Osnove psihologije

Psihologija kao nauka

Riječ psihologija vodi porijeklo od grke riječi psyche (duh, duša) i grčke riječi logos (riječ,

govor).

Pitanjima psihičkog ţivota- što je to duša ili duh, u kakvom su odnosu duša i tijelo, kakav je

utjecaj vanjskog (objektivnog) svijeta na duh ili dušu itd.- bavili su se mislioci još od

najstarijih vremena, kako se to moţe zaključiti iz pisanih dokumenata (najpoznatniji je

primjer Aristotelovih zakona asocijacije i njegova djela o duši, najstarijeg poznatog djela

posvećenog upravo pitanjima psihologije), iako moţemo biti sigurni da su ta pitanja

zaokupljala čovjeka oduvijek i svuda.

Sve do otprilike sredine 19 stoljeća psihologija je bila stastavni dio filozofije a različiti

filozofi imali su, dakako, različito mišljenje o „duši― ili o „psihičnom―, već prema svojoj

filozofskoj orijentacij.

Općenito moţe se reći da je takva psihologija bila izrazito spekulativna, a osnivala se gotovo

isključivo na introspekciji (samoopaţanju). Formiranje psihologije kao samostalne znanosti

potakla je, s jedne strane, empiristička i materijalistička filozofija 17 i 18. vijeka i, s druge

strane, razvoj prirodnih zananosti, a posebno korištenje eksperimenata u prikupljanju

činjeničnog materijala i utvrĎivanju relacija meĎu dobivenim podacima.

Mnogi smatraju da je upravo uvoĎenje kvanitete u psihologiju omogućilo njezin napredak kao

znanosti, jer je mjerenje psihičkih veličina učinilo subjekte komparabilnim prema definiranju

kriteriju.

Osamostaljivanje psihologije, a osobito njezino prerastanje u eksperimentalnu znanost,

vemenski se obično locira u drugu polovicu 19 stoljeća i veţe se osnivanje pvog laboratorija

eksperimentalne psihologije (osnivač W. Wundt 1879. u Leipzigu).

Nadalje različiti pristupi (škole, sustavi, pravci) u psihologiji, koji u se već tada razvijali ili

počeli razvijati su pridonijeli ukupnom fondu znanja u psihologiji (bilo sadrţajno, bilo

metodološki).

Suvemena psihologija ne moţe svoj predmet promatrati statički ili metafizički, odvojeno od

uvjeta u kojima on nastaje ili o učincima koje producira.

Ako se ponašanje shvaća kao funkcija psihonervne aktivnosti i okoline, odnosno ako se

psihično promatra i u njegovu razvojnom apsketu i kao integrativni dio procesa koji počinje

podraţivanjem a manifestira se u nekoj reakciji, onda predmet psihologije nije niti psihično

kao zasebni fenomen niti samo ponašanje. Ovaj pogled omogućuje da se, na temelju onog što

se na individualnom planu manifestira kao (objektivno) ponašanje i (subjektivno)

doţivljavanje, zaključuje o psihonervnoj aktivnosti. Zbog toga se psihologija moţe definirati

kao zanost „o psihičkim fenomenima osobinama i sturkturama u njihovim mnogostrukim i

uzajamnim vezama s fizikalnim, fiziološkim i socijalnim uvjetima i učinicima― Bujas (1981)

Primjeri nekih dodatnih definicija psihologije od strane znanstvenih istraţivača su:

-Psihologija istraţuje ono što nazivamo unutrašnjim doţivljavanjem. - Wundt (1892)

- Psihologija je znanstveno proučavanje ponašanja i mentalnih (psihičkih pocesa)- Atkinson,

Atkinson, Smith i Bem (1990)

- Psihologija je znanost o psihičkim procesima i ponašanju i njihovim fizikalnim, biološkim i

socijalnim uslovima i učincima (Šehović, 2005).

Nakon formiranja psihologije kao samostalne znanosti slijedilo je i formiranje psihologije kao

struke, pa tako danas psiholozi- praktičari zaposleni u odgoju i obrazovanju, zdravstvu,

gospodarstvu, zapošljavanju, pravosuĎu, masovnim komunikacijama.

Zbog toga se uvrijeţilo razlikovanje bazične (zdravstvene, teorijske) psihologije i primjenjene

psihologije.

Bazična psihologija orijentirana je na istraţivanja, u laboratoriju ili u relanim, prirodnim

uvjetima, psihičkih pojava i fenomena, i njihovih uzorčno-posljedinčnih veza te na

istraţivanja razlika meĎu individuima. Primijenjena psihologija usmjerena je na primjenu

znanja i spoznaja u praksi. No, jasno je da oštru granicu izmeĎu bazine i primijenjene

psihologije nije potrebno povući, izmeĎu ostalog i zato što su mnoge teorijske spoznaje u

psihologiji nikle upravo iz istraţivanja u praktičnim institucijama.

Uvod u povijest psihologije

Slijedeća su glavna razdoblja povijesti odnosno faze razvoja psihologije:

(1) razdoblje neznanstvene psihologije: od davnina do 1879., kada je Wundt osnovao u

Leipzigu prvi laboratorij za eksperimentalnu psihologiju i emancipirao psihologiju koja

je do tada bila dio fiziologije, u toku kojeg perioda su se koristile neznanstvene metode

u istraţivanju ljudskog psihološkog funkcioniranja,

(2) razdoblje predznanstvene psihologije: od 1879. do 1980., u toku kojeg se psihologija

pročišćavala od filozofskih koncepcija i neznanstvenih postupaka u istraţivanju

ljudskog psihološkog funkcioniranja, zbog kojih nije mogla biti priznata od strane

drugih znanosti,

(3) razdoblje znanstvene psihologije: od 1980., kada je psihologija prihvaćena kao

ravnopravna znanost u odnosu na druge znanosti i uključena u obitelj prirodnih

znanosti.

U nastavku će se komentirati doprinos pojedinih filozofa i znanstvenika razvoju psihologije

Od Sokrata do srednjeg vijeka:

Sokrat (469-399 pr. Kr.)

1. Jedan od prvih mislilaca koji je isticao vaţnost samopoznacanja. „Upoznaj samog sebe― i

„Neispitan ţivot nije vrijedan ţivljenja―, dvije su izreke koje su u tom smislu najčešće njemu

pripisuju.

2. Moţda najbolje poznat po onome što je nazvano Sokratovom metodom, tj. onom tehnikom

učenja u kojoj je uključeno sustavno ispitivanje studenta da bi se otkrilo ono što ne zna, ili ,

još češće, dobilo jasnu definiciju neke istine za koju se vjeruje da ju svako razumno biće

implictno poznaje.

3. Znanje je smatrao krepošću, a neznanje izvorom svakog zla i lošeg ponašanja.

4. Jedan je od prvih mislilaca koji je bio osuĎen na smrt zbog svojih ideja, pa je tako postao

mučenikom za slobodu mišljenja i izraţavanja.

Hipokrat (460-377 pr. Kr.)

1. Postavio je teoriju boleti, uključujući i duševnu bolest, temeljeći je na harmoničnoj

zastuplljenosti četiri tjelesne tekućine (crna ţuč, ţuta ţuč, sluz i krv).

Razvio sljedeću teoriju temperamenta:

Kolerik-jaka osećanja, impulzivnost, bijes (prevladava ţuta ţuč)

Flegmatik- reaguje rijetko i sporo, neosjetljiv (prevladava sluz)

Melanholik-reaguje retko, intenzivno, tuga, briga, neaktivan, spor (prevladava crna

ţuč)

Sangvinik- uravnoteţen (prevladava krv).

2. Opisao je niz mentalnih stanja kao što su euforija, depresija, senilnost i histerija.

3. Dokazao je da je epilepsija bolest organskog korijena i odbacivao mišljenje da je

opsjednutost uzrok psihičke bolesti.

4. Čvrsto je vjerovao da se mogu objasniti funkcije tijela, te govorio da ih ne bi trebalo

svoditit na minsterioznost.

Platon (427- 437 pr. Kr. )

1. Prvi je pojasnio dualizam, razlikujući tijelo i dušu, ili senzorno i intelektualno znanje. Išao

je tako daleko, da je tvrdio da postoji poseban svijet ideja razliit od svijeta svagdanjeg

iskustva, koje je tek „sjena― onoga prvog (platonsi dualizam).

2. Vjerovao je da je mozak sjedište ljudske duše. Prema njemu čovjekova duša ima sljedeće

osobine:

- nematerijalna je i neiskustvena odnosno ne moţe se doţivljavati ni detektirati

osjetilima,

- može se spoznati deduktivnim putem pomoću razuma, što potvrĎuje da je naš um

daleko efikasniji od naših osjetila, putem kojih se duša ne moţe spoznati,

- samostalna je i potpuno razdvojena od tijela, premda su i duša i tijelo sastavni dio

čovjeka, to su dvije fundamentalno različite tvari: duša nadživljuje tijelo jer je

besmrtna i samo privremeno boravi u tijelu čovjeka,

- može egzistirati izvan tijela u svijetu ideja, gdje nam omogućuje bavljenje

apstrakcijama odn. otkrivanje apstraktnih relacija bez ikakvih objektivnih podataka.

Premda Platon tvrdi da je duša jedna i jedinstvena, takoĎer smatra da kada ona naseli tijelo

pojavljuje se u tri aspekta:

(1) razumni, koji se nalazi u glavi, i u koji je smještena mudrost,

(2) spiritualni (voljni), koji se nalazi u prsima, u kojima je smještena vrlina snage volje,

(3) apetitivni, koji se nalazi u abodomenu, u kojem je smještena vrlina samokontrole.

Ovom koncepcijom Platon je anticipirao psihoanalitičku koncepciju strukture ličnosti,

koja se sastoji iz ida (apetitivni dio), ega (voljni dio) i superega (razumski dio). Platon tvrdi da

nije dobro da razum potisne apetite ili duhovnost ili da potonji prevladaju nad

razumom: najbolje je kada sva tri aspekta duše funkcioniraju u harmoniji, što takoĎer naliči

psihoanalitičkom poimanju odnosa izmeĎu gradbenih elemenata ličnosti.

Aristotel (384-322 pr. Kr.)

1. Smatra se ocem metafizičke ili filozofijske psihologije

2. Prvi je napisao sustavno djelo „ O duši― (Peri psyche).

3. Pokušao je popravati Platanov pretjerani dualizam s teorijom o tijelu i duši koje ne mogu

egzistirati jedno bez drugog (hilomorfizam).

4. Postavio je postavke empirizma, to jest postavke da znanje ima izvor u iskustvu.

5. Prvi je opisao i interpretirao ljudsko iskustvo i ponašanje konkretnim terminima, koji su do

danas u upotrebi, a to su učenje i memorija, okultni fenomeni, emocije, samokontrola i

interpersonalni odnosi, osjet i pet osjetila, psihologija mladosti i starosti, drama i teorija

katarze.

