenog plana sječa s planovima iz Plana razvoja područja, pristupa se izradi planova za gospo-darsku jedinicu za koju se radi posebna Osnova gospodarenja šumama.

Isto kao i kod nas, dobni razredi podijeljeni su u razdoblja od 20 godina i trenutno se siječe 7. dobni razred. Nikada se ne siječe prije 6. dobnog razreda ili prije nego ophodnja ne dosegne 120 godina.

Površine za sječu iz Privremenog plana sječa obnavljanja one gospodarske jedinice za koju se radi Posebna osnova gos-podarenja šumama svrstavaju se po principu: hitna sječa, po-trebna sječa te moguća sječa. Nakon odabira površina i masa za sječu obnove po navedenom principu, formira se konačan Plan sječa obnavljanja.

Tim načinom izrade planova godišnji etat na površini od 20.000 ha iznosi između 80 i 100 tisuća m³.

Prilikom sječa, obnova se vrši na sličan način kao i u Hr-vatskoj i to:

Pripremnim sijekom – gdje se posiječe od 40 do 50 % uku-pne mase i to uglavnom stabla lakog sjemena poput jasena i graba te lošija stabla lužnjaka.

Oplodnim sijekom – od preostale mase siječe se od 50 do 60 %, prvenstveno stabla koja su rodila i bacila žir. Ta se mjesta kartiraju te se njih kasnije ne pošumljava, već se ona prirodno obnove i za njih vrijedi ophodnja od 200 godina.

Dovršnim sijekom – posiječe se preostala masa. Nakon po-jave pomlatka na cijeloj površini, ponovno se vrši kartiranje pomlatka i kada je utvrđeno da je pomlađivanje uspjelo, ukla-njaju se i posljednja stabla.

Na površini gdje pomlađivanje nije uspjelo prirodnim pu-tem potrebno je izvršiti popunjavanje. Prilikom obnavljanja, odnosno u pripremnim radnjama za obnovu sastojine, formi-raju se vlake koje formiraju radna polja. Širina vlake je 2 me-tra i služi za kretanje mehanizacije, njegu, izvoz drvne mase i ostalo.

Nakon što je materinska sastojina uklonjena, pomlađena sastojina nalazi se u dobi od 1 do 3 godine i s njom se dalje postupa kao s mladom šumom.

Bosutske šume

Dovršni sijek

Naplođena površina žirom


Brestovac, spomenik povijesno-romantičnoj priči

Povijest

Zdravstveni turizam

Utjecaj šumskih ekosustava na poboljšanje ljudskog zdravlja dokazano je u mnogim studijama i znanstvenim istraživanjima. Osobito se očituje njihova korist kod akutnih plućnih i dišnih bolesti. Ovo je priča o utjecaju općekorisnih funkcija šuma na poboljšanje kvalitete čovjekova života, kao i povijesna priča o nesretnoj ljubavi koja je bila motivacija za izgradnju prve specijalizirane plućne bolnice u ovom dijelu Europe.

Tekst/foto: Helena Jakobović

Malo tko ne zna za Brestovac, staru plućnu bolnicu izgrađenu davne 1909. godine na obroncima Med-vednice, danas ruševinu i idealno mjesto za pola-znike foto-radionica, ljubitelje paintball igara ili čak

„hvatanje duhova“. Planinari i šetači pored napuštenog sana-torija samo prolaze, možda i ne znajući koliko duboku poza-dinu i povijesnu priču kriju njegovi zidovi. I ne samo zidovi, stabla stogodišnjih bukovih, jelovih i hrastovih šuma u svojim godovima nose ožiljke iz tog vremena, na prijelazu dvaju sto-ljeća.

Nije plućna bolnica slučajno sagrađena baš na šumovitoj Medvednici. Zagrepčani su odavno svjesni povlaštenog geo-grafskog položaja hrvatske metropole. Povoljan utjecaj šume na grad i njegove stanovnike očituje se kroz mnoge općeko-risne funkcije, prije svega u stvaranju kisika i pročišćavanju atmosfere, odnosno zaštiti i unapređenju čovjekovog okoli-ša. Danas sve više raste spoznaja o nesumnjivoj povezanosti promjena u šumskim ekosustavima s raznovrsnim područjima ljudskog života. Od svog postanka čovjek je vezan za šumu živeći u njenoj blizini i od njenih plodova. Za cijelu biosferu nenadoknadiva je vrijednost šuma s obzirom na to da ona šti-ti tlo i ima mnogostruki utjecaj na njegovu plodnost, utječe

na vodni režim sprečavajući eroziju, obavlja klimatsko–zaštit-nu funkciju ublažavajući klimatske ekstreme, zadržava veli-ke količine otrovnih tvari iz zraka služeći kao filter za njego-vo pročišćavanje, a značajna je i njena uloga u smanjivanju buke u gradovima. Šuma u svojim krošnjama može zadržati

Ostaci nekadašnje specijalizirane plućne bolnice Brestovac

U šumi skrivena ruševina nekadašnje specijalizirane bolnice

Aktualno


više desetaka tona tvorničke prašine. Asimilacijska površina šumskog drveća značajno je veća od površine koju šuma čini. Tako bukva i hrast imaju od 6 do 8 puta veću asimilacijsku površinu od površine na kojoj rastu. Šume u gorju i planinama vrlo su vrijedne u smislu op-ćekorisnih funkcija, a osobito ako se na-laze u blizini gradova i naselja. Zato se Medvednicu naziva još i plućima grada.

Šume se koriste i za izlete, odmor i rekreaciju, a njihova društvena uloga usko je povezana uz kulturu, povijest i narodne predaje koje sežu u daleku prošlost. Šumoviti krajolik dobra je pod-loga za razvoj turizma uz koji je pojam rekreacije u bliskom srodstvu. Ali ono što je bitno kada govorimo o Medvednici i Brestovcu kao ne-kadašnjoj vrlo uspješnoj i prvoj takvoj, u južnoj Europi značaj-noj specijaliziranoj bolnici je zdravstvena funkcija šume. Ona proizlazi iz povoljnog utjecaja šumskih ekosustava na zdravlje ljudi, a potječe od proizvodnje kisika, neposrednog utjecaja na patogene organizme koji su opasni za čovjeka te povolj-nog utjecaja na psihofizičko zdravlje, opuštanje od stresnih situacija i psihičkih napetosti te frustracija koje donosi suvre-mena civilizacija. Boravak u šumi koristan je svima, osobito plućnim bolesnicima i onima s akutnim dišnim tegobama.

A sve to zbog Ljerke Šram, najljepše Zagrepčanke i glu-mice na prijelazu s 19. na 20. stoljeće. Njena 25 godina duga umjetnička karijera obilovala je zapaženim glavnim ulogama i bila dovoljna da se etablira u povijest hrvatskog glumišta, a ipak Ljerka Šram ostala je poznata po jednoj drugoj ulozi, onoj životnoj, neuzvraćenoj i velikoj ljubavi uglednog zagrebačkog liječnika i urednika „Obzora“ Milivoja Dežmana. Ljerka Šram i Milivoj Dežman poznavali su se od najranijeg djetinjstva, obo-je su živjeli u blizini Mesničke ulice u Zagrebu, a obitelji su im prijateljevale. Njezin otac bio je jedno vrijeme potpredsjednik Hrvatskog Sabora, a njegov poznati pjesnik i liječnik koji je prerano umro zbog kolere. Tada Milivoj Dežman postaje šti-

ćenik Franje Račkog i stipendist biskupa Strossmayera. I dok Dežman odlazi u plemićki konvikt na pripreme za studij medi-cine, Ljerka odrasta u ljepoticu i bavi se glumom. Po povratku s konvikta Dežman je ugledao Ljerku Šram u jednoj plemićkoj gornjogradskoj kući gdje je nastupala u predstavi amaterske družine. Unatoč tome što je bila u ulozi dječaka, on je bio opčinjen njenom pojavom i odlučio, kako kažu zapisi iz tog doba – „ova ili nikoja“. Na organiziranim plesovima, druženji-ma i priredbama u Glazbenom zavodu i na Tuškancu pratio ju je u stopu, a na njegovom odlasku na studij u Graz obećala mu je da će ga čekati. Na početku mu je odgovarala na duga i iscrpna pisma, a kasnije su njeni odgovori prestajali stizati. Ljerka se udala za Aleksandra Isakovića, bankovnog činovnika zaposlenog u Prvoj hrvatskoj štedionici. Iz Dežmanova dnev-nika doznajemo: „Fakat je da sam zaljubljen, a ona nije. I da po svoj prilici nikad neće biti. Radio sam sve za nju, a sad mi je sve veselje otišlo… Pa ipak čekam, osobito kad mi logika veli da ona mora doći opet k meni…“. Dan značajan za hrvatsku povi-jest bio je 14. listopad 1895. godine kada je na svečano otvo-renje nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta došao i sam car Franjo Josip, a pred oduševljenim gledaocima prvi puta spustio se Bukovčev zastor „Hrvatski preporod“. Dežmanove

tužne oči bile su uprte samo na kazališ-ne daske i tada gđu. Ljerku Isaković. De-žman se nakon toga posvetio karijeri i napredovanju u društvenom životu. Ra-dio je u bolnici Milosrdne braće na Trgu bana Jelačića. Ubrzo, Aleksandar Isako-vić napravio je pronevjeru i pobjegao iz Zagreba ostavivši ženu i sina Sašu, a Mi-livoj Dežman odmah je glumici ponu-dio pomoć i prihvatio njenog sina kao svojeg. Iako su otad dijelili istu adresu, njihov je odnos obilovao bezuvjetnom ljubavlju s njegove strane, a poštova-njem i zahvalnošću s njezine. Uz profe-sionalnu karijeru liječnika, Dežman piše programske tekstove i okuplja oko sebe mlade umjetnike istomišljenike pišu-ći za časopis „Život“ i prilagođavajući

Pomoćni objekti u kojem su boravili zaposlenici

Hodnici nekadašnje plućne bolnice

Aktualno

BROJ 261 | RUJAN 2018. HRVATSKE ŠUME 29woodmizer.com l 800.553.0182

KOMPAKTNA 4-VERO STRANA PROFILNA BLANJALICA.3 GLAVNE DOBITI• 4-strano blanjanje i profiliranje u jednom prolazu• Veliki presjek 4 stranog blanjanja 260mm širine x 100 mm visine• Lagano podešavanje, rukovanje i svakodnevna upraba

PREGIMEX d.o.o. Slavka Batušića 31, 10090 ZAGREB Fax: +385 1 3894 668 Mob: +385 98 9934 639

All you need to

W rkwith wood

[email protected]

www.woodmizer.hr

PREDSTAVLJAMOWood-Mizer BLANJALICE/PROFILIRKE

PROIZVODITE PODOVE, LETVICE, OBLOGE, OKVIRE

I JOŠ MNOGO TOGA!

