Spomen svih vjernika pokojnika C

Ulazna pjesmaPokoj vječni, daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila njima. Usp. 4Ezr 2,34-35

Zborna molitvaBože, slavo vjernika i živote pravednika. Otkupio si nas smrću i uskrsnućem svoga Sina. Budi milostiv našoj pokojnoj braći i sestrama. Oni su vjerovali u otajstvo uskrsnuća, udijeli im radost vječnoga blaženstva. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Mudr 3,1-9 Primio ih kao žrtvu paljenicu.

Čitanje Knjige MudrostiDuše su pravednika u ruci Božjoji njih se ne dotiče muka nikakva.Očima se bezbožničkim čini da oni umirui njihov odlazak s ovoga svijeta kao nesreća;i to što nas napuštaju kao propast,ali oni su u miru.Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni,nada im je puna besmrtnosti.Za malo muke zadobili su dobra velikajer Bog ih je stavio na kušnjui našao da su ga dostojni.Iskušao ih je kao zlato u taljikui primio ih kao žrtvu paljenicu.Zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjatite će vrcati kao iskre u strnjici.Sudit će pucima i vladati narodimai Gospodin će kraljevat nad njima uvijeke.Koji se u nj ufaju spoznat će istinu,i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim,jer izabranici njegovi stječumilost i milosrđe.Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam Ps 42,2-5;43,3-5

Pripjev: Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:o kada ću doći i lice Božje gledati?

Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:O kada ću doći i lice Božje gledati?

Duša moja gine kada se spomenemkako koračah u mnoštvupredvodeć ga k Domu Božjemuz radosno klicanje i hvalopojkeu povorci svečanoj.

1

Pošalji svjetlost svoju i vjeronost: nek me vode, nek me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!i pristupit ću Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj.Citrom ću slaviti tebe, Bože, o Bože moj!

Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni?U Boga se uzdaj jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

Drugo čitanje Otk 2i,i-5a.6b-7 Smrti više neće biti.

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostolaJa, Ivan, vidjeh novo nebo i novu zemljujer - prvo nebo i prva zemlja uminu;ni mora više nema. I Sveti grad,novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga,opremljen kao zaručnica nakićena za svogamuža. I začujem jak glas s prijestolja:»Evo šatora Božjeg s ljudima!On će prebivati s njima: oni će biti narodnjegov, a on će biti Bog s njima.I otrt će im svaku suzu s očijute smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka,ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu.«Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče:»Evo, sve činim novo!« Ja sam Alfa i Omega,Početak i Svršetak! Ja ću žednomu datis izvora vode života zabadava.To će biti baština pobjednikova.I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Iv 6,39Ovo je volja onoga koji me posla:da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim,nego da ih uskrisim u posljednji dan.

Evanđelje iv 6,37-40Tko vjeruje u Sina ima život vječnii ja ću ga uskrisiti u posljednji dan

Čitanje svetog evanđelja po IvanuU ono vrijeme:Reče Isus mnoštvu:»Svi koje mi daje Otac doći će k meni,i onoga tko dođe k meni neću izbaciti;jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju,nego volju onoga koji me posla.

2

A ovo je volja onoga koji me posla:da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim,nego da ih uskrisim u posljednji dan.Da, to je volja Oca mojega da tko god vidiSina i vjeruje u njega, ima život vječnii ja da ga uskrisim u posljednji dan.«Riječ Gospodnja.

Molitva vjernikaBraćo i sestre, pouzdanom se molitvom utecimo Ocu nebeskome, izvoru i darivatelju života, da naš zemaljski hod upravi na put vječnosti te jednom prispijemo u vječno zajedništvo s njim. Molimo zajedno:Prosvijetli nas, Gospodine, svjetlom uskrsnuća.1. Svojoj Crkvi, Gospodine, pomozi da nikad ne prestane tražiti izgubljene te svima pruža svjedočanstvo tvoje ljubavi i dobrote, molimo te.2. Našoj braći i sestrama koji se približiše rastanku od ovoga života daj da radosno uzvjerujuu tvoje spasenje i s istinskom nadom dođu pred tvoje lice, molimo te.3. Sve koji tuguju za svojim pokojnima okrijepi utjehom vjere da spoznaju kako smrt nije kraj nego prjelazak u novi život, molimo te.4. Nama, koji smo danas u molitvi združeni sa svim pokojnima, daj da životom svjedočimo vjeru u uskrsnuće, molimo te.5. Za svu braću i sestre koji u vjeri preminuše: otvori im vrata svoga nebeskoga kraljevstva, molimo te.Primi, svemogući Bože, naše prošnje. Iskazi svoju dobrotu i milosrđe našoj preminuloj braći i sestrama, a nas ispuni nadom u život koji si nam u vječnosti pripravio po svome Sinu Isusu Kristu. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Darovna molitvaSvemogući milosrdni Bože, ovom žrtvom izbriši grijehe našoj pokojnoj braći i sestrama u krvi Kristovoj. Umio si ih vodom krštenja: očisti ih do kraja u samilosnoj ljubavi. Po Kristu.

Pričesna pjesmaSvjetlost vječna svijetlila njima, Gospodine, po dobroti tvojoj -u zajednici sa svima svetima. Pokoj vječni daruj im, Gospodine, po dobroti tvojoj - u zajednici sa svima svetima.Usp.4Ezr 2,25.34

Popričesna molitvaGospodine, tvoj je Sin za nas umro na križu i slavno uskrsnuo. Po ovoj pričesti molimo te za našu pokojnu braću i sestre: očisti ih ovim vazmenim otajstvom da uniđu u slavu budućeg uskrsnuća. Po Kristu.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 751 Vječni pokojPripjevni ps.: Žedna mije duša (gl. prilog str. 38)Prinosna: 745 Za Lazarom si plakaoPričesna: 733 Svjetlost vječnaZavršetak: 859 Spasitelju dobri

Trideset i druga nedjelja kroz godinu C

3

Ulazna pjesmaNek dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome, Gospodine.Ps 88,3

Zborna molitvaSvemogući milosrdni Bože, ukloni sve protivštine duha i tijela da ti služimo slobodna i radosna srca. Po Gospodinu.

Prvo čitanje 2Mak 7,1-2.9-14 Kralj svijeta uzvisit će nas na život vječni.

Čitanje Druge knjige o Makabejcima U one dane: uhvatiše sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. Jedan od njih progovori u njihovo ime: »Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!« Drugi izdišući reče: »Ti nam, zlikovce, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.« Poslije njega mučili su trećega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke. Junački reče: »Od neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti.« I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladića koji je prezirao muke. Kad je taj preminuo, podvrgli su četvrtoga istim mukama. Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: »Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti - za tebe nema uskrsnuća na život!« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 17,1 5-6.8b. 15

Pripjev: Kad se probudim, Gospodine, naužit ću se pojave tvoje.

Počuj, Gospodine pravedni,i vapaj mi poslušaj,usliši molitvu iz usta iskrenih!

Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze,ne zasta mi noga na putima tvojim. Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišiti: prikloni mi uho i čuj riječi moje.

Sakrij me u sjenu krila svojiha ja ću u pravdi gledati lice tvojei kad se probudim,naužiti se pojave tvoje.

Drugo čitanje 2S0I 2,16-3,5 Utvrdio vas Gospodin u svakom dobrom djelu i riječi.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima Sam Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi!Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! Ali, vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga. A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršite i da ćete vršiti ono što vam zapovijedamo. A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj. Riječ Gospodnja.

4

Pjesma prije evanđelja Otk 1,5a.6b Isus Krist je Prvorođenac od mrtvih: njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!.

Evanđelje Lk 20,27-38Bog nije Bog mrtvih, nego živih.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.« Reče im Isus:»Djeca se ovog svijeta žene i udaju.No oni koji se nađoše dostojni onog svijetai uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju.Zaista, ni umrijeti više ne mogu:anđelima su jednaki i sinovi su Božjijer su sinovi uskrsnuća.«»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsijekad u odlomku o grmu Gospodina zoveBogom Abrahamovim, Bogom Izakovimi Bogom Jakovljevim.A nije on Bog mrtvih, nego živih.Ta svi njemu žive!«Riječ Gospodnja.

Molitva vjernikaBogu, nebeskom Ocu, koji nas je pozvao da živimo životom uskrsnulih, iznesimo svoje molitve, zajedno govoreći: Obdari nas, Gospodine, životom vječnim.1. Za Crkvu, zajednicu spasenja:da vjerno ispunja zadaću koju si joj udijelio te bude vjernom slikom nebeskoga kraljevstva, molimo te.2. Za sve krštenike:prosvijetli ih mudrošću svoga Duha kako bi uvijek znali svoj zemaljski život usmjeravati prema onomu nebeskom, molimo te.3. Za sve kršćanske obitelji:udijeli im snagu predane ljubavi i zajedništva i pomozi da u susretu sa životnim teškoćama i brigama u njima ne usahne radost vjere, molimo te.4. Za ovu zajednicu vjernika:razbistri nam pogled vjere da svijet i sva zbivanja spoznajemo u svjetlu tvoga spasenjskog nauma te svoj životni hod uvijek usmjeravamo prema daru vječnosti, molimo te.5. Za našu pokojnu braću i sestre:obraduj ih darom vječnoga gledanja tvoga lica, molimo te.Svemogući vječni Bože, život što ga živimo dar je tvoje dobrote. Krijepi nas uvijek svojom milošću da slijedimo evanđelje tvoga Sina te tako budemo dostojni dara vječnosti. Po Kristu Gospodinu našemu.

Darovna molitvaGospodine, obazri se na ovu pomirnu žrtvu. Daj da pobožnošću i ljubavlju postignemo što slavimo u otajstvu muke tvoga Sina, Isusa Krista. Koji živi.

5

Pričesna pjesmaGospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora; na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.Ps 23,1-2

Popričesna molitvaZahvaljujemo ti, Gospodine, za svete darove po kojima smo primili nebesku snagu. Molimo te, prožmi nas svojim Duhom, da budemo iskreni i postojani Po Kristu.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 214 Molimo tebeili: 227 O silni, jaki BožePripjevni ps.: Kad se probudim (gl. prilog 39)Prinosna: VI Izvore vode živePričesna: III Gospodin je pastir mojZavršetak: 753 Do nebesa

32. nkg C Popričesna meditacija“Blaženi koji prebivaju u Domu tvome, slaveć te bez prestanka. (Ps 84,5)U Evanđelju današnje nedjelje saduceji postavljaju Isusu zamku.

Mojsije, na koga se pozivate, veli Isus, odgovara na vaše pitanje: Bog je Bog živih i kod njega žive Abaham, Izak i Jakov.

Sveti Augustin piše: Sve vidljivo prolazi. Propast će sva slava, užitci i znatiželje ovoga svijeta. Milosrdni je Bog htio osloboditi ljude te propasti. Uvjet je da ne budu sami sebi neprijatelji i da se ne odupiru milosrđu svoga Stvoritelja. Bog će biti svako uživanje i sitost svetog grada.

A sveti Pavao: “Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1Kor 2,9)

Gospodine! Daj da hodam kao da pripadam Tvome svetom gradu. I dok živim u

ritmu ljudi ovoga svijeta, neka se osjeti da je moj život na nebesima.Ono jedino što smijem reći s pouzdanjem u Tvoju dobrotu je hvala. S tom

nadom iščekujem svaki, pa i onaj posljednji Tvoj poziv, vjerujući da će Tvoja milost pobijediti.

Priredio: Dario Miletić

http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura Fra Boneventura Duda je proslavio 60 godina MISNIŠTVA. O tome je lijepo pisao i izdao poseban prilog „Novi list“. Ovdje možete to pogledati i pročitati. Njihovom dozvolom stavljamo link. Poštovani, prilog Fra Bonaventura Duda - Čovjek želja koji je objavljen u tiskanom izdanju Novoga lista sad se nalazi i na našem webu na adresi: http://www.novilist.hr/riinfo.aspx Ukoliko ga želite postaviti i na svoje stranice, flash format za listanje možete naći na adresi (opcija embed): http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura

http://www.youtube.com/watch_popup?v=VNiDpBS4JzI#t=107 BOŽIĆNI VIDEO ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- Otvorena je stranica u našem samostanu sv. Frane u Zadru: www.svetifrane.org Javite svoje komentare na: drago.ljevar@si.t-com.hr

http://www.svetifrane.org/mladi.html NA OVOJ STRANICI MOŽETE preuzeti u mp3 formatu pjesme sa IV. susreta mladih Franjevačke provincije sv. Jeronima koji je bio u Puli od 24. do 25. listopada 2009.