6. Prvi je predstavio koncept asocijacija u objašnjavanju pamćenja, a to su:

- princip sličnosti: asocijativno se povezuju doţivljaji koji su meĎusobno slični,

- princip suprotnosti: asocijativno se povezuju doţivljaji koji su meĎusobno suprotni,

- princip kontigviteta (dodira): asocijativno se povezuju oni doţivljaji koji su u našem

iskustvu bili u prostornom ili vremenskom dodiru.

7. Aristotel je integrirao i sistematizirao dotadašnja znanja iz psihologije, dajući svoje

doprinose u koncepcijama kognitivnih procesa: mišljenja, učenja i pamćenja, ali i motivacije

i emocija, socijalizacije i ličnosti, te se stoga često smatra prvim povjesničarem psihologije.

Epikur (342-270 pr. Kr.)

Najčešće je doveĎen u vezus hedonističkom etikom, i to na temelju njegova stava da je

intelektualno zadovoljstvo iznad pukog fizičkog, a da su oba prvobitna i uroĎena dobra

čovjeka. TakoĎer je naučavao da je za čovjekovu sreću, uz zlo, potrebno izbjegavati i

prolazna dobra.

Od srednjeg vijeka do raĎanja psihologije kao sustavne znanosti

Roger Bacon (1214- 1294)

U vremenu kad su autokritet i tradicija bili uglavnom jedini priznati okviri ispravnog

mišljenja, on je zagovarao upotrebu promatranja i induktivnog mišljenja, što predstavlja vaţan

korak u povijesti psihologije.

Sv. Toma Akvinski (1225-1274)

Postavio je temelje onome što se zove „fakultna psihologija― („faculty psychology―),

dokazivao je da ljudska duša posjpeduje različite moći (senzitivne, vegetativne, lokomotivne i

racionalne), te da preko njih „informirano― tijelo obavlja svoje funkcije (hilomorfizam).

Paracelzus (1943-1541)

Prvi je došao s konceptom podsvjesne motivacije, koju je Freud kasnije razradio.

Vives (1493-1541)

Prvi je naslutio zaon uvjetovanja. Istaknuo je „ukoliko ţivotinja uţiva u nečemu za vrijeme

odreĎenog zvuka, onda će ona kad ponovno čuje taj zvuk, očekivati ono u čemu je prije

uţivala―.

Francis Bacon (1561-1626)

1. Svojim djelom „Novi organon znanosti (1620) ukazuje na nezaobilaznu vrijednost

induktivne metode i znanstvenog istraţivanja. Znanost oslonjena na njih raĎa tehnologiju, a

one zajedno mogu transformirati svijet.

2. Moţda je ipak još poznatija i za psihologiju vaţnija Baconova klasifikacija izvora ljudskih

pogrešaka u filozofiji i znanosti, koje je nazvao idolima: osobne predrasude i mentalni defekti,

etnocentrični običaji ljudske rase, upotreba krivog smisla riječi, te autokriteti i tradicija.

Thomas Hobbes (1588-1679)

1. Smatra se ocem socijalne psihologije.

2. Preteča je engleske škole empirizma radiklano oţivljavajući Aristotelovu ideju da razum

posjeduje samo ono što je stekao iz iskustva.

3. Obnovio je takoĎer Aristotelovu doktrinu o asocijaciji ideja.

4. Od njega potječe pojam „društveni ugovo― (eng. social contract), te tvrdnja da je osobni

interes temelj ljudskog djelovanja, a što će kasnije preuzeti J. Bentham (1748-1832) i Freud

nazvavši to „psihološkim hedonizmom―.

Rene Descates (1596-1650)

1. Obično ga se naziva ocem moderne filozofije i fizološke psihologije.

2. Predstavlja početak nove ere u pvijesti ideja, jer je bio prvi misliac koji je jasno poistovjetio

dušu sa sviješću, a mnogi ga smatraju prvim filozofom svoga ja. Samopostojanje dokazuje

sposobnošću razuma da misli: „Cogito, ergo sum― (mislim, dakle, jesam).

3. Nasljedujući u tome Platona, pojasnio je teoriju „uroĎenih ideja―. Prema njemu, ljudski

razum, ljudski razum sadrţi principe i sposobnosti poznavanja stvari (kao što su, primjerice,

Boga, svoje ja, matametika, geometrija, prostor i vrijeme), a iskustvo s njima stvara prigodu

da bi ih se stvarno spoznalo.

4. Jedan od prvih filozofa koji je pojasnio koncept „refleksa―, tj. nenaučenih ,kvazi-

mehaničkih odgovora na odreĎene stimule.

5. Izgradio je jednu od prvih psihologijskih teorija o emocijama, svodeći raznolikost ljudskog

emocionalnog ţivota na šest temeljnih emocija: radost, ţalost, ljubav, mrţnja, divljenje i ţelja.

6. Ponudio je dualističku teoriju u odnosu na tijelo-duša poznatu pod imenom

interakcionizam.

Baruch Spinoza (1632-1677)

Spinoza je dao doprinos znanosti i psihologiji u koncepciji psihofizičkog monizma i u

tumačenju motivacije i emocija. Spinoza smatra da su svijest i tijelo samo dva različita

vida odnosno aspekta jedne jedinstvene stvarnosti, tj. da je fiziološko (fizičko) neodvojivo

od psihičkog. Prema Spinozi su motivacija i emocije, koji usmjeravaju ljudsko ponašanje

iracionalni i ambivalentni, često nesvjesni, pa je potrebno steći znanja o njihovim prirodnim

uzrocima kako bi se čovjek oslobodio njihovih stega i ţivio u dobroti i perfekciji. Time je

Spinoza prvi uveo pretpostavku da ljudi mogu živjeti etički ako upoznaju svoj način

funkcioniranja odnosno prirodne uzroke svojih akcija te da je cilj psihologije, i svih

drugih znanosti da omoguće ispoljavanje najveće moguće ljudske savršenosti.

Isaac Newton (1642-1727)

Prvi je postavio ono što se naziva znanstvenim determinizmom, teorijom da su svi dogaĎaji

odreĎeni prethodnim uzorcima, što predstavlja premisu na kojoj je utemeljena suvremena

znansot, pa i psihologija.

Gottfried Leibniz (1646-1716)

1. Tvorac je teorije o odnosu tijelo-duh: tvrdio je da su tijelo i duh u svemu sinkronizirani

jedno s drugim. Iz te teorije, kad se govori o spomenutom odnosu, nastalo je i do danas ostalo

ono što se naziva psihofizičkim paralellizmom.

2. Sugerirao je da je svijest čovjekov kontinuum, koji se razlikuje po stupnju jasnoće, i to

počevši od podsvijesti, svijesti o vanjskim objektima do samosvijesti.

George Berkley (1685-1753)

Smatran je ocem subjektivnog idealizma i napisao je poznati „Esej o teoriji vida― (1709), a što

se po mišljenju većine povjesničara smatra prvom psihološkom monografijom. To je zapravo

empirijsko objašnjenje percpecije prostora koju stječemo elementarnim osjećajima vida i

dodira.

Johann F. Herbart (1776-1841)

1. Nazvan je ocem edukacije psihologije. Pokazao je vaţnost psihologije za odgoj, posebice

ističući pet nuţnih koraka u podučavanju: priprema, prezentacija asocijativnost, generalizacija

i primjena.

2. Razvio je sustavnu teoriju svijesti i podsvijesti, od kojih je došao do pojma „prag svijesti―,

kako bi objasnio memoriju i zaboravaljanje.

Gustav Fechner (1801-1887)

Uvaţavajući rezultate E. H. Webera (1795-1875) postavio je zakon mjerenja intenziteta

osjeta, koji je , prema njemu, proporcionaln logaritmu intenziteta podraţaja (Fechnerov

zakon). Tu je psihologijsku disciplinu nazvao „psihofizikom―, pa se za njega obično naziva

ocem psihofizike.

Charles Darwin (1809-1882)

1. Bio je prvi koji je empirijski dokazaviao teoriju evaolucionizma, ističući kao dominantni

mehanizam „ prirodne selekcije―, tj. u preţivljavanje uspješnijih bića u njihovoj orbi za

ograničenim ponudama hrane.

2. Vodeći dnevnik o svom sinu od roĎenja, ostavio nam je prvu „biografiju bebe―, a što je

kasnije pridonijelo stvaranju dječje psihologije.

Gregor Mendel (1822-1884)

Eksperimentima je pokazao i formulirao znanstvene postavke o zakonitosti nasljeĎivanja

(Mendelov zakon). Taj njegov rad ostao je u znanosti nezapaţen dok ga Hugo de Vries s

kolegama nije obnovio i objavio 1990. godine. Mendelovi zakoni se i danas smatraju

polaznim osnovama genetike, a Mendel njezinim ocem.

Psihologija kao zasebna znanstvena disciplina

Psihologija kao zasebna znanstvena disciplina počinje raĎenjam eksperimentalne psihologije.

Većina povjesničara uzimada se ova potonja rodila 1879. godine kada je Wilhelm Wundt

otvorio svoj psihologijski laboratrij na Sveučilištu u Leipzigu u Njemačkoj.

Psihologija kao zasebna disciplina dobila je dodatnu dimenziju i ugled kada se obogatila

raĎanjem kliničke psihologije, tim posebno vaţnim pdručjem primijenjene psihologije. Njezin

početak se stavlja u 1896 godine, kada je Lightner Witmer otvorio prvu psihologijsku

klinikuna Pennsylvania sveučilištu u SAD.

Herbert Spencer (1820-1903)

1. Tvorac je izraza „evolucija― (1852), uveo je evolucijsku teoriju u psihologiju i primijenio je

na mentalni ţivot.

2. Definirao je inteligenciju kao adaptiranje na okolinu, te utjecao na stavranje rzavojne i

komparativne psihologije.

Francis Galton (1822-1911)

1. Smatra se ocem diferencijalne psihologije, kao i psihometrije. Objavio je prvu studiju o

nasljeĎu menzalnih sposobnosti 1869, posebice ističući razlike meĎu spolovima na tom polju.

2. Osnovao prvi psiholgijski centar za testiranje u svijetu, 1882. godine, u kojem je mjerio

fizike i jednostavne psihološke karakteristike, te tako postao prvi psihometričar.

3. IzmeĎu ostalog, izveo je prvi eksperiment s asocijacijama riječi, prvi je upotrijebio upitnik i

skalu u psihologijske svrhe, prvi je napravio psihologijsku studiju blizanaca, razvio je koncept

korelacije kao i percentila u psihometriji.

Wilhelm Wundt (1833-1920)

1. Otvorio je prvi psihologijski laboratorij na Sveučilištu u Leipzigu 1879. godine, a smatra se

ocem eksperimentalne psihologije.

2. Po broju objavljenih svojih studija, bio je jedan od najplodnijih psihologa uopće.

Carl Stumpf (1842-1936)

Njegovo djelo „Tonpsychologie― bila je prva napisana knjiga o psihologiji glazbe i tona, pa ga

se naziva ocem psihologije glazba.

