Umjetnost kao igra, simbol i svetkovina

IzvorničlanakUDK165.1:7.0/GadamerPrimljeno24.02.2006.

Dafne VidanecGajnice11/VI,HR-10000Zagreb

[email protected]

Kritičko-analitički pristup razumijevanju Gadamerovog pojma umjetnosti

Umjetnost kao igra, simbol i svetkovina

SažetakU sadržaju ovog elaborata autorica želi propitati pojam umjetnosti orijentirajući se na Ga-damerovo shvaćanje umjetnosti kao »aktualnost lijepoga«, a kao polazišnu točku autorica uzima Gadamerovo krucijalno pitanje: »Je li umjetnost moderne ono što uistinu razumije-vamo kao umjetnost?« Ono što autorica smatra pregnantnim pri određivanju polazišta ovog elaborata, čiji sadržaj tendira obrazložiti i pojasniti razumijevanje umjetnosti kao »aktu-alnost lijepoga«, na temelju fenomenološki impostiranog i hermeneutički oblikovanog mi-šljenja u djelu naslovljenom Oglediofilozofijiumjetnosti, tiče se tumačenja Gadamerova stava spram vrednovanja kriterija umjetnosti, odnosno umjetničkog djela. Odakle Gadamer preuzima te kriterije? On ih preuzima iz dvaju, može se reći, sadržajno dijametralno suprot-nih, a formom identičnih kulturno-povijesnih epohalnih razdoblja, od kojih prvo, ujedno i (prema njegovu mišljenju) važnije, predstavlja izvor iz kojega ono drugo crpi svoje impul-se, snagu, uzore i nadahnuća: antika i moderna. Međutim, prije nego li prijeđemo na bît problema, valja propitati razloge koji su naveli filozofiju, a time i sâmog Gadamera, da se počne zanimati/baviti (za) pitanje(m) umjetnosti. Imajući na umu prethodno izložene refe-rence, u sadržaju ovog elaborata spomenuta će se tema obrazložiti slojevito, tj. u tri dijela: prvi dio elaborata baviti će se općim značajkama Gadamerova fundiranja problematike umjetnosti, tj. umjetničkog djela općenito i to s naglaskom na značaj, smisao, svrhu i ulo-gu moderne umjetnost. U drugom će se dijelu više pažnje posvetiti razumijevanju estetske dimenzije umjetnosti: iskustvo lijepoga. Treći dio elaborata orijentiran je na razumijevanje umjetnosti kao igre, simbola i svetkovine.

Ključne riječiHansGeorgGadamer,umjetnost,umjetničkodjelo,moderna,aktualnostlijepoga,igra,sim-bol,svetkovina

1. »Status quaestionis«

1.1. Moderna – paradoks umjetnosti?

Odgovornapitanje:Što je umjetnost?podrazumijevanadesetke,akoneinastotine različitih, čestoneusuglašenihodgovora, štonije slučaj s određiva-njemsadržajanekihdrugih(biloprirodnihiliduhovnih)znanosti,primjerice,s»anatomijom«.Tako»anatomiju«,uusporedbisumjetnošću,jednostavnodefiniramokaonaukuodijelovimatijela.1Umjetnostkaopojamkojisadr-

1

Napočetkuizlaganjaautoricapokušavaizni-jeti objektivne razloge koji idu u prilog po-teškoćiodređivanjapojmaumjetnost.Uspo-redbu s pojmom preuzetim iz terminologije

prirodnih znanosti valja shvatiti kolokvijal-no. Prigodom nastojanja oko objašnjavanjanastanka i svrhenekogelaborata ili sl., samHegel u uvodu svojeg djelaFenomenologi-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 105God.27(2007)Sv.1(143–161)

D.Vidanec,Kritičko-analitičkipristuprazu-mijevanjuGadamerovogpojmaumjetnosti144

žajnoobuhvaćarazličite(ljudske)tvorevineiumijeća,vezanezasposobnostzahvaljujućikojojčovjekima–datakokažemo–»moćuobrazilje«,nijemo-gućedefiniratinanačinnakojito,primjerice,činimo,spojmom»anatomije«,baremneondakadagovorimooumjetnostiuperspektivifilozofije.Zašto se filozofija zanima za umjetnost?–OdgovornaovopitanjesâmGa-dameruobličujevećnaprvimstranicamaleksički isemantičkivrlo»profi-njenog«,sadržajnozanimljivogtemetodološkikonstruktivnogfilozofskogadjela,naslovljenogOgledi o filozofiji umjetnosti,ukojemautorspovijesno-filozofskogagledištakroznekolikorazličitonaslovljeniheseja2obrađujepro-blematiku(vrednovanjairazumijevanja)»moderne«umjetnosti,ili–kakojeispravnokazati–umjetnosti moderne.Umjetnostjekaotemaraspravevrlostara,tesusefilozofioduvijekzanjuzanimali,anekimeđunjimasujepoku-šaliidefinirati,iakojetakavzadatak,kakojerazvidnouGadamerovugovoruoumjetnosti,posebi»nemogućamisija«.Umjetnostjenemogućedefiniratiporadionogaštoonajestusebiištokaotakvaoznačuje.Umjetnostjeuprvomredu,daseizrazimofizikalnimpojmovima,nadvremenskainadprostorna,štoznačidaonakaofenomennadilaziivrijemeiprostor.Nadalje,budućidana-dilazivrijemeiprostor,umjetnostnadilaziisamogčovjekakaokonačnobićekoježiviunekomzadanomvremenuiprostoru.Umjetnost(lat.ars)je,kakosuznalirećistariLatini,aeterna ilivječna.Takategorija»vječnosti«pred-stavljadodirnutočkuukojojseumjetnostsusreće,gotovosuštinskipodudarasjednimdrugimfenomenom–religijom,aizkojenerijetkocrpinadahnuća.No, ovdje se ne tendira baviti kategorijalnomodređenošću umjetnosti kaonečegavječnoga,već se tendirapropitati razlogeporadikojih se filozofijazanimazaumjetnost,akojeGadamervidiuslijedećem:1) Filozofijase,kakozamjećujeGadamer,zanimazaono»opće(nito)«,teu

govoruonekompredmetuistraživanja,onapolaziodonog»opće(nito)g«.3 Zafilozofiju,umjetnostje»opć(enit)a«,jer,isamapoezijakojurazumije-vamokao»umjetnostriječi«(op.a.),jest»filozofskija«,4(tj.»općenitija«op.D.V.)odpovijesti,budućidase,zarazlikuodpovijesti,zanimazaonozbiljsko, tj.aktualno,»pripovijedajući«oonomešto jest,aneoonomekakobijaše.Utomsmislu,poezija,atimeiumjetnost,moglibismoreći,aktualizira iliozbiljuje sve što se tičečovjeka injegovestvarnosti,po-katkadispunjenetrpljenjemi/lipatnjomkaoopćim(duševnim)stanjima,kojasunasvojstvennačinprepoznatljivaiprezentnausamomčovjeku-umjetniku,njegovu(umjetničkom)stvaralaštvuinačinuživljenja.

2) Upoezijikao»umjetnostiriječi«,aosobitouhermetičnoj,kakonaglaša-vaGadamer,postojeneshvatljiva,iliboljerečeno,nerazumljivamjesta,atamogdjesepojavljujenerazumljivost,pozvanjefilozof.5

3) Zadaćamišljenja,uovomsmislufilozofije,jestodgovoritinapitanje:Što je umjetnost danas?,6odnosno,je li (i po čemu) umjetnost moderne pris-podobiva velikoj umjetnosti prošlosti i tradicije?

Pokušamo li pobliže analizirati objašnjenja zadaće filozofije s obzirom naumjetnost,uočitćemotristvarikojesurelevantnezafundiranjeproblematikevezanezarazumijevanjeumjetnostikaotakveiumjetnostikojajenastalaurazdobljukojezahvaćakraj19.ipočetak20.stoljećauEuropi:

Moderna:– umjetnostmodernepredstavljasvojevrsnuaktualizacijuvelikeumjetnostiprošlosti(antike);

– iakoseusadržajuiformi»moderneumjetnosti«osjećaju»impulsi«antike,modernajeumjetnostad extrasuštasuprotnostantičkoj;



– moderna,kojasepojavilanapovijesnojpozornicipotkraj19.stoljećakaonekavrstareakcijenaumjetnostuopće,isključilajesvetradicijelikovnogsadržajairazumljivihiskazaitimeizvršilapritisaknaumjetnikeiteoreti-čareumjetnosti,kojisespravompitaju:»Jelitojošumjetnost?«

Imajućinaumustvarnostanjestvarigledeumjetnostisvojegavremena,sâmGadamerdolazidospoznajedajeriječo»paradoksalnomstanju«7uumjet-nosti.UpravoćetakvasituacijaGadameruposlužitikaoodskočnadaskazadaljnji tijek razumijevanja problematike umjetnosti, postavljajući temeljnopitanje8kojesmospomenulinapočetkuovogelaborata,nadrukčijinačin:

ja duha kaže da, kada je riječ o nekoj vrstiobjašnjenja koja se »obično unaprijed dajuu predgovorunekog spisa (…)– čini se prinekomfilozofskomspisunesamosuvišnim,nego (…)neprimjerenim iprotivnimsvrsi.«Tenastavlja–»Jerkakoištobibiloprikladnokazati o filozofiji u nekompredgovoru (…)nemoževažitikaonačin,nakojiseimapri-kazatifilozofijskaistina.(…)zatoštojefilo-zofijabitnouelementuopćosti(…).Naprotivu općoj predstavi što je npr. anatomija (…)sadržajteznanosti(…)se(…)morapotruditiokoonogposebnog.«–Usp.:G.W.F.Hegel,Fenomenologija duha, [M. Kangrga, prev.],Zagreb1987.,str.3.(Emfazautekstu:D.V.)–AnalognoHegelovupromišljanjuodavanjubilokakvogobjašnjenjakojesetiče»općeni-tog«,afilozofija(zarazlikuodanatomije,op.a.)jestopćenita,nemasmislaobjašnjavatinipredmetfilozofijskogpromišljanja–uovomslučaju–umjetnost.

