Uspon, listopad 2013.karmelbsi.hr/wp-content/uploads/uspon/ZKL-BSI... · Duhovne vježbe u šutnji od 18. do 20. listopada „Blago čistima srcem – oni će Boga gledati“ Duhovne

ZAJEDNICA KARMELSKIH LAIKA BOŽANSKOG SRCA ISUSOVA „Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti.“

VRHOVEC 29, ZAGREB Tel: 01 3771 976, Fax: 01 3750 943

Mob: 091 57 51 863, e-mail: [email protected] web: www.karmelbsi.hr

Uspon, listopad 2013.

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi ZKL-ovci i prijatelji Karmela!

Nova akademska godina je pred nama. Pripremili smo mnogo duhovnih sadržaja koji će nas

obogatiti i uvesti u slavljenje jubileja sv. Terezije Avilske za manje od dvije godine. Vjerujem da

ste primijetili novi izgled i naziv našega listića. Listići svih karmelskih zajednica imat će

zajednički naziv Uspon, a promijenjen je i dosadašnji logo. U ponedjeljak 21. listopada započela

je devetnica bl. Mariji Tereziji od sv. Josipa, a 27. listopada započet će i trodnevnica u

Hrvatskom Leskovcu. Od 18. do 20. listopada održane su duhovne vježbe u šutnji na temu

„Blago čistima srcem – oni će Boga gledati“ koje je pripremio i predvodio pater Miljenko Sušac,

monfortanac. Listopad nam prolazi u duhu slavljenja blagdana naših karmelskih svetaca i

blaženika, sv. Male Terezije, sv. Terezije Avilske i naše bl. Majke Marije Terezije od sv. Josipa.

Neka nas i dalje prati njihov zagovor kako bismo ispunili svoje poslanje i što bolje služili našem

dragom Gospodinu Isusu Kristu!

Vaše vodstvo

MOLITVA PO ZAGOVORU BL. MARIJE TEREZIJE OD SV. JOSIPA Bože, dobri naš Oče,

Ti si Mariju Tereziju od sv. Josipa pročistio trpljenjem i kušnjama.

Po tvojoj milosti njezina velika vjera, nesebična ljubav i čvrsto pouzdanje,

učinile su je oruđem u tvojoj ruci za ostvarivanje tvojih velikih djela. Poticani primjerom njezina života i pouzdavajući se u njezin zagovor

molimo tvoju pomoć… Udijeli nam milost

da i mi, poput Marije Terezije, s pouzdanjem tražimo tvoju volju

i snagom vjere svladavamo ili strpljivo podnosimo teškoće života.

To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Zapisnik zajedničkog sastanka vodstava ZKL – a 31.8.2013.

Sastanku su prisustvovale sestra Kristina Pišković, provincijalna poglavarica Hrvatske provincije sestara Karmelićanki Božanskog Srca Isusova, Ivana Kesten – koordinatorica izrade nove web stranice Karmel BSI i članovi vodstava iz Zagreba, Hrvatskog Leskovca, Strmca, Splita i Slavonskog Broda. Godišnje izvješće voditelja zajednica pokazalo je da se vrijedno i predano radi pa rezultati ne izostaju. Voditelji su izijeli zanimljiva i poticajna iskustva rada svojih zajednica. Naši dragi Brođani prepoznati su kao pravi evangelizatori. Prikazivanjem igrokaza s prizorima iz Evanđelja privukli su veliki broj vjernika i sv. Mise učinili mnogo zanimljivijima. Osobito se brinu za svećenike i njihove potrebe pa su tako uveli duhovno posvojenje svećenika. Srijedom časte sv. Josipa, a redovito hodočaste u Međugorje i u ostala marijanska svetišta. Zajednica u Hrvatskom Leskovcu također je vrlo aktivna. Redovito se sastaju na predavanjima, uveli su Lectio Divina, a bave se i karitativnom djelatnošću. Zajednica u Splitu osobitu važnost pridaje klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakaramentom i molitvi za bolesne. Zajednica u Strmcu sastaje se dva puta tjedno. Tada razgovaraju i uče iz primjera bl. Majke Marije Terezije od sv. Josipa. Na susrete dolaze mladi koji mole za svoje roditelje kako bi probudili duhovnost u obiteljima. Zajednica u Bibinju je u nastajanju a osobito je aktivna i Zajednica mladih ZKL-a. Zajednica u Zagrebu je najmanja ali usprkos tome uspjela se održati i ima kvalitetan program: redovni susreti s temama o djelima Terezije Avilske kao priprema za proslavu jubileja, duhovne vježbe u šutnji, duhovna obnova, kućne misije i godišnje hodočašće. Uređena je nova web stranica Karmela BSI (www.karmelbsi.hr.) na kojoj će biti poseban link za ZKL. Otvorena je i facebook stranica čime smo napravili odličnu promidžbu našega rada na slavu Božju. Dogovorena je zajednička koordinacija rada i djelovanja svih vodstava ZKL-a. Ove godine čitat će se „Put k savršenosti“ sv. Terezije Avilske kao priprava za jubilej u Avili 2015. Blaženstvo će biti tema duhovnih obnova pa će s. Anita prirediti predavanje o blaženstvu u životu i geslu bl. Marije Terezije od sv. Josipa. Ovogodišnje zajedničko hodočašće bit će u Međugorje i Gabela Polje tijekom Korizme (vikend 22.3. ili 29.3.).

Duhovne vježbe u šutnji od 18. do 20. listopada

„Blago čistima srcem – oni će Boga gledati“

Duhovne vježbe započeli smo molitvom a predvodio ih je o. Miljenko Sušac, monfortanac.

Na samom početku pater nam je objasnio da je blaženstva savršeno živio Isus Krist koji je blaga i

ponizna srca. Preduvjet za čisto srce je istinsko traženje Božje volje, želja za praštanjem, te

milosrđe. Svoju nutrinu može osoba upoznati tek kada se odluči istinski predati Bogu. Svi istinski

molitelji teže za čistoćom srca, a dušu onečišćuje ono što iz nje izlazi. Čisto srce je isključiva

usmjerenost i usredotočenost na Boga, a Bog vidi nakanu kojom činimo dobra djela. U svemu se

Boga može naći i proslaviti, pa čak i u onome što je loše u našem životu. Pravi uvjet za motrenje

Boga sada i u vječnosti je čisto srce. Duša stavlja zapreke Božjem djelovanju, a najgora kombinacija

je kad netko kaže „čist sam“ a zapravo je ohol (to je farizejština). Ako je i pakao na zemlji, čisto

srce vodi nas u raj. Ponekad nam se čini da je Bog blizu, ali kao da nam istovremeno bježi i

neuhvatljiv je. Pa ipak velika je stvar za duhovni put ako duša samo nasluti Božju prisutnost.

Nečistoća potamnjuje osjećaj za Boga u životu (to je učinak grijeha), te prijeti meditaciji i

razmatranju o Božjim stvarima. Postoji i „lukavo samoopravdavanje“ kada duša ne slijedi Boga

nego sve opravdava. Ispovijed ne služi tome da se opravdavamo već da se pred Bogom optužimo

zbog svojih grijeha i slabosti. Ni u tome ne smijemo pretjerivati jer u svemu treba biti umjeren.

Preduvjet da dođemo do Boga su kajanje i vjera. Trebamo paziti na sebe jer ako duša nema

otklona od zla, ne može primiti praštanje od Boga. Nevjera i nepokajanje su najgora prepreka da

duša upozna Boga.

I. Posvećenje duševnih moći – razum i pamćenje

Razum Na ovom planu čini se da u duši vlada košmar i kao da se nalazimo u šumi kroz koju krčimo putove duha, osobito vezano uz duhovne moći. Potrebno je razmatrati istine vjere i sebe gledati u svjetlu toga. Potrebna je meditativno-molitvena spoznaja Isusa Krista. Kako bismo prevladali nedostatak povjerenja u Boga, dobro je razmatrati biblijske tekstove o besplatnoj Božjoj ljubavi i moliti za kreposti koje nam nedostaju, npr. „Bože, daj mi da mi poraste povjerenje u Tebe“ isl. U svakom čovjeku nalaze se ružne i grešne misli, ali najvažnije je na njih ne pristati. Pri tome treba zazivati Krv Isusovu i zagovor Majke Božje kada se takva misao pojavi. Uspjeh takve molitve nosi nekoliko posljedica:

1. Osjećaj da smo pobijedili ali tu se nalazi i duhovna zamka (duša treba zahvaljivati Bogu i slaviti ga jer ju je oslobodio od napasti – tako se bori protiv duhovne oholosti).

2. Osjećaj da smo poraženi a to znači da smo pristali na mržnju prema osobi. Ovdje neprijatelj postavlja zamku govoreći nam da nije važno ako tako postupamo i time nas gura u depresiju. Rješenje je u tome da se odmah podignemo i idemo dalje a pomoći će česta ispovijed.

3. Postoji i neriješen ishod kada nismo sigurni jesmo li pobijedili ili izgubili. Ako duša nema sigurnost da je pristala na grijeh, to zapravo znači da je pobijedila. Duša je pala samo ako je u to potupno sigurna. Ako se duša zanosi i dobiva utjehe, treba biti oprezna jer sličnost Božjoj utjesi i nasladama može davati i đavao da bi zaveo dušu. Bez osjećaja vlastitog ništavila i poniznosti nema duhovnog rasta.

4. Kod prosudbe neke osobe potrebno je razlikovati objektino moralno zlo od osobne odgovornosti. Bog će prosuditi tko je za što kriv.

5. U životu je potrebno gajiti svijest o Božjoj prisutnosti. Duhovni put zahtijeva puno vremena i truda jer ništa se ne događa preko noći. Potrebne su godine za istinski duhovni rast.

Pamćenje i osjećaji Kako bi spoznala Boga duša se mora isprazniti od same sebe. Bog briše posljedice pamćenja pa osoba ne može razmišljati ni pamtiti. Ono što je dobro treba slaviti i častiti. Nije dobro u sebi nositi ogorčenost, kao i mučne i teške stvari. Ponekad Bog i onima koji su nevini dopusti da ih pogodi tuđi grijeh da se ne uzohole. Grijeh je u volji a ne u osjećajima. Postoji nekoliko vrsta šteta ako se duša ne oslobađa sjećanja. Tako pri svojevoljnom zadržavanju na svjetovnim stvarima slike i sjećanja vežu dušu i zarobljuju je. Ponekad đavao utiskuje u maštu da se istina čini kao laž, a laž istinom. Uvlači nas u krivu prosudbu pa nas iz banalnosti gura u tamu. Potrebno je blagosloviti sebe i osobu. Ćudoredno dobro također može spriječiti duhovno dobro i usporiti nas u duhovnom napredovanju. Posljedica duhovnog dobra su mir i spokoj duha. Javlja se želja za praštanjem čija je posljedica mir u duši. Grijehom se gubi spokoj duha a to radi đavao.

