Univerzalna povijest kao dijalektika uključivanja i ... · također tvrdi da »povijest ne postaje time univerzalna što se sačinjava pregled osam ili dvadeset i jedne civilizacije,

IzvorničlanakUDK[1:91]:141.78 930.2:325.3

Primljeno31.1.2015.

Alen TafraDivkovićeva2,HR–52100Pula

[email protected]

Univerzalna povijest kao dijalektikauključivanjaiisključivanja

SažetakSveprisutno razočaranje i diskurs o krizi moguće je razumjeti kao posljedicu razotkrivanja segregacijske dijalektike uključivanja i isključivanja, inače skrivene unutar kompleksnije diskurzivne strukture koju Wallerstein naziva »centrističkom liberalnom geokulturom«. Riječ je o procesu sazrijevanja koji opravdano traži odgovarajuću anamnezu i objašnje-nje geneze suvremenog svjetskog sustava. Sa stajališta filozofije povijesti, što nam prošlost budućnosti može reći o našoj sadašnjosti? Iako Voltaireova kombinacija umjerene vjere u napredak i selektivne sinofilije označava rađanje moderne filozofije povijesti i njene uni-verzalnosti, potonju svejedno kompromitira kao simptom eurocentrizma. No, moderna afir-macija povijesne znanosti značila je i fatalni rasap univerzalnog vremena u niz zasebnih temporalnosti i historiciteta. Stoga zalaganje za obnovu »totalne povijesti« možemo ozbilj-no shvatiti isključivo unutar transgresivne i holističke istraživačke konstelacije, nezamislive bez filozofije povijesti. To se u ovom radu nastoji demonstrirati na primjeru dekonstrukcije još vladajuće periodizacije kulturno-povijesnih epoha, tradicionalno izvedenih isključiva-njem doprinosa drugačijih kultura i epoha.

Ključneriječifilozofijapovijesti,dijalektikauključivanjaiisključivanja,suvremenisvjetskisustav,kolo-nijalizam,eurocentrizam,univerzalizam,antiimperijalizam,periodizacijapovijesti,kultur-no-povijesneepohe,geopolitikaznanja

Uvod

Uoblikovanjumodernogshvaćanjadruštvaipolitikefilozofijapovijesti18.stoljećaodigralajepresudnuulogu.KaoštojeprimijetioReinhartKoselleck,onoštomodernostnašeepoherazlikujeodsuvremenostisvihranijihepohaposljedicajeupravootkrića»pojmapovijesti«kaoeminentnoeuropskogkul-turnogpostignuća.1Ovootkrićemoguće je smjestiti između1750. i 1850.godine–dakle,urazdobljeprvogusponahistoricizma.Riječju,modernaje–zajednosprosvjetiteljskimprogramommodernizacije–svedivanaaspektutemeljujućeg otkrića pojma povijesti.2 Historicistička temporalizacija po-

1

VidiHaydenWhite,»Foreword«,u:ReinhartKoselleck, The Practice of Conceptual Hi-story: Timing History, Spacing Concepts,en-gleskiprijevodToddSamuelPresner,StanfordUniversity Press, Stanford 2002., str. x. ToznačidabiAugustinumogaopripastinaslovutemeljitelja teologije povijesti, a s obziromnafilozofijskuargumentacijukojomsesluži,

ujedno–unajboljemslučaju–istatuspred-šasnikafilozofijepovijesti.VidiLinoVeljak,Prilozi kritici lažnih alternativa,Otkrovenje,Beograd2010.,str.63.VidiR.Koselleck,The Practice of Conceptual History,str.167.

2

VidiH.White,»Foreword«,str.xiv.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA138God.35(2015)Sv.2(227–244)

A.Tafra,Univerzalnapovijestkaodijalekti-kauključivanjaiisključivanja228

vijestiznačidaseonamijenjausvakomtrenutku;3štoviše,onasetijekomvremenamijenjaiuprošlosti,otkrivajućisetekex post factopotomstvu, usvjetlukasnijihdana.Disciplinahistorijeprerasla je takopukunadgradnjuvlastitih metoda, razvivši napokon teoriju razlikovanja vlastite epohe odprošlosti. Riječ je o prosvjetiteljskoj filozofiji povijesti, toj prvoj istinskojmanifestacijimodernosti.4Pojammodernejavljasetadakaosvijetloobeća-njeapsolutno»novogdoba«,iznimnoguodnosunačitavuprošlost.Otkrićehistoričarske pozicionalnosti i perspektive nerazlučivo je pritom povezaloevidencijusuvremenogiskustvaapsolutnonovogikoncepcijufundamentalnedrugostiprošlog;podjednako,samimtime,iprošlostiDrugog.PosebnomjestoutomrazdobljuutemeljenjafilozofijepovijestizauzimaVolta-ireovaupravoeponimnaFilozofija povijesti, itonesamozbognegacijebilokakvogoblikaprovidnostiupovijesti,većnaposezbogdotadnajuniverzalnijeperspektive,utemeljeneuKininasuprotPostanku.5Sdrugestrane,LöwithpodcjenjujeznačenjepotonjeinovacijetetvrdidaVoltaireovupokušajuuni-verzalnehistorijenedostaje»jedinstvenaorijentacijaisredišnjismisao«jeruvišeputaprepravljanojRaspravi o običajima i duhu naroda samokronološkislijedihipotezaprogresatomsadržajnoproširenomprikazuosiguravajuje-dinstvenuperspektivu.6No,toštoVoltairesvojnovi,bitnoproširenifilozofij-sko-povijesniinteresuRaspravi pokušavaprimijenitinaglobalnom,prostor-noivremenskiiztemeljaizmijenjenomplanu,zasigurnonepredstavljanekusporednuiefemernučinjenicu.Ništamanje,utojveličanstvenonovojsliciuočljivesuibrojnepraznine.VoltaireaipakdoneklemožeopravdatiukupnarazinatadašnjegznanjaoAziji,panjegovonedostatnopoznavanjeazijskepo-vijestineporičenužnoonoštokaoautorosjećaipokušavaprenijetičitatelji-ma,atojedaAzijanijeništamanjevažnaodEurope.7Takonjegovapolemi-kaprotivkršćanstvanalazisvojudijalektičkuprotutežuusimpatijamapremaislamskomsvijetu,KiniiIndiji,gdjeulikubrahmanaimandarinasvomsilomnastojiprepoznativlastitefilozofijske ideale.S jednestrane, isticanjebitnenadmoćikonfucijanskemoralne filozofije –njenogdeizma, racionalizma iharmoničnosti–koristilojenapadunatiranijuinetolerancijuancien régimea iKatoličkecrkve.Sdrugestrane,stavomdasuznanostiuKiniostalefiksira-neutočkimediokritetstvaanalognojeuropskomsrednjovjekovlju,8VoltairejepotvrđivaostereotipoKinikaoarhetipunepokretnostiirobovanjatradiciji,doprinosećiinatajnačinteoriji»orijentalnogdespotizma«.9DokVoltaireovakombinacijaumjerenevjereunapredakiselektivnesinofilije10označavara-đanjemodernefilozofijepovijestiinjeneuniverzalnosti,topotonjusvejednokompromitira kao simptom eurocentrizma. Iako je upravoVoltaireov koz-mopolitskidoprinoskriticieurocentrizmaonoštodiskursnjegovefilozofijepovijestitrajnodržiotvorenim.Nedvojbeno, geneza filozofije povijesti tijekom 18. stoljeća bremenita jeproturječjima.Usprkospostuliranojuniverzalnosti,moderna afirmacijapo-vijesneznanostiznačilajeujednoifatalnirasapuniverzalnogvremenaunizzasebnihtemporalnostiihistoriciteta.11Naime,radnaetabliranjudisciplinehistorijenametao jepovezivanjenjezine»čiste«,sveobuhvatne iunekolikoništavne12metahistorijske razines teorijomperiodizacijekojabiustrojila iograničila pitanja na empirijsko-historijskoj razini. Budući da se činilo danastojanjeokoteorijeisključujezanimanjezapartikularnečinjenice,rješenjesličnih dvojbi naziralo se u historicističkoj koncepciji povijesne promjene,odlikovaneheterogenošćuimnoštvompotencijalnihrazinaanalize,kaoiva-rijabilnošćuritmovaakceleracijeilideceleracije.13Upartikularnoeuropsko»otkriće«temporalnostikaoiskustvaapsolutnenovostidogađajasvakakoseuklapaidestabilizirajućeotkrićesubjektivnostihistoričarskepozicionalnosti



iperspektive,ujednopraćenonovomsviješćuokontingentnojselekcijigrađe,pačakiorelativističkojmogućnostirazličitih,aopet»istinitih«reprezentaci-jaistogdogađaja.14Idoksjednestraneosamnaestostoljećeprosvjetiteljipro-mišljajukaoepohalnirezipočetaksingularitetavremenakojesekvalitativnorazlikujeodsvihprethodnihstoljeća,istodobnonaprekomorskimputovanji-ma–kojapostaju»filozofski«projekti totalnespoznaje15–Europaotkrivadasenetomiznađenesinkroneepohalnecjelinenedaju tek takouniverza-liziratiusmisluopćepodjelerazdobljaupovijestičovječanstva.Budućidafilozofijaprogresapripodjeliepohapolaziodznanstveno-tehnološkograzvit-

3

VidiR.Koselleck,The Practice of Conceptual History,str.167.

4

Vidiibid.,str.160.

5

Izvornoobjavljenaodvojeno,Philosophie de l’histoire(1765.)kaonaknadnododaniuvod(1769.)uRaspravu o običajima i duhu naro-da (1756.) dodatnoprodubljujekritikubiblij-skogshvaćanjapočetakapovijesti.VećprvoizdanjeRasprave o običajima i duhu narodaiz1745.započinjesKinom,čimeVoltaireza-dobivapogodnumetodološkudistancuuod-nosunaeuropskosrednjovjekovljekojezatimtematizira. Kasnije i Hegel svojuFilozofiju povijesti započinjesKinom,nostimeštojenjegov stavpremaKiniobilježen suprotnimpredznakom.

6

AludirajućinaSpengleraiToynbeeja,Löwithtakođer tvrdi da »povijest ne postaje timeuniverzalnaštosesačinjavapregledosamilidvadeset i jedne civilizacije, umjesto četirikaokodBossueta,onatimepostajesamoop-ćenitija«.KarlLöwith,Svjetska povijest kao događanje spasa, August Cesarec, Zagreb1990.,str.145.

