1. UVOD U KOMUNIKACIJU U najirem smislu, komunikacija oznauje razmjenu informacija izmeu dvije ili vie osoba. Komunikacija ili interakcija meu osobama, odnos pri kojem jedna osoba utjee na ponaanje druge osobe. Kao svjesna interakcija, komunikacija je bit i cilj animacije. Interakcija je kriterij uspjenosti komuniciranja i animacije u kojoj treba pratiti afekte interakcije, reakciju turista kao primaoca informacije koju komuniciranjem dobiva. OBLICI KOMUNIKACIJE Jezik, kao osnovno i najvanije sredstvo ljudske komunikacije, predstavlja tek jedan element mnogo ireg podruja, simiotike, znanosti koja istrauje sve znakovne sustave, dakle ukupnu komunikaciju svih osjetila. Oblici ljudske komunikacije mogu se klasificirati na vie naina. Najee su podjele prema ulozi pojedinih osjetila, odnosno prema funkciji u procesu komunikacije. OBLICI KOMUNIKACIJE PREMA OSJETILIMA I ljudi i ivotinje komuniciraju pomou osjetila, pa je podjela prema oblicima komunikacije prema osjetilima ( sluh, vid, dodir, miris, opip ) vrlo logina. SLUNO GOVORNA KOMUNIKACIJA Sluno-govorna komunikacija u prvom redu kroz govor i jezik. Ovoj grupi pripadaju i osobine glasova, (npr. boja, vokalna odstupanja od jezinog standarda i sl. ) koje komuniciraju identitet govornika. VIZUALNA KOMUNIKACIJA I vizualna se komunikacija oituje u jezinom i nejezinom obliku. Jezini oblici jezine komunikacije su npr. jezici gluhonijemih. Vrhunac razvoja vizualne i jezine komunikacije je razvoj pisama. Tipini nejezini oblici komunikacije su izraz lica ( npr. smjekanje ili mrtanje) i geste ( npr. slijeganje ramenima ). TAKTILNA KOMUNIKACIJA Dodir, iji su osnovne funkcije nelingvistike, predstavlja vrlo pouzdan znak prirode drutvenih odnosa meu ljudima. Jezina uloga dodira ograniena je na komunikaciju gluhih i slijepih, te tajne jezike. Zajednika oznaka za vizualnu i taktilnu komunikaciju je neverbalna komunikacija, popularno nazvana govor tijela. KOMUNIKACIJA OKUSOM I MIRISOM Okus i miris imaju u ljudskoj komunikaciji, za razliku od ivotinjske, sporednu ulogu. Ipak, oni utjeu na percepciju vanjskog svijeta. Okus i mirisi ( uz zvuk i svijetlo) predstavljaju tipine distraktove komunikacije.

OBLICI KOMUNIKACIJE PREMA ULOZI JEZIKA S obzirom na ulogu jezika, komunikacija se moe podijeliti na dvije kategorije : verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Verbalnu komunikaciju obino podrazumijeva govor i pisanje. Medij verbalne komunikacije je jezik. Neverbalna komunikacija ukljuuje ton, izraz lica, pogled, poloaj i pokrete tijela, geste, fiziki izgled i uporabu prostora. VERBALNA KOMUNIKACIJA Opisi verbalnih kodova obino se svode na pisani i govorni jezik, no to nisu jedini oblici verbalne komunikacije. Komunikacijski sustavi mogu se zasnivati na zvidanju ili bubnjanju, a postoje i specijalizirani kodovi koji se razmjenjuju elektronskim i telegrafskim putem. NEVERBALNA KOMUNIKACIJA Neverbalna komunikacija u velikoj mjeri otkriva osjeaje i misli govornika. Ton glasa, izraz lica, geste, dodiri, dranje tijela govore o prirodi odnosa meu sudionicima u procesu komunikacije. Iz prirode neverbalne komunikacije proizlazi njezina dvosmislenost, to ini estim uzrokom nesporazuma. UTNJA Lingvistika utnju definira negativno, tj. kao odsutnost govora i po tradiciji je ignorira. utnja moe biti znak razmiljanja, umora, nezadovoljstva ili neprijateljstva, ali i oblik drutvene kontrole. Poznavanje pravila utnje jednako je vano kao i poznavanje pravila govora. Pravila utnje odreena su etnikom i regionalnom kulturom kao i klasnom pripadnou. KOMUNIKACIJA MEULJUDSKIH ODNOSA Nema segmenta drutvenog ivota, profesije i djelatnosti u kojoj komunikacija nije vana. Vjetinom komunikacije pojedinac utjee na sugovornike obitelj, prijatelje, poznanike, suradnike, poslovne partnere, podreene i nadreene. Komunikacija ima kljunu ulogu u stvaranju povoljnih ili nepovoljnih dojmova o pojedincu ili organizaciji. Komunikacija je najjednostavnije reeno, razmjena informacija, ideja i osjeaja verbalnim i neverbalnim sredstvima, prilagoena drutvenoj prirodi situacije, tj. situacijskom kontekstu. Komunikacija pojedinaca i grupa proizlazi iz komunikacijskih potreba sudionika. Komunikacija je osnova i uvjet uspjeha svih meuljudskih privatnih i poslovnih odnosa. 