Wilhelm Preyer (1842-1897)

Naziva ga se ocem dječje psihologije, a napisao je prvu empirijsku knjigu o proučavanju

djeteta, „ The Mind of the Child― („Dječja duša―) 1881. godine, koja se smatra prvim

udţbenikom dječje psihologije.

G. Stanley Hall (1844-1924)

Smatra se ocem genetske psihologije i psihologije mladenaštva, osnivač je prvog psihološkog

časopisa u Americi, American Journal of Psychology, 1887. godine.

George Romanes (1848-1894)

Smatra se ocem kompartivne psihologije, za koju je objavio prvi udţbenik 1882. godine

(Animal Intelligence), studiju ponašanja ţivotinja u svrhu usporedbe s ponašnjem čovjeka.

Ivan Pavlov (1849-1936)

Više je poznat kao otac klasičnog uvjetovanja, nego kao dobitnik Nobelove nagrade za

doprinos fiziologiji probave. Svojim eksperimentima sa psima došao je do sadrţaja pojma

uvjetovanja, čime je tako značajno pridonio rasvjetljavanju jednog od osnovnih oblika učenja.

Herman Ebbingahaus (1850-1909)

1. Značajno je pridonio psihološkom rasvjetljavanju fenomena učenja i zaboravljanja

provodeći prva eksperimentalna istraţivanja na tom polju 1885. godine.

Sigmund Freud (1856-1939)

1. Osnivač je psihoanalize, terapeutske metode za liječenje neuroza, a koja se poslije

prometnula i u teoriju ličnosti i u metodu istraţivanja.

2. Značajno je pridonio razvoju sustavnog psihološkoh (nasuprot neurološkom) pristupa

duševnim bolestima.

3. Prvi je najsnaţnije pokazao vaţnost podsvjesnih i iracionalnih proces u razlozima ljudskog

ponašanja.

4. Otvorio je put znanstvenom proučavanju područja seksualnosti, posebice njenog utjecaja na

nastanak psiholoških problema kao i na oblikovanje ličnosti.

5. Upozorio na vaţnost iskustava ranog djetinjstva na kasniji razvoj ličnosti i njenu

prilagodbu u društvu.

Alfred Binet (1957-1911)

Smatra se ocem testiranja inteligencije. On je zajedno s Theodorem Simon publicirao prvi test

inteligencije 1905. godine. Zadnju reviziju tog testa iz 1911. godine preveo je i uskladio za

američku djecu Lewis Terman i objavio je 1916. godine pod i danas glasovitim imenom

„Stanford- Binet skala―. Od tada pa do danas nastale su brojne revizije Binet-Simonove skale

prema specifičnim prilikama pojedinih zemalja.

Karl Pearson (1957-1936)

Jedan je od osnivača moderne statistike. Razvio je, izmeĎu ostalog, i tri od najvaţnijih

statističkih procedura za analizu psihologijski podataka: standardnu devijaciju, koeficijent

korelacije i „Hi- kvadrat―.

Hugo Mustenerg (1863-1916)

Prvi je uveo psiholgiju u pravo i industriju

Lightner Witmer (1867-1956)

Smatra se ocem kliničke psihologije

Teorijski pravci u psihologiji

Psiholozi mogu pripadati različitim „pravcima― ili „školama―. Obiljeţava ih odreĎeno

teorijsko gledište o ljudskoj prirodi, kao i skup uvjerenja o tome što bi psihologija trebala

prije svega istraţivati i na koji način. Navesti će se neki osnovni podaci o glavnim pravcima

psihologije:

Biheviorizam- Ovaj pravac ističe da je ponašanje (eng. behavior) jedini mogući predmet

znanstvene psihologije. Budući da je doţivljavanje subjetkivno, na njegovu se istraţivanju ne

moţe izgraditi objektivna znanost. Biheviorsizi odbacuju samoopaţanje kao psihologijsku

metodu. Biheviorizm naglašava utjecaj okoline na ponašanje. Nastao je početkom dvadestih

godina 20- stoljeća, a u u mjerenom i revidiranom obliku zdraţo se do danas.

Psihoanaliza- pristup razumijevanju ličnosti i psihoterapiji što ga je potkraj 19. stoljeća razvio

Sigmund Freud. Utemeljen je na metodi kliničkog opaţanja, a osnovna mu je postavka da se

ponašanjem upravljaju „podsvjesni― motivi, preteţno seksualne i agresive prirode. terapijski

cilj psihoanalize jest otklanjanje tjeskobe pomoganjem pacijentu da spozna svoje podsvjesne

konflikte koji utječu na ponašanje i emocionalni ţivot. Iako se osnovne psihoanalitičke

postavke ne mogu znanstveno provjeriti, njihov je utjecaj na psihologiju ličnosti bio znatan.

Humanistička psihologija- Pristup nastao 50-ih godina 20. stoljeća, dijelom kao rekacija na

psihoanalitička gledišta o ljudskoj podsvjesnoj destruktivnosti. Humanistički psiholozi ističu

da ljudi imaju mogućnost izbora i u povoljnom okruţenju teţe pozitivnim društvenim

ciljevima. Naglašavaju ljudsku potrebu za kreativnošću i samostaverenjem. Nasuprt

bihevioristima, ţele istraţivati jedinstvene ljudske doţivljaje kao što su ljubav, privrţenost,

nada, sreća, i sl., a u metodološkom pristupu ističu cjelovitost ljudske ličnosti. Iako se u

humanističkoj psihologiji zamjera nedostak znanstvene preciznosti, ona je utjecala na teorije

motivacije i ličnosti. Danas je evoluiala u tzv. pozitivnu psihologiju.

Kognitivna psihologija- pristup usredotočen na kognitivne (spoznanje) psihičke procese.

Istraţuje kako ljudi primaju i obraĎuju informacije. Kognitivni se psiholozi bave ponajviše

procesima paţnje, percepcije, pamćenja, mišljenja, oblikovanja uvjerenja i stavova, ali i

problemima ličnsoti. Za razliku od biheviorista, oni priznaju postojanje ovih psihičkih procesa

koji posreduju izmešu podraţaj i čovjekovih rekacija. No, za razliku od rani introspekcionista,

njihovu istraţivanju pristupaju s pomoću objektivnih znanstvenih metoda. Procvat kognitivne

psihologije počinje u 50-im godinama 20. stoljeća, kada je razvoj metodološke teorije i

laboratorijske tehnologije omogućilo domišljate postupke za ispitivanje sloţenih kognitivnih

procesa.

Grane suvremene psihologije

U toku razvoja psihologije, stalno se prepliću dva pravca. Prvi pravac obuhvata produčje opće

i teoretske psihologije sa svrhom otkrivanja općih psiholoških zakona i principa (osjeti,

percepcija, pamćenje, mišljenje itd.). Iz toga pravca razvile su se razne psihološke discipline

koje obraĎuju pojedine probleme. Ovdje će biti navedene samo one najvaţnije:

Biološka psihologija

Biološka psihologija istraţuje organske osnove psihočkih procesa i ponašanja. Psihički

procesi zavise od procesa u našem tijelu i mozgu i drugim ţivčanim strukturama, te

ţlijezadama sa unutarnjim lučenjem.

Opća eksperimentaln psihologija

Opća psihologija temeljna je rana i nastoji utvrditi opća načela i zakonitosti psihičkog ţivota i

ponašanja. Pod „općim― se misli na one spoznaje koje se odnose na prosječnog i normalnog

čovjeka. Istraţivanjem specifičnosti pojedinih skupina i razlika meĎu jedinkama bave se

druge grane psihologije.

Dodatak „eksperimentalna― u nazivu opće psihologije označuje da je eksperiment njezina

glavna istraţivačka metoda.

Psihometrija

Psihometrija se bavi problemima mjerenja u psihologiji, i to mjerenjem psihičkih procesa i

osobina putem psihologijskih testva. Testovi su veoma interesantni za javnost, te je njihova

primjena imala velikog odsjeka. Primjenjuju se u praksi postavljanja dijagnoza, psihičkih

osobina i predviĎanja ponašanja ljudi.

Diferencijalna psihologija- izučava individualne razlike meĎu ljudima.

Patološka psihologija- se zanima za abnormalne oblike psihičkog doţivljavanja i ponašanja.

Razvojna psihologija i psihologija ličnosti

Razvojna psihologija je grana psihologije koja se bavi proučavanjem promjena u psihičkom

ţivotu i ponašanju u toku čitavog ţivota od roĎenja, pa do duboke starosti. Druga grana,

psihologija ličnosti, pokušava da objasni ono što je stabilno i promjenjivo u ljudskom

ponašanju kao i inidividualne osobine koje diferenciraju jednu osobu od druge u istim

okolnostima.

Komparativna psihologija ili poredbena psihologija- još je zovu i zoopsihologija, a proučava

ponašanje i razinu psihičkog razvoja različitih ţivotinjskih vrsta.

Socijalna psihologija

Ova grana psihologije proučava pojedinca u grupi i na koje načine ljudska razmišljanja,

osjećanja i akcije pod utjecajem drugih ljudi. Usmjerena je na ponašanje pojedinca u grupi.

Primjenjena psihologija:

Primjenjena psihologija je skupni oblik za sve oblike njezine primjene u praksi. Mnogi

psiholozi specijalizirani su za praktično djelovanje u raznim područjima. Tako su nastale

razne grane primijenjene psihologije kao što su:

Zdravstvena psihologija- je grana psihologija koja proučava odnos izmeĎu psiholoških faktora

i fizičkog stanja ili neke bolesti.

Klinička psihologija- fokus aktivnosti kliničkih psihologa jest tretman i prevencija

psiholoških poremećaja. Ovo je grana psihologije koja se bavi studijama, dijagnozama i

tretmanom abnormalnog ponašanja.

Savjetodavna psihologija- je grana psihologije koja se fokusira na školske, socijalne i

probleme prilagodbe u kraijeri.

Školska psihologija i psihologija obrazovanja – nastoji primijeniti psihologijske spoznaje u

školskom sustavu. Psihologija obrazovanja je grana psihologije koja se u prvom redu bavi

problemima učenja i poučavanja.

Psihologija rada i organizacijska psihologija – nastoje primijeniti psihološka znanja za

poboljšanje učinkovitosti i zadovoljstva ljudi u radu.

Forenzička psihologija- proučava probleme kriminaliteta sa psihologijskog aspekta i fokusira

se na pravna pitanja kao što su odreĎivanje kriterija da li je neka osoba pravno sposobna da

odgovara za svoje postupke ili da li je sposobna da bude mjerodavan svjedok na suĎenju te,

dali malobrojna ili višebrojnija prorota donosi ispravnije odluke.

Potrošačka psihologija orijentirana je prema razumijevanju faktora koji leţe iza navika

kupaca, te načina na koje ljudi reagiraju na reklame.

Sportska psihologija- ispoljava se u okviru sporta u postizanju vrhunksih rezultata.

Vojna psiholigija- proučava psihičke fenomene vezane za ratne uslove.

