SAKRAMENT POMIRENJA

radost susreta s Bogom koji nam oprašta naše grijehe

trenutak istine u kojem stojimo pred ogledalom svoje savjesti

iskreno nastojanje da promijenimo svoj život nabolje

pomirenje s Crkvom koju smo ranili svojim grijehom

prilika za novi početak, nova prilika koju nam Bog daruje

dokaz da nas Bog prihvaća usprkos svim našim slabostima i grijesima

FAZE SAKRAMENTA POMIRENJA

1. Pobuditi u sebi svijest da sam grešan čovjek

2. Biti spreman priznati svoje grijehe pred Bogom i Crkvom

3. Ispitati svoju savjest

4. Iskreno i pobožno se ispovjediti

5. Izvršiti naloženu pokoru

6. Donijeti odluku da ću se iskreno truditi više ne griješiti i uz Božju pomoć mijenjati se na bolje

TIJEK ISPOVIJEDI

“Hvaljen Isus i Marija!” U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.”

“Skrušeno ispovijedam svoje grijehe koje sam počinio/počinila od posljednje ispovijedi koja je bila...” (kada?)

Nabrojimo počinjene grijehe...

Kad smo završili s nabrajanjem, kažemo: “Drugih grijeha se ne sjećam. Molim pokoru i odrješenje od grijeha.”

Svećenik nam kaže nekoliko pobudnih misli...

... kaže što ćemo učiniti ili izmoliti za pokoru i pozove nas na kajanje

Pokornik moli molitvu kajanja (ovu ili neku drugu): “Bože, dobri Oče, žao mi je za sve zlo što ga učinih i dobro koje propustih. Iskreno ću se truditi da budem bolji/bolja. Pomozi mi da živim u tvome svjetlu i radosti.”

TIJEK ISPOVIJEDI

Svećenik moli molitvu odrješenja koja završava riječima: “... I ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.”

Na te njegove riječi se prekrižimo, pozdravimo ponovno s “Hvaljen Isus i Marija” i odlazimo od svećenika

Ako smo za pokoru dobili određenu molitvu, najbolje je odmah ju izmoliti. Ako smo dobili nešto što treba učiniti, ne smijemo to zaboraviti nego što prije ispuniti dobivenu pokoru.

Zahvaliti Bogu na daru pomirenja i blagoslova što ga u ispovijedi primamo.

NEKOLIKO PRAKTIČNIH SAVJETA...

saberi se prije ispovijedi i dobro ispitaj savjest da znaš što pred svećenikom trebaš ispovjediti

ne ispovijedaj tuđe grijehe: muža, ženu, punicu, svekrvu… nego sebe i svoje grijehe

ukoliko se redovito ispovijedaš i zaista nemaš počinjenog velikog grijeha, onda ti trenutno ispovijed niti ne treba…

u ispovijedi se NE GOVORI ono što smo dobro učinili (molio sam, išao na misu…) niti ono što nismo sagriješili (nisam ništa ukrao, nikoga nisam ubio…), nego samo ono što JESAM ZGRIJEŠIO (psovao sam velike psovke, bio ohol, neumjeren u jelu i piću…)

nema čovjeka koji ne griješi… ako kažeš da – na primjer – u 2 ili 5 godina ništa nisi zgriješio, onda lažeš samome sebi ili nisi dobro ispitao svoju savjest i proteklo razdoblje…

ispovijedi se ne treba bojati – ona je nešto lijepo: preko svećenika sâm Bog mi oprašta grijehe i ponovno me čini svojim prijateljem; pomirujem se s Bogom i s ljudima (Crkvom)

ISPIT SAVJESTI

ispitaj svoju savjest prije svega prema

DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI

1. JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ. NEMAJ DRUGIH BOGOVA UZ

MENE!

Koje mjesto zauzima Bog u mome životu: sjetim li se Boga samo za Božić i Uskrs i u nevolji ili je on moj životni suputnik

Lažna božanstva u mome životu: bogatstvo – vlast – moć – TV i kompjutor – auto – ovisnost o kocki…

što je i kakva moja vjera – formalnost i tradicija ili moje životno uvjerenje i opredjeljenje

upadam li zbog životnih poteškoća u malodušnost i gubim vjeru ili se čvrsto pouzdajem u Božje vodstvo?

koliko živim vjeru u svojoj svakodnevnici: u braku i obitelji – na radnom mjestu – u školi i na fakultetu

sramim li se svoje vjere i u društvu se ne priznajem vjernikom

zbijam li neukusne šale o Bogu, vjeri i Crkvi

jesam li spreman u društvu braniti svoju vjeru i Crkvu od neutemeljenih napada i uvreda

jesam li svjestan da sam i ja dio Crkve u koju ugrađujem svoju svetost ili svoju grešnost

1. JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ. NEMAJ DRUGIH BOGOVA UZ

MENE!

1. JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ. NEMAJ DRUGIH BOGOVA UZ

MENE! kada u „Očenašu“ molimo: „Dođi

Kraljevstvo tvoje“, to znači da se mi moramo truditi da po nama i našem životu u ovo naše društvo ulaze kršćanske i evanđeoske vrijednosti… ne može i ne smije nam biti svejedno hoće li hrvatsko društvo danas i sutra biti s Bogom ili bez Boga…

kakva je moja molitva: molim li se uopće, kada i koliko? samo onda kada sam u nevolji ili redovito

je li moja molitva samo neprestano traženje nečega od Boga, ili znam Bogu i zahvaliti za dobivene milosti?

jesam li ikada molitvu pokušao doživjeti kao prisni razgovor prijateljâ: Boga i mene? molitva ne smije biti samo nekakvo ponavljanje naučenih molitvenih obrazaca, nego bi trebala izvirati iz srca

molitva je moja komunikacija s Bogom: izricanje hvale i zahvale, radosno klicanje zbog sretnih trenutaka i kukanje pred Božjim licem nad svim onim što nas muči; i svađanje s Bogom zbog onoga što nas u životu snađe, a ne razumijemo zbog čega i zašto, također može biti molitva…

bitno je nikada ne prekinuti taj molitveni razgovor s Bogom…

1. JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ. NEMAJ DRUGIH BOGOVA UZ

MENE!

2. NE IZUSTI IME GOSPODINA BOGA SVOJEGA UZALUD!

je li Božje ime za mene zaista sveto? vrijeđam li psovkom Boga, Isusa, Duha Svetoga, Majku Božju, svece…

vrijeđati Boga psovkom isto je kao reći voljenoj osobi: „Volim te“, a zatim ju udariti šakom u lice

ako vjerujem Bogu i molim ga za pomoć i blagoslov u životu, kako ga mogu psovati?

borim li se protiv grešne i ružne navike psovanja ili se tješim kako je to „jače od mene“ i „ne mogu si pomoći“?!

2. NE IZUSTI IME GOSPODINA BOGA SVOJEGA UZALUD!

nervoza, stres, problemi… - ne mogu biti izgovor i opravdanje za psovku; kad mi je teško, neću uvrijediti Boga nego reći: „Bože, pomozi“, „Bože, prosvijetili mi pamet“, „Bože, daj mi strpljenje i snagu“…

usudim li se u svome društvu opomenuti psovača i zamoliti ga da ne vrijeđa moje svetinje? pomolim li se u sebi za psovača kada ga čujem da opsuje?

izbjegavam li i „male psovke“, prostačenje i vulgarne izraze ili su oni dio moga rječnika

2. NE IZUSTI IME GOSPODINA BOGA SVOJEGA UZALUD!

svaka psovka odraz je nekulture i

ružnih niskih nagona, gazi dostojanstvo onoga koji psuje i onoga kojemu se nešto psuje

u ispovijedi uvijek treba reći jesam li psovao „male psovke“ (prostačenje, vulgarni izrazi) ili „velike psovke“ (vrijeđanje Boga, Blažene Djevice Marije, svetaca)

3. SPOMENI SE DA SVETKUJEŠ DAN GOSPODNJI!

nedjelja nije samo dan u koji ne radimo, nego je za nas kršćane prije svega dan posvećen Bogu, a onda i dan kojega čovjek ima za sebe i za svoju obitelj

osjećam li potrebu Dan Gospodnji proslaviti svetom misom ili ona u mome životu nema neku posebnu važnost?

doživljavam li nedjeljnu misu samo kao tešku obvezu i teret ili mi je ona prilika za susret sa živim Bogom koji me poziva za stol svoje riječi i Kristovog Tijela i Krvi

shvaćam li da mi kroz misno slavlje Bog želi udijeliti snagu za život i blagoslov u svemu onome što jesam, što živim i radim

3. SPOMENI SE DA SVETKUJEŠ DAN GOSPODNJI!

misa nije i ne smije biti „sveta predstava“ u kojoj svećenik – glumac nešto glumi, a ja samo promatram… nego istinsko slavlje u kojemu ja aktivno sudjelujem svojim nutarnjim raspoloženjem, svojom vjerom i iskrenom željom za susretom s Bogom

misa je moja najveća zahvala Bogu za sva njegova dobročinstva i najveća molitva kojom ga molim i pozivam da uđe u moj život, da bude moj životni suputnik i uvijek iznova me sve više mijenja na bolje, pomažući mi da budem bolji čovjek

borba za neradnu nedjelju nije sebično nastojanje da u crkvama bude više ljudi, nego naša obveza da taj dan u tjednu bude i ostane dan posvećen Bogu; da ljudi ne zaborave zahvaljivati Bogu i da naše hrvatsko društvo ne postane potrošačko društvo bez duše i bez Boga