2

Gadamerovi Ogledi o filozofiji umjetnosti,glede metodologije i strukture djela, pred-stavljaju kolekciju autorovih sabranih pre-davanja na temu umjetnosti, naknadno do-tjeranih,složenih,uobličenihiobjavljenih,terecentnoprevedenihnahrvatskijezik.–Usp.:H.-G.Gadamer,Ogledi o filozofiji umjetnosti,[D.Domić, prev.],AGM,Zagreb 2003., str.274–277.

3

Opće(nitost) dolazi do izražaja i u samomodređenju filozofije kao nauke koja pita»odakle jest sve što jest«, dakle, u središtunjezinaistraživanja,apremastatusukojegjeimala u antici (predsokratovsko razdoblje),jestpotragazapočelom»svega«,anenečegpojedinačnog. U tom smislu valja shvatitigorenavedenutvrdnju.

4

SlužećiseovdjeGadamerovomterminologi-jom, nadahnutom Aristotelovom Poetikom,činisedasâmGadamer,rabećipojam»filo-zofskije«, u kontekstu govora o umjetnostikao o onome što se zanima za opće(nito),pod pojmom »filozofskije« podrazumijevapojam»općenitije«.Jeliuigrikakvaautoro-vaigrariječi,ostajeotvorenimpitanjem.–Orazumijevanjupojma»općenito«uodnosuna

filozofiju i umjetnost (poeziju, op.D.V.), sjednestrane,ipovijesti,sdrugestrane,usp.:H.-G.Gadamer,Ogledi o filozofiji umjetnosti,str.23–24.

5

Usp.: H.-G. Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti, str. 16. – Gadamer ovaj primjers hermetičnom poezijom navodi tek usput,ali, zapravo, smjera na nešto sasvim drugo–razotkritiono»mistično«gledeumjetnosti.Umjetnost je nerazumljiva utoliko ukolikoprihvatimoda jeononerazumljivouumjet-nosti razumljivo u svojoj nerazumljivosti– tj. njezina bît, obavijena velommistično-ga, neshvatljivog i nespoznatljivog.Kao štoteologija nastoji spoznati Boga u njegovojnespoznatljivosti,takoifilozofijanastoji»ra-zumjeti« i »dohvatiti« umjetnost u njezinoj(ne)razumljivosti.Umjetnostposebiupućujenaskrivenismisaostvari,onapokušavaizre-ćineizrecivo,aštoubîtipredstavljadodirnutočkuumjetnostisreligijom.UPismuupuće-nomumjetnicima,papaIvanPavaoII.nagla-šavapovezanostumjetnostiireligije(kršćan-stva),navodećikakoumjetnik ne može a da ne vidi koliki mu izvor nadahnuća pruža reli-gija, jer bivajući uvijek u potrazi za skrivenim smislom, njegova je muka ta što nastoji izreći neizrecivo.Usp.Pismo pape Ivana Pavla II. umjetnicima,[I.Šaško,prev.],Posebnoizda-njeGlasaKoncila,Zagreb1999.,str.27.

6

Usp.: H.-G. Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti,str.17.–Zazadaćukoju jefilo-zofija glede umjetnosti postavila pred sebe,Gadamer kaže slijedeće: »Htio bih otkrivatituzadaćunarazličitimrazinama.Najprijepo-lazimodnajvišegnačela,damislećioovomepitanjumoramouzimatimjere[kriterije,op.:D.V.](…):veliku umjetnost prošlosti i tradi-cije i umjetnost moderne,kojaseovojsuprot-stavlja(…).«Emfazautekstu:D.V.

7

Isto,str.32.

8

VidiovdjeuelaboratudrugisegmenttekstauSažetku.TemeljnopitanjenakojegGadamerpokušavaodgovoritijest,je li umjetnost mo-derne umjetnost u pravom smislu te riječi?



»(…)ukojemsmislumožemoonoštojeumjetnostbilaionoštojestdanasdovestidozajednič-kogpojma,kojiobuhvaćaoboje?«9

Umjetnost,kakosmovećspomenuli,nadilazikategorijuvremenaiprostora,samimtimeštousebiobjedinjujesvetridimenzijevremenaiprostora:prošlu,sadašnjuibuduću.Uzreligiju,umjetnostje,hegelovskipojmljena,horizont otvorene budućnosti i neponovljive prošlosti –tj.pamćenje i (pri)sjećanjekojeusebiobuhvaćaprošluumjetnostitradicijunaše,tj.moderneumjetnosti(op.a.).Itoštonamjedanamogućnostdaseslobodnokrećemotim»otvorenimhorizontom«(pamćenjaisjećanja),bîtjeonogaštonazivamo»duh«.10Moždasenama,kojiživimouvremenu»Panteonanemorala«,gdjesusevrijednostitradicije ispreplele s postojećim, novonastalim, ili bolje rečeno, novoizmi-šljenimvrijednostima,igdjeseironizirai/lijepakosuđenanazaboravsvakaaluzijanaprošlutradiciju,kojasepozivanadivljenjeiveličanjepamćenjaisjećanjakaoštojetobioslučajkodstarihGrka,čininerazumljivim,nepri-kladnimiličaknepotrebnimspominjatiMnemozinuukontekstuumjetnosti.Netkobisrazlogommogaopriupitatikakvevezeimajednamuzasjećanjasumjetnošću,inijelijojmjestoupovijesti.Onajkomujepoznatofilozofijsko‘pojenje’oumjetnosti, tajunaprijedznada jeveliki filozofNovogavijeka–Hegel–bioupravotajkojijeumjetnostdefiniraokao»karakterprošlosti«,uzdignuvšijezajednosreligijomifilozofijomusferuvječnoga,nadnarav-noga, tj. duhovnoga.Ako umjetnost pripada sferi duhovnoga, štoviše, akojeonaposebiduh,ondajeumjetnik,uzfilozofaireligioznogčovjekaonajkrozčijesedjelovanjetajduhmanifestiraunečemkonkretnom–doumljenaidejazahvaljujućimoćiuobraziljepostajeumjetničkimdjelomkoje»prosi-java«ljepotomkojajedostižnasamomeduhu.Jer,jedinojeduhapsolutan,ahodumjetnostikrozpovijestnijeništadrugodolihodduhakrozpovijest,tj.hodčovjekovesvijestioslobodikojuumjetnikintuiraiizkojesepoputunutarnjegisijavanjarađanadahnućekojeispunjasvakidjelićnjegovemašte,imaginacije–zamišljaja.Taslobodadolazidoizražajaupravouumjetnikovustvaranjukaoreakcijinadahnućakojejenjegovumoćuobrazilje‘probudilo’i ‘pokrenulo’naaktualizaciju.Zbog togaumjetnikovodjeloponaravinijeprispodobivoostalimčovjekovimtvorevinama,kojeposebinisuništamanjevrijedneuodnosunaumjetničkodjelo,alineposjedujutajstvaralački»duhslobode«usebi,većsutakvetvorevineisključivouslužbičovjeka,a,dočimjeneštouslužbičovjeka, imasvojusvrhuili funkciju.Umjetnost,a timeiumjetničkodjelo,ubîti,predstavljajumanifestacijuiaktualizacijuduha,gdjejesvakaaluzijanasvrhuteaktualizacijesuvišna.Temeljemprethodnoreče-noga,možemozaključitislijedeće:umjetnostjeduhovnaznanost.IakosâmGadamerizbjegavabilokakavepistemološkiilimetodološkipotkovangovor,kojismjerakapodijeliirazlikovanjuznanostinaduhovneiprirodne,osjećalasepotrebadaglavnipredmetnašerasprave–umjetnost–nekamosvrstamo.Sdrugepakstrane,takvoštonemasmisla,jer,ima li smisla svrstati nešto što je po sebi beskonačno (dakle, nema kraja) i što nadilazi granice ljudske prirode ‘osuđene’ na konačnost?!Prijenegolisenamjeravapropitatimogućnostoblikovanjanekog»zajednič-kog«pojma,podčijibiopsegpotpalivelikaumjetnosttradicije,sjednestra-ne,iumjetnostmoderne,sdrugestrane,željeloseprotumačitipozadinuoveproblematike:(ne)mogućnostdefiniranjaumjetnostiiumjetničkogdjela.Ga-damersepritomoslanjanahegelijanskopoimanjeumjetnosti,premakojemuseononadnaravno(božansko)uantičkojgrčkojkulturiobjavljivalouformikiparskog i oblikovnogkazivanja.11KadGadamergovori oumjetnosti, onprijesveganapametiima»lijepuumjetnost«.Onopočemuse(pri)sjećamo



nekogumjetničkogdjela,jestnjegova»ljepota«.Dakle,»ljepota«nasmoti-virana(pri)sjećanje,štoznačidajeljepotapovezanasnečimprošlim,akopod(pri)sjećanjempodrazumijevamoprošlost.Što je prošlost?–Prošlostjevrijemezasebe,vrijemekojejebiloprije,ikojegaseunečemilikroznešto(pri)sjećamo.ZatoGadamer,akakoćemovidjetiutrećemdijeluizlaganja,umjetnostprispodobljujesimboluisvetkovini,kaoaktualizacijinečegskrive-nog,otajstvenog,sjednestraneimanifestacijizajedništva,sdrugestrane.