Metode i tehnike u psihologiji

Znanost je sustavno proučavanje prirodnih pojava u svemiru. Cilj znanosti je spoznavanje i

formulacija općih zakonitosti i principa koju opisuju pojave. Svaka znanost ima svoje

područje i metodu istraţivanja.

Psihologija se moţe smatrati znanošću najmanje iz tri razloga:

1. ima objektivni predmet istraţivanja: ponašanje i procesiranje informacija ljudi i ţivotinja

ima objektivni karakter,

2. koristi znanstvene metode, o kojima će biti naknadno riječi

3. otkriva prirodne zakone koji se odnose na funkcioniranje čovjeka i ţivotinja, koji su

proizvod i dio prirode.

Psihologija ima za cilj: opisati ljudske misli i ponašanje, objasniti zašto se takva ponašanja

dogaĎaju, predvidjeti kako, zašto i kada će odreĎeno ponašanje ponoviti u budućnosti,

promijeniti i unaprijediti ponašanje za poboljšanje ţivota pojedinca i društva u cjelini.

Kako bi mogla ostvariti svoje ciljeve psihologija je razvila metode za ispitivanje psihičkog

ţivota i osobina ljudi.

Osnovne metode u psihologiji:

Glavne metode psihologijskog istraţivanja su: samoopaţanje (introspekcija), opservacija i

eksperiment.

Instrospekcija je opservacija (opaţanje) vlastitih psihičkih procesa. U nekim slučajevima

samoopaţanje se moţe vršiti za vrijeme samog doţivljavanja ili pak naknadno u sjećanju.

Pomoću introspekcije neposredno upoznajemo osobine svojih psihičkih procesa i na osnovi

toga moţemo razumjeti ponašanja i psihičke osobine drugih ljudi. No ipak vrijednost ove

metode je ograničena zbog nekoliko razloga. Prvo samoopaţanje moţe izmijeniti

doţivljavanje, a neki se doţivljaji ne mogu istodobno i opaţati (npr. veliki strah, paţnja).

Drugo riječi su često nedovoljne i neprikladne za opise doţivljajnih osobitosti. Treće

samoopaţanjem se ispituju pojave koje su privatne ili subjektivne, dostupne samo jednoj

osobi pa se postavlja pitanje kako je pomoću ovakve moguće izgraditi objektivnu znanost. U

svojem izvornom obliku introspekcija se danas malo rabi, ali neki njezini oblici primjenjuju

se u drugim metodama: anketna ispitivanja i neki psihologijski eksperimenti koriste se

ispitanikovim introspektivnim iskazima.

Opservacija (posmatranje; opaţanje) se sastoji u opaţanju ponašanja i djelovanja ljudi u

odreĎenim situacijama. Cilj toga opaţanja je da se na osnovu poznate situacije oblika i

ponašanja otkrije psihološka priroda procesa ili osobina koje su bile pobuĎene situacijom, a

koje su se u vanjskom ponašanju očitovale.

Najčešće prihvaćena podjela opservacije je prema Leviju, koja se odnosi na slobodnu ili

nestrukturiranu opservaciju i strukturiranu (sistematsko) opservaciju. Slobodna opservacija

realizira se bez neposrednog kontakta istraţivača i ispitanika, bez aktivnog uključivanja u

istraţivanje uzorka ponašanja. Ovakvo obavljeno posmatranje ne remeti slobodno

ispoljavanje ličnosti i spontanost ponašanja. U ovim situacijama, kada nam je posebno

značajno posmatranje svih detalja, različitih oblika ponašanja (novoroĎenče), primjenjuje se

video snimanje. Prednost je u tome što više istraţivača moţe više puta posmatrati

manisfestacije u ponašanju, a da se ničim ne remeti prirodni izvor i tok ponašanja.

Pored nestrukturirane opservacije, postoji i struktuirana (sistematska, kontrolirana) koja se

ostvaruje i realizira u kontroliranim situacijama u osmišljenim uslovima i standardiziranim

instrumentima

Opaţa se namjerno tako da se unaprijed definiraju i višestruko kontroliraju uvjeti opaţanja:

(a) promatrana pojava se jednoznačno definira, (b) odredi se unaprijed trajanje opaţanja te

postupci, sredstva, pomagala, instrumenti koji će se pri promatranju i registraciji opaţenog

koristiti i (c) utvrde se ―objektivni uvjeti‖ u kojima se vrši opaţanje odnosno svi relevantni

faktori koji mogu utjecati na opaţanje.

Osnovna prednost ovih dviju metoda jest izravnost odnosno neposrednost, koja omogućuje

stjecanje slike o ponašanju kakvo uistinu jest. Istraţivač se ne mora oslanjati na često

nepouzdane samoiskaze ispitanika kako bi saznao nešto o njihovu ponašanju. Dovoljno je da

ih promatra i biljeţi ono što čine. Kod sloţenijih psihičkih procesa i osobina, za ispravnu

psihološku interpretaciju tuĎeg ponašanja u odreĎenoj situaciji potrebno je uzeti u obzir i

individualni razvojni put ličnosti onoga koga opaţamo. Nedostatak ove metode je što

istraţivač ne moţe mijenjati uslove u kojim se dogaĎa ponašanje i zato ne moţemo donositi

sudove o uzrocima i posljedicama.

Stvarni uzročno posljedični slijed dogaĎaja se moţe utvrditi samo eksperimentom, zbog čega

je ona najvaţnija metoda znanstvene psihologije. Psihologijski eksperiment je strogo

kontrolirana situacija, gdje se jedna varijabla (eksperimentalna) namjerno mijenja radi

opaţanja efekata njenih promjena na zavisnu varijablu. Utjecaji drugih nezavisnih varijabli

drţe konstantnima.

U osnovi svaki se eksperiment organizira da bi se provjerile neke pretpostavke ili hipoteze o

ispitanoj pojavi. Kontrola nad uvjetima predstavlja i mogućnost sistematskog mijenjanja

prilika u kojima se neka pojava dogaĎa. Postupno mijenjanje jednog po jednog faktora, uz

odrţavanje drugih faktora konstantnim, omogućuje istraţivaču da u mnoštvu prilika utvrdi

one koje su uvjet za nastanak odreĎenog dogaĎaja.

Glavna svrha eksperimenta je da se provjeri da li odreĎeni faktor ili varijabla djeluje na neki

jasno definirani fenomen. Fenomen koji je predmet proučavanja je zavisna varijabla ili kriterij

varijabla, dok faktor koji se unosi i mijenja da bi se provjerilo utječe li na zavisnu varijablu

zove se nezavisna ili eksperimentalna varijabla. Uz nezavisne varijable postoje i relevantni

faktori koji mogu utjecati na zavisnu varijablu, pa je njih potrebno ukloniti ili drţati

konstantnima.

Plan provoĎenja eksperimenta se ostvaruje eksperimentalnim nacrtom. Eksperimentalni nacrt

obuhvaća niz meĎusobno zavisnih operacija:

operacionalizaciju nezavisne i zavisne varijable,

odabiranje ispitanika i

pridjeljivanje ispitanika različitim eksperimentalnim situacijama,

utvrĎivanje načina kontrole u eksperimentu,

samo izvoĎenje

eksperimenta te manipuliranje nezavisnom varijablom,

način registriranja zavisne varijable i

utvrĎivanje statističke obrade rezultata.

Odluka o nacrtu ovisit će o nekoliko faktora:

cilju istraţivanja (da li se hoće samo relativno grubo utvrditi postoji li djelovanje

odreĎene nezavisne na odreĎenu zavisnu varijablu, ili se hoće utvrditi i tip odnosa

izmeĎu nezavisne i zavisne varijable; da li se hoće utvrditi postoji li utjecaj jedne

izolirane nezavisne varijable, ili se hoće utvrditi postoje li interakcijski efekti dvije ili

više nezavisnih varijabli na zavisnu varijablu);

vrsti varijabli koje su predmet eksperimentalnog ispitivanja (da li su to preteţno

fiziološke, psihofiziološke, psihološke ili socijalno-psihološke varijable);

mogućnosti upotrebe metoda i tehnika pri opaţanju i mjerenju zavisne varijable (da li

se moţe koristiti samo opaţanje eksperimentatora, ili se mogu koristiti i naprave

kojima se dobivaju precizniji mjerni podaci o promjenama zavisne varijable);

području istraţivanja (da li primjena nezavisne varijable ostavlja manje-više trajne

tragove, npr. kod učenja; da li primjena nezavisne varijable moţe izazvati

nepopravljive promjene na ispitaniku; da li se moraju poštovati neki opći etički razlozi

itd.).

Kontrolu u eksperimentu čine postupci kojima se detektira, pa zatim, eliminira ili/i stabilizira

utjecaj relevantnih faktora u eksperimentu.

Jedan od načina na koji to moţemo obaviti je uvoĎenje kontrolne i eksperimentalne

skupine. Prvu čine ispitanici na koje nije primijenjena nezavisna varijabla. Oni čine osnovicu

na temelju koje imamo pravo govoriti o veličini utjecaja nezavisne varijable. Druga skupina je

eksperimentalna, i na nju se nezavisna varijabla primjenjuje, te se mjere efekti primjene.

Statističkom se analizom vrši ispitivanje razlike u učinku izmeĎu ove dvije skupine.

Uzmimo primjer ispitivanja nekog lijeka – ako ne bi posjedovali kontrolnu skupinu, ne

bi mogli pripisati promijene u zdravlju pacijenata isključivo primjeni lijeka, već bi

naknadno morali naći objašnjenja promjena. Kontrolna skupina u tom slučaju bi pila

placebo – nešto za što bi mislili da je lijek, ali ne bi imalo nikakvog farmakološkog

(kontrolirani relevantni faktor) efekta na njihovo zdravlje. Pacijenti iz obje skupine

morali bi biti jednakog stupnja oboljenja, izloţeni jednakim tretmanima… što čini

izjednačavanje po svim relevantnim faktorima izuzev mjerenog (uzimanje lijeka). Tek

tada imamo pravo nakon obrade rezultata tvrditi da oni zbilja odraţavaju efekte lijeka.

Ovo čini problem valjanosti.

Relevantni faktori uzrokuju pogrešku u mjerenju (prikrivaju stvarni odnos zavisne i

nezavisne varijable) i ta greška moţe biti: sistematska pogreška, koja je uvjetovana

sistematskim faktorom, pa uvijek djeluje u istome smjeru (npr. puška koja uvijek zanosi u

istome smjeru). Efekti ovakve pogreške se zbrajaju, pa njihova nazočnost ne doprinosi

točnosti rezultata.

Slučajna (nesistematska) pogreška se dobiva djelovanjem slučajnih nesistematskih faktora.

Oni djeluju u različitim smjerovima, pa se na koncu njihovi rezultati poništavaju. Pogreška

je minimalizira izračunavanjem srednje vrijednosti.

Primjena ove pojave vidljiva je u zahtjevu za posjedovanjem nekoliko ocjenjivača – svatko od

njih je na vlastiti način pristran, ali prosječna ocjena je najbliţa stvarnoj vrijednosti.