PROFILIRKA / BLANJALICA

svoje tekstove za uloge lady Šram. Na početku 20. stoljeća u gradu Zagrebu bilo je mnogo oboljelih od tuberkuloze koja je tada bila bolest siromaha i boema. Godine 1903. kada je liječ-nik potvrdio okrutnu bolest i u glumice Ljerke Šram, dogodio se preokret u životima mnogih Zagrepčana. Očajan zbog nje-zine dijagnoze, Milivoj Dežman inicira gradnju prve specija-lizirane plućne bolnice na obroncima šumovite Medvednice, sve kako bi spasio Ljerku. Bolnica je sagrađena u rekordnom roku od 6 godina. Zemljište je darovao Miroslav Kulmer, a no-vac za gradnju lječilišta prikupljen je na priredbama, lutrijama, prodajom slika poznatih hrvatskih umjetnika Vlahe Bukovca, Otona Ivekovića, Menci Clement Crnčića i Celestina Medovi-ća. Prvih 40 bolesnika primljeno je 22. svibnja 1909. godine. Interes je bio velik, liječenje se za mnoge pokazalo uspješnim. Bio je to cijeli grad za sebe sa zasebnim prodavaonicama, pe-karom, kino dvoranom, stambenim kompleksom za osoblje i školom za djecu. Ipak, unatoč golemoj skrbi koju joj je priskr-bio, Ljerka Šram umire Milivoju Dežmanu na rukama nakon četiri godine liječenja.

Brestovac je i nakon Ljerkine smrti nastavio s radom, no uvođenjem promjena u zdravstvenom sustavu i zbog novih metoda medicinskog liječenja tuberkuloze, sanatorij je 1968. godine zatvoren i od tada propada. Bilo je nekoliko pokušaja da se Brestovac obnovi i prenamjeni, ali bezuspješno. Danas je u takvom stanju da ništa osim rušenja ne dolazi u obzir. Davno, u 19. stoljeću i prije znalo se da šuma pogoduje ozdravljenju

Šumska cesta koju i danas koriste mnogi šetači i planinari

mnogih bolesti, prije svega onih plućnih i zato je Zagrebačka gora bila izvrsna lokacija za izgradnju bolnice. Danas bolnice nema, ali ostaje nam šuma, bjelogorična i crnogorična, i svi putovi prema vrhu. Biciklom ili pješice, barem jednom tjed-nom prošetati u svrhu zdravlja ne bi bilo na odmet.

Šuma i ruševni ostaci nekad velebne i cijenjene bolnice danas samo nijemo pričaju tužnu priču o nesretnoj ljubavi i još tko zna čemu. A šeće li duh Ljerke Šram i svih ostalih koji su ondje preminuli hodnicima oronulog Brestovca ostaje nam zamišljati.


Ekologija

Međunarodni dan očuvanja ozonskog omotača – 16. rujna

Plin koji čuva život na Zemlji

Tekst: Helena JakobovićFoto: Jolanda Vincelj

Ozonski omotač postepeno propada od 1980. godine i trenutno je oko planeta Zemlje manji za 4 %. Početni korak u procesu oštećenja stratosferskog ozona uzrokovan je ljudskim djelatnostima, emisijom plinova koji sadrže klor i brom. Stratosferski ozon smatra se korisnim za život ljudi i ostalih oblika života na Zemlji. On je filter za ultraljubičasto zračenje. Povećanje emisije troposferskog ozona utječe na smanjenje prinosa usjeva i na rast šuma, a kod ljudi izaziva čitav niz zdravstvenih tegoba, dok u velikim količinama može biti smrtonosan.

Odlukom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u prosincu 1994. godine, dan 16. rujna proglašen je Međunarodnim danom zaštite ozonskog omotača. Na taj datum 1987. godine potpisan je Montrealski

protokol kojim se kontrolira korištenje supstanci koje ošteću-ju ozonski omotač. Zemlje potpisnice obvezale su se na sma-njenje upotrebe freona za 50 %. Protokol je proširen dvjema revizijama kojima je zatraženo da se do 2000. godine iz upo-trebe u potpunosti isključe freoni, haloni i drugi halogenirani

ugljikovodici. Ti su plinovi najviše korišteni u klimatizacijskim i rashladnim uređajima, protupožarnim sustavima i aparatima te laboratorijima. S obzirom na to da je riječ o postojanim tva-rima čija koncentracija u atmosferi sporo opada, stručnjaci i znanstvenici predviđaju potpunu obnovu ozonskog omotača do 2050. godine. Hrvatska je također među zemljama koje su se obvezale poštivati Protokol iz Montreala. Na Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača diljem svijeta promoviraju se različiti nacionalni i globalni programi zaštite ozona kako bi se

Stratosferski ozon utječe pozitivno na sve žive organizme na Zemlji, a troposferski se smatra lošim


Ekologija

podigla svijest o njegovoj velikoj ulozi u zaštiti ljudi i svih živih organizama na Zemlji.

Ozon kao kemijsku tvar prvi je otkrio znanstvenik njemačko – švicarskog podrijetla Christian Friedrich Schönbein 1840. go-dine koji ga je nazvao prema grčkoj riječi ozein što bi značilo mi-ris - prema svojstvenom mirisu, posebno nakon grmljavinskih oluja i munja. Kemijsku formulu za ozon odredio je Švicarac Jacques - Louis Soret 1867. godine. Ozon je plin blijedo plave boje koji se prirodno nalazi u našoj atmosferi. Svaka molekula ozona sadrži tri atoma kisika i ima kemijsku formulu O3, a njego-va je važnost za život na Zemlji ogromna. Otkriven je sredinom 19. stoljeća laboratorijskim pokusima, a u atmosferi je otkriven tek kasnije. Većina ozona (90 %) nalazi se u stratosferi, području čiji početak seže od 10 do 16 km iznad površine Zemlje, a pro-stire se do oko 50 km nadmorske visine. Preostalih 10 % ozo-na nalazi se u troposferi, nižem sloju atmosfere koji se nalazi između površine Zemlje i stratosfere. Ozon ima oštar miris zbog čega se može ustanoviti i kod jako male koncentracije.

I da nema ljudskih aktivnosti, ozona bi još uvijek bilo u blizini površine Zemlje, kao i u stratosferi i troposferi. Stratos-ferski ozon smatra se korisnim, dobrim ozonom za život ljudi i ostalih oblika života na Zemlji. On je filter za ultraljubičasto zračenje, odnosno upija ultraljubičaste UV-B Sunčeve zrake. Kad ne bi bile upijene, UV-B zrake stigle bi na površinu Ze-mlje u količinama koje bi bile štetne za sve žive organizme. Osim ozona, ni jedan od preostalih sastojaka atmosfere ne apsorbira UV zračenje u rasponu od 240 do 290 nm. Kad bi to zračenje došlo do Zemljine površine, oštetilo bi genetički materijal (DNK), a fotosinteza, koja je neophodna za biljni svijet, bila bi onemogućena. Povećano djelovanje UV-B zraka povećava rizike za stvaranje raka kože, očnu mrenu i slabljenje imunološkog sustava ljudskog organizma. Apsorpcija UV-B zraka od strane ozona izvor je zagrijavanja stratosfere što po-maže da se stratosfera održava kao stabilan dio atmosfere s temperaturama koje se povećavaju s nadmorskom visinom. Dakle, ozon ima ključnu ulogu u kontroliranju temperature u Zemljinoj atmosferi. Sredinom 70-tih godina prošlog stoljeća otkriveno je da štetni plinovi koji se emitiraju iz ljudskih aktiv-nosti oštećuju stratosferski ozon što povećava količinu štetnih UV-B zraka na površini Zemlje. Može se reći da je Montrealski protokol spriječio milijune slučajeva raka kože i desetke mili-juna slučajeva očne mrene.

Lošim, štetnim ozonom smatra se onaj koji nastaje u blizini površine Zemlje i troposferi iz kemijskih procesa uz su-djelovanje zagađujućih plinova koje proizvodi čovjek. Pove-ćanje koncentracije ovog ozona štetno utječe na život ljudi, biljaka i životinja zato što ozon reagira agresivno i uništava ili mijenja sve druge molekule. Trajanje troposferskog ozona ot-prilike je 22 dana. Uglavnom se na kraju taloži na tlo, u obliku hidroksilnih (OH) spojeva ili peroksilnih radikala (HO2). Pove-ćanje emisije ovog ozona utječe na smanjenje prinosa usjeva i na rast šuma. Kod ljudi izaziva smanjeni kapacitet pluća, bolo-ve u grudima, nadražaje u grlu, kašalj, iritaciju sluznice očiju, a u velikim količinama može biti smrtonosan. Ovaj ozon izaziva velike poteškoće za one bolesnike sa astmom, bronhitisom i srčanim smetnjama. Zbog sve većeg gradskog i drugog pro-meta, količina ozona u troposferi u stalnom je porastu.