7

VidiJ.H.Brumfitt,Voltaire: Historian,Ox-fordUniversityPress,Oxford1958.,str.76.

8

VidiF.M.A.Voltaire,Essai sur les mours et l’esprit des nations,prvidio,ur.RenéPomeau,GarnierFrères,Pariz1963.,str.231.

9

Vidi Anthony Pagden, »The Immobility ofChina«, u: Larry Wolff i Marco Cipolloni(ur.),The Anthropology of the Enlightenment,Stanford University Press, Stanford 2007.;AlainGrosrichard,Structure du sérail: La fic-tion du despotisme Asiatique dans l’Occident classique,ÉditionsduSeuil,Pariz1979.

10

JohnJamesClarke,Oriental Enlightenment: The Encounter Between Asian and Western Thought, Routledge, London – New York1997.,str.19,39–46.

11

»Na jednoj vrlo dubokoj razini postojala bidaklehistoričnost čovjekakojabi samabilasvojavlastitapovijest,aliiradikalnadisperzi-jakojajetemeljsvihostalihpovijesti.Upravoje tu prvobitnu erozijuXIX. stoljeće tražilou svojojželjida svehistorizira,dao svakojstvari piše opću povijest, da se neprestanovraćauvremenuidanajstabilnijestvaripo-novnooslobađavremena…ŠtovišePovijestpokušavanadićisvojuvlastitupovijesnuuko-rijenjenost,štosevišetrudionkrajpovijesnerelativnostisvogpodrijetla iopcijapridruži-ti sferi univerzalnosti, to očitije nosi ožiljkesvogapovijesnogrođenja,očitijesekroznjupojavljujepovijestčijijeisamadio(iovdjenamopetotomesvjedočeSpenglerisvefi-lozofije povijesti). I obratno, što ona boljeprihvati svoju relativnost, što se više udubiukretanjekojejojjezajedničkosonimeštopriča,tovišetežiograničenostipričeisavsepozitivan sadržaj, koji si je onadavalakrozhumanističke znanosti raspršuje.« MichelFoucault, Riječi i stvari. Arheologija huma-nističkih znanosti,Goldenmarketing,Zagreb2002.,str.395–397.

12

»U kontrastu prema drugimmodelima zna-nosti,historijakaodisciplinaovisiometafo-ričkom izražavanju…Nemogućnost intuira-njačistogvremenadirektnovodiumetodo-loškepoteškoćevezaneuzpitanjeotomejesulismisleniiskazioteorijiperiodizacijeuopćemogući.«R.Koselleck,The Practice of Con-ceptual History,str.7.

13

Vidiibid.,str.159–160.

14


15

Vidi Serge Latouche, La Planète uniforme,EditionsClimats,Pariz2000. (ovdjeprema:SergeLatouche,La fine del sogno occidenta-le. Saggio sull’americannizzazione del mon-do,talijanskiprijevodEvaCivolani,Elèutheraeditrice,Milano2002.,str.59);JohannesFa-bian,Time and the Other: How Anthropology Makes its Object,ColumbiaUniversityPress,NewYork2002.,str.6–7.



kaproizvodnih snaga,upadljivomseukazala različitost ritmovaubrzanja iusporenjaodzemljedozemlje.16Univerzalističkasupsumcijarazličitihstup-njevarazvojapodzajedničkinazivnikepoheprešutnopodrazumijevateorijupluralizmapovijesnihvremena.17NesavladivostonogaštoKosellecknaziva»nesimultanošćusimultanog«(Ungleichzeitigkeit des Gleichzeitigen)trebalojesvejednoprevladatiprosvjetiteljskimsuperiornim»znanjemovremenu«.18No,kakoprimjećuje JohannesFabian, izapotonje jekonstrukcije sakrivenantropološki alokronizamkoji stadijalnomshemompovijesnog razvoja su-vremeneDrugedegradira iprostorno ivremenski.Europskootkrićepojmapovijestistogapočivanaspecifičnojkombinacijiekskluzivnihiekspanzivnihvremenskihrelacija,pailuzijauniverzalnogreferentnogokvirapotpunoovisiupravoodistanciranju,separacijiiisključivanju.19

Drugimriječima,nadjelujeetnocentrizamili,potpunije,eurocentričnage-neralizacijahistorijskogvremena.Ukontekstu tradicije filozofijepovijesti,posljedicatogajeglobalnaekspanzijamediteranskepozornicedogađaja,20snaglaskomnaonajnjegoveuropskidiokojiHegelnaziva»teatromsvjetskepovijesti«iantičkomdomovinomsvjetskogduha.21Narečenaekspanzijapo-dupireseoeurocentričnediskurzivnestrukturedugogtrajanja,listompotekleizherodotovskogprostoraivremenazajedničkograđanjafilozofijeihistori-ografije.Taj–baremdijelomhomerovskiimitski–momentiskonaunovijojjefilozofijimaestralnoobradioMassimoCacciari.22Nastavak»storije«dadesedaljeslijeditikaodugotrajnostkrižarskogdiskursa,kroztranslacijuistogkojiNovomesvijetuinominiranim»Indijancima«podarujeazijatskibitak,23ili pak u prosvjetiteljskom izumu IstočneEurope kao inferiornog komple-menta njoj recipročne konstrukcije: civiliziraneZapadneEurope.Daljnjimprelijevanjem,geopolitikafilozofijsko-povijesnogznanja iprogres ideološ-kemitizacijetakođersemožepratitiuokvirunovijegmedijskogrežima:naraznovrsnimekranima,formatimaiplatformama,kojimapoputtolkienovskihvojskimrtvihdefilirajuameričkimarincikaoSpartanciikrižari,islamskifun-damentalistikaoamorfnomoreKserksovihkrvoloka,ilipaknaistokuUkraji-ne,ufantazmagoričnomsrazupronacističkihbraniteljademokratske»tvrđaveEurope«istaljinofilskihantifašistajošjednog»domovinskograta«.Riječjetekotehničkojkontaminaciji,amplifikaciji,akceleracijiikobnojinterakciji24nekih»priča«kojesustareotprilikekolikoizapadnafilozofijaihistoriografi-ja.Ovisnostouvijekistimnarativimaizaksijalnogdobamožebolnoposvje-dočitioklaustrofobičnostisituacije,notrebalabipotaknutinarestrukturiranjeprojektamodernetekonstrukcijuistinskinove,globalnevizijeiparadigme.Narečeni projekt svakako podrazumijeva i pedagošku zadaću,Morinovimriječima, onu »poučavanja zemaljskog identiteta«.25 Sudeći prema gimna-zijskimudžbenicimafilozofije,problemuopćenijeprepoznat.Doksestariudžbenikzadovoljavaklišejimaeurocentričnehistoriografije,26odbacujućiisamumogućnostkomparativneiliinterkulturalnefilozofije,novijaalternati-vabaremnekrijevlastitutematskuograničenost,dokdeklarativnopriznajejednakuvrijednostistočnihfilozofija.27Usprkostome,upravopotonjiudžbe-niksvojomahistoričnomepistemologijomiizboromsadržajabitnoignorirafilozofijupovijesti,pasamimtimeiproblemeurocentrizma.Štosegimna-zijskihudžbenikapovijestitiče,brojnesadržajnepreinakeiproširenjateksepridodajuustaru,eurocentričnuperiodizacijskushemu.Unjimasenadasvenazireutjecajbrodelovskeparadigme»totalnepovijesti«,kojabitrebalasup-sumiratisvehumanističkeznanostikaosvojepomoćneznanosti.28Jedanodnajutjecajnijih suvremenih historičara, EricHobsbawm, svoj »Manifest zaobnovupovijesti«takojezaključioupravopoticajemna»povratak‘totalnojpovijesti’«.Pritomupozoravana»opasnost‘antiuniverzalizma’«,apelirajući



ujednonaposebnuzadaćumarksističkogpristupau»rekonstrukcijifrontera-zuma«.29Naime,Hobsbawmpokazujenarelativisteipostmoderniste,odno-snona»različiteoblikepovijestiidentitetnihskupina«zakojenavodnonijevažno racionalno objašnjenje povijesti, nego značenje događaja za dotičnikolektiv. Ipak,ovdjedržimoda sezalaganjezaobnovu»totalnepovijesti«možeozbiljnoshvatitiisključivounutartransgresivneiholističkeistraživačkekonstelacijekojajenezamislivabezfilozofijepovijesti.Toseuovomradunastojidemonstriratipoglavitonaprimjerudekonstrukcijejošvladajućeperi-odizacijekulturno-povijesnihepoha,tradicionalnoizvedenihisključivanjemdoprinosadrugačijihkulturaiepoha.Kaoštoćemoudrugomdijeluradapo-kazati, istraživanjeeurocentrizmanužnojepostavitisobziromnaglobalnudimenzijunastanka i razvojakapitalističkogmoderniteta.Drugimriječima,krozprizmuodnosajezgreiperiferije:kakouanalizimodernogasvjetskogsustavakodImmanuelaWallersteinatakoiukriticieurocentrizmakodlati-noameričkogfilozofapovijestiEnriqueaDussela.Utomkontekstuprocijenitćemonesamomožebitnu»opasnost‘antiuniverzalizma’«većinekerazlogeneuspjehadosadašnjih»univerzalizama«kaospecifičnihuključujuće-isklju-čujućiharanžmanauniverzalnogipartikularnog.

1. Dijalektika univerzalnog i partikularnog

Akutnostproblemaodnosauniverzalnogipartikularnog–udruštvenom,po-litičkomihumanističkompodručju–moždajenajpreciznijeizrazioPierre-AndreTaguieff,uSnazi predrasuda.30Usvojempodužem»esejuorasizmu

16

VidiR.Koselleck,The Practice of Concep-tual History,str.159–160.

17

Vidiibid.,str.166.

18

VidiJ.Fabian,Time and the Other,str.10.

19


20

Vidiibid.,str.146.

21

Vidi GeorgWilhelm Friedrich Hegel, Filo-zofija povijesti, Naprijed, Zagreb 1966., str.109.

22

VidiMassimoCacciari,Geo-filozofija Euro-pe,Ceres,Zagreb1996.

23

Vidi Enrique Dussel, The Invention of the Americas: Eclipse of »the Other« and the Myth of Modernity,engleskiprijevodMichaelD.Barber,Continuum,NewYork1995.,str.30.

24

VidiradovePaulaVirilioa:Stratégie de la dé-ception,ÉditionsGalilee,Pariz1999.;L’admi-nistration de la peur, Les éditions Textuel,Pariz2012.