2. POJAM, CILJ I NAELA ANIMACIJE Izrazi animacija i animirati imaju podrijetlo u latinskom jeziku anima ( dua) te animare ( oivljavati to, nadahnuti ivot, poticati, pokretati, motivirati.) Za animaciju je najznaajnije formiranje skupina postavljanjem ciljem : zajednika aktivnost koja e biti dovoljno atraktivna da privue turiste i ponuka ih da se ukljue u skupine. Animacija se moe definirati kao sastavni dio turistike ponude, koji znai obogaenjem te ponude raznim sadrajima, te kao poticaj turista na sadranje i turistiki boravak. Cilj animacije je da kroz humanistike funkcije, pridonosi postizanju ekonomskih rezultata, odnosno poveanju ukupne potronje turista. Animacijom humanistika funkcija turizma zadovoljava potrebe turista, prvenstveno potrebe za promjenom, druenjem i afirmacijom; animacijom se nadalje razvija

kultura odmaranja turista, stjeu se nova znanja i vjetine, kao i navike provoenja slobodnog vremena. Cilj animacije se moe ostvariti potivanjem nekih osnovnih naela meu kojima, uz naelo primjerenosti turistima, valja istaknuti naelo slobode te naelo aktivnosti. Naelo slobode je jedno od temeljnih naela koritenja slobodnog vremena i podrazumijeva da se aktivnosti slobodnog vremena ne smiju propisivati, ve treba prepustiti pojedincu da ih slobodno bira u sklopu raznovrsnih mogunosti. 2.1. MODELI I NAINI KOMUNIKACIJE U ANIMACIJI Ostvarivanje dijalokog komuniciranje mogue je, ili olakano, u manjim skupinama, a sudjelovanje lanova skupine u komunikaciji moe se prikazati raznim tipovima komunikacijske mree. U socijalnoj se psihologiji razmatraju tipovi komunikacijske mree u pogledu efikasnosti rjeavanja zadataka i zadovoljstva lanova skupine ostvareno komunikacijom. Meu tipovima komunikacijske mree u animaciji treba teiti onim tipovima u kojima nema sredinje osobe u komuniciranju, kao to su tzv. tipovi kruga i mree potpune nezavisnosti. U mrei kruga svaki lan skupine moe neposredno komunicirati s dvama susjednim lanovima, dok u mrei potpune nezavisnosti svaki lan skupina moe komunicirati sa svim ostalim lanovima. U ovakvim oblicima komuniciranja postoji veliko zadovoljstvo lanova skupine zbog ostvarivanja komunikacije meu svim ostalim lanovima. Potujui naelo slobode i aktivnog sudjelovanja, animator e uvijek nastojati ostvariti takve tipove komunikacijskih mrea u kojima je on samo jedan od sudionika. Sredinji poloaj animatora u komunikaciji potreban je, na primjer, pridavanju prvih informacija o hotelu, turistikom mjestu, na izletu i sl. Komunikacijsko sredinji poloaj animatora rezultat je injenice da je on izvor informacija, iz ega proizlazi njegov poloaj komunikatora, odnosno, koordinatora i voe. Svaki sadraj i aktivnosti animacije ima za cilj ostvarivanje komunikacije s turistima i meu njima, a vrijednost tih sadraja, zavisna je na stupnju ostvarenja neposrednoga, dvosmjernoga komuniciranja meu sudionicima aktivnosti. Neposredno komuniciranje kao izravni cilj komunikacije esto se oznaava izrazom drutveni kontakti, a oni mogu imati razne druge nazive: Veer kontakta i konverzacija s gostima , Jutarnje informacije , Vi animator , Informativni sat , itd. Animacijska vrijednost raznih oblika drutvenih kontakata velika jer neposredno pridonose zadovoljenju najraznovrsnijih znatielja to opet dalje pridonosi formiranju gosta i njegovom poticaju na sudjelovanje u aktivnostima.