3. SPOMENI SE DA SVETKUJEŠ DAN GOSPODNJI!

svaki vjernik dužan je nedjeljom sudjelovati u misnom slavlju, ukoliko nije opravdano spriječen (bolest, starost, putovanje ili neki drugi opravdani razlog)

ako smo s nedjeljne mise izostali iz opravdanog razloga, to nije grijeh i ne treba ga ispovijedati; u takvim slučajevima za vjernika vrijedi i misa koju odgleda na TV ili odsluša na radiju…

4. POŠTUJ OCA I MAJKU...

koliko poštujemo druge ljude oko sebe, osobito one koji su nam u suradnji s Bogom podarili život – roditelje; djedove i bake, starije, bolesne i nemoćne?

jesmo li ih možda zapustili ili napustili; u njihovoj starosti, bolesti i nemoći prepustili ih samima sebi

jesmo li svjesni da ćemo i mi vjerojatno jednom postati stari i nemoćni

možda se svojih roditelja i starijih rođaka sjetimo samo kada nam mogu biti od nekakve koristi

jesmo li ih možda smjestili u starački dom samo zato da se ne moramo brinuti o njima, iz vlastite sebičnosti i komocije

4. POŠTUJ OCA I MAJKU...

poštujemo li svoje roditelje i starije i onda kada se možda s njima u nečemu ne slažemo? možemo se razići u mišljenju i životnim stavovima, ali uvijek smo ih dužni poštivati

no, vrijedi i obratno: „poštuj djecu svoju..:“ – to što je netko stariji, ne znači da je automatski uvijek u pravu, pogotovo kada mu djeca postanu odrasli i zreli ljudi

možda je moja roditeljska ljubav i briga zapravo prikrivena sebičnost i posesivna ljubav koja može zarobiti dijete i učiniti ga nesposobnim za samostalni život

4. POŠTUJ OCA I MAJKU...

miješam li se možda u brak svojega djeteta; jesam li možda i razorio brak svojega djeteta?

Bog roditeljima daruje djecu, a djeci roditelje zato da se jedni za druge brinemo, poštujemo i ljubimo, a ne da jedni drugima gospodarimo

poštujemo li druge autoritete bez kojih društvo ne bi moglo opstojati: one koji nas u školi i na fakultetu odgajaju i poučavaju, one koji obnašaju odgovorne službe u društvu i Crkvi; molimo li za njih da uzmognu ispuniti i opravdati zadaću i povjerenje koje im je darovano

5. NE UBIJ!

ova zapovijed odnosi se na život i zdravlje – moje osobno i drugih ljudi oko mene na koje utječem izravno ili neizravno

kako se odnosim prema ljudskom životu: je li on za mene svetinja od svoga početka trenutkom začeća pa sve do trenutka prirodne smrti

jesam li na bilo koji način ugrozio svoj život ili život nekog drugoga: svjesno i namjerno ili pak nepažnjom, nebrigom, nemarom i nepromišljenošću

5. NE UBIJ!

jesam li počinio/počinila pobačaj – ubojstvo nerođenoga čovjeka? pobačaj je jednako težak grijeh i ženi i muškarcu koji ženu nagovara, natjera ili prisili na njega, ali i svima koji na bilo koji način sudjeluju: nagovorom ili činom

ugrožavam li svoje zdravlje i život prekomjernim pušenjem, konzumiranjem alkohola ili droge

vodim li računa o svome zdravlju, odlazeći na liječničke kontrole i preglede, pogotovo ako po bilo čemu spadam u rizičnu skupinu za neko oboljenje

kao sudionik u prometu – posebno vozač – jesam li svojom vožnjom ugrozio bilo čiji život; možda mislim da se prometne nesreće događaju drugima, ali meni se tako nešto ne može dogoditi…

6. NE SAGRIJEŠI BLUDNO!

ovu zapovijed Bog ne daje zato da bi nas sputao i oduzeo nam životni užitak, nego da bi nam posvijestio naše ljudsko dostojanstvo

kako doživljavam svoju spolnost: kao priliku za neograničenu zabavu bez granica ili kao dar dobiven do Boga koji uvijek ide uz ljubav, poštovanje i odgovornost?!

gledam li na svoje tijelo samo kao na izvor ugode ili kao stvarni „hram Duha Svetoga“

doživljavam li osobu drugoga spola u njezinom punom dostojanstvu ili samo kao igračku kojom se mogu poigrati, iskoristiti ju za zadovoljenje svojih niskih strasti i odbaciti ju kada se izdovoljim

