UVOD U PSIHOLOGIJU

I. POGLAVLJE

ŠTO JE PSIHOLOGIJA?

„SVI SMO MI PSIHOLOZI“- Pojam je i opseg psihologije je često nejasan (neki kažu: „tajanstvena“

znanost, ona koja „čita tuđe misli“, miješa se s psihijatrijom itd.).- Često se kod nekih izjednačuje s psihoanalizom, kao ona koja „kopa“

po nesvjesnim i podsvjesnim sferama pojedinaca ili s vidovitošću i proricanjima.

- Kao znanost „dobro poznata“ teško se shvaća kad je definiramo kao znanost o psihičkim procesima (ili znanost koja proučava čovjekov duševni život) koju treba proučavati.

- Koliko stvari u životu prihvaćamo kao dobro poznate pa se i ne pitamo za uzroke (npr. zašto su oblaci bijeli ili tamni?, zašto voda gasi vatru?, zašto predmeti padaju prema dolje? i dr.).

„PRAKTIČNI TEST ZNANJA IZ PSIHOLOGIJE“ 1. Čovjek uvijek znade zašto nešto želi ili ne želi, tj. Zašto nešto radi ili ne radi?2. Čovjek posjeduje pet osjetnih područja (vid, sluh, njuh, okus, kožni osjeti).3. Danas je već dokazano da neki ljudi mogu vlastitom voljom pokretati blize

lagane predmete.4. U primitivnim kulturama nema samoubojstva.5. Postoji jasna granica između normalnog i duševno bolesnog čovjeka.6. U međusobnom komuniciranju među ljudima riječi su glavni komunikacijski

faktor.7. Prosječna inteligencija žena niža je od prosječne inteligencije muškaraca.8. Podsvijest igra veliku ulogu u čovjekovu životu.9. Strah od zmije čovjeku je urođen.10. Iskusan grafolog može na osnovu rukopisa uspješno kazati o kakvoj se ličnosti

radi.

1

11. U Lourdesu i drugim svetištima događaju se samo takva izlječenja koja su medicinski protumačiva.

12. Debeli ljudi obično su dobroćudniji od mršavih.13. Alkohol, uzet u malim količinama, povećava naše sposobnosti.14. Ljudi koji polako uče zapamte više od onih koji uče brzo.15. Vozači – muškarci imaju u prometu manje nesreća od žena.16. Za ljubav između dvoje ljudi bolje je da se znatno razlikuju po svojoj ličnosti, jer

„suprotnosti se privlače“.17. Po rođenju svi ljudi imaju jednake mogućnosti za stjecanje različitih

sposobnosti.18. Vrhunski matematičari maju genijalnu inteligenciju.19. Čovjekova inteligencija često se može prosuditi iz izgleda njegova lica.20. Onaj tko je pošten u jednoj situaciju, pošten je i u svim drugim situacijama. 21. Čovjek će lakše učiniti neke prekršaje ako je sam nego ako je u društvu.22. Sjedište naših emocija je srce.23. Agresija je najvećim dijelom naslijeđena. 24. Onaj koji laže obično ne gleda sugovornika u oči.25. Kazna kao odgojna mjera za čovjeka nema učinka.

- Stari su grci pokušavali protumačiti pojave koje se događaju u čovjeku iako nisu koristili izraz psihologija.

- Izraz je složenica grčke riječi „psihe“, što znači duša, i „logos“, koja znači um, razum, znanje.

- Za sada je poznato de je izraz „psihologija“ prvi upotrijebio hrvatski književnik Marko Marulić (1450 – 1524) u svom spisu Psichologia de ratione animae humanae.

DEFINICIJA PSIHOLOGIJE- Definicija „znanosti o duši“ nije zadovoljavajuća i nejasna je. - Pojam „duša“ prema nekim američkim psiholozima je nešto što nije

„vidljivo“, „opipljivo“ niti mjerljivo, pa oni zagovaraju da jedino ono što se smije istraživati jesu vanjske reakcije, tj. vanjski znakovi nekih unutarnjih događanja.

2

- Ti vanjski znakovi se mogu poistovjetiti s izrazom „behavior“ (ponašanje, u širem poimanju), pa su ovi istraživači psihologiju definirali kao znanost o ponašanju, i takva se psihologija naziva bihevioristička psihologija.

- Ova se psihologija zanima za odnos između objektivnog podražaja (stimulus, skraćeno S) i mjerljive, vidljive reakcije na podražaj (reakcija, skraćeno R). Odnos je S R

- Oni ne niječu „psihičko“, nego vele da ono nije dostupno znanstvenim istraživanjima. Netko je rekao da „doživljaj pripada jedino subjektu“, jedino mi možemo znati o tome i nešto drugi ukoliko mu saopćimo, ili se odrazi u ponašanju.

- Ipak, psihologija se zanima i za naše doživljaje (npr. čuvstva), a ne samo za njihove vanjske znakove, jer su ti znakovi samo simptomi da se ispod njih krije nešto što zanima psihologa. Stoga se ne može definirati kao znanost o ponašanju.

- Kao prihvatljiviju definiciju možemo uzeti ovu: - Psihologija je znanost o doživljajima i o ponašanju koje je odraz tih

doživljaja. (Europski psiholozi je definiraju kao znanost koja se bavi psihičkim procesima i njihovim manifestacijama u ponašanju).

KOJIM SE DOŽIVLJAJIMA BAVI PSIHOLOGIJA?- Koji su to doživljaji koji pripadaju samo nama, a bavi se psihologija?

1. Postojanje svijeta oko nas i njegovo djelovanje na nas, to su spoznajni doživljaji (kognitivni doživljaji).

2. Na spoznajni svijet reagiramo čuvstvima ili emocijama (emotivni doživljaji).

3. Naša reakcija na doživljaj je „volja“ na neku akciju ili motivacija da nešto poduzmemo (motivacijski doživljaji).

- Psihologija proučava i osnovne cjelovite karakteristike nekog čovjeka i njegovo ponašanje (probleme ličnosti, karaktera).

- Psihologiju zanimaju i nasljedni faktori kao i okolni faktori (odgoj, učenje, školovanje) koji djeluju na ličnost.

- Socijalna psihologija se zanima kako čovjek reagira u društvu, npr. ako je uz samo nekoliko osoba i u društvu više osoba.

- Ona jednostavna formula podražaja i reakcije na podražaj predložena od biheviorista (S R) , to jest da neki podražaj izaziva neku

3

reakciju, mijenja u S O R, što znači da se vrednuje i faktor organizma ( O ).

- Svaki se vanjski podražaj „prelama“ kroz organizam i daje potpunu reakciju.

- Primjer: jaki fizikalni podražaj izaziva jaku reakciju (primjer kugle u bilijaru). Ali, svaki jaki fizikalni podražaj e mora odmah izazvati i jaku reakciju (vojnik kod topa ne reagira na jak udar), s druge strane jedan slabi fizikalni podražaj može izazvati jaku reakciju u ponašanju (da se vojniku šapne na uho neki težak slučaj iz obitelji). Može se reći da čovjek više reagira na smisao i značenje nekog podražaja, nego na fizikalne karakteristike podražaja.

- Naš organizam transformira objektivne karakteristike podražaja pa je teško predvidjeti kako će se podražaj „transformirati“ i kakovo će biti ponašanje.

(završetak 4. ožujka 2008.)

ZNANOST I PSIHOLOGIJA- Da bi nešto bilo znanost mora imati svoj predmet istraživanja, a za

psihologiju to su čovjekovi doživljaji i njegovo ponašanje. - Znanost mora imati i svoju metodu istraživanja. U psihologiji su brojne

metode (npr. Eksperiment, anketa, opažanje ili mjerenje, povijesna metoda itd.) koje često imaju i druge znanosti.