Ozonski omotač postepeno propada od 1980. godine i trenutno je oko planeta Zemlje manji za 4 %. Gubitak ozona manji je oko ekvatora i raste s povećanjem geografske širine prema polovima. Početni korak u procesu oštećenja stratos-ferskog ozona uzrokovan je ljudskim djelatnostima, emisijom plinova koji sadrže klor i brom. Većina ovih plinova akumulira se u nižim slojevima atmosfere zato što su oni neaktivni i ne mogu se lako otopiti u kiši ili snijegu. Kada plinovi koji sadrže klor i brom dođu u stratosferu, sudjeluju u reaktivnim procesi-ma koji uništavaju ozon. Vulkani također mogu emitirati nešto plinova koji sadrže klor, ali ti se plinovi lako otapaju u kišnici i ledu pa se lako „isperu“ iz atmosfere prije nego dospiju do stratosfere.

Plinovi koji uništavaju ozon prisutni su u cijelom stratos-ferskom ozonskom sloju jer se prenose na velike udaljenosti atmosferskim kretanjima. Sredinom 70-tih godina 20. stoljeća nad Antarktikom je u ozonskom omotaču uočeno veliko sma-njenje koncentracije ozona (ozonske rupe) s obzirom na rani-ja razdoblja. Kemičari atmosfere pripisuju to smanjenje ljud-skom djelovanju, odnosno ljudskoj emisiji klorofluorougljika (CFC, koji su poznati i pod nazivom freoni). Najveće smanjenje (ponegdje čak do 99 %) uočeno je na visinama od 14 do 19 km nad tlom. Veliko oštećenje arktičkog ozonskog sloja javlja se zbog posebnih vremenskih uvjeta koji vladaju tamo i nigdje drugdje na planeti. Vrlo niske temperature stratosfere Antar-ktika stvaraju ledene oblake koji se nazivaju polarnim stratos-ferskim oblacima. Posebne reakcije koje se tamo odvijaju te relativna izolacija polarnog stratosferskog zraka omoguća-vaju da reakcije klora i broma dovedu do nastanka ozonskih rupa u vrijeme antarktičkog proljeća. Termin „ozonska rupa“ potječe od satelitskih snimaka ozonskog omotača na kojima je vidljiv manjak ozona iznad Antarktika svakog proljeća, a koji se dokumentiraju svake godine.

Industrijski ozon koristi se za dezinfekciju praonica u bolni-cama, kod proizvodnje hrane i uništavanja bakterija na hrani ili na površinama s hranom, za higijenu bazena i termalnih kupališta, uništavanje insekata kod uskladištenih žitarica, uni-štavanje plijesni i kvasaca u proizvodnji hrane, uništavanje pli-jesni, kvasaca i bakterija kod svježeg voća i povrća, te čišćenje i izbjeljivanje tkanina. Mnoge bolnice koriste generatore ozo-na za dezinficiranje operacijskih sala između operacija. Koristi se i za bijeljenje kod proizvodnje visokokvalitetnog bijelog papira, umjesto klora. Za domaćinstva su se počeli prodava-ti pročišćivači zraka koji stvaraju malu količinu ozona. Neke ekološke organizacije upozoravaju da učinak tih uređaja nije značajan, ali se često premašuje dozvoljena granica ozona što može biti opasno za zdravlje ljudi.

Kao rezultat Montrealskog protokola, ukupni sadržaj plinova koji oštećuju ozon u atmosferi počeo se smanjivati. Ako zemlje svijeta nastave poštivati odredbe Montrealskog protokola, smanjivanje će se nastaviti tijekom 21. stoljeća. Sa-držaj pojedinih plinova, kao što su haloni i HCFC–i, još se uvi-jek povećava u atmosferi, ali bi njihov stupanj također trebao početi opadati u sljedećim desetljećima. Do sredine 21. sto-ljeća efektivni udio plinova koji oštećuju ozonski omotač tre-bao bi se smanjiti na stupanj kakav je bio prije nego se počela stvarati ozonska rupa na Antarktiku ranih 1980–ih godina.


Zanimljiva priroda

Začini su aromatični dijelovi biljaka koji se zbog svog specifičnog i osebujnog mirisa i okusa dodaju jelima kako bi se ona „oplemenila“. Povijest začina raznolika je i široka, a stara gotovo jednako kao i ljudska civiliza-

cija. Sa začinima je došlo bogatstvo, a s bogatstvom i ljudska pohlepa. Zbog njih su se vodili ratovi, otkrivali novi kontinenti i različite religije, carstva su se izgrađivala i propadala, a me-đunarodni sporazumi sklapali i kršili. U srednjem vijeku začini su igrali jednako značajnu gospodarsku i političku ulogu kao danas nafta. Upotrebljavali su se u različite svrhe, a najstariji način njihovog korištenja bio je za konzerviranje, odnosno ču-vanje svježine hrane te mumificiranje. Eterična ulja začinskog bilja onemogućavala su razvoj štetnih mikroorganizama što je u vrijeme bez hladnjaka bila velika prednost. Začini su tada bili cijenjeni kao zlato i bili povlastica samo bogatim građa-nima. Cijena cimeta bila je i veća nego samo zlato, a postoji priča da je na sprovodu žene rimskog cara Nerona, u znak po-štovanja, spaljena cijela godišnja opskrba cimetom.

Tijekom starog i srednjeg vijeka začini su bili glavni predmet trgovine. Arapi su otkrivali puteve između Azije, Afrike i Europe držeći monopol nad trgovinom začinima koje su brodovima i karavanama magaraca i deva dopremali u Europu s Dalekog Istoka. U početku se trgovalo cimetom i paprom, a kasnije, od 500 godine pr. Kr., još klinčićem i muš-katnim oraščićem. Aleksandrija je bila važno središte tzv. pu-teva začina. Rimljani su začine dopremali s dalekog Istoka preko Egipta u Rim, a to putovanje u počecima trajalo bi i dvije godine. Padom Rimskog Carstva trgovanje začinima se smanjuje, a Europa biva pogođena mnogim nedaćama po-put kuge i siromaštva. To mračno doba za Europu kulmini-ra u 14. stoljeću, a padom Bizantskog Carstva u 15. stoljeću Osmanlije prekidaju važan trgovački put začina. Vrijednost začina tada doseže vrhunac, odnosno bili su vrjedniji od zlata što je donijelo bogatstvo Mlečanima. Nakon toga ipak kreće ekonomski uzrast Europe, ujedinjuju se rascjepkane zemlje, a vladari ojačavaju svoju vlast stvarajući bolju pod-

Začini – povijest, svojstva, upotreba

Ono što je danas nafta, to su nekoć bili začiniOd početka povijesti kontrola nad trgovinom začina osiguravala je dominaciju u svijetu. Začini su tada bili cijenjeni kao zlato i bili povlastica samo bogatim građanima. Tom trgovinom su se obogatile prvo arapske države i talijanski gradovi-države, a zatim i kolonijalne sile koje su svoj monopolistički položaj povremeno branile i oružjem. Europska ekspanzija je počela u 14. stoljeću otvaranjem puta začina - morskog puta do Indije. Danas su začini dostupni gotovo svima, a osim kao dodatak jelima, koriste se u medicinske, kozmetičke i druge svrhe.

logu za trgovanje s Dalekim Istokom. Tako su portugalski vladar Ivan II., španjolski kralj Ferdinand V. i kraljica Izabela nakon ujedinjenja i reforme svojih zemalja, bogatstvo zemlji planirali priskrbiti preuzimanjem monopola nad trgovinom s Indijom. Samo su trebali naći najjeftiniji i najbrži put do nje. Poboljšanjem opreme za navigaciju započinju dugotrajna putovanja brodovima, a time i traženje izravnog pomorskog puta za Indiju. Glavni korak prema pronalasku puta u Indi-

Tekst: Helena JakobovićFoto: Arhiva

Peršin


Zanimljiva priroda

ju napravio je Bartolomeo Diaz 1487. godine kada je došao do Rta Dobre Nade, najjužnije točke Afrike, nazvan upravo po tome što je pobuđena nada da se Afrika može oploviti. Istovremeno s Diazom, Portugalci su poslali ekspediciju ko-pnenim putem pod vodstvom Pedra da Covilha skupljajući informacije o afričkim i indijskim lukama. U međuvremenu, na put je krenuo i Kolumbo, ali ne da otkrije Ameriku. Kristo-for Kolumbo krenuo je 1492., pod španjolskom zastavom, na put prema Indiji. Putem mu se ispriječilo do tada nepoznato, veliko kopno, Sjeverna i Južna Amerika, tzv. Novi Svijet. Sam je bio uvjeren da je otkrio zapadni put za Indiju. Stanovni-ke je nazvao Indijancima, a otkriveno područje Zapadnom Indijom. Međutim Aziju nije nikad vidio. Da je zaista otkrio put za Indiju, vratio bi se s brodovima punim papra, cimeta, klinčića, muškatnih oraščića i zlata. Kolumbo se u Španjolsku vratio sa čilijem, pimentom (allspice - misleći da je papar), duhanom, različitim papigama i bez zlata.

