Embed Size (px)
Citation preview
UPRAVLJANJE ZNANJEM,
INFORMACIJSKA PISMENOST I
BIBLIOTEČKO-INFORMACIJSKI
STRUČNJACI U PRAVNIM I
SRODNIM BIBLIOTEKAMA
Mag. Beba E. Rašidović
SEALL, Ljubljana, 23.-24. septembar
2015.god.
UPRAVLJANJE ZNANJEM
koncept je aktueliziran krajem 20. i početkom 21.
stoljeća,
u modernim vremenima upravljanje znanjem postalo
neophodno u nastojanju da se ovlada svakodnevnom
proizvodnjom ogromne količine informacija i brzim
zastarijevanjem na njima zasnovanog znanja kao
produkata sve većeg napredovanja tehnologije i
mogućnosti koje ona pruža
UPRAVLJANJE ZNANJEM
temelji se na svim aspektima znanja i svim njegovim
oblicima i pojavama, od njegovog stvaranja i
kodifikacije do dijeljenja i razmjene
aspekti znanja mogu se podijeliti u četiri šire
dimenzije:
stvaranje
konverzija,
transfer
i primjena znanja
o glavna svrha upravljanja znanjem poboljšanje
usvajanja i primjene znanja
UPRAVLJANJE ZNANJEM
sam pojam još uvijek pati od „visokog stepena terminološke dvosmislenosti“
jer implicira da se znanjem može upravljati
pa se kaže da je upravljanje znanjem oksimoron
najčešće se misli na upravljanje znanjem u nekoj organizaciji
nužno apostrofirati dvije perspektive upravljanja znanjem: individualnu i organizacijsku
upravljanje znanjem iz perspektive pojedinca naziva se još osobno upravljanje znanjem
kao skup aktivnosti i napora neke osobe za upravljanje znanjem koje posjeduje ili želi steći
UPRAVLJANJE ZNANJEM
osobno upravljanje znanjem podloga je i stoga
neodvojivo od organizacijskog upravljanja znanjem
poslovni svijet sve više prepoznaje znanje zaposlenih
kao najveći kapital u skladu sa značajnim
strukturalnim promjenama u ekonomskoj sferi
znanje je nematerijalni resurs
sastoji se od intuicije, skupa ideja, iskustva, vještina i
učenja
ima potencijal stvaranja nove vrijednosti
nastaje i mijenja se u grupnim interakcijama i kroz
njih u izučavanju, razmišljanju, iskustvu i različitim
tipovima učenja
ZNANJE
jednu od najpoznatijih podjela znanja usko povezanu sa konceptom KM elaborirao Michael Polanyi
znanje dijeli na iskazano ili eksplicitno (explicit knowledge) i tiho ili iskustveno ili skriveno znanje (tacit knowledge)
prvo je artikulirano kroz neku formu, može se komunicirati u obliku informacije i dosegnuti procesom obrazovanja, preuzeti, upotrebljavati i ugraditi u proizvode
tiho ili iskustveno znanje je utisnuto u memoriju pojedinaca i teško ga je izlučiti i podijeliti s drugima, stvoreno je osobnim iskustvom pojedinca i uključuje nedodirljive sastojke kao što su uvjerenja, instinkti, emocije, osobne vještine
ZNANJE
ovu podjelu su preuzeli japanski znanstvenici Nonaka sa saradnicom Takeusci i saradnicima Toyama i Konno
u svojim radovima zagovaraju ideju da se znanje kreira u interakciji između skrivenog i eksplicitnog znanja
znanje se tako stvara kroz sintezu ljudskog djelovanja i društvenih struktura
ta akcija i interakcija kreira i uvećava znanje kroz konverziju tacitnog u eksplicitno znanje
proces konverzije Nonaka i Toyama (2003) nazivaju SECI (ili SEKI) prema početnim slovima njegovih sastavnica
SECI (SEKI) PROCES
Četiri su načina konverzije znanja:
socijalizacija
eksternalizacija
kombinacija
internalizacija
socijalizacija je konverzija od tacitnog do tacitnog
znanja
eksternalizacija od tacitnog do eksplicitnog
kombinacija od eksplicitnog do eksplicitnog
internalizacija od eksplicitnog do tacitnog znanja
SECI (SEKI) PROCES
stvaranje znanja započinje Socijalizacijom, a ona je proces konverzije novog tacitnog znanja kroz razmjenu iskustava u svakodnevnoj društvenoj interakciji
tacitno se znanje artikulira u eksplicitno kroz proces Eksternalizacije kako bi se moglo dijeliti sa drugima
postaje osnova novog znanja kroz koncepte, prikaze i pisane dokumente