- Česta metoda je eksperiment koja se definira kao „namjerno izazivanje neke pojave u svrhu opažanja ili mjerenja“.

- Za psihologiju je značajna i njoj vlastita metoda samoopažanja ili introspekcije, koja se sastoji u sustavnom opažanju vlastitih doživljaja. Pomaže nam da se izjasnimo o svojim doživljajima.

DRUŠTVENA ILI PRIRODNA ZNANOST?- Čovjek sve želi sistematizirati da bi lakše mogao ovladati

materijalom.Tako i znanost želi svrstati na pojedina područja. - Psihologija je primjer kako je njezino nasilno smještanja bilo u jedno

područje ili drugo nema posebno značenje. - Današnja psihologija je znanost koja u sebi sadrži različite pristupe

pojedinim problemima: neki su potpuno biološki (proučavanja uloge

4

živčanog ustava, mozga i dr.), neki su društveni (uloga odgoja, društveni utjecaj i dr.).

- Psiholog Zimbardo i drugi kažu da je psihologija ujedno „društvena“, „ponašajna“, „mozgovna“, „kognitivna“ i „zdravstvena“ znanost.

- Mnogi ističu da psihologija dotiče mnoge probleme i kao put vodi kroz mnoga područja koja se žele upoznati.

ULOGA PSIHOLOGIJE U DANAŠNJEM SVIJETU- U velikom broju i društvenih i prirodnih znanosti uočeno je da

psihologija ima veliku važnost. - Tako pr. u medicini stjecanje povjerenja u liječnika, stav i vjerovanje

bolesnika u oblik terapije predstavlja važan faktor u borbi protiv bolesti i u održavanju zdravlja.

- U pravu i kriminalistici se i te kako govori o „subjektivnom faktoru“ pri prosuđivanju krivnja i važnosti psiholoških faktora kod donošenje odluke o visini kazne.

- U borbi protiv najozbiljnijih problema čovječanstva: nasilja, ratovi, AIDS, pušenje, droga, onečišćenje okoline i dr., psihologija pomaže i često uspješno rješava ozbiljne probleme i opasnosti vezane uz to svojim djelovanjem na ljude na području učenja, stjecanja znanja, mijenjanjem stavova i dr.

KOJIM JE PROFESIJAMA PSIHOLOGIJA POTREBNA?- Neophodna je za profesije koje imaju mnogo kontakta s ljudima

(liječnici, službenici, policajci, suci, nastavnici, svećenici...). - Naročito oni koji su u kontaktu gdje su ljudi posebno uzbuđeni (npr.

kod intervencija u prometnim nesrećama, u slučajevima nasilja i sl.) gdje su ljudi u šoku pa se ne ponašaju normalno.

- U jednom seminaru pripravljenom za ljude „od posla“ i politike voditelj je naglasio sljedeće: Bitno je shvatiti: 1) da se ljudi ne slažu u svom mišljenju u jednoj te istoj stvari; 2) zbog neslaganja i različitosti mišljenja dolazi do čestih sukoba, pa je potrebno doznati neke bitne činjenice o frustracijama. A od toga se ljudi brane različitim obrambenim mehanizmima koje je potrebno prepoznati.

5

II. POGLAVLJE

ORGANSKE OSNOVE NAŠIH DOŽIVLJAJA

- Iako još ne znamo točno što je to „psihičko“ i što su to naši doživljaji, ali je jedna činjenica sigurna da „psihičkog“ nema bez nekih organskih, fizioloških preduvjeta.

- Ti preduvjeti su postojanje živčanog sustava i mozga. Poznato je da, čovjek kome mozak prestane funkcionirati, psihički je mrtav, i taj čovjek nema nikakvih doživljaja.

- Jedan od pokusa, gdje jedno ponašanje izgleda razumno iako nije, to je pokus sa žabom kojoj je odsječena glava, a ona izgleda da funkcionira normalno i da joj srce kuca, jer ima neke reakcije kao u zdrave žabe.

- Takvo, na prvi pogled, razumsko ponašanje neke je uputilo na razmišljanje da li postoji izvan mozga možda i drugi centar, npr. u kralježnici.

PODJELA ŽIVČANOG SUSTAVA Dijeli se na središnji ili centralni (veliki i mali mozak i kralježnička

moždina) i periferni živčani sustav. Periferni se dijeli na somatski i vegetativni:

1. Somatski živci su oni kojima:a) primamo informacije iz okoline ili iz tijela i zovu se senzorni živcib) i oni kojima upravljajmo našim mišićima i pokretima, i zovu se

motorni živci. 2. Vegetativni (autonomni) živci su oni na koje uglavnom nemamo

utjecaja (živci koji reguliraju rad srca, probave, disanja, tjelesne temperature, krvnog pritiska). Ovaj se sustav dalje dijeli na: a) simpatički (suosjećajan) - onaj koji mobilizira tjelesne aktivnosti (kod opasnosti, borbe za život) ib) parasimpatički (protiv) – onaj koji je suprotan simpatičkom i djeluje u fazama odmora i oporavka organizma.

MOZAK

6

- Mozak je glavni organ živčanog sustava. On je kontrolni centar citavoga tijela, odgovoran za mišljenje, pamćenje, govor i osjećaje. Sastoji od tri osnovna dijela:

1. Moždano deblo – proteže se od gornjeg dijela kralježničke moždine pa do baze mozga. Taj je dio odgovoran za osnovne životne funkcije i za preživljavanje. Kroz taj dio prolaze glavni živčani putovi za osjećanje i pokretanje, tu se živci ukrštaju, tu je jezgra za disanje, krvni pritisak, centri ugode, centri za rad crijeva i dr.

2. Mali mozak – je odgovoran za naše pokrete i refleksno reguliranje.3. Veliki mozak – koji se dijeli na koru mozga (korteks – glavni i

najvažniji dio) i strukture ispod korteksa. - Korteks je odgovoran za karakteristike koje su specifično ljudske:

predviđanje, govor, mišljenje, rješavanje problema i dr. Debljina kore moga je 2-3 milimetra.

- Struktura ispod korteksa – sadrži „talamus“ (relejna stanica koja prima sve informacije i šalje ih dalje), „hipotalamus“ (upravlja održavanjem ravnoteže među različitim tjelesnim procesima uz pomoć hipofize), kao i „limbički sustav“ (važan za pamćenje). Tu su i centri za

7

motivaciju, jedenje, pijenje, seksualno ponašanje, agresivnost i neagresivnost.

- Anatomski gledano, veliki mozak se sastoji od dvije polutke (hemisfere): lijeve i desne, koje nisu potpuno odvojene, nego su spojene „žuljevitim tijelom“ koje se sastoji od nekoliko stotina milijuna živčanih vlakana koji povezuju u komunikaciji dvije hemisfere.

- Mozak je najkompleksnija struktura u cijelom svemiru, koji se sastoji od preko 100 milijardi živčanih stanica, a svaka ima vezu s još oko nekoliko tisuća stanica. Obavlja mnoštvo mentalnih aktivnosti koje se ne mogu usporediti ni s kakvim računalom (Koja je razlika između mozga i računala?)

- Kod starih filozofa Grčke smatralo se srce središtem nekih važnih funkcija, pa i sjedištem duše. Pa i danas neki smještaju razum u mozak, a čuvstva u srce. No, dobro se sjetiti, srce je samo pumpa, savršena i vrlo komplicirana, ali nema nikakve veze s našim doživljajima.

- Veliki mozak je prosječno težak oko 1.400 grama (neki su mislili da je u težini mozga razlika od drugih bića). Smatra se da broj živčanih stanica ono po čemu se ljudski mozak razlikuje od životinjskog.