Dakle, zbog začina su otkriveni novi kontinenti i nove biljke bez kojih bi današnja kuhinja bila nezamisliva. Primjeri-ce, danas su špageti i umak od rajčice neizostavni dio talijan-ske kuhinje, ali do 16. stoljeća Talijani nisu niti čuli za rajčicu, a špagete im je donio nekoliko stoljeća ranije Marko Polo iz Kine. Teško je zamisliti i mađarsku kuhinju bez paprike ili Švicarsku bez čokolade.

Začini su utjecali na razvoj po-vijesti i dalje. Portugalac Vasco de Gama uplovio je 1498. godi-ne u Kalkutu te je time pronašao izravni pomorski put za Indiju. Tijekom 16. stoljeća Portugal i Španjolska sukobljavaju se oko klinčića, a ojačane Nizozemska i Engleska oko muškatnog orašči-ća. Sićušni otočić Run, prekriven drvećem muškatnog oraščića, postaje najvrjedniji posjed na svijetu. Engleska ga prepušta Nizozemskoj u zamjenu za mir, ali i kolonije u Sjevernoj Americi,

među kojima je bio i otok Manhattan, danas dio New Yorka. Nizozemska postaje monopo-list nad muškatnim oraščićem, a kontroliraju i tržište cimetom i paprom. Monopol Nizo-zemske razbijen je kada je francuski botaničar Pierre Poivre uspio ukrasti neobrađene sje-menke muškatnog oraščića i posaditi ih na Mauricius. U borbu za dominaciju nad trgovi-nom začina kasnije se uključuje i Amerika, pr-venstveno uzgajajući čili i češnjak.

Danas, kada začini i začinsko bilje više nisu to-liko skupi i sastavni su dio svakog domaćinstva, ne služe za prikrivanje loše kakvoće hrane već za pojačavanje okusa te uživanje u gastronomskom doživljaju. Najčešće su začini u obliku sjemenke i bobice - sušene ili mljevene, svježeg ili sušenog lišće, sirovog, svježeg ili mljevenog korijena, ma-

hune sa sjemenkama, gomolja, grančice te osušenog ili mlje-venog cvijeta. Teško je zamisliti pečenje blagdanskih kolača bez cimeta, vanilije i kardamoma ili uživati u kuhanom vinu bez klinčića.

Nema jela čija priprema ne završi dodatkom nekog od začina. Sve se više koriste, baš kao i nekada, u medicinske svrhe za liječenje raznih bolesti i tegoba kao spoj tradicije i rezultata suvremene medicine. Djeluju na snižavanje po-višenog krvnog tlaka i šećera u krvi, koriste se za snižava-nje masnoća u organizmu, poboljšanje probave i umirujuće djelovanje kao posljedice stresnog načina života. Koriste se i u kozmetičkim tretmanima za poboljšavanje izgleda kose i kože kao kreme, tonici, losioni, puderi (npr. od cimeta), u aromaterapiji (esencijalna ulja) i kao osvježavajuće kupke (lavanda, ružmarin, anis). Po nutritivnoj i kemijskoj vrijedno-sti izvor su vitamina i minerala, čistači organizma te imaju antiseptičko i repelentno (odbijaju komarce, krpelje i ostale nametnike) djelovanje.

Među najomiljenijim začinima u hrvatskim vrtovima zasi-gurno su peršin, češnjak, vlasac, bosiljak, ružmarin, mažuran, metvica i kadulja. Najskuplji je žuti začin šafran, a slijede ga vanilija i kardamom.

Ružmarin

Češnjak


Rasprostranjivanje plodova i sjemenki

Domišljatost prirode je nesagledivaZa obnovu i opstanak biljaka presudno je raspro-stranjivanje njihovih plodova i sjemenki. U tom pogledu postoji specijalizacija, ali je znatno manje uznapredovala nego ona u vezi s oprašivanjem. Glavni načini rasprostranjivanja plodova i sjemenki su životinjama, vjetrom, vodom i samim biljkama. Posebnu ulogu u tome ima čovjek.

Tekst: Marija GlavašFoto: arhiva

Vjeverica sprema plod oraha

Mnoge vrste biljaka su polihorne, tj. mogu se raspro-stranjivati na razne načine. Postoje i vrste koje na istoj jedinki stvaraju različite sjemenke, odnosno ti-pove plodova. Primjer su vrste roda Leontopodium

L. (lavlji zub). Na taj se način postiže veća biološka fleksibilnost u pogledu rasprostranjivanja.

Rasprostranjivanje životinjama (zoohorija) podrazumijeva tri oblika rasprostranjivanja: endozoohorija, epizoohorija i mirmekohorija. Endozoohorno sjemenke prenose ptice (orni-tohorija) i sisavci na način da se hrane plodovima i sjemenka-ma. Endozoohorija se događa kod biljaka čiji plodovi sadrže hranjive tvari koje odgovaraju životinjama (ugljikohidrate, bjelančevine, masti, ulja, vitamine, organske kiseline i mine-ralne tvari), a uz to i boje i mirise. Životinje koje ih prenose imaju zaštitne uređaje protiv uništenja sjemenki u aparatu za žvakanje ili u probavnom traktu. Takvi su prvenstveno sočni

Peršin (Petroselinum crispum Mill.) je dvogodišnja zeljasta biljka, nezamjenjiva je aromatična začinska biljka. Voli sun-čana i vlažna staništa. Bogat je vitaminima A, C, B2, B3 i B9, cinkom, magnezijem, kalijem i kalcijem. Djeluje kao antioksi-dans, čaj od peršina snižava kolesterol, a konzumiranje lista služi u prevenciji od raka. Pozitivno djeluje na probavni sustav, sudjeluje u detoksikaciji organizma i podizanju imuniteta.

Češnjak ili bijeli luk (Allium sativum) začinska je biljka iz porodice Alliacea, srodan vlascu i poriluku. Češnjak su kori-stili Egipćani koji su gradili Keopsovu piramidu kako bi bili što izdržljiviji. Pospješuje probavu, čisti organizam, djeluje povoljno na krvožilni sustav, snažan je antioksidans, snižava razinu kolesterola, prevencija je tumorima. Sadrži fitoncide koji djeluju baktericidno. Kroz povijest ga se upotrebljavalo kao lijek za astmu, ubod škorpiona, a tijekom srednjeg vijeka i kao lijek za kugu.

Vlasac (Allium schoenoprasum) je višegodišnja lukovica. Jelima se dodaje sitno nasjeckan svjež ili u sušenom stanju, a salatu obogaćuje vitaminima C, A, K i B8, željezom, fosforom, kalcijem, kalijem i magnezijem, dajući posebnu aromu.

Bosiljak (Ocimum basilicum) je zbog svog ugodnog mirisa i okusa omiljen začin u kuhinjama diljem svijeta. Upotrebljava se svjež ili suho usitnjen, u salatama, umacima, juhama i za zači-njavanje mesa i ribe. Potiče tek, pomaže kod probavnih tegoba, dišnih tegoba i kod bubrežnih oboljenja. Bogat je proteinima, vitaminima A i C, a sadrži veliki postotak eteričnih ulja.

Ružmarin (Rosmarinus officinalis) omiljen je grm u vrtovi-ma primorskog krajolika. Igličasti listovi intenzivnog su mirisa, pikantnog, oporog i gorkog okusa. Koristi se za aromatiziranje povrća i mesa, a potiče cirkulaciju, poboljšava koncentraciju i li-ječi glavobolju, pomaže funkcioniranju jetre i žuči. Ružmarin se dodaje u kozmetičke preparate za jačanje kose, u okrepljujuće kupke ili u tonik za osvježavanje i zatezanje lica ili eterična ulja.

Mažuran (Origanum majorana) se u umjerenoj klimi uzga-ja kao jednogodišnja biljka, a u mediteranskim toplijim može živjeti kao višegodišnja. Grci i Rimljani smatrali su ga simbo-lom sreće. U Europi se uzgaja od 14. stoljeća. Ima slatkast, mi-risan i osvježavajući okus. Pospješuje probavu i kao prevencija i ublažavanje simptoma astme.

Metvica (Mentha longifolia) je višegodišnja zeljasta biljka sa uspravnom i razgranatom stabljikom, vrlo aromatičnog mirisa. Ulje metvice otklanja glavobolju, djeluje na pojačanje izlučivanja žuči i smirivanje želučanih grčeva.

Kadulja ili žalfija (Salvia officinalis) je višegodišnja, zim-zelena polugrmovita biljka. Potječe iz mediteranskih zemalja, a raširila se po cijeloj Europi. Dosta se uzgaja zbog eteričnog ulja koje se koristi u medicinske i kozmetičke svrhe. Medono-sna je biljka i intenzivno se koristi u ispaši pčela. Zbog anti-bakterijskog i antivirusnog djelovanja, eterično ulje kadulje koristi se kao aktivna supstanca u proizvodnji parfema, zub-nih pasti, šampona i sapuna, kao i za ispiranje usta.

I još brojni drugi začini oduševljavaju nas svojim intenziv-nim mirisima, aromama i ljekovitim svojstvima. Toliko se o nji-ma zna, a toliko je toga još nepoznato. Zbog toga će i dalje biti vječiti izvori istraživanja kako bi se njihova svojstva mogla upotrijebiti u sve korisnije svrhe za napredak ljudskog zdra-vog načina života.