6

http://www.beatogiacomo.it stranica Bl. Jakova Zadraninahttp://www.ofm-sv-jeronim.hr/ Stranica Franjevačke Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Najstarije naše provincije franjevaca. 1212. slavimo 800-u obljetnicu dolaska sv. Franje u naše krajeve: Zadar, Kraj,…

http://www.mali-brat.comOvo je najnovija stranica zajednice odraslih i mladih koji dolaze na katehezu i u crkvu Franjevačkog samostana sv. Frane u Zadru. http://www.svetinikola.hr http://www.gospa-lurdska.hr o sv. Franji imaju lijepa razmišljanjahttp://www.franjevacki-institut.hr/

Franjevački institut za kulturu mirahttp://free-zd.htnet.hr/sasina/http://sasina.8m.com/ Ovo su stranice župe Sasina Sanski Most. Crkva je izgrađena. Pozivamo sve koji mogu pomoći da pomognu „Ostatku ostataka“ vjernicima koji su ostali (samo 50-ak duša). Blagoslov gradilišta bio je u nedjelju 28. lipnja 2009. Gradilište je blagoslovio biskup Franjo Komarica. Nazočnih Sasinjana i prijatelja bilo je između 200 i 300 ljudi. Crkva je sagrađena pred Božić 2009. Uređena, blagoslovljena, posvećena i tom prigodom blagoslovljen je novi oltar sa svetohraništem 3. srpnja 2010. Sve se to dogodilo na radost nazočnih preko tisuću ljudi (800 sjedećih mjesta bilo je spremno za ručak pod šatorom). Posvećenje i blagoslov je imao biskup msgr. Franjo Komarica. O svemu možete čitati na web stranici: http://www.svetifrane.org/zupasasina.html

http://free-ri.htnet.hr/SvetiNikola/index.htm http://www.ivanmerz.hr/liturgijski_kutic/liturgijski_kutic_uvodna.htmMožete preuzeti prezentacije nedjeljnih čitanjahttp://framari.blog.hr/NOVO: http://framakrnjevo.blog.hr/http://framavosta.blog.hr/http://www.fra3.net/http://www.mladi.hbk.hr/http://www.katolickiskauti.com/ http://obitelj.hbk.hr/ http://mladi-krk.hbk.hr/http://zadar.hbk.hr/ Sve možete pronaći na ovoj stranici što vas zanima o životu Katoličke crkve i Nadbiskupije Zadar: adrese, telefone, osobe i javiti im se.http://www.caritas-zadar.hrhttp://www.zmajevic.com/ Nadbiskupijsko sjemenište u Zadru „Zmajević“ http://www.mladi-zadar.com/ Ured za pastoral mladih Zadarske nadbiskupijeJ. Bijankinija 2, 23000 Zadartel. +385 23 208 663e-mail: info@mladi-zadar.comhttp://shkm2010.mladi-zadar.com/ http://www.youtube.com/watch?v=3TQCq7z8rgI O svemu možete više vidjeti na ovim stranicama o Susretu Hrvatske katoličke mladeži 8. i 9 svibnja 2010. u Zadruhttp://www.gimnazija-klasicna-ivanpavaodrugi-zd.skole.hr/ klasicna@zd.t-com.hr http://www.udruga-izvor.hr/ Sljedeći sastank održati će se 5. svibnja 2010. u 17 sati.

7

U prostorijama Udruge za obitelj i roditeljstvo Izvor u samostanu sv. Frane u Zadru počinje novi ciklus besplatnih radionica priprave za trudnice i njihove supruge

Dom za odrasle osobe Sv . Frane - Zadar Ovim stranicama želimo približiti Dom za odrasle osobe Sv.Frane široj javnosti kako bi svaki zainteresirani mogao steći dojam o ovoj ustanovi te ...www.dom- svfrane .hr Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi www.mzss.hrGrad Zadar www.grad-zadar.hrZadarska županija www.zadarska-zupanija.hrMinistarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti www.mobms.hrhttp://www.comunitacenacolo.it/index.asp?idlingua=10 Zajednica s. Elvire u Hrvatskoj

Muške bratovštine         Bratovština “Gospa od zdravlja" - Ugljane         Bratovština “Sveti Josip radnik" - Varaždin         Bratovština “Sveti Nikola” - Biograd         Bratovština “Sveti Vinko Paulski” - Vrbovec         Bratovština “Grad radosti” - Novigrad         Bratovština “Sveta Marta” - Šišinec         Bratovština “Sveti Petar i Pavao” - ŠarengradŽenska bratovština        Bratovština “Majka života” - Vrbovec

http://www.mladi-vz.com/naslovna.htm http://www.mladicentar.org/node/810 http://www.youtube.com/vatican http://www.radiovaticana.org/cro/index.aspViše podataka o Zakladi Čujem, vjerujem, vidim i zvučnoj Bibliji možete pronaći na web adresi:

Vatikan ovo je fantastično može zumirati sliku pomoću miša i rotirati lijevo desno: http://www.vatican.va/various/basiliche/san_paolo/vr_tour/index-en.htmlwww.zaklada-cujem-vjerujem-vidim.comhttp://www.sv-leopold-mandic.com http://www.svjetlorijeci.bahttp://www.dominikanci.hr duhovnost propovjedi godina C                       

U OČEKIVANJU PUNINE ŽIVOTA (Lk 20, 27 – 38)

Sad smo u ovom svijetu, u ovom načinu života. Ovdje živimo tajnu života sa sviješću i zato ne prihvaćamo besmisleno življenje. Čovjek je biće smisla i svjestan smišljenosti. To je njegova bitna odrednica – da misli i da je svjestan sebe i svojeg življenja. Što je život, kad započinje, kad završava, to je vječna tajna, osobna tajna. To pitanje čovjek je trajno postavljao i trajno pokušavao dati odgovor. I još nije dao definitivni odgovor, niti će ga dati.

Tako se čini, jer život je misterij. Nešto od njega živimo i znamo, a mnogo toga je za nas misterij – tajnovitost. Isus također odgovara na ovo pitanje čovječanstva. Saznanje budućeg života ne može se spoznati bez spoznaje sadašnjeg života. Život je jedan. Zato iz sadašnjeg života 'čitamo', uočavamo svoju budućnost. Svi mi već sada budući život 'rađamo' i spoznajemo. Mi smo usmjereni prema budućnosti. Budućnost, vječni život, nije projekcija ili zaključak, nego temeljno usmjerenje.

Zato se može reći sa sv. Augustinom: naš je život prošlost, sadašnjost i budućnost. Sve tri dimenzije su prisutne i određuju puninu našeg života. Isus nam govori, poslije farizeja i za razliku od saduceja, o uskrsnuću tijela. Ne uskrisuje biologija (bios) nego čovjek (zoe). To je

8

život koji je prožet duševnošću. Ljudsko 'Ja' uskrisuje i ima vječnost, a 'odijelo' (tjelesnost) je prolazno. Znači, čovjek uskrisuje, a čovjek je 'produhovljeno tijelo'.

Prema biblijskom poimanju čovjeka, čovjek je duh i tijelo = jedno biće. Već se u sadašnjosti naslućuje budućnost koja je božanska. A svaki produhovljeni život je na putu uskrsnuća. Čovjek 'raste' kao biljka iz tijela u vječnost, iz zemlje u nebo. Zato postati čovjek kao Isus Krist, koji je naše Nebo, znači uskrsnuti i biti u Bogu. Biti osobno s Bogom, ne znači biti ćelijama ili fizičkim tijelom. Zato ne uskrisuje spolnost ili fizika, nego osoba.

U samima sebi treba prepoznati svoju budućnost, pa iza toga neće biti teorijski zaključak, nego već sadašnje početno i nepotpuno iskustvo. Eshatologija (posljednja stvarnost) nama je već djelomično prisutna. Na krštenju se moli vječni život kojega daruje Bog. Duh Božji u čovjeku daje mu vječnost. Sv. Pavao nas poučava: Tko u tijelu sije u tijelu i žanje, tko u duhu sije u duhu i žanje. (1 Kor). Zato uskrsnuće ne treba shvatiti kao reanimaciju ili reinkarnaciju, nego uskrsnuće na produhovljeni život.

Uskrsnuće nije povratak nego 'nastavak'. Isto tako se traži od nas da se opredijelimo za vječnost. A opredijeliti se za vječnost znači opredijeliti se za ljubav. Ljubav životu daje vječnu kvalitetu i kvalifikaciju. Ona je božanska iskra koja je stavljena u naš život. Stoga 'kraj' fizičkog života je početak novog i vječnog življenja. (Cf. L. Boros, Živjeti iz nade, str. 29). Isti mađarsko-njemački teolog, Boros uspoređuje umiranje s rađanjem.

Događa se bolno, ali se otvara novi život i nova radost. Stvarno mi prolazimo kroz dva rađanja. Rađanje u tijelu i rađane u duhu. Isus iznosi osnovni argument iz Izraelove vjere: "Bog nije Bog mrtvih, nego Bog živih." Ovo je osnovno vjerovanja u Boga Abrahamova, Mojsijeva i Isusa Krista. Bog je Bog stvoritelj koji stvara čovjeka na svoju sliku i priliku i određuje ga prema sebi i svojoj ljubavi. Bog stvara čovjeka za vječnost.

Sama čovjekova struktura (duhovna) postavljena je za vječnost. I iz ovoga izbija 'uskrsnuće' čovjeka. Ipak, bez Isusovog uskrsnuća nemoguće je razumjeti i prihvatiti, iako je vjera u uskrsnuće već bila u Izraelu. Ona je izvirala iz vjere u živoga i osobnog Boga. Što je posebnost objavljene vjere. U svakom slučaju, mi ćemo u budućem životu biti drukčiji negoli smo sada. Nit će biti ženidbe ni udaje. Vez će biti vez duha, a ne tijela. Dapače, kako starimo toliko više smo manje vezani za svoje tijelo (osim što ga osjećamo radi bolesti). Čak neki pod starost više ne prepoznaju svoje najbliže. Otvara im se novi svijet i novi pogled.

Na koncu ovog razmatranja, dobro je sjetiti se da smo mi odgovorni za svoju budućnost, za svoje uskrsnuće. Ako prihvaćamo i živimo ljubavi ona će prožeti naš život i preobraziti ga u božanski. Bog nam svima nudi ljubav, a mi se trebamo otvoriti i prihvatiti je.

On je nudi također preko naših bližnjih. Mi također drugima trebamo pomoći da se otvore i prime Božju i ljudsku ljubav. Ljubav preobražava i uskrisuje. Sve prolazi samo ljubav ostaje, reče sv. Pavao u poslanici Korinćanima. A mi Isusu i Pavlu vjerujemo.Marjan Jurčević

http://www.katolicki-tjednik.com Na cemu mi kršcani temeljimo svoju nadu u život poslije smrti?

TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

2 Mak 7,1-2.9-14; 2 Sol 2,16 - 3,5; Lk 20, 27-38

U svom životu često se susrećemo s činjenicom smrti i pitanjem života poslije smrti. To osobito dolazi do izražaja kad nam umre netko veoma drag iz obitelji ili netko od naših prijatelja koji su

9

nam prirasli srcu. Biblijska čitanja ove nedjelje daju nam odgovor upravo na ta pitanja: Ima li života nakon smrti i kakav je to život?Saduceji, koji tvrde da nema uskrsnuća, raspravljajući o uskrsnuću i o životu poslije smrti u evanđeoskom odlomku postavljaju Isusu pitanje o tome kome će o uskrsnuću pripasti žena koja je imala sedmoricu braće za svoje muževe i nijedan od njih nije ostavio potomstvo. Koji od njih će imati pravo na nju? Temeljno je pitanje: postoji li uopće život poslije smrti?

Htjeli ismijati Isusa na pitanju usksnuća

Saduceji su bili pripadnici svećeničkih obitelji i visoki službenici u židovskom narodu. U stvarima religije nisu poštivali pravila o obrednoj čistoći. Odbacivali su vjeru u duhove, anđele, život poslije smrti, očekivanje Isusa kao Mesije. Ovaj naizgled zamršen slučaj o ženi koja se udaje za sedmoricu braće zaredom smislili su na temelju odredbe u Starom zavjetu gdje je određeno da se udovica kojoj muž umre, a da s njom nije imao djece, treba udati za muževa brata. Nakana je toga propisa bila da se preko eventualnog rođenja djeteta u takvom braku osigura održavanje pokojnikove obiteljske loze. Smišljanjem ovakvog slučaja o udaji iste žene za sedmoricu braće saduceji su htjeli ismijati Isusa kao Mesiju i njegovu vjeru u uskrsnuće mrtvih.No, ne trebamo se tomu previše čuditi. Nisu samo saduceji Isusova vremena imali poteškoća s vjerom u zagrobni život, tu poteškoću imaju i mnogi ljudi danas. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da i velik broj današnjih ljudi, koji se čak deklariraju kao kršćani, ima sličnih poteškoća. „U ono što ne mogu vidjeti i dotaknuti, ne mogu vjerovati“, kažu mnogi. Drugi pak smatraju da je vjera u zagrobni život samo jeftina utjeha onima koji u ovom životu ne uspijevaju, pa se nadaju nečem boljem u onostranosti.

MN / Isusovi argumenti iz Svetoga pisma

Međutim, na čemu mi kršćani temeljimo svoju nadu u život poslije smrti? Pogledajmo kako Isus nastupa. On nije saducejima ostao dužan odgovora. A nije se ni uhvatio u njihovu zamku. Sami su se uhvatili u nju, jer im je uzvratio istim, čime su oni došli pred njega: Svetim pismom! Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća. A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!" Isus navodi dva argumenta. Kao prvo: ne možemo donositi zaključke o životu nakon smrti na temelju iskustva iz ovog, zemaljskog života. Život nakon smrti nije jednostavno nastavak ovoga života, za njega vrijede posve drukčije zakonitosti. Zato Isus odgovara saducejima: na onom svijetu sve je posve drukčije, pa zato vaša priča nema smisla. I za nas, koji bismo rado htjeli znati kako je to tamo, vrijedi Isusova poruka: ne zamarajte se previše time, prepustite to Bogu koji zna kako je to providio i budite sigurni da život poslije smrti postoji! Drugi argument glasi: Bog je Bog živih, za Njega su svi živi. Jer od Njega i po Njemu dolazi život! I još važnije: Bog je vjeran i izvan granica smrti. Za Isusa to nisu bile samo riječi, u toj vjeri i uvjerenju On je živio i djelovao. U toj nadi je i umro. Svoj život položio je u Očeve ruke jer Mu je posve vjerovao. Na to želi i nas potaknuti: da svoju brigu za budućnost prepustimo Bogu i vjerujemo da će Bog života i ljubavi sve privesti sretnom svršetku. Pritom nije važno znati kako će to biti. Bitno je prepustiti se Božjim rukama i Njegovoj dobroti.