II. Posvećenje duševnih moći – osjećaji, volja i mašta Kad je u pitanju volja, potrebno je svakodnevno trajno pobuđivati želju za Bogom („Bože, želim Te ljubiti. Daj da napredujem u ljubavi prema Tebi.“). Grijeh čini da ta želja gasne. Bog gleda čistoću nakane naših djela. Jedina prava nakana je služenje Bogu i rad na Njegovoj slavi. Zbog grijeha postoji slabost ljudske volje. Ona se jača po molitvi i suradnji s Bogom. Potrebno je izbjegavati grešne prigode i umirati sebi za Boga. Volja se jača odricanjem od neke navike. Borba protiv grijeha odvija se svakodnevno i u njoj pomaže prihvaćanje križa i stalno prikazivanje Bogu sebe i svojega života. „Ništa ne tražiti i ništa ne odbiti.“ (sv. Franjo Saleški). Volja je kraljica duše u istinskom duhovnom životu. Reakcije neke osobe nisu kriterij prosuđivanja te osobe, niti njene moralnosti. Tako molitva i osjećaji mogu biti potpuno različiti. Duša mora Bogu dokazati svoju ljubav u naporima. Praštanje je čin volje. Teže je oprostiti ako je rana dublja. Ti osjećaji nisu grijeh, treba blagoslivljati te osobe i zazivati Krv Kristovu, te sve predati Bogu. Čak i svecima događaju se misli mržnje i bluda. Borba protiv toga je mučna ali je dobra za dušu jer je Bog čisti. Ropstvo duše nastaje ako se ona preda nekoj strasti. Neprijatelj nas poznaje i napada tamo gdje je neka mana dominantna. Zato treba moliti i biti budan. Pozitivno korištenje mašte je ako zamislimo Isusa na križu. U molitvi mašta stvara rastresenost. Sv. Terezija zaključila je da se rastresenost mašte ne može spriječiti, ali da to ipak ne priječi učinkovitost molitve. Problem nastaje kad se osoba svojevoljno predaje maštarenju jer to znači bijeg od života. Bog gleda nutarnje porive jer tko je vjeran u malim stvarima, vjeran je i u velikim. Zbog Krista neću reći beskorisnu riječ, suzdržat ću se od ogovaranja itd. Gubeći plemenitost ljudske naravi, gubimo i Boga (sv. Ivan od Križa: „Sve ili ništa“). Duša se ne smije vezivati uz bilo što, taštu slavu, biti preuzetna, prezirati druge ljude isl. Užitak u moralnim dobrima je također grijeh. Tu spadaju taština, oholost i hvalisanje. Zato je svece njihova krhkost vodila poniznosti. Ako se u moralnom djelovanju traži užitak, nema napredovanja na putu savršenstva. Ono što nam se sviđa čini nam se bolje od onoga što nam se ne sviđa, ali ne mora biti tako. Volja može uživati i u nadnaravnim dobrima. Tada se ona zatvara i upada u taštinu i ostaje prevarena jer samo to traži. Volja se ne smije vezati uz ugodne duhovne doživljaje. Zato je potrebna tama, potrebne su poteškoće i križ da se ne upadne u zamku zloga, tj. u duhovnu oholost. Čišćenje duše – put analogan vremenu i vječnosti Sv. Katarina Đenevska napisala je „Raspravu o čistilištu“ u kojoj opisuje muke koje duše proživljavaju u čistilištu koje je i sama proživjela. Duše svojevoljno trpe za svoje grijehe ali pri tome imaju spoznaju o Božjoj ljubavi. Stanje duša na zemlji analogno je čistilištu.

Hvaljen budi Isus Krist, sada i dovijeka!

Najava: 30.11. Lectio Tereziana: Tema: „Put k savršenosti“



Mob: 091 57 51 863, e-mail: [email protected]

web: www.karmelbsi.hr

Uspon, studeni 2013.


Dragi ZKL-ovci i prijatelji Karmela!

Približilo se vrijeme došašća i zato pripravimo put Gospodinu koji dolazi kako bi se

nastanio u našim srcima! Malo svjetlo koje se prije dvije tisuće godina pojavilo u

skrivenoj betlehemskoj špilji privlači naš pogled kako bismo se mogli oduprijeti tami

koja nas često okružuje. Ovo došašće kao i sva dosadašnja, sjeća nas prvog došašaća

na svijetu kada je Bog postao čovjekom u liku malenog bespomoćnog djeteta. Naš

Bog nije došao u snazi, već u bespomoćnosti kao bi nam pokazao da želi ponijeti naše

slabosti, izliječiti naše boli. Naš Gospodin nije želio biti nagrada jakima već snaga

slabima. Svoje otkupljenje želio je početi u krilu obitelji pa su Marija i Josip dobili

neočekivani dar – odgajati Božjeg Sina. Sveta obitelj dana nam je kao primjer i uzor

na koji način živjeti obiteljski život, kako odgajati djecu i brinuti o njihovim

materijalnim i duhovnim potrebama. Ona je najsavršeniji uzor za svaki kršćanski dom.

Prema rječima pape Pavla VI. Nazaret je škola u kojoj se počinje s razumijevanjem

Isusova života, škola gdje se upoznaje s njegovim evanđeljem. Ovdje ćemo naučiti

promatrati, slušati, meditirati i ući u duboki i tajanstveni smisao ovoga

jednostavnoga, poniznoga i čudesnog objavljivanja Sina Božjega među ljudima. Ovdje

se uči, možda na jedan gotovo neprimjetan način, nasljedovati ovaj život. Obitelj je

osnovna „škola svih društvenih vrlina“. Rasadnik je društvenoga života gdje se

vježbaju poslušnost, briga za druge, smisao odgovornosti, razumijevanje i pomoć te

se usklađuju mnoge naravi. Stoga neka i naše današnje molitve budu osobito

posvećene obitelji!

Tatjana Horvat

Gospodine, Bože naš,

Ti si već u stvaranju čovjeka

odredio jedinstvo između muža i žene.

Htio si da brak bude nerazrješiv savez sloge, ljubavi i mira,

plodan djecom – sinovima i kćerima Tvojim.

U nazaretskoj si obitelji svoga Sina Isusa i njegovu Majku Mariju

povjerio odgovornosti svetoga Josipa.

Po njihovu zagovoru štiti i blagoslovi naše hrvatske obitelji:

čuvaj ih od obmana i iskrivljenih shvaćanja,

od pogrda i obeščašćenja, od zanemarivanja i raspada.

Daj da naše obitelji prožima mir, duh iskrene molitve,

redovitost primanja sakramenata i pouzdanje u Tvoje vodstvo.

Udijeli nam mudrosti u promicanju uzvišenosti obitelji,

odvažnosti da je odlučno branimo,

spremnosti da se za nju žrtvujemo,

snage da u toj revnosti ustrajemo.

Vjeru nam umnoži – da ne posumnjamo u svetost obitelji,

nadu učvrsti – da se njenom dobru uvijek radujemo,

ljubav ražari – da neprestano nad njom bdijemo.

Tebi višnji Oče, sa Spasiteljem Isusom, u jedinstvu

Duha Svetoga neka bude slava u vijeke! Amen.

Predavanje p. Miljenka Sušca 26. listopada 2013.

Terezija Avilska: „Put k savršenosti“ (pogl. 4 i 14)

Pitanje je kako gajiti kreposti da bi se došlo do savršenosti. Najprije se treba

osloboditi navezanosti na stvorenja. Kada duša želi trpjeti za Kirsta, potrebno je

najprije mrtvenje koje jača molitvu, i obratno - molitva vodi u mrtvenje. Duh molitve i

popustljivost zajedno vode u mlakost, a duša koja ne provodi mrtvenje gubi molitvu.

Cilj molitve je sjedinjenje, a to znači proživljeno unutarnje iskustvo Božje blizine i

sjedinjenje volje s Božjom voljom. Dominantna tema karmelske duhovnosti je

čišćenje duše. Svaka duša je onoliko sjedinjena s Bogom koliko ima čiste ljubavi

prema njemu. Nadnaravna Božja ljubav preobražava svakog čovjeka. Kada ljubav

prema stvorenjima postaje strast, tada zarobljava.

Tri su temeljne kreposti:

1. ljubav prema bližnjemu,

2. nenavezanst,

3. poniznost.

1. Bez ljubavi prema bližnjemu nema molitvenog života. Uzajamna bratska i

sestrinska ljubav preduvjet je molitvenog života. Volja mora biti usmjerena na

dobro jer ako se ide protiv neke osobe, poništava se molitva. Bog se prema

meni ponaša onako kako se ja ponašam prema drugima. Savršena (pročišćena

ljubav) prema Bogu traži Boga zbog Boga. Takva je prava kršćanska duhovnost.

Prava ljubav ne traži da bude uzvraćena, pa tako duša koja je s Bogom nadilazi

taj osjećaj. Osoba tada želi dobro drugoj osobi, ne želi ono što je protivno

evanđeoskom duhu. Autentično duhovne osobe ne traže prvenstveno

zadovoljstvo svoga srca u molitvi (primjer je Krist u Getsemaniju gdje je podnio

svu muku ovoga svijeta).

2. Potrebna je odvojenost, distanciranost od stvorenja. Potrebno je reći ne

nutarnjoj afektivnoj navezanosti bilo koje naravi jer tu nema slobode i ne može

se dogoditi istinski molitveni život. Potrebno je prerezati afektivnu vezu (npr. s

roditeljima), i predati probleme Bogu. Treba slobodno primiti Božju volju, ono

što donosi život. Sredstva za odricanje od samog sebe su svijest o prolaznosti

života (najbolje je unaprijed sve predati Bogu), uzdizanje misli o Bogu i nutarnja

i vanjska mrtvenja. Važno je da osoba ne bude podložna prvim nutarnjim

poticajima jer oni ne moraju biti pročišćeni. Na putu umiranja sebi ne postoji

brzina.

3. Jedno od sredstava kojima se Bog služi da nas nauči poniznosti su poniženja

koja doživljavamo. Potrebna je svijest o vlastitoj ništavnosti. Prema nauku sv.

Ivana od Križa pokazatelj da je osoba na ozbiljnom duhovnom putu je

prolaženje kroz tamnu noć osjetila. Potrebno je paziti da se u nutrini ne gaji

svijest o prvenstvu u sposobnostima jer tako nastaju poteškoće. Ako raste ego,

nema duhovnog rasta. Poniznost je nutarnja misao duše u sebi i o sebi.

Proživljeno nutarnje ništavilo kod svetaca nije depresija (duša se sama sebi ne

sviđa ali nije depresivna). Đavao će manje napastovati one koji su ukorijenjeni u

poniznosti. Potrebno je odricanje od malih mana ali ih je potrebno nositi

ponizno, u evanđeoskom smislu. Te mane mogu postati temelj poniznosti.

Usprkos manama i padovima potrebno se truditi i podizati. Pomaže ako se

ponizimo pred euharistijskim Isusom i pri tome se ne ispričavamo nego

prihvaćamo sami sebe i vlastite slabosti. Potrebno se čuvati oholosti jer ona

može poništiti molitvu i sav trud.

Ižarivati Krista Molitvu „Ižarivati Krista“ sastavio je John Henry Cardinal Newman. Bila je jedna od

najdražih molitava Majke Tereze iz Calcutte. Ova molitva snažno očituje njezinu želju

da bude povezana s Isusom i da „jedino Isusa“ daruje drugima.

Dragi Isuse,

pomozi mi da posvuda širim miomiris

Tvoje ljubavi. Preplavi mi dušu

svojim duhom i svojim životom.

Prožmi cijelo moje biće, tako da

moj život bude samo odsjaj Tvoga života.

Obasjaj me svojim svjetlom, da svatko

koga sretnem osjeti Tvoju

prisutnost u mojoj duši.

Neka podigne pogled i ne vidi mene,

nego samo tebe, Isuse!

Ostani sa mnom da svijetlim kao ti

i da postanem svjetlo drugima.

To će svjetlo, Isuse, dolaziti od tebe,

a ne od mene, ti ćeš preko mene svijetliti

drugima.

Daj da te slavim onako kako ti najviše

voliš –

obasjavajući ljude oko sebe.

Daj da te propovijedam bez

propovijedanja,

ne riječima nego primjerom, privlačnom

snagom,

ljubaznim utjecajem svojih djela,

očitom puninom ljubavi,

kojom moje srce gori za Tebe. Amen


Najava: 28.12. Molitva i meditacija o Božiću



Mob: 091 57 51 863, e-mail: [email protected] web: www.karmelbsi.hr

Uspon, prosinac 2013.


Papina poruka i božićna čestitka neka nam bude poticaj za razmišljanje i molitvu!

"Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim" (Lk 2, 14). Draga braćo i sestre iz Rima i cijeloga svijeta, dobar vam dan i sretan vam Božić! Prihvaćam pjesmu anđela koji su se ukazali betlehemskim pastirima u noći u kojoj se rodio Isus. Pjesma je to koja ujedinjuje nebo i zemlju, dajući nebu hvalu i slavu, a želju za mirom na svijetu i među ljudima. Pozivam sve da se pridruže toj pjesmi: ta je pjesma za svakog muškarca i ženu koji bdiju noću, koji se nadaju boljem svijetu, koji se brinu za druge nastojeći ponizno izvršiti vlastitu dužnost. Slava Bogu! To je ono na što nas nadasve poziva Božić: dati slavu Bogu, jer on je dobar, vjeran i milosrdan. Danas svima upućujem želju da upoznaju pravo lice Boga, Oca koji nam je dao Isusa. Želim svima da osjete da je Bog blizu, da žive u njegovoj blizini, da ga ljube i da mu se klanjaju. A svaki od nas može dati slavu Bogu pogotovo životom, i to životom utrošenim iz ljubavi prema njemu i prema braći.

Mir ljudima.