25

VidiEdgarMorin,Odgoj za budućnost. Se-dam temeljnih spoznaja u odgoju za buduć-nost,Educa,Zagreb2002.,str.69.

26

VidiBorisKalin, Povijest filozofije s odabra-nim tekstovima filozofa, Školska knjiga, Za-greb 2009., str. 108. Takvom pristupu mogli bi suprotstaviti onaj Vlassopoulosov ili pak Bernalov, odnosno autora na koje ću se još u nastavku referirati.

27

VidiTomislavReškovac,Filozofija. Udžbe-nik filozofije za 4. razred gimnazije, Profil,Zagreb2008.,str.43.

28

VidiFernandBraudel,Une leçon d’histoire,Les Éditions Arthaud, Pariz 1986. (ovdjeprema:Una lezione di storia, talijanski pri-jevod PieroArlorio, Einaudi, Torino 1988.,str.198).

29

Vidi Eric Hobsbawm, »Manifest za obnovupovijesti«,Le Monde diplomatique1(2005),str.21.

30

VidiPierre-AndreTaguieff,La force du pré-jugé: Essai sur le racisme et ses doubles,Édi-tionslaDécouverte,Pariz1988.(ovdjeprema:The Force of Prejudice,engleskiprijevodHas-san Melehy, University of Minnesota Press,



injegovimdvojnicima«,francuskifilozofukazujenafenomendiferencijali-stičkograsizma,kojidobrohotnoinzistira»tek«nainkompatibilnostirazliči-tihkulturaitradicija,kaoištetnostiukidanjagranicakojeihdijele.Ukorije-nuspomenutogobratastojetrivelikezamjeneunutarrasizirajućeideologije,obavljenenakon1968.:rasasepreodijevauetnicitetilikulturu,nejednakosturazliku,aheterofobijauheterofiliju.Budućidasusedebatepreusmjerilenaobranukolektivnihidentitetaipravanaroda,kaoinapitanjainterkulturalno-stiitranskulturalnosti,militantniantirasističkidiskursizateklisusezajednosrasizirajućimdiskursimaunutaristihjezičnihigara,opskrbljeniistimosnov-nimdokazima,pačakiposvećeniistimvrijednostima.31Praviproblemuanti-rasističkomkampuležiukontradikcijiizmeđutradicijsko-komunitarističkogzahtjevazaapsolutnimpoštovanjemkolektivnihidentitetairazlikanajednojstrani, te individualno-univerzalističke ravnodušnosti prema komunitarnimvrijednostimanadrugoj.Tijekomosamdesetihponovnojeotkrivenodadvo-strukosti univerzalistički-neegalitarnog te komunitarno-diferencijalističkograsizmasimetričnoodgovaradubletindividualističko-univerzalističkogitra-dicijsko-komunitarnogantirasizma.32ZarazlikuodTaguieffa,naglašavamdajeriječoponovnom»otkriću«,sobziromnatodanaznačenaproblematikaodnosauniverzalnogipartikularnogimakudikamodubljugenezuufilozofijipovijesti.DovoljnojesjetitisesloženostiHerderovaproturječnogodnosapremaOrijen-tu iEuropi, rascijepljenog izmeđukulturneautarkičnosti iuniverzalnog te-leološkogshvaćanjapovijesti.33UtemeljuHerderovaetnopluralizmanazirese»nijansiranoikompleksnorazumijevanjehumaniteta(Humanität),kojejeistodobnoantropološko,moralnoipolitičko«.34DokjeikodKantaikodDi-derotaevidentanpokušajrasplitanjaodnosaizmeđuraznolikostiiuniverzal-nostičovječanstva,Herderseizdvajajačinomnaglaskanainkomenzurabilnos-tikulturalnihpraksirazličitihnaroda.PritomjeiovdjenezaobilaznopitanjekolikorazličitostiHerderzapravoproklamira,sobziromnatodamusvakakulturaimaisvojeposebnomjestouobuhvatnomnarativukojipretpostavljahijerarhijurazvojaiiznimnoststareGrčke.Odnosuniverzalnogipartikular-nog kodHerdera gubi obilježje proturječja ponajprije u njegovoj beskom-promisnojosudieuropskogimperijalizma.35Kroztuprizmuukazujesekakooriginalnost rješenja tako idubinaproturječjakojakorijenevuku izsamogprosvjetiteljstva.NaročitojezanimljivHerderovpokušajposredovanjaizme-đučestosuprotnihzahtjevakojemuuodnosuna idealhumanitetanamećutradicijaeurocentrizmainovinjemačkinacionalizam.HerderovaporukadasenjemačkipjesniciuizgradnjinarodnogduhamoguosvrnutiunatragipremaIstokupredstavljasnažanprimjerzalaganjazakozmopolitskinacionalizam,ukojemusenjemačkikulturninacionalizamneutemeljujeekskluzivnošću,većinspiracijomkoju duguje drugimkulturama.36Najdirljivijimoment takvogHerdera,kojislavipolitičkuslabostkaoduhovnunadmoć,vjerojatnonastu-paupjesmiNjemačka narodna slava,gdjepotlačenostsvojihsunarodnjaka–»njemačkihcrnaca«(deutsche neger)–pretvaraukvalitetedostojnenjiho-vaskromnogblagovanjaudruštvuHindua,Peruanaca iEtiopljana.37 IdokGeorgeMosseHerderaipakimplicirau»mračnojstraniprosvjetiteljstva«,38dazbrkabudepotpuna,nedavnopreminulitalijanskimarksistCostanzoPreveusvojemesejuo»naopakomsvijetu«iz2004.godine,donosi,kakosamkaže,»prividnoparadoksalnu«interpretacijuAlainadeBenoista,francuskogherde-rovcainovodesničarskogpatrijarha,kao»trenutnonajsposobnijegeuropskogmisliteljanaljevici«.39No,jedinobiidealnaljevica,tvrdiPreve,moglapro-varitidataj»crničovjek«danas



»…najboljenafilozofskojrazinibranionoštotrebajubitidvijenajtipičnijetočkeljevice,atosu,naprvommjestu,prijelazspojmajednakostipremapojmurazlikete,nadrugommjestu,odbacivanjekozmopolitskoguniverzalizmauimepartikularizma!«40

2. Kritikaeurocentrizmaizmeđu postkolonijalne teorije i marksizma

Zaproturječja takvevrstevećduževrijemeokrivljujuseučestalopojmovipoputpoststrukturalizma,postmoderneipostkolonijalnihstudija,redomza-okupljenihkritikomuniverzalizma.Bijele mitologije: pisanje povijesti i Za-pad,knjigaRobertaYounga iz1990.,egzemplarni je tekstkoji izperspek-tive postkolonijalne teorije isprepliće navedene struje, s osobitim obziromnapromišljanjepovijesti iu službikritikeeurocentrizma.Kako»Povijest«ustupamjesto»Postmoderni«,analognoFoucaultovojzamjeniklasicističkeepistemes»Poviješću«,Youngzaključujedanakonrastvaranjacentralnosti

Minneapolis 2001.). Étienne Balibar ističeposebnuvažnostoveknjigezarazumijevanjefenomenaneorasizmau:ÉtienneBalibar,Im-manuelWallerstein,Race, nation, classe: Les identités ambiguës, Éditions la Découverte,Pariz1988.

31

VidiP.-A.Taguieff,La force du préjugé,str.7.

32

Vidiibid.,str.8.

33

VidiAnneLöchte,Johann Gottfried Herder. Kulturtheorie und Humanitätsidee der Ideen, Humanitätsbriefe und Adrastea, Königsha-usen&Neumann,Würzburg2005., str. 13–18.;ToddCurtisKontje,German Orientali-sms,UniversityofMichiganPress,Michigan2004.,str.65–66.Ovdjeteknaznačenaherde-rovska problematika predmet je obuhvatnijeanalize postavljene u holistički kontekst u:AlenTafra,Eurocentrizam u filozofiji povijes-ti,Sveučilište JurjaDobrileuPuli,Odjelzaodgojneiobrazovneznanosti,Pula2014.,str.398–405,409–415passim.

34

Sankhar Muthu, Enlightenment against Em-pire, Princeton University Press, Princeton2003., str. 10. »Humanität ukvantitativnomsmisluobuhvaćasvaljudskabića,svasuonajednako obdarena njime, različita koliko jenjihovodgovarajućirazvojmogaobitirazličitdo sada. Herderov kvantitativni pojamHu-manität jasan je glas za globalnu jednakostsvihljudskihbićategavodiužestokukritikuropstva,kolonijalizma,rasizmaieurocentriz-ma.«(HansAdler,»Herder’sConceptofHu-manität«,u:HansAdler,WulfKöpke/ur./,A Companion to the Works of Johann Gottfried Herder,CamdenHouse,Rochester–Wood-bridge 2009., str. 104). Kao svrha povijestiHumanität je svojevrsni potencijal koji nijejednakposvudanaZemljiistogaonsvagdje

vodi razvoju najveće raznolikosti i indivi-dualnim posebnostima koje tvore povijesnustvarnost. No, nisu ni sve njegove različiterealizacije – kulture – jednako vrijedne naljestvici savršenosti. Različitost kultura nepodrazumijevajednakost,kaoštoneisključu-jenibitnerazlikeukvaliteti.Važnojeprimije-titi skakvomjeodlučnošćunasamoniklostii čistoći grčke kulture inzistirao upravo au-torkoji jesvojimantiimperijalizmomspojioromantizam i prosvjetiteljstvo. Vidi JohannGottfriedHerder,Auch eine Philosophie zur Geschichte der Bildung der Menschheit. Bey-trag zu vielen Beyträgen des Jahrhunderts,Weidmann,Riga1774.,str.499.

35

VidiS.Muthu,Enlightenment against Empi-re,str.211.

36

VidiNicholasA.Germana,»Herder’s India.The‘Morgenland’inMythologyandAnthro-pology«, u: Larry Wolff, Marco Cipolloni(ur.),The Anthropology of the Enlightenment,StanfordUniversityPress,Stanford2007.,str.123.

37

Herderpretpostavljakakoćegrčkibogradijesvratiti kod njih nego kod europskih impe-rijalista koji su okrvavili ruke. Vidi JohannGottfriedHerder,Der deutsche Nationalruhm,J.F.Hartknoch,Leipzig1812.,str.15–16.

38

VidiDžordžL.Mos,Istorija rasizma u Evro-pi,srpskiprijevodMajaMatić,Službeniglas-nik,Beograd2005.

39

Costanzo Preve, Filosofia del presente. Un mondo alla rovescia da interpretare,EdizioniSettimoSigillo,Rim2004.,str.107.