MN / Tumačenja onozemaljskoga iz perspektive ovozemaljskoga

Trebamo imati na umu kad god razmišljamo o prekogrobnom životu da su naše ljudske mogućnosti predočavanja i zamišljanja vječnog života potpuno pod utjecajem našeg iskustva života u prostoru i vremenu i time nužno izražavaju napetost između života i smrti, radosti i žalosti, noći i dana. Stoga nam je teško, iz naše zemaljske perspektive, zamisliti život bez smrti,

10

radost bez žalosti, postojanje bez rastanka. Međutim, Isus jasno potvrđuje postojanje drugoga života, za kojim u dubini duše ljudi čeznu. To što se oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti žene niti udaju nije zbog toga što bi ženidba bila po sebi nešto manje vrijedno, nego zato što ženiti se i udavati pripada ljudskom životu u prostoru i vremenu, u povijesti, ali ne i vječnom životu u kojemu je ljudska povijest dosegnula svoj konačni cilj. Isto tako, budućem životu ne pripada više ni smrt, jer je u drugom svijetu smrt pobijeđena.I još jedna važna stvar. Protivnici vjere u uskrsnuće pogrešno su Isusu postavili pitanje. Oni su pitali kako uskrsnuli život izgleda. Nisu pitali o Bogu. I tako su promašili temu. Ispravan pristup temi zagrobnoga život jest pitanje tko je Bog. Polazište saduceja bilo je u pogrešno shvaćenom pojmu uskrsnuća. Uskrsnuće za njih očito nije ništa drugo nego povratak u ovaj život i njegov nastavak, a što i oni u ovom slučaju smatraju nemogućim. Danas su saducejima uvelike slični mnogi ljudi, posebice agnostici ili oni koji imaju slabu vjeru ili su nedovoljno poučeni u vjeri. Takvi imaju također krivu predodžbu o uskrsnuću, odveć materijalnu predodžbu o uskrsnuću.

MN / Uskrsnuće – nužna čovjekova preobrazba

Za Isusa je uskrsnuće puno više od pukog nastavka zemaljskog života i besmrtnosti ljudskog duha. Uskrsnuće je posve nova stvarnost u koju i sv. Pavao uvjerava svoje vjernike u Korintu, koji su također sumnjali u mogućnost uskrsnuća od mrtvih, podsjećajući ih da osim naravnog ima i duhovno tijelo (1 Kor 15,44). Pavao govori o uskrsnuću kao o nužnoj čovjekovoj preobrazbi kad kaže: „Jer ovo raspadljivo treba da se u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost“ (1 Kor 15,53). Uskrsnuće nije isto što i besmrtnost. Ono je djelo Božje stvaralačke moći. Uskrsnućem od mrtvih Bog stvara nešto novo što obuhvaća cijeloga čovjeka, i dušu i tijelo. Ono je stvarnost što ljude čini sličnima Bogu: sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća! Tu leži i naša nada u uskrsnuće. Ta nada oslanja se na Božju vjernost. Bog je Bog živih i mrtvih. Na koji će način Bog potvrditi svoju vjernost i prema mrtvima, nama ljudima nije lako zamisliti. A to i nije nužno. Vjera polaže svoju nadu u Boga čije mogućnosti ne možemo ni zamisliti. Vjera pušta da Bog bude Bog! Kada bi Boga pokušali ograničiti samo na ono što mi ljudi možemo zamisliti i sebi predočiti, tada Bog više ne bi bio Bog. Uostalom, zbog čega bi se sve ono što je uopće moguće zamisliti i ostvariti, trebalo ravnati prema našim ljudskim sposobnostima zamišljanja? Vjernik se oslanja na Božju vjernost, a Bog ispunjava ljudsku nadu. Strašan je život koji nema nade i ufanja!

MN / Vjera u uskrsnuće pomaže ovozemaljskom hodu

Život poslije smrti i naš susret s Bogom daleko je više nego što mi to možemo zamisliti, shvatiti i znati. Vjera u život poslije smrti omogućuje nam da idemo kroz ovaj naš svijet otvorenim očima i da ovaj svijet i ovaj život zavolimo i prihvatimo, ma kako bio težak i mukotrpan. Vjerom u uskrsnuće mijenja se i naš pogled na svijet, na naš život i na nas same. Mi kršćani vjerujemo da uskrsnuće nije samo prazna riječ, nego je to naš susret i život s Bogom, kako je to nebeski Otac pokazao na svome Sinu Isusu Kristu. Taj susret je i sud nad našim životom, ali kojeg se ne trebamo plašiti jer će to biti susret obilježen pravednošću i ljubavlju.Ako tako vjerujemo u život poslije smrti, u susret sa živim Bogom, u sud Njegove pravednosti i ljubavi, onda znači da je i naš zemaljski život vrlo važan pred Bogom. Važna su sva naša djela, sve naše riječi, svi naši susreti s ljudima. Bogu je važno što činimo danas i ovdje, u zemaljskom životu. Nije svejedno kako živimo, pogotovo ne o uskrsnuću mrtvih. Tada nećemo više imati priliku da još jednom krenemo ispočetka. Naš zemaljski život važan je, jedinstven i dostojanstven. Naša životna priča, srećom, ne završava u grobu, u prahu i prašini. Nju Bog u našem uskrsnuću prihvaća, k sebi uznosi na nebo i u svoj život preuzima. Zato svaki dan iznova produbljujmo svoju vjeru u uskrsnuće mrtvih i život vječni.

Kratak životopis:

11

Fra Danijel Nikolić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, rođen je 1981. u Baru, a živio je u sarajevskom naselju Dobrinja – župa sv. Franje Asiškog. Osnovnu školu pohađao u Sarajevu i Čapljini. Nakon završetka Franjevačke klasične gimnazije u Visokom stupio je u novicijat 2000. Prve zavjete položio 2001. na Gorici u Livnu, a doživotne zavjete 14. rujna 2005. u Dubravama kod Brčkog. Red đakonata primio je 3. prosinca 2006., a za svećenika zaređen 29. lipnja 2007. u sarajevskoj katedrali. Diplomirao je 2007. na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Od 2007. do 2009. djelovao je u župi sv. Juraja u Vitezu kao župni vikar i duhovni asistent Franjevačke mladeži. Od 2009. obavlja istu službu u župi Duha Svetoga u Novoj Biloj.

Uvod u pokajnički čin: Koliko smo puta zastali u životu i upitali se: „Ima li ovaj život smisla i završava li naša životna priča u grobu, u prahu i prašini?“ Da nema vjere i nade u uskrsnuće tijela sigurno ne bi imalo smisla ovako živjeti, trpjeti i na kraju umrijeti. Ta vjera nosi nas u ovozemaljskom životu i tjera nas neprestano na promišljanje načina našeg života. Svaki put kad zgriješimo ne svjedočimo u ovom svijetu tu vjeru i nadu. Pokajmo se za svoje grijehe i pokušajmo svaki dan iznova svjedočiti riječju i djelom razlog svoje nade u vječni život.

Molitva vjernika:Nadahnuti ove nedjelje Božjom riječju u uskrsnuće tijela i život vječni pomolimo se Gospodinu da svojim životom svjedočimo u svijetu vjeru i nadu u radostan susret s Bogom:1. Za Crkvu, zajednicu vjernika: da vjerno ispunjava zadaću koju si joj udijelio te bude vjernom slikom Tvoga nebeskog kraljevstva, molimo Te!2. Za sve Tvoje vjernike: osnaži ih Duhom Svetim kako bi uvijek znali svoj zemaljski život usmjeravati prema budućem, molimo Te!3. Za sve kršćanske obitelji: probudi u njima snagu za međusobno zajedništvo, obiteljsku molitvu i predanu ljubav, molimo Te!4. Za nas okupljene na euharistiji: obnovi nas svojom milošću i daj da uvijek živimo dostojni tvoga otkupljena, molimo Te!5. Za našu pokojnu braću i sestre: obdari ih puninom vječnoga života čemu se i mi nadamo, molimo Te!Svemogući vječni Bože, život što ga živimo dar je tvoje dobrote. Snaži nas uvijek svojom milošću da slijedimo evanđelje tvoga Sina te tako budemo dostojni dara vječnosti. Po Kristu našem Gospodinu. Amen.

Tko je katolički svećenik?To je čovjek vjernik koji se spremno odazvao na poziv Isusa Krista da njegovo evanđelje hrabro svjedoči u ovom svijetu unatoč svim nedaćama. Kao što je u ono vrijeme Isus svojim bezgraničnim povjerenjem i bezgraničnom ljubavlju prema ljudima osvojio i promijenio svijet, tako je danas zadaća nas svećenika – prezbitera da u svojim zajednicama širimo vjeru, povjerenje i ljubav kako bi cijeli svijet postao zajednica vjere, povjerenja i ljubavi, te da budemo svjedoci vjere i nade u uskrsnuće.

Biblijski komentar misnih čitanja u godini CVjerujem u uskrsnuće mrtvih32. nedjelja kroz godinu:Za prvo čitanje imamo skraćeni izvještaj o mučeništvu sedmorice braće i njihove majke iz vremena progona Židova pod sirskim vladarom Antiohom IV Epifanom (175-164 pr. Kr.). Osuđenici radije prihvaćaju nasilnu smrt nego izdaju djedovske vjere u Boga jedinoga koji se objavio Izraelu i učinio ga svojim savezničkim narodom. Umiru s nadom u uskrsnuće mrtvih pravednika.U evanđelju saduceji ismijavaju Isusovu nauku i vjeru u uskrsnuće mrtvih, a Isus im odgovara: "Mojsije u odlomku o grmu Gospoda zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom

12

Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih nego živih. Ta svi njemu žive" (r. 38-38). Tako nas današnja liturgija zove na obnovu vjere u uskrsnuće mrtvih. Jednom sam na prvi petak nosio pričest starici koja je cijeli život u djevojaštvu i braku živjela dosljedno vjernički. U razgovoru mi se požalila da osjeća kako se približava smrt, a sve joj se čini da iza smrti nema ništa. Predložio sam joj neka s ocem bolesnog dječaka iz evanđelja često ponavlja: "Vjerujem, Gospodine! Pomozi mojoj nevjeri!" (Mk 9, 24). Tada mi je postalo jasno da je vjera u život nakon fizičke smrti Božji dar tjelesnom čovjeku u materijalnom svijetu. Dar koji valja čuvati i zalijevati milošću riječi Božje i sakramenata.Vjerujemo li u uskrsnuće svoje i drugih ljudi? Uskrsnuće na život vječni. Živimo li u skladu s tom vjerom?

Kralj svijeta uskrisit će nas na život vječni (2 Mak 7, 1-2. 9-14)Dvije knjige o Makabejcima govore o progonu Židova pod sirskim vladarom Antiohom IV Epifanom koji je silom tražio da svi državljani budu njegove vjere. Ove knjige govore i o herojskom ustanku pod vodstvom braće Makabejaca (267-I42 pr. Kr.) koji je završio osamostaljenjem i kasnije nastankom male židavske kraljevine pod vodstvom potomaka Makabejaca. Mučeništvo sedmorice braće i njihove majke u 2 Mak 7 nije znanstvena povijest niti novinarska kronika nego primjerska zgoda koja je pisana s nakanom da čitaoce potiče na ustrajnost u vjeri otaca. Neposredno prije ove zgode prikazano je mučeništvo starca Eleazara koji je pred smrt istaknuo da želi "mladićima ostaviti plemenit primjer kako se za časne i svete zakone valja spremno i velikodušno izložiti smrti" (6, 28)."Kralj naredi" (r. 1) po svojim izaslanicima koji su došli u Jeruzalem prisiljavati židovske muškarce na otpad od vjere i počeli su od starijih. Sada su na redu mladi. "Zabranjeno svinjsko meso" Grcima i Rimljanima bilo je poslastica, a Židovima zabranjeno jer su se svinje smatrale nečistim životinjama (tako danas smatraju muslimani). "Zakoni otaca" je Mojsijev Zakon koji je vjerska i nacionalna zakonodavna grada Židova."Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život" (r. 9) je protest protiv nepravde i ispovijest vjere da zemaljskim životom ne završava ljudska egzistencija. Ta je ispovijest još jasnija u nastavku: "... ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni". Sirski vladar nametanjem sile smatra da je kralj svijeta. Međutim, pravi i nezaobilazni kralj svijeta je Stvoritelj kojemu odlaze na račun zemaljski vladari i podložnici. Grci onog vremena vjerovali su da čovjek ima dušu i da je ona određena za besmrtnost nakon što se po smrti oslobodi od tijela koje joj je kao zatvor. Židovima je tijelo sastavni dio ljudske osobe. Zato uskrsnuće znači i oživljavanje tijela.Treći brat pred smrt protestira što mu krvnici sakate tjelesne udove (jezik i ruke) te ističe vjeru da će mu Bog o uskrsnuću vratiti cjelovite udove. "Od Neba sam primio ove udove" znači "od Boga". Iz poštovanja Židovi ne spominju često ime Božje.Četvrti brat ističe da se čvrsto nada uskrsnuću koje će mu Bog omogućiti a zlikovcima najavljuje da za njih nema uskrsnuća na život. Tada vjera u sveopće uskrsnuće još nije bila sazrela. Isus izričito uči da će o svršetku svijeta "izaći svi koji su u grobovima: koji su činili dobro na uskrsnuće života, a koji su činili zlo - na uskrsnuće osude" (Iv 5, 28-29).