Zanimljiva priroda


Mala enciklopedija šumarstva

ćuju zračni mjehuri ili stvaraju tzv. tkivo za plivanje, što je slučaj kod mnogih močvarnih i vodenih biljaka. Kiša posredno djeluje mehanički na posebne skupine biljaka, tzv. kišne baliste. Njihovi plodovi imaju oblik lopatica turbine i smješteni su na elastičnim dršcima pa snagu kišnih kapi koje padaju koriste za izbacivanje sjemenki, npr. iz komušica. Vrlo je značajno da sjemenke i plo-dove prenose poplavne i tekuće vode. Postoje biljne vrste čiji su plodovi otporni na sol u vodi, a takve se prenose na iznimno veli-ke udaljenosti oceanskim i morskim strujama.

Kod samorasprostranjivanja (autohorija) radi se o bilj-kama koje aktivno izbacuju sjemenke na velike udaljenosti (vrste rodova Impatiens, Oxalis, Escablium i druge). Postoje i biljke koje za vrijeme rasta aktivnim pokretima same odlažu svoje plodove u pukotine stijena ili u tlo (npr. kikiriki).

Čovjek je važan čimbenik u rasprostranjivanju plodova (an-tropohorija) i sjemenki, a čini to svjesno ili nesvjesno. Kulti-virane biljke, njihove plodove i sjeme čovjek svjesno prenosi na odgovarajuća mjesta. Šumari planski sakupljaju plodove pojedinih vrsta, odvoze ih u rasadnike ili na određene šum-ske površine s namjerom uzgoja biljaka za pošumljavanje ili popunjavanje. S druge strane, čovjek može nehotice prenositi sjemenke ili plodove nepoželjnih biljaka (invazivnih ili korov-skih) kada mu se prilijepe za odjeću ili na prijevozno sredstvo. Primjer za to opet je ambrozija koja je alergena, korovska i in-vazivna vrsta.

Uvijek treba imati na umu da su biološke diferencijacije sjemenki i plodova ovisne o životnom prostoru biljaka. Tako je poznato da u šumama u sloju zeljastog rasta prevladavaju mirmekohorne vrste. Kod viših trajnica prevladavaju epizoo-horne vrste, u sloju grmlja endozoohorne, a u sloju drveća uz endozoohorne prisutne su anemohorne vrste. Uvijek treba voditi računa da je čovjek iznimno odgovoran za rasprostra-njivanje plodova i sjemenki šumskih i svih drugih biljnih vr-sta.

plodovi, ali postoje i suhi plodovi i sjemenke čiji su plodovi hranjivi.

Ornitohorija ima veliko značenje jer ptice prenose razne ti-pove sjemenki, a udaljenosti kod takvog prijenosa mogu biti vrlo velike. Primjer su jednoplodnički ili monokarpni plodovi kod kojih je plodnica tučka građena od samo jednog oplod-nog listića, zbirni ili cenokarpni plodovi koji nastaju iz više plodnica istog cvijeta i skupni plodovi koji se formiraju iz či-tavih cvjetova.

Neke vrste sisavaca (npr. vjeverice) spremaju plodove za kasniju upotrebu i na taj ih način ujedno i rasprostranjuju. Plodove koje rasprostranjuju šišmiši su oni koji ostaju visjeti na stablu ili granama u izloženom položaju. Endozoohorno se prenose krupni plodovi koji imaju jak miris i padaju na tlo, kao što su bobe i koštunice, zbirni plodovi, skupni plodovi i bobe s tvrdom ljuskom. Za nas je iznimno važno da šumske životinje hraneći se plodovima, ujedno obavljaju i njihov prijenos na veće ili manje udaljenosti.

Epizoohorija je prenošenje plodova i sjemena na po-vršini životinja. Postoje vrlo različiti uređaji koji omogućuju pričvršćivanje sjemenki na tijelo životinje. Plodovi i sjemenke mnogih močvarnih i vodenih biljaka prilijepe se muljem na vodene ptice pa se mogu rasprostraniti na veće udaljenosti. Te su mogućnosti još veće kod sjemenki ili plodova koji u vlaž-nom stanju postaju ljepljivo sluzasti, npr. Plantago spp. Kod vrsta koje imaju žljezdaste dlake ili unatrag savinute kukice, plodovi ostaju visjeti na životinjama i mogu biti preneseni na velike udaljenosti. Uređaji za prihvaćanje mogu se pojaviti u vidu dlaka na listovima. Poseban oblik zoohorije pokazuju biljke tzv. životinjski balisti. Njihove se stabljike zakvače za ži-votinje koje prolaze, a prilikom vraćanja u prvotni položaj, od-bacuju sjemenke i plodove. To su npr. biljke s tobolcima, razne vrste usnatica i čičak. Treba uzeti u obzir da sjemenke mnogih vrsta biljaka dospiju na tijelo životinje na razne nepredviđene načine i prenesu se na druga mjesta.

Mirmekohorija je prijenos mravima. Mravi skupljaju i razno-se sjemenke, odnosno plodove na kojima se nalaze posebni privjesci elaiosomi. Ti privjesci sadrže hranjive tvari i tvari za primamljivanje. Elaiosomi se mogu razviti iz raznih dijelova sjemenki. Mirmekohorne biljke nalazimo u šumama i taj način prijenosa ima veliko značenje.

Rasprostranjivanjem vjetrom (anemohorija), odnosno zračnim strujama rasprostranjuje se velik broj biljnih vrsta. Ra-sprostranjivanje može biti posredno ako se sjemenke istresa-ju iz organa koji stoje na krutim elastičnim organima (tobolci, glavice) ili neposredno kada su sjemenke koje raznosi vjetar

Mrav nosi sjeme s elaistomom

Neke vrste sjemena zakvače se za životinje

gole, odnosno izravno izložene zračnim strujama. Postoje sje-menke koje same lete, koje lete pomoću mjehura, dlaka i krila-ca te drugih uređaja. Zračnim strujama (vjetrom) sjemenke se mogu prenijeti na vrlo velike udaljenosti, na stotine kilometa-ra, a primjer za to je ambrozija.

Kod rasprostranjivanja vodom (hidrohorija), u većini slučajeva radi se o prijenosu sjemenki kišom, naročito plivajućih sjemenki. Takve sjemenke imaju sposobnost ostati suhe, a to im omogu-


Kulturna baština

Tradicija gradnje brodova na Jadranu seže u prapovije-sno doba. U Grapčevoj špilji na Hvaru postoji crtež ja-dranskog broda datiranog oko 17. stoljeća prije Krista sličnog ilirskom brodu Gandeia kojega Grci smatraju

najstarijim tipom broda na Jadranu. Riječ je o većem „buc-mastom“ plovilu s razvijenim jedrima, izgledom drugačijim od ranih feničanskih brodova koje su uz ine tipove koristili i kasniji pomorski Liburni sve do antike. Iz tog broda razvila se današnja dalmatinska gajeta što bi značilo da se ovakav oblik broda na Jadranu koristi više od 3 tisućljeća.

Prvi kalafati u Betinu su došli s Korčule polovicom 18. stolje-ća i prilagođavali su svoje umijeće gradnje brodova lokalnim potrebama. Sigurno je da su prilikom dolaska zatekli značajnu flotu manjih brodova jer su Murterani i Betinjani 118 godina prije njihova dolaska već stupili na Kornate gdje su služili kao pastiri zadarsku gospodu.

Korčulanski majstor Paško Filipi u Betinu dolazi 1745. godi-ne i zajedno sa svojim sinovima osniva prvo poznato brodo-gradilište. Pokazalo se naime kako su slične potrebe za brodo-vima imali i stanovnici susjednih naselja na otocima i na obali, stoga su potomci obitelji Filipi i kalafati koji su obrt učili kod njih osnovali brodogradilišta u susjednom Murteru, Šibeniku, Biogradu, Sukošanu, Kukljici, Kalimu, Brbinju i Sailmu.

Kako to da su baš ovaj brod i njemu bliski, nešto veći levut i nešto manji kaić imali takav uspjeh u zadarsko-šiben-skom akvatoriju? Kako stvari stoje, odgovor leži u geografiji. Naime, nigdje na Sredozemlju obala nije toliko razvedena s mnoštvom otoka na malome prostoru, kao što je slučaj ov-dje. Samo je u tom području 20 naseljenih otoka kojima pri-padaju i po nekoliko manjih, a u slučaju Murtera i Betine taj

Betinska gajeta

Zaštićeno kulturno dobro i ponos na moru

Umijeće gradnje betinske gajete od sredine 18. sto-ljeća do danas ostalo je relativno nepromijenjeno te je registrirano kulturno dobro. Izvorno je betin-ska gajeta bila težački brod koji su Murterani i Be-tinjani koristili kako bi prevozili stoku na pašnjake kornatskog arhipelaga. Gajeta imena Cicibela u vla-sništvu Marijana Mijata iz Biograda na Moru smatra se izvornim tipom betinske gajete koju je 1931. go-dine izradio poznati kalafat Jere Filipi Tošulov.

broj penje se na gotovo dvije stotine. S obzirom na potrebe održavanja posjeda te potrebe u ribarstvu, razvidno je kako većina kućanstava u tom podneblju nije mogla funkcionirati bez broda. S druge strane, rijetke su bile obitelji koje su si mo-gle priuštiti dva broda. Rješenje se tražilo u jednom, dovoljno čvrstom i robusnom za prijevoz tereta, ne preteškom na jedru i veslu, otvorene santine da mogu ući i tovar i koza i težaci i ribari i brime i mast i riba i kamen te u konačnici da je siguran i dobro opremljen.

Tekst: Goran VincencFoto: Goran Vincenc/arhiva

Betinska gajeta

Betinski spomenik u lučici: Dječak drži gajetu u rukama


Kulturna baština

Priča o Cicibeli

Cicibela je primjer izvornog tipa betinske gajete, rav-ne kolumbe i dritog rebra, robustan je i vrlo stabilan brod. Prova joj je prilično visoka, a krma tek nekoliko

centimetara niža. Duga je 7,70 metara, široka 2,80 metara, visine jedan metar, bruto tonaže 2,67 tona.