40

Ibid.,str.107–108.



»Čovjeka«sadasvjedočimorastvaranju»Zapada«.41Dabiselakšeoprosti-lisa»shvaćanjemoapsolutnostibilokojegazapadnogprikazaPovijesti«,42moramose,držiYoung,okrenutiposlijeratnojgenealogijifrancuskekritičketradicije i njenom uvidu u isprepletenost prosvjetiteljskih univerzalističkihprojekataipovijestieuropskogkolonijalizma.Sartretakokaže:»Humanizamjepandanrasizmu:toznači,praksaisključivanja«.43Youngsepoglavitoobru-šavanaHegelovudijalektiku,anaročitona»marksističkiuniverzalninarativ«svjetskepovijesti.Kaoinkluzivniitotalizirajućisustavznanja,marksizamjetusvedennauloguagensaekspanzijekapitalizma,jedinostimeštooperirakrozformeeksproprijacijeiinkorporacijeDrugihnapojmovnojrazini–pri-mjerice,supsumcijomsvihpotlačenihDrugihpodinstancuradničkeklase.44Budući da jeYoungu stalo do konstrukcije formi znanja koje će poštovatiDrugogabezdagaukonačnicisvedunaIsto,ključnamujeLévinasovakri-tikauniverzalnehistorijekaototalizacijekojuispunjavapobjednik.45Poziva-jućisenaDerridaakojieksplicitnokritičkireferirana»europeizacijusvjetskekulture«,»povijestZapada« i »zapadnjačkumetafiziku«,Youngzaključujeda se dekonstrukcija odnosi na primat kategorije Zapada i stoga na deko-lonizacijueuropskogmišljenja.46Uostalom,iFoucaultje–uRiječi i stvari– svoj zagovor povijesti kao oblikamedijacije razlika utemeljio u diskon-tinuitetu, referirajućiučestalona»zapadnuepistemu«, aneneki revidiranikoncepttotalnostiusmislu»perioda«.Ujednomintervjuuiz1978.,Foucaultkažeda»akofilozofijabudućnostipostoji,moralaseroditiizvanEurope,ilijednakotakokaoposljedicasusretaisrazovaizmeđuEuropeine-Europe«.47UYoungovojprešućenojinačiciAufhebungaprogresije,FoucaultpresudnoutireputpostkolonijalnojteorijiihistoriografijiSubaltern Studies skupine,skojimakonačnovrhunikritikatotalizacijeznanjauzapadnjačkojhistoriogra-fiji.JedanodnajodlučnijihizrazatakvekritikejeChakrabartyjevorazlikova-nje»Povijesti1«i»Povijesti2«,gdjeprvapredstavljauniverzalnuiapstrakt-nulogikukapitala,dokdrugaoznačavapluralnostrazličitih»načinabitkausvijetu«, ukorijenjenih u partikularnim kulturama.48 Budući da potonja nedopušta»Povijesti1«daokonča»prijelaz/prijevodmnoštvavjerojatnoinko-menzurabilnihtemporalitetauhomogenovrijemeapstraktnograda,prijelaziz ne-povijesti u povijest«,49 Chakrabarty zaključuje da je univerzalizacijakapitala,zarazlikuodglobalizacijeistog,ukonačnicinemoguća.Sobziromnatodajevjerauuniverzalizirajućipritisakkapitalabalastprosvjetiteljskefilozofijepovijestiinjeneopsesije»Poviješću1«,misijakritičkihhistoričarabilabiobranitiulogupovijesnihrazlika,itokaoformiotporakapitalu,ani-kakousmislupukihanakronizama.50

Naravno,ovdjenamnijenamjeraponavljatiYoungovesencijalizamitotali-zirajućimokviromkritikelogocentrizmaobuhvatitisveštoimavezespost-kolonijalnometiketom ilikritikomeurocentrizma.Uostalom, sobziromnaautoricekaoštosuBenitaParry iCrystalBartolovitch,moguće jegovoritiio»materijalističkomobratuupostkolonijalnimstudijima«kaokriticikul-turalizma51 i, ujedno, o težnji razdvajanju postkolonijalnih i postmodernihmetodologija.Također,autoripoputPranavaJanijaiVivekaChibberauspješ-no dekonstruiraju ustaljenu predodžbu o eurocentričnom »klasičnommar-ksizmu«,itokao»bajku«omogućenujedinoignoriranjemmnoštvatekstova,izjavaikonkretnihakcijakojejepoduzimaostvarniMarx.52KakoprimjećujeChibber,svetemporalnespecifičnostiglobalnograzvojakapitalizmainačicesu unutar neumoljivo univerzalizirajućeg kapitalizma: nikako homogenog,noništamanje–većpofizičkudobrobitvećinesvjetskogstanovništva– iuniverzalnoopasnog.53Utolikojepretjeranonaglašavanjelokalnihkulturnih



specifičnostimogućedoživjetiikaoobnovuegzotizma,ovogaputaupara-doksalnojfunkcijianti-orijentalističkogorijentalizma.54

3. Eurocentričnaperiodizacijaikonstrukcija kulturno-povijesnih epoha

Dajefilozofijaprosvjetiteljstvaponudilaodgovornaoveizazove,itokreaci-jomistinskiantiimperijalističkefilozofije,argumentiranotvrdiSankarMuthuusvojojknjiziProsvjetiteljstvo protiv Imperija.Budućida jeovdjeujednoriječorazdobljuistinskeintelektualneborbeokokonceptualizaciječovječan-stva,kulturalnihrazlikaipolitičkihodnosaizmeđueuropskihineeuropskihnaroda,revizijajednostraneslikeouniverzalističkomprosvjetiteljstvupogla-vitoovisioistraživačkomusmjeravanjupažnjenastavovepojedinihautoraomeđunarodnimodnosimaiimperijalizmu.55Zanimljivo,kaoštojepokazaoDomenicoLosurdo,kroztuprizmunajružnijomćeizgledatigenealogijali-beralnestruje.56Losurdovaprotu-povijestliberalizmarazotkrivadiskurskoji

41

VidiRobertJ.C.Young,White Mythologies: Writing History and the West, Routledge,London–NewYork2004.,str.52.

42

Ibid.,str.51.

43

Žan-PolSartr,Kritika dijalektičkog uma. Iza-brana dela. Knjiga 12, srpskiprijevodMla-denKozomara et al., Nolit, Beograd 1984., str.686.

44

VidiR.J.C.Young,White Mythologies, str.34–37.

45

VidiEmmanuelLévinas,Totalitet i beskonač-no. Ogled o izvanjskosti,VeselinMasleša,prev.NerkezSmailagić,Sarajevo1976.,str.39.

46

VidiR.J.C.Young,White Mythologies, str.49–51.ZaspomenutenavodevidiodDerri-daa: »Choreographies«, engleski prijevodC.McDonald, u: Jacques Derrida, Points…: interviews, 1974–1994, ur.ElisabethWeber,StanfordUniversityPress,Stanford1995.,str.94–96;Pisanje i razlika,prev.VandaMikšić,Diskursi, Sarajevo 2007., str. 29, 87, 102,104,205–209.

47

VidiMichelFoucault,»MichelFoucaultetlezen:unséjourdansuntemplezen«,u:Dits et écrits III, Gallimard,Pariz1994.(ovdjepre-ma:»MichelFoucault andZen:AStay in aZenTemple«,u: JeremyR.Carrette,Religi-on and Culture: Michel Foucault,Routledge,NewYork1999.,str.113).

48

VidiDipeshChakrabarty,Provincializing Eu-rope: Postcolonial Thought and Historical

Difference,PrincetonUniversityPress,Prin-ceton2008.,str.62–71.

49

Ibid.,str.92.

50

Vidiibid.,str.237–250passim.

51

JohnMcLeod(ur.),The Routledge Compani-on to Postcolonial Studies,Routledge,Oxford-shire–NewYork2007.,str.174.

52

Vidi Vivek Chibber, Postcolonial Theory and the Specter of Capital, Verso, London–NewYork2013.;PranavJani,»KarlMarx,Eurocentrism,andthe1857RevoltinBritishIndia«,u:CrystalBartolovich,NeilLazarus(ur.), Marxism, Modernity and Postcolonial Studies, Cambridge University Press, Cam-bridge 2002.; Kevin B.Anderson,Marx at the Margins: On Nationalism, Ethnicity, and Non-Western Societies, The University ofChicagoPress,Chicago2010.

53

VidiVivekChibber,»Slijepaulicapostkolo-nijalne teorije«, Le Monde diplomatique 17(2014),str.27.

54

VidiV.Chibber,Postcolonial Theory and the Specter of Capital,str.289.

55

VidiS.Muthu,Enlightenment against Empi-re,str.3.

56

VidiDomenicoLosurdo,Controstoria del li-beralismo,Laterza,Bari2005.(ovdjeprema:Domenico Losurdo,Liberalism: A Counter-History, engleski prijevod Gregory Elliott,Verso,London–NewYork2011.)



jepotpunousredotočennamitsku»zajednicuslobodnih«(nizozemska,bri-tanskaidruštveno-političkaelitaSAD-a)injihovograničeni,»svetiprostor«.Dabisehagiografijaliberalizmarazotkrilakaolaž,dovoljnojeiskoračitiuprofaniprostor(robovi/slugeukolonijamaiproletarijat/sluge/roboviume-tropolama).Dok su, s jedne strane, sve tri liberalne revolucije započinjalezahtjevimazajednakošću,sdrugestrane,nesamodasupotvrđivalevećinupostojećihnejednakostivećsuihštovišeiprodubljivale.Ukidanjeropstvaidemokratizacijaposljedicasunizaborbiprotivliberalizma,anipoštonjegoveinterneevolucije,zaključujeLosurdo.57UnizutihborbipočasnomjestoipakpripadaFrancuskojrevoluciji,anaročito»crnimJakobincima«sHaitija,čijaje revolucijautjecalanaodluku jakobinskogKonventa iz1794.oukidanjuropstva.58