Posjedujemo li više eksperimentalnih situacija, potrebno je eliminirati eventualne serijalne

efekte koji bi imali veze s redoslijedom primjene (npr. umor). U tu se svrhu koristi tehnika

rotacije, koju se grafički prikazuje pomoću latinskog kvadrata. Ako je potrebno uravnoteţiti

utjecaj još jedne nezavisne varijable, koristi se grčko-latinski kvadrat.

Prednosti i nedostaci eksperimenta:

Glavna je prednosti eksperimenta kao metode mogućnost KONTROLE uvjeta i promjena u

varijablama. Taj postupak izolacije varijabli nam omogućuje čvršće zaključivanje o njihovim

uzročno-posljedičnim vezama. Eksperimentator unaprijed zna što se i kada mijenja, pa je

spreman za reakciju, što znači da će njegovo opaţanje i biljeţenje podataka biti preciznije i

učinkovitije. On takoĎer moţe birati varijable, kako nezavisne, tako i zavisne. Bitna je

prednost ponovljivost – prirodno opaţanje uvijek je jedinstveno – mogu se ponoviti slični

dogaĎaji, ali nikada se ne ponavlja jedan isti, dok eksperiment omogućava repliciranje

identičnih uvjeta i kasnije potvrĎivanje ili revidiranje hipoteza.

MeĎutim, metoda nije savršena i postoje izvjesni nedostaci. Najuočljiviji je vezan uz ekološku

valjanost – eksperiment je redovno umjetna situacija, pa je onda upitno koliko su rezultati iz

takvog okruţja primjenjivi na stvarni ţivot. Isto je tako gotovo nemoguće ispitati neke

varijable (npr. strah – moguće je mjeriti samo reakcije, ili uzeti introspektivni izvještaj, koji je

inače prilično nepouzdan postupak. Ipak, postojali su pokušaji mjerenja straha – anksioznog

bi se ispitanika dovelo u laboratorij, ‗spojilo‘ na instrumente, a zatim bi eksperimentator

glumio Grunfa… dakako, ostaje upitna etička strana takvog istraţivanja).

Dodatno je ograničenje etika – postoje područja i discipline u kojima je neetički mijenjati

situaciju da bi se vidjele popratne promjene (npr. neko patološko stanje u kliničkom

istraţivanju, velike socijalne grupe u sociologiji).

Osnovne tehnike u psihologiji:

Upitnik:

Rot navodi da je upitnik prema odreĎenom principu sastavljen sistem pitanja čija je podesnost

za ispitivanje psiholoških pojava prethodno utvrĎena provjeravanjem. To je lista pitanja koja

je cilju usmjerena, odreĎena i sistematski utvrĎena. Upitnik sluţi da ispitanik iznese svoj stav,

mišljenje i da dâ odgovor. Postoje upitnici otvorene i zatvorene forme. Upitnik otvorene

forme ima prednsot što omogućava ispitaniku da po vlastitom uvjerenju iznese i obrazloţi

svoje mišljenje. Teškoće su u sreĎivanju, obradi i tumačenju podataka. Upitnik zatvorene

forme ima prednost što obuhvaća velik broj učesnika i veliki broj pitanja, podaci se brzo

sreĎuju. Nedostaci su što ovim upitnikom, ne mogu učesnici reći sve ono što bi htjeli, ne zna

se da li su dobro shvatili pitanja i slično.

Testovi:

Prema Bujasu test je „standardiziran postupak pomoću kojeg se izaziva neka odreĎena

aktivnost, a onda se učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat

usporedi sa rezultatima koji su dobiveni kod drugih pojedinaca u jednoj situaciji―.

Psihologijski test je mjerni instrument pomoću kojeg psiholozi mjere „psihičke osobine i

sposobnosti pojedinih ljudi―.

Test mora posjedovati odreĎene mjerne karakteristike:

1. valjanost (mora mjeriti ono što smatramo da mjeri. Ako je test znanja, on mora mjeriti

znanje, a ne crtu ličnosti).

2. objektivnost (rezultat ne smije zavisiti od onog koji ocjenjuje)

3. pouzdanost (uzastopna mjerenja istim testom daju iste rezultate)

4. osjetljivost (zadaci u testu moraju biti takvi da će se ispitanici po svojim rezultatima

meĎusobno razlikovati).

Najčešće razlikujemo sljedeću podjelu testova s obzirom na:

I) način primjene

i) individualni – jedan ispitivač simultano ispituje jednog ispitanika

ii) grupni – jedan ispitivač simultano ispituje skupinu ispitanika

II) brzine i snage

i) testovi snage su bez vremenskog ograničenja, ali posjeduju teške zadatke

ii) testovi brzine, kojima je glavni limitator učinka striktno odreĎeno vrijeme radnje, a

sastavljeni su od lakih zadataka koje mogu riješiti svi

III) predmet mjerenja

i) testovi znanja – registriraju se efekti nekog procesa učenja, treninga

ii) testovi sposobnosti – ispituju opće dispozicije za uspješno bavljenje nekim

aktivnostima

(a) testovi senzornih sposobnosti – ispituju funkcionalnu razinu osjetnih analizatora

(b) mentalni testovi (testovi inteligencije; kognitivni testovi)

(c) testovi psihomotoričkih sposobnosti

iii) testovi ličnosti

(a) analitičke tehnike za ispitivanje ličnosti: inventari, skale procjene

(b) sintetičke tehnike za ispitivanje ličnosti: većina projektivnih tehnika.

Test ima prednosti: ekonomičnost, brz pregled situacije, jednakost izgleda svakog učesnika u

situaciji testiranja , isključuje subjektivnost momenata i drugo.

Nedostaci testa su: zanemarivanje drugih oblika izraţavanja, mogućnost pogaĎanja i drugo.

Najčešće se u praksi susrećemo s testovima papir-olovka. Test ne ide u upotrebu dok nisu sve

njegove karakteristike utvrĎene u zato je konstrukcija testa veoma sloţen, dugotrajan i

kreativan postupak. Kad kaţemo da je test standardiziran postupak, tad se misli da su kod

njega utvrĎene mjerne karakteristike.

Intervju

Intervju je postupak pomoću kojeg usmeno postavljamo unaprijed pripremljena pitanja.

Intervju je tehnika čiji je cilj dobivanje podataka ili provoĎenje nekog utjecaja ili saopćavanje

nekih informacija. To je stručno planiran i sistematičan razgovor sa odreĎenim ciljem i po

tome se intervju razlikuje od običnog razgovora. Za intervju je potreban trening. Vaţno je

pridobiti osobu za što bolju suradnju u intervjuu. Postoji standardizirani i nestandardizirani

intervju. Kod standardiziranog, ispitivač postavlja unaprijed postavljena pitanja, a koda druge

vrste intervjua, formulacija pitanja je dosta slobodna. Nekad pravila kojih se mora pridrţavati

onaj kod vodi intervju su:

1. poticati ispitanika da sam što više govori, a intervjuer da bude što pasivniji

2. steći povjerenje ispitanika

3. ne smiju se sugerirati odgovori

4. ne smiju se kritizirati odgovori

5. prikupiti neke informacije prije samog intervjua

6. u toku intervjua posmatrati cjelokupno ponašanje ispitanika.

Anketa

Anketa je instrument ili skup pitanja pomoću kojeg se evidentiraju, ispituju i analiziraju izjave

ljudi kako bi se saznali podaci o njihovom ponašanju, stavovima i mišljenju. Pitanja trebaju

biti jasna, nedvosmislena i nesugestivna. Pitanja se mogu postaviti pismeno ili usmeno

pomoću intervjua. Pitanja treba da potaknu ispitanika da da mišljenje. Anketa moţe biti

otvorene, zatvorene i kombinirane forme, već prema tome kako su pitanja postavljena.

Ukoliko je ispitanik iskren, vrijednost ankete će biti velika, u protivnom podaci nemaju

vrijednost. TakoĎer, sposobnost ispitanika da odgovara na pitanja nije ista kod svih, tako da i

to utječe na vrijednost ankete. Zato anketu treba postaviti paţljivo izabranom uzorku,

reprezentativnom za populaciju koja se proučava. Uz dobro pripremljen i primjeren upitnik,

anketom se moţe doći do dobro pripremljenih podataka.

Skala

Skala je instrument kojim se prikupljaju sudovi ispitanika, mišljenja, procjene o osobinama i

postupcima osoba, čvrstina i stupanj moralnih stavova.

Postoje deskriptivne i grafičke skale. Kod deskriptivnih skala, dat je odreĎeni broj tvrdnji i

ispitanik obavlja procjenu dati tvrdnji označavajući onu koja po njegovom mišljenju najbolje

odgovara stvarima i pojavama u realnom ţivotu.

Ničković navodi dvije bitne odlike deskriptivnih skala:

1. Prva se sastoji u tome što su stupnjevi prisustva ili odsustva neke osobine opisani većim

brojem precizno kazanih riječi.

2. Ispitaniku je dana mogućnost da ukratko iznese osnovne razloge zbog kojih se opredijelio

za odreĎenu tvrdnju.

Od stupnja znanja i stručne primjene rezultata, sposobnost da se stvaralački primjeni i

konkretno interpretira ono što je skala dala, zavisi rezultat, kvalitet i upotrebljivost rezultata.

Skale ne mogu biti jedini instrumenti procjene već se uzimaju podaci iz većeg broja izvora.

Etika istraživanja u psihologiji

Kada je u pitanju istraţivanje u kome je ispitanika čovjek koji ima svoj dignitet, privatan

ţivot, ne vodi se dovoljno računa o etičkim problemima koji se pojavljuju. Ne postavlja se

pitanje da li čovjek ţeli ili ne ţeli da učestvuje u istraţivanju, i moţe li mu se time učiniti

uvreda.

S obzirom da istraţivanje ima potencijal da ugrozi prava učesnika, psiholozi se drţe striktnih

etičkih pravila čiji je cilj da zaštite subjekte. Ova pravila traţe od istraţivača da zaštite

subjekta od fizičke i mentalne štete, da zaštite pravo subjekta na privatnost, da osiguraju da je

učestvovanje u eksperimentu potpuno dobrovoljno te da informiraju subjekte o prirodi

procedura koje će se koristiti priliko eksperimenta, a prije nego što on otpočne.

Psiholozi koji sprovode eksperimente sa ţivotinjama, poštuju posebna pravila koja moraju

osigurati da se ţivotinje ne pate. Naprotiv, postoje zakonske odredbe koje odreĎuju načine na

koje se ove ţivotinje moraju čuvati, hraniti…

Osnovna briga istraţivača trebalo bi da bude da ispitanici ne budu povrijeĎeni ni na koji

način, niti fizički, niti psihički, niti da dovedu do poniţenja njihove ličnosti. Prihvaćeno je

stanovište da svaka ličnost ima slobodu da odluči da li će, kada, s kim i do kojeg stupnja,

iznijeti svoje stavove, vjerovanja, oblike ponašanja i mišljenja. Istraţivač mora biti osjetljiv na

to koje će informacije traţiti od ispitanika.