Bog nas uzljubi i dade nam trajno ohrabrenje (2 Sol 2, 16-3, 5)Druga Solunjanima napisana je povijesnim čitaocima koji su krivo razumjeli Pavlovo propovijedanje o drugom Isusovu dolasku ili paruziji. Govori o znakovima koji prethode paruziji i potiče vjernike na ustrajnost. Ovaj odlomak je Apostolova molitva za ustrajnost vjernika i poticaj na ustrajnost. Počinje utješnom vjerskom istinom da nas je Bog uzljubio i dao nam trajno ohrabrenje i dobru nadu. Uzljubio nas je u Kristu koji je za nas umro i uskrsnuo, i ta je ljubav s Božje strane neopoziva. Ova dogmatska tvrdnja stoji u molitvenom zazivu kojim Apostol pripravlja kasniji poticaj na ustrajnost: "A sam ... Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam dade trajno ohrabrenje... neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti..." (r. 16).Zatim Apostol traži da vjernici mole za napredak evanđelja u svijetu: "... da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas" (3,1). Misionarsko naviještanje ovdje je nazvano trčanjem. To je izraz

13

svijesti Pavla i prve Crkve da vjerovjesnici imaju optrčati svijet navješćujući spasenje dostupno u Kristu. Riječ se Božja proslavlja time što je ljudi prihvaćaju, što uz nju pristaju krsnom vjerom. U r. 2 vidi se svijest da svi ne prihvaćaju navještaj misionara: "Jer svi nemaju vjere". U ono doba nije bilo teoretskih ateista. Postojali su na jednoj strani pogani kao sljedbenici mnoštva bogova i Židovi kao sljedbenici objavljene religije. Kad kaže da svi nemaju vjere, Apostol misli da kršćanska vjera ne nailazi na odaziv kod svih, unatoč trčanju i zalaganju misionara. Dužnost je misionara prihvatiti neuspjeh i ići dalje. "Vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga" (r. 3) je priznanje da teškoće obeshrabruju ali i isticanje nade u svladavanje teškoća. "Zli" (ho poneros) je Sotona i zato su naši prevodioci s pravom ovdje napisali velikim slovom Zli. On se služi zlobnim ljudima. Apostol je izvrstan pedagog kad ističe pouzdanje da će vjernici izvršiti ono što zapovijeda. Više postiže dobrotom nego ogorčenom kritikom svega i svih.

Svi Bogu žive (Lk 20, 27-38)Saduceji su bili članovi aristokratskih obitelji među svećenicima i laicima koji su nastojali vjerno služiti rimskim okupatorima da bi sačuvali svoje povlastice. Na području teologije razlikovali su se od farizeja time što su priznavali samo Petoknjižje a ne i kasniju objavu, pogotovu ne usmenu tradiciju. Zato nisu prihvaćali nauku o uskrsnuću mrtvih koja je među Židovima dozrela oko sto godina prije Isusova nastupa. U Post 38, 8 zatim Pnz 25, 5 (usp. Rut 4, 1-12) stoji propis o tzv. leviratskoj ženidbi. Saduceji prepričavaju u svom pitanju odredbe tog propisa: kad umre muž bez potomstva, njegovu nadživjelu ženu treba oženiti njegov brat i prvo dijete iz tog braka ima nositi ime pokojnika te uživati sva prava kao njegov sin. Saduceji ne razumiju način uskrsnuća mrtvih pa niječu činjenicu. Iznose slučaj žene koja se na temelju leviratskog braka udavala susljedno za sedam braće i ni s kim nije imala djece. Čija će biti supruga o uskrsnuću mrtvih? Iz samog pitanja izbija pretpostavka o istom životu s istim ljudskim odnosima i nakon uskrsnuća, uključivši i rađanje djece.Isus uči da o uskrsnuću osobe ostaju iste one koje su živjele do smrti, ali one ulaze u kvalitetno novi način egzistiranja u kojem ne važe više zemaljski zakoni.Ovaj prizor donose također Marko i Matej. Kod Luke je vlastito objašnjenje u r. 35-36: "... koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu." Ovakvom formulacijom Luka podsjeća na Isusov celibat te na neoženjenost i neudatost nekih članova Crkve: oni svojim načinom bezbračnog življenja svjedoče vječne vrijednosti.Luki je u ovom događaju vlastito i: "Ta svi njemu žive!" (r. 38). Iz Božjeg predstavljanja Mojsiju prilikom ukazanja u gorućem grmu Isus izvlači zaključak da će Bog vratiti u puni život Abrahama, Izaka i Jakova jer o njima govori kao o živima. Bogu živimo do smrti i iza smrti. On je sami život i ne dopušta da predu u ništavilo ljudi koje je stvorio na svoju sliku.

Dr. Mate Zovkić http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=114

http://www.don-ivica.net GODINA C 2009/10 Nedjelja, 07 Studeni 2010 Liturgijsko teološki uvod za nedjelju

 U obje posljednje nedjelje pred blagdan Krista Kralja  liturgija ima  poseban naglasak.  Biblijskim tekstovima usmjerava se pogled na prolaznost svijeta, a time i na  prolaznost ljudi.  Ono što se ovdje razvija utjecalo je i na molitve koje su predviđene za euharistijsko slavlje.  S obzirom na izručenost smrti, one govore o ispunjenju koje će Bog dati na kraju vremena. Svima koji se uzdaju u njega u opasnostima života on će darovati spasenje - u tome se sastoji glavno obećanje. Ne smiju se previdjeti poteškoće s kojima su povezane obje nedjelje. Molitve i tekstovi upotrebljavaju teološki vrlo visoke izričaje i slike, koje većina ljudi teškom mukom može slijediti. K tome, na putu stoje  poznate slike  iz Crkvene i liturgijske povijesti o strogom sudu, o strašnim katastrofama koje prethode i donose kaznu.

14

Potrebno je jedno takvo uređenje Mise, koje je otvoreno teškoći tema i otvara vrata razumijevanju. Treba izbjegavati stavove, koji nadu u Božje ispunjenje postavljaju kao suprotnost čistom razumu. Razumna  (i razumljiva) propovijed je neizbježna i zahtijeva ozbiljnu pripravu da bi teološko biblijski poticaji  liturgije postali  duhovnim izvorom. Nije dovoljno božansku obećanje učiniti temeljem vlastitog nadanja, treba naći, na isti način, i moralni doživljaj. Da bi se pokazala pristupnost poruke trebalo bi upotrijebiti i neke znakove,koji će potvrditi ovo rečeno.  Možda svečano paljenje uskrsne svijeće na početku mise, povezano s molitvom koja će hvaliti Boga, pobjednika nad smrću i priznati Boga gospodarom vremena. Druge mogućnosti kojima bismo prikazali ponovni dolazak Kristov, mogu se iskoristiti u molitvi vjernika. Ako se ova nedjelja vrti oko uskrsnuća, onda bi se mogla staviti velika slika koja pokazuje  Uskrsloga.

 

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (2 Mak 7,1-2.7a9-14)

Kako je užasno pripovijedanje o mučenju i smrti braće, tako naglašava i nadu zbog koje se nezamislivo može podnijeti.  Odlučujuća ključna riječ glasi „život"

Događanje nam je poznato pa nam omogućava pogled u jednu tešku situaciju židovske povijesti. Kada su strani gospodari zagospodarili zemljom, u prvoj polovici dvjestotih godina prije Krista, mnogi su Židovi pretrpjeli progonstvo i smrt.  Na poseban način je prisila na prekid s vjerskom tradicijom ubrajana u sredstva kojom su osvajači htjeli učvrstiti svoju silu.  Upotrebom sile, Židovi su natjeravani jesti svinjsko meso. Tko se branio, iz straha da bude nečist ili iz vjernosti tradiciji, trebao je računati sa smrću. Tako gledano, naš izvještaj opisuje situaciju koja je za to vrijeme bila tipična. Nekoliko desetljeća kasnije je ovaj događaj zapisan i postaje važna poruka vjere.

Potpuno pod dojmom smrti, odlomak razvija jednu perspektivu, u kojoj nada stoji nasuprot smrti.  Dok stari Izrael još o tome šuti, ovdje prvi put dolazi do izražaja da izručenost ljudi smrti donosi jedno novo svjetlo: „Bog nam je dao nadu da će nas uskrsnuti.  To rado očekujemo ako umiremo od ljudske ruke." (r 14) Riječi koje su stavljene braći u usta, ispovijedaju Boga kao gospodara života i smrti. On se ne slaže sa smrću onih koji se na njega oslanjaju vjerom.  Ako se ljudske snage predstave kao gospodari života, onda oni mogu donijeti strah i smrt drugih.  Bog je ipak veći od ljudske sile. I to postaje jasno u tome da on preskače granice smrti i daruje novi život. Trebalo bi biti jasno da odlomak ne ide, u prvom redu, za tim da pokaže održavanje židovske tradicije o jelima, iako one spadaju u sastavni dio židovskog identiteta, nego u središtu stoji svijest o uskrsnuću.  Nije na prvom mjestu vjernost običajima koja je braću hrabrila usprkos progonu, nego svijest da će oni  biti uzdignuti kod Boga i onda kad im se oduzme život.

Za sljedeće generacije izvještaj se razvio u  dojmljivo svjedočanstvo  ustrajnosti u vjeri. No, ni židovstvo, ni evangelički kršćani nisu uvrstili ove knjige u kanon svetih knjiga.  Ipak usporedbe sa drugim knjigama Starog zavjeta su opipljive. Mnoge izjave potvrđuju da se Bog stavlja na stranu života.  Brojna njegova djela pokazuju da je on „prijatelj života", kao što se to izražava pisac Knjige mudrosti. (Mudr 11,26)

Priprema propovijedi stoji pred problemom da bi pojedinosti mučenja mogli zgroziti slušatelje. Stoga se, kod propovijedi, ne bi trebalo na tome dugo zaustavljati, nego brzo učiniti korak prema iskustvu smrti današnjih ljudi.  Treba uzeti i takva životna iskustva koja ne donose direktnu smrt, ali su kao smrt.  Tome se može suprotstaviti riječ kako Bog, s puno ljubavi,  prihvaća onoga koji vjeruje. Iz toga raste snaga koja osposobljava za život u nadi. Da ne ostanemo samo u teoriji, trebalo bi naći primjere iz okoline onih koji slave euharistiju.

15

 Drugo čitanje ( 2 Sol 2,16

Novozavjetno čitanje uzima nit  iz prvog čitanja i dodaje još jedan naglasak. U vrijeme pisanja poslanice kršćani su bili uvjereni da ponovni dolazak Kristov stoji pred vratima.  Da će on vrlo brzo doći i ispuniti Božja obećanja, tu nema sumnje: On će uništiti bijedu na svijetu  i darovati puninu iz koje će smjeti svi crpsti. Pisac govori zajednici u kojoj se širi beznadnost,  jer  Dolazak kasni; ne čudi se da raste nezadovoljstvo.  Glasovi, koji postavljaju u pitanje istinitost vjere, su sve jači. Nesigurnost vuče za sobom otpad od vjere, neki se okreću drugim prorocima i samozvanim nosiocima spasenja. Tu se uključuje pisac, on se adresantima ne obraća  u promišljanjima i raspravama, nego  se okreće protiv sumnje i podsjeća čitatelje na koji je način Bog, u prošlosti, djelovao.  (r 16)  Bog je, upravo po Kristu, pokazao svoju ljubav. Od tada  oni stoje pod utjecajem njegove utjehe i posjeduju nadu, koja je sigurna, izuzeta od svake sumnje.  Ponekad i zahtjev moliti za sve koji vjeru nisu prihvatili (r 2), Možemo se kritički osvrnuti na one koji su s puno nade i nestrpljenja očekivali dolazak Kristov, a zbog toga zapuštaju druge darove. Konačno, pisac opet ide na ohrabrivanje. Izričito napominje da sve ono što je Bog učinio vrijedi i danas.  On je dokazao svoju vjernost i to će činiti dalje.

Ako želimo sabrati sve skupa, onda se dobiva jedan raznolik program.  Na jednoj strani se pisac  ne odriče dolaska Kristova i on je uvjeren da će Bog, na kraju, sve dovesti do dobrog cilja. Na drugoj strani, upućuje kritiku zbog vjerske mlakosti,  koja gubi iz oka Božju vjernost i čak je prema njoj nepovjerljiva. I ako Krist ne dođe u dogledno vrijeme, Božja vjernost ostaje. Što je obećao, to će ispuniti, pa i ako je strpljenje vjernika do krajnjih granica napregnuto.

Što čitanje sabija u nekoliko redaka, ne može se u kratko reći u jednoj propovijedi. Ako tekst čitamo u cjelokupnoj poruci ove nedjelje, onda nam se nudi jedan naglasak, a to je posebno Božja vjernost koja je izvor naše nade.  I danas, kao nekada, vjernici stoje u napetosti između nade i sumnje. Treba pažljivo naglasiti da će Bog ispuniti svoja obećanja pa i ako, prema ljudskim mjerilima, sve govori suprotno.

 Evanđelje (Lk 20, 27-38)

Ono što se provlači kroz oba čitanja vraća nas u odlomak iz Lukina evanđelja, iako pod drugim predznacima.  Ključna riječ je opet „život" iako ovdje dolazi samo jedan put.  Naglasak čini pitanje, što se konkretno sakriva iza vjere u uskrsnuće i kako bi mogao izgledati život nakon uskrsnuća. Upravo se u Isusovo vrijeme diskutiralo o tom pitanju i teolozi su tražili odgovor .