Velikarevolucijapremafrancuskojperiodizacijiujednoinicirahistoire con-temporaine,kaoštoje,uostalom,francuskirevolucionarnikalendarinauguri-rao»najnovijedoba«kaoglobalnoobećanjepotpunonoveepohe.59Kolikoje1789.primjenjivanauniverzalnupovijest?PremaImmanueluWallersteinu,značenjeoverevolucijeuistinujesvjetskojeronaje»prouzročiladvastoljećadominacijegeokultureuovomesvjetskomsustavu,onomeukojemjedomi-niraocentrističkiliberalizam«.60Tajegeokulturaustvariposljedicasociokul-turnihipolitičkihturbulencijaizazvanihrevolucionarnimidejamaosmjenji-vostivlastiinarodnomsuverenitetu,aunjenomjesredištusukobokopitanja:kakojemogućedasustavkojiproklamirauključivanjeustvarnostiponajvišeisključuje?»Debataolinijikojadijeliuključeneodisključenih«61ujednojei sukus isprepletenograzvitkaupodručjimadruštvenihznanosti,poputpo-vijesti, kao i rivalskih ideologija.Sveprisutno razočaranje i diskursokrizikojemu danas svjedočimomoguće je stoga razumjeti upravo kao konačnorazotkrivanjespecifičnedijalektikeuključivanjaiisključivanjaizkategorijegrađana,zatimizraznihkategorijaprivilegiranihgrađana,alijednakotakoiizekskluzivnih,civilizacijskicertificiranihzajednicadržava,nositeljicanave-denegeokulture.PredkrajHobsbawmova»zlatnogdoba«,nadaubudućnostistrpljenjepristašarazličitihantisistemskihpokretakaodasuserasprsnuli1968.;ugodinikojojWallersteinovaperiodizacijapridajeepohalnoznačenje,a koja ujedno konotira razne teorijske post-izme koji su ovdje spomenuti.Šokantnootrežnjenjeposljedicajeraskrinkavanjaprevareupovijesnomopti-mizmuantisistemskihideologija,deformiranihliberalnomgeokulturom.Njenslomunarodnimmasamanajavljujesvejasnijaintuicijadaćeonikojidolazeživjetitežeodsvojihroditelja,odnosnodanapredakuopćenijeneizbježanniuniverzalan.62Dokeuropskedruštveneznanostipočivajunauniverzalističkojtvrdnjidasveštosedogodiloueuropskomenovomvijekupredstavljaposvu-daprimjenjivobrazac,63valjanaglasitidajeintelektualnostuniverzalističkihpretenzija neodvojiva oddruštvenih praksi i razumljiva samounutar povi-jesnospecifičnogsistemskogkonteksta.64Izjalovljenenadeuuniverzalnostrađalesunovimkritikama,međukojimasusvevažnijebileonekojedola-zesmargina,odstraneisključenih.Upravokadajeliberalizamprogramomreformioko1914.uspješnopacificiraozapadnoeuropskiisjevernoameričkiurbaniproletarijat,suočioses»novomskupinom‘opasnihklasa’:narodnimsnagamaostatka svijeta«.65Neovisnooprihvaćanju ili odbacivanju samogprincipauniverzalizma,onimakoji suodlučnoodbacili europski univerza-lizam–kaoretorikumoćiurukamageografskibeznačajnemanjine–putjeugaziovećSpenglersvojomtemeljitomkritikomtrinitetastari–srednji–novivijek.Premanjemu, riječ jeo»jednojnevjerojatnooskudnoj ibesmislenojshemi«,koju jeusporedio s fikcijom»planetarnogsustava«,ukojemuZa-padnaEuropafungirakao»središnjesunce«.Onobi trebalorasvijetlitisve



povijesnedogađajeiodmjeritinjihovrelativanznačaj–noefekt,kaže,nijebiovećiod»ogromneoptičkevarke«ilisujetne»utvaresvjetskepovijesti«.66Iakoinzistiranaplauzibilnostiidealauniverzalnosti,67Wallersteinseslažedajeupravokritikaeurocentrizmanužanuvjetnapretkadruštvenihznanostiudvadesetiprvomstoljeću.68

EurocentrizamsvojudegradirajućuesencijalizacijuDrugihpostižebitnokon-strukcijomkulturno-povijesnihepohapomoćuisključivanjanjihovadoprino-sa;drugimriječima,interpretacijomeuropskeizapadnepovijestiizvannjeno-gaširegimeđuovisnogkonteksta.Teksunaknadno,adefinitivnou18.i19.stoljeću, kao razdoblja univerzalne povijesti konceptualizirani prvo srednjivijek,pazatimrenesansainovivijek.Orijentalističkistudijiimedievistikajavljajuse i razvijajuusličnommiljeuimentalitetu18. i19.stoljećatesenjihovagenealogijanemožeizoliratiodsveprisutnognacionalizmaiimperi-jalizma.Utakvupostavu,19.stoljećenovijojmedievisticinamećesepodjed-nakosusjednimpodručjemkaoštosutovećpotradicijiantikairenesansa.69Nadalje, zapadnausmjerenost fokusapri konstrukciji renesanse implicira iopravdava zaborav toga koliko razvitak ovisi o kretanju i razmjeni ideja iumijećaizmeđuraznolikihkulturnihpodručjakojasuu19.stoljećudefini-tivnokoncipiranakaodvijegeopolitičkesfereodvojenerazličitimstupnjem

57

Vidiibid.,str.341.

58

VidiCyrilL.R.James,The Black Jacobins: Toussaint L’Ouverture and the San Domin-go Revolution, Vintage Books, New York–Toronto1989.;Michel-RolphTrouillot,Si-lencing the Past: Power and the Production of History, Beacon Press, Boston 1995., str.31–69passim.

59

VidiR.Koselleck,The Practice of Concep-tual History,str.155–158,165.

60

ImanuelVolerstin,Uvod u analizu svjetskog sistema, crnogorski prijevodNikolaNikola-idis,OKF,Cetinje2008.,str.10.

61

Ibid.,str.97.

62

ImmanuelWallerstein, The End of the World as We Know It: Social Science for the Twenty-first Century,UniversityofMinnesotaPress,Minneapolis1999.,str.71.

63

Vidiibid.,str.171.

64

Vidi: ImanuelVolerstin et al.,Kako otvoriti društvene nauke. Izveštaj Gulbenkijanove ko-misije za restrukturisanje društvenih nauka,srpskiprijevodMilanPopović,CID,Podgo-rica 1997., str. 62–63; ImmanuelWallerste-in,European Universalism: The Rhetoric of Power,TheNewPress,NewYork–London2006.,str.58–59,82–83.

65

Reforme su uključivale pravo glasa, začet-ke socijalne države, te politički integriraju-ću funkciju rasističkog nacionalizma. VidiI.Wallerstein, The End of the World as We Know It,str.69.

66

Osvald Špengler, Propast Zapada, knjiga I,INP Književne novine, Beograd 1990., str.53.

67

Ništa manje, univerzalizam – u različitim,ahistoričnim i historicističkim oblicima –predstavljamu i jedan od osnovnihmodusaeurocentrizma, sumiran u tvrdnji o posvu-dašnjoj primjenjivosti europskih modernihmodela,itobilozbognavodnoireverzibilneprogresivnostitihdostignućazačovječanstvoilistogaštoonazadovoljavajutemeljneljud-skepotrebe,uspješnočakpritomotklanjajućiprepreke njihovu ostvarenju.Vidi I.Waller-stein, The End of the World as We Know It,str.171–172.

68


69

VidiKathleenBiddick, The Shock of Medie-valism, Duke University Press, Durham1998.,str.92.Uzpodsjećanjenanezaobilaz-ni Saidov Orijentalizam, za potpunije bi-bliografsko utemeljenje teza – svojevrsnih»širokihpoteza«– izovogdijelarada,valjauputitinaodgovarajućeanalizeeurocentričnekonstrukcije kulturno-povijesnih epoha uA.Tafra,Eurocentrizam u filozofiji povijesti.



civilizacijskograzvoja.No,dokJasperskonstatiradaseanalogijazapadnihi istočnih kreativnih perioda ili »renesansi« konačno izgubila oko 1500.,kadaEuropapravidotadnezabilježenikorak,70JohnHobsonotkrivadaslič-naeurocentričnainzistiranjana»velikomlomu«upravilupočivajunavrlopovršnomprikazusrednjovjekovlja.71Budućidajenužniprojektre-orijen-talizacijerenesanseneodvojivodreinterpretacijesrednjovjekovlja,72jedin-stvenaglobalnamrežakojapovezujeIstokiZapadjošod500.godine73vodinasunatragpremapodjednakosavitljivojgraniciantikeisrednjegvijeka.TubiponajprijetrebaloodbacitiPirenneovutezudajeislamskaekspanzijau7.i8.stoljećurazbilaantičkojedinstvoSredozemljaizapečatiladobaantike.Naime,kakoističeTomažMastnak,političkadinamikakasneantikebilajecentrirananaborbuzanadzornadistočnimSredozemljem,idoksenave-denaborbaodvijalauprostoru»plodnogpolumjeseca«,kontrolapotonjegovisilajeopetonadziranjuiranskevisoravni.74Unaznačenojorijentalnojareni,kojanadasveinvolviraGrkeiPerzijance,odvijaoseekumenskiim-perijalizamantikeokojemujepisaoEricVoegelinuEkumenskom dobu.75Konačno, dokHegelovametageografija postavljaEuropu kao centar Sta-rogsvijeta,aliujednoinjegovkraj–»apsolutniZapad«–nadrugojstrani,svojimpokušajemprevladavanjatradicijomnaslijeđenognarativaosegre-giranoj,autonomnojiatenocentričnojgrčkojpovijesti,KostasVlassopoulosdajeprimjerutemeljenjanoveparadigmepisanjahistorijestareGrčke,sonestraneeurocentrizma.Ciljmujegrčkupovijestoslobodititeleologijeeuro-centričnih velikih pripovijesti i smjestiti je umeđuovisnu povijest širegamediteranskog i bliskoistočnogprostora.76 Paradigmatski jeHegelovuni-verzalizamvezanuzsvojepartikularnogrčkoigermanskokao»konkretnouniverzalno«,štoseukontekstubavljenjahistorijskimmaterijalommani-festirananačin smještanjaprijestolnice svjetskogduhauEuropu tijekomproteklihdviju ipol tisućagodina.KakoprimjećujeKoselleck,upravo jenjemački idealizamprevladaoabruptnostcentenijalnihvremenskihcezuranovomkoncepcijomepohekaodugotrajnijekoherencije,kojasvejednonemožeignorirationuranijuizkojesamaproizlazi inakojusenužnorefe-rira.77No,Hegelu ekskluzivan slučaj predstavlja globalna ekspanzija eu-ropskoga,germansko-protestantskogduha,kojinijemoraopotiskivatinekiprethodnisvjetskopovijesniprincip.PovijestGermana,nositeljaduhaNo-vogsvijeta,ulaženjejeusebeiodnošenjenasamesebe.78Usvakomsluča-ju,kretanjesvjetskepovijestiodIstokapremaZapaduisključujeLatinskuAmerikuiAfriku,dokAzijudegradiranabitnoograničenostanjenezrelostiidjetinjstva(Kindheit).79KaoštoprimjećujeAl-Azmeh,Hegelovafilozofijapovijestipripadatradicijiromantičke,kulturalističkefilozofijepovijesti,teonnikoncepcijomuniverzalnogasvjetskogduhaneuspijevaočuvatidis-tinkcijuizmeđuhistorijskeietnološketaksonomije,većpovijestkonstruirana»endogeni«način,prosuđujući,nonšalantno,kronološkiigeografskisu-sjednepovijestikaoinkomenzurabilne.80PremaMartinuBernalu81 iPete-ruMurphyju,ukonstrukcijiradikalnedrugostikojainauguriramodernitet,presudanjeutjecajromantičarskenormeoriginalnosti.Kreativnadinamikakojuslaveromantičaripočivanaautoreferentnojunutarnjojteleologiji;onaserađasamaodsebeipreobražavanagotovoorganskinačin,izvlastitama-terijala ili »korijena«, eventualno pritom asimilirajući izvanjske elementeuskladusvlastitimzakonima.82NatraguHerderaiHegela,iJaspersističejedinstveninačinnakojiZapaduodređenimtrenucimasvojepovijestiuvodivlastituoriginalnostukontinuitetpreuzet izstranogizvora,koji tadabiva»prisvojen,prerađenipromijenjen«.83