- Iz mozga izlazi 12 pari živaca koji primaju informacije i upravljaju velikim dijelom naših organa koji se nalaze u glavi, vratu, grlu (oči, vid, sluh, gutanje, okus i dr.) i nekima u tijelu.

- Iz kralježničke moždine izlazi 31 par živaca koji primaju informacije i šalju komande u pojedine dijelove tijela.

- Korteks je najsavršeniji dio mozga gdje se nalaze tijela živčanih stanica i veliki broj važnih centara za osjete i motorne funkcije. Tu su smješteni motorni centri, osjetni centri, vidno područje, slušno i govorno područje.

8

CENTRI ILI SINKRONIZIRANA DJELATNOST- Rad pojedinih čovjekovih funkcija ovisi o sinkroniziranoj aktivnosti

različitih dijelova mozga koji se ne moraju nalaziti na istom dijelu mozga.

- „Različiti se dijelovi mozga povremeno međusobno pomažu, a tu suradnju teško je prozrijeti“ ( Lausch). To vrijedi za kompleksnije funkcije kao: pamćenje, mišljenje, rješavanje problema...

- Tražiti npr. u mozgu „centar“ za inteligenciju bilo bi besmisleno kao tražiti jednu tipku na glasoviru na kojoj ćemo odsvirati Beethovenovu sonatu.

PLASTIČNOST MOZGA- Važna karakteristika velikog mozga je njegova plastičnost, to jest

mogućnost uspješnog prilagođavanja novonastalim situacijama. - Primjer vraćanja pojedinih funkcija kod oštećenja nekih centara mozga,

ili kod moždanih udara.- Primjer pokusa s naočalama koje su vanjski svijet okretale naglavačke.

Sve se vidjelo naopako, drugačije, dok se nisu prilagodili. A onda se 9

dogodilo da je ispitanik probudivši se ponovno oko sebe vidio sve normalno.

LIJEVA I DESNA HEMISFERA- Obje mozgovne polutke imaju uglavnom simetrično smještene pojedine

senzorne i motorne centre, no lijeva polutka prima informacije iz desne strane tijela, i upravlja desnom stranom, a desna obrnuto. Iako su polutke slične, međutim postoje i neke razlike.

- Dok je lijeva polutka više osposobljena za neke razumske i logičke operacije, desna je sposobnija za shvaćanje prostornih odnosa, za estetska prosuđivanja i sl.

- Primjer čovjeka kojem e presječeno „žuljevito tijelo“ –to jest kad je lijeva hemisfera odvojena od desne – te nema obavještenja s jedne hemisfere drugoj (pokus: držanje predmeta kojeg ne vidi u lijevoj i desnoj ruci; ili pokazivanje slike jednom ili drugom rukom).

- Kod nekih fizioloških poremećaja čovjeku je onemogućeno ponašati se onako kako bi se ponašao kod nedirnutog mozga. (Primjer bolesnika koji može prinijeti čašu punu vode i piti, a s praznom to ne uspijeva). Električno podražavanje može dovesti do npr. da bolesnik čuje neku melodiju, iako ona u stvarnosti ne svira).

- Podražavanjem jednog dubinskog centra može dovesti do agresivnog ponašanja čovjeka ili suprotno, povlačenje i strah od okolnih bića (primjer psihologa Delgada 1963. i slučaj s bikom).

SENZORNA DEPRIVACIJA- Ponekad čovjeku godi da bude lišen svih osjeta, npr. kad je umoran.

Međutim, ako se u tom pokusu ustraje postaje mu neugodno i počinju se pojavljivati halucinacije i ispitanik doživljava paniku (slučaj samice i lišenja čovjeka bilo kakve komunikacije i informacija – teka kazna).

(završetak 11. ožujka 2008.)

MOZAK I STARENJE- Do kakvih promjene dolazi starenjem? Naše se sposobnosti i mozak

razvijaju do 18 godine a nakon toga uglavnom ostaju na istom do 35, zatim dolazi do laganog opadanja sposobnosti, a nakon 65 sve bržeg.

10

- Ranije metode istraživanja kao što je transverzalna metoda, koja, u danom trenutku, u postupak uzima različite generacije ispitanika, nije mogla pravilno sagledati taj problem zbog toga što generacije rasle u različitim životnim prilikama (ratne generacije, blagostanja, kriza i dr.).

- Preporuča se kao ispravna longitudinalna metoda koja bi trebala pratiti istu generaciju od njezina početka do kraja. Problem je kod nje duljina i što to mora raditi tim istraživača i generacije...

- Prilagođena istraživanja longitudinalnom metodom danas pokazuju da se neka dosadašnja mišljenja ne poklapaju: npr. kod inteligencije dolazi do opadanja nekih faktora (rječitost), a drugo sporije (sposobnost rezoniranja), a u neki faktorima dolazi čak i do porasta (verbalne sposobnosti). Brzina mentalnog rada i brzina snalaženja kod starih ljudi je manja nego kod mladih. No, treba im omogućiti da rade svojim tempom, tada su uspješni.

- Može nam poslužiti jedan od testova (Stroopov test) koji promatra pažnju. Zadatak je da ispitanik brzo redom prolazi svaki redak i glasno izgovara riječi „velika“ ili „mala“, ravnajući se prema tome kako je riječ otisnuta, velikim ili malim slovima.

VELIKA velika mala VELIKA MALA velika

VELIKA MALA velika mala MALA velika

MALA mala velika MALA VELIKA MALA

- Drugi primjer: vidi u njizi, str. 54-55. Test „Zrcalnog pisma“- Jedna od teškoća starijih ljudi jest pamćenje: lako zaboravljaju i teško se

sjete, ali više na mentalnom nego na motornom planu. Slabija se sposobnost pamćenja kompenzira vježbom zapamćivanja i tehnikama pamćenja (mnemotehnika).

- Gore rečeno vrijedi za zdrave starije ljude, ali drugo je s oboljenjima i senilnim ljudima (Alzheimerova bolest – kad dolazi do propadanja mozgovnih stanica).

11

MOŽE LI SE MOZAK PRESADITI- Bilo je nekih pokušaja rada sa mozgom kod životinja, ali kod čovjeka se

to vjerojatno neće dogoditi. Pitanje je da li bi to bilo presađivanje mozga na tijelo ili tijela na mozak. To bi bio drugi čovjek, to bi bilo presađeno tijelo.

IMA LI OSIM ŽIVČANIH JOŠ KAKVIH STANICA?- Pored živčanih postoje i glia stanice (gr.glia = ljepilo), koje se dijele i

reproduciraju. Vjerojatni i one igraju neku važnu ulogu za koju se još sigurno ne zna. Uglavnom se smatra da „podupiru“ mozak. Prema nekima oni imaju ulog poluvodiča.

MALI MOZAK- Nalazi se ispod zatiljnog dijela velikog mozga. Ima lijevu i desnu

hemisferu.On je važan integracijski centar za cjelokupnu motoriku: koordinacija pokreta i održavanje ravnoteže, a to radi preko primanja informacija od osjetnih organa. Mali mozak obrađuje sve informacije

12

dok se krećemo.postoje naznake i o nekim kognitivnim funkcijama. Od otrovanja alkoholom mali mozak je poremećen (pijanci). Mali mozak je već dobrano razvijen i kod dvogodišnjaka.

REFLEKSI- U svakodnevnom životu naše poimanje pojma refleks ponešto je

pogrešno upotrijebljen. Kad kažemo da netko (npr. golman, vozač) ia dobar refleks onda se tu radi o vremenu reagiranja, što uključuje: vrijeme da se osjeti podražaj, vrijeme da se shvati i odluči što učiniti, vrijeme potrebno da naredba stigne iz mozga u mišiće itd.