Saduceji, ugledna svećenička grupa, svojim pitanjem zahvaća jedan običaj, koji je vrijedio u starom Izraelu. Ako umre neki muškarac bez djece, onda je njegov brat bio dužan, uzeti bratovu udovicu i s njom podignuti djecu. Ta djeca su bila nasljednici pokojnika. Možda se, u Isusovo vrijeme, s tom praksom bilo prestalo. Na ovoj pozadini je jasno da su saduceji htjeli Isusu postaviti zamku, ovom konstruiranom pričom.  Vjeru u uskrsnuće je trebalo ismijati i tako pobiti.  Saduceji su ideju o uskrsnuću smatrali apsurdnom, sigurno je da su htjeli izrugati Isusa kao zagovornika te ideje.

Svojim odgovorom Isus višestruko razjašnjava stvari. Najprije ostavlja otvorenim veliko nerazumijevanje. Saduceji polaze od toga da se bit života poslije uskrsnuća nastavlja u fizičkom zemaljskom životu što bi, u biti, bila jedna kopija. Isus se sasvim jasno i izričito suprotstavlja ovoj ideji.  Bog, kod uskrsnuća, stvara novi život za kojega vrijede drugi zakoni nego u zemaljskom svijetu. Upravo u promjeni je bit uskrsnuća. To pokazuje  izraz „Sinovi Božji" (r.36). Što ovdje Bog izvodi prelazi sve ljudske pretpostavke i nadilazi ljudska mjerila. S druge strane, Isus uvlači u igru jedan novi dokaz kojemu se ne može protiviti. Ako se Bog predstavio Mojsiju kao Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, onda ta tri praoca moraju živjeti  kod Boga, jer nije Bog mrtvih. U Isusovom odgovoru je sasvim jasno da Bog u uskrsnuću stvara novi život. Njegovo djelovanje je mnogo veće nego ljudsko razmišljanje. Kako će izgledati novi život u

16

detaljima, nadilazi naše spoznaje. No, jedno je sasvim sigurno:  to će biti život okružen Božjom ljubavlju.

Propovijed se može osvrnuti na rastući ateizam. Kao što su kritičari uskrsnuće nekada stavljali u pitanje služeći se čisto ljudskim predodžbama, a to se događa i danas.  Isusove riječi podržavaju  vjeru u uskrsnuće kao potpuno sretno ostvarenje. Pa i onda kad ne možemo svojom maštom sve zamisliti, ipak nada mora sve nadići.

 Misno slavlje

Pozdrav: Isus Krist, koji želi svim ljudima dati sudioništvo na vječnom životu, neka bude sa svima vama.

Uvod:

Jesensko padanje lišća nas upozorava da se godina bliži kraju i da se godišnji krug prirode polako smiruje. Vrijeme nas, češće nego inače, opominje i na kraj našega života - ipak s jednom bitnom razlikom: nas ne čeka kraj, nego ispunjenje, jer ćemo se probuditi, s Kristom, na novi i vječni život. Po sakramentu krštenja, kršteni (uronjeni) smo u muku i  smrt, ali i u uskrsnuće Kristovo i već sada nosimo u sebi taj kvasac vječnoga života.

 Starim oblikom spomena na krštenje, podsjetiti ćemo se našeg vlastitog krštenja i povezanosti s Kristovom smrću i uskrsnućem. Dok vas budem škropio krsnom vodom, sjetimo se svoga krštenja po kojemu smo vi i ja pozvani na život s Kristom...

Molitva vjernika

 Pomolimo se Bogu koji je Isusa Krista probudio od mrtvih i koji će promijeniti naš zemaljski život kad nas pozove...

 * Daj da tvoja Crkva radosnu vijest uskrsnuća ovom svijetu naviješta s puno radosti i oduševljenja, molimo te...

* Ozdravi kršćanstvo svih rana podjela, suprotnosti i nerazumijevanja, molimo te

* Daj da svi koji sumnjaju i traže nađu, u kršćanskoj vjeri, prave smjernice i orijentaciju, molimo te

*Svima koji se spremaju na smrt, budi uz njih svojom pomoći i jačaj ih, molimo te...

* Pokojne iz naše župne zajednice primi u svoje nebeske stanove, molimo te....

 Gospodine i Bože, povjeravamo se tvojoj vjernosti. Ti nas ne ostavljaš nikada same, Ti si cilj našeg života. Tebi slava u vijeke vjekova, amen.

 Meditacija:  Gospodine, kako hoćeš.neka mi bude po tvojoj volji,samo mi pomozi shvatiti tvoju volju.Gospodine kad hoćeš,onda je vrijeme,i kad zaželiš, bit ću spreman.Gospodine, prihvaćam što hoćeši što ti želiš, moj je dobitak;dovoljno da budem svoj.Gospodine, jer ti to želiš, zato je dobroi jer ti to želiš

17

moje srce počiva u tvojim rukama.                                        omiljela molitva sv. Ruperta Mayera   Kako su dani sve više i više prolazilion je govorio o Bogu, njegovoj milosti, njegovoj slavii njegovu vječnom kraljevstvu.Ljudi su ga sve više i više pitali o Bogu.A on je govorio:"Kao što ljudi ne mogu živjeti bez kruha,tako isto ne mogu živjeti bez Boga.Bog je u tebi,ali ga ti ne možeš shvatiti.Kip se već nalazi u stijeni,samo umjetnik uklanja onošto se njegovoj viziji protivi.                                                                         Paulus Haegele Poznata je spoznaja o propasti svijeta,ali Kristovo nam svjetlo sjaji na putu životai rasvjetljuje tamu prostora i vremena.I onda kad strašni glasovi nasilja postanu glasni,pjesma mira nadvladat će buku ratova.I postojat će djeca svjetlakoja će na ovoj zemlji ići putovima mira.Putovi kojima oni idu su putovi u Božju vječnost.                                                              Daniel HoernemannPROPOVIJEDI

 a)

 Božja vječna utjeha  - izvor nade

Povezanost u životu i smrti

 Mjesec mrtvih - tako se često naziva mjesec studeni. Ovo ime dolazi od činjenice da se upravo u studenom sjećamo svojih pokojnika. Blagdan Svih svetih i Dušni dan  su posebni dani kada misao na pokojne dobiva i svoj oblik. Kod mnogih ljudi, pohod groblju ovih dana spada u čisti običaj.  Kršćani evangelici imaju  još i nedjelju mrtvih  - posljednja nedjelja prije adventa.

Tko se u vjeri sjeća pokojnika, za njega se sve ne završava tog dana posjetom i kićenjem groblja. Sjećanje na pokojne u vjeri, koje se događa pred Bogom, izražava se molitvom za pokojne. Sjećanjem u molitvi, u vjerničkoj spoznaji, naše pokojne predajemo Bogu koji obećava život.

Ako se pitamo  o korijenima sjećanja na pokojne, onda nam dolaze pred oči dva temeljna razloga.  Svi običaji spomena pokazuju samo jedno: kako se  povezanost u životu vrlo lako prenosi i nakon smrti. Sve što smo zajedno dijelili, lijepo ili ružno, zadržalo je svoju vrijednost, iako se između ugurala konačnost života. Drugi  razlog nosi nešto u sebi što se zapravo odražava na nas: u ovo godišnje doba kad se približava zima, život u prirodi zamire. U suzvučju s prirodom, studeni nas podsjeća i na našu vlastitu prolaznost. Ni jedan drugi mjesec nam tako zorno ne dovodi pred oči kako je prolazan naš život i kako je lomljiva (krhka)  naša egzistencija.

 Zahtjevan život

Da bi smo se toga podsjetili, ne trebamo misliti odmah na posljednje granice, na smrt. Postoji mnoštvo životnih trenutaka  u kojima doživljavamo kako je život zahtjevan i pun patnje.  Ako

18

počnemo razgovarati, onda bi se mogla, vrlo brzo, sastaviti lista takvih iskustava.  Svađe, neuspjesi, gorka razočaranja ili bolesti, kraj neke veze su mučni problemi koji bi mogli doći sasvim na vrh liste.  Poneki ljudi ovakve nesreće doživljavaju počešće. U takvim trenucima nam dolazi na pamet zakonitost, o kojoj se šuti, ali je neumitna: ne postoji apsolutna sigurnost!

S obzirom na ovo moglo bi se pasti u ravnodušje, slegnuti ramenima i promrmljati: jednostavno je tako i gotovo.  Naše vrijeme reagira sasvim drukčije. Prekriva naše svagdašnje doživljaje na sasvim drugi način. Živimo u potrošačko doživljajnom društvu čije blještavilo i zamama žele, makar za neko kratko vrijeme, ukloniti ovaj osjećaj ograničenosti.  A onda se vrlo brzo pokaže rastrežnjenje: u bezbrojnim malim ograničenjima i u velikoj ograničenosti našeg života, iz svega toga nema nikakve nade.  Postoji li uopće nosivi temelj za utjehu i sigurnu nadu?

 Vječna utjeha?

U diskusiji Isusa i saduceja, u susret nam dolazi ovo pitanje. Saduceji su, u Isusovo vrijeme, bili grupa koja je izričito nijekala uskrsnuće. Time se nisu samo isključili iz nade iza smrti, nego i mogućnosti vječne utjehe. Oboje leži izvan njihovog svijeta predodžbi.  U svom razmišljanju oslanjali su se samo na snagu ljudskog promišljanja za koju vrijedi samo opipljiv dokaz.  Zato se ne treba čuditi da su razvili sliku uskrsnuća uz pomoć uobičajenih ljudskih misli. Tako nastaje fantazija da je uskrsnuće nešto poput produžetka fizičkog života u beskonačnost. Njihovo pitanje koji će muž biti nakon uskrsnuća vjenčan s tom ženom, jasno ukazuje na ovaj pravac.

I dobro ćemo učiniti ako se prebrzo ne uzdignemo iznad saduceja.  Njihovo razmišljanje nije strano našem vremenu, kao što bi se moglo, na prvi pogled, pretpostaviti. I u naše vrijeme nas susreću slike uskrsnuća  koje misle čisto ljudski i ostaju zarobljene ovim svijetom. Sjećam se znatiželjnih anđela koji sjede na oblacima i sviraju svoje harfe.

 Bog stvara novo

Isus daje na pitanje saduceja takav odgovor koji odbacuje ljudske  slike uskrsnuća.  U Božjem svijetu više neće biti vjenčanja, ne zbog toga što bi vjenčanje bilo nešto nižerazredno, nego zato što kod Boga počima nešto novo i drukčije.  On stvara novi život i zbog toga daje nadu koja daleko nadilazi sva ljudska nadanja.  Sam Bog će staviti kraj svim ljudskim ograničenostima i granicama.  On podiže, sudi, stvara novo i preobražava.  Ako bismo smatrali da je moguće ono što možemo zamisliti , onda nam ta utjeha  ostaje zaključana.  I sve je sasvim tako drukčije da mi, ni jednom ljudskom snagom, ne možemo zamisliti.  Da bismo, samo približavajući mu se, mogli nešto shvatiti, za to nije dovoljan put ljudskog znanja.  Samo u povjerenju u Božju utjehu,  otvara nam se zadivljujući pogled: Bog je vjeran , on nam je darovao sigurnu nadu i utjehu, kao što to piše apostol Pavao.

U Vjerovanju molimo:  „Vjerujem u uskrsnuće mrtvih i život vječni."  Ono što ovdje vjerujemo nije samo muzika budućnosti. Zato zvuče i koraci  u učenju i vjerovanju dok nas ne dovedu do konačne utjehe i  čvrste nade. I jedno treba razumjeti: postoji zakon u našem životu, a to je da imamo i doživljavamo granice i idemo samo do određene granice. S druge strane, Bog nam nudi vječnu utjehu u koju se možemo uzdati.

 Vjerodostojni svjedoci

Da bismo shvatili snagu ove utjehe i nade, važni su svjedoci vjere. Nezaboravan mi je mladi čovjek  kojega sam posjetio u njegovoj bolesti. Liječnici su mu presadili srce. No, usprkos svim nadanjima, tijelo nije prihvatilo organ  i teški znakovi odbacivanja učinili su ga kandidatom smrti.  Između nade i borbe,  on nije izgubio odvažnost, gledao sam jedno radosno lice.  Mladić je sve, pa štogod došlo,  stavio u vječnu Božju utjehu.

Moglo bi se reći da je ovaj primjer  izvanredan i ne raste iz svagdašnjice. Ovo se može potvrditi. Ipak mi je susret s tim mladim čovjekom pokazao: tamo gdje je pogled  na Božju vječnost čvrst,

19

tu raste strpljivost i nada. Onda ondje gdje znam živjeti sa svojim granicama i ograničenjima,  neću upasti u ogorčenje.  Onda ću biti opušten, osjećat ću se siguran, utopljen u veliku, neizrecivu, čudesnu utjehu  koja mi daje snagu  za opuštenost.

 Veće nego ljudske iluzije

Bog daruje utjehu i vječnu nadu. Tko na tome gradi, za njega nema uzaludne muke, nikakve besmislene suprotnosti, ne ostaje ni jedna neutješena bol.  U spisima teologa Karla Rahnera našao sam rečenicu koja sažima ovu vjeru: " Ništa nije izgubljeno i prošlo kod onoga koji trči prema Bogu, čija je najmanja stvarnost veća od bilo koje naše iluzije; Bog koji je vječna mladost u čijoj zemlji ne postoji razočaranje!"

Mjesec mrtvih - tako se zove studeni -  može nam biti prigoda da dopustimo da nas Bog daruje  svojom vječnom utjehom i sigurnom nadom. I ovaj mjesec je prigoda da se vježbamo u toj stvarnosti.

1.