Organske osnove psihičkog života

Receptori:

Ako govorimo o fiziološkim i organskim osnovama psihičkih pojava, onda moţemo reći da je

u osnovi psihičkog ţivota cijeli organizam.

Najvaţniji dijelovi su receptori, efektori, a posebno ţivčani sustav

Receptori su čulni ili osjetni organi. Oni su u toku evolucije izgradili posebne, specijalizirane

anatomske strukture osposobljene za registriranje promjena u okolnom svijetu, to jest.

Osjetljivi su na odreĎenu vrstu podraţaja. Neki su specijalizirani za mehaničke podraţaja, a

neki za toplotne ili svjetlosne podraţaje.

U toku evolucije, njihova graĎa postala je sve sloţenija i njihov broj je stalno rastao.

Dijelimo ih prema poloţaju na tijelu na:

Eksteroprecpetore

Proprioreceptore

Interoreceptore

Eksteroreceptori- nalaze se na površini tijela i omogućavaju nam primanje draţi iz vanjskog

svijeta:

receptori za vid,

sluh,

mirirs,

okus,

dodir,

bol,

za toplo i za hladno

Proprioreceptori- nalaze se u mišićima, tetivama i zglobovima i u unutrašnjem uhu.

Primaju draţi koje nas obavještavaju o promjenama poloţaja tijela, pokretima (kinestetički i

statički osjeti).

Interoreceptori- nalaze se u unutrašnjosti tijela i preko njih saznajemo šta se dešava u

unutrašnjim organima (organski i cenestetski osjeti).

Receptori su čulni ili osjetni organi. Oni su u toku evolucije izgradili posebne, specijalizirane

anatomske strukture osposobljene za registriranje promjena u okolnom svijetu, to jest

osjetljivi su na odreĎenu vrstu podraţaja.

Neki su specijalizirani za mehaničke podraţaja, a neki za toplotne ili svjetlosne podraţaje.

Efektori:

U efektore se spadaju ţlijezde (o kojima će biti nakndano riječi) i mišići.

Mišići su zaduţeni za pokret, a ţlijezde za hemizam (promjene tijekom kemijske reakcije) u

organizmu.

Pomoću mišića vršimo djelovanje na predmete u spoljnjem svijetu i izazivamo promjene u

organizmu.

Mišići se dijele na:

• glatke mišiće- tu spadaju mišići u krvnim sudovima i u utrobi. To su mišići za

pokretanje unutrašnjih organa.

• poprečno-prugasti ili skeletni mišići- oni se nalaze u rukama i nogama.

• srčani mišić- on predstavlja posebnu vrstu prugastih mišića. Za razliku od ostalih,

njime ne moţemo upravljati po našoj volji.

Endokrini sustav je značajan sustav koji šalje poruke preko ţivčanog sustava.

Endokrini sustav je usko povezan s hipotalamusom.

Zadaća endokrinog sustava jeste da luči hormone, kemikalije koje cirkuliraju kroz krv i utječu

na funkcioniranje ili rast ostalih dijelova tijela (naknandno će biti detaljnjije riječi o ovome

sustavu).

MeĎu različitim sustavima organizma u regulaciji doţivljavanja i ponašanja sudjeluju dva

sustava: ţivčani sustav i sustav ţlijezda s unutrašnjim izlučivanjem. Stoga, ako ţelimo

razumijeti organske osnove psihičkih procesa moramo poznavati

osnove graĎe i načina rada tih dvaju sustava.

Prvo ćemo se upoznati s graĎom i funkcijom ţivčane stanice, a potom upoznati dijelove

ţivčanog sustava za regulaciju doţivljavanja i ponašanja, te rad ţlijezdi s unutrašnjim

izlučivanjem.

Ţivčano tkivo graĎeno je od ţivčanih stanica i glijastanica. Sadrţi i mnogo krvnih ţilica i

kapilara.

Ţivčana stanica (neuron) je osnovna jedincia ţivčanog sustava i najkomplicirania u ljudskom

organizmu.

Ţivčane stanice ne mogu ţivjeti same i zato se zdruţuju u funkcijske jedinice. Ako se neka

od njih uništi, ostale se zdruţe i preuzmu njenu ulogu.

Stvaraju se do našega roĎenja i kada se jednom unište, ne mogu se više obnoviti. Njihova

uloga je da prihvaćaju, obrade i odašilju podatke koji putuju od osjetila prema mozgu.

Glija stanica pruţaju potporu neuronima odnosno drţe ih zajedno. Neke od potpornih

funkcija glija stanica su: učvršćivanje ţivčanog tkiva, sudjelovanje u prehrnai ţivčanih stanica

itd.

Građa neurona

Ţivčana stanica (neuron) graĎena je od dendrita, tijela stanice (soma), aksona i membrane.

Tijelo ţivčane stanice sadrţi citoplazmu i staničnu jezgru. U citoplazmi je niz struktura koje

se zajedničkim imenom zovu organele. O funkciji jezgre i pojedinih organela uči se u

biologiji, pa o tome nećemo ovdje odgovoriti. Stanična tijela grade tzv. sivu masu ţivčanog

sustava

Dendriti (grč. dendron-drvo) su obično dobro razgranati poput krošnje stabla, kraći izdanici,

te je njihova funkcija je primanje ţivčanih impulsa iz drugih ţivčanih stanica ili iz osjetila.

Aksoni su ţivčana vlakna koja prenose ţivčane impulse do dendrita sljedeće ţivčane stanice

ili do organa koji te impulse primaju (npr. mišići).

Aksoni započinju na staničnom tijelu, i to na mjestu koje se zove aksonski breţuljak.

Aksoni mogu biti obavijen mielinksom ovojnicom. Tada kaţemo da su aksoni mijelinizirani.

Mijelinska ovojnica omogućuje brţi prijenos informacija kroz ţivčano vlakno

Aksoni završavaju malim granama koji se zovu aksonski završeci, na čijim vrhovima se

nalaze zadebljanja nazvana završni čvorići (završna kvržica), u kojima se nalaze kemijske

tvari zvane neurotransmiteri (neuroprijenosnici). Mjesto na kojem se završna kvrţica jedne

ţivčane stanice prislanja na na membranu druge stanice zove se sinapsa.

Ţivčani implusi s jedne ţivčane stanice kroz sinapse se prenose na drugu najčešće

posredstvom neuroprijenosnika (neurotransmitera).

Kada ţivčani impuls stigne na kraj jedne ţivčane stanice, oslobaĎa se neuroprijenosnik.

Neuroprijenosnik se na susjednoj stranici (postsinaptičkom neuronu) veţu za posebno

graĎene molekule koje se nazivaju receptorima.

Neurotransmiteri

Postoje više različitih vrsta neuroprijenosnika. Najpoznatii neuroprijenosni su

1) Acetilkolin (Ach) – kontrolira kontrakcije mišića.

2) Dopamin – uključen u voljne pokrete, učenje i pamćenje te čuvstveno uzbuĎenje.

Nedostatak dopamina povezuje se s Parkinsonovom bolešću ali i sa Shizofrenijom.

3) Noradrenalin – djeluje kao neurotransmiter, ali i kao hormon.

Uključen je u opću pobuĎenost, učenje i pamćenje, te hranjenje, a ubrzava i rad srca.

Prevelike količine i manjak noradrenalina povezuju se s poremećajima raspoloţenja.

4) Serotonin – uključen u čuvstvenu pobuĎenost i spavanje. Nedostatak serotonina povezuje

se s tjeskobom (anksioznošću), poremećajima raspoloţenja i nesanicom.

5) Endorfini (endogeni morfin) - prenose obavijesti iz receptora za bol u mozak.

Razlikujemo tri vrste ţivčanih stanica:

1. Senzorni ili osjetni neuroni (aferentni neuroni) prenose informacije od naših osjetila prema

mozgu ili kraljeţničkoj moţdini. Kada su receptori podraţeni, senzorni neuroni prenose

ţivčane impulse prema onim dijelovima ţivčanog sustava gdje se te informacije analiziraju.

2. Motorni neuroni (eferentni neuroni) prenose ţivčane impulse iz mozga ili kraljeţničke

moţdine do pojedinih organa, još se nazivaju i efektorima.

3. Interneuroni se nalaze izmeĎu dva neurona.

Primaju ţivčane impulse od senzornih neurona i šalju ih drugim interneuronima ili motornim

neuronima. Interneuroni nisu neposredno povezani niti s receptorima ni s efektorima, već

isključivo s drugim ţivčanim stanicama.

Središnji ţivčani sustav smješten je unutar kraljeţnice i lubanjskih kostiu. Grubo se moţe

podijeliti na kraljeţničku moţdinu i mozak.

U sklopu mozga tri su veće cjeline:

1. moţdano deblo (odgovoran za osnovne ţivotne funkcije i za preţivljavanje)

2. mali mozak (neophodan za motoriku, ravnoteţu, refleksno reagiranje).

3. veliki mozak odgovoran (za govor, mišljenje, planiranje, rješavanje problema itd).

U perifernom ţivčanom sustavu ubrajau se: 1. neke manje nakupnine ţivanih stanica koje se

nalaze izvan središnjih dijelova i 2. izdanci ţivčanih stanica koji povezuju središnji ţivčani

sustav s raznim strukturama na periferiji, kao što su to osjetni organi, mišići i ţlijezde. Ti su

izdanci sloţeni u snopove koji se zovu ţivci.

Ukupno 12 pari ţivaca izlaizi iz mozga i nazivaju se moţdanim ţivcima, a 32 par iz

kraljeţničke moţdine i nazivaju se moţdinskim ţivcima.

Dio perifernog ţivčanog sustav u vezi s osjetnim organima i s poprečnoprugastima ili

skeletnim mišićima. Nazivamo ga somatskim ţivčanim sustavom.

Putem njega se iz osjetnih organa prenose obavijesti o promjenama u okolini ţivčanog bića u

pojedine dijelove središnjeg ţivčanog sustava. Nadalje putem vlakana somatskog ţivčanog

sustava u skeletne mišiće se prenose naredbe iz središnjeg ţivčanog sustava koje omogućuju

reagiranje na podraţaje okoline.

Drugi dio perifernog ţivčanog sustava u vezi je s unutarnjim organima, npr. ţelucem, plućima

itd. Taj dio perifernog ţivčanog sustava naziva se vegetativnim ili autonomnim ţivčanim

sustavom.

Vegetativni sustav omogućuje regulaciju procesa u organizmu koji su nuţni za odrţavanje

ţivota. Ovaj ţivčani sustav ima vaţnu ulogu u nastanku različitih tjelesnih promjena koje

prate emocije.