- Refleks je, međutim, reakcija koja nema veze s centralnim procesima, jer se odvija ispod razine mozga (subkortikalna reakcija). Primjer pravog refleksa je patelarni refleks (patela je koštana pločica na zglobu) kojim se provjerava funkcioniranje živčanog sustava (udarac batićem ispod koljena i tada poskoči potkoljenica). Kod ovog refleksa živčano uzbuđenje izazvano udarcem, senzornim živcima ide do kralježnice gdje se pomoću spojnog neurona prebaci u prednji dio kralježničke moždine kojim putuju motorni živci prema mišiću koji izaziva podizanje potkoljenice. Tek tada jedan dio senzornog uzbuđenja odlazi u korteks i javi što se dogodilo: tek tad osjetimo da smo primili udarac u koljeno, ali refleks nismo mogli spriječiti.

- Slično je i na drugim dijelovima tijela. Npr. refleks zjenice: kod naglog osvjetljenja ona se stisne ili u mraku se proširi.

- Stoga, kod reakcije vratara radi se o svjesno kontroliranim i namjernim pokretima. Kad se radi o uvježbanom pokretu pojavljuje se slična reakcija kao i kod refleksa i neki to zovu „stečeni refleksi“ (kod igranja stolnog tenisa i sl.).

- Pokus će pokazati važnost refleksnih regulacija kojima upravlja naš mali mozak: 1. Stajanje na jednoj nozi otvorenih očiju i vrtiti glavom; 2. Ista vježba sa zatvorenim očima i mirnom glavom (važnost uloge vida u održavanju ravnoteže); 3. Zatvorenih očiju prignuti glavu na prsa na jednoj nozi, vrtiti glavom lijevo i desno – vrlo je teško stajati na jednoj nozi.

- Zaključujemo da refleksni pokreti održavaju ravnotežu koju regulira naš mali mozak što ovisi i od informacija od vidnih i vestibularnih osjeta (receptor za promjene položaja tijela).

13

- I pored dobro istraženosti reakcija i djelovanja mozga, on je uvijek terra incognita, nepoznata zemlja u kojoj se treba još mnogo toga otkriti.

ŽIVČANA STANICA- Živčani se sustav sastoji od živčanih stanica (neurona), koji se ne dijele.

Različitog du oblika, a uz staničnu jezgru imaju izdanke, kojima „putuju“ informacije, na jednoj strani su dendriti (slični drvetu), a na drugoj akson (dulje vlakno).

- Putovanje živčanog uzbuđenja je „jednosmjerno“ od dendrita preko aksona do druge stanice i veoma brzo preko neurotransmitera.

14

III. POGLAVLJE

NASLIJEĐE ILI OKOLINA

- Mnogi su se pitali da li je čovjek proizvod naslijeđa ili okoline. John Locke (17 st.) tvrdio je da je čovjek prazna ploča a kojoj iskustvo „upisuje“ svoje tragove i tako formira čovjekovu ličnost. Prirodnjaci su tvrdili da čovjeka određuje naslijeđe. To se u filozofiji zove opreka između „empirizma“ (lat. empiria = iskustvo) i „nativizma“ (natus = rođen). Danas s ne niječe utjecaj i jednog i drugog. Ovo je pitanje od velike važnosti i za pedagogiju, psihologiju, medicinu, kriminalistiku, sociologiju, pravo itd.

- Valja napomenuti da je ovo pitanje naslijeđe ili okolina krivo postavljeno, trebalo bi glasiti: Koliko djeluje naslijeđe, a koliko okolina? Pitanje količine utjecaja jest i problem koji nije lako riješiti. Da li je npr. bolest raka pluća nastala uslijed životne sredine ili nasljedno i koliko je jedno i drugo?

- Potpuno genetski determinirane karakteristike su npr. nekih tjelesnih obilježja čovjeka (boja kože, kose, očiju) i nije lako djelovati na te promjene jer su geni nosioci osobina. Takva programiranost e i kod spola i kad se rađamo kao ljudi. Za sada je teško odrediti količinu sudjelovanja jednih ili drugih faktora.

- Ispitivanja kod jednojajčanih blizanaca, koji su neka vrsta „kopije“ istog čovjeka, na području inteligencije pronađeno je, iako su odgajani u različitoj sredini, da pokazuju veću sličnost inteligenciji nego dvojajčani ili braća odgajani u istoj sredini. Ali i istovremeno i razlike u inteligenciji koje su kod tih blizanaca ukazuju na djelovanje okolnih faktora. Slično je i s usvojenom djecom, koja su po inteligenciji sličnija svojim biološkim roditeljima, nego onima koji su ih usvojili.

GOVOR- Pitanje da li je govor nešto što će se razviti samo od sebe ili je potrebna

okolina u kojoj se govori? Zabilježeno je nekoliko stotina slučajeva djece koja su nađena u brlozima divljih životinja ili slično, gdje su se takva djeca ponašala slično kao i životinje (hod, hrana, komunikacija i dr.).

15

- Takva djeca više i ne mogu naučiti govoriti, jer su rane godine u kojima dijete neshvatljivo uspješno usvaja govor prošle. Psiholog Chomski je ustvrdio da u mozgu postoje posebni centri za učenje govora i da prestaju s određenom starosti djeteta.

- Očito je da su za stjecanje govora važni ljudska sredina, ali i neki nasljedni čimbenici koji su preduvjet da bi se govor mogao naučiti.

KRIMINAL I PRBLEM „NASLIJEĐE – OKOLINA“- Oni pravnici koji smatraju da je kriminal posljedica nasljeđivanja

kriminalističkih sklonost, skloni su zagovaranju da je zatvor mjesto da se društvo oslobodi takvih nepopravljivih ljudi. S druge strane, oni pravnici koji smatraju da je kriminalac rezultat lošeg odgoja zagovaraju odgojne mjere i preodgajanje, a ne klasične zatvore.

- Ovdje je metodološki problem, jer je koji put teško znati što je uzrok, a što posljedica. Npr. djeca koja gledaju kriminalističke filmove obično su agresivnija. To je potvrda i jednim i drugima: veliki utjecaj okoline – TV-a, a kod drugih - nasljedne sklonosti pogoduju gledanju takvih filmova i takve posljedice. Ili već spomenuti problem raka pluća koji postavlja u pitanje da li je nasljedno ili od pušenja kao posljedica navike.

- Ispitivanja danskih psihologa o kriminalitetu usvojene muške djece i utjecaju na njih sklonosti prema tome njihovih roditelja. Kod djece manji broj sklonosti prema kriminalu zabilježen je kod djece kojih ni jedan otac (ni adoptivni niti biološki) nisu imali sklonosti kriminalu. Znatno povećanje je uočeno kad je pravi otac kriminalac.

- Eysenk govori o karakteristikama ličnosti: ekstravertiranost, emotivna labilnost, egocentričnost, ili u nekima introvertiranost (ubojstvo i sl.). premda su rezultati kod preodgajanja starijih neznatni, kod mladih kriminalaca bilo je izvjesnih pozitivnih rezultata.

- Zaključiti se može da je kod stvaranja kriminalne ličnosti oba faktora bitna, ali čini se da je faktor nasljeđa važniji.

- I kod suvremenih bolesti sve je važniji faktor naslijeđa (npr. debljina – genetski faktor). I u pitanju alkoholizma koji nije naslijeđen, ali je naslijeđena takva ličnost koja pod utjecajem okoline može to i postati.

(završetak 18. ožujka 2008.)

16

MULTIPLIKATIVNI ODNOS- Koristi se formula da se ukaže na važnost oba faktora:

ČOVJEKOVO PONAŠANJE = NASLJEDNA X OKOLINA II NJEGOVA LIČNOST SVOJSTVA UČENJE

- Ako ne postoji nikakva genetska predispozicija ili nikakvi vanjski uvjeti za razvoj neke karakteristike, ta se osobina ne bi ni pojavila.