eksplicitno znanje se prikuplja iz organizacije i vanjskih izvora
kombinira se, uređuje i procesira kako bi se konvertiralo u još sistematičnije skupove eksplicitnog znanja kroz proces Kombinacije
SECI (SEKI) PROCES
procesom Internalizacije, eksplicitno znanje se vraća
u organizaciju kroz konverziju u tacitno znanje
pojedinaca
kreiranje znanja kroz četiri stupnja konverzije ima
oblik spirale, a ne kruga
u sprali je interakcija između tacitnog i eksplicitnog
znanja pojačana
spirala postaje sve veća
SECI proces se može širiti vertikalno i horizontalno
kroz organizaciju i podsticati nove spirale znanja
BA
znanje je kontekstualno specifično i ovisno o
određenom vremenu, prostoru i međuodnosima
da bi bilo kreirano znanju je potreban fizički
kontekst
drugi elemenat modela kreacije znanja je mjesto
kreiranja znanja ili Ba
Ba na japanskom znači mjesto
nije nužno fizičko mjesto
interakcija je ključni pojam za razumijevanje Ba
zajednički kontekst u kretanju u kome se znanje
dijeli, razmjenjuje, kreira i koristi
BA
može nastati u pojedincima, radnim grupama,
projektnim timovima, virtuelnom prostoru
Ba je egzistencijalni prostor gdje učesnici dijele
zajednički kontekst i kreiraju nova značenja kroz
interakciju
mogu razlikovati fizički, mentalni i virtuelni Ba
pripadnost Ba nije fiksna, učesnici mogu dolaziti i
odlaziti
Ba nastaje, funkcionira i nestaje prema potrebi
UPRAVLJANJE ZNANJEM I
INFORMACIJSKA PISMENOST
upravljanje znanjem je usmjereno na stvaranje
učečih organizacija u kojima je ključno
organizacijsko učenje povezano sa sposobnostima
pojedinaca i njihovim osobnim znanjem, iskustvom,
vještinama, prosudbama kao i sposobnostima za
kontinuirano učenje
informacijska pismenost je u korelaciji sa ovim
sposobnostima pojedinca u smislu osobnog
upravljanja znanjem koje je baza za organizacijsko
upravljanje znanjem
UPRAVLJANJE ZNANJEM I
INFORMACIJSKA PISMENOST
informacijska pismenost i upravljanje znanjem
slijede iste ciljeve razvoja i unapređenja praksi
dijeljenja znanja
znanja, sposobnosti, vještine i navike IP su potrebne
za ključne procese povezane sa znanjem
uče se i aktivno razvijaju kroz učenje i obrazovanje i
s vremenom osnažuju ponašanja koja su povezana sa
sviješću o značaju znanja, različitim procesima
povezanim sa znanjem i dostupnim alatima
INFORMACIJSKA PISMENOST
IP je neophodan element u cjeloživotnom učenju
ključna je za opstanak i konkurentnost na tržištu
rada
znanja, sposobnosti i vještine informacijske
pismenosti prvi korak u ostvarivanju obrazovnih
ciljeva
njihovo savladavanje je posebno važno u vrijeme
formalnog obrazovanja
INFORMACIJSKA PISMENOST
informacijska pismenost nije ni dodatak, opcija ili
dopuna nastavnom planu i programu, ona je
kontinuum sposobnosti, ponašanja, pristupa i
vrijednosti koje su duboko isprepletene sa upotrebom
informacija, tako da su fundamentalni element
učenja, školovanja i istraživanja
BIBLIOTEČKO-INFORMACIJSKI
STRUČNJACI
institucije visokog obrazovanja su od početka svoga
postojanja uključene u stvaranje znanja, njegovo
širenje i prijenos
bibliotečko-informacijski stručnjaci upravljaju
znanjem kroz:
informacijski sistem i sisteme za organizaciju znanja
selektivnu diseminaciju informacija
programe informacijske pismenosti
o ovi su segmenti čvrsto povezani i jedni bez drugih
nefunkcionalni
BIBLIOTEČKO-INFORMACIJSKI
STRUČNJACI I UPRAVLJANJE ZNANJEM
u upravljanju znanjem – znanje se stvara kroz
sintezu ljudskog djelovanja, interakciju i konverziju
tacitnog u eksplicitno znanje
SECI model konverzije znanja Nonake i saradnika
primjenjiv je i na interakciju bibliotečko-
informacijskih stručnjaka i studenata u komunikaciji
koja se odvija u samoj biblioteci ili tokom programa
poučavanja informacijske pismenosti u razredu u
okviru formalnog kurikuluma.