Simpaticus:

širenje zjenice

povećanja srčane frekvencije

ubrzano i produbljeno disanje

vazokonstrikcija k. ţila

povećanje krvnog tlaka

znojenje

povećanje bazalnog metabolizma

Parasimpaticus:

suţenje zjenice

smanjenje srčane frekvencije

usporedno i pliće disanje

vazodilatacija

pad krvnog tlaka

povećana aktivnost gastrointestinalnog sustava, što pospješuje probavu

Kraljeţnička (leĎna) moţdina:

Njezin središnji dio čine tijela ţivčanih stanica. To je siva masa leĎne moţdine. Oko

središnjeg je dijela bijela tvar koju čini niz snopova ţivčanih vlakana što povezuju osjetne

organe i izvršne organe na periferiji sa strukturma u središnjem ţivčanom sustavu.

Senzorička vlakna ulaze u kraljeţničku moţdinu kroz straţnje korijene moţdinskih ţivaca, a

motorika vlakna izlaze iz kraljeţničke moţdine kroz prednje korijene.

Kad se zbog topline plamena podraţe receptori za toplo, koji se nalaze u koţi, nastaju ţivčani

impulsi u senzoričkim ţivčanim vlaknima.

Tim se vlaknima impulsi prenose u sivu materiju kraljeţničke moţdine i tu predaju na

motorička vlakna.

Kada ţivčani impulsi motoričkim vlaknima stignu u mišić, mišić se skrati i prst se odmakne

od plamena. Da bi nastala takva reakcija, nije potrebno da ţivčani impulsi stignu do mozga.

U kraljeţničkoj moţdini su centri niza refleksa. Dio tih refleksa sluţe za zaštitu organizama

od štetnih podraţaja, a dio regulira refleksne reakcije koje su nuţne za normalno odvijanje

niza motoričkih radnji, kao što su stajanje i hodanje.

Kraljeţnička (leĎna) moţdina ima dvostruku funkciju.

Prva je tzv. provodna funkcija. Kroz kraljeţničku moţdinu provode se impulsiiz osjetnih

organa smještenih u trupu i udovima u više dijelove središnjeg ţivčanog sustava. Isto tako se

kroz kraljeţničku moţdinu provode ţivčani impulsi iz različitih dijelova središnjeg ţivčanog

sustava u mišiće.

Drugo, u kraljeţničkoj moţdini su centri različitih refleksa. Refleksi su mišićne reakcije ili

reakcije neke ţlijezde koje nastaju tako da se ţivčani impulsi prenesu iz osjetnog organa do

izvršnog organa ţivčanim putem koji je odreĎen naslijeĎem. Refleks je reakcija koja nema

veze s bilo kakvim centralnim (mozgovnim) procesima, jer se odvija ispod razine mozga,

naziva se subkortikalna reakcija.

Moţdano deblo sastoji se od tri dijela: produţene moţdine, mosta i srednjeg mosta. U

produljenoj moţdini su centri za disanje, za rad srca, za regulaciju krvnog tlaka itd. Kroz

mozak prolaze vlakna koja povezuju mali mozak s nekim djelovima središnjeg ţivčanog

sustava, u prvom redu s korom velikog mozga. U mostu su neki centri za

spavanje. U srednjem mostu je veći broj nakupnina ţivčanih stanica. Neke od tih nakupnina

su u vezi s osjetnim organima za vid i sluh. Zahvaljujući njihovoj funkciji moţemo npr.

očima pratiti predmete koji se pokreću, izbjegavati sudar s predmetima kada hodamo...

Mali mozak omogućuje odrţavanje ravnoteţe tijela, regulira tonus mišića i sudjeluje u

izvoĎenju svih pokreta. Neke ţivčane stanice u malom mozgu su osjetljive na povećanu

količinu alkohola u krvi. To je razlog što je nakon uzimanja prevelike količine alkhola hod

teturav.

Bolesti malog mozga očituju se u nizu poremećaja u motorici. Tako bolesnici s disfunkcijom

malog mozga mogu imati teškoće u koordinaciji pokreta.

Jedan od načina kako se provjerarva da li postoji takav poremećaj sastoji se u tme da ispitanik

ispruţi ruke, zatvori oči i onda vrškom kaţiprsta dotakne vrh nosa.

Veliki mozak se sastoji od dvije hemisfere. Hemisfere su meĎusobno spojene poprečnim

ţivčanim vlaknima koja omogućavaju suradnju meĎu hemisferama. Na površini velikog

mozga je tanak sloj tijela ţivčanih stanica koje čine koru velikog mozga (koja je naborana).

Na velikom mozgu razlikuju se četiri dijela koji se nazivaju reţnjevima.

Četiri reţnja:

• Čeoni (frontalni)

• Tjemeni (Parijetalni)

• Sljepoočni (Ocipitalni)

• Zatiljni (Temporalni)

Dijelovi velikog mozga:

• talamus-do talamusa se penose ţivčani impulsi iz svih osjetnih organa (osim iz

receptora za njih); iz talamusa odlaze impulsi u različita područja u kori

velikog mozga.

• hipotalamus- regulira tjelesnu temperaturu i krvni tak. U njemu su glavni centri

za glad i ţeĎ, te centri za regulaciju seksualnog ponašanja. Zajedno s

dijelovima limbičkog sustava hipotalamus sudjeluje u regulaciji emocija

• limbički sustav-vaţnu ulogu u nastanku emocija (čuvstva), naroičito čuvstva

straha i bijesa

• kora velikog mozga- obavlja sloţene senzorne, motoričke funkcije u suradnji s

drugim dijelovima središnjeg ţivčanog sustava.

ENDOKRINI SUSTAV(Sustav žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem)

Luče biološki aktivne tvari – hormone – u krv:

1. hipofiza (moždani privjesak)

2. štitna ţlijezda (gl. thyroidea)

3. paratireoidne ţlijezde (gl. parathyroideae)

4. prsna ţlijezda (thymus)

5. nadbubreţna ţlijezda (gl. suprarenalis)

6. gušterača (pancreas)

7. spolne ţlijezde (testis, ovarium)

8. drugi organi koji luče hormone (bubreg, jetra,

srce, mozak, koža)

Glavna endokrina ţlijezda je hipofiza. Većina hormona koji se izlučuju iz hipofize utječe na

rad drugih endokrinih ţlijezda unutrašnjim izlučivanjem.

Hipofiza (moždani privjesak):

Iz prednjeg reţnja hipofize izlučuju se hormoni rasta, hormoni zaduţeni za rad spolnih

ţlijezda (gonadotropin), štitnjače (tireotropin) i kore nadbubreţne ţlijezde

(adrenokortikotropni). Iz straţnjeg reţnja hipofize izlučuju se oksitocin (uzrokuje

kontrakcije mišića maternice kod poroda, za vrijeme spolnog odnosa uzrokuje osjećaje

njeţnosti i privrţenosti, za vrijeme laktacije izaziva naviranje i isticanje mlijeka) i vazopresin

(regulator količine vode u organizmu, utjeće na procese pamćenja).

Nedovoljno izlučivanje hormona rasta u djetinjstvu uzrokuje patuljast rast, a preveliko

izlučivanje gigantizam.

Štitna ţlijezda; štitnjača (gl. thyroidea):

Smještena je ispod grkljana. Izlučuje hormon tiroksin koji regulira brzinu metaboličkih

procesa u stanicama.

Nedostatkom tiroksina u najranijem djetinjstvu nastaje poremećaj zvan kretenizam, koji se

očituje mentalnim defektom i patuljastim rastom.

Paratireoidne ţlijezde (gl. parathyroideae):

One utječu na količinu kalcija i drugih minerala. U čovjeka ih ima 4. Vrlo su male i nalaze se

neposredno ispod štitne ţlijezde. Glavni hormon kojeg luči je paratireoidni hormon ili

parathormon. On regulira količinu kalcija i fosfata u krvi. Pod utjecajem ovog hormona

povećava se količina kalcija, a smanjuje se količina fosfora.

Manjak hormona izaziva razdražljivost, napetost i ascijalno ponašanje. Tetanija (grčevi

mišića) su izazvani kod smanjenog lučenja paratireoidnog hormona.

Prsna ţlijezda(gl. thymus):

Ova ţlijezda utječe na imunitet. Smještena je u prsnoj šupljini blizu srca, ispod prsne kosti

niţe šitinjače. To je jedna od najvećih ţlijezda u doba rasta, ali se nakon puberteta smanjuje

usljed djelovanja spolnih i stereoidnih hormona.

Timus luči nekoliko hormona (timozin i drugi). Bez timusa u najranijoj dobi, nemoguć je

razvitak i sazrijevanje cjelokupnog imunološkog sustava, naročito ćelijska imunost ovisi o

timusu. Imunološki sustav je nakon roĎenja nerazvijen. U prvim sedmicama poslije roĎenja,

djelovanjem ćelijske hormonske aktivnosti timusa, imunološki sustav sazrijeva i limfni

čvorovi se u tijelu popunjavaju zrelim T limfocitima iz timusa.

Nadbubreţne ţlijezde (gl. suprarenalis):

Smještene s iznad bubrega. Sastoje se od kore i srţi.

Iz njezine srţi izlučuju se adrenalin i noradrenalin hormoni. Jaka čuvstva poput srdţbe i

straha uvijek su poprećana povećanim izlučivanjem ovih hormona.

Adrenalin uzrokuje ubrzan rad srca i povećava krvni tlak.

Kora nadbubreţne ţlijezde izlučuje hormone kortikosteroide koji reguliraju metabolizam

minerala, proteina, ugljikohidrata i dr.

Poremećaj u izlučivanju kortikosteroida može smanjiti obrambene mogućnosti organizma te

pogodovati razvoju bolesti.

Gušterača (pancreas):

Gušterača ili pankreas je ţlijezda koja ima vanjsko i unutarnje lučenje.

Unutarnjim lučenjem izlučuje hormone inzulin i glukagon bitne za reguliraju razinu šećera u

krvi (metabolizam glukoze). Vanjskim lučenjem izlučuje enzime amilazu i lipazu (otapanje

masti).

Glukoza je osnovni izvor energije nužne za rad stanica. Dijabetes melitus- šećerna bolest je

posljedica hipofunkcije gušterače.

Spolne ţlijezde (testis, ovarium):

U ţena su to jajnici ili ovariji, te testisi u muškaraca.

Iz jajnika se izlučuju hormoni: estrogeni i progesteron. Testisi izlučuju testosteron.

Ovi hormoni odgovorni su za oblikovanje spolnih karakteristika i regulaciju seksualnog

ponašanja (kroz djelovanje na hipotalamus).

Plastičnost mozga

Mogućnost uspješnog prilagoĎavanja novonastalim uvjetima!

Izgubljenu funkciju preuzmu drugi često susjedni dijelovi mozga (moţdani udar).

– Eksperiment u kojem su ispitanici nosili posebne naočale, koje su sliku

vanjskog svijeta okretale naopako.

– Ono što je ispitanik vidio desno bilo lijevo, i obratno, što je izazivalo teškoće u

kretanju i snalaţenju, s pojavom mučnine i vrtoglavice.

– Vrijeme prilagodbe je trajalo jedno odreĎeno vrijeme dok se najednom

dogodilo da ispitanik vidio oko sebe sve normalno, ne naopako!

– Mozak se prilagodio novonastaloj situaciji i počeo je funkcionirati na drugi

način.