1.2. Identitet »modernog« umjetnika

Onoštojemogućerazumijevatikaoumjetnostudanašnjevrijeme,kakokažeGadamer,azapravomislinaModernu,tičesetradiranihvrijednosti.Toznačidasemoderna(umjetnost)usuštininijeposveodvojilaodkriterijakojejegledeumjetnostinjegovalaantikaikojisusenanekinačinočuvalisvedo19.stoljeća.U19.stoljećunastajevelikipreokret,ito,nesamoushvaćanjuirazumijevanjuumjetnostinegoiurazumijevanjudruštvenezbilje:pojavljujesenovpoglednasustavvrijednosti.Pitanje koje nam se nameće jest gdje je mjesto umjetniku u sredini koja više ne prepoznaje tradicionalne vrijednosti? –Umjetnik jemarginaliziran, plodovi njegova rada kao i sam rad i talentvrednujuseipromatrajukrozzamućeniokularnadvogleduutilitarističkogsvjetonazorakojiseuvukaousvijestmodernogačovjeka,tesepoputkrvo-tokautijelupočeoširiti,ulazećiusvakukapilaruiporudruštva,kojejenaindustrijaliziranomikomercijaliziranompathosuoznačilomjestonakojemćeposijati»novosjeme«izkojegaćekaoplodniknuti»novpogled«navri-jednosti.Dakle,jedanodglavnihrazlogaporadikojihsuumjetnost,umjetnič-kodjelo,atimeisamumjetniknaprostoprepuštenisudbinidruštvenezbilje,Gadamer,natraguHegela,gledaudruštveno-ekonomskimformacijama19.stoljeća,teotomekažeslijedeće:

»Velikiumjetnicivećsutadamanjeilivišepočeliosjećatidanemajumjestoudruštvukojeseindustrijaliziraloikomercijaliziralo,takodajeumjetniktakorekućuvlastitojboemskojsudbinipronalaziopotvrdustareslaveputujućihljudi.Veću19.stoljećusvakijeumjetnikživiousvije-stidavišenepostojisamorazumljivostkomunikacijeizmeđunjegailjudimeđukojimaživiizakojestvara.(…)[On,op.:D.V.]višenestojiuzajednici,negosistvarazajednicu(…).«12

Kaouzrokenerazumijevanjaumjetnosti i obezvrjeđivanjaumjetničkogpo-zivau19.stoljeću,Gadamernavodidruštvene,kulturne,aliisvjetonazorskeprilike,unutarkojihjemodernakaoumjetničkistil,ipaksebiosiguralapathos kojimćeumjetnik19.stoljećahoditiupotrazizaistinomkaojedinomvlasti-tomformomstvaranja.ToGadamernaziva»mesijanskomsviješću«umjetni-ka,kojasvijestćeurazdobljumoderneiznjedritinahorizontuonovremenedruštvenezbiljekaoumjetnikovaporukapomirenja,odnosnoprihvaćanjaisti-ne,daje,unatočautsajderskompoložajuudruštvu,onjošuvijekumjetnik.13 Drugo,a,zapravo,relevantnijeikompleksnijepitanjekojeovdjerazmatra-

9

Usp.:H.-G.Gadamer,Ogledi o filozofiji um-jetnosti,str.32.

10

Isto,str.18.

11

Usp.: H.-G. Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti, str. 12. – S nadolaskom kršćan-stvaproblemprikazivanjaonostranogpopri-madrukčijekonotacije:ono»božansko«višesenijerazumijevalokaodjeloumjetnosti»na

antičkinačin«,već jepoprimilonove forme»na kršćanski način« (op. a.), što znači daje umjetnost postala neodvojiva od religije,štoviše,prešlajeufunkcijureligije,odnosno(kršćanskog)kulta.

12

Uspisto,str.13.

13

Isto.



mojest:je li moderna samorazumljiva?–Kakobismoodgovorilinanjega,ponajprijevaljavidjetištoGadamer,gledeumjetnosti,(pod)razumijevapod»samorazumljivošću«.On smatradaono što je samorazumljivo s obziromnaumjetnostkaotakvu,imavezesaznačajemiodređenjemsamogpojma.Naime, ako pod umjetnošću, u širem smislu riječi, razumijevamo različitamehaničkaumijećausmislutehnike,rukotvorstvaiindustrijskeproizvodnje,takav pojam umjetnosti, objašnjavaGadamer, nećemo susresti u filozofiji.Filozofijskigovoroumjetnostiusko jevezanza shvaćanjeumjetnostikao»osjećaja«zaonoštonazivamo»lijepim«:

»Jošu18.stoljećubilojesamorazumljivodase,kadasemislilonaumjetnost,morareći‘lijepaumjetnost’.«14

No,štoje»lijepo«isčimejeonopovezano,problemjeskojimsenamjera-vamobavitiusadržajukojislijedi.

2. Umjetnost kao aktualnost »lijepoga«

2.1. Može li se »lijepo« definirati?

Pojam‘lijepo’,slučajnoilinamjerno,upotrebljavamousvakodnevnomgovo-ru,najčešćekadapredmetpromatranjaprosuđujemousmisluje li lijep?,svi-đa li nam se?iakosesviđa,zbog čega nam se sviđa?Prematome,uobičajenojereći,primjerice:»Ovajeslikalijepa«,ili»Bašmisesviđaovajauto«,itd.Uobaslučajapojam»lijepo«imafunkcijuterminus-a technicus-a,štoznačidatimeništanismorekliopredmetukojistojiufokusunašegpromatranja,većsmomuslučajnopridružiliatribut»lijepoga«,nebiliuzpomoćvizualnogdojmakojegsmoizrazilipojmom»lijepo«,opisalivlastitidoživljajdotičnogpredmetakojegpromatramo.Drugimriječima,nekusliku ilikožnasjedalanekogautamožemoopisatiizrazom»lijepo«,alitoneznačidasuoniuistinulijepiposebi,većdanamsesviđaju,atosviđanjeuovomslučajuizrazilismopojmovimakoji sunamprvipalinapamet: ‘lijepo’ ilipak ‘ružno’kaosu-protnostlijepome.Govorećio»lijepome«uodnosunaumjetnost,jestsasvimjednadrugapričaukojojpojam‘lijepo’označujekarakter/bîtumjetnostikaoumjetnosti.Razumijevajućiznačajismisao‘lijepoga’uodnosunaumjetnost,Gadamerkaopolazišnu točkuuzimaantičko razumijevanjepojma ‘lijepo’.Zašto ovaj leksički virtuoz i pedantni filozof15 ponire u izvor star preko dvije tisuće godina?Prvo,Gadamerantikusmatranezaobilaznimizvorom,kadajeriječoumjetnosti,idrugo,problemdefiniranjapojmaumjetnostiupravovučeporijekloodantike,odnosnoantičkograzumijevanjaonogaštominazivamoumjetnošću,aštosustariGrcipodAristotelovomsemantičkompalicomsvr-stalipodskupnipojampoietiké épistemeili»znanjeiumijećeproizvodnje«.16 Obrtnikiumjetnikimajuneštozajedničko:

»(O)noštojezajedničkoobrtnikovojproizvodnjiiumjetnikovustvaranju,aštotakvoznanjerazlikujeodznanjateorije(…),jestodvajanjedjelaodvlastitačina.«17

Djelo,uzetosamozasebe,pritomtražidamuseodredegranice,kojemoderniumjetniciusmjeravaju,tj.pomičuucontrasmjeruodtradicije.Tojerazlogkojijefilozofijunaveonabavljenjeproblematikomvezanomzadefiniranjepojma‘lijepaumjetnost’, jerplodumjetnikovastvaranjakao iplodobrtni-koveproizvodnje nazivamodjelom.Dakle, obje djelatnosti; i umjetnikovostvaranjeiobrtnikovuproizvodnjupovezuje(neko)djelokaorezultatnjihovaumijeća.No, je li svako djelo umjetničko?Ovdjevaljadistingviratidvijestva-ri:a)djelokaotakvoib)umjetničko djelo.



Dajedjeloper definitionemodređenozauporabu,većjezaključiosâmPlatongovorećikakosuznanjeiumijećeproizvođačapodređeniuporabiioviseoznanjuonogatkopreuzimatuuporabu:primjerice,brodovlasnikdiktiraštobrodograditeljmorasagraditi.NatraguPlatonaGadamerzaključujeda

»(P)ojamdjelaupućujenasferuzajedničkeuporabe,a timenazajedničkorazumijevanje,nakomunikacijuurazumljivosti.«18

Nadalje,govorećio»lijepome«,Gadamernapametiimaisključivoumjetnost.Pojam ‘lijepo’ predstavlja središnji pojamokokojega se vrti problematikaopravdanjaumjetnosti,jeronoštoGadamerrazumijevapodumjetnošću,jest»lijepaumjetnost«ukojojongledaozbiljenje,točnije,»vidljivostidealnoga«.Tošto»prosijavaiprivlači«,navodiGadamer,te

»…natakavnačinsvijetliispredsvegadrugoga(…)jestonoštosvimiuprirodiiumjetnostiopažamokaolijepoištonasprisiljavadasesložimo‘Tojeistinito’.«19

Štojetoštostvaraharmonijuusvekolikoj,nerijetko»surovojizločestojzbi-lji«,zapravo,nemožemozaključitina temeljuGadamerovapromišljanjaobîti»lijepoga«.Onoštosedadezaključiti,aštoisammislilacnavodi, jestto da »ljepota zatvara bezdan između idealnoga i zbiljskog«,20 ili, drukči-je rečeno,»lijepo«označujesusretnadnaravnoga(božanskoga)snaravnim(ljudskim).Uzimajućipojam‘lijepo’kaododatnuriječuzpojamumjetnosti,zalazimou sferuproblemaestetike i utvrđivanjakriterijana temeljukojegnekoumjetničkodjeloprosuđujemokao»lijepo«.

2.2. Iskustvo »lijepoga«

Pojam‘lijepoga’,kakosmovidjeli,nepodrazumijevauobičajenusemantikuusmisludanekustvarodređujemokao»lijepu«ilimanjelijepu.Drugimrije-čima,pojam‘lijepoga’,iakogasusrećemouraznolikimuporabama–zapažaGadamer– još uvijek sadrži poneštood antičkog izrazakalón.21 Što može

14

Isto,str.21.

15

Gadamerjeizvrstanpoznavalacantičkefilo-zofije,kultureinačinarazmišljanja.Nadalje,Gadamer je također izvrstan poznavalac su-vremeneknjiževnosti, likovnogstvaralaštva,dramaturgije, poezije, glazbe itd., jednomriječju,izvrstanpoznavalaclikovnihformiuumjetnosti općenito. To potvrđuje činjenicadaGadamer, kritički propitujući i analizira-jući pojedini segment koji se tiče bilo kojemeđu spomenutim umjetnostima, svoje mi-šljenje potkrepljuje argumentima, navodećikonkretnaimenaumjetnika,umjetničkihdje-la,razdoblja,stilovaisl.Takvoštonasnavodiskromnomzaključkudajeriječ,ponajprije,očovjekusbogatimživotnimiskustvom,kojeseproteženačitavojednostoljeće(rođenje1900.,aumro2002.godine).

16

Usp.: H.-G. Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti,str.22.

17

Isto.

18

Isto.