- Primjer Allporta (naglašava važnost odgoja) u razgovoru s bračnim parom koji je imao identičan odgoj za svoja dva sina a u vladanju su sada potpuno različiti. On je rekao: „Pod utjecajem iste vatre jedna će se stvar (npr. maslac) rastopiti, a druga stvar (npr. jaje) stvrdnuti.“ Njihov identičan odgoj imao je različit učinak, jer se radilo o djeci koja su imala različite dispozicijske mogućnosti.

INDIVIDUALNI PRISTUP- Prethodni primjer ukazuje na važnost oba faktora, ali i na veću

kompliciranost ovog problema. Zaključak da jednaki okolni utjecaji mogu dovesti do različitih rezultata mogao bi biti deprimirajući. Slijedi onda zaključak o potrebi individualnog postupka.

- Iskustvo Eysenck-a s kriminalcima pokazuje da ni jedan postupak koji je pokazao neke pozitivne rezultate nije uspješan za sve kriminalce.

- Isto tako i u npr. seminarima za uspješne rukovodioce nema „spasonosne“ metode, nego način rukovođenje mora biti prilagođen konkretnoj situaciji.

JOŠ JEDAN FAKTOR JE VAŽAN- Neki su tvrdili da sami ne možemo djelovati na svoje ponašanje

(kriminalci su se ponekad branali tim argumentima) što se u svakodnevno životu pokazuje kao neistinito.

- Za potvrdu je spomenut je duhovit primjer nekog okorjelog brzog vozača, koji isto uspori ako ga se na cesti upozori na blizinu policijske kontrole.

- Stoga našu prethodnu formulu bi trebalo nadopuniti još jednim faktorom, a to tzv. radni učinak, koji ovisi o tri faktora:

17

1. o onome što čovjek može,2. o onome što on hoće i 3. o vanjskim prilikama.

- Možemo stoga kazati da je učinak u svakoj našoj aktivnosti umnožak tih triju faktora.

Učinak = Ono što čovjek može

x Ono što čovjek hoće

x Okolne prilike

- Prvi faktor, uključuje sposobnosti (nasljedno) i znanja (stečeno), čini ono što čovjek može.

- Jedan od najvažnijih faktora je drugi – ono što on hoće, motivacija. U ovom faktoru čovjek može kompenzirati nedostatci prethodnih dvaju faktora. Radi se o mogućnosti i uspješnosti ljudi koji nemaju velike sposobnosti ili onih kojima okolne prilike ne idu na ruku.

- Glavna poteškoća glede motivacije jest ta da ju e teško ispitati, ili kako na nju u pojedinim trenutcima djelovati.

OSNOVNI ZAKONI NASLJEĐIVANJA- Mendel je u svojim eksperimentima na grašku već definirao nasljeđe.

Poznato je da sve žive tjelesne stanice na sebi imaju jezgru, koja u sebi sadrži kromosome, tj. sitne štapićaste tvorevine, koje su nosioci nasljeđa. Svaki kromosom (koji se sastoji od DNK) sadrži mnoštvo gena, od kojih svaki predstavlja „program“ za neke karakteristike živog organizma.

- Kromosomi su u stanici prisutni u parovima, a svaka čovjekova stanica sadrži 23 kromosoma, pri čemu uvijek jedan član potječe od jednog, a drugi od drugog roditelja. Jedan od parova se sastoji od XX ili XY kromosoma i to određuje spol. Ženski organizam posjeduje XX par, a muški organizam XY par.

- Spolne čovjekove stanice nastaju tako da se svaki par kromosoma razdvoji, pri čemu jedan član postaje dio jedne, a drugi član dio druge spolne stanice. Pri oplodnji, spajanjem dviju spolnih stanica, od kojih svaka ima polovičan broj kromosoma, nastaje dakle potpuna stanica sa 46 kromosoma, tj. 23 para.

18

- Na primjeru je pokazano nasljeđivanje spola djeteta:

OTAC Y X

X MAJKA X

- Postoje dakle 4 mogućnosti. Budući da je Y kromosom dominantan (uvijek prevladava u kombinaciji s X kromosomom) oplođena jajna stanica u kojoj se nalazi Y kromosom razvit će se u muškog potomka, a žensko će se dijete roditi iz kombinacije XX.

- Svojstvo koje nije dominantno naziva se recesivno svojstvo i može se manifestirati samo ako je naslijeđeno od oba roditelja. Od jednog roditelja naslijeđeno to svojstvo se ne pojavljuje vidljivo (u tzv. fenotipu), ali se pritajeno nalazi u njemu (u tzv. genotipu).

- Jedan od primjera dominantnih i recesivnih svojstava je nasljeđivanje boje očiju: smeđe oči su dominantno, a modre recesivno svojstvo. Da budu modre mora imati oba gena (i od oca i majke).

- Neke od tjelesnih i psihičkih karakteristika nasljeđuju se kao recesivna, a neke kao dominantna svojstva. Tradicija nesklapanja brakova u srodstvu upravo potvrđuje to iskustvo da je tu lakše naći osobe koje su sličnog genetskog sustava – pa ako se radi o nekom genetskom defektu – šanse su veće.

- Danas se govori o „genetskom inženjerstvu“ gdje se radi o mogućnosti mijenjanja genetske strukture, da bi se izbjeglo pojavljivanje nekih težih defekata. Manipulacijom toga moglo bi dovesti do katastrofalnih posljedica.

XY XX

XY XX

19

IV. POGLAVLJE

OSJETI I OSJETNI ORGANI

- Na osnovu naših osjetnih organa (oči, uši, nos, jezik, koža, i dr.) osjećamo okolni svijet.

- Naši organi primaju fizikalne ili kemijske podražaje iz vanjskog svijeta, ti se podražaji pretvaraju u živčano uzbuđenje koje senzornim živcima putuje do mozga, gdje se pretvara u doživljaj, koji se zove osjet. Ako je jedan osjetni organ isključen (npr. kod anestezije) onda ništa ne znamo o zbivanjima koja bismo inače osjetili.

VRSTE OSJETA- U običnom govori se kaže da čovjek ima „pet osjetila“: oči, uši, nos,

jezik i kožu. U našem organizmu postoje još brojni osjetni organi.- Veliku skupinu čine organski osjeti – to su oni koji nam šalju signale o

stanju pojedinih naših organa (glavobolja, bol želuca i sl.). Tu spadaju i oni koji nas obavještavaju o normalnim stanjima organizma (mokrenje i sl.).

- Tu spadaju i seksualni osjeti, osjeti gladi i žeđi i sl.

NEKI ZAKONI OSJETA- Da bi se neki fizikalni podražaj osjetio on mora biti dovoljno jak (jačina

glasa, dodir i ugriz komarca). - Zaključujemo da za svako osjetno područje postoji neki najmanji

intenzitet podražaja koji je potreban da bi kod čovjeka stvorio proces širenja živčanog uzbuđenja od osjetnog organa prema mozgu. Taj najmanji intenzitet podražaja koji je potreban da bi došlo do osjeta naziva se „prag osjeta“ ili limen. Sve što je ispod limena ne osjećamo.

- Taj se limen naziva apsolutni limen, jer on ukazuje na opću osjetljivost osjetnog organa.

- Kod pojedinih ljudi osjetljivost je različita (mirisi, okusi), ali i kod istog čovjeka limen se mijenja pod utjecajem različitih faktora, najčešće psiholoških (koncentriranost na neki posao umanjuje osjetljivost za drugo), gdje se limen povećava, ili umanjuje (npr. pozornost kod

20

lovaca). Čitav niz faktora djeluje na našu apsolutnu osjetljivost, koja se „podešava“ na pojedine zadatke (majka i dječji plač).