Pravi mir nije ravnoteža između suprotstavljenih sila to nije lijepa "fasada" iza koje se kriju suprotstavljanja i podjele. Mir poziva na svakodnevno zauzimanje, polazeći od Božjeg dara, od njegove milosti koju nam je dao u Isusu Kristu. Dok gledamo Djetešce u

jaslama, Dijete mira, mislimo na djecu koja su najranjivije žrtve ratova, ali mislimo isto tako na starije, zlostavljane žene, bolesne… Ratovi uništavaju i ranjavaju tolike živote! Mnoge je od njih u posljednje vrijeme uništio sirijski sukob, raspirujući mržnju i osvetu. Gospodine, daj svoj mir Siriji i čitavom svijetu! Neka Novorođeno dijete podari mir Srednjoafričkoj Republici, koja je često zaboravljena. Učvrsti sklad u društvu u Južnom Sudanu, gdje su sadašnje napetosti već prouzročile brojne žrtve i prijete i ugrožavaju mirni suživot te mlade države. Ti, Kneže mironosni, odvrati posvuda srca ljudi od nasilja, da polože oružje i opredijele se za put dijaloga. Pogledaj na Nigeriju, koju razdiru stalni napadi u kojima nisu pošteđeni ni nevini i bespomoćni. Ozdravi rane voljenog Iraka, koji je ponovno pogođen čestim atentatima. Ti, Gospodaru života, štiti sve one koji su progonjeni zbog tvoga imena. Daj nadu i utjehu izbjeglicama i prognanima, osobito onima na Rogu Afrike i na istoku Demokratske Republike Kongo. Neka se nikada više ne ponove tragedije poput one kojoj smo svjedočili ove godine, s tolikim mrtvima na Lampedusi!

Betlehemsko Djetešce, dotakni srca svih onih koji su uključeni u trgovinu ljudima, da uzmognu shvatiti težinu toga zločina protiv čovječnosti. Svrni svoj pogled na toliku otetu, ranjenu i ubijenu djecu u oružanim sukobima, i na svu onu kojoj je silom oduzeto djetinjstvo i koja su pretvorena u vojnike. Gospodaru neba i zemlje, pogledaj na ovaj naš planet, kojeg ljudska lakomost i pohlepa često bezobzirno iskorištava i to na strašan način. Pomogni i zaštiti sve žrtve prirodnih katastrofa, prije svega dragi filipinski narod, koji je teško pogođen nedavnim tajfunom.

Draga braćo i sestre, danas, na ovome svijetu, u ovome čovječanstvu, rodio se Spasitelj, koji je Krist Gospodin. Zaustavimo se pred Betlehemskim Djetešcem. Dopustimo da nam se srce gane, ne bojmo se toga, ne bojmo se da nam se srce gane, mi nosimo u sebi tu potrebu. Dopustimo da nam Božja nježnost srce ispuni toplinom; trebamo njegovu milinu. Bog je pun ljubavi, njemu hvala i slava u vijeke! Bog je mir: molimo ga da nam pomogne graditi taj mir svakog dana u našem životu, u našim obiteljima, u našim gradovima i narodima, u čitavom svijetu. Dopustimo da nas dirne Božja dobrota. Na ovaj dan osvijetljen evanđeoskom nadom koja izvire iz siromašne betlehemske spilje zazivam božićni dar radosti i mira za sve: za djecu i starije osobe, za mlade i obitelji, za siromašne i marginalizirane. Neka Isus, koji se radi nas rodio, utješi one koji su kušani bolešću i patnjom; neka podupre one koji se posvećuju služenju braći koja su u najvećoj potrebi. Sretan Božić!vima!

Čestitka Majke Angeline!

«... OČITOVA SE DOBROTA BOGA, NAŠEGA SPASITELJA, I NJEGOVA LJUBAV PREMA LJUDIMA.»

(TIT. 3,4)

Dragi Karmelski Laici! To je jedna od božićnih poruka. Želimo da se događa, da i štalica našega života postane mjesto nove Svete Noći. Jedno novo rođenje spasiteljskog Boga, kada na poseban način osjetimo njegovo čovjekoljublje, te nas učini nositeljima svjetla i topline Njegova blagog srca ovomu svijetu. Darivanje je božićni način postojanja. Sebedarje je siromaštvo i bogatstvo Boga, kao i čovjeka. Življeno postaje tiha objava tajne koja se zove ljubav .

SRETAN BOŽIĆ I NOVA GODINA! To Vam od srca želim i molim u tihoj božićnoj Noći klanjajući se

Božanskom djetetu.

Sveta Edith Stein o Božiću:

Mir sinovima svjetla, ali nipošto mir sa sinovima tmina

Svatko je od nas već upoznao sreću svete Noći. Međutim, nebo i zemlja još nisu postali jedno. Danas, kao i nekada, Betlehemska Zvijezda sja u tamnoj noći. Već sutradan nakon Božića Crkva odlaže svoje bijele svečane haljine i odijeva se bojom krvi; četvrtoga dana ona nosi ljubičastu boju tuge. (Tako je bar bilo nekoć; danas nosi istu crvenu boju kao na dane mučenika.) Stjepan, mučenik koji je prvi slijedio Gospoda u smrt, i Nedužna Djeca, dojenčad Betlehema i Judeje, koju su umorile okrutne ruke krvnika, okupljaju se oko Djeteta u jaslama, čineći mu pratnju. Što sve to znači? Gdje je, dakle, sada veselje nebeskih vojski, gdje je tiha sreća svete Noći, gdje je mir na zemlji? Mir na zemlji ljudima dobre volje! Ali svi nisu dobre volje. Tajna je moć zla ovila svijet u noć, tako da je bilo potrebno da Sin vječnog Oca siđe s nebeske slave. Tmine su pokrivale zemlju i On dođe kao svjetlo koje sja u tminama i tmine Ga ne primiše. Onima koji su Ga primili, On je donio svjetlo i mir: mir s nebeskim Ocem, mir sa svima onima koji su isto tako sinovi svjetla i djeca Očeva, i duboki mir srca; ali nipošto mir sa sinovima tmina. Njima Vladar mira ne donosi mir, već rat. On je za njih kamen smutnje prema kojem jure i koji ih krši. To je teška i ozbiljna istina koja nam ne treba prikriti poetski čar Djeteta u jaslama.

Misterij Utjelovljenja i misterij zla usko su povezani. Svjetlosti, koja je sišla s neba, suprotstavlja se toliko mračnija i kobnija moć grijeha. Dijete u jaslama pruža ručice i njegov smiješak izgleda da već želi reći ono što će kasnije izgovoriti usne čovjeka. Dođite k meni, svi vi koji trpite i koji ste umorni pod teretom! Neki su odgovorili na njegov poziv. Tako siromašni pastiri, koji su u betlehemskom polju, vidjevši svjetlost neba, čuli radosnu vijest od anđela, puni povjerenja rekoše: Hajdemo u Betlehem!, i pođoše na put. Tako kraljevi koji su, došavši iz Dalekog istoka, slijedili s istom jednostavnom vjerom čudesnu zvijezdu; s ruku Djeteta rasipa se rosa milosti na njih i oni se obradovaše velikom radošću. Te ruke istovremeno daju i traže. Vi, mudri, ostavite svoju mudrost, i postanite jednostavni kao djeca. Vi, kraljevi, dajte svoje krune, svoja blaga, i ponizite se pred Kraljem kraljeva: uzmite bez oklijevanja svoj dio muka, patnji i umora koje njegova služba traži. Vi, maleni, koji ne možete ništa dati od sebe samih: ruke Djeteta uzimaju vaš nježni život, prije čak nego je započeo. On ne bi mogao bolje poslužiti nego što je poslužio žrtvom za Gospodara svih hvala. Slijedite me!, kažu ruke Djeteta, kao što će to kasnije reći usne čovjeka. Tako su one pozvale mladog učenika što ga je Gospodin volio i koji sada i sam sudjeluje u pratnji jaslica. Sveti Ivan, mladi čovjek čista srca, otputio se a da se nije pitao: kamo? ni zašto? On je napustio kolibu svojeg oca i slijedio je Učitelja na svim putovima, sve do Golgote. Slijedite me! Taj je poziv mladi Stjepan također čuo. On je slijedio Učitelja u njegovoj biti, protiv sila mraka, protiv zasljepljenosti tvrdokornog nevjerovanja, i svjedočio je za Njega svojom riječju i svojom krvlju. On je išao slijedeći Njegov duh, duh Ljubavi, koji se borio protiv grijeha, ali ljubi grješnika, i koji, sve do smrti, brani, pred licem Božjim, ubojicu. Oni koji su na koljenima oko jaslica jesu sinovi svjetla: nježni nevini ljudi, pastiri puni vjere, ponizni kraljevi, Stjepan, nadahnuti čovjek učenik, i Ivan, apostol ljubavi, svi oni koji su slijedili poziv Učitelja. U noći neobjašnjive otvrdnulosti i zasljepljenosti pred njima stoje naučitelji Zakona koji se ipak nisu zaputili u Betlehem iako su znali u koje će se vrijeme i na kojem mjestu roditi Spasitelj, ni kralj Herod koji je također želio zadati smrt Gospodaru Života. Pred Djetetom u jaslama dijele se duhovi. On je Kralj kraljeva, Učitelj Života i Smrti. On kaže: Slijedite me, i tko nije s njime protiv njega je. On to kaže također i nama i poziva nas da odaberemo između svjetla i tmine.


Najava: 25.1. 2014. u 17:00 h Predavanje: Molitva Oče naš kako je tumači sv. Terezija Avilska, o.Mato Miloš, OCD Terezijanska meditacija


VRHOVEC 29, ZAGREB

Mob: 091 57 51 863, e-mail: [email protected] web: www.laici.karmelbsi.hr

fb: Zajednica karmelskih laika BSI

Uspon, siječanj 2014.


Dragi članovi ZKL BSI!

Neka Vas Božji blagoslov prati u novoj godini! Isplanirali smo susrete, hodočašća i susrete do lipnja o čemu možete pročitati na sljedećoj stranici. Radosni smo zbog otvaranja web stranice i facebook profila jer tako možemo uspješnije pratiti događaje u svim našim zajednicama, širiti duh Karmela i pozvati nove članove.

Redovna Skupština ZKL BSI Zagreb biti će 5. travnja. Pozivamo sve članove da se odazovu kako bismo vođeni Duhom Svetim i zagovorom naših karmelskih svetaca i blaženika, zajedno izabrali članove vodstva za iduće tri godine. Tom prigodom Sv. Misu u 17 sati predslavit će o. Mato Miloš, OCD - duhovnik Zajednice. Uslijediti će primanje novih članova i izbor novog vodstva ZKL BSI Zagreb u donjoj dvorani Duhovnog centra blažene Marije Terezije Tauscher. Nakon čestitanja članovima i novom vodstvu uslijediti će agape.

Sa željom da što savršenije nasljedujemo karmelski put, držimo se i dalje gesla bl. Majke Marije Terezije od sv. Josipa:

„Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti.“

Tatjana Horvat, voditeljica

2

Program susreta ZKL BSI Zagreb u 2014. Zadnja subota u mjesecu u 17:00 h 25.1. Sv. Misa Predavanje: Molitva Oče naš prema knjizi Put k savršenosti sv. Terezije Avilske, o. Mato Miloš, OCD 22.2. Predavanje: Papina pobudnica „Evangelii Gaudium - Radost evanđelja“, don Antun Šuljić Euharistijsko klanjanje 28.3. – 30.3. Zajedničko hodočašće svih naših Zajednica u Međugorje – Gabela Polje Cijena cca 300-350 kn (put, večera u subotu i noćenje s doručkom, ostalo u svom aranžmanu - još ćemo potvrditi cijenu i poslati program) Prijave do 15.3. kod Tatjane: [email protected] 091/5751-863 5.4. Sv. Misa: o. Mato Miloš, OCD Skupština ZKL BSI Zagreb: Primanje novih članova i izbor novog vodstva Molimo da potvrdite svoj dolazak do 28.3. kod voditeljice: [email protected] 091/5751-863 26.4. Radionica i molitva: Lectio Teresiana – Molitva sabranosti, s. Maja Pavla 31.5. Katedrala: Zajedničko sudjelovanje u proslavi svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata (Sv. Misa i procesija) 7.6. Završno hodočašće naše Zajednice na Žumberak