19

Usp.isto,str.26.–Ovojemjestoodosobitevažnostizarazumijevanjeontološkogkarak-teraumjetnosti,štojeevidentnounačinunakojiGadamerpostavljaovajproblem.Naime,onzaključujedaselijepousvojojbîtine»su-protstavljazbilji«,većdaljepotapredstavljasvojevrsno jamstvo da je ono »istinito« pri-sutnohic et nunc(tj.»ovdjeisada«).

20

Isto.

21

Usp.:H.-G.Gadamer,nav.dj.,str.24.–Grčkiizraz kalón doslovnoprevedennahrvatskije-zikznači»lijepo«.Naime,riječjeoopisnompridjevuunominativusingularakojibiusin-taktičkim konstrukcijama mogao poprimitiznačenjepriloganačina.(Op.a.).



biti lijepo? Lijepimogu biti, primjerice, običaji, poput antičkih, kojima je–navodiGadamer–njemačkiidealizamokarakteriziraogrčkisvijetdržaveićudoređa.22Onošto,sobziromnaobičaj,razumijevamokao»lijepo«,neznači»dajenekaobičajnostpunaljepote«23,usmislu»pompeidekorativneraskoši«,24većznači

»…daseprikazujeiživiusvimformamazajedničkogživota,davladacjelinominatajnačindopuštačovjekudastalnosusrećesamogasebeusvomevlastitomsvijetu«.25

Nadalje,nešto je»lijepo«nezatoštonamsesviđa,negonamsesviđa jerje »lijepo«.Ovubismomisao takođermogli pojednostaviti izražavajući jenaslijedećinačin:neštoje»lijepo«,jerjeposebi»lijepo«.Što znači da je ‘nešto’ po sebi »lijepo«?–Toznačida»»iskustvolijepoga«nevrijedisamosubjektivno–tkoneštosmatralijepim,nedržidamusetosamosviđa,kaoštomusemogusviđatinekojeloilinekifilmkojisupoukusu.Akoseneštosmatralijepim,ondasemislidajestlijepo,ito»lijepo«–kantovskirečeno–očekuje»odobravanje«.26Umjetničkodjelojestlijepojergamislimokaolijepo,anijelijeposamozatoštonamsekaotakvosviđa.Uiskustvulijepo-gasusrećemoistinukoja jednoznačnopostavljazahtjevdaono»lijepo«nevrijedisamosubjektivnonegodavrijedi»bezinteresno«.27Prematome,isti-naumjetničkogdjelarazotkrivaseunjegovoj»bezinteresnoj«ljepoti.Utojljepotiležibîtumjetnostiiponjojjeumjetnostvječna.Stoga,kadagovorimoo»vječnojumjetnosti«,zapravogovorimoo»vječnoj ljepoti«umjetničkogdjela(op.a.).Štosepakukusatiče,GadamernatraguKantovapoimanjaotomekažeslijedeće:

»Ukusjekomunikativan–predstavljaonoštomanjeilivišeobilježavasvenas(…)«,28

jerukus,kojibibioindividualnosubjektivannapodručjuestetike,nemapunosmisla.29

Svedo»otkrića«estetike–točnije–do18.stoljeća–tumačiGadamer–po-jamljepotebiojedalekoodsvogpravogznačenja.30Estetikajekaonovo-otkrivena filozofijska disciplina na teorijskoj razini, a pod epistemološkimimetodološkimvidomodigralavažnuulogu:u filozofijsko jepromišljanjeuvelafenomen»lijepog«.Zaondašnjasvjetonazorskastremljenjaracionali-stičkiobojenauma18.stoljeća,kojiseumsvevišepočeozanimatizaem-pirijske znanosti, takvo što se činilo popriličnom inovacijom na područjuspoznajne teorijeuopće,kojaupromišljanjeponovnouvodi fenomenkoji,ubîti, stojiu raskorakusempirijskim.31»Oživljavanje lijepog«(op.a.)napathosu racionalističke filozofije onoga vremena označavalo je svojevrsnipovratakantičkom,pitagorejskomrazumijevanjuharmonijesvijetaikozmo-sa.32Nadalje,budućidajezaBaumgartena(ocaneologizma»estetika«)este-tikaoznačavalaiskustvenu,tj.osjetilnuspoznajuilicognitio sensitiva, valjalojepojasnitikakveveze,kadajeriječoumjetnostiiumjetničkomdjelu,imafenomenlijepogas iskustvom.Primjerice,gledajućizalazaksuncakojinasočarava,moglibismorećidajetoprava,iskonskaljepota.No,uperspektiviumjetnosti,divećisenekomumjetničkomdjelu,neostajemoočaranisamoporadinjegoveljepotevećiporadionogaštoonoubîtipredstavlja.Dokza-lazaksuncaubîtioznačujeprirodnumijenu(zakonitost/pravilo)čijojselje-potidivimo,umjetničkodjelo,zarazlikuodprirodnepojavezalaskasunca,predstavljapunoviše;bît»lijepoga«nesastojiseuopćojzakonitosti33krozkojuseonoprikazujekao»lijepo«,negouonomeštoonoposebijest:»lijepodjelo«.Uovomslučaju,odvelikenamjepomoćiKantovopostignuće.Kantjeprviuiskustvulijepogaiumjetnostispoznaovlastitapitanjafilozofije.34



Sada,naposljetku,možemodatikonkretniodgovornapitanje:»Zaštosefilo-zofija(poglavitood18.stoljećanaovamo)zanimazaumjetnost?«FilozofijasezanimazaumjetnostinjezinuaktualizacijulijepogazahvaljujućiKantovudoprinosunapodručjuestetike,jer,kakoisâmGadamerkaže,prvijeKantfilozofijskopitanjeoumjetnostipostavionametodologijskurazinu,alipoddeontološkimvidom.Kantsepitaštou iskustvu lijepoga,kada nešto sma-tramo lijepim,trebabitiobvezujuće,aneizražavapukusubjektivnureakcijuukusa?35PremaKantovurazumijevanjuproblematike»lijepoga«,razvidnojedaonoštosâmKantrazumijevakao»lijepo«postajeobjektomraspravekojaisključujesubjektivističkinastrojenpristup»lijepome«.Kanttendiraktomedapojam‘lijepoga’postavinajednurazinu,obojenuuniverzalizmomonogaštoitekakoimavezesasviđanjem,odnosnosukusom.Naime,postoji li nešto što objektivno nadilazi naš ukus, nešto što bi izazvalo naše čuđenje, divljenje ili pak strahopoštovanje, a što je izuzeto od svake, bilo subjektivne ili objek-tivne kritike ili prosudbe, i za što možemo tvrditi da je »lijepo« po sebi?Ovopitanjeotvarahorizontnovome:je li čovjek kadar učiniti takvo što?Akone-štounamaizazivadivljenjeistrahopoštovanjenanačindakažemo:»Pa,tojeuistinu‘lijepo’!«,tozacijelonemožebitisamo»ljudskihrukudjelo«većje

22

Isto.

23

Isto.

24

Isto.

25

Vidi bilj. 19. – Identifikacija lijepoga s isti-nitim evidentna je na drugom mjestu, gdjesekažeda»(z)ahvaljujućilijepomeuvijeksemožemoprisjetitiistinskogsvijeta«.»Utomeje«,nastavljaGadamer,»putfilozofije«.

26

Usp.: H.-G. Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti,str.31idalje.

27

Usp.isto,str.33.

28

Isto.

29

Isto.

30

Usp.isto,str.27.

31

Govoreći o umjetnosti kao o »iskustvu lije-poga«, spomenutabi se tvrdnjamoglačinitineusuglašenomspramsveukupnogkontekstaunutarkojegasmosmjestiliproblematiku»li-jepoga«.Međutim,među redcima traktata oumjetnosti kao aktualnosti lijepoga se dadeiščitati da Gadamer želi svratiti pozornostnajednustvar,ataje,dabîtlijepoga,kolikogodjesepokušavaloodreditipomoćunečegempirijskog (tj. konkretnog), i dalje ostajenedokučivomugranicama empirijske doku-čivosti.Razlogtomujetajštopojam‘lijepog’

prispodobljujemo onom transcendentnom, aneonomimanentnomuempirijskomdokazi-vanju(op.a.).

32

Pojam ‘lijepoga’ u filozofijsku je uporabuušao daleko prijeAlexandera Baumgartena,kojegasesmatranominalnimtvorcemesteti-ke.Većsuseantičkimislioci(npr.Pitagora)zanimalizaonoštotvoribît»lijepoga«,stogasu,promatrajućiprirodu,konstatiralidasamapriroda,odnosnosvijetikozmos,tvorezbilj-skihorizont»lijepoga«.Ovojeshvaćanjepo-stalodominantnimuPitagorinunaučavanjuoharmoniji.Otkrivšitrokutnibrojodčetirireda(1+2+3+4–aritmetičkiniz),Pitagorajeuočioda seharmonija i ljepotakrijuubroju, tj. unizuod četiri broja, odkojih svaki slijedećiuvećanza jedan,nakrajudaje sumuodde-set–savršenibroj.Tetraktisjekasnijepostaosimbolomkojimsusezaklinjalipitagorovci.

33

Pod»općomzakonitošću«ovdjerazumijeva-mozakoneprirodepremakojimaseravnajuprirodnepojave,kaoštojenpr.zalazaksuncailimijenagodišnjihdoba,mjeseciidana.Us-poređujućidvijestvarikojeučovjekumogupobuditičuđenje–zalazaksuncakaoprirodnupojavuiumjetničkodjelokaoneštoštojeposebilijepo–Gadamernastojipovućiparaleluizmeđudvijestvari:a)razumijevanjalijepogakojeproizlaziizharmonije»uređenogsvemi-raisvijeta«(Pitagora);ib)lijepogakaoonoštoisključivopripadabîtiumjetničkogdjela.

34

Usp.: H.-G. Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti,str.30–31.