- Apsolutna osjetljivost pojedinih organa općenito se uzima ova: o Vid – svjetlost a udaljenosti do 50 kmo Sluh – u tišini kuckanje džepnog sata i do 6 metara.o Dodir – vjetar koji stvaraju krila pčele pri slijetanju na liceo Njuh – kap parfema u stanu o Okus – žlica šećera rastopljena u 7 litara vode

- Pored apsolutne osjetljivosti postoji i osjetljivost za razlike. To je diferencijalni limen. To je najmanja razlika u intenzitetu podražaja koji možemo osjetiti.

- Lako ga e protumačiti na osnovu napora i težine – držanje nekog utega.- Weberov zakon:

dP------ = K

Pd- konstanta, razlikaP – podražajK – konstanta ( u našem slučaju iznosi 2%)

- Na različitim osjetnim područjima konstanta je različita: za rasvjetu je 8%, za zvuk je 15%, za okus 20% itd,

ADAPTACIJA- Sposobnost osjetnih organa je njihova prilagodljivost (mirisi u prostoriji

kad tek uđemo, zvuk glasne glazbe i dr,). To je smanjenje osjetljivosti u povodu trajanja podražaja istog intenziteta.

- Pokus s toplom i hladnom vodom (vidi knjigu),- Suprotan proces ovom je rekuperacija ili oporavak nekog osjetnog

organa. Najbolji primjer je prijelaz iz dobro osvijetljene prostorije u tamnu gdje se u neko vrijeme ništa nije vidjelo, a onda su se oči počele prilagođavati na tamu.

PERZISTENCIJA OSJETA

21

- Kod nekih osjetnih organa, a napose kod vida može se zamijetiti da i nakon što je podražaj nestao izvjesni „tragovi“ ostaju još neko vrijeme. (npr. pogledati prema suncu i zatvoriti oči, slika sunca ostaje još neko vrijeme). Ta pojava se naziva „perzistencija osjeta“ (lat persistere – ostati pri čemu), a takvi osjeti se nazivaju pa-osjet (slika koja ostaje je pa-slika, okus je pa-okus itd.).

- Zanimljiva je pojava kod boja (gledanje u neki predmet crvene boje i kad skrenemo pogled, vidjet ćemo to u zelenoj, komparativnoj boji).

(završetak 1. travnja 2008.)

USPOREDBA ČOVJEKA SA ŽIVOTINJAMA- Od životinja osjeti su važni za preživljavanje vrste i razvijeniji su nego

kod čovjeka (lovački pas nanjuši trag zeca i pravac kamo ide).- Slušna osjetljivost nekih životinja znatno je bolja od čovjekove.

Životinje čuju neke zvukove koji su potpuno izvan spektra zvukova što ih čuje čovjek. Isto je i s vidom (npr. vid u noći mačke, sove...).

1. OKO I VID- Oči su moda najvažniji organi osjeta koji am omogućuju da vidimo i

reagiramo na svijet oko sebe. - Važno je spomenuti zjenicu, leću i mrežnicu – osjetni dio oka.- Mrežnica se nalazi na pozadini uha i sastoji od sitnih struktura pod

nazivom „čunjići“ (osjetljivi a dnevno svjetlo i boje) i „štapići“ (aktivni u mraku, razlikuju svjetlije od tamnijega).

- Najosjetljiviji vidni dio je centralna jamica.

22

Dijagram presjeka ljudskog oka: A - staklasto tijelo, B - leća, C - rožnica, D - zjenica, E - šarenica, F - bjeloočnica, G - očni živac, H - mrežnica

ZAŠTO DVA OKA- Za vid je važan je doživljaj prostora ili tzv. trodimenzionalni vid (Pokus

s olovkom – pokušaj s jednim zatvorenim okom obuhvatiti točno vršak olovke). Pomoću dva oko možemo vidjeti trodimenzionalno. Mi praktično kad gledamo imamo dvostruku sliku, koja se u našem oku pretvara u doživljaj dubine.

- Kad se isključi jedno oko doživljaj prostora se drastično smanjuje, iako nam naše iskustvo pomaže oko prosudbe udaljenosti predmeta i uz pomoć jednog oka.

2. UHO I SLUH- Uho je organ sluha i ravnoteže – u paru obavljaju funkciju skupljajući

zvučne vibracije i pretvaraju ih u signale koji se onda prenose u mozak, te nam tako omogućuju da čujemo.

- Dijeli se na vanjsko uho – ušna školjka i slušni kanal; srednje uho – sastoji se od čekića, nakovnja i stremena; unutarnje uho – to je osjetni organ sluha.

Vanjsko uho i bubnjić: 1- lubanja i sljepoočni mišić; 2 – slušni kanal; 3 – ušna školjka; 4 – bubnjić; 5 – ovalni prozorčić; 6 - čekić; 7 – nakovanj; 8 – stremen; 9 – polukružne cijevi; 10 – pužnica; 11 - provodni živci; 12 - cijev za tlak zraka

23

- Unutarnji dio se naziva pužnica. Ima kompleksan uređaj koji ima mnoštvo stanica s dlačicama koje reagiraju na frekvencije i stvaraju impulse. Tako čovjek razlikuje zvukove počevši od 20 Hz (titraji u sekundi) do oko 20 000 Hz. I najviši tonovi (npr. violina) ne prelaze frekvenciju od 5 000 Hz.

- Jakost zvuka mjeri se decibelima (Db). Postoji liminalna vrijednost zvuka – najniži ton koji čovjek može čuti (najbolji ton za uho je ljudski glas)

- Skala decibela je logaritamska – porast od 10 Db je 10 puta veća glasnoća, a od 20 100 većoj glasnoći. Do 100 Db je podnošljivo i u velikoj mjeri ne oštećuje sluh, a preko je već opasno za sluh.

-TABLICA INTENZITETA POZNATIH ZVUKOVADecibeli Izvor zvuka Opasno trajanje izloženosti0 nikakav zvuk30-40 tiha biblioteka – miran ured50-60 udaljeni slab promet – razgovor70 bučan restoran Počinje kritična razina80 tvornička buka Iznad 8 sati dnevne izloženosti90 teški kamioni Iznad 8 sati dnevne izloženosti100 motorna pila 2 sata120 rock koncert Neposredna opasnost140 topovska eksplozija Svaka je izloženost opasna180 platforma lansiranja rakete Gubitak sluha neizbejžan

24

LOKALIZACIJA ZVUKAU PROSTORU- Imamo dva uha kako bismo mogli lokalizirati zvuk u prostoru. Zvukovi,

zbog udaljenosti ušiju i mjesta zvuka, ne pristižu u oba uha istovremeno (brzina zvučnih valova je oko 300 m u sek.). Mozak tu malu razliku, od 10 tisući dijelova sekunde registrira i uspješno određuje odakle zvuk dolazi.

- Još jedan čimbenik je važan za lokalizaciju zvuka, a to je glasnoća zvuka. Ako su zvukovi iznad 3000 Hz onda se lokalizacija zvuka više osniva na razlici u intenzitetu, nego li u vremenu pristizanja zvuka.

- Pod pojmom sluh se podrazumijeva značenje koje se odnosi na sposobnost razlikovanja i pamćenja visine tona, intenziteta tona i „boje“ tona. Ovo je posebna sposobnost i može se govoriti o talentu.