3

KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE Molitva Gospodnja "Oče naš" "Jednom je Isus na nekom mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: `Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike'" (Lk 11,1). Kao odgovor na tu molbu, Gospodin povjerava učenicima i svojoj Crkvi temeljnu kršćansku molitvu. Sveti Luka donosi kraći tekst (pet prosnji), koji je u svetog Mateja nešto duži (sedam prošnji). Liturgijska tradicija Crkve uvijek se služila tekstom sv. Mateja (Mt 6,9-13): Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla. Članak 1. "SAŽETAK SVEGA EVANĐELJA" "Gospodnja je molitva doista sažetak svega Evanđelja"."Kad nam je Gospodin predao ovaj oblik molitve, dodao je: "Ištite i dat će vam se" (Lk 11,9). Svatko, dakle, može nebu upraviti različite molitve, ali uvijek započinjući s Gospodnjom molitvom, koja ostaje temeljna molitva". Odgovarajući na molbu učenika ("Gospodine, nauči nas moliti": Lk 11,1) Isus im predaje temeljnu kršćansku molitvu, Očenaš. "Gospodnja molitva sažetak je cijelog Evanđelja","najsavršenija molitva". Ona je u središtu Svetoga pisma. Zove se "Gospodnja molitva" jer dolazi od Gospodina Isusa, učitelja i uzora naše molitve. Gospodnja molitva je najizvrsnija molitva Crkve. Sastavni je dio glavnih časova Božanskog časoslova i sakramenata pristupa u kršćanstvo: Krsta, Potvrde i Euharistije. Utkana u Euharistiju, očituje "eshatološku" narav svojih prošnji u nadi Gospodnjoj, "dok on ne dođe" (1 Kor 11-26). Članak 2. "OČE NAŠ KOJI JESI NA NEBESIMA" Priprosto i sinovsko pouzdanje, smjerna i radosna sigurnost jesu raspoloženja koja pristaju onomu koji moli Očenaš. Boga možemo zvati Ocem, jer nam ga je objavio Božji Sin, postavši čovjekom. U njemu smo krštenjem ugrađeni i posvojeni kao Božji sinovi i kćeri. Moljenje Očenaša stavlja nas u zajedništvo s Ocem i njegovim Sinom Isusom Kristom. Istodobno objavljuje nas nama samima. Molitva Ocu našemu mora u nama povećavati želju da mu budemo slični, a srce da nam bude ponizno i pouzdano. Govoreći Oče "naš",

4

mi prizivamo Novi savez u Isusu Kristu, zajedništvo sa Presvetim Trojstvom i božansku ljubav, koja po Crkvi obuhvaća sav svijet. "Koji jesi na nebesima" ne označava mjesto, nego Božje veličanstvo i prisutnost u srcu pravednika. Nebo, kuća Očeva, istinska je domovina kojoj težimo, i kojoj već pripadamo. SEDAM PROŠNJI U Očenašu, prve tri prošnje idu za slavom Očevom: za posvećenjem njegova Imena, dolaskom Kraljevstva i vršenjem božanske Volje. Druge četiri iznose mu naše želje: ove se molbe odnose na naš život, da ga hrani i ozdravlja od grijeha, a povezuju se s našom borbom za pobjedu Dobra nad Zlom. Moleći: "Sveti se ime tvoje" ulazimo u Božji naum. Bože ime - objavljeno Mojsiju, zatim u Isusu - treba da se "sveti" po nama i u nama, u svakom narodu i u svakom čovjeku. Drugom prošnjom: "Dođi Kraljevstvo tvoje" Crkva u prvom redu ima u vidu povratak Kristov i konačni dolazak Božjega Kraljevstva. Moli također za rast Kraljevstva "danas" u našim životima. U trećoj prošnji: "Budi volja tvoja" molimo našeg Oca da našu volju ujedini s voljom svoga Sina, da se njegov naum spasenja ispuni u životu svijeta. U četvrtoj prošnji, govoreći: "Kruh naš svagdanji daj nam danas", u zajedništvu s našom braćom, izričemo svoje sinovsko pouzdanje u nebeskog Oca. "Kruh naš" označava zemaljsku hranu, nužnu za opstanak svih nas, ali i Kruh života: Riječ Božju i Tijelo Kristovo. Primamo ga u Božjem "danas" kao neophodnu, "nadsušnu" hranu Gozbe Kraljevstva, kojoj je predokus Euharistija. Peta prošnja "Otpusti nam duge naše (...)" zaziva za naše uvrede milosrđe Božje, koje ne mozž prodrijeti u naše srce, ako ne znamo, po primjeru i uz pomoć Krista, oprostiti našim neprijateljima. Govoreći "Ne uvedi nas u napast", molimo Boga da nam ne dopusti krenuti putem koji vodi u grijeh. Ova prošnja zaziva Duha razlučivanja i snage; moli i milost budnosti i ustrajnosti sve do kraja. U zadnjoj prošnji: "Nego izbavi nas od Zla", kršćanin s Crkvom moli Boga da očituje pobjedu, koju je Krist već izvojevao nad "knezom ovoga svijeta", Sotonom, anđelom koji se osobno protivi Bogu i naumu njegova spasenja. Završni "Amen" izriče naš "Da" svim sedmerim prošnjama: "Tako neka bude!".

Uvijek Boga hvalite i slavite! (bl. Marija Terezija od sv. Josipa)


VRHOVEC 29, ZAGREB



Uspon, veljača 2014.



Papina pobudnica neka nam bude poticaj za odgovornije življenje kršćanskog poslanja, osobito prema onima koji su „najpotrebniji Božjega milosrđa“, siromašni, ugnjetavani i žedni pravde. Kako bismo ustrajali na tom putu Nebeski Otac nam je dao sredstva kao što su molitva i pouzdanje koji su se snažno očitovali u životu sv. Terezije Avilske.

Tatjana Horvat

http://www.laudato.hr/Novosti/Vatikan/Predstavljena-Apostolska-ekshortacija-Evangelii-Ga.aspx

Predstavljena Apostolska pobudnica "Evangelii Gaudium" (Radost Evanđelja)

U Vatikanu je 26. studenoga predstavljena i objavljena apostolska pobudnica pape Franje "Evangelii Gaudium" (Radost Evanđelja) u kojoj Papa razlaže temu naviještanja evanđelja u današnjem svijetu. U tekstu pobudnice Papa je također uključio prinose s radova sinode održane u Vatikanu od 17. do 28. listopada 2012. na temu "Nova evangelizacija za prenošenje vjere". Tom pobudnicom Papa pokazuje neke putove za hod Crkve u narednim godinama. Želi prije svega pokrenuti novu evangelizacijsku etapu koju karakterizira radost. Papa upućuje usrdan poziv svim krštenicima da s novim žarom i poletom nose drugima Isusovu ljubav koju osjećaju u svome životu, radost i ljepotu njegova prijateljstva, da budu u "stanju trajnog poslanja". Kršćani su pozvani biti "vjerovjesnici s Duhom" koji mole i rade, s njihovih se usana mora razlijegati prvi navještaj ili 'kerygma'. "Isus Krist te ljubi, dao je svoj život da te spasi, i sada živ korača uz tebe iz dana u dan, da te prosvijetli, osnaži, oslobodi", piše Papa. Potrebna je nadalje stvaralačka i smjela obnova, u čijem će ishodištu biti izvorna svježina evanđelja. Nužni su pastoralno i misionarsko obraćenje, koje ne može ostaviti stvari onakve kakve jesu, kao i obnova crkvenih struktura da postanu više misionarske. Papa razmišlja i o

"promjeni papinstva" u pravcu veće kolegijalnosti i "zdrave decentralizacije". Potrebno je iznaći nove putove i kreativne načine, ne bojati se preispitati crkvene običaje i propise koji nisu izravno vezani uz srž evanđelja, a od kojih su neki duboko ukorijenjeni i sežu u daleku prošlost. Papa ističe nužnost da se poradi na povećanju odgovornosti laikâ, koje "na marginama odlučivanja" drži "pretjerani klerikalizam" te da se prošire prostori za snažniju prisutnost ženâ u Crkvi, posebno "na različitim mjestima gdje se donose važne odluke". Papa poziva Crkvu da svoja vrata drži otvorenima, Crkva je mjesto milosrđa, a ne osude, jer se Bog nikada ne umara praštati. "Ni vrata sakramenata se ne bi smjela zatvarati zbog bilo kojeg razloga", piše Papa te dodaje da euharistija "nije nagrada za savršene već velikodušni lijek i hrana za slabe. Ta uvjerenja imaju također pastoralne posljedice koje smo pozvani mudro i smjelo uzeti u obzir. Često se ponašamo više kao kontrolori milosti a ne kao oni koji olakšavaju protok milosti. Crkva nije carina, već je očev dom gdje ima mjesta za svaku osobu s njezinim teškim životom". Papa ponavlja da mu je draža Crkva "ranjena i prljava jer je izašla na ulice, no Crkva… zatvorena u klupko opsesija i procedura. Ako nešto mora u nama probuditi sveti nemir onda je to da naša braća žive bez prijateljstva Isusova. Navještaj evanđelja mora imati pozitivne karakteristike: blizina, poštivanje, suosjećanje, strpljivost prema onima koji se trude kročiti putom sazrijevanja. I u svojim homilijama svećenici se moraju kloniti čisto "moralističkog ili indoktrinirajuće prodike". Homilije im moraju biti pozitivne a ne negativne, moraju uvijek pružati nadu, govoriti "riječi koje raspaljuju plamen u srcu". Potrebno je voditi dijalog i susret s drugim kršćanima, s ostalim religijama i s nevjernicima. Taj dijalog treba voditi "s jasnim i radosnim identitetom". Papa primjećuje da u ovom dobu zadobiva veliku važnost odnos s muslimanima. Ponizno moli zemlje islamske tradicije da jamče vjersku slobodu kršćanina, također vodeći računa o slobodi koju islamski vjernici uživaju u zapadnim zemljama. Papa se protivi pokušaju da se religija gurne u privatnu sferu te ističe kako se zbog poštivanja koje se duguje manjinama agnostika i nevjernika ne smije zatomiti uvjerenje većine vjernika. U posljednjem, petom poglavlju pobudnice govori se o tome da Crkva mora biti proročki glas, kadra govoriti smjelo, također protiv struje. Ponovno potvrđuje opredjeljenje Crkve za siromašne. Papa traži "siromašnu Crkvu za siromašne". Prokazuje današnji ekonomski sistem koji je "krajnje nepravedan". Ta ekonomija ubija jer prevladava "zakon jačega". Današnja kultura "bacanja" stvorila je "nešto novo": "isključeni nisu 'izrabljeni' već su otpad, 'višak'". "Molim Gospodina da nam dadne više političara kojima je doista na srcu društvo, narod, život siromašnih", ističe Papa. Kršćanske zajednice koje zaboravljaju na siromahe osuđene su na rasulo. Među tim slabima za koje se Crkva želi brinuti su "nerođena djeca, koja su najnezaštićenija i najnevinija od svih… Nije znak napretka težiti riješiti probleme uklanjanjem jednog ljudskog života", piše Papa i upozorava da obitelj prolazi kroz duboku kulturnu krizu koja favorizira način života koji iskrivljava obiteljske veze. Prokazuje također nove progone kojima su izloženi kršćani. Pobudnica se zaključuje molitvom Mariji, Majci evangelizacije. "Promatrajući Majku Božju, ponovno povjerujmo u revolucionarnu snagu nježnosti i ljubavi", poručuje Papa.

Dr. Jakov Mamić: Terezijin nauk o molitvi (1. dio)

Molitva je središnja tema terezijanske poruke, prvi i najvažniji predmet Terezijinog nauka. To je njezina osobna drama i temelj njezine duhovnosti. kroz molitvu Terezija uspijeva razumjeti otajstvo kršćanskog života, a istovremeno ona postaje okosnicom u izlaganju nauka o kršćanskom životu.

Terezijino gledanje na ovaj važan problem vrlo je blisko suvremenim traženjima i ponuđenim rješenjima. To osobito vrijedi s obzirom na stvaranje osobe molitelja koja će u sebi uspjeti pomiriti akciju i kontemplaciju, spasiti molitvu u svojoj privatnoj i liturgijskoj molitvi, izići iz uskih okvira svoga jastva te reći Bogu riječi koje će do njega doprijeti.