35

Isto.



zapostojanjetakvogdjelazaslužnodvoje:a)nadahnućeib)umijeće.Ijednoidrugouobličenisuuformikojunazivamoumjetničkimdjelom,apočemuonojestdostojnodivljenjaistrahopoštovanjaležiučinjenicidasunadahnućei umijeće reprezentantni u umjetnikovu stvaranju, stogaKant u umjetnikugledasvojevrsnoggenija,tj.onoga

»…komejeprirodadalatakvepovlasticedapoputprirode(…)stvaraneštoštokaodajena-pravljenopopravilima–iviše,kaodajepoputnečegajošneviđenogstvorenopremapravilimakojajošnikadanisushvaćena.Tojeumjetnost:onastvaraneštopoputobrascaneproizvodećiništaštojesamopopravilima.«36

Drugimriječima,zaKantaumjetnostpredstavlja‘stvaranje’genija,dakako,uzpomoćslobodnemašte i razuma,onadomišljaneiskazivo.Sdrugepakstrane,iskonsku»ljepotu«Kantnegledauumjetničkomdjelu,veću»djelimaprirode«(op.a.)–osjećaj»lijepoga«ilustrirasenaonomeštojeprirodnolije-po,anenaumjetničkomdjelu.TojezacijelorazlogporadikojegKantsmatradasusamodvijestvarivrijednedivljenjaistrahopoštovanja:moralnizakonunamaizvjezdanonebonadnama.Kakočovjek‘kultivira’,tj.oplemenjujesvojuosobnost(moralnost),takooplemenjujeiosjećajza»lijepo«,azvjez-danojenebojošodstarihGrkaostalosimbolom»reda,harmonijeiljepote«,kako jevećzamijetiočuveniantički filozof imatematičarPitagora.U tomsmislu,moglibismoserazložnopitati:»Čemufilozofija,akojeprirodakadraodgovoritinapitanjavezanazasmisaoiznačaj‘lijepoga’?!«Kadabismosezadržalinaznačaju»lijepoga«kojinamdajesamaprirodakaoistinskiizvoronogaštonazivamo»prirodnolijepim«,ondabismogovorilio»lijepom«čijajeljepotabezznačaja.Dabito»lijepo«zadobilonapotpunomznačaju,po-trebnisupojmovi,potrebannamjejezik,odnosnogovor,anesamo»slika«–jednomriječju,potrebnanamjefilozofija.Svrhajefilozofijedanasdovededopojmovauzpomoćkojihjemogućedokučitiodgovornapitanje:

»Ukojemsmislumožemoonoštojeumjetnostbilaionoštojestdanasdovesti do zajedničkog pojmakojibiobuhvaćaooboje?«37

EvidentnojedaGadamersmatrakakojejezik,shvaćenkaogovorniizričaj,vrlo relevantan, kako zaumjetnost tako i za filozofiju.No, to ne znači dajeovdjeriječoGadamerovupokušajusvođenjaumjetnostinajezik,većdaumjetnosti,atimeiumjetničkomdjelunedostajeinstrumentpomoćukojegabise izrazilonjihovubît–onopočemunekodjelovrednujemokaolijepoilimanjelijepo,odnosno,drukčijerečeno,počemujenekodjelo»umjetnič-ko«uodnosunanekodrugodjelo.38Taj»instrument«Gadamerupravogledaujednom–kakoonkaže–»zajedničkompojmu«kojibiobuhvatiovelikuumjetnost prošlosti i umjetnostmoderne.Drugim riječima, pitajući: Što jeuistinu‘lijepo’?,zapravopitamo:»Kakoto‘lijepo’izrazitiugovoru?«Gada-merovodgovornaspomenutopitanjeuprvomjeredusažet,potomakuratantenanekinačinilogičan:igra, simbol i svetkovina.Što označuju igra, simbol i svetkovina u kontekstu govora o umjetnosti?ZaGadamera, ovi pojmovi označuju onaj temeljni instrument ili »zajedničkipojam«–uovomslučajupojmove–kojićemuposlužitikaoantropološkabazarazumijevanjuiskustvaumjetnosti.Međutim,prijenegoštoprijeđemonaaktualnuproblematiku:umjetnost kao igra simbol i svetkovina,valjapo-jasnitinekanačelaodkojihGadamerovdjepolazi.Ponajprije,Gadamernepristupaproblematiciumjetnostianalitički,većkaofenomenolog–umjetnostrazumijevakaofenomenkojinadilazipovijest,a timeisveonošto je tompovijesnošću uvjetovano: vrijeme,mjesto i čovjeka.Drugo, također važnozaGadamerovo tumačenjeumjetnosti kao aktualnosti lijepoga imanentnog



u igri, simbolu i svetkovini, jest pitanjemetode.ZaGadameranemaboljemetodetumačenjaumjetnostiodshvaćanjaumjetnostikaonečegštojesamoposebi razumljivo ili samorazumljivo.U tomsepogleduGadameročitujekaoistinskihermeneutičar:uumjetnostinastojiodreditionoštojesamorazu-mljivo,dakle,štonetražidodatnaobjašnjenja,tumačenjailiodređenja,negojeshvatljivoposebi.OnoštojezaGadamera,gledeumjetnosti,shvatljivoposebi,jestupravonjezinabît–ljepotakojanekoumjetničkodjeločini»takoistinskim«.

3. Antropološka baza razumijevanja iskustva lijepog

3.1. Umjetnost kao igra

Shvatimoliigrukaoneprestanosamostalnokretanje–kakojujeisamAri-stoteltumačio–možeserećidajeičovjekovsveukupanživot,nanekinačin,obilježenigrom,odnosnoslobodnimkretanjemkoje,govorećibiologijskimjezikomzapočinjezačećem,nastavljaserođenjemiodrastanjem,azavršavasmrću.Sve što čovjekčini tijekomsvogživota,nalikuje svojevrsnoj»kul-tnojigri«–tuspadajurazličitiobičaji,navike,pravila,itd.Drugimriječima,element igreprisutanjeusvimstrukturamačovjekovaživota–odreligije,prekokultureidruštva,doformiranjaindividualnihstrukturaživota(npr.in-dividualnihobičajai/linavičajaisl.).Iakojeuigridominantannjezinznačajautonomnoga,tj.slobodnogdjelovanja,samaigrareprezentiraakcijukojasli-jediodređenainjojkarakterističnapravila,bezobzirananjihovonominalnoodređenje.Tapravilamožemonazvati»slijedom«ilinekimdrugimimenom,alionaostajupravila.Zašto govorimo o igri kao o djelovanju koje je sukladno pravilima? Zara-zumijevanjeumjetnostikaoigrevrlojevažnopropitatiopćeznačajkeigre,kakobismorazumjelizbogčeganekoumjetničkodjelo,tj.samuumjetnostkojajevećposebivrlosuptilna,prispodobljujemoigrikaojednoj,naizgledgrubojradnji.Učovjekovojjeigrispecifičnotoštoonausebemožeuključitinajspecifičniju čovjekovu odliku: (raz)um.39 Igramotivira čovjeka da sebipostavlja svrhe icilj;primjerice,malodijete,nabijajući loptuobeton, težizatimedaštovišeputaudariloptomobeton,adamuonaneispadne.Sva-kakodaćedijetepritompazitidaštovišeputaudariloptomobeton,nebilitakoispitaogranicesvojihfizičkihsposobnosti.Dakle,dijetećekalkulirati,odnosnoprocjenjivatisituaciju,jednomriječju–umovati.Akodijeteusvompothvatuuspije,osjećatćesekaokralj,a,neuspijeli,osjećatćesenesretnoinespretno.Uželjidaizbjegnepotencijalnimneželjenimkvalifikacijamana

36

Usp.isto,str.35.

37

Usp. isto, str. 30–35. –Emfazau tekstu:D.V.

38

UpozadiniGadamerovafenomenološkogpri-stuparazumijevanjuumjetnostikaoaktualno-stilijepoganazirusediskurzivnostidijalek-tičnost. Diskurzivnost je evidentna u samojmetodi izlaganja koja poprima obilježje ra-spraveskolastičkogatipa:pitanje(quaestio),zatim, ne odgovor u pravom smislu riječi,negodijalektički formuliranamisao,ukojoj

autor iznosi sve moguće (contra)argumentekoji smjerajuka jednoj,općoj sintezipojmaumjetnosti.Naosamdesetakivišestranica–kolikoihotpadanasadržajtraktatanaslovlje-nog »Umjetnost kao aktualnost lijepoga«, udjeluOgledi o filozofiji umjetnosti,Gadamervišestrukonavodi–bolje rečeno–ponavljajednoteistopitanje,kojeuskraćenomoblikuglasi: Je lidanašnjaumjetnost (tj.moderna)jošuvijekumjetnost?

39




računsvojihpsiho-fizičkihsposobnosti,dijetećenastojatipostićiunaprijedzacrtanu svrhu i cilj.Temeljem gore opisanog primjera vidimo da igra nepredstavljanekakvo»amo-tamo«kretanje (grč.kinezis),većoznačujesmi-sleno, odnosnoproračunato ili (raz)umskodjelovanje (Aristotel), tj. samo-pokretanjekojesvojimkretanjemnetežisvrhamaiciljevima,negokretanjukaokretanju.No, o kakvom je kretanju riječ, kada govorimo o umjetnosti, odnosno, umjetničkom djelu?Uovomslučajuvalja poći od razumijevanjaumjetnostiprispodobljenojigrikojushvaćamokaokretanjemašteirazuma,a,štoumjetnost,ubîti,ijestusebi.Umjetničkojedjelo,prijesvega,plod»igremašteirazuma«.Kakoseshva-ćalo,doživljavaloirazumijevalonekoumjetničkodjelotijekomrazličitihpo-vijesno-umjetničkihrazdoblja,ovisilojeostavuisvjetonazorupromatrača.Pa ipak, doživljaj umjetničkogdjela prispodobiv je igri utoliko ukoliko tuigrushvaćamokaozajedništvokojetvorepromatračidjelokaotakvo.Ovdjegovorimootipuzajedništvaspecifičnomzadjelatnostigre:uigrisudjelujuigračikaoaktivniipromatračikaopasivniparticipanti.Upromatranjunekogumjetničkog djela sudjeluje participant u ulozi pasivnog igrača.Glede su-odnosakojegjeparticipantuspostavljaosumjetničkimdjelom,dovremenakojejeprethodilomoderni,valjaspomenutidasupojavainastupmodernena svjetskoj umjetničkoj pozornici iznjedrili novpristupumjetničkomdje-lu:»Jedanjeodtemeljnihporivamoderneumjetnosti toštobi«–smatraGadamer,»onahtjelasrušitiodmakgledateljstva,potrošača,publikepremaumjetničkomdjelu«40,štopostajeuzrokomdvajuproblema:

1)pitanjepromatračeveulogeuodnosunaumjetničkodjeloi2)pitanjeidentiteta,odnosno,jedinstvadjela.