4. Geopolitika znanja: prema planetarnoj paradigmi

Argentinsko-meksički filozofEnriqueDussel svojzagovor»planetarnepa-radigme«uproučavanjumodernitetabitnousmjeravaprotivHegelovaeuro-centrizma,kaoisvakogdrugogzanemarivanja1492.godinekaobitnedeter-minantemoderniteta.84Dusselpritomnaglašavadeterminirajućuulogunašepozicioniranostiunutarnizahijerarhijakojetvoresuvremenisvjetskisustavi

70

VidiKarlJaspers,Vom Ursprung und Ziel der Geschichte, R. Pipper & Co. Verlag, Mün-chen1950.,str.80,87.

71

VidiJohnM.Hobson,The Eastern Origins of Western Civilisation, Cambridge UniversityPress,Cambridge2004.

72

Gerald MacLean (ur.), Re-orienting the Re-naissance: Cultural Exchanges with the East,Palgrave Macmillan, Basingstoke – NewYork2005.

73

Vidi J.M. Hobson,The Eastern Origins of Western Civilisation, str. 31–36. Ovdje sva-kakovrijediuputitinaanalizupredmodernogsvjetskogsustavakojiseu13.stoljećuprosti-raoširimeuroazijskimiafričkimprostorom:JanetAbu-Lughod, Before European Hege-mony: The World System A.D. 1250–1350,Oxford University Press, New York 1989.Prema autorici, uspon Zapada uvjetovan jekolapsomtogaprethodnogsvjetskogsustavaprijenegolijeposljedicanekihintrinzičnoeu-ropskihznačajki.

74

VidiTomažMastnak,Evropa: istorija politič-kog pojma,srpskiprijevodMilanĐorđevićiDušanĐorđević-Mileusnić,Beogradskikrug–Centarzamedije ikomunikacije,Beograd2007.,str.18.

75

Eric Voegelin, Order and History IV. The Ecumenic Age,UniversityofMissouriPress,Columbia2000.

76

»Grčkapovijestjeoduvijektretiranakaodiozapadneilieuropskepovijesti.Nije tretiranakao dio kontinuirane povijesti jednog dijelaMediterana kroz razdoblja; ona postaje diolanca povijesne evolucije koja započinje naBliskomistoku,prebacujeseuGrčku,prela-zidoRima–prijenegoštoćesepreselitidosrednjegvijeka imoderna zapadnog svijeta.GrčkakaodioMediterananijeništavišeodprivremene inscenacije ovog evolucijskoglanca. Historija stare Grčke nije pisana izperspektive kontinuirane povijesti geograf-skogpodručja;radije,povijestovogpodručja

postajeirelevantna,jednomkadjebakljapre-danasljedećemnositeljuzapadnecivilizacije.Kao posljedica toga, povijest antičkeGrčkeodijeljena je od povijesti šireg MediteranaiBliskog istoka;postala je segregirani i, posvemu sudeći, autonomni entitet.« KostasVlassopoulos, Unthinking the Greek Polis. Ancient Greek History beyond Eurocentrism,CambridgeUniversityPress,Cambridge–NewYork2007.,str.3.

77

VidiR.Koselleck,The Practice of Concep-tual History,str.154–155.

78

Kao što je primijetioDussel,Hegel zastupasvojevrsni nordicizam centriran na german-ske narode, i to primarno Nijemce, skandi-navskenarodeiEngleze.VidiE.Dussel,The Invention of the Americas, str. 23. Ispod tihnaroda, kojima svjetski duh podaruje svojistinski princip, slijede romanski narodi, ajošniže–nasuprot, primjerice,Herderovu iNietzscheovu shvaćanju – slavenski narodi,isključeni iz razmatranja jer se još nisu po-javiliupovijestikaoneovisanelement.VidiG.W.F.Hegel,Filozofija povijesti,str.368.VažnojetakođernapomenutidasuGermaniokojimajeriječnarodibitnoprotestantskogsjevera,jerreformacijuHegelvidikaokruci-jalandogađajsvjetskepovijestiukojemusečovječanstvo oslobađa kroz sebe samo.Ko-rijen te veličanstvene revolucije u povijestiduha je »stara i naskroz potvrđenausrdnost njemačkog naroda« injegovo»jednostavno,priprosto srce«. Vidi ibid., str. 429. Dakle,Hegel uzdiže i nastoji univerzalizirati – na-dasvenametanjemkao jedinog i isključivogkriterija u procjeni stupnja napretka drugihkultura – vrijednosti protestantske Europe,i to nasuprot katoličanstva koje drži neslo-bodnim, suprotnim duševnosti i etičkom ži-votuuopće.NatomtragumogućejeshvatitiiignoriranjeotkrićaiosvajanjaAmerikekaodeterminante moderniteta kod Habermasa,fokusiranognareformaciju,prosvjetiteljstvoiFrancuskurevoluciju.VidiJürgenHabermas,Filozofski diskurs moderne. Dvanaest preda-vanja, Globus, Zagreb 1988., str. 22. Osvr-ćući se na reference središnjeg dijela jednekasnijeHabermasoveknjige(Zur Verfassung Europas. Ein Essay,Suhrkamp,Frankfurta.M.2011.), Perry Anderson komentira kako je



tonaziva»geopolitikomznanja«.85Prisvajanjeisključivogpravanaspoznajusub specie aeternitatis uzapadnomuniverzalizmusamozakrivavlastitulo-kalnostipartikularnost,opravdavajućiujednoisključivanjealternativnihkoz-mologija,epistemičkihperspektivaiuvida.Riječjeodugotrajnomfenome-nu,kojiperuanskisociologAníbalQuijanododatnorasvjetljujepodnazivom»kolonijalnostmoći«.86Pojednostavljeno,njimeseukazujenapodrijetlome-đunarodnepodjeleradaizmeđujezgreiperiferije,naglobalnerasneietničkehijerarhije koje privilegiraju populaciju europskog podrijetla nad neeurop-skom,alijednakotakoinaepistemičkuhijerarhijukojaprivilegirazapadnjač-koznanjeunutarglobalnogsveučilišnogsustava.Stogarasa,rod,duhovnost,ili epistemologija nisu puki dodatci ekonomskim i političkim strukturamakapitalističkog svjetskog sustava, već njegov integralni i konstitutivni dio.Drugimriječima,nepostojinekavrhovnalogikakapitalističkeakumulacijekojaprethodioblikovanjuglobalneikolonijalne,eurocentričnekulture,ikojabistearhimedovsketočkemoglainstrumentaliziratietničkeirasnepodjele.Utoliko»kolonijalnostmoći«dezavuiraredukcionističkudilemuokoprima-taizmeđukultureipolitičkeekonomije,kaodilemutipa»kokoš–jaje«.87Ukonačnici, Quijano odbacuje i termin »postkolonijalnost« tvrdnjom da jošuvijekživimounutar»matricekolonijalnemoći«ukojojseispreplićustarekolonijalnehijerarhijeiaktualnaglobalnapodjelarada,ito,kakododajeRa-mónGrosfoguel,podravnanjemMMF-a,Svjetskebanke,PentagonaiNATOpakta.88IzDusseloveperspektivetransmodernosti89relativnaizvanjskostonihprostorakojinisuupotpunostikoloniziranieuropskimmodernitetomukazujesekaoradikalnipotencijal.90Iakotakviprostorinisučisti,većsu,Vattimovimriječima,utopljeni»ustanjedifuznihkontaminacija«,svejednopreostajevi-šakkojisenedaupotpunostipodvrgnutiiliinstrumentalizirati.91KaoštotoneprijepornobivaslučajsazonomEuropskeunijeientitetimaunjenojorbiti.Iakojenavodnoriječoalternativikojabi,premaŽižeku,morala»generiratidovoljnosnažanotporideologijiameričkogsna«,92njeniintelektualniipo-litičkipotencijaliustvarnostisesvodenatrans-strategijskuintervenciju,ili,konkretnije,nemogućidogađaj.93Sanorepolitiziranojipremaliberalnojglo-balizacijiantagonističkojEuropinijenaimemoguć,izjednostavnograzlogakojićelakootkritisvakadanasprezrenacivilizacijskateorija,odSpengleraiSorokina94panadalje:Europa jedanas»iskrivljenaslikaSAD-a,skojimin toto dijeli njegovu ekonomiju, ideologiju itd.«.95Ovo osobito vrijedi uslučaju civilizacijske razdjelnice uzduž upravo obnovljena sanitarnog kor-dona,gdje je težnjaonomeštoHuntingtonnaziva»univerzalnomdržavomzapadnecivilizacije«96vjerojatnonajjača.Sobziromnatakvugeosocijalnukartografiju,uputnijejeskeptičkizastatinaraziniizboramanjegazla,negoliraspirivatiutopijskižarakretorikom»autentičneemancipacijskepolitike«.97Doduše,prigrlitiEuropskuunijukaonajboljesredstvodosezanja»standardaprosječnezapadnoeuropskeciviliziranezemlje«idanasjejednakolegitimnokaoiranihdvadesetih.No,potpunoodbacitivećisamumogućnostrazličitihuniverzalizamai»višestrukihmoderniteta«,98svođenjemistihnapuke»geo-političkeigre«,99neštojevišeodnedostatkavjereumultipolarnost100ireal-nostalternativeameričkojhegemoniji,kakvagodtaalternativabila–latino-američka,euroazijska,arapsko-islamskaitd.Gledanokrozprizmufilozofijepovijesti,preuzetuovdjekakokritičkimpregorijevanjemnjenetradicije,takoisuvremenijiminterdisciplinarnimposredništvom,ukritičkinaznačenompri-stupu–tzv.»ljevičarskomeurocentrizmu«101–uočavamoponajvišenastavakdugotrajnihstrukturaeurocentričnogdiskursaipripadnemumetageografije.Pritomovdjenijeriječsamooreprodukcijiprosvjetiteljskihmitema,poputVoltaireova izuma Istočne Europe kao komplementarne inferiorne polovi-