I. MOLITVA U TEREZIJINIM ŽIVOTNIM RAZDOBLJIMA

Prvo molitveno iskustvo Terezija je imala u djetinjoj dobi, u sedmoj godini života. Čitali su joj živote svetaca, a ona je o njima razmišljala i s njima drugovala. U njima bijakhu utkane teme vječnosti, kako života tako i propasti. Potaknuta njihovim herojstvom i samam želi biti mučenica: dati svoje svjedočanstvo vjere. Kad je postalo očito da joj je „mučeništvo“ izmaklo, ona se posvećuje maštanju o svjedočenju kroz pustinjački život. U šesnaestoj godini života (1531) Terezija gubi ovaj djetinji polet te se odaje dostupnim ugodnostima života. Otac ju smješta u samostan sv. Marije Milosnice. Tu će ponovo oživjeti svoje stremljenje za jačim vrednotama. Zbog bolesti napušta samostan, ali ne i drugovanje s molitvom i knjigom. Upravo će tada pročitati Poslanice sv. Jeronima. U tim godinama možemo uočiti ovo: Terezijin poziv na eventualni redovnički život istovjetan je pozivu na molitvu. Upravo kroz molitvu Terezija će doći u dodir sa sadržajima koje će je dovesti u samostan. To je vrijeme između 1531. i 1534., a upravo se tada rađa Terezijina molitva. U dvadeset prvoj godini života Terezija ulazi u Samostan utjelovljenja, a nakon dvije godine slavi svoje prve redovničke zavjete. Zbog bolesti ponovno napušta samostan i izvan njega dolazi u dodir s knjigom franjevca Franje Ozunskoga „Treći duhovni abecedar“. U njemu Terezija otkriva pravu narav unutarnje molitve poniranja. Odlučuje se upustiti u tu čudnu avanturu hoda u nutrinu. S obzirom na poteškoće u svom molitvenom hodu Terezija piše: „Čini mi se da je Gospodin uredio tako te nisam mogla naći nikoga tko bi me poučito… budući da nisam mogla razmišljati“. „Plovila sam ovim uzburkanim morem nekih dvadeset godina padajući i dižući se… Nisam uživala Boga, niti sam bila zadovoljna u svijetu. To je tako mučna borba te ne znam kako sam je mogla izdržati… Uza sve to vidim veliko milosrđe koje mi je iskazao Gospodin, jer sam se zabavljala u svijetu, a opet sam imala srčanosti da obavljam molitvu“. Osobita molitvena kriza zahvatila ju je oko 1542., u dobi od 39 godina. Tada je mislila potpuno napustiti svoje molitvene pokušaje:,… stadoh se bacati iz razbibrige u razbibrigu, iz taštine u taštinu… Napokon zapadoh u preteške neprilike i duša mi se zpalete u mnoge taštine, pa se već stadoh stidjeti da se opet približujem Bogu onako… pprijateljski kako se dolikuje unutarnjoj molitvi“.

Put kojim će Terezija nadići spomenute krize vrlo je složen. Možemo reći, makar uopćeno, da je posljednji dio njeznog života označen pravim nasrtajima Božjeg darivanja. Tu je, čini se, pravi ključ nadilaženja ovih teških kriza u kojima je Terezija naučila istinski vrednovati sebe i dolično stajati pred Bogom. Ako bar malo uđemo u ovo razdoblje njezina života, možemo uočiti ono što se naziva „konačnim obraćenjem Kristu“. To se zbilo 1554. kada je konačno obraćenje Kristu u Tereziji dokrajčilo i jedan svojevrsni molitveni odnos s Bogom, zasnovan više na strahu od kazne i životnoj tjeskobi zbog suda Božjega. Tada je ustvari započelo ono silno unutarnje prijateljevanje s Bogom obilježeno dubokim povjerenjem u Boga i sigurnošću da je ljubljena. Rasla je unutarnja molitva, mada ni usmena nije bila ništa manje intenzivna. Ovaj događaj je temeljen ne samo na njezinom molitvenom životu, nego i u cijelom životu vjere Terezije od Isusa. Obraćenje o kojemu je riječ događa se u molitvi. Ozračje tog događaja je tihi i usamljeni razgovor ispaćenog Krista i isto tako umorne tražiteljice Terezije: „… rekoh mu, piše Terezija, da neću ustati odande dok ne učini što ga molim“. Sažimljući rečeno, možemo naznačiti ove bitne točke:

1. Život Terezije od Isusa nije drugo nego žedno traženje susreta s Bogom prijateljem, bratom i Gospodinom. Drugim riječima: molitva se u njoj rađa kao vapaj za životom i aktualna je uvijek kada zjapi praznina života. Onoga časa kada je srela život molitva je postala prijateljevanje s Bogom, tj. najsretniji oblik življenja života. Ovo dvoje je kod nje nerazdvojivo.

2. Molitveni hod Terezije Avilske bio je vrlo složen i težak. Njezina duboka realnost

potencirala je u njoj antagonizam dviju snaga: privlačnost prividnog življenja i predokus punine života koji je povremeno „mirisala“. Stoga je i njezin hod u molitvi istovjetan smjenama ovih dvaju života: padova i podizanja, rasta u životu korak po korak. Ništa naglo ni iznenađujuće.

3. Nadišla je krizu molitve moleći, tj. otvarajući se egzistencijalnom susretu s povijesnim

Kristom. Odlučujuću ulogu u tom nadilaženju ima iskustvo da je Bog ljubi. Tome treba dodati i ono što ona naziva vlastitom istinom, tj. ljudsku krhkost koja se, zahvaljujući osloncu na ljubav Božju, postupno pretvara u silnu odlučnost i upornost u hodu.


28.3. – 30.3. Zajedničko hodočašće svih naših Zajednica u Međugorje – Gabela Polje


VRHOVEC 29, ZAGREB



Uspon, ožujak 2014.



Isus je nama karmelskim laicima dao dvije majke, Djevicu Mariju i bl. Mariju Tereziju od sv. Josipa. Obje su odgovorile na Božji poziv ljubeći Boga i bližnjega.

Naša bl. Majka Marija Terezija od sv. Josipa odazvala se na poziv Nebeskog Oca i na zemlji gradila nebesko kraljevstvo. Svojom ljubavlju i brigom za siromahe i ostavljene pokazala da je Božje kraljevstvo najprije namijenjeno onima koje zbog slabosti i siromaštva Otac posebno ljubi. I mi smo pozvani ljubiti i pomagati bližnjega ne očekujući nagrade za života. Najveća nagrada je Božja ljubav u liku Isusa Krista koji je sišao k nama kao „kruh s neba“ .

Karmel je hod s Isusom i put prema Isusu, put usavršavanja i rasta u

krepostima. Vjerujem da ćemo i dalje nastaviti zajedno ići tim putem kako bismo jednom sreli našega Gospodina „oči u oči“, u vječnosti. Hvala Vam što ste me pratili svojim molitvama i podrškom u protekle tri godine! Neka Vas prati Gospodinov blagoslov i zagovor Blažene Djevice Marije, kao i naših karmelskih svetaca!

Tatjana Horvat

Ljubav nas je stvorila, ljubav nas je pozvala i stoga Bog računa na našu ljubav. bl. Marija Terezija od sv. Josipa

Jakov Mamić: TEREZIJIN NAUK O MOLITVI (2. dio) II. RAZLIČITO, MADA U BITI JEDINSTVENO MOLITVENO ISKUSTVO Ovdje želim dotaknuti sljedeće pitanje: kako se molitvena različnost, svojstvena Terezijinom traganju za životom, slijeva u jedinstveno molitveno iskustvo? Kronološki promatrano, valja uočiti dvostruko iskustvo molitve kod Terezije od Isusa: Prvo njezino iskustvo bijaše molitvena lakoća, spontana, nepatvorena i samonikla. Osjećala je zadovoljstvo, radost življenja i moljenja. Bilo je to vrijeme trajnih odluka i oduševljenja koja prelaze u želju za mučeništvom, pustinjaštvom i predanjem. Ona će se tek povremeno vraćati na ovo prvo iskustvo i u njemu će uvijek ponovo otkrivati svoju djetinju dušu. Ono što je ostalo od njega, Terezija će nazvati „slast u ustima“. No, složenost života i postupno uočavanje provizornosti učinit će je drugačijom te će se naglasak pomaknuti prema odlučujućem: „Samo Bog dosta“. Temelj drugog isukstva, gledano antropološki, svakako je spoznaja provizornosti. Ono će stoga biti označeno borbom. U pitnaju je smisao moljenja, ili odnosa molitve i života. Uočavamo kako nije problem usmjeriti se Bogu kroz vremenite i trajne vrednote. Problem je kako mu autentično govoriti, kako ga autentično čuti i kako ostvariti autentični dijalog na razini življenja. U traganje za odgovorom utrošila je punih dvadeset godina. Budući da se radi o traženju, vidno je da je ono obilježeno velikim i trajnim sušama. Postoje i povremene oaze na kojima se napaja toliko da ne može izdržati u traženju. To će u njoj ostaviti bolan dojam. Bori se s neposlušnošću razuma koji joj stalno ruši odluke volje, mašta je nesvladiva. Problem joj je sabiranje, a još veći poniranje u sebe. Nekakvu pomoć nalazi u knjigama i vrijeme molitve uglavnom provodi čitajući. Ono što je istinski progoni jest dosljednost života s onim malo što spozna u molitvi: zahtjevi Boga i savjesti s jedne strane, a oporost naravi s druge strane. Molitva traži promjenu života, a za to je potrebno mijenjati navike, tj. napustiti dotični način življenja. To je teško. Zato će ona to unutarnje zbivanje osloviti „slikom smrti“. U takvom stanju svaki susret s Bogom bio je vrlo mučan, a situacija do koje je dovodi ta unutarnja borba gotovo je tragična: stječe uvjerenje da nije kadra zadovoljiti Božje zahtjeve za „više života“, stoga napušta molitvu. Ovdje primjećujemo kako Terezija od Isusa nije imala problem vjere u Boga. Krista je kao rukom pipala. Naprotiv: čini se da je intenzitet vjere pravi uzrok te unutarnje muke. Naime: unutarnji mehanizmi razmišljanja, sabiranja, maštanja ne susreću se s voljom, ni s dušom, ni s osobom, ni s vjerom. I to razara molitvene pokušaje koji bi imali ogromne egzistenicjalne učinke. Ona uspijeva odrediti vrijeme za molitvu i obaviti molitvu, ali nikako posegnuti za jačim životom što ga spoznaje kroz molitvu. Doskakalo joj je i rješenje tzv. „lažne poniznosti“, čemu neće dati

važnost jer vidi da je poniznost „put k isitni“, a njezina istina tada bijaše: Božja zahtjevnost i vlastita nemoć. Izdvojimo misli koje držimo sržnima za izlagani dio teme:

1. Molitveno iskustvo Terezije Avilske, mada je kronološki različito, sadržajno je ipak jedinstveno. Prepoznajemo ga po napetosti za jačim životom u vidu življenja sinovstva Božjega. Ovo je prepoznatljivo kako u prvom tako i u drugom njezinom molitvenom iskustvu. Onoga časa kada je ušla u bit odnosa s Bogom, biti ljubljena i ljubiti, sinovstvo postaje jako vidno. To će se očitovati u stavu suodgovornosti s Bogom.

2. Ovaj globalni stav sinovstva ima neke svoje privilegirane trenutke, čine i kreposti. Izdvajamo slušanje i dogovor. Terezija uočava mnogovrsnost Božjeg govorenja: kroz Riječ-Krista, kroz Crkvu i liturgiju, kroz ostvarene egzistencije (sveci), kroz ljudske radosti i tjeskobe, kroz znakove i simbole.

3. Slušanje i govor zahtijeva autentičnost života, što za Tereziju znači isto što i evanđeoslko siromaštvo: uočiti i prihvatiti svoju istinu pred Bogom i istinu Boga pred sobom i u sebi. to znači ne imati straha pred Bogom, jer je i Isus rekao Ocu sve što je doživljavao: rekao mu je da ga je strah smrti. S druge strane, to znači da se molitelj ne može zadovoljiti „izricanjem formula“ ma kako one bile svete. Život ne smije ostati po strani: on je središnje pitanje molitve.

4. Vjernost je nova kvaliteta molitelja. Ona se u praksi poistovjećuje s ustranjošću u traženju. Temelj ove vjernosti jest spoznaja da je Bog vjeran. Ovo djeluje utješno i kadro je nositi mukotrpno moliteljevo traženje.

5. Bog traži od Terezije odvajanje od zla, grijeha kao i od vrijednih stvari. Tako ju uvodi u noć. Uostalom, svaki ozbiljan hod k savršenosti, vođen Duhom Svetim, mora računati s prolaskom kroz „noć“. Velikodušnost je ovdje bitna. Čekati. Dati se u vjeri.

6. Patnju nikako ne smijemo zaboraviti kada je riječ o sinovskom molitvenom stavu Terezije Avilske. Ta patnja ima bitno eklezijalno značenje: nadopunjati ono što nedostaje Kristovim patnjama za njegovo Tjelo- Crkvu. Molitelji (kao Ivan od Križa, Terezija, Franjo, Ignacije i drugi), ako pate, pate s ljubavlju. Nikada nisu činili tragediju od svoje patnje. Patnja življenja kršćanski izraz je i plod ljubavi. Teško je, ali usrećuje. Bog unosi patnju u molitveni život da bi pokazao kako je presudno za život vjere znati stajati podno križa na kojem visi mrtvi Krist od kojega se očekuje život. Važno je imati nadu kad je „grob prazan“.

