Suprostavljene po svojim unutranjim politikim ureenjima faistika Njemaka i socijalistiki SSSR u periodu izmeu dva rata nikada nisu imale prijateljske meusobne odnose. Jo nekoliko godina prije izbijanja Drugog svjetskog rata postalo je jasno da Hitlerove teritorijalne apetite velike sile (prije svega Francuska i Engleska) nee moi zadovoljiti, unato davanju brojnih ustupaka i uloenim naporima za odravanje mirnih odnosa. U takvoj situaciji sovjetski politiari nastojali su pregovrati sa Engleskom i Francuskom o postizanju sporazuma kojim bi se maksimalno zatitili od eventualnog Hitlerovog napada na SSSR. Meutim uslijed francuskog i engleskog oklijevanja, i najzad nemogunosti da se ove dvije drave sa SSSR-om dogovore o detaljima sporazuma, do postizanja nikakvog sporazuma nije dolo. Ve 1938. sovjetske voe, prije svega Staljin, bile su svjesni da do sporazuima sa zapadnim silama nee doi, ali su isto tako bili svjesni da je opasnost od Hitlerovog napada sve vea. Zbog toga se odluuju da indirektno promjene kurs svoje politike prema Njemakoj, paljivo ispitujui teren za tu opciju. Istovremeno, i Hitler ima potrebu da se osigura, barem privremeno ratovanja na dvije fronte, pa i on nareuje svojim predstavnicima u Moskvi da otponu pregovore sa Rusima. Kako emo to vidjeti u radu ove dvije drave najprije su obnovile sporazume o trgovinskoj i ekonomskoj suradnji, a onda su u augustu 1939. potpisale sporazum o nenapadanju i prijateljstvu. Kako je dolo do ovakvog zaokreta u politici ovih drava i kakve je to posljedice imalo zadatak nam je da pokaemo u ovom radu.