cerecipročnog izumaZapadneEurope i»Civilizacije«, togaegzemplarnogslučaja geopolitičkog paradoksa simultanog uključivanja i isključivanja.102Budući da žižekovska aproprijacija europskog političkog nasljeđa posežeunatragsvedogrčkogutemeljenjademokracijekaopredstavništvanavodno

riječ o zapanjujućem »spomeniku intelek-tualnoj introvertiranosti« i »ekshibiciji pro-vincijalne intelektualne ograničenosti«.VidiPerryAnderson, »Europagovori njemački«,Le Monde diplomatique1(2013),str.2.Ha-bermasovomfilozofijomizaspektaproblemaeurocentrizma bavi se zbornik: Tom Bailey(ur.), Deprovincializing Habermas: Global Perspectives,Routledge,NewDelhi–Abing-don,Oxon2013.

79

JošjeHerderizgradioshemupokojojjedje-tinjstvo čovječanstva na Orijentu, dječaštvo(Knabenalter)uEgiptuiFenikiji,mladenač-ka zrelost (Jünglingsphase) u Grčkoj, dokse prava muževnost (Mannesalter) i zrelost(Erwachsenenzeit) doseže prvi puta tek uRimu, nakon čega se čovjek novog svijeta–kaokasnijekodHegela–rađanaSjeveru.VidiJ.G.Herder,Auch eine Philosophie zur Geschichte der Bildung der Menschheit.

80

VidiAzizAl-Azmeh,The Times of History: Universal Topics in Islamic Historiography,Central European University Press, Budim-pešta2007.,str.202–293passim.JamesBlautgovori o načinu na koji su europski histori-čariobjašnjavalisvjetskuieuropskupovijestkao»tunelskuviziju«ili»tunelskuhistoriju«:»Kako bi objasnio bilo koju činjenicu, do-gađajiliproces,historičarbiuzimaouobzirsamo ranije činjenice, događaje ili proceseunutarEuropesame,bitno ignorirajućiosta-taksvijeta.Kaodasugledalikrozvremenskitunel čije su stjenke granice velike Europe:izvantihstjenkisvejebilookamenjena,izvan-vremenskatradicija.«JamesBlaut,Eight Eu-rocentric Historians, The Guilford Press,NewYork2000.,str.6.

81

VidiMartinBernal,Black Athena: The Afro-asiatic Roots of Classical Civilization, Vol. I: The Fabrication of Ancient Greece, 1785–1985,RutgersUniversityPress,NewBruns-wick–NewJersey1987.

82

Modernom imperijalizmu kao kulminacijikolonijalizmaprethodilajekulturnaepoharo-mantizma,ukojojjekultčistoćeiautentično-stiinkarniranulikustareGrčke.Romantičar-skaopsjednutostkreativnošću, autonomijomiintrospekcijom,zamijenilajepostrenesansnisinkretizamikulturnikozmopolitizam,zajed-nosnačelimaimitacijeitranslacije.Kakoori-ginalnostpretvorenaunormuovisiotjeskobisobziromnaDrugog,nužna jekonstrukcija

radikalnedrugosti.VidiPeterMurphy,»Ro-mantic Modernism and the Greek Polis«,Thesis Eleven34(1993),str.42–47.

83

VidiK.Jaspers,Vom Ursprung und Ziel der Geschichte,str.85.

84

VidiEnriqueDussel,»BeyondEurocentrism:TheWorld-SystemandtheLimitsofModer-nity«, u: Fredric Jameson, Masao Miyoshi(ur.), The Cultures of Globalization, DukeUniversityPress,Durham–London1998.

85

Vidi Enrique Dussel, Filosofía de Libera-ción, Universidad Santo Tomás. Centro deEnseñanza Desescolarizada, Bogota 1980.(ovdje prema: Enrique Dussel, Philosophy of Liberation,OrbisBooks,Maryknoll,NewYork,str.1–9passim).

86

VidiradoveAníbalaQuijana:»ColonialityofPower, Ethnocentrism, and LatinAmerica«,engleski prijevodMichael Ennis,Nepantla: Views from South 1.3 (2000), str. 533–580,»Coloniality and Modernity/Rationality«,engleski prijevod Sonia Therborn, Cultural Studies21(2–3/2007),str.168–178.

87

Vidi Ramón Grosfoguel, »Colonial Diffe-rence,GeopoliticsofKnowledgeandGlobalColoniality in the Modern/Colonial Capita-listWorld-System«,Review25(3/2002),str.203–224.

88

Vidi Ramón Grosfoguel, »Transmodernity,Border Thinking, and Global Coloniality:DecolonizingPoliticalEconomyandPostco-lonial Studies«, http://www.eurozine.com/pdf/2008–07–04-grosfoguel-en.pdf.

89

Jedininačinspašavanjaemancipacijskogpo-tencijala moderniteta prepoznaje u njegovunadilaženju »transmodernitetom, projektombudućnosti«kojipodržavadignitetiidentitetdrugihkultura;drugimriječima,unapuštanjueurocentrične premise moderniteta. Vidi E.Dussel, The Invention of the Americas, str.12.

90

VidiE.Dussel,Philosophy of Liberation,str.39–49 passim. Svoju poziciju u odnosu naLévinasaiVattimaDusselpojašnjavau:Fer-nandoGomez,»EthicsIstheOriginalPhilo-



»istinskeuniverzalnosti«,103najboljejenakoncuobratitiseVlassopoulosu,čijepitanjepogađasamiskonproblema:

»[Š]tojetobitidemokracijaakosipodkontrolomimperijalnihilihegemonijskihsila,čakiakojetoAtena?TojebiloključnopitanjevelikevećineGrka,usvimrazdobljima…Političkeborbe,ideologijeiinstitucijeimajumjestouspecifičnimpovijesnimkonjunkturama;onesenemogusupsumiratiuokcidentalističkuigru(ponovnog)otkrića‘politike’ilidemokracijeodstraneZa-padaunjegovimrazličitiminkarnacijama.«104

Lociratibojišnicuza»europskonasljeđeégalibertéa«105posrednajnovijeeuro-atlantskeekstenzije,zanemarivanjejespecifičnihpovijesnihkonjunkturaisto-gačistasuprotnostgeopoliticiznanja.Kaoprimjermožeposlužitiisudbina–neisključivo – njemačke socijaldemokracije, integrirane u projekt nacionalnogjedinstvaputemsocijalnogpartnerstva,nesamopredPrvisvjetskiratvećiuaktualnojborbizasvjetskotržište.106IsamjeMarxnanekinačintoanticipirao,istaknuvšireformističke,buržujskeiproimperijalističketendencijeengleskogproletarijatainjegovihvođa.107Neuspjehuuniverzalnemisijezapadnoeurop-

sophy;or,TheBarbarianWordsComingfromtheThirdWorld:AnInterviewwithEnriqueDussel«,Boundary 228(1/2001),str.51–53.

91

Prisjetimo seovdjeVattimovenapomenedazapadnjačku antropologiju od njenog počet-kaobilježavastanjeokcidentalizacijesvijetakojadanasprispijevausvojuekstremnutoč-ku.Kakoseokcidentalizacijavećzbila,svakiantropologijskiradpodrazumijeva»kontekstpolitičkog (kolonijalnog, postkolonijalnogitd.)odnosa,kojisepremještaiunizsadržajasvijesti antropologa i kulturnog predmeta«.VidiGianniVattimo,Kraj moderne, Maticahrvatska, Zagreb 2000., str. 142. Stoga tekspoznajadajeuvjetsusretasradikalnomdru-gošću »uistinu ideologijski uvjetovani idealotvaraputzadaljnjikorakdiskursa,kojiseneograničavanaodbacivanjeokcidentalizacije«(ibid.). Utoliko simplifikaciji ontologijsko-hermeneutičke teze,premakojoj»autentičnidijalog« treba voditi od radikalne drugostiu novo jedinstvo,Vattimo suprotstavlja »vi-šestruko preplitanje dijalogičnosti i istosti,čiji jenajdubljikorijenhermeneutičkikrug«(ibid., str. 144). Pozivajući se na jedan esejtalijanskogfilozofaRemaGuidierija,Vattimozaključuje kako okcidentalizacija ne značijednostavno iščeznuće drugih kultura, kojesvoj način uključivanja u zapadnjački uni-verzumiznalazein ultima lineanaautentičnenačine. Hermeneutička ontologija suočenaje sa stanjem»miješane realnosti u kojoj sedrugostutopila,alineutotalnuorganizaciju,već u stanje difuznih kontaminacija« (ibid.,str.148).

92

SlavojŽižek,Iraq: The Borrowed Kettle,Ver-so,London2004.,str.32–33.

93

Vidi Fabio Vighi, Heiko Feldner, Žižek: Beyond Foucault, Palgrave Macmillan, Ba-singstoke–NewYork2007.,str.157.

94

Za razliku od Spenglera, koji još zadržavaizvjesnedistinkcije,Sorokinneostavljamje-stadvojbi:»Pogrešnajesvakatvrdnjadasuameričkaieuropskakulturarazličite.Nisutodvijerazličitekulture,većsamojednajedin-stvenaeuroameričkakulturakojaimaistabit-naobilježja,istudob,teživi,mijenjaseipul-sira istovrsnona obakontinenta. (…)Možese govoriti o inferiornosti ili nadmoći samosobziromnanekesekundarnekarakteristike,alineitekulturesame,jeronesujednateistakultura.«(PitirimSorokin,The Crisis of Our Age,Oneworld,Oxford1992.,str.239.)

95

F.Vighi,H.Feldner,Žižek: Beyond Foucault,str.157.