 U veljači 1992., u novinskim člancima moglo se pročitati, otprilike, ovo: Židovi se tuku s policijom zbog groblja. U Hamburgu - Ottensen  je došlo, zbog groblja, do fizičkih obračuna između policije i ortodoksnih Židova.

O čemu se radi. Za vrijeme nacističkog vremena, groblje je bilo djelomično razoreno, pa ga je židovska zajednica Hamburga prodala. Sada se tu trebao graditi trgovački centar i došli su građevinari. Ortodoksni Židovi iz cijelog svijeta su protestirali tjednima. Zašto?  Za ortodoksne Židove grob je uvijek privatno vlasništvo pokopanog, sve do uskrsnuća mrtvih. Njihov protest je dakle odraz njihove vjere „da će uskrsnuće mrtvih biti u vrijeme kad to bude volja Stvoriteljeva" (trinaesti članak vjere Maimonidesa iz 12. st.) Konsekventno ponašanje iz vjere nama je sasvim razumljivo, iako bi nas situacija mogla začuditi, ali svakako zaslužuju naše poštovanje. Njihovo ponašanje i nama postavlja pitanje: da li vjera da će Bog uskrsnuti mrtve prožima naš život?

Čim spomenemo uskrsnuće, mislimo na pokojne. Upravo sada, u studenom, često idemo na groblja. Na poseban način kitimo grobove, sjećamo se pokojnika koje smo poznavali. I dobro je to, ali taj čin nije i izraz naše vjere da će Bog uskrisiti mrtve. Ne, naša vjera u uskrsnuće ne smije se ograničiti samo na groblja i grobove, na sprovodne obrede i naš odnos prema pokojnima.

 Božja riječ i obećanje da će nas izbaviti od smrti, trebala bi promijeniti naš život prije smrti. Jer ako je Bog obećao da njegova povijest sa svakim od nas prelazi prag smrti, oslobođeni smo prisile da smatramo da smo mi jedini koji trebamo brinuti o našem životu. Život bez nade izlazi iz ideje o samoodržanju. Pri tome su moguća dva načina života:

1)      ili čovjek nastoji, za kratkog života, što ugodnije živjeti i svega uživati

2)      ili pokušava, kroz „životno djelo", sebi priskrbiti besmrtnost da ostane u uspomeni u svijetu poslije njega.

U oba slučaja, čovjek živi samo za sebe.

 Kako možemo učiniti da naš život zadobije odraz naše vjere u uskrsnuće? Božje obećanje da će nam dati život, omogućuje nam i zahtijeva od nas da živimo za druge. Pri tome, ta nada u uskrsnuće ne smije doći samo do izražaja u pojedinim „junačkim djelima" (usp. prvo čitanje - Makabejci ili kod katolika Maksimilijan Kolbe), nego se radi o našem djelovanju i mišljenju u svagdašnjim situacijama. Španjolski mislilac i mistik Rajmondus Lullus (1235 - 1316) napisao je: „Ne ljubiti je smrt - ljubiti je život." Nada u uskrsnuće i život će, u nama, biti vidljiva ako ljubimo. Crkva koja želi ovo Božje obećanje u svijetu naviještati i učiniti vidljivim (a to je njezina zadaća),  treba biti zajednica u kojoj njezini članovi, jedan s drugim, postupaju s puno

20

ljubavi. Ne, povlačenje na pozicije prava i mišljenje kako imamo svoje pravo i moć, ne smiju određivati ponašanje članova Crkve,  nego život trebaju određivati ljubav, sposobnost opraštanja i pomirenja, to bi trebalo prožimati kršćane. Tada će Crkva biti prostor života: jer ne ljubiti je smrt, a ljubiti je život.

 2.

 Na prvi pogled, u današnjem evanđelju, izgleda kao da su saduceji imali nešto slabiju vjeru. No, oni su vjerovali u jednog vječnog, živog Boga i držali su da je vječni život nekog smrtnog čovjeka umanjenje Božje jedinstvenosti. Oni su bili tako sigurni u svoje vjersko stavove da ne može postojati život poslije smrti, jer bi čovjek koji vječno živi  - bio kao Bog, a to oni, kao čuvari Hrama, nisu mogli prihvatiti.

 Ima i danas ljudi koji, zbog kršćanstva, odbijaju ideju o Bogu:"Onaj koji se raduje nebu, taj se neće angažirati na zemlji." Kršćanima se predbacuje da se tješe drugim životom. I da bi se održala ideja o bratskoj ljubavi, ne želi se više govoriti o nekakvom ispunjenijem životu nakon smrti.

 No, saduceji i moderni čuvari bratske ljubavi se varaju. Tko ne vjeruje u pravedno izjednačavanje u onom svijetu, mora ovdje napraviti izjednačenje. Na pritisak uspjeha dolazi pritisak zabave. Ako tamo nema ništa, onda čovjek ovdje mora uzeti što može dohvatiti.

 Tko vjeruje u prekogrobni život, taj je opušteniji. Taj može i zatajiti u bratskoj ljubavi i nije obavezan misliti na sebe. On može učiniti žrtvu, pod nekim uvjetima, i žrtvu vlastitog života. A to može netko tko vjeruje u život nakon smrti. Na ovom svijetu zbilja ne možemo ništa izgubiti.

 Možda bi onaj koji tokom života počne sumnjati postoji li stvarno ova nebeska pravda, pogledom unazad mogao vidjeti ispunjeni život dok se, kao nevjernik, sumnjajući borio za ovaj ispunjeni život. Jer opuštenost kršćanina, čini ga sposobnim za prihvaćanje malih životnih radosti. On ne treba obići svijet, jer su mu vrjednije oči njegove djece, kao i smijeh bračnog druga pa i starenje roditelja. Nagrada vjere ne čeka tek u nebu na nas, nego već na ovom svijetu živi sretnije i zadovoljnije onaj koji zna da ga, nakon smrti, u nebu čeka drugi život.

 U ime vjere se mogu i mnoge stvari tražiti, kao što su i saduceji u ime vjere tražili besmisleno. Ponekad je dobro to jednostavno ne slušati.

 Onaj koji ne vjeruje u vječni život, sam treba spašavati ovaj svijet. Planovi za ostvarenje svjetskog mira postoje, uvijek novi i novi, ali pravog mira nećemo naći na zemlji. Amen

 3.

 *     "Tko se ne boji smrti" (u duhu prvog čitanja)  mučeničke povijesti prvog stoljeća (Stjepan, Pavao), sve do dvadesetog stoljeća (Edita Stein,  Rupert Mayer,  Stepinac...) osvjetljavaju primjere svjedočanstva krvi ovih ljudi. "Sve dok bude svjedoka krvlju iz ljubavi, neće se ugasiti ni vjera, ni nada" (Šalom Ben Korin - kad je Bog šutio, zajedno sa kršćanskim mučeništvom Maksimiljana Kolbea i židovskog mučenika Janusa Korczaka)

 *     "Taj može pokušati živjeti"  (u duhu  drugog čitanja) "Ako po nekom čovjeku dođe na svijet samo tračak dobrote i ljubavi, bude malo više svjetla i istine, onda  njegov život ima smisla." (Alfred Delp)

 Ne smijemo nikada zaboraviti da život nije ništa drugo, nego rast u ljubavi i priprava na vječnost.

 4.

21

 Možda ste čuli priču u kojoj se govori o mladom čovjeku koji se je htio obratiti i početi vjerovati. Došao on tako židovskom rabbiju, da mu rastumači židovski zakon i židovsku vjeru ako je moguće, samo u jednoj rečenici. Odgovor rabbija je bio, bez dugog razmišljanja: Ljubi Boga  i svoga bližnjega!  I danas se često postavlja pitanje, posebno među mladima, što je to lijepoga u kršćanskoj vjeri?  Zašto trebam uopće vjerovati i odmah nadovezuju "reci ukratko!" No, ipak ja ne mogu kao onaj rabbi, trebam dvije-tri rečenice.

Vjerujem da su dvije točke koje čine kršćansku vjeru tako atraktivnom: spasiteljska poruka da smo oslobođeni grijeha, da ne trebamo plaćati krivicu da bismo mogli pristupiti Bogu.

A naročito druga točka o kojoj govori današnje evanđelje: Božje obećanje da kod njega smijemo živjeti u vječnosti - a da se ne osjećamo ugroženi smrću.

 Sada bismo mogli odgovoriti: „To nije ništa posebno. Sve religije vjeruju u život poslije smrti. To izgleda sasvim normalan dio vjerovanja." Bilo bi to tako ako ne bismo gledali što je iza toga. Upravo u današnjem evanđelju nam se govori nešto čudesno  o našoj vjeri, nešto što nema ni u jednoj drugoj vjeri.

 Naš život kod Oca neće biti nešto o čemu mi ne bismo mogli puno reći. Onda to ne bi bilo ništa vrijedno da toliko nastojimo, niti da se tome radujemo. No, nebo, raj, nije nikakav jednostavni nastavak našega života. Kad bi to bi bilo nešto što bismo mi mogli predstaviti, onda to ne bi bilo nikakvo naročito i specijalno obećanje.

 Ne, naše kršćansko uvjerenje je da će nebo biti ono što životom sada pripravimo, ali sasvim drugačije, bez ikakvog straha ili natruhe raspadljivosti.

 Bit ćemo uzeti u čudesno događanje koje neće dopustiti nikakvu dosadu. Nebo će biti susret - neopisivi susret s ljudima, koji su mi bili ovdje na zemlji nepoznati. Neopisivi susret s ljudima koje sam ovdje na zemlji posebno volio.

Gledat ćemo Boga kakav jest, neograničenu ljubav koja će biti tu za nas, bez ikakvih uvjeta. Bog koji nas u životu iznenađuje izvanrednim trenucima sreće, postat će spoznatljiv, to će ispunjati naše najdublje čežnje. Sve što nam ovdje otežava vjerovati, tamo će nestati. Jednostavno, bit će neopisivo lijepo, uzvišeno.

 Jedan drugoga susretati, susretati Boga, ne biti bacan amo tamo, a da se nećemo morati boriti protiv naših vlastitih negativnih sklonosti - sve nam to i sada pomaže da sebi predočimo nebo. Neko vrijeme tišine da bismo se sami mogli radovati. Jednostavno radovati se da svi ljudi koje sam onako prolazno susretao neće propasti, nisu izgubljeni. Da ćemo ih opet sresti i vidjeti, a to će biti slavlje koje nadilazi sve predodžbe.

 5.

Usred života okruženi smo smrću

Pročitao sam da u Austriji sedmično, ljeti umire više od 1500 ljudi. U razdoblju velikih vrućina ili epidemija gripe još i više. Svatko od nas je doživio smrt drage osobe, čovjeka koji nam je bio blizu i zbog toga smo tužni i ožalošćeni. Većina tih žalosti se odvijaju u privatnom krugu. Ponekad žaluje cijelo selo. Grad ili država. A i cijeli svijet sudjeluje u žalostima zbog terorističkih napada, zbog ubijenih iz mržnje ili rata. Suosjećanje vrijedi i za pokojne, ali i za nasljednike. Kolektivna žalost se širi i na odgovorne u politici i državi, ali ipak moraju paziti, jer život ide dalje.

 Pitanje o smislu

Za mnoge od nas je smrt velika nepoznanica, koju sve više potiskujemo, ali je ne možemo ukloniti. Činjenica smrti nas osvješćuje da nije dovoljno živjeti prema principima i propisima

22

ekonomije, privrede i blagostanja. Prije ili kasnije, bilo to preko bolesti, ili smrti nekog nama bliskog čovjeka, prisiljeni smo tražiti odgovore na naša pitanja o smislu, odakle dolazim, tko sam i kamo idem? Tada se brinemo za ona egzistencijalna pitanja našeg života. Mnogi ljudi, u tim okolnostima, postaju svjesni da kršćanstvo ima veliku tradiciju u traženju odgovora na ta pitanja.

 Čežnja za rajem:

Želja da se izbjegnu svi zemaljski strahovi, opasnosti i patnje, je u svim vremenima ukazivala na čežnju za vječnim opstankom, na čežnju za zemaljskim rajem. Stari zavjet ne pozna osobno, vječno prebivanje u Bogu. Novi zavjet obećava ispunjenje ovog bitka u Bogu. Mi kršćani možemo, iz vjere u ovo obećanje i u to da je Krist uskrsnuo, to jest da ga je Otac uskrisio, crpiti utjehu i nadu. Bog ostavlja da bit jedne osobe dalje opstoji. Smrt govori, tako vjerujem, da je zemaljsko obličje jednog čovjeka razoreno, ali da, istovremeno, Bog toj osobi daje novo vječno lice.

Ophođenje sa smrću

U životu sam upoznao dva načina ophođenja sa smrću. Jedan način sam našao na području naše tehničke, ubrzane civilizacije - on zabacuje, potiskuje smrt. Drugi način poznam iz naših seoskih sredina. On prihvaća smrt kao jedan važan ako ne i bitan dio u životu.

Najnovija iskapanja oko bečke katedrale iznose na vidjelo brojne grobove i nadgrobne spomenike na vanjskim zidovima katedrale. To pokazuje da su vjernici tražili mjesto za svoje vječno počivalište u sjeni katedrale. Tek 1723. zatvoreno je stjepansko groblje. A u crkvama nisu svoje zadnje počivalište našli samo sveci, nego i biskupi i svećenici, kao i brojni vjernici.

Groblje okuplja svu pobožnost i poštovanje prema pokojnima. Zato je groblje mjesto mira i tišine, groblje treba biti mjesto koje nas uči da su smrt i oproštaj od pokojnika sastavni dio života.