III. DEFINICIJA I STUPNJEVITOST MOLITVE KOD TEREZIJE AVILSKE „Tko se hoće mnogo okoristiti na ovom putu molitve, piše Terezija, ne treba mnogo misliti nego mnogo ljubiti“… „jer pavi ljubitelj svuda ljubi i sjeća se ljubljenoga“ . „Htjela bih samo pokazati da duša nije misao. Zato napredak duše i nije u tom da mnogo misli, već da mnogo ljubi“. Ovih nekoliko Terezijinih navoda govori nam da je molitva, kakvu ona naučava, prvenstveno vježba ljubavi, dijalog dviju egzistencija: Božje i čovjekove. U skladu s ovom temeljnom postavkom slijedi i njezina definicija: „Molitva je prijateljsko drugovanje gdje se duša često sama samcata razgovara s Onim za koga znade da je ljubi“. Psihološki vrednovana, Terezijina je molitva više afektivna nego misaona; a gledana teološki, ona je duboki izričaj vjere u Isusove riječi: „K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti“. Ako samo letimično analiziramo Terezijinu definiciju molitve, primijetit ćemo sljedeće sadržaje: „Prijateljsko drugovanje“: dakle, odnos ljubavi među osobama koje se uvažavaju gradeći nešto zajedno. Bez obzira na temeljnu nejednakost između Boga i ljudi, odnos Boga prema čovjeku je odnos jednakih što se ljube i uvažavaju. U stvari: Bog čovjeka uzdiže do svoje jednakosti. Ovo „prijateljsko drugovanje“ pretače se u suodgovornost čovjeka s Bogom u upravljanju stvarima i događajima ovoga vremena. „Često“: molitva shvaćena kao privilegirani trenutak dana, tjedna ili nekog vremena. Odnos, naime, zasnovan na prijateljstvu sili na učestalost susreta. Odatle važnost izrijeka: „često“. „Sama samcata“: čovjek istinski može biti prisutan drugome tek onda ako je posve prisutan sebi. (Smisao karmelske duhovnosti, pa ni molitve, nije u pukom silasku u vlastitu dubinu da bi tamo otkrio Boga i sebično ga uživao. Karmel daje svjedočanstvo o stvaralačkom Božjem obitavanju čovjeka i time otvara istinski pristup Bogu kroz čovjeka i čovjeka po Bogu. To je najvještaj koji tvori Crkvu.). Ovo nije moguće bez duboke šutnje koju mora pratiti paralelni hod u dubinu vlastitog bića gdje čovjek otkriva sebe. U toj istoj dubini nalazi se i Bog koji čovjeku govori na njemu svojstven način. Ovo nikako ne ide na uštrb kršćanskog zajedništva u molitvi, ovo ga produbljuje. „S Onim za koga znamo da nas ljubi“: odvažnost kojom se kreće u molitvenu avanturu, kao i odgovor i angažman molitelja, temelji se na vjeri i povjerenju u Božje čovjekoljublje. Činjenica da je čovjek uzljubljen od Boga osposobljuje ga za uzvratnu ljubav…


Najave: 26.4. Radionica i molitva: Lectio Teresiana – Molitva sabranosti 31.5. Katedrala: Zajedničko sudjelovanje u proslavi svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata (Sv. Misa i procesija) 7.6. ZKL BSI Zagreb: Završno hodočašće na Žumberak


VRHOVEC 29, ZAGREB



Uspon, travanj 2014.



Zahvaljujem svima na ukazanom povjerenju na Skupštini ZKL-a 5. travnja kada ste me po drugi put izabrali za voditeljicu. Nastojat ću opravdati Vaše povjerenje u iduće tri godine zajedno sa članovima vodstva, Ivom, s. Majom Pavlom i Milanom. U tome će nam pomoći Vaše molitve i zagovor naših karmelskih svetaca, osobito bl. Majke Marije Terezije od sv. Josipa. S ostalim zajednicama karmelskih laika bit ćemo povezani u duhu kako bismo djelovali apostolski i donijeli svim ljudima Isusa Krista.

Zajedništvo svih karmelskih laika moglo se lijepo vidjeti u Međugorju gdje smo našoj Nebeskoj Majci Mariji donijeli svoja srca i u njima naše molitve i želje. Karmelski laici (krenimo od „najmlađih“) iz Splita, Strmca, Slavonskog Broda, Hrvatkog Leskovca i Zagreba najprije su se moleći krunicu popeli na Podbrdo te kod kipa Blažene Djevice Marije proveli vrijeme u tišini i molitvi. Živa prisutnost Blažene Djevice o kojoj svjedoče mnogi hodočasnici i nas je oduševila te smo od samog početka uživali plodove hodočašća. Mir i blagoslov pratio nas je i dalje kada smo u Majčinom selu svi zajedno slavili sv. Misu, a tada su i svi voditelji iznijeli svoja iskustva u vođenju te se moglo vidjeti da zajednice rastu i duhovno napreduju. Klanjanje Isusu Kristu u Presvetom Oltarskom Sakramentu u Međugorju jedno je od iskustava koja se pamte i urezuju u naše srce. Najhrabriji su se u ranim jutarnjim satima popeli na Križevac, a euharistijsko slavlje u nedjelju bilo je vrhunac našeg hodočašća kada smo zajedno s hodočasnicima iz cijeloga svijeta slavili Gospodina. Svjedoci smo ozračja mira, ljubavi i radosti koji tamo vladaju kao dokaz žive prisutnosti Blažene Djevice i njezinog Sina Isusa Krista. U molitve Blaženoj Djevici Mariji preporučili smo sve svoje potrebe i želje. I na kraju još jednom s vjerom u uskrsnuće i vječni život u Bogu preporučujem članove vodstva i sve članove ZKL-a s obiteljima, te naše drage sestre karmelićanke u Vaše molitve!

Tatjana Horvat

Jakov Mamić: TEREZIJIN NAUK O MOLITVI (3. dio)

… Uočavamo, dakle, da se Terezijina molitva odlikuje osobnošću, bliskošću i

paritetom. Susret se uvijek zbiva s povijesnim Kristom kroz njegovo čovještvo. Stoga je ona kristocentrična. Njazin proces u čovjeku odgaja ga za suodgovornost za „poslove Božje“, kako reče Terezija. Stoga joj je molitva duboko apostolska i eklezijalna. Kad govorimo o stupnjevima molitve kod Terezije Avilske, onda mislimo na neke, recimo, „postaje“ dugog hoda u nutrinu u kojoj se gradi čovjek kroz prijateljsko drugovanje s Bogom.

Slijedeći Terezijinu knjigu Zamak duše kroz sedmorovrsne Odaje, možemo gotovo kronološki pratiti Terezijin razvoj paralelno s razvojem njezine molitve. Tako se od 1515. do 1530. nalazi na počecima spoznaje same sebe kao i na molitvenim počecima (I. odaje); 1530-1543. svojstvena joj je meditativna molitva diskurzivnog obilježja (II. odaje); 1544-1554. nastavlja s meditacijom, ulazi u molitvu „jednostavnog gledanja“, život u prisutnosti Božjoj (III. odaje); 1554. vrijeme je konačnog obraćenja, ulivenog mira i pripreme za izvanredne molitvene stupnjeve (oblike) – (IV. odaje); 1554-1560. ulazi u molitvu „sjedinjenja“ po kojoj živi jedinstvo Boga i svoga bitka (V. odaje); 1560-1572. zbivaju se izvanredni molitveni stupnjevi (oblici). Obasuta je velikim darovima: u vjeri (viđenja), u nadi (ekstaze), u ljubavi (rane) – (VI. odaje); 1572-1582. vrijeme je savršenog motrenja Boga – kontemplacije (VII. odaje).

Prema Tereziji taj hod počinje tzv. „misaonom“ molitvom, koja čini jedinstvenu cjelinu s „usmenom“ molitvom, ide prema molitvi „poniranja“, da bi završio molitvom „motrenja“ ili kontemplacije. Imamo, dakle, bitno tri molitvena stupnja: misaono-usmeni, dubinski (poniranje), kontemplativni. Terezija spominje i donekle razrađuje sljedeće molitvene oblike: „usmena“ molitva i „diskurzivna“ molitva koje se međusobno prožimaju, te molitva „sabiranja“. Ta tri oblika spadaju u tzv. „aktivnu“ (asketsku) molitvu. Molitva „mira“ i molitva „sjedinjenja“ spadaju u tzv. „pasivnu“ (mističnu) molitvu. Za Tereziju je najvažnije posvetiti se jednom ili drugom molitvenom obliku, „…jer jednima učinkovito odgovara jedan, a drugima drugi“. Ova se podjela temelji više na dinamici hoda u nutrinu, ne ulazeći u pitanje vrste milosti koja je na djelu. Stoji činjenica da je svaki molitveni oblik, kao molitva, dar Božji, stoga mislim da se nijedna molitva ne može ostvariti bez njega; ali vrijedi i ovo: dar se božji neće ostvariti bez zauzete ljudske suradnje. Mislim da to vrijedi i za molitvu kontemplacije. Ono protiv čega se Terezija bori su „prazne molitve“: „Od ludih nas pobožnosti očuvao Bog“ (Ž.13,16). Ona će spomenuti i nužne uvjete kako molitva ne bi bila „luda“: unutarnja samoća, čvrsta odlučnost za hod prema susretu, spoznati tko je onaj s kime razgovaramo itd.

Mada Terezija govori o „misaonoj“ i „usmenoj“ molitvi kao o dva različita oblika, ipak je vrlo jasno do oni općenito idu zajedno. U 22. pogl. Puta Savršenosti govori kako ne postoji čisto usmena molitva, nego je ona prožeta misaonom molitvom. Istovremeno u pogl. 24-25. kaže i razlaže da osobe koje ne mogu misaono moliti trebaju moliti naizust. Zahvaljujući integraciji usmene i misaone molitve u jedinstvenu cjelinu, Terezija će ustvrditi da se takvom molitvom može ući i u kontemplaciju: „Koliko razumijem, vrata kojima se ulazi u ovaj zamak (duše ) su molitva (oracion) i meditacija. Ne tvrdim da je vrjednija misaona od

usmene, jer tamo gdje postoji molitva (oracion) treba da bude i meditacija“. Važno je pripomenuti da ova misaono-usmena molitva lako podliježe napasti mehaničkog obavljanja, a prvenstvena joj je svrha da se učini prvi korak prema samome sebi i Bogu u sebi. Da bi se ono izbjeglo i ovo postiglo, Terezija savjetuje učiniti neke predradnje: posvjestiti si da je to čas molitve, pribrati duševne sile, angažirati se u religioznom smislu, napustiti načas normalne aktivnosti duševnih moći (sjećanja, navezanosti, maštanja), predati se Bogu cjelovito (ili barem „kap po kap“).

Teme ove misaono-usmene molitve su raznolike: Krist, život i smrt, objavljene istine, vlastiti grijesi, poteškoće svakidašnjice, kreposti, itd. Molitelj se suočava i s poteškoćama koje proizlaze ili iz temperamenta (nedostatak kreativne imaginacije, sporo i neposlušno razmišljanje, nestalnost karaktera), ili iz nedostatka molitvenog užitka (suša, neprivlačnost, itd.). Ono što mi se čini osobito važno za Tereziju s obzirom na ovaj molitveni oblik, to je inzistiranje na potrebi pounutrašnjenja ove molitve. Začuđuje oštrina njezinog nastupa: „Razumijete li vi koji govorite da nije potrebna unutarnja molitva? Doista, ja mislim da ne razumijete, pa stog hoćete da svi budemo ludi (kao i vi). Vi ne znate ni kakva je unutarnja molitva, ni kako treba moliti naizust…, jer kad biste to znali, ne biste u jednu kudili što u drugu hvalite“. Istovremeno će svojim sestrama dati vrlo jednostavno pravilo po kojemu će prepoznati radi li se o istinskoj molitvi: „Ako izgovarajući potpuno razumijem i vidim da govorim s Bogom, i više pazim na to nego na riječi što ih izgovaram, molitva je ujedno i unutarnja i usmena“.

Molitvu poniranja možemo smatrati odlučujućim korakom prema istinskoj molitvi. Terezija joj posvećuje 28. i 29. poglavlje Puta savršenosti. Teološki promatrana, ova je molitva prvi pravi dodir Božjega i ljudskoga bića u zamku duše. Molitva poniranja temelji se na saznanju i vjeri u prebivanje Boga kao Stvoritelja i prijatelja u duši vjernika. O tome govori Ivan u svom Evanđelju, osobito 13-17. pogl., a Terezija u „Putu…“, 28. pogl.