6. NE SAGRIJEŠI BLUDNO!

jesam li nekoga – u braku ili izvan njega – prisilio na spolni čin protiv njegove/njezine volje ili se na nekome perverzno iživljavao

u duhu kršćanskog poimanja čovjeka i njegove naravi, smisla spolnosti, braka i obitelji, spolno zajedništvo kao i bračna zajednica mogući su samo između muškarca i žene

jesam li pokušao zavesti i spolno zloupotrijebiti djecu

jesmo li u braku otvoreni suradnji s Bogom u darivanju novoga života ili su nam u prvom planu vlastita komocija, sebičnost i mentalitet „kulture smrti“

6. NE SAGRIJEŠI BLUDNO!

koristimo li se u bračnom činu kontracepcijom i posebno abortivnim sredstvima (spiralom, abortivnim pilulama…) koja nisu kontracepcija nego sredstvo za pobačaj – ubojstvo začetoga djeteta

odgajamo li svoju djecu za odgovornu ljubav i usmjeravamo li ih prema bračnom zajedništvu i odgovornom roditeljstvu

7. NE UKRADI!

u današnjem hrvatskom društvu kao da sve više vrijedi komunistička krilatica: „snađi se, druže!“… krade se na malo i na veliko… od žvakaće gume do tvornica i poduzeća

poštujem li tuđu imovinu ili sam spreman iskoristiti priliku i domoći se nečega što nije moje i što mi ne pripada

7. NE UKRADI!

nastojim li živjeti od poštenog rada svojih ruku i svoje pameti ili smatram da je to samo za „dobre budale“

kako se odnosim prema zajedničkoj, društvenoj imovini? čuvam li ju kao zajedničko blago svih ili ju nemilice uništavam i pljačkam ako mi se ukaže prilika

ako sam na određenoj funkciji: političkoj, društvenoj, gospodarskoj… - obavljam li pošteno svoje dužnosti, nastojeći misliti i raditi za zajedničko dobro ili samo tražim svoju privatnu korist

8. NE RECI LAŽNO SVJEDOČANSTVO!

koliko držim do prava drugih na dobar glas

ako ja imam pravo na svoju intimu i privatnost, ako ja štitim i čuvam svoj dobar glas, onda nemam pravo sve to drugome oduzimati

Isus kaže: „Nikada ne čini drugome ono što ne želiš da drugi učini tebi“

ogovaram li i klevećem druge? Ogovaranje je iznošenje istinitih negativnosti o nekome, a klevetanje je iznošenje lažnih negativnosti o nekome

8. NE RECI LAŽNO SVJEDOČANSTVO!

naslađujem li se tuđom mukom, grijehom, promašajem i nevoljom

uživam li u prepričavanju i širenju tuđih negativnosti i pogrešaka

jesam li krivokletstvom nekoga oštetio, da bih sebi osigurao neku korist

ogovaram li i klevećem svoje suradnike na radnom mjestu, kako bih se uzdigao iznad njih

9. NE POŽELI TUĐEG ŽENIDBENOG DRUGA!

jesam li vjeran svome bračnom drugu

činim li sve što je u moj moći da svoj brak sačuvam i uvećam bračnu ljubav

jesam li sklon izvanbračnim „pustolovinama“

svoje ponašanje možda opravdavam, a kako bih se osjećao da to moj bračni drug/družica učini meni

jesam li ugrozio ili uništio nečiji brak

10. NE POŽELI NIKAKVE TUĐE STVARI!

jesam li ljubomoran na one koji imaju više, koji su sposobniji i snalažljiviji, koji imaju u školi bolje ocjene i lakše se probijaju kroz život

jesam li kakvim makinacijama na nepošten način došao do nečije imovine

možda je moja zavist izvor mržnje prema nekome; možda me je navela da počinim kakvo zlo

možda bih i ja imao više da se malo potrudim, da iskoristim darove i sposobnosti koje mi je Bog darovao

možda sam neopravdano zavidan onima koji su učili, borili se, mučili i radili dok sam se ja „provodio“

IMA LI U MOME ŽIVOTU...

oholosti

škrtosti

bludnosti

zavisti

neumjerenosti u jelu i piću

srditosti

lijenosti

mržnje

osvetoljubivosti

zlobe

ne-opraštanja

iskorištavanja drugih

sebičnosti

ispovijed će biti VALJANA ako nešto SLUČAJNO zaboravim reći, ali je NEVALJANA ako sam NAMJERNO nešto prešutio

ako s ispovijedi odem radostan, onda je to znak da sam joj pristupio ozbiljno i skrušeno

i ova ispovijed je prilika da – surađujući s Božjom milošću – nešto u svome životu promijenim na bolje...