UtomsmisluGadamerspravompropitujepitanjeidentitetadjela,naglaša-vajućikakoje

»(Z)abludamislitidajedinstvodjelaznačizatvorenostpremaonomekomusedjeloobraćaitkogadokučuje.«41

Nadalje,pokušajmovidjeti,štoidentitetumjetničkogdjelačinirazumljivim? Akouidentitetudjelanastojimoneštorazumjeti,ondatoimavezesdvoje:

1)kako?djelohoćedagaserazumije,2)što?todjelokazuje.

Naovoprvotnokako?Gadamerjedonekleodgovorioutezidasvako djelo za onoga tko ga prima, ostavlja slobodan prostor koji ovaj(tj.primatelj/pro-matrač,op.a.) mora ispuniti.Prvo,Gadamerovorazumijevanjepromišljanjaumjetnostikao»igre«upitanjukako?navodinazaključakdaizravnipristupumjetničkomdjelu pretpostavlja svojevrsni odmak između promatrača/pri-mateljaisamogadjela,kojiodmak–uživljujućiseuigrupromatranja–pro-matračispunjavaparticipacijomu»igri«razumijevanojkaopromatranje.Utomsmislu,promatranjemožemouzetikaosvojevrsninačinnakojiumjetnič-kodjelo»želi«dagaserazumije.Što razumijevamo kao promatranje?Sfizičko-biološkoggledišta,promatra-njeoznačujepasivnuradnjutemeljenunaosjetiluvida,premaAristotelu,pr-vogiujednonajvažnijegmeđupetčovjekovihosjetila.Ukontekstugovoraoumjetnostishvaćenojkaoigra,promatranjeje–kakosmovećranijeustano-vili–svojevrsnaparticipatiopromatračaunekojigri.Dakle,promatranjenijeništadrugodoliunutarnjeaktivnostipromatračakojijevidnesenzoreaktivnousmjerio na igru, tj. u ovom slučaju, umjetničko djelo kao objekt njegova



zanimanja.Tosudjelovanjenijeproizvoljnadjelatnost,negodjelatnostkojaslijedinekeupute(pravila,op.a.)i»tjeraustanovitushemu«.42

Drugo,pitanješto?nekoumjetničkodjelokazuje,tičesenjegovevišestrukoizražene forme, a što ovisi o vrsti djela: likovno djelo, skulptura, poezija,glazba,itd.No,ovdjećemosezadržatinapitanjuformenaprimjerulikov-nogdjela.Likovnodjeloobičnokazujeformuizraženuulinijamaiobrisima(crtež,grafikaisl.).Međutim,likovnodjelonijeodređenoisključivoformomnegoikompozicijomsloženomodboja.Što u ovom slučaju ima primat?AkoslijedimoKantovumisao,rećićemodajeformautolikovažnaukolikomo-ramovidjetionoštojenacrtano.43Evoprigovoramodernojumjetnosti:Je li moguće uočiti formu nekog modernog likovnog djela gdje u prvi plan dolazi boja, a ne forma, kao što, primjerice možemo zapaziti na Picassovom por-tretu44 žene s dvostrukim nosom (op. a.).?Ono što nasmoderna (likovna)umjetnostželipoučitio»lijepom«,zapravojesamoprisiljavanjenaupotrebujezikaumjetnosti,kojinesamodanebarataadekvatnimpojmovimapomoćukojihbiizrazilibît»lijepoga«uodnosunanekoumjetničkodjelovećjene-mogućeizrazitineštoštojeposebineodređeno,aštomodernaumjetnostposebiijest–neodređena.45Natajnačinčovjekujedinopreostajeiznaćiputoveupućenostiu»neodređeno«.Jedanodtihputova,aokojimagovoriGadamer,jest simbol –svima-dobro-znana-riječ, kojoj se u laičkom govoru nerijetkopripisujuneispravna,nepotpunailipakpolovičnaznačenja.

3.2. Umjetnost kao simbolRiječsimbol,kaoimnogedrugestraneriječiuhrvatskom,akojevukupo-rijekloizklasičnih(grčkogilatinskog)jezika,udomaćilaseuhrvatskomje-ziku,iakojojtajjezik,zapravo,nijepravadomovina.Riječsimbolizvornopotječeizgrčkogajezika,gdjesampojamsemantičkioznačujesloženicuodprijedloga»sin«(izv.συν),štoznači»stavitizajedno«iglagola»ballo«(izv.βάλλω),kojembiuhrvatskomjezikuodgovaraoglagol»bacati«.Dakle,eti-mološki,simboljegrčkipojamskovanoddvijuriječi:prijedlogaiglagola,koji združeniu jednu leksičkukonstrukcijudaju sasvimnovu riječkoja je

40

Usp.isto,str.40.

41

Usp,isto,str.41idalje.–Kaocjelovitorješe-nje,Gadamernuditzv.»hermeneutičkiidenti-tet«djela–identitetkojiutemeljujejedinstvonekog umjetničkog djela. Prema tome, smi-saoumjetničkogdjelapočivana»hermeneu-tičkom«identitetukaonečemuštojesttakvokakvojest.

42

Isto.–Uovomsmislu,umjetnostvaljarazu-mjeti kao igru koja slijedi određenu shemu,ali,pritomikaodjelatnostkojapočivanaslo-bodiumjetnikovastvaranja,motiviranogza-jedništvom»mašteirazuma«.Taumjetniko-vaodlikasvojeizvoreimauprirodi,gdjeseupozadininazireteologijastvaranja.Tojera-zlogporadikojegKantstvaranjeumjetničkogdjelasmatrastvaranjem»genija«,atakvoštojedinoječovjekkadarkao»Božjestvorenje«.Zarazlikuodprirodnolijepog,kojeseodli-kuje svojom osebujnošću i neodređenošću,umjetničko je djelo takvo da gotovo uvijek

tražinekakvo spoznavanje i tumačenje.–Otomedetaljnijevidiu:H.-G.Gadamer,Ogledi o filozofiji umjetnosti,str.48–49.

43

Usp.isto,str.44.

44

Spomenutiprimjervaljashvatitikaodistink-ciju estetskog suda, koji razlikuje ono štospada u domenu prirodno lijepog i ono štomodernoslikarstvonamećekao»lijepo«.Ov-djesenetendirasukobititradicionalnevrijed-nostisvrijednostimamoderne,većsenastojepojasniti nekeGadamerove implikacije kojeseodnosena»definiranje«pojma‘lijepog’uodnosunaumjetnost.SâmjeGadamersklonmišljenjudanas»prirodnolijepoiznovapod-sjeća da to što spoznajemo u umjetničkomdjelu uopće nije ono o čemu govori jezikumjetnosti«.–Usp.:H.-G.Gadamer,Ogledi o filozofiji umjetnosti,str.50–51.

45

Isto.



postalaintergralnidiolaičkog,aliiznanstvenoggovora.46Kadabismoovugrčku riječ preveli doslovno na hrvatski jezik, dobili bismo leksičku kon-strukcijubezsmislaiznačenja,zatojeonaiunašemjezikuostalausvomizvornomoblikuikaotakvaušlauupotrebuuhrvatskistandardniknjiževnijezik i govor. Semiotika, semantika, etimologija i etiologija pojma simbolovdjenisusporniobjektnašerasprave.Ufokusunašeraspravejestpitanje:zašto umjetnost prispodobljujemo simbolu?Usadržajuprethodnogizlaganjavidjelismodajeumjetnostmogućeprispodobitiigritesmo,susljednoGada-merovurazumijevanjuumjetnostikaoigre,nastojalioblikovatijednosuvislopromišljanjekojebitorazumijevanjepotkrijepilo.Tojezahtijevalopriličnosnažanintelektualniangažman,budućidajeriječovrlodelikatnojisuptilnojtemi,sjednestrane,ibriljantnompromišljanjuukojemseonajtkopokušavarazumjetisamodjelićGadamerovatraktataoumjetnosti,moževrlolakoiz-gubitiuprašuminjegovihtakojednostavnih,aopetkompleksnihmisli,jerjeujednojmisliovajfilozofbiokadarizrazitinekiproblemvezanzaumjetnostkoji obuhvaća jednu čitavu povijesno-filozofsko-umjetničku epohu.47 No,vratimosegovoruoumjetnostikaosimbolu.Gadamernegovoriosimboliciilisimbolizmuuumjetnosti,kaoštonegovorinitio simboličkojumjetnosti.Uzevšipojamsimbola,Gadamernastojidatiobjašnjenjeotomezbogčegase,kadajeriječoumjetnosti,pojavljujepita-njesmislaiznačajadjela.RješenjeovenedoumiceGadamergledaupojmusimbola.Zašto simbol? Uduhuantičkogarazmišljanjaigovoranadahnutogmitologijom,uprenesenomznačenjusimboloznačuje»krhotinu«.Premagrč-komemitu,aočemuizvješćujePlatonuSymposionu,ljudi,dakle,muškoižensko,upočetkubijahucjelovita,nedjeljivabićauoblikukugle.No,bogoviihkaznišeteihrasjekošepopola.Odtogavremena–kakopripovijedamit–muškarciiženekojinekoćbijahujedna,nedjeljivacjelina/kugla,živekaodvije zasebne polovice, te su zahvaljujući takvom stanju osuđeni na vječ-nupotraguzasvojom»boljompolovicom«,ili,pjesničkirečeno,»srodnomdušom«.Sukladnoantičkom,mitologijskiimpostiranomshvaćanjučovjeka,možeserećidačovjekposvojojformiisadržajunijeništadrugodolikrho-tine,dijelacjelineili»polovicaduše«,tekaotakavnijeintegralan.Njegovaseintegralnostočitujeusjedinjenjudviju»srodnihduša«,ili»spajanju«dvijuidentičnihpolovica,tj.krhotina.Toštomiuhrvatskomjezikurazumijevamopod»krhotinom«,starisuLatinislikovitonazivalitessera hospitalisili»pre-lomljenikomadcrijepa«.Tajkomadprelomljenacrijepauanticijebioznakprijateljstva, odnosno čovjekove naklonosti prema drugom čovjeku.Velikikršćanskimislilaciz4.stoljećapoKristu,AurelijeAugustinuglasovitimjeIspovijestimadaojedanodnajljepšihopisatenaklonostipremadrugome:Au-gustinprijateljanaziva»polovicomduše«.Dakle,prelomljenikomadcrijepapostaojesimbolomprijateljstva,tj.prijateljskeljubavi,kojaseuantici,nota bene, vrlo cijenila, te se smatralakrepošću ili vrlinom, ao čemu svjedočemnogobrojnifilozofskizapisii/lilikovni/umjetničkiprikaziizonogavreme-na.Filía,takosustariGrcinazivali»prijateljskuljubav«.No,ukakvojsuvezitessera hospitalis,filíaisimbol? Ovatriprethodnonavedenapojmapotpada-juuopsegpojma‘čovjek’:tessera hospitalisdavalaseprijateljunaodlaskukaosimbolprijateljskenaklonostiililjubavi,alii(pri)sjećanja,tj.upućivanjai spomenana tu ljubav.To (pri)sjećanje (op. a.), ili – kakoGadamerkaže–»upućivanje«i»srodnost«uantropološkomsesmislumoguprimijenitiinagovoroumjetnostiiumjetničkomdjelu:

»(T)udubokoumnuusporedbuzapronalaženjeisrodnostdušamožemozamislitiizaiskustvolijepogausmisluumjetnosti.«48



Čovjekovaseintegralnost,kakonaučavahustariGrci,izmeđuostaloga,oči-tujekaozajedništvou ljubavi,»koja«–kakokažeGadamer–»dopunjavadoiscjeljenja«.49Primjenjujućiovulogikurazmišljanjanadahnutuantičkimnačinommišljenja,namećenamsepitanjekojese tiče integralnostiumjet-ničkogdjela.Akoljubavpredstavljasvojevrsnumanifestacijučovjekovein-tegralnosti,usmisludakadkažemočovjek,istovremenomislimonamuškoiženskokaocjelovito(ljudsko)biće,sukladnotomemoglibismokazatidaseintegralnostumjetničkogdjelamanifestirauzajedništvusčovjekomizbi-ljom.Međutim,formebivanjačovjekaidjelaubîtiserazlikuju:čovjekovajeformabivanjaljubav. Što je forma bivanja umjetničkog djela?Formabivanjaumjetničkogdjelajestljepota.Prematome,umjetničkodjelopostojii/libivausvojojljepoti.Taljepotamožepoprimatirazličiteformeisadržaje,štoovisioumjetnikovunadahnuću injegovojviziji»lijepoga«.Stoga jeKantbioupravu,prispodobivšistvaranjeumjetničkogdjelastvaranjugenija:umjetnič-kodjelokao»gotovproizvod«govorineštoosebiizasebe–onogovoriosvojojljepoti,tj.onačinubivanjaiotomenaštonjegovapojavnostuzbiljiupućuje–simbolizira.Pojavnost,odnosnobivanjeumjetničkogdjelauklju-čujedvijestvari:1)upućivanje/ukazivanje;2)skrivanje/otajivanje.Prvo, na što upućuje umjetničko djelo?Služećisetzv.via negativatumačenjem,možeserećidaumjetničkodjeloa priorineupućujenanekismisaoiliznačenje,većdaonoupućujenagolučinjenicudaonopostoji,biva,tj.dajetu.Drugimriječima,umjetničkodjeloupućujena,heideggerovski iskazano,svoje»tu-bistvovanje«–onoje»tubitak«ili»ozbiljujućibitak«(op.a.).Drugo, što umjetničko djelo sakriva ili otajuje?Ono‘otajuje’ljepotushva-ćenukaomanifestacijuirefleksijunjegovebîti.Umjetničkodjelo,uzetozasebe,predstavljasimbolozbiljeneiliaktualizirajućeljepote;štoviše,onojeaktualizirajućaljepotakojaseotkrivaipredstavljačovjeku-promatraču.Uzigru i simbol, Gadamer navodi još jedan važan element za razumijevanjeumjetnostiiumjetničkogdjela:»svetkovina«.

46

Pojamsimbolasusrećemourazličitimforma-maisadržajimausvakodnevnomživotu,pri-mjerice,putujućiopažamoposebneznakovena cesti koje nazivamoprometnim znakovi-ma,akojiupućujunanešto.Dakako,pojmovi‘znak’ i ‘simbol’ nisu sinonimni, te ih valjarazlikovati. Simbol ne samo da upućuje naneki skriveni smisaovećgaaktualizira,dokjeznakkonkretnaformapomoćukojeizraža-vamoononaštosimbolupućuje:npr.križukršćanstvu predstavlja simbol spasenja i ot-kupljenja;maslinovagrančicasimboljemira,itd.Pojamsimbolasusrećemo iuprirodnimznanostima,primjericeukemiji,gdjeseke-mijskielementisadržaniuperiodnomsustavuelemenataoznačavajukraticamakojestručnonazivamosimbolima:npr.Ojesimbolzaki-sikisl.

47

Gadamera resi posebna odlika: osim što jebio nadasve obrazovan, Gadamer posjedujeistančansmisaozaizražavanještosemanife-stirakrozsvojevrsnuakribiju,aliislikovitostnjegovihmisli. Svaki filozofsko impostiraniproblem,Gadamerprvopostavljaiskustveno,

uzimajućicrticeizživotavremenaukojemježivio,apotomnastupanjegovaerudicija:mi-saomožezapočetinpr.Aristotelom,alimožezavršitiHegelom,Kantom iliHeideggerom,ilipakimenomizsvijetaumjetnosti,književ-nosti,slikarstva,muzikeisl.DabiseuopćerazumjelaGadamerovamisaouonomepiste-mološkom imetodološkompogledu,onomutkosebaviovimfilozofompotrebnajeveli-kadozaznanjaizjezika,umjetnosti,religije,mitologije, filozofije, umjetnosti, povijesti,itd. I kada je riječo tumačenjuumjetnosti iumjetničkogdjela,Gadamerdjelujekaopravifenomenolog:nezanimagaznačenjeismisaonekogpojma,većnjegovapojavnostuzbilji.On umjetnost promišlja kroz fenomen igre,aliikrozfenomensimbolaisvetkovine(op.a.).

48


49

Isto.



3.3. Umjetnost kao svetkovina

Zašto Gadamer umjetnost prispodobljuje svetkovini?OdgovornaspomenutopitanjeGadameriznosivećnapočetkutrećegdjelapromišljanjaoumjetnosti,uprvomeseju»Aktualnostlijepoga«,udjelunaslovljenomOgledi o filozofiji umjetnosti,gdje,postavljajućistvarin medias res,Gadamerkažedasvetko-vinaoznačuje»prikazzajedništvausvojojdovršenojformi«.50KakobismouopćemoglirazumijetiGadamerovalegorijskigovoroumjetnosti,prijesve-gavaljaiznijetiiobjasnitirazlogekojiiduuprilograzumijevanjuumjetnostikaosvetkovine.51Prvo,svetkovinajedogađajkojiokupljasveigdjesenitkoodprisutnihneosjećaizoliranim,negopozvanimnasudjelovanjeutozajed-ništvo.Zarazlikuodzajedništvareprezentantnoguigriisimbolu,zajedništvosvetkovinepodrazumijevatzv.aktivnozajedništvo–onajkojinesudjelujeuslavljenjusvetkovine,isključenjeiznjezinazajedništva.Drugo,svetkovinipripadasvojstvenovrijeme.Tovrijemenazivamo»vremenomsvetkovine«.52 Treće,svetkovinauključuje inekoslavlje,odnosnoslavljenje.Slavljenjeokojemsegovorinepodrazumijevanekoslavljenjesamousmislune-rada,jerbitoznačilodarad–uovomslučajushvaćennegativno–označujerazdva-janjeidijeljenje.Nasuprottome,doksečovjekuraduosjećapomaloizolira-nimodzajedništvaiusamljenim,svetkovinapodrazumijevanekookupljanje–zajedništvo.53Zajedništvo,vrijeme,slavljenjeiokupljanjekonstitutivnisuelementi ili izražajnaformasvetkovine.Štojespomenutimelementimaza-jedničkosumjetničkimdjelom,vidjetćemousadržajuizlaganjakojislijedi.Ljudiseprigodomsvetkovinenačelnookupljajusnekomsvrhomuodređenovrijeme i na određenommjestu.Svetkovina na taj način pretpostavlja svr-hovito, ane slučajnozajedništvo.Slavljenje svetkovinenijenekakvabezi-zražajnadjelatnostilidjelatnostkojanemaformu.Slavljenjepodrazumijevaraznolikostprepoznatljivihiizražajnihformi:svečaniobičaji,svečanigovorilišutnja,svečanovrijeme,svečanomjesto,svečanaodjećaitd.»Toštoseusvetkovinislavi«, ističeGadamer,»kazuje,dakle,da je toslavljenjeuvijekdjelatnost«.54

Djelatnostjestonoštopredstavljaishodišnutočkuigriisvetkovini,teuobaslučajaoznačujenekakvo»samopokretanje«ilisamodjelovanje.Onoštoigrukaodjelatnostrazlikujeodsvetkovinejestteleološkadimenzija:svetkovinajeteleologijskaili–premaGadameru–intencionalnadjelatnost,55dokjeigraakcidentalnadjelatnost.Taseakcidentalnost,sobziromnaigru,očitujeuči-njenicidazajedništvoigrepočivanaslučajnimaktivnimislučajnimpasivnimparticipantima,dokuzajedništvusvetkovinesviparticipanti,zapravo,imajuulogupasivnih»igrača«(op.a.);svojimsudjelovanjem(gledanjemišutnjom)uslavljenjustvarajuaktivnu:djelatnuidinamičnuatmosferusvetkovine.No, što umjetnost ima sa svetkovinom?Prvo,»okupljanje«idrugo,»sudjelova-nje«.Kaonajočitijiprimjerokupljanjaisudjelovanjauumjetnostimožemouzetiposjetnekojumjetničkojgaleriji,muzejuilikoncertuklasičneglazbe,gdjeskupinaljudiuvijekstojiokoiliisprednekogumjetničkogdjela,tegautišinipromatrailiosluškuje.Formiranozajedništvookoumjetničkogdjelajestintencionalno,aliiakcidentalno.Intencionalnojeutolikoukolikosamodjelopredstavljanakanu imotivokupljanja;akcidentalno, jerseusvakomtrenutkupostojećojskupinipromatračamogupridružitinovičlanovi.Većsmonapočetkusadržajavezanogzapodnaslov»Umjetnostkaosvetko-vina«spomenulivažnosttemporalnedimenzijesvetkovine.Tajetemporalnadimenzija56 evidentna u specifičnommodusu ponašanja tijekom slavljenjasvetkovine, kojimodusnazivamo»pohođenje«.57Svetkovine se pohode, asamopohođenjeoznačuje»specifičannačinizvršenjaunašemponašanju«.58