Ono što je najprimjetljivije u ovoj postaji molitvenog hoda, svakako je smiraj i poniranje naše vanjske i unutarnje sjetilnosti: zatvaraju se oči tijela, da bi gledale oči duha i zamijetile prisutnoga Boga. Razum se umiruje u svojim prebiranjima i traženjima te se jednostavnim činom, združen s voljom, klanja prisutnom Bogu i ljubi ga. Bog se daje bez riječi, a osoba ojačava u životu vjere. Dok se na psihološko-antropološkoj razini zbiva objedinjenje bića, dotle se na duhovnoj razini događa postupno sjedinjenje Boga s moliteljem. Ova bliskost Boga i čovjeka očitovat će se po afektivnoj izmjeni znakova ljubavi, jer se radi o susretu osoba koje se vrlo vole. Uvjeti što ih Terezija postavlja za ovu molitvu vrlo su jednostavni, iako vrlo zahtjevni. Ući u samoću, ući u sebe, u sebi promatrati Krista.

Kontemplativna molitvena postaja uključuje, prema Tereziji Avilskoj, nekoliko molitvenih „stupnjeva“: molitvu „mira“, molitvu „sna duševnih moći“ i molitvu „sjedinjenja“ (koje ima opet tri stupnja: „jednostavno ujedinjenje, puno ujedinjenje ili duhovne zaruke i preobražavajuće ujedinjenje ili duhovni brak“). Dok se molitvom „poniranja“ (aktivno i pasivno poniranje), dosegao predokus nazočnosti Božje, što je čisti Božji dar, dotle se u kontemplativnoj molitvenoj postaji duša nadilazi i ulazi u svijet nadnaravnoga, nečega, dakle, što joj po prirodi nije svojstveno niti joj pripada. Ovo vlastito nadilaženje posve je djelo Božje i duguje se isključivo njegovoj svetoj nazočnosti koja je vrlo duboka i jako

zamjetljiva. Radi se o potpunom uranjanju duše u pristunog Trojedinog Boga koji ju obitava. Tu se ljubav sjedinjuje s ljubavlju. Trajni brak saveza je nastupio. Radi se o djelomičnoj, ali sigurnoj anticipaciji vječnosti. Ivan od Križa reći će da je osoba ovdje „potvrđena u milosti“. Duša obuzeta Bogom pjeva svoj spjev i žari živim plamenom ljubavi.

Misli svetaca:

„Vjera je proživljeno poznavanje Krista, živ spomen na Njegove zapovijedi te istina

koju valja provesti u djelo.“ bl. Ivan Pavao II. „Samo danas trudit ću se proživjeti dan ne želeći riješiti problem svoga života

odjednom.“ bl. papa Ivan XXIII. „Upamti da u Božjim očima ništa nije maleno. Sve što činiš, čini s ljubavlju.”

sv. Mala Terezija „Vjera je mrak, hod u povjerenju.“ sv. Ivan od Križa „Gospodine, Ti si također iznad lonaca i tava, a ja nemam vremena biti svetica i Tebi

za ljubav bdjeti noću, niti mogu meditirati u jutarnjem sumraku ni u olujnom horizontu.

Učini me sveticom dok pripremam obroke i perem tanjure.“ sv. Terezija Avilska

„Neizreciva je radost služiti Bogu u Karmelu BSI! „ bl. Marija Terezija od sv. Josipa “Pitaš me za metodu postizanja savršenosti. Ja znam za ljubav i samo za ljubav.

Ljubav može postići sve.” sv. Terezija od Djeteta Isusa Ljubeći Krista oni su dosegli savršenstvo već za života. Njihov primjer dokaz je da i mi možemo doseći stupanj savršenstva koji nam je Gospodin odredio! Sretno!


Najave: 31.5. Katedrala: Zajedničko sudjelovanje u proslavi svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata (Sv. Misa i procesija) 7.6. ZKL BSI Zagreb: Završno hodočašće na Žumberak


VRHOVEC 29, ZAGREB



Uspon, svibanj 2014.



Današnji susret u znaku je molitve i posvete našoj dragoj zaštitnici, Majci Božjoj od Kamenitih vrata. Neka nas prati njezina majčinska ljubav i zagovor!

Tatjana Horvat

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ OD KAMENITIH VRATA Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije izgorio u razornu požaru Kamenitih vrata. Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu grada Zagreba želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe i beskućnike našega grada. Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene. Kraljice mira, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova. Amen. Majko Božja od Kamenitih vrata, Zaštitnice grada Zagreba, moli za nas!

http://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/omiljeno-svetiste-u-srcu-zagreba/

Majka Božja od Kamenitih vrata postala je 31. svibnja 1991. zaštitnicom grada Zagreba. Tadašnji zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić, u povodu 260. obljetnice štovanja Gospe zagrebačke dao joj je naslov “zaštitnice, čuvarice i vratarice hrvatske metropole”. U Kamenitim vratima koja su ostatak utvrde kojom je bio opasan Gradec ili današnji Gornji grad, smjestilo se usred vreve gradsko svetište poznato i kao zavjetna kapelica sa slikom Majke Božje od Kamenitih vrata.

U velikom požaru koji je izbio 31. svibnja 1731. godine slika Majke Božje, koja je prije stajala iznad gradskih vrata, nađena je čitava i neoštećena usred vatre i pepela, a samo je okvir izgorio. Budući da se slika čudom održala u vatrenoj stihiji koja je poharala Gradec, pripisana joj je posebna moć, a pobožna udovica Modlar, koja je sliku i pronašla, dala je pod svodom Kamenitih vrata podići maleni oltar i tako omogućila svim sugrađanima da joj se približe i štuju je. Iste je godine slika postavljena u barokni oltar u udubljenju prolaza Kamenitih vrata. Umjetničku ogradu izradio je 1778. godine zagrebački majstor Ivan Korta, a ograda predstavlja najljepši primjer kovačke umjetnosti.

Gospina slika na platnu, veličine 57x47 cm potječe iz šesnaestog stoljeća i smještena je u barokni oltar Kamenitih vrata. Tako su jedna vrata postala naročiti “prolazni” Božji dom - jer već stoljećima Zagrepčani i mnogi koji posjećuju naš glavni grad kroz njih prolaze i zastaju pred Marijinim likom, klanjaju se, mole, pale svijeće, odaju počast dragoj nam Majci, traže utjehu i zahvaljuju na pomoći.

Slika Majke Božje prikazuje Gospu kao vladaricu sa žezlom u lijevoj ruci, dok desnom pridržava malog Isusa, a on u lijevoj ruci drži mali globus. Prilikom dvjestote obljetnice čudesnog očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, svečano je okrunjena zlatnom krunom.


IV. ODGOJ ZA MOLITVU Mogli bismo reći ovako: ne postoji razrađena „Terezijina metoda molitve“, ali postoji vrlo dosljedan, osoban i učinkovit odgoj zamolitvu. Već na počecima svog duhovnog života Terezija se suočila s potrebom poučavanja u molitvi: „…prije nego znadoh pomoći sama sebi, snađe me prevelika želja da koristim drugima… To je uobičajena napast u početnika, no u meni urodi dobrim plodom…“ Tek kada je postala sasvim zrela na molitvenoj razini, Terezija započima pravu ulogu učitelja molitve. Njezina knjiga Moj život nastat će upravo u tom ozračju koje možemo nazvati

prvom školom terezijanske molitve: radi se o maloj grupi prijatelja koji pročitaše to djelo. Bilo je nekoliko dominikanaca, jedan ili dvojica isusovaca, neki student bogoslovije, neki laik što je oženio njezinu rođekinju i neka joj vrlo bliska prijateljica. Svi oni silno uđoše u molitvu. terezija će za jednoga reći: „Njega je Gospodin u četiri mjeseca više unaprijedio nego sam ja doprla u sedamnaest godina.“ Među njezinim učenicima primjećujemo oca Ibaneza – dominikanskoga teologa, njezinog brata Lovru, prisutni su i pastiri i pastirice Kastilje i Andaluzije, kočijaši i pismonoše, subraća i susestre iz Karmela. Ako se pitamo za opće značajke Terezijine pedagogije u molitvi, onda možemo zacijelo reći ovo: ona ne prepušta molitvu slučajnosti, a niti nekoj praznoj spontanosti učenika. Iskustvo joj je pokazalo da je taj hod ozbiljan i težak, gotovo neostvariv bez vrlo jakih podloga antropološkog i religioznog sadržaja. Uvjerena je također da bez dobrog učitelja ta škola ide vrlo teško, ali i u to da nesavjesni učitelj može štošta pokvariti. Osnovno što traži jest „imati iskustvo“, ali i „znati voditi“. Odatle i njezin zaključak: potrebno je trijezno i jako vodstvo. Ako uzmemo Put savršenosti kao najprikladnije djelo kojim Terezija „uvodi“ u molitvu, onda u njemu razlikujemo dvije razine inicijacije i odgoja: osobno-individualnu i zajedničku.

1. OSOBNI ODGOJ

Terezija govori o uvjetima i načinu življenja molitve. Put savršenosti navodi ove uvjete, koje možemo nazvati temeljnim načelima njezine molitve:

- Uprijeti pogled u Crkvu: ona je ideal služenja i razlog kršćanskog bivovanja. Ovo će onemogućiti takvu molitvenu postavku u kojoj se čovjek može zatvoriti u krug „Bog i ja“ te misliti na vlastito samouživanje i eshaton.

- Potrepštine za put: to su konkretne kreposti, čvrsto usađene u stvarnost: čovjekoljublje, siromaštvo, poniznost da bi se hodilo u istini, vjera da je Bog uistinu nadohvat duše u čovjeku Kristu.

- “Odlučna odlučnost“: na njoj će se Terezija dugo zadržati uvjerena da ima pravi potez u ruci. Nije to neka nova krepost, nego radije krepost „jakosti“ s nogama na zemlji, koja se očituje na djelu u ustrajnosti. To je više stav nego krepost, a svojstven je jakim trenucima obraćenja i obraćanja.

Terezijina metoda molitve daleko je od bilo kakvog „mehanizma“. Ona se temelji na personalističkoj postavci: uvijek ponovno tvrdi da se radi o „prijateljevanju“ te da nema neke odlučujuće važnosti „što“ nego „tko s kim“. „Dok govorim, potpuno shvaćam i vidim da razgovara s Bogom, usredotočena više na to nego na riječi koje izgovaram… dobro je da znate s kime razgovarate i tko ste“. To znači da je molitva mnogo više drugovanje među osobama, nego bavljenje „nekim stvarima“. Terezijina „metoda“ ide za tim da istakne temeljnu ulogu osoba budeći u molitelju dvostruku svijest: o sebi i Drugome.

2. POSEBNE ZNAČAJKE ODGOJA ZA MEDITATIVNU MOLITVU

Rekli bismo da Terezija obuhvaća četiri područja u svojoj pedagogiji molitve: psihofizičke uvjete, koncentraciju, hod prema poniranju, zajedništvo s Kristom.

a) Psihofizički uvjeti: ovo je područje dosta zanemareno sa strane istraživača Terezije Avilske. U zadnje vrijeme istok je sa svojim molitvenim i osobito metodološkim ponudama pobudio jače zanimanje za ove elemente kod katoličkih mistika i općenito i kod Terezije i Ivana od Križa posebno. Izbijaju na vidjelo slijedeći uvjeti: fizičko zdravlje i duševna

uravnoteženost. Pošto je Karmel mjesto događanja produžene osobne molitve, važno je biti zdrav u tijelu i duši. Molitva kod Terezije nije asketsko sredstvo mrtvljenja, nego okolnost posezanja za punijim životom. Za to je potreban napor. I diskrecija je važna: poštivati osobu i njezin karakter, ne forsirati dušu, ne uznemirivati se. Moliti kako se može; uloga tijela u

molitvi: o tome Terezija ne govori mnogo, mada znamo da je i sama imala svoj molitveni položaj (sjedenje na petama). Preporučuje smirenost, a od vanjskih znakova zahtijeva dva: učiniti znak križa i zatvoriti oči. Potreban je i vanjski ambijent: ozračje šutnje. Mjesto može biti vlastita soba, vrtna kapelica, negdje u prirodi. Uvjerena je ipak da se moliti može svugdje.

b) Koncentracija u molitvi: to je hod prema nutrini, a ostvaruje se „pojačanom pažnjom“ na nutrinu. To se postiže kroz odgoj vanjskih i unutarnjih čovjekovih osjetila: učiti gledati (motriti), učiti slušati (čuti), učiti govoriti (i nijemom prisutnošću), učiti zamijetiti prisutnost i nazočnost Drugoga u sebi i usmjeriti se k njemu. Sredstva što nam ih Terezija savjetuje su knjige kao „prva pomoć“. Osobito mjesto ima Riječ objave, ponajviše Evanđelje kroz koje je i sama naučila slaviti otajstva Gospodinova; priroda je za nju kao otvorena knjiga koja govori o Bogu. Livada, voda, cvijet, reče „bili su mi kao knjiga“. U stvorenjima vidi ucijepljene tajnosti Božje, a simbolima i znakovima u svojim djelima izriče dubinu tajnosti što ih stvorenja kriju; uloga slika jest odgajati molitelja za kontemplativni (zorni) pogled. Osobita je uloga slike u odgoju osjetila. I Terezija je od toga počela; koncentraciji pomažu i gotovi obrasci, ali moraju biti prihvaćeni u funkciji stvaranja odnosa. Oni su ponajčešće puni iskustva, života. To osobito vrijedi za biblijske riječi, Vjerovanje i molitvu Očenaša…


Najave: 7.6. ZKL BSI Zagreb: Završno hodočašće na Žumberak


VRHOVEC 29, ZAGREB



Uspon, lipanj 2014.