96

Vidi Samuel Huntington, Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Izvori,Zagreb1998.,str.79.

97

VidiSlavojŽižek,»BarbarismwithaHumanFace«,London Review of Books36(9/2014),str.36–37.

98

VidiShmuelNoahEisenstadt,»MultipleMo-dernities«,Daedalus 129(1/2000).Radjeka-snije postao eponimom zbornika povezanogzajedničkom temom: Shmuel Noah Eisen-stadt(ur.),Multiple Modernities,TransactionPublishers, NewBrunswick 2002. »Lažnostmultiplikacije«modernitetaŽižeknastojido-kazati u: Slavoj Žižek, »TheOngoing ‘SoftRevolution’«, Critical Inquiry 30 (2/2004),str.295–296.

99

NasuprotŽižeku,natemeljnojnužnostigeo-političkogpromišljanjaukrajinskekrizeinzi-stiraOlivierZajec,»Antiruskaopsesija«,Le Monde diplomatique16(2014).



skogproletarijata–toga,premaLöwithu,izabranognarodahistorijskogmate-rijalizma–danaskorespondirasrodnanemogućnoststvaranjaeuropskognaro-da.Sonestraneiluzija,neprepoznavanjeopćeginteresaiupadljivinedostatak»zajedničkogafekta«,108mogućejeadekvatnotumačitijedinokrozdugotrajniodnoscentraiperiferije,dakle,unutarglobalnepodjelerada,ukorijenjenejošupočecimamodernogasvjetskogsustava.Uostalom,kakoprimjećujeMastnak,europskojejedinstvoodsvojihprvihformulacijaiz16.i17.stoljeća109–»eks-kluzivističkipojamkojiuvijekuključujesamonatajnačinštoisključuje«.110

Nadrugojstrani,Dusselovprojekttransmodernemogućjejedinokaorezultatkritičkogdijaloga između različitihkritičkihprojekata epistemičke, etičke i

100

»Onoštosmatrambitnimjesukobokomoćikojiseodvijanasvjetskojsceniizmeđuprista-šamultipolarnogsvijeta,kojimapripadam,teonihkojiprihvaćajuiliželeunipolarnisvijetpodvrgnut dominantnoj ideologiji liberalnogkapitalizma. Iz ove perspektive, dobra stvarjesveštoumanjujestisakameričko-zapadnogutjecajausvijetu,dokjelošesveštoganasto-ji pojačati.« (Alain deBenoist, »Ukraine: lafindelaguerrefroiden’ajamaiseulieu«,23.ožujka 2014., http://blogelements.typepad.fr/blog/.)

101

VidiSlavojŽižek,»ALeftistPleafor‘Euro-centrism’«,Critical Inquiry24(4/1998),str.988–1009.

102

IdejaIstočneEuropekonstituiraseuonodob-noj »filozofskoj geografiji« kao svojevrsniparadokssimultanoguključivanjaiisključiva-nja,ilikaoprostormedijacijepremaOrijentu,istogauuskojvezisrastućimorijentalizmom.VidiAlenTafra,»DodirMediteranaiIstočneEuropeusvjetlu‘filozofskegeografije’«,Me-todički ogledi33(1/2011),str.67–82.ZaovutemunezaobilazanpregledomogućujeLarryWolff, Inventing Eastern Europe: The Map of Civilization on the Mind of the Enlightenment,StanfordUniversityPress,Stanford1994.

103

S.Žižek,»ALeftistPleafor‘Eurocentrism’«,str.988.

104

K.Vlassopoulos,Unthinking the Greek Polis,str.117.

105

S. Žižek, »Barbarismwith aHuman Face«,str.36–37.

106

VidiRalfHoffrogge,»Ljevicainacionalnoje-dinstvo«,Le Monde diplomatique16(2014).

107

Ovu procjenuMarx dijeli s Engelsom.VidiAugustH.Nimtz,»TheEurocentricMarxandEngelsandOtherRelatedMyths«,u:CrystalBartolovich, Neil Lazarus (ur.), Marxism, Modernity and Postcolonial Studies, Cam-

bridge University Press, Cambridge 2002.,str.71–72.

108

VidiFrédéricLordon,»Jelimogućestvoritieuropskinarod?«,Le Monde diplomatique16(2014).

109

Indikativan je u tom smislu govor koji je1559.izniofrancuskihumanistLouisLeRoy.UnjemuEuropunaziva»našomzajedničkommajkom« te poziva europske kršćanske vla-daredaposlušajunjen»svetiglas«,zaboravemeđusobnaneprijateljstva i zajednoprekinuosmansku okupaciju europskog tla. U »Ve-likomnacrtu«vojvodeodSullyja, hugenotai savjetnika francuskog kraljaHenrika IV. spočetka sedamnaestog stoljeća, ideja jedin-stvaimiraeuropskeobiteljiisključujeistočneEuropljanezbognjihovebliskostiAzijiiTur-cima.Potomplanunebitrebalotekistjera-ti»strance« izEuropeveć izauzetidijeloveAzije i afričku obaluMediterana. Europskavojska,kojuzamišljaSully,vodilabi»vječniratprotivnevjernika«.Velikimirovniposred-nik i slobodnimislitelj, jezuitski opatChar-les-Irénée Castel de Saint-Pierre, svoj nacrt»Europskeunije«kao»svemoćnogibesmrt-nogdruštva«držipretpostavkomvojneofen-zive»općegsaveza«(Ligue totale)kršćanskihvladara s ciljem»uništenjaTuraka«.Njegovprojektuniverzalnogivječnogmiraiz1713.–Saint-Pierre jebioposrednikprisklapanjuUtrechtskogmira–takopokazujesvojenalič-jekaoplan»univerzalnogakrižarskograta«,kojijetrebaozasjenitisveranijesličnevojneosvajanjemsvihturskihposjedanaMeditera-nu,uEuropi,AzijiiAfrici.Svojemirotvorneideje–porecepturavnotežesila,dakle,neraz-lučiveodratasciljemprotjerivanjaTurakaizEurope – ovom francuskom autoru povjeriojeupismufilozofLeibniz.VidiradoveToma-žaMastnaka: »Europe and theMuslims«,u:EmranQureshi,MichaelA.Sells(ur.),The New Crusades: Constructing the Muslim Enemy,ColumbiaUniversityPress,NewYork2003.,str.209–211,224–228;Evropa: istorija poli-tičkog pojma,str.69–110passim.

110

Ibid.,str.46.



političkenaravi,posvećenihpluriverzalnomsvijetu,obranidignitetaiidenti-tetadrugihkultura,anadasvedovršetkuprojektadekolonizacije.UtumačenjuWalteraMignola,transmodernostjeekvivalentna»diverzalnostikaouniver-zalnomprojektu«,itokaoposljedica»kritičkogagraničnogmišljenja«usmis-luepistemičkeintervencijesastranerazličitihlokalnihsubalterniranihepiste-mologija.111 Pri zaključku po kojemu »univerzalizam i partikularizam nisunužnosuprotstavljeni«,Wallersteinsasvojestraneupozoravada»poantanijeutomedasedokazujuvrijednostialternativnihpogledanamoćiliidentitet«,većupravoupoticajunaponovnokritičkopromišljanjenaslijeđenakonceptualnogaparata.112Napetosti univerzalizma i partikularizma ne predstavljaju u tomsmisluništanova,kaoninastojanjaokonjihovabalansiranja.Doksedefinicijauniverzalneistinemijenjalaovisnoopromjenamaukonstelacijimoći,potragazaistinskimuniverzalizmomsvevišetežinekakvompluralističkomuniverza-lizmu,onom»kojiprihvaćaproturječjaunutarsvojeuniverzalnosti«.113

Alen Tafra

The Universal History as the Dialectic of Inclusion and Exclusion

AbstractThe all-pervasive disappointment and the discourse of crisis might be understood as a conse-quence of the disclosure of the segregational dialectic of inclusion and exclusion. The latter is otherwise hidden within a more complex discursive structure, designated by Wallerstein as the “centrist liberal geoculture”. The issue is the process of maturation that with good reason calls for an appropriate anamnesis and an explanation of the genesis of modern world-system. In the perspective of the philosophy of history, we should ask: what the future’s past can tell us about our present? Although Voltaire’s combination of the faith in moderate progress with the selective type of sinophilia indicates the birth of the modern philosophy of history and its universality, the latter is by the same token compromised as the symptom of eurocentrism. Still, the modern af-firmation of historical science marks the fatal disintegration of universal time into the number of separate temporalities and historicities. It is for this reason that the advocacy of “total history” is conceivable only within the transgressive and holistic constellation of research which is unim-aginable without the philosophy of history. The paper seeks to demonstrate this through the use of the deconstruction of still dominant periodization and cultural-historical epochs that are tra-ditionally derived by means of exclusion of the contributions of different cultures and epochs.

Key wordsphilosophyofhistory,dialecticofinclusionandexclusion,modernworldsystem,colonialism,euro-centrism,universalism,anti-imperialism,historicalperiodization,cultural-historicalepochs,geopo-liticsofknowledge

111

Nasuprotpomodnojkriticipostkolonijalnostiinjenihinačica,ukojojseobičnočitavdijapa-zonpozicijapaušalno svodina reakcionarnoforsiranjeidentitetairazličitosti,valjacitirati:»Postkolonijalnostjeusađenausvakojlokal-nojhistoriji,tepredstavlja–višeodpraznogoznačitelja–njihovupoveznicu.Drugimrije-čima,onajekonektorkojiraznolikostlokalnihhistorijamože okupiti u univerzalni projekt,zamjenjujućiapstraktniuniverzalizamJEDNElokalnehistorije,ukojojjemoderni/kolonijal-nisvjetskisustavstvorenizamišljen…Sveusvemu,diverzalnostkaouniverzalniprojekt…Tvrdimdajejedanodglavnihdoprinosaaka-demskojraspraviokopostkolonijalnostiinje-

nihekvivalenata,sonestraneeurocentrizmaiokcidentalizma, premještanje omjera izmeđugeohistorijskihlokacijaiproizvodnjeznanja.«Walter D. Mignolo, Local Histories/Global Designs: Essays on the Coloniality of Power, Subaltern Knowledges and Border Thinking,Princeton University Press, Princeton 2000.,str.92.

112

I.Volerstinetal.,Kako otvoriti društvene na-uke,str.71.

113

Ibid.,str.73.

Documents

Univerzalna povijest kao dijalektika uključivanja i ... · također tvrdi da »povijest ne postaje time univerzalna što se sačinjava pregled osam ili dvadeset i jedne civilizacije,