Pod imenom „Danica“, Cicibela je izgrađena 1931. godine u škveru kalafata Jere Filipija–Tošulova u Betini. Naručitelj je bio Tome Gregov–Taškela iz Preka na otoku Ugljanu, a po završetku gradnje naručitelj je isplatio kalafatu gajetu s 1.200 litara maslinovog ulja umjesto novcem u što je tada bio čest običaj u Betini.

Svom prvom vlasniku služila je za održavanje preko-morskih posjeda u Zadru. Tijekom Drugoga svjetskoga rata prevozila je izbjeglice (žene, djecu i starce) do Kornata gdje su ih preuzimali saveznici te prevozili dalje prema otoku Visu da bi na kraju bili odvedeni u izbjeglički kamp El Shatt u Egiptu. Danju je bila potopljena u plićaku na Kornatima zbog zavaravanja ratne avijacije. Potopili bi je puneći je ka-menom i vadeći čep s dna broda da bi je predvečer podigli iz mora i osposobili za plovidbu. Nakon rata gajeta je demo-bilizirana i pretvorena u zadružni brod za prijevoz putnika i tereta na relaciji Preko - Zadar. U tom razdoblju ugrađen joj je motor, a potom je vraćena obitelji Gregov. Šezdese-tih godina prošlog stoljeća otkupio ju je profesor Emanuel

Marušić iz Zadra koji ju je koristio za plovidbu i razonodu promijenivši joj ime iz Danica u Cicibela.

U granatiranju Zadra 1993. godine pogođena je gelerima te je potopljena na vezu. Ubrzo je podignuta, sanirana i os-posobljena za plovidbu, ali je 2002. opet bila u lošem stanju. Marino Mijat, tadašnji vanjski suradnik zadarskih restaura-tora odlučuje ju spasiti i obraća se legendarnom betinskom brodograditelju Čedomiru Burtini-Ćiri.

Sedam godina trajala je obnova koja bi bila nemoguća bez pomoći lokalnih institucija i prijatelja. Dio originalnih dotrajalih dijelova Cicibele pohranjen je i izložen u pomor-skoj zbirci grada Zadra. Po završetku rekonstrukcije Cicibele od izvorne građe broda zadržana je jedna petina. Cicibela je porinuta 24. srpnja 2011. godine u Betini.

Cicibela

Važno je naglasiti kako je gajeta bila i obiteljski brod, tj. po-sadu je činila jedna obitelj, njome upravljaju i žene i djeca i starci. Čak štoviše, rijetka su mjesta na obali, ako ih uopće ima, u kojima žena participira u operacijama na brodu koliko na Murteru i Betini.

Da bi proizveli ovakav brod, lokalni su kalafati morali u dušu poznavati sve ove potrebe i običaje. I sami kalafati su, kada nisu izrađivali brodove, bili i težaci i ribari i mornari.

Gradnja broda ne počinje u radionici, nego u šumi gdje se odabiru materijali, a svako je drvo namijenjeno za posebni

dio broda. Hrast lužnjak i kitnjak te brijest koriste se za osnov-nu konstrukciju, dok su ariš, bijeli bor, smreka i javor dobri za opremu, oplatu i jarbole.

Posječeno, osušeno, raspiljeno i otesano drvo prirodni je građevni materijal koji se ne može u potpunosti nadomjestiti umjetno stvorenom građom. Koristeći se drvetom kao jedi-nim građevnim materijalom, drveni brod postao je svjedo-kom vječnoga sklada čovjeka i prirode, važan dio zatvorenog kruga rađanja, života, rasta i smrti.

Sama gradnja jednog broda odvija se ovako: prvo se napra-ve pramac, krma i kobilica, potom dolaze okomito postavljena rebra i katine po palubi. Slijede verzine i opasi kao uzdužna konstrukcija te oplatne i palubne letve. Ovi dijelovi tvore zao-kruženu cjelinu nakon čega na red dolazi postavljanje opreme - pokaporte, podnice, kućište i pregrade za motor te sohe za vesla. Za kraj brod se boja i začavljuje.

U posljednje vrijeme sve se više nastoji valorizirati drvena brodogradnja i brodovi kao oblik turističke atrakcije koja nije vezana za određeni dio sezone. Njegovanje i razvoj tradicij-skih zanata, kao što je drvena brodogradnja, veliki je turistički i ekonomski potencijal za razvoj dalmatinskih otoka. U Betini je otvoren i Muzej betinske drvene brodogradnje kako bi se priča o gajeti sačuvala i valorizirala. Primjer betinske gajete kao zaštićenog kulturnog dobra ide uz priču značajnog obi-lježja kulturnog identiteta i povijesnog nasljeđa našeg pod-neblja što doprinosi očuvanju i promociji hrvatske pomorske i tehničke baštine.

Kaić u betinskoj lučici


Zanimljivosti

Urbani pčelinjak za svakoga

Pčelarstvo kao terapija

U posljednje vrijeme u medijima se može čuti priča o izumiranju pčela i dru-gih kukaca oprašivača. Rezultati brojnih istraživanja diljem svijeta ukazuju na smanjenje broja pčela u prirodi i njihov istovremeni porast u gradovima. Taj fenomen pripisuje se klimatskim promjenama i sve masovnijoj upotrebi pesticida koji se koriste za pripremu sjemena za sjetvu, a koji truju biljku i tlo oko nje. Pčele su jako osjetljive na to zagađenje pa bježe iz prirode u gradove.

Iako se gradovi i metropole sve više šire, a neboderi sežu ka visinama, ipak postoji svijest o tome kako unutar svakog od njih mora postojati barem mala zelena oaza kao utočište građanima željnima prirode. Tako se urednima nastoje odr-

žavati gradski parkovi, travnjaci i drvoredi, a posebna pažnja posvećuje se park šumama unutar gradskih sredina. U rural-nim krajevima bavljenje vrtlarstvom, cvjećarstvom i pčelar-stvom sasvim je uobičajeno, ali sve je to u urbanim zonama

do nedavno bilo nemoguće i zamisliti. Danas, vrtovi niču na krovovima zgrada, zidovima, balkonima i okućnicama u gra-dovima, a sve veću popularnost stječe i bavljenje pčelarstvom u urbanoj sredini.

Pčela je životinja od iznimne koristi za čovjeka i bioraznoli-kost, a njene bi se korisne osobine trebale iskoristiti za dobrobit cijelog eko sustava. Prema istraživanjima, pčela oprašuje gotovo 80 % biljnih vrsta koje koristimo u svakodnevnoj prehrani.

Tekst/foto: Helena Jakobović

Urbani pčelinjak za svakoga


Zanimljivosti

prirode u gradove. Grad je pčelama sve privlačniji jer u njemu nema intenzivnog kemijskog tretiranja biljaka, a pelud iz cvjetnjaka, vrtova i cvijećem uređenih okućnica i obližnjih šumaraka omogućuje pčelama siguran biološki razvoj. Izgle-da da je danas gradski ambijent povoljniji za pčele - klima je u gradovima toplija i oni pčelama nude veći biološki izbor hra-ne: lijeska, lipa, vrba, bagrem, kesten, cvjetovi livade, bjelogo-rica i crnogorica.

Pčele potpomažu zdravlju flore s obzirom na to da sa-kupljaju sve biljne izlučevine koje su podloga za razvoj biljnih bolesti i stoga su najbolja preventivna zaštita bilja. Također, sišu sokove od ušiju oštećenih i bolesnih biljaka onemoguća-vajući razvoj plijesni na bilju pa tako čuvaju biomasu grada i učinke koje ona ima u čistoći gradskog zraka.

Popularizaciji urbanog pčelarstva u Europi veliki doprinos dala je poznata londonska delikatesna trgovina Fortnum and Mason koja je 2008. godine svoje košnice postavila na krov svojeg dućana na Piccadilly trgu u centru Londona. Tim pčela-ma na raspolaganju su vrtovi, balkoni i prozori u radijusu od 5 km, a svakako najveći izbor pruža im vrt obližnje Buckingham-ske palače koja na krovu također ima svoj pčelinjak. Urbano pčelarstvo, osim u Londonu, prisutno je i u drugim većim gra-dovima poput Pariza, San Francisca i New Yorka, a trend je sva-kako pozitivan s obzirom na masovna umiranja pčela koja se događaju diljem svijeta. Bijela kuća u Washingtonu ima svoj pčelinjak, kao što i Hotel Waldorf Astoria u New Yorku na kro-vu ima svoj. Dvije košnice su postavljene na krov zgrade Eu-ropskog gospodarskog i socijalnog vijeća u Bruxellesu. Čitav niz javnih institucija u Europi ima pčelinjake. Med iz srca Pari-za, pariške Opere postao je brendirani proizvod.

Pčela je i u gradu Zagrebu sve više pa se nerijetko mogu vidjeti cijeli rojevi na prometnim znakovima, stupovima i svje-tiljkama u strogom centru grada. Stručnjaci pčelari smatraju

ih mirnim, vitalnim i vrlo medonosnim. No, za razliku od mno-gih gradova u Europi gdje je med urbanih pčela cijenjeni pro-izvod, u Zagrebu se pčele ne smiju držati unatoč brojnim ko-ristima koje bi grad mogao imati. Pčelarske udruge pokrenule su inicijativu za promjenu pravilnika grada Zagreba čime bi se omogućilo urbano pčelarenje, a tada bi se pčelinjaci mogli naći primjerice na krovu Gradskog poglavarstva ili koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, u Botaničkom vrtu ili krovu Hrvat-skog narodnog kazališta te bi Zagreb bio bliže tituli zelenoga grada. Grad Zagreb ima svoje pčelarsko dežurstvo koje funk-cionira kao pčelarska služba kroz sustav 112 i izlazi na teren na poziv građana u slučaju problema sa pčelama, osama ili stršljenima.