 Memento mori

Na žalost, mnoga sela su, po uzoru na velegradove, prebacila svoja groblja iz središta u neki udaljeniji kraj. Odvajanjem crkve od groblja je ugašena lijepa predaja koju je stvorila kršćanska kultura. Živi su trebali, kad su posjećivali službu Božju, osjetiti jedan - memento mori - spomeni se da ćeš umrijeti. S druge strane su se, na taj način, pokojni povezivali sa živima. A ogledalo mjesne kulture je: kako je uređeno i održavano mjesno groblje,  što opet pokazuje gledanje na život koji proizlazi iz smrti.

U velikim gradovima nestanak pojedinaca ne znači ništa u poslovnom hodu i navikama. Život velegrada se odvija tako kao da nitko ne umire. A ako netko umre, onda umire tako anonimno, u bolnicama i staračkim domovima. A ona besmislena umiranja po cestama i ulicama smatramo samo režijskim greškama tehnike.

Na selu je često drugačije - mrtvačko zvono naviješta da je umro neki član sela. Prijatelji i rodbina se sastaju na krunicu u crkvama ili mrtvačnicama dok u gradovima samo par rođaka ili prijatelja prate lijes na ukop. U nekim mjestima i krajevima, sprovod postaje «državna počast». Skoro iz svake kuće dođe predstavnik da prati pokojnika na njegovo posljednje putovanje.

 Ljubav nadjačava smrt

Na jednoj uspomeni o smrti pročitao sam: «zbogom svima koje sam volio, čekam one koje volim.»  Ova rečenica me podsjeća na to da ljubav neće nikada prestati, da ljubav vrijedi zauvijek i da je jača od smrti i nadvladava smrt.  A gubitak voljene osobe mi je podnošljiviji, jer mogu vjerovati da ćemo se opet naći.  Završit ću malo preuređenim riječima Hermana Hessea: »Hrabro, na kraju života doći ćeš kući.»

23

http://www.glas-koncila.hr/ Trideset i druga nedjelja kroz godinu (7. studenog)2Mak 7,1-2.9-14 * Ps 17,1.5-6.8b.15 * 2Sol 2,16 - 3,5 * Lk 20,27-38Posve drukčiji životStarozavjetna ustanova tzv. »leviratskog braka« po kojoj je muškarac bio dužan oženiti ženu svoga pokojnog brata bila je prisutna i u Isusovo vrijeme. Raspravljajući o uskrsnuću i o životu poslije smrti, saduceji postavljaju pitanje Isusu: Kome će nakon smrti pripasti ona koja je za života bila žena sedmorici muškaraca? Koji od njih će imati »pravo« na nju?

Naravno da saduceji, koji su izričito nijekali uskrsnuće, žele Isusu postaviti zamku, dovesti ga na tanki led, rugajući se zapravo ga žele učiniti smiješnim s njegovom vjerom u uskrsnuće mrtvih.

No, nisu samo saduceji Isusova vremena imali poteškoća s vjerom u zagrobni život, tu poteškoću imaju mnogi i premnogi danas. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da i velik broj današnjih kršćana ima sličnih poteškoća, štoviše, velik broj njih tvrdi da ne vjeruje u uskrsnuće i život nakon smrti. »U ono što ne mogu vidjeti i dotaknuti, ne mogu vjerovati«, kažu mnogi. Drugi pak smatraju da je vjera u zagrobni život samo jeftina utjeha onima koji u ovom životu ne uspijevaju pa se nadaju nečem boljem u onostranosti.

Na čemu mi kršćani temeljimo svoju nadu u život poslije smrti? Pogledajmo što Isus odgovara saducejima. On navodi dva argumenta. Kao prvo: Ne možemo donositi zaključke o životu nakon smrti na temelju iskustva iz ovoga, zemaljskog života. Život nakon smrti nije jednostavno nastavak ovoga života, za njega vrijede posve drukčije zakonitosti. Zato Isus odgovara saducejima: Na onom svijetu sve je posve drukčije pa zato vaša priča nema smisla. I za nas, koji bismo rado htjeli znati »kako je to tamo«, vrijedi Isusova poruka: Ne zamarajte se previše time, prepustite to Bogu koji zna kako je to providio i budite sigurni da život poslije smrti postoji!

Drugi argument glasi: Bog je Bog živih, za njega su svi živi. Jer od njega i po njemu dolazi život! I još važnije: Bog je vjeran i preko granica smrti. Za Isusa to nisu bile samo riječi, u toj vjeri i uvjerenju on je živio i djelovao. U toj nadi je i umro. Svoj život položio je u očeve ruke jer mu je posve vjerovao. Na to želi i nas potaknuti: da svoju brigu za budućnost prepustimo Bogu i vjerujemo da će Bog života i ljubavi sve privesti sretnom svršetku. Pritom nije važno znati kako će to biti. Bitno je prepustiti se Božjim rukama i njegovoj dobroti.

I još nešto: Ako je život kojemu se nadamo i koji nas čeka nakon smrti posve drukčiji od svih naših predodžaba, ne bi li naš život s ove strane smrti trebao biti drukčiji? U čemu? Odgovor si dajmo sami.

Josip Koprekhttp://www.kastav-crkva.com http://www.sestre-scj.hr/showitem/povijest-druzbehttp://www.rijeka-nadbiskupija.com/eug09/index.html Početak Euharistijske godine 18. travanja 2009.http://www.rijeka-nadbiskupija.com/NOVO!!!        http://katehetski.ri-nadbiskupija.hrhttp://www.ri-nadbiskupija.hr/ Prva je Crkva nailazila na razne poteškoće u formiranju nauka. Jedno od gorućih pitanja među Isusovim sunarodnjacima bilo je i pitanje uskrsnuća, o čemu nam govori današnje evanđelje. To je pitanje ujedno i jedno od temeljnih egzistencijalnih pitanja čovjekova života jer o njegovu odgovoru ovisi smisao čovjekova postojanja u svijetu. Evanđelje sučeljava nauk starog i novog Saveza s Bogom jer s jedne strane ističe Mojsijev zakon (detaljnije u Pnz 25, 5-10), a s druge Isusov, odnosno nauk Crkve. To sučeljavanje nije iskazano u smislu protivštine, već nadopune, jer Isus kaže: "Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti nego ispuniti." (Mt 5, 17). Mojsijev je zakon po sebi svet i pravedan jer je od Boga, no Isus ga svojim

24

naukom i primjerom dovodi do savršenstva. Već samo pitanje saduceja o tomu komu će o uskrsnuću pripasti žena koja je za vrijeme zemaljskog života pripadala sedmorici braće govori o njihovoj pretjeranoj brizi za zakonske regulative. U tome se nazire i problematika Mojsijeva zakona koji je, zbog svojeg izrazito legalističkog značenja, u Izraelaca pobuđivao strah od Boga, ali i mišljenje o opravdanosti zadobivanja spasenja na osnovu njihove odabranosti od istog Boga. 

Isusov govor o uskrsnuću ističe dvije teme: uskrsnuće pravednika i govor o Bogu živih, a ne mrtvih. U tom smislu možemo analizirati Njegov odgovor saducejima. Isusov koncept spasenja pretpostavlja vraćanje čovjeku one dimenzije koju je izgubio prvotnim grijehom, a to je vječni život. Sveti Pavao je to izrekao na sljedeći način: "Kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt…" (Rim 5, 12), no "grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život!" (Rim 5, 18). Zemaljski svijet nije istovjetan Božjemu. Tko živi samo za ovaj svijet, ne može biti dionikom drugoga, Božjeg svijeta. Za vjernika kršćanina smrt ne predstavlja kraj života nego prijelaz u darovani vječni život s Bogom. Zato bi za vjernika ovozemaljski život trebao biti ispunjen nadom u vječno zajedništvo s Onim s kojim je za sada povezan vjerom u Duhu. Mogućnost spasenja (vječnoga života) darovana je svakomu tko istinski traži i prihvaća Boga, kao što je to i sam Isus rekao: "tko vjeruje, ima život vječni" (Iv 6, 47). Bog oko kojeg se sabiru svi Abrahamovi potomci jest Bog živih, a ne mrtvih, jer On daje život u izobilju. On je jedini istinski životvorac iz kojeg ključa neiscrpno vrelo života. Te bi nam vjerske istine trebale pomoći u rasvjetljavanju tamnih trenutaka života u kojima se osjećamo napušteno, izgubljeno, neshvaćeno, ali isto tako potaknuti u nama kršćansku radost, jer su nam "imena zapisana na nebesima" (Lk 10, 20), kako bismo imali puninu Isusove radosti u sebi (usp. Iv 17, 13). Vjera u uskrsnuće pretpostavlja uskrsnuće duše i tijela, odnosno cjelokupne osobe, na vječni život. Kršćanski je Bog, Bog živih, što je vidljivo u osobi Isusa Krista koji je gospodar života i smrti. Smrt Njime ne vlada. Iako svatko mora okusiti stvarnost smrti, za vjernika koji se i u tim trenucima pouzdaje u Isusovo vodstvo, smrt gubi svoju zastrašujuću dimenziju kraja. Zato nas današnje evanđelje želi posebno ohrabriti u vjeri i nadi u vječno zajedništvo sa svim svetima. 

Isus kaže da su sinovi Božji, sinovi uskrsnuća. On nije mislio samo na sveopće uskrsnuće koje će se dogoditi na koncu povijesti kada bude uspostavljen Božji pravedni sud, nego i na naša osobna uskrsnuća tijekom ovog darovanog zemaljskog života, koja se događaju svaki put kada se iz smrti grijeha vraćamo u život s Bogom. Mnogo je primjera obraćenja osoba koje su radikalno promijenile svoj život kada su na neki način upoznale Isusa. No, svatko u svom životu ima iskustvo preobrazbe na više ili manje evidentan način. Sinovi uskrsnuća su oni koji žive život s Bogom i koji su, na taj način, donositelji i prenositelji istinskog života u svojoj užoj i široj zajednici. Uskrsnuće se događa svaki put kada, unatoč težini ovog nesavršenog svijeta, ostvarujemo vrijednosti kraljevstva Božjeg na zemlji. To je moguće ako dopustimo da u nama djeluje duh kršćanskog radikalizma koji se ne da zavesti strujama ovoga svijeta i vremena. Mnogo je patnji prouzrokovano našim duhovnim umiranjem (gaženjem vrijednosti koje daju životu puninu i istinski smisao). Rezultat toga je čovjekova izgubljenost i bespomoćnost u svijetu u kojem živi. Crkva je po svom temeljnom poslanju pozvana širiti Radosnu vijest, a to je vijest o Pobjedniku i Donositelju života - Isusu Kristu. Tko je s Njime, živi već sada vječni život na svim razinama svoga postojanja. Zbog toga je ova vijest na radost svima koji je čuju i prihvate. Nemojmo biti oni koji je samo čuju, a ne prihvate. Isus ne nudi radost koju nudi ovaj svijet. On nudi puninu života, odnosno puninu radosti, jer je došao u svijet da svi koji u Njega vjeruju imaju život u izobilju (usp. Iv 10, 10).

http://www.svetiantun.com/http://www.samostan-poljud.comhttp://obitelj.hbk.hrhttp://www.dom-turnic.hr

25

Ovo je dom gdje imamo mjesečno misu. O tome pročitajte više na njihovoj stranici.http://www.ver.hr

Razmatranje

Sveti Pavao se žalosti zbog sveopćeg gubitka nade i vjere, ali je siguran da se svim u vjeri malaksalim ljudima može pomoći. Stoga ohrabruje kad kaže: „Ali vjeran je Bog!“ Temelj ovomu uskliku sami je Bog koji kaže: „Ja sam s tobom!“ i to obećanje Bog nikada ne zaboravlja. On nas ne vara nego ispunjava obećano, On je uvijek uz nas, nikad nas ne napušta, čak i kad se sami od Njega odijelimo, zalutamo, izgubimo. On nas traži.

I upravo kad se čovjek skriva, jer se želi skriti da ga ne vide oči pred kojima misli da ne može opstati, Bog ga traži i zove: „Adame, gdje si?“ Ne zove zato što ne bi znao gdje je, nego zato što želi da Adam osjeti da ga Bog prati i traži. I onda kad je gol, da može uspravno stajati pred Bogom.

Bog je onaj koji govori Abrahamu: „Abrahame, ne boj se! Ja sam tvoj štit. Ja sam tvoj Bog. Ja sam s tobom.“ Strašne su godine pred Abrahamom kad putuje u nepoznato. Uvijek se ponovo pita: „Je li to pravi put? Trebam li tamo ili ovamo? Gdje je uopće moj cilj? Koji smisao ima ovo moje putovanje u neizvjesno?“ Bog ga ne jača time što ga zavarava da su mu sumnje neutemeljene, a strahovi besmisleni. Ne, strah od nepoznatog je, dakako, opravdan, ali Bog govori Abrahamu: „Ja sam s tobom.“ To pomaže i to je Abrahamu dosta.

Bog je onaj koji podupire uplašenog Mojsiju koji se pribojava svoga naroda: „Ja sam s vama.“ I svaki put kad se izraelski narod sjeti da je Bog vjeran svojim obećanjima, nestaje straha, a raste pouzdanje.

Bog je onaj koji krijepi i proroka Iliju koji je, umorivši se od borbe i života, legao i jadikovao: „Ne mogu i ne želim više. Sve je uzaludno. Želim umrijeti.“ Triput je Božji glasnik došao k njemu i hrabrio ga: „Ustani i jedi.“ Triput ga je Božji glasnik podsjetio da nije napušten i zaboravljen. Tek kad je Ilija to razumio, vratila mu se snaga i krenuo je na put od četrdeset dana i četrdeset noći da bi ispunio svoju zadaću.