3. VESTIBULARNI ORGAN I OSJETI RAVNOTEŽE I POKRETANJA- Jedan organ koji se zove vestibularni organ (ili „labirint“) nalazi se u

uhu uz pužnicu i služi za osjete kretanja, vrtnje i ravnoteže. - Organ se sastoji od tri polukružna kanalića koji su ispunjeni tekućinom i

imaju dvije „vrećice“. Kod pokretanja tekućina se počne kretati i podražavanjem osjetnih dlačica stvara se živčani impuls koji javlja mozgu o kakvom se pokretu radi.

- Kad se i ne krećemo ovaj nam organ daje podatka o položaju našega tijela.

- Ovi organi su u direktnoj vezi s malim mozgom.

4. JEZIK I OKUS- Uz pomoć okusa detektiramo podražaje kemijskog porijekla, a osjetni

organi za okus nalaze se na našem jeziku: 1. Vrh jezika – osjetljiv za slatko i slano2. Postrani rubovi jezika – osjetljivi za kiselo3. Korijen jezika – osjetljiv za gorko

- To su jedine četiri vrste okusa. „Aroma “ kod jela i pića su doživljaji i okusa i njuha. Kod jake prehlade, kad je nos začepljen, ma se osjećaj da rana nije ukusna.

25

5. NOS I NJUŠNI OSJETI- Njušni osjetni organ nalazi se u korijenu nosa i sastoji se od brojnih

dlačica koje su osjetljive na kemijske mirisne molekule. - Klasifikacija vonjeva je diskutabilna, jedino ih razlikujemo po nekim

poznatim kao: cvjetni vonj, voćni, truležni, zagorjeli... Ima ih i više tisuća.

6. KOŽA I KOŽNI OSJETI- Osjet dodira – dobiva se pomoću slobodnih završetaka živaca koji

obavijaju korijen dlačice. Gustoća je različita po tijelu (usne, prsti..) - Osjet topline i osjet hladnoće – omogućuju nam sitni osjetni organi

različito raspoređeni po koži. - Osjet bola – registriramo pomoću slobodnih završetaka živaca koji su

dublje u tkivu. - Osjet škakljanja i osjet svrbljenja – postoje i neki psihološki razlozi

za škakljanje (drugi nas škaklja), kod svrbljenja su više dermatološki razlozi.

ORGANSKI OSJETI- Često kod njih ne znamo odakle osjet dolazi: mučnina, umor...- Takav je i osjećaj boli – „boli me po čitavom tijelu“. Bol osim osjetne

uključuje i emocionalni i motivacijsku, a i ponašajnu komponentu. - Poduzimaju se niz akcija da se ublaži bol. Danas se i mnogo ispituje to

područje. Mozak donekle može regulirati bol. - Postoje „kontrolna vrata“ kojima iz mozga u kralježničku moždinu

pristižu živčani impulsi koji kontroliraju količinu živčanog uzbuđenja koje će biti preneseno do mozga i tako uzrokovati osjet boli.

- Tolerancija boli ovisi i od očekivanja, koji put je to stvar ponosa. Hipnozom se koji put može ukloniti bol. Ipak žene bolje podnose bol.

- Bol u životu čovjeka predstavlja neki „signal na uzbunu“ koji potiče na akciju za uklanjanje boli. Neophodan je za preživljavanje organizma.

PERCEPCIJA

26

- Osjeti su samo elementi od kojih se sastoji jedan cjelovit doživljaj, koji se naziva percepcija (lat. percipere – usvojiti). a) Slova EUSNC jednaka je skupini slova SUNCE, ali u prvoj skupini nema

smisla.b) Glazbu koja se svira natraške teško je razumjeti kao kad se svira normalno.c) Slušanje govora nije slušanje samo riječi, nego sluša je i razumijevanje

poznatih riječi.d) Ako izgovorimo riječi: masa žalica, umjesto masaža lica, razlika je u

razumijevanju. (do 8. travnja)

- Percepcija nije zbroj elemenata, nego određena struktura tih elemenata. (završetak 8. travnja 2008.)

- Primjer slike s tri crte s tupim kutom. Kad istu sliku ugradimo u lik kocke, čini nam se da je sad pravi kut.

Slika: linije lijeve slike su pod tupim kutom, a te iste linije na slici kocke doživljavamo kao da su po pravim kutom.

- Pojava pod nazivom kamuflaža, poznata je kao primjer kako percepcija predstavlja organiziranje osjetnih podataka. Kamuflaža se sastoji u tome da se „razbije“ poznata forma i da se ona pretvori u drugu formu.

- Definicija: Percepcija je aktivan proces organiziranja, integriranja i interpretiranja osjetnih informacija, koji nam omogućuje upoznavanje i prepoznavanje značenja predmeta, pojava i događanja u našoj okolini.

27

- Ovaj proces nije „fotografiranje“ objektivne stvarnosti, nego interpretacija te stvarnosti. Primljenim podražajima dajemo smisao koji se zasniva na prethodnom znanju, na pamćenju, očekivanjima, stavovima, motivima i drugim doživljajima.

- Mi percepcijom shvaćamo i okolinu i osobe iz naše okoline. (Primjer karikature u kojoj odmah prepoznamo lik koji ima malo karakteristika te osobe).

- Percepcija definirana kao aktivan proces i interpretacija događaja u sebi sadrži različitost doživljavanja pojedinih ljudi i ne moraju se pogledi slagati (primjer interpretacije pojedinih ljudi istog novinskog članka). Često je percepcija različita iste objektivne stvarnosti.

28

29

FUNKCIJE PERCEPCIJE:

1. PREPOZNAVANJE / REKOGNICIJA- Utvrđivanje što percipirani predmeti jesu – svrstavanje u pojedine kategorije (kišobran, cvijet, ruka)- Na prepoznavanje utječu i slijedeći faktori:

KONTEKST U KOJEM SE PREDMET NALAZI- ovaj faktor ima značajan utjecaj u nejasnim situacijama

OČEKIVANJE- Može olakšati i otežati prepoznavanje

USMJERENOST NA PODRAŽAJNI SKLOP- Odabiranjem podražaja na koji ćemo usmjeriti pažnju- Jednima dajemo veće značenje a drugima manje ili ih zanemarujemo- Npr. pri gledanju određenog predmeta okrećemo glavu ili cijelo tijelu u

njegovom smjeru

PERCIPTIVNA KONSTANTNOST- Pojava da je percepcija poznatih predmeta više u skladu s našim

znanjem o njihovim karakteristikama nego sa stvarnim karakteristikama objektivne podražajne situacije

- Poznate predmete opažamo podjednakih oblika, veličine, boja- Npr. čovjeka kada hoda prema nama ne opažamo kao da raste nego kao

da se približava- Crn papir je crn i pri jakom i pri prigušenom svjetlu

2. LOKALIZACIJA I PROSTORNI SMJEŠTAJ- Proces određivanja položaja nekog predmeta u prostoru- Da bi lokalizirali predmet (podražaj) prvo moramo razlikovati taj predmet od ostalih struktura u vidnom ili slušnom polju- Zakonitosti o organiziranju podražaja u razumljive, strukturirane cjeline su postavili gestaltisti

30

OSNOVNA NAČELA SVARANJA PERCEPTIVNIH CJELINA

1. NAČELO PERCEPTIVNOG GRUPIRANJA1.1 Načelo blizine

- Elementi koji su blizu jedan drugome percipiramo kao cjelinu1.2. Načelo sličnosti

- Elemente slične po nekom svojstvu svrstavamo u cjelinu1.3. Načelo zatvorenosti

- Ako neki dijelovi figure (objekta) nedostaju mi ih u našoj percepciji popunjavamo tako da opažamo smislenu cjelinu

1.4. Načelo zajedničkog kretanja- Predmete koji se zajedno kreću u istom smjeru doživljavamo kao jednu cjelinu (npr. jato ptica)