Približio se kraj našeg druženja u ovoj akademskoj godini. Proučavali smo djela sv. Terezije

Avilske kako bismo napredovali u karmelskoj duhovnosti. U idućoj godini slušat ćemo

predavanja o „Zamku duše“ koji predstavlja vrhunac Terezijina nauka. To će ujedno biti

završetak priprema za jubilej u 2015. godini koji ćemo, ako Bog da, proslaviti u Avili. Rast u

vjeri i usavršavanje u krepostima koje nam je povjerio Gospodin lakše je kada znamo da uz

sebe imamo zaštitnika, Duha Svetog. Neka Vas sve prati njegova zaštita, kao i zagovor naših

karmelskih svetaca!

Vaše vodstvo

https://hr-hr.facebook.com/notes/volim-isusa-i-vjerujem-u-njega-/molitva-duhu-svetom/640509829312519

Molitva Duhu Svetom

O DOĐI, STVORČE O DOĐI, STVORČE,DUŠE SVETI, POHODI DUŠE VJERNIKA, POTECI VIŠNJOM MILOSTI U GRUDI ŠTONO STVORI IH. Duh Sveti je treća Božanska osoba i sudjelovao je u stvaranju zajedno s Ocem i Sinom. (Postanak 1,1.2) Dakle molimo se onome koji točno zna kakvim nas je stvorio i kakvi bi trebali biti. Npr. molimo za nekoga: "O dođi, Stvorče, Duše Sveti, pohodi dušu N.N. ... TI NAZIVAŠ SE TJEŠITELJ, BLAGODAT BOGA SVEVIŠNJEG, STUDENAC ŽIVI, LJUBAV, PLAM I POMAZANJE DUHOVNO. Duh Sveti nam je od Boga dan da bude naš Tješitelj, naš izvor života, ljubav naša. Mi molimo za pomazanje, bilo svoje, bilo da molimo za nekoga, dakle molimo za: - Živi i

opipljivi susret s proslavljenim Kristom.- Duboka unutarnja preobrazba.- Čitanje i duboko razumijevanje Svetoga Pisma.- Izlijevanje brojnih karizmi za izgradnju Crkve.- Otkriće Sakramenata kršćanske inicijacije čime primamo sve više i više bogatstva božanskoga života i napredujemo prema savršenstvu ljubavi .- Rađanje Crkve oko Marije, Isusove Majke.- Evanđeoski zanos za širenje poznavanja Isusa Krista cijelome svijetu. DAROVA SEDAM RAZDAJEŠ, TI, PRSTE DESNE OČEVE, OD VJEČNOG OCA OBEĆAN, TI PUNIŠ USTA BESJEDOM. Duh Sveti je, slikovito rečeno, prst na desnici Očevoj, On nam je od Oca obećan na dar,a darove primamo samo ako ih želimo. On će u pravo vrijeme govoriti umjesto nas, ( Ivan 16,7.13.14). Prema Božjem planu Isus se morao vratiti na nebo kao naš zagovornik pred Božjim prijestoljem "da bi nas zastupao pred Bogom" (Hebrejima 9,24). Ali oni koji vjeruju mogu imati oboje: dok nas uskrsli Gospodin zastupa na Nebu, na zemlji imamo na raspolaganju Duha Svetoga kao neposrednog Isusovog zastupnika. On nam dijeli darove, a to su: 1. Mudrost, 2. Razum, 3. Savjet, 4. Jakost, 5. Znanje, 6. Pobožnost i 7. Strah Božji. ZAPALI SVJETLO U SRCU, ZADAHNI DUŠU LJUBAVLJU, U NEMOĆIMA TJELESNIM POTKREPLJUJ NAS BEZ PRESTANKA. Nekada je pri stvaranju Duh Božji lebdio nad vodama. Danas djeluje u nama da bi nas oblikovao, sačuvao i zaštitio. Molimo se da u nama rastu Njegovi plodovi: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Duh Sveti djelotvorno nastupa umjesto nas. Kada smo obeshrabreni tako da možemo samo još vapiti Bogu, tada Duh Sveti pretvara naš slabi poziv u pomoć u moćnu molitvu pred Božjim prijestoljem. DUŠMANA OD NAS OTJERAJ I POSTOJANI MIR NAM DAJ, ISPRED NAS IDI I VODI NAS, DA SVAKOG ZLA SE KLONIMO. Molimo Duha Svetoga da postanemo svjesni razornih posljedica svoga ponašanja. U svijetu punom poremećenih osobnosti ponekad je teško stvarno znati što je "normalno" i "zdravo". Ali Duh Sveti nam pokazuje kakav je "dobri život" Bog predvidio za svoju djecu. Molimo da nam Bog progovori u srcu, izvede nas ponovno na pravi put ako smo skrenuli i usmjeri naš pogled na konačni veliki cilj - Raj. DAJ OCA DA UPOZNAMO I KRISTA SINA NJEGOVA, I U TE, DUHA NJIHOVA DA VJERUJEMO SVEUDILJ. Duh Sveti nam može otkriti najdublje tajne svemira. Isti Duh koji je vodio učenike, želi i nas uvesti u svu istinu. On nam otvara oči za one duhovne vrijednosti koje lako previdimo. Naši televizori nam pomoću satelita svaki dan u domove prenose slike i lica s drugih kontinenata. Sveti Duh djeluje slično kao "Božji satelit" koji nam donosi Isusovu prisutnost s neba na zemlju da nam Isus bude sasvim blizu kada Ga najviše trebamo. Stoga je mogao i dati obećanje: Ja ću biti s vama i "u vama" (Ivan 14,17).

SVA SLAVA OCU VJEČNOMU I USKRSLOMU SINU MU, SA TJEŠITELJEM PRESVETIM NEK' BUDE SAD I UVIJEKE. AMEN.

http://laudato.hr/Vijesti/Svijet/Blagdan-Duhova---blagdan-Pedesetnice,-kraj-

vazmeno.aspx

Blagdan Duhova obilježava silazak Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća. Naziva se još i Blagdan Pedesetnice, i označava kraj vazmenog vremena. Silaskom Duha Svetoga označen je svečani početak Crkve jer su na taj dan, prema Djelima apostolskim, apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli govoriti drugim jezicima, tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se "dalo krstiti te su primili Duha Svetoga". Na nedjelju Duhova, kada je Duh Sveti sašao nad apostole, oni su dobili darove Duha Svetoga. Ti su im darovi pomogli ispuniti njihovu misiju, a to je propovijedati Evanđelje svim narodima. I nama ovi darovi, po sakramentu svete krizme, pomažu da živimo kršćanskim životom, da živimo u Kristu, Krist u nama. Nad Crkvom s tisuću kultura, jezika i rasa, izlijeva se Duh, koji je korijen jedinstva, i bogatstvo unutarnje Crkve. Svi narodi koji su prisutni u Crkvi, kulturno-jezičnoj različitosti, slušaju istu poruku Krista i ispovijedaju istu vjeru.


…c) Hod prema poniranju: poniranje je stanje duboke sabranosti, a ujedno i jedan vid njezinog produbljenja. Ovoj tematici Terezija posvećuje četiri poglavlja svog djela Put

savršenosti. Ona je uočava kao „gibanje nutrine prema kontemplaciji“, a u tom gibanju sudjeluju čovjekove moći i Božja snaga. U IV. odajama tumači zašto se to zove sabranost: „…jer duša sabire sve moći i ulazi u sebe, sa svojim Bogom“. Imamo, dakle, tri momenta: prisutnost duše sebi, ostvarenu nutrinu, osobni odnos. Tu u stvari nalazimo odgovor na pitanje: gdje susresti Boga tijekom molitve? Važna je ustrajnost, a Terezija će reći da Bog ne ostaje dužan.

Time Terezija jamačno upućuje čovjeka na svijest kako on nije praznina. Njegova se preobrazba vrši preko otkrivanja tajne njegove nutrine. On je zamak, hram, nebo i raj, jer gdje je Bog – tu je raj. Da bi se to uočilo, potrebno je, recimo tako, „pražnjenje duše“ - što

opet nije drugo nego njezino postupno oslobađanje od onoga što nije Bog. Neposredni plodovi ovoga poniranja su mnogostruki: jednom se odnose na integriranost bića, očvršćenje unutarnjeg čovjeka; drugi put na tijek molitve koja poprima sve jači oblik trajnijeg zajedničarenja s Bogom Ocem, bratom, prijateljem, učiteljem i zaručnikom.

d) Zajedništvu s Kristom

Biti u prisutnosti Kristovoj, slušati ga iznutra, govoriti mu, gledati ga s ljubavlju – to je domet molitve, a ujedno i najbolje sredstvo da se molitva ostvari. Poniranje o kojemu smo govorili nije cilj nego sredstvo za jaču doživljenost Boga. Da bi se postiglo zajedništvo s Kristom, to je pitanje milosti, ali i ljudske zauzetosti. Terezija daje neke savjete od kojih izdvajamo slijedeće: odgajati za prisutnost. Ovu će misao Terezija izreći ovako: „Ako ste same, tražite društvo“. To je prisutnost ostvarena po vjeri i ljubavi; odgajati za

kontemplaciju (gledanje-motrenje-zrenje). Ovaj vid zajedništva ona će ovako ocrtati: „Gledajte tko vas gleda“. Molitva je za nju stvar srca, pogleda, gledanje, odgajati za

slušanje: ovo se postiže po jednostavnom „biti tu“, „ostati uz učitelja“, a on nikada nije tako daleko da bi morao podići glas. Važno je biti odgojen za osluškivanje učiteljeve prisutnosti i uočavanje govora te prisutnosti; odgajati za razgovor: odnos je uspostavljen i slijedi življenje odnosa. Ono je prožeto pitanjim i odgovorima, očitovanjima radosti, ali i tegoba. Razgovor je osoban i živ isto onako kako je je živ Bog i čovjek koji se vole i nalaze zajedno. Tu je prisutan sav čovjekov realizam. Tu se zbiva međusobno darivanje. Tu je mjesto najintenzivnijeg odnosa što ga molitelj uspostavlja kao sin s Ocem u Kristu, snagom Duha Svetoga. To je predigra dubinskih mističnih stanja u kojima Bog zaboravlja granice sebedarja.

3. VAŽNOST ODGOJA ZA MOLITVU KROZ ZAJEDNICU Osobni odgoj za molitvu nalazi svoje upotpunjenje u zajedničkom odgoju, u odgoju u grupi: skupina pozvanih da u zajednici uče biti crkva i kao takvi žive iskustvo molitve. Ovaj vid odgoja do sada je bio jako malo studiran sa strane proučavatelja Terezije Avilske. Njezino ju je mladenačko iskustvo poučilo da osobni zahvat u odgojnom molitvenom procesu, ako ostane individualan, nema uspjeha. Potrebno je grupno molitveno ozračje. Bez ovoga ni sama ne bi bila dosegla dubinu: „Sama za sebe mogu reći: da mi Gospodin nije otkrio ove istine i pružio priliku te vrlo često općim s onima što su obavljali unutarnju molitvu, bila bih se… sunovratila u pakao“. Na istom će mjestu Terezija dati naputke neophodne za zajednički molitveni odgoj: prijateljevati, raditi zajedno, moliti zajedno, razgovarati s osobama koje imaju iskustvo molitve, ali i teološko znanje. Budući da je za nju molitva pitanje života, zajedništva u životu, jasno je da je i sva njezna pedagogija prožeta upravo egzistencijalnim zahvatima i sadržajima: učiti i naučiti puninu življenja.


Documents

Uspon, listopad 2013.karmelbsi.hr/wp-content/uploads/uspon/ZKL-BSI... · Duhovne vježbe u šutnji od 18. do 20. listopada „Blago čistima srcem – oni će Boga gledati“ Duhovne