Pravilnikom o držanju pčela i katastru pčelinje paše odre-đeno je na koji način pčelar obavlja prijavu dolaska na odre-đena medonosna pašna područja. Svaki pčelar dužan je takva mjesta obilježiti jasno ispisanim osobnim podacima kako bi se znalo o kome je riječ.

U park šumi Maksimir, na zemljištu Agronomskog fa-kulteta registriran je jedan specifičan i poseban pčelinjak – inkluzivni terapijski pčelinjak nazvan Urbani pčelinjak za svakoga, a čija je idejna začetnica pčelarska majstorica i api-terapeutkinja mr. sc. Jadranka Luketa Marković. Ona je uz pomoć zagrebačkog Gradskog ureda za poljoprivredu i šu-marstvo, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invali-ditetom te potporu gradonačelnika Milana Bandića i dekana Agronomskog fakulteta prof. dr. sc. Zorana Grgića ostvarila svoju hvale vrijednu ideju. Naime, uz pomoć volontera, su-sjeda i članova Inkluzivne pčelarske sekcije udruge pčelara Pčelinjak, uređen je pčelinjak koji okuplja osobe oboljele od multiple skleroze, one s tjelesnim invaliditetom, psihičkim smetnjama, gluhe, nagluhe, oboljele od karcionama, kao i sve ljude dobre volje, djecu, mlade i stare bez obzira na dob i

- Ako bi pčele nestale s lica Zemlje, ljudskoj rasi bi onda preostalo još samo četiri godine. Bez pčela nema oprašiva-nja, nema biljaka ni životinja pa ne bi bilo ni ljudi – rekao je Albert Einstein. U ekonomskom smislu pčele su iznimno značajne s obzirom na to da oprašiva-njem ostvaruju i znatno veće prinose pojedinih kultura, kao što su jabuke, kruške, suncokret, kukuruz, jagode, uljana repica i druge. No, u posljednje se vrijeme u medijima može čuti priča o izumiranju pčela i drugih kukaca opra-šivača.

Rezultati brojnih istraživanja di-ljem svijeta ukazuju na smanjenje bro-ja pčela u prirodi, ali istovremeno porast broja pčela u gradovima. Taj fenomen pripisuje se klimatskim promjenama i sve masovnijoj upotrebi pesticida iz grupe neonikotinoida koji se koriste za pripremu sjemena za sjetvu, a koji truju biljku i tlo oko nje. Pčele su jako osjetljive na to zagađenje pa bježe iz

Mr. sc. Jadranka Luketa Marković


Zanimljivosti

zdravstveno stanje. Svi su oni prostor učinili pristupačnim za kretanje, a prema uvjetima Pravilnika o držanju pčela, pče-linjak ogradili dvometarskom ogradom kako bi pčele izlije-tale iznad visine ljudskih glava. Opremljen je mnogim rad-nim pomagalima kako bi bio prilagođen svakome. Pokošeni put od pčelinjaka vodi prema Agronomskom i Šumarskom fakultetu te se na taj način možda teško pokretnim osoba-ma koje se kreću pomagalima i često posjećuju pčelinjak otvori mogućnost za studiranje ili rad na tim dvama fakul-tetima. Urbani pčelinjak za svakoga podrazumijeva druže-nje i rad raznih skupina korisnika i učenje o tehnologiji rada sa pčelinjim zajednicama, higijeni prostora, uzimljavanju i pojenju pčela, vrcanju meda, matičnoj mliječi, pčelinjem vosku i medonosnom bilju. Često se organiziraju dodatna druženja, radionice i drugi sadržaji.

Ova ljekovita terapija pčelama pokazala se iznimno učinkovitom za zdravlje osoba s invaliditetom, ali i psihofizič-ko stanje zdravih osoba, koje sve zajedno borave u prirodi, a opet u urbanoj sredini. U Urbanom pčelinjaku za svakoga izra-đuju se predmeti od voska, kreme i ljekovite masti koje se ko-riste u apiterapiji, a vrijednost kile meda ne mjeri se u kunama, već u količini ljubavi uloženoj u njegov nastanak. Gospođa Lu-keta Marković svoju ljubav prema pčelama prenosi na djecu u vrtićima i školama u kojima često drži predavanja o apiterapi-ji, odnosno o pčelinjim proizvodima kao funkcionalnoj hrani, njihovoj upotrebi u hitnoj samopomoći, osnaživanju organiz-ma i sprječavanju bolesti. Urbani pčelinjak za svakoga često posjećuju djeca iz Osnovne škole Jabukovac, kao i umirovlje-nici Doma Maksimir koji se nalazi u blizini. Gospođa Jadranka Luketa Marković, koja se i sama zbog progresivne i nasljedne bolesti kreće pomoću invalidskih kolica ili elektronskog skute-ra, naglašava da granice u životu ne postoje, osim ako ih sami ne stvorimo. Ovaj pčelinjak tome je primjer. Iako pčelin ubod za nekoga može biti smrtonosan, važno je znati da su pčele miroljubiva stvorenja ako im se ne ugrožava stanište. Koristi od tih malih vrijednih životinja višestruke su za ljude i okoliš te se kao takve moraju očuvati.

Pčelinje košnice

Maslina nezamjenjiva u zdravoj prehrani

Maslinovo ulje – lijek iz davnineMaslina ili uljika (lat. Olea europea L.) vazdazeleno je suptropsko stablo. Divlja maslina koja u velikom broju raste uz našu obalu i po otocima nosi lat. naziv Olea europaea var. sylvestris. Maslina latinski naziv ŏlīva vjerojatno vuče od etruščanskog eleiva i zatim protogrčkog elaíwa. Svima je poznata kao dugoživuće stablo koje daje jestivo, ljekovito ulje zbog čega se masovno uzgaja na Mediteranu. Gotovo polovinu svjetskog ulja proizvodi Španjolska.

Starogrčki je simbol bogatstva, zdravlja, ljepote i mudro-sti. Homer je maslinovo ulje nazvao tekućim zlatom. Prema Hipokratu, ulje je u Staroj Grčkoj korišteno za više od 60 farmaceutskih pripravaka. Njime su liječili

kožna oboljenja, bolove u želucu i infekcije ušiju. Znanje kul-tivacije maslina prenijeli su Feničani i Stari Grci od Male Azije preko Iberijskog poluotoka do Sjeverne Afrike.


Vjerojatno najstarija maslina nalazi se u Libanonu i broji oko 4.000 godina


Ljekovito bilje

Maslinovo ulje – lijek iz davnine

Rasprostiranje i stanište: prirodno pridolazi na jugoistoku Sredozemlja. Kultivirana forma uzgaja se u svim mediteran-skim zemljama, kao i na Bliskom istoku i sjeveru Indije. Na američki kontinent prenesena je 1560. godine te se uzgaja u Peruu i Meksiku.

Opis: raste kao grm visine od 1 do 3 m ili manje stablo visi-ne od 4 do 5 ili rjeđe i 10 m. Deblo je često iskrivljeno, a kora usukana i sive boje. Deblo visoke starosti obično je šuplje. Grane su čvoraste, dugačke, kod nekih sorata usmjerene pre-ma dolje. Listovi su jednostavni, gotovo sjedeći, ovalni i koža-sti, obnavljaju se svake dvije do tri godine. Grozdasti cvatovi nalaze se u pazušcima listova. Cvjetovi su mirisni, maleni, od 2 do 4 mm dužine, bijeli, s po dva prašnika. U jednoj se cvjet-noj glavici nalazi između 10 i 40 cvjetića. Plod je zelen ili crn, što ovisi o sorti, ovalnog oblika, dužine od 0,7 do 4 cm i širine od 1 do 2 cm. Usplođe je mesnato i sadrži ulje čija količina i sastav ovise o kultivaru, nadmorskoj visini i drugim faktorima. Sazrijevaju četiri ili pet mjeseci nakon cvatnje. Stablo plodo-nosi nakon što navrši 20 godina starosti i to dva puta godišnje.

Kemijski sastav: Sirovo meso ploda sadrži do 80 % neisu-šujućeg ulja u sastavu kojega su nezasićene masne kiseline, od kojih je oleinske 75 %, palmitinske do 20 %, linolne 13 % i α-linolenske 0,55%. Esencijalne masne kiseline linolna i α-linoleinska nazivaju se i vitaminom F, a on je neophodan za materijal za izgradnju staničnih stijenki s obzirom na to da ih sam organizam sintetizira u vrlo malim količinama. Plodovi su bogati bjelančevinama, pektinima, šećerima, vitaminima A, B, C, E i P, solima kalija, fosfora, željeza i drugih elemenata. Sadr-že i katehine, fenolkarbonske kiseline i triterpenske saponine. Listovi sadrže organske kiseline, fitosterin, glikozid oleurope-in, smole, flavonoide, lakton, gorke i taninske tvari, eterično ulje u sastavu kojega su efiri, fenoli, kristalni terpen kaufen, eugenol eukaliptol (sin. cineol), citral i alkohol.

Upotreba za liječenje: lišće se skuplja prije cvatnje u ožujku i travnju te suši na tamnom i prozračnom mjestu, a plodovi se skupljaju od rujna do prosinca. Poznato je ljekovito i bla-gotvorno djelovanje maslinovog ulja pri vanjskoj primjeni.