2. NAČELO RAZLIKOVANJA LIKA OD POZADINE- Da bismo mogli opažati okolinu moramo biti sposobni razlikovati objekte koje percipiramo od objekata koji nas okružuju- Govor koji slušamo moramo razlikovati od znakova u okolinu- Govor = figura- Ostali zvukovi = pozadina- U svakodnevnom životu obično nemamo problem s razlikovanjem lika od pozadine (Rubinov vrč)- Problem se može javiti kod opažanja dvodimenzionalnih slika

3. PERCEPCIJA DUBINE- Odnosi se na udaljenost između objekata, razmještaj u prostoru- Slika koja se pri gledanju projicira na našu mrežnicu je 2D, a ne 3D- Kako se percipira udaljenost predmeta? Mozak analizira veći broj znakova a mi nismo svjesni da te znakove koristimo pri percepciji dubine- Podjela tih znakova:BINOKULARNIUočavamo ih pomoću oba okaA) različitost slika na mrežnici lijevog i desnog oka

31

B) konvergencija očiju – oči se pomiču prema unutra kad promatramo neki objekt blizu; što je objekt bliže pomak je veći i mozak prepoznaje pomak kao znak dubine.MONOKULARNIUočavaju se samo jednim okomA) relativna veličina – ako znamo veličinu objekta, veličinu njegove percepcije na mrežnici koristimo za procjenu udaljenostiB) prekrivanje objekata – ako jedan objekt prekriva drugi mi ga percipiramo kao bliži namaC) linearna perspektiva – kada se 2 linije za koje pretpostavljamo da su paralelne jedna drugoj približavaju to interpretiramo kao znak udaljenosti, npr. tračnice, bandere

POREMEĆAJ PERCEPCIJE- Postoje situacije kada naše percepcije ne odgovaraju onome što bismo trebali opaziti- Ne opažamo objekt karakterističnog podražaja već nešto drugo1. PERCEPTIVNE VARKEKod perceptivnih varki ne opažamo ono što bismo trebaliPodražaji su prisutni, ali ih naš perceptivni sustav tumači na neobičan načinOne postoje u svim osjetnim područjima

1.1. KADA VIDIMO NEŠTO ČEGA NEMAMi opažamo nešto što u stvarnosti ne postojiZbog različitih procesa u samom osjetilu (uhu ili oku) ili zbog procesa koji se odvijaju u mozgu (HERRINGOVA REŠETKA)

PASLIKA ili fenomen naknadne slike1.2. KADA GEOM. OBL. MOŽEMO VIDJETI NA VIŠE NAČINAPiramide i napolitanke1.3. KADA SLIKE MOŽEMO VIDJETI NA VIŠE NAČINAPodražajna situacija je tako organizirana da ju je moguće vidjeti na više načina (oba su točna)

32

Do ovakvih percepcija dolazi anatomski bez svjesnog napora (BABA-CURA, ZEC-PATKA)1.4. KADA POGREŠNO PROCJENJUJEMO VELIČINUPercepcija veličine ili oblika e ovisi samo o njihovoj stvarnoj veličini, ovisi i o podražajima koji se nalaze u blizini predmeta koji opažamo (perceptivnoj organizaciji cijele podražajne situacije)Sve žene znaju da okomite pruge na odjeći čine figuru vitkijom

1.5. NEMOGUĆE SLIKEMožemo percipirati slike ili geom. oblike koji ne postoje u stvarnosti (3D svijetu)Na papiru (2D) one izgledaju neuobičajeno i besmisleno

2. HALUCINACIJEPerceptivni doživljaji do kojih dolazi bez prisustva podražaja (percipiramo ono što ne postoji)Osobe koje doživljavaju halucinacije su čvrsto uvjerene u njihovo postojanje i u tom trenutku ih doživljavaju kao stvarnost, uzroci mogu različita nenormalna stanja organizma (umor, dugotrajna insomnia, visoka febrilnost), djelovanje droga (alkohol, LSD)Halucinacije mogu biti indikator psihotičnih poremećaja (slušne halucinacije su često simptom shizofrenije)

Műller-Lyerova varka - sve su vodoravne linije jednake duljine.

Koja je od prve dvije vodoravne linije na slici dulja? Unatoč tome što se čini da je druga linija po redu dulja, one su jednake duljine. Jednako tako, na trećoj liniji odozgo označite sredinu, pa poslije provjerite metrom (nacrtajte na papir). Nesumnjivo ćete sredinu označiti bliže kraju (repu) strelice nego što ona to jest.

33

Jedno od objašnjenja je to da dijelovi strelice koji "strše" iz prividno dulje crte vizualno jednostavno produžuju tu crtu. Drugo je to da mozak te crte percipira kao tordimenzionalne, a za kutove pretpostavlja da su pravi. Lakši primjer za shvaćanje ovog objašnjenja je Ponzova varka (slika desno) - mozak sliku pericpira kao tračnice (ili što slično) pa vodoravne crte prilagođava njima. Važno je napomenuti da Műller-Lyerova varka ne zavarava sve ljude. Na one koji žive u okolini bez mnogo pravih kutova (malo zgrada, kružne nastambe i sl.) ova varka neće utjecati, odnosno oni će reći da su crte jednake duljine.

Za obje iluzije je zaslušan naš mozak. Kod Heringove, on percipira pravce koji se sijeku u sredini (u našem slučaju plave crte) kao paralelne linije koje se prividno spajaju u daljini. Crvene crte (koje jesu paralelne) zatim prilagođava plavima. Iluzija zida nema veze s percepcijom dubine. Ovdje je problem u sivim crtama (koje su prividno nakošene). Ako pogledate u umanjenu verziju (npr. ovu slijeva), primijetit ćete da se sive linije bez problema vide na spoju crne i crne "cigle" te na spoju bijele i bijele. No, na spoju crne i bijele "cigle", crta se ne vidi dobro, odnosno izgleda kao dio crne "cigle". No, kad bi to bilo točno, sive bi se linije činile ispresijecanima. Zato mozak traži najjednostavnije rješenje, a to je da postoje ravne crte između slojeva "cigala", ali da su one nagnute na jednu stranu.

Višeznačne slike

Patka ili zec?

Postoje neke slike koje možemo vidjeti na razne načine. Na priloženoj slici moguće je vidjeti glavu patke (lijevo je kljun) ili zeca (lijevo su uši, desno usta).

Naš mozak uvijek pokušava optičke podražaje (koji su zapravo skup boja) interpretirati kao smislene cjeline. To postiže uočavanjem poznatih oblika i zaključivanjem u skladu s njima. No, postoje oblici koji mogu biti interpretirani kao više različitih poznatih predmeta. U ovom slučaju, lijevi dio objekta može podsjećati na zečje uši ili patkin kljun. Ostatak slike je napravljen tako da se zapravo pomoću obje verzije mogu percipirati smislene cjeline.

Nemoguće slike

34

M.C. Escher: Slap (Waterfall)

Proučite zelene i crvene dijelove kocke.

Da bi kocka stvarno postojala, mora biti prerezana.

Ako pogledate sliku M.S. Eschera Slap, vidjet ćete da slap pada sâm u sebe, odnosno, teče uzvodno. Iako to u stvarnosti nije moguće, slika se na prvi pogled čini potpuno normalnom. Malo se bolje usredotočite i na stupove koji drže konstrukciju kojom teče voda. Zbunjeni?

35

Nemoguće slike također koriste izobličenja pri projekciji trodimenzionalnih tijela na dvodimenzionalnu površinu, ali na takav način da je nacrtanu stvar nemoguće napraviti (a ni zamisliti) u tri dimenzije.

Penroseov trokut

Nemoguće "vïle" - zamislite ih u trodimenzionalnom svijetu.

36