Bîtpohođenja ležiunjegovojneograničenostiuodnosunakretanje:poho-đenjeneznači»hodanje«dabismonekamostigli,negooznačujevremenskikontinuum,štogaGadamerdefinirakaovremenskikaraktersvetkovine.Per-cipiramolitajvremenskikaraktersvetkovinekaonjezinuontološkuodređe-nost,ondasGadamerommožemoutvrditidasebîtsvetkovinesastojiutome»dabiva‘pohađana’idaseneraspadanatrajanjemomenatakojiseuzajamnosmjenjuju«.59

Govorećiovremenskomkarakterusvetkovine,Gadamerizdvaja»dvaisku-stvavremena«:1)pragmatičkoilipraznovrijeme;i2)ispunjenoilivlastitovrijeme.Kaoprimjerzaovoprvo,Gadamernavodidosadu.Dosadaje»isku-stvo praznine vremena«, gdje vrijeme samo sebe doživljava kao »bezličniritamponavljanjaimučnuprezentnost«.60Svetkovinikaoiumjetnostipripa-da»vlastitovrijeme«.61Antropologijskipercipiranoirazumijevano,temeljneformevlastitogvremenajesudjetinjstvo,mladost,zrelost,starostismrt.Ovihpetformivlastitogvremenakojimajea prioridefiniranačovjekovaegzisten-cija, čine kontinuitet ravnomjernog tijeka vremena.62To iskustvo vremenaživljenogživotamožemoprimijenitinaumjetničkodjelo.Umjetnostjeodu-vijekbilabliska(čovjekovu)životukoji imastrukturu»organskogbića«.63 Imatistrukturuorganskogbićaznačibitivitalan.Onoštoomogućujevitalnostorganskome biću jesu vitalne funkcije vitalnih organa (srca, pluća,mozgaitd.).Svakaodtihvitalnihfunkcijanemapojedinačnusvrhu,negoimasvr-huuodnosunacjelinuorganskogbića.Prematome,organskobićeposebipredstavljanekoorganskojedinstvo.Umjetničkojedjelo,nanekinačin,istotako organsko jedinstvo, odnosno cjelina koju čini svaki detalj kao zaseb-na,pojedinačnailisamostojećaforma,kojuformuintuiramoipercipiramouodnosunacjelinu(umjetničkogdjela),anikakoizvannje.Što je zajedničko čovjeku kao organskom biću i umjetničkom djelu?Zajedničkoimjetodasunjimasvojstvenefunkcijeorganskogbićausmjereneksamoodržanjuiživlje-njucjelinebića,anitijednafunkcijanijesvrhasamojsebi.Drukčijerečeno,

50

Usp.isto,str.63.

51

ZaGadamera jekarakteristično to,dasepritumačenjupojmaumjetnostislužireligijskomterminologijom,štonijenimalozačuđujućeiiznenađujuće,jerseopćenitonatemeljunje-govihfilozofskihrazmišljanjadadezaključitidamureligijaivjeranisubilemrske.

52


53

Usp.isto,str.64.

54

Isto,str.65.

55

Isto.

56

Temporalna komponenta razumijevanja um-jetnostinazire seveću samomnaslovuGa-damerovatraktataoumjetnosti,naslovljenog»Aktualnostlijepoga«,ili(izv.)Die Aktualität des Schönen.Aktualnost,uovomsmislu,ne

značiništadrugodoliprezentnosti,odnosno,heideggerovski formulirano, tubitka. Prematome, i samoumjetničkodjelo,kako tumačiGadamer,valjarazumjeti:1)kaoneštoštoje»tu«i2)kaoneštoštojesamosvrhovito.

57

Usp.: H.-G. Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti,str.66.

58

Isto.

59

Isto.

60

Usp. isto, str.67.–DrugiekstrempraznogavremenaGadamergledaune-imanjuvreme-nailiprezatrpanostiposlom.

61

Isto,str.68.

62

Isto.

63

Isto.



umjetničkodjelopredstavlja jedinstvenucjelinuukontinuitetu, sastavljenuodmnoštvamanjihdijelovailidetalja,odkojihsvakidetaljzasebeoznačujecjelinu,alipromatranuodnosunacjelinu(umjetničkogdjela)označujenjezinsastavnidio.To jeono štoGadamernaziva»hermeneutičkim identitetom«umjetničkogdjela:umjetničkodjelorazumijevamokaocjelinuudijelovimaidijeloveucjelini.Onočimeumjetničkodjelozadivljujeizbogčegajevri-jednopažnje,promišljanjairazumijevanja,jestnjegovabezvremenska,vječ-naljepota,zahvaljujućikojojseonouzdižeiznadsvakeunaprijedpojmljenesvrhovitosti.64 Glede evaluacije »lijepoga« u odnosu na umjetničko djelo,GadamerseuovomslučajupozivanastaroidobroAristotelovotumačenje,premakojemuneštosmatramolijepim,akomuništanemoramooduzetinidodati.65

4. Namjesto zaključka

Usadržajuovogizlaganjaunekolikosmoetapanastojaliizložitinekerefe-renceGadamerova razumijevanjaumjetnosti.Dakakoda tajposaonijebionimalo lagan, budući daGadamer propituje pojamumjetnosti u perspekti-vivremenakojejeizanas–Moderna.Udanašnjevrijemeizraz»modernaumjetnost«,možesereći,postojisamonominalno.Onoštosedanasnamećekaoumjetnost,nezaslužujedruginazivnegopop-art, ilipopularnaumjet-nost,alitutemuostavljamopostraniinekasenjomebavestručnamišljenja.Možemoliudanašnjimumjetničkimdjelimajošuvijekprepoznationoštoseuanticismatralo lijepimupravomsmislu te riječi,ostajeotvorenimpi-tanjem,budućidasesnadolaskomnovogvremena:post-postmoderne,mi-jenjaju i kriteriji u umjetnosti.Riječ je o svojevrsnomdiskontinuitetu kojisepojavljujeu razumijevanjuumjetnosti.Vrijememodernenadiđeno je, tesadagovorimoovremenupost-postmoderne,adanašnjuumjetnostjošuvijekklasificiramokaomodernuumjetnost.No,neketekovinekojesunamostaviledrevnecivilizacijenikadanećenestati;prijesvegatojesmisaoza»lijepo«i»vječno«.Uočavajućitežinurazumijevanjamoderneumjetnosti,Gadamersmatrakakonas

»…umjetnostdanaspostavljapredpitanjekojeunaprijedsadržizadaćudapovezujemoonoštoseraspadaištoseuzajamnosuprotstavljanapetosti:najednojstranihistorijskiprivid,anadrugojstraniprogresivniprivid«.66

Moderni je čovjek namnogonačina zaslijepljen današnjimobrazovanjem,kojegaučidajevrijednopoštovanjaidivljenjasamoonoštojebliskonje-govojtradiciji.A, što je s tradicijama koje su dijametralno suprotne tradiciji zapadne civilizacije?!;je li ih čovjek spreman prihvatiti ili ne?Ovisnootomeizkojeperspektivepristupamonekojzadanosti,moderničovjekipakostajezarobljenizmeđurešetakatamnicekojunazivamo‘ideologijom’.Međutim,konačnogodgovorauovomslučajunema,anitigaGadamerpokušavaiznaći.Stoganamostajezagonetkakojunampretpostavljaumjetnost,akojasetičeonogprošlog ionogsadašnjeg.Hoće li čovjek ikada biti kadar pomiriti te dvije zadatosti koje određuju njegov život, koji život predstavlja kontinuirano kretanje između njih? To ostaje vječnim pitanjem, kao što ostaje vječnompotragombilokojipokušajdefiniranjaumjetnostiilimirenjaprošlihtradicijaspostojećimuumjetnosti.



Dafne Vidanec

Critical-analytical Approach to Gadamer’s Notion of Art

Art as Game, Symbol and Festival

SummaryThe author’s intent in this paper consists into inquire Gadamer’s notion of art as »actuality of beauty«. As a starting point for it author takes Gadamer’s crucial question: »Is the art of modernity what we really understand as art?«. That what the author wants to explain from the phenomenological and hermeneutical view in defining stand point of this elaborate which tend to clarify understanding of art as »actuality of beauty« and what is considered as pregnant too, is Gadamer’s stand related to evaluation of criteria of art and work of art particularly presen-ted in his philosophical work »Essays about Philosophy of Art«. Where does Gadamer find the criteria presents a question of fundamental significance for this essay. Namely, he finds them in two essentially different but formally very identical cultural and historical areas: in ancient Greek and in modernity. The first step we take in this paper goes toward an explanation of the motifs that stimulated philosophy in general and Gadamer in particular to examine the issue of art as a philosophical theme.The argument of this paper will be presented on several levels. In the first part of it we will argue about general meanings of Gadamer’s understanding and explaining the aim and the roll of the art of modernity. In the second part of it we will be oriented toward understanding of aesthetical dimension of the art, such as an experience of the beauty. In the last part of this paper we will discuss the art as a game, symbol and festival.

Key wordsHansGeorgGadamer,art,workofArt,modernity,actualityofBeauty,game,symbol,festival

64

NatraguKanta,Gadamersmatradajeumjet-ničko djelo svrha samom sebi, te da nemanikakvu drugu svrhu i značenje, osim da jelijepoidajetu.–Vidibilj.56.

65

Aristotel, Nikomahova etika, B5, 1106 b(10*).*Brojjeizvornosupskribiran–nap.a.

66


Documents

Umjetnost kao igra, simbol i svetkovina