Primjenjuje se u slučaju uboda pčela, osa i bumbara, kao i kod ogrebotina i modrica i liječenju crvenog vjetra (infekcija kože), osipa, egzema te folikuloze i konjuktivitisa. Kod unutarnje pri-mjene, djeluje na način da stvara film koji djeluje protuupalno i ublažavajuće te ima moć rastvaranja žučnih kamenaca i sti-mulira izlučivanje žuči s obzirom na to da može djelovati na širenje žučnog kanala. Kao učinkovita metoda u tu svrhu i za rješavanje zatvora može se koristiti klistir od maslinovog ulja. Ulje se koristi u slučaju prehlade i kao sredstvo za povraćanje u slučaju trovanja. Listovi izlučuju veću količinu fitoncida koji mijenjaju svojstva bakterija koje uzrokuju tuberkulozu. Aktiv-ne tvari u listovima imaju sposobnost sniziti količinu šećera u krvi. Uvarak od svježeg lišća koristi se kod povišenog arterij-skog tlaka, kao diuretik, kod oteklina, а također i prevencije ateroskleroze uslijed nakupljanja masnih stanica. Tinktura od listova normalizira krvni tlak i disanje. Kora masline može se koristiti kao zamjena za koru vrsta koje sadrže kinin u svrhu snižavanja povišene temperature.

Plodovi raznih sorata

Najveći proizvođač ulja je Španjolska


Gljive naših krajeva

Bijela puževica - uočljiva među jesenskim lišćem

Jestiva gljiva osrednje kvaliteteBijela puževica ili bjelokosna puževica [lat. Hygrophorus eburneus (Bull.) Fr.] jestiva je stapčara koja stvara mikorizne veze s hrastovima i bukvama. Znanstveno ime roda Hygrophorus dolazi od hygro što znači vlaga i phorus što znači nositelj. Znanstveni naziv vrste eburneus znači „poput bjelokosti“, a ukazuje na boju klobuka. U literaturi se nalazi i pod sinonimima Agaricus eburneus Bull., Gymnopus eburneus (Bull.) Gray i Limacium eburneum (Bull.) P. Kumm.

Bijelu puževicu prvi je opisao fran-cuski botaničar Jean Baptiste Pierre Bulliard 1783. godine pod znanstvenim nazivom Agaricus

eburneus. Kasnije je švedski botaničar i mikolog Magnus Elias Fries razdijelio Agaricus u nekoliko rodova u svojem velikom djelu Systema Mycologicum I (1821.) te je bijelu panjčevicu smjestio u rod Limacium. Godine 1836. premjestio ju je u rod Hygrophorus u svojem djelu Epicrisis Systematis Mycologici.

Rasprostiranje i stanište: široko je rasprostranjena po Europi, Sjevernoj Americi i Sjevernoj Africi. Nalazi se po miješanim šumama i šumama listača, pojedinačno ili u manjim grupama.

Opis: plodno tijelo srednje je veli-čine. Klobuk je promjera od 20 do 60, rjeđe 80 mm. U početku je oblika po-lukugle, kasnije poprima oblik širokog zvonca s rubovima podvijenima prema unutrašnjosti, a sa zrelošću se izravnava i često ima izbočinu u središtu. Kožica je snježnobijele boje ili bijeložućkaste sa sivim tonom, a sa sazrijevanjem popri-

ma nešto izraženiju žućkastu boju, po-nekad s hrđavo žutim mrljama. Klobuk je za vlažnog vremena prekriven debe-lim slojem sluzi i pod prstima može dati vodenast i ljepljiv osjet. Listići su široki i bijeli i spuštaju se niz stručak, a kod sta-rih plodnih tijela, ponekad se pojavljuje oker ili rđavo žuti ton. Stručak je visine od 40 do 80, rjeđe 120 mm i promjera od 5 do 15, rjeđe 20 mm. Valjkastog je oblika, pun, pri dnu je često sužen i savijen. Sa starenjem ponekad postaje šupalj. Bijele je boje, na bazi može imati mrlje blijede oker boje, a pri vrhu ili po cijeloj dužini bijele ljuskice, zrnca i sluz ili ljepljivi film. Ako se osuše, klobuci će ostati bijeli, a stručci će poprimiti tamni-ju boju, osobito ako su prethodno bili namočeni. Meso je bijelo, nježno i vrlo krto. Spore su eliptične, glatke i bezboj-ne. Otisak spora je bijele boje.

Miris i okus: Bez osobitog mirisa. Okus je vrlo blag, slatkast, po nekima kiselkast.

Vrijeme sakupljanja: od rujna do studenog.

Kemijski sastav: U plodnom su ti-jelu pohranjene mnoge aktivne tvari među kojima su masne kiseline s bakte-ricidnim djelovanjem od kojih je jedna pokazala i fungicidnu aktivnost na pa-togenu koji napada patogen krumpira i rajčice te koji uzrokuje pojavu medne rose. Plodna tijela sadrže mikroelemen-te (do 0,039 %): magnezij, krom, man-gan, željezo, kobalt, nikal, mjed, cink, olovo i kadmij.

Upotreba: smatra se gljivom osred-nje kvalitete. Bijele puževice mogu se


jesti sirove, marinirati ili usoliti. Dobre su za miješanje s raznim drugim vrsta-ma gljiva u raznim jelima. U Kini sprav-ljaju napitak od bijele puževice i jako-vog mlijeka posredstvom fermentacije bakterija.

Slične gljive: gusjenična puževica [Hygrophorus cossus (Sowerby) Fr.] ma-

nja je od bijele puževice i ima krem to-nove na klobuku, a nalazi se pod hrasto-vima. Također se pojavljuje u kasno ljeto i jesen, a najizraženija je razlika u mirisu. Gusjenična puževica ima izražen, neu-godan miris vrlo sličan kiselom mirisu koji izlučuju gusjenice vrbotoča (Cossus cossus L.). Zahvaljujući mirisu, nosi do-maći naziv gusjenična i znanstveno ime vrste cossus. Gljiva je jestiva, ali je ljudi ne beru upravo zbog odbojnog miri-sa.

Stvara mikorizne veze s hrastom i bukvom

Može rasti u grupama

Izgled za vlažnog vremena

Najava

Rika jelena Tekst: Helena JakobovićFoto: Dražen Degmečić

Sredinom rujna, kada dani postaju sve kraći i počnu pa-dati željno iščekivane kiše kako bi natopile suho tlo, šetnja šumom uz lepezu boja jesenskog lišća nudi još i slušanje pjesme jelena u daljini koja je zapravo lju-

bavni poziv košutama na parenje. Naime, da bi osigurali svoje potomstvo, mužjaci jelena u rujnu, ponekad već u kolovozu, kada temperature počnu opadati, započinju sa svojom rikom koja nalikuje na tuljenje goveda. Jelen pronalazi teritorij u bli-zini krda košuta te im svojim rikanjem daje do znanja da je u blizini. Teritorij dodatno obilježava svojom mokraćom i se-kretima iz mirisnih žlijezdi. Polako stvarajući svoj harem, jelen pari svaku košutu unutar njega. Jelen u vrijeme rike u svom krdu okupi oko 10 do 15 košuta koje su u tom periodu pare-nja samo njegove. U prvoj polovici rujna rika je najintenzivni-ja i najimpresivnija. Svojom rikom najjači mužjaci drže svoje ženke - košute na okupu dajući do znanja suparnicima da se ne približavaju, a samim time pokazuje se snaga i nadmoć jer samo takvi mogu okupiti harem i pariti sve košute.

Ipak, često dolazi do borbi među jelenima. Naime, drugi jeleni žele otjerati „vlasnika“ krda i preoteti košute. Zbog toga među njima dolazi do borbi koje su žestoke, snažne i iscr-pljujuće, uz zveket rogova koji se daleko čuje, a koji se znaju

međusobno i zaplesti. Snažniji jelen pokušava zadati udarac u bok svom suparniku, a ako mu to uspije, slabiji se vrlo brzo povlači i odlazi u bijegu. Parenje se odvija u ranim jutarnjim ili ranim večernjim satima, dok je između vrijeme za odmor.

Zanimljiva je simbioza između jelena i košuta u haremu u vrijeme rike. Naime, jelen je tada vrlo neoprezan i razmi-šlja samo o parenju, ne jede i često izgubi i do 30 % tjelesne mase. Zato košute u haremu brinu da mužjak ima potreban mir u vrijeme odmora kako bi se dovoljno mogao odmoriti za napore koje iziskuje parenje. Oplođena košuta nakon 230 do 240 dana gravidnosti oteli u svibnju ili lipnju jedno, rjeđe dva teleta. Košuta je brižna majka koja u prvim danima života skriva mlado u tajnom i mirnom ležaju. Mlado sisa majku do oko 8 mjeseci, a osamostaljuje se s oko godinu dana, no ipak još ostaje u blizini majke. Košuta koja je starija i iskusnija drži na okupu cijelo stado. Jelen spolnu zrelost postiže u drugoj godini života, no tek otprilike u petoj dobiva priliku izboriti se za parenje. Stariji i jači jeleni nagonski oko sebe okupljaju dva do tri mlađa jelena „naučnika“.

Košuta i jelen zajedno su samo u vrijeme oplodnje. Kada završi razdoblje parenja, jelen i košute odlaze svatko na svoju stranu i vjerojatno se nikada više neće sresti.

Jelen u rici

Documents

HRVATSKE ŠUME 261 - 9/2018 - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/261.pdf · Samoniklo bilje šumari postupcima njege i obnove (u Go-dišnjem izvješću Hrvatskih šuma koje možete