Bog je onaj koji je Mariji, dok ona još nije znala o čemu je riječ, dao na znanje: „Gospodin je s tobom. Puna si milosti.“ – I Marija je prihvatila svoju ulogu: Ako je Gospodin sa mnom, onda i ja mogu reći: „Neka mi bude kako kažeš.“

I danas je tako. Bog koji je vjeran Adamu, Abrahamu, Mojsiju, Iliji i Mariji, vjeran je svim ljudima, pa i onima koji to ne znaju ili koji u to još ne mogu povjerovati.

Tko je shvatio da je Bog s njime, potaknut je da i sam bude s drugima. Nitko nam to ne može bolje posvjedočiti nego bogočovjek iz Nazareta koji je u kratko vrijeme osvojio srca mnogih ljudi. A u čemu je bila tajna njegova uspjeha? To nije nepoznanica. On je otvoreno preporučio da ga nasljedujemo: „Kao što je mene ljubio Otac, tako i ja ljubim vas. Ostanite u mojoj ljubavi“ (Iv 15,9). Kao što je Otac bio jedno s Njime, tako je i On htio biti jedno s nama ljudima, bili mi pravedni ili nepravedni, ugledni ili prezreni, vjerni ili nevjerni, ljubili ga ili razapinjali. Sve je izdržao za nas i zbog nas, čak je u samom času izdaje čeznuo biti zajedno sa svojim preplašenim učenicima poljuljane vjere. Isus je podnio strašnu muku da bi jedan među njima, kojemu je dao svu svoju ljubav i prvome mu na posljednjoj večeri pružio komad kruha, izgubio vjeru, izručio ga Rimljanima za trideset srebrnjaka, a potom se i objesio... „jer nemaju svi vjere“, kako kaže sveti Pavao. Zahvaljujmo na milosti po kojoj vjerujemo u Gospodina i molimo da preko milosrdnih djela svojoj braći šapnemo, u Njegovo ime, „Ja sam s tobom, ne boj se!“ Imajmo vjeru – Abrahama, Ilije, Mojsija... Budimo spremni braniti je do kraja života, poput sedmorice braće Židova koji su za nju podnijeli strašno mučeništvo, uvjereni u obećano uskrsnuće.

26

O uskrsnuću govori i današnje Lukino evanđelje. Na provokativno pitanje saduceja (kao da je postavljeno u vremenu u kojemu mi živimo) kome će, nakon smrti svojih muževa, sedmorice braće (analogija s današnjim prvim čitanjem iz Druge knjige o Makabejcima), po uskrsnuću pripasti njihova žena – Isus odgovara pozivajući se na Mojsija. Saduceji su bili Isusovi protivnici, jedna od vodećih vjersko-političkih skupina, većinom iz krugova visokog svećenstva. Bili su potomci Sadoka, velikog svećenika iz Salomonovog vremena, po kojemu su i dobili ime. Priznavali su samo Toru, pa tako i Mojsijeve zakone. Bili su slični farizejima, ali možda „progresivniji“, liberalniji, politički vještiji, bogatiji, slizaniji s rimskom vlašću. Poricali su uskrsnuće tijela i zagrobni život, pa su htjeli Isusa uloviti u zamku citirajući jedan Mojsijev zakon.

Isus im trijezno i realno spremno odgovara da su ženidba i udaja običaji rezervirani za ovaj svijet. No, po uskrsnuću, u Nebu nema ni ženidbe ni udaje, baš kao ni smrti. Tamo svi uskrsnuli postaju jednaki anđelima, a zovu se sinovi Božji jer su sinovi uskrsnuća. Naravno da će se „zemaljski supružnici“ ljubiti i na Nebu, ali to će biti drugačija ljubav, nama posve nepoznata, anđeoska i božanska.

Zatim Isus nastavlja, pozivajući se na Mojsija, izbavitelja izraelskog naroda iz egipatskog ropstva, ključni lik Knjige Izlaska, drugog dijela Tore – jer Stari je zavjet nešto na što su se saduceji uvijek pozivali. Ako Mojsije zove Gospodina Bogom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, onda je on Bog živih jer svi u Njemu žive. Kako drugačije saducejima objasniti uskrsnuće, napose ono tjelesno? Krist je, nakon uskrsnuća, došao među učenike, s njima je jeo i pio, iako nije osjećao ni glad ni žeđ. Pokazao im je krvave dlanove, ali rane ga više nisu boljele. Dopustio im je da ga dotaknu, ali je ipak bez ikakve poteškoće prolazio kroz zatvorena vrata. Bio je poput anđela. Naše spoznajne sposobnosti daleko su od razumijevanja svega što se kosi s prirodnim zakonima, ali Bogu ništa nije nemoguće. Tješimo se time svaki put kad naiđemo na slična pitanja, a na njih nailazimo svakodnevno. Bog nam ne može dati konkretne odgovore. Ne još. Strpimo se i pomirimo s time. Doći će čas spoznaje. Do tada se prepustimo Gospodnjoj sigurnoj desnici da nas vodi pravim putem, jer On je Put, Istina i Život. Amen.

http://www.hkr.hrhttp://www.isusovci.hr/prostorduha/Duhovne vježbe na internetu - DVonlinehttp://www.katolici.org KTA/KNI

http://hrcak.srce.hr/http://www.fokolar.hr/1000.html http://www.palotinci.hrhttp://www.vitapax.hr/http://www.jesus.2000.years.de/various/basiliche/san_paolo/sp/san_paolo/san_paolo.htmwww.annopaolino.org

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/pps_prezentacija/index.htmlmožete preuzeti dobre i poučne prezentacije

http://www.micromedia.unisal.it/možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.hkz-gp.de/ http://www.iglesiaendaimiel.com/ http://www.fsr.hr/

27

http://fsrbrod.blogspot.com/http://fsr-kaptol.hr/http://www.molitve.infowww.gafos.hr/ arhitekturahttp://qumran2.nethttp://qumran2.net/indice.pax?autore=1136&tutti=1možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.benedictinescat.com/http://www.benedictinescat.com/Montserrat/eucarcat.html prezentacije na španjolskomhttp://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramport.html prezentacije na portugalskomhttp://www.graficapastorale.comvideo grafika za pastoralhttp://www.kosljun.hr http://www.tommyswindow.com/downloads_croatian_01.htmhttp://www.forum.hr/archive/index.php/t-232785.html.http://www.hbk.hr/biblija/search.phphttp://biblos.com/ Sveto Pismo na mnoštvu stranih jezikawww.bible-multimedia.orghttp://www.suzazanajmanje.blog.hr/http://vjeronauk.net/ stranica vjeroučitelja ima puno dobrih stvari u ppthttp://www.nku.hbk.hr/vjeroucitelj/ www.republikahrvatska.comDuhovna obnova i seminari u Zagrebu i drugim mjestima u i Hrvatskoj:http://www.republikahrvatska.com/DuhovneObnove.htmlhttp://www.hrvatskauljudba.hr/ http://wwww.carnet.hr/referalni/obrazovni/iom/IlustracijaIPP http://www.bibbiaecomunicazione.it/http://www.svivan.ba/http://www.karmelbsi.hr http://zrno.fsb.hr/blago/ ČASOSLOV

http://www.gabriellla.it/ppt.htm http://www.izbicno.info Saduceji su nijekali uskrsnuće, za razliku od farizeja, iako je to bila opće poznata i opće prihvaćena nauka sviju u židovstvu. Oni su sljedba svećenika Sadoka iz vremena Salamonova i držali su se konzervativnima i veoma učenim i visokim svećenicima. Više puta su optuživani da su sklapali tajne ugovore sa neprijateljima na štetu svoga naroda. Nije ni čudo da je saducejska sljedba ubrzo i nestala. Ne spominje se nigdje poslije Isusova uskrsnuća ni u civilnim povijesnim dokumentima, a pogotovu poslije razorenja Jeruzalema 70-te godine poslije Krista od strane samih Rimljana. Tako ovo njihovo spominjane u Lukinom i drugim evanđeljima je samo jedna povijesna uspomena na nestalu sektu iz Isusova vremena.  Možda nam i ovo nešto kaže glede njihova učenja i ponašanja prema uskrsnuću mrtvih i prema Isusu, ali i prema vlastitom narodu. Kazna stiže izdajice čak i brisanjem sa lica zemlje.

Oni su htjeli dana po Mojsijevu zakonu za žive primijeniti zakon i za mrtve i postavljaju mu ovakvo pitanje tko bi uzeo za ženu onu koja ostaje bratova udovica. Isus im je mogao odmah odgovoriti na više načina uzimajući Makabejce(2Mak 12,43), proroka Danijela (Dn 12,2), Knjigu Mudrosti (3,1-9) gdje se govori o čovjekovoj besmrtnosti i uskrsnuću, ali neće znajući njihovu tvrdokornost on samo citira Mojsija do kojega su oni držali, a ove druge knjige osim pet knjiga Zakona (torah). On uzima Mojsija pokraj gorućega stabla kada mu Bog govori da je on Bog živih, a ne mrtvih i da je on Bog  Abrahamov, Jakovljev i Izakov.

Čovjek nije biće koje je stvoreno za smrt, nego za život i to za život ovdje i u vječnosti. Smrt nema zadnju riječ jer je pobijeđena i zato se Pavao pita – gdje je smrti žalac tvoj. Zato Pavao sa

28

sigurnošu nas pita i govori: «Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je naša vjera i još smo u grijesima»(1Kor 15,17…) Sigurnost našega uskrsnuća je samo Krist i sam Krist i to uskrsli. Ako je umro i uskrsnuo da nas učini sinovima Božjim i da nam dadne novi život po svome Duhu, onda ovaj moj i tvoj život ne može biti gubitnik, već dobitnik vječnoga života. Zar ovo nije vjera Crkve što je svaki dan ispovijedamo: - Isčekujem uskrsnuće mrtvih i život vječni.Zato ovjde nema mjesta saducejskom umovanju o spolnom životu na nebesima ili kojekakvim drugim igrama. Naše je ispovjedati vjeru u uskrsnuće mrtvih i u naše osobno uskrsnuće i sve činiti da uđemo u vječnosti s Njime, a ne zaboraviti usmjeravati svaki dan svoj život s Njime i Njegovom Crkvom i Njegovim sakramentima. Dakako nikako nećemo zaboraviti moliti i za naše pokojne i za njihovo vječno uskrsnuće i njihovu vječnost i besmrtnost sa Besmrtnim i Uskrslim.

Idući putem siromašno dijete je našlo jednu zlatnu kovanicu. Siromah i sirotak, već kakav je bio, nalazio se kod jednoga brata u teškim uvjetima i još k tome brat je teški bolesnik. Kovanica je svjetlucala i srce mu obasjavala i tako je s tim svjetlucanjem on u sebi kovao tisuće dvoraca u zraku. Pitao se:”Kako ću najbolje iskoristiti ovaj novac?”Sjeo je na jedan kamen da otpočine i razgledao je uokolo: odjeća mu je poderana, cipele prodrte. A kruh? Suze su odmah navrle na oči netom je pomislio na kruh svagdašnji koji mu nije svagdanji.”Bože koliko potreba, čemu sada dati prednost…?”U tom razmišljanju prolazi putem jedan svećenik. Videći ga dječak se podsjetio na sveje pokojne roditelje kojih više nema, pa ponovno suze na oči. Evo, odluka je pala. Trči za svećenikom s kovanicom u ruci:”Uzmite, slavite jednu svetu misu za moje pokojne i sirotne roditelje, to će im biti prva slavljena sveta misa poslije njihove smrti, jer mi koji smo siromašni to nismo mogli, a drugi nisu htjeli.”

Taj dan i taj čin je promijenio njegov život. Zagovor svetih duša i njegovih roditelja mijenjaju njegov život. Prihvaća ga od tada jedan drugi imućniji brat i odmah ga šalje u školu, kasnije na studij, brinući se za njega jednako kao da mu je sin, a ne najmlađi brat.Taj sirotni dječak, oštroga uma i dobre naravi, raste u znanju i pobožnosti tako da će kasnije ući u samostan,  postati svećenik,  postići doktorat iz teologije, sveto će živjeti i nastaviti biti nazočan u znanosti, postati biskup, pa kasnije kardinal i na koncu neizbježno postaje i svetac – Sveti Petar Damiani(Iz života s.Pier Damiania,Mabić/Jukić,V.181).Ovo me također podsjeća na toliku našu poslijeratnu siročad koja radi siromaštva nisu mogli naručiti svetu Misu za svoje pokojne roditelje i rodbinu. Mnogi su kasnije sa zahvalnošću ovo nadoknadili kada su otišli u Njemačku ili na koji drugi način došli do kruha. U svakom slučaju hvalevrijede misli i čini. To je svakako i zajam za svoje sutra.

Fra Franjo Mabićhttp://www.sveti-juraj.com http://www.ppsmeditazionipreghiere.org/Duje Bonačić ima vrhunsku stranicu. Pogledajte:www.dbfoto.infohttp://www.franjevci-split.hr/

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/boze_moj_sto_je.htmhttp://gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=677&Itemid=46http://www.zupa-gajnice.hr/stranice/pjesmarica_d.htmlhttp://www.zmr.hr/index4.htmlhttp://www.cdp.hr/http://www.tabor.com.hr/http://www.injigo.com/Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana (DV) kao i duhovne vježbe u šutnji od tri do trideset dana (DVŠ). Taj je Program započela u Zagrebu 1997. godine znanstvenica dr. sc. Marica Čunčić.

29

http://www.gotquestions.org/Hrvatski/index.html Traži GotQuestions.org Hrvatski

Sljedeće stranice dostupne su na hrvatskom jeziku.

30