Osjeti osjetni organi

Okolni svijet osjećamo uz pomoć naših osjetnih organa.

Oči, uši, nos, jezik, koţa i drugi dijelovi našeg tijela sadrţe receptore koji primaju fizikalne ili

kemijske podraţaje iz okoline.

Podraţaji u našim osjetnim organima pretvaraju se u ţivčano uzbuĎenje, koje senzornim

ţivcima putuje do središnjeg ţičanog sustava (mozak i kraljeţnička moţdina), gdje se pretvara

u doživljaj, koji se zove osjet.

OSJETILO RECEPTORI NASTANAK ŢIVČANIH IMPULSA

(podraţaj)

vid štapići i čunjići u mreţnici oka svjetlo razgraĎuje kemijske supstance u

receptorima (elektromagnetsko zračenje

valnih duljina od 400 – 700 nanometara)

sluh slušne dlačice u bazilarnoj

membrani u puţnici unutarnjeg

uha

mehaničke vibracije koje se preko

vanjskog i srednjeg uha prenose na slušne

dlačice i izazivaju njihovo savijanje

(gibanje zraka frekvencije od 20 – 20 000

Hz)

okus okusne kvrţice na jeziku kemijske supstance koje se tope u slini

njuh njušni receptori u gornjoj nosnoj

šupljini

molekule koje isparavaju pojedine

supstance, a mi ih udišemo

dodir receptori za dodir u koţi

(najviše na usnama, nosu, licu i

vrhovima prstiju)

mehaničko tlačenje i deformacija koţe

hladno receptori za hladno neposredno

ispod koţe

promjena temperature koţe

toplo receptori za toplo neposredno

ispod koţe

promjena temperature koţe

bol receptori za bol u koţi svaki podraţaj koji moţe oštetiti koţu i

organe (npr. tlak, temperatura, električni

udar, kemijske supstance)

kinestetički

osjeti

kinestetički receptori u

mišićima, zglobovima, tetivama

i koţi

pokreti ekstremiteta i glave u odnosu na

tijelo

ravnoteţa receptori u obliku dlačica koje

su uronjene u tekućinu u

unutarnjem uhu

promjene u poloţaju tijela pokreću

tekućinu, a ona dlačice

Zakoni osjeta

Da bi se neki fizikalni podraţaj uopće mogao osjetiti, potrebno je da on bude dovoljno jak-

intenzivan. Za svako osjetno područje postoji neki najmanji intenzitet podraţaja koji je

potreban da bi kod čovjeka izazvao osjet. Minimalni intenzitet podraţaja koji moţe izazvati

osjet naziva se apsolutni limen. Subliminalne podraţaje ne osjećamo. Supraliminalne

podraţaje osjećamo.

Limen za različita osjetna područja različit je za različite ljude. MeĎutim, kod istog čovjeka

limen se mijenja pod utjecajem različitih faktora (psiholoških). Ako smo maksimalno

koncentrirani na neki posao (čitanje, učenje, igranje) naša osjetljivost na onog časa manje

vaţnim osjetnim područjima se smanjuje (limen se povisuje). Ako je jako vaţno da otkrijemo

i najmanji znak nekog signala (plač bebe) naša se osjetljivost povećava, dakle limen se

sniţava.

Čovjekova apsolutna osjetljivost na pojedinim osjetnim područjima je začuĎujuće dobra:

o VID - plamen svijeće na udaljenosti od 48 km

o SLUH - kucanje sata na udaljenosti od 6 m

o OKUS - ţličica šećera u 7 l vode

o NJUH - kap parfema u kući

o DODIR- krilo muhe koje padne na lice udaljenosti od 1 cm.

Diferencijalni limen- najmanja promjena koja se mora dogoditi u jakosti podraţaja da bi

opaţač osjetio razliku. Weberova konstanta odnosi se na intenzitet za koju izvor fizikalne

energije mora biti povećan ili smanjen da bi razlika u intenzitetu bila percipirana.

Postotak promjene potreban za pouzdanu detekciju promjene: Intenzitet svjetla 8 %

Intenzitet zvuka 5 %

Mirisna koncentracija 15 %

Koncentracija soli 20 %

Podizanje teţina 2 %

Osjetna adaptacija:

Smanjenje osjetljivosti nekog osjeta do čega dolazi zbog stalne i nepromjenjive izloţenosti

nekom podraţaju. Na području temperaturnih osjeta ta pojava je toliko očita. Eksperiment 3

posude s vodom- pripremite tri veće posude s vodom- u jednoj neka bude vruća voda, ali

toliko da ipak moţete uroniti cijelu šaku i drţati je u njoj; u drugoj neka bude obična hladna

voda iz vodovoda, a u treću posudu stavite mlaku vodu temperature 25-30 stupnjeva. Sada

stavite jednu ruku u posudu s vrućom, a u drugu ruku u posudu s hladnom vodom i drţite ih

uronjenje najmanje 1 minutu. Nakon toga stavite obje ruke istovremeno u posudu s mlakom

vodom. Učinak će biti ovaj: na rucu koja je bila u vrućoj vodi osjećat ćete da ste ruku stavili u

hladnu vodu, a na ruci koja je bila u hladnoj vodi osjećat ćete da ste je uronili u toplu vodu.

Dakako, uzrok toj pojavi je adaptacija: ruka koja je bila u hladnoj vodi adaptirala se u velikoj

mjeri na gladno, pa kada je stavimo u mlaku vodu, ona normalno osjeća samo njezinu toplu

komponentnu. Obrnuto se dogaĎa s rukom koja je prethodno bila uronjena u vruću vodu.

Perzistencija osjeta

Nakon što je podraţaj prestao, izvjesni tragovi osjeta još neko vrijeme ostaju. Kod sunčanja

slučajno pogledate na tren u sunce i kad zatvorite oči, vidjet ćete još neko vrijeme sunce, koje

će se pomicati kako vi pomičete zatvorene oči. Ta pojava se naziva perzistencija osjeta, a

takvi osjeti koji djelomično ―ostaju‖ i nakon što je podraţaj prestao nazivaju se paosjeti ili

paslike. U vidnom sustavu paslika je vrlo česta, a naročito upadljiva, i za laika vrlo

nerazumljiva, kada se radi o bojama: kod netremičnog gledanja u neki dobro osvijetljen lik,

npr. crvene boje, kada skrenemo pogleda i uperimo ga na neki svijetli zid, nakon nekoliko

sekundi će se pojaviti taj isti lik u ―komplementarnoj‖ boji, tj. u zelenoj. (Komplementarne

boje su one koje, istvremeno projicirane, izazivaju doţivljaj sivoga ili bijeoga, a to su crveno-

zeleno i plavo-ţuto). Paslika traje nekoliko sekundi, a nakon toga nestaje.

Čovjek / životinje Kod ţivotinja su osjeti mnogo bolje razvijeni nego kod čovjeka! Komarac moţe nanjušiti

ţenku na udaljenosti od 1 km. Neke ţivotinje čuju zvukove koje su izvan spektra zvukova što

ih čuje čovjek. Noćni vid nekih ţivotinja (mačka, sova i dr.) znatno je bolji od čovjekova,itd.

Oko i vid Oči predstavljaju osjetni organ kojim primamo ogroman broj informacija iz vanjskog svijeta.

90% svih informacija primamo putem vida.

Vaţno je spomenuti: zjenicu, koja se refleksno suţava ili širi zavisno od količine svijetla koja

pada na oči i leću koja se mijenja kako bi se slika predmeta projicirala točno na mreţnicu.

Oko reagira na svjetlosne valove duţine 360-780 nanometara.

Struktura oka

Receptorni dio oka - mreţnica- nalazi se na pozadini oka i sastoji se od golemog broja sitnih

struktura:

čunjića – osjetljivi na dnevno svijetlo i boje

(7 miliona u svakom oku)

štapića – aktivni u sumraku i noću, nisu osjetljivi na boje (120 miliona u svakom

oku).

U sredini mreţnice nalazi se ţuta pjega gdje je koncentracija čunjića najveća – najjasnija

slika.

Mjesto na kojem vidni ţivac izlazi iz oka, nema osjetnih stanica – slijepa pjega.

Slijepu pijegu svakog oka vrlo je lako naći, i dokazati da je ona slijepa: ako zatvorite desno

oko i lijevim okom gledate u kriţić na slici, vidjet ćete u svom ―vidnom polju‖ veliku točku,

lijevo na slici. Ako sada pribiliţujete ili udaljujete sliku pred svojim licem (uporno i dalje

fiksirajući kriţić), u jednom času ( po prilici na udaljenosti od 30 cm) nestat će točka jer u toj

udaljenosti njezina slika pada točno na slijepu pjegu.

Zašto dva oka?

Doţivljaj prostora, ili tzv. trodimenzionalni vid.

Normalan i ―sam po sebi razumljiv‖ da uopće ne vidimo nikakav problem u toj

sposobnosti.

Trodimenzionalno ili prostorno gledanje omogućeno nam je činjenicom da

posjedujemo dva oka, koja su meĎusobno udaljena.

Pogledom fiksiramo neki predmet u prostoru. Slika predmeta će pasti na isto mjesto u oba oka

u centralnu jamu Slika ostalih predmeta koje ne fiksiramo past će na različito udaljena mjesta

od centralne jame. Slika koju vidi lijevo oko nije ista slici koju vidi desno oko. To, stvara

dvostruku sliku koja se u mozgu pretvara u doţivljaj dubine (prostora). Čim isključimo jedno

oko, doţivljaj prostora se smanjuje Iskustvo nam pomaţe da koliko-toliko moţemo prosuditi

udaljenost nekog predmeta i uz pomoć jednog oka.

Uho i sluh

Slušni organ se moţe anatomski i fiziološki podijeliti u tri dijela:

Vanjsko uho– ušna školjka i slušni kanal

Srednje uho–čekić, nakovanj i stremen

Unutarnje uho (puţnica)– Cortijev organ koji sadrţi nekoliko tisuća stanica s

dlačicama koje reagiraju na različite frekvencije i stvaraju ţivčane impulse koji

slušnim ţivcem putuju u centar za sluh u korteks.

Zvuk ili slušni podraţaji putuju kroz zrak u valovima. Zvučni valovi posljedica su promjena u

tlaku zraka nastalim uslijed vibracija.

Čovjek moţe razlikovati zvukove od 20 Hz do 20.000 Hz. Jakost zvuka mjeri se decibelima

(Db). Zvukovi iznad 70 Db opasni su za oštećenje sluha. Iznad 100 Db će dovesti do trajnog

smanjenje slušne osjetljivosti. Buka iznad 120 Db postaje bolna i čovjek je ne moţe podnijeti.

Tablica intenziteta poznatih zvukova

Zašto imamo dva uha?

Kako bismo mogli ustanoviti iz kojeg nam smjera dolazi neki zvuk – lokalizirati zvuk u

prostoru. Zvučni valovi iz nekog izvora zvuka ne pristiţu u oba uha istovremeno. Uši su

razmaknute, a