BIBLIOTEČKO-INFORMACIJSKI
STRUČNJACI I UPRAVLJANJE ZNANJEM
komunikacija između bibliotečko-informacijskih
stručnjaka i studenata u visokoškolskim bibliotekama
obično započinje izjavom studenta riječima „meni
treba literatura na temu...“
otvara se dijalog čiji je cilj razmatranje sastavnih
dijelova samoga informacijskog upita, a predstavlja
informacijski intervju u kojem bibliotečko-
informacijski stručnjak pokušava otkriti prirodu,
svrhu i opseg informacijske potrebe svoga korisnika,
odnosno šta je to što mu zapravo treba i kako mu se
može svrsishodno pomoći
BIBLIOTEČKO-INFORMACIJSKI
STRUČNJACI I UPRAVLJANJE ZNANJEM
putem procesa ispitivanja bibliotečko-informacijski stručnjak postavljanjem ciljanih i konstruktivnih pitanja tumači korisnikov zahtjev i sebi i samom korisniku i prevodi ga u realnu potrebu (informacijski intervju)
zatim se ta potreba dekonstruira u nizu koraka koje će student ili neki drugi korisnik biti u stanju sam izvršiti u nekoj budućoj potrazi za relevantnim izvorima znanja
ne radi se o prijenosu informacijskih vještina u potrazi za relevantnim informacijama
o razvoju kognitivnih sposobnosti definiranja značenja u kontekstu i pomoći da student sam shvati iz čega se sastoji njegova informacijska potreba i od čega da krene kako bi mogao poduzeti niz aktivnosti u cilju njenog zadovoljavanja
ono što student treba i ono što traži ne mora biti podudarno
BIBLIOTEČKO-INFORMACIJSKI
STRUČNJACI I UPRAVLJANJE ZNANJEM
uz informacijski intervju i raščlanjivanje korisnikove
informacijske potrebe, najčešće je potrebno
artikulirati i objasniti razliku između monografija i
časopisa
između popularnih i akademskih časopisa
objasniti šta je časopis, periodičnost, procesi
recenziranja i objavljivanja radova
elementi bibliografskog opisa važni za citiranje i
popis korištene literature
izbjegavanje plagijarizma
BIBLIOTEČKO-INFORMACIJSKI
STRUČNJACI I UPRAVLJANJE ZNANJEM
informacijski intervju najčešće podrazumijeva i
pomoć u definiranju glavnog istraživačkog pitanja i
njegovo prevođenje u upravljive i efikasne pojmove,
pomoć u identificiranju ključnih koncepata i termina,
u postavljanju strategija pretraživanja i filtriranja
informacija i načinima njihovog selektiranja
ove su aktivnosti proces Socijalizacije (od tacitnog
do tacitnog znanja) u kojem bibliotečko-informacijski
stručnjak razmjenjuje tacitno znanje sa studentom
(korisnikom) pokušavajući da se kroz razgovor
razumiju i usaglase značenja
u procesu Eksternalizacije (od tacitnog ka
eksplicitnom) novo tacitno znanje studenta se artikulira spoznavanjem koncepata i definiranjem upita i ključnih riječi za pretraživanje informacijskih sistema (elektronskih kataloga, baza podataka, repozitorija) u potrazi za relevantnim izvorima informacija
određivanjem strategije pretraživanja i redefiniranjem upita ako početni nisu dali zadovoljavajuće rezultate
student sada ima jasniju predstavu i fokusiran je na izbor relevantnih izvora informacija, njihovo iščitavanje, zapisivanje ideja i bilježenje i organiziranje misli, pisanje prezentacije, eseja ili seminarskog rada ili na donošenje neke odluke
ove aktivnosti predstavljaju proces Kombinacije (od
eksplicitnog ka eksplicitnom znanju)
usvajanje znanja primjenjivih u zadovoljavanju neke buduće informacijske potrebe kao i primjena znanja stečenih realizacijom i materijalizacijom informacijske potrebe pisanjem rada na neku temu, prezentacije ili konačnim donošenjem odluke
predstavlja proces Internalizacije (od eksplicitnog
ka tacitnom) u kojem nova znanja postaju tacitna znanja studenta.
bibliotečko-informacijski stručnjak tako doprinosi stvaranju, konverziji, dijeljenju, prijenosu i upotrebi znanja, ali su ove aktivnosti vremenski ograničene i odvijaju se na dobrovoljnoj bazi kada student dođe u biblioteku i traži pomoć
učinkovitiji je doprinos upravljanja znanjem u izgradnji znanja kroz programe informacijske pismenosti uključene u formalni kurikulum
implementacija programa informacijske pismenosti kao
znanja, sposobnosti, vještina i navika u okviru
formalnog kurikuluma ostvaruje drugu dimenziju
upravljanja znanjem Nonake i saradnika, a to je mjesto
kreiranja znanja ili Ba
u interakciji sa studentima u zajedničkom kontekstu
informacije dobijaju značenje kroz interpretaciju, a
znanje se dijeli, razmjenjuje, kreira i koristi
programi informacijske pismenosti koji podržavaju
module iz drugih disciplina u kurukulumu ili su u njih
ugrađeni, stvaraju takvo mjesto za kreiranje znanja jer
studenti i izvođači ovih programa mogu zajedničkim
radom na konkretnim zadacima usvojiti nova znanja,
razmijeniti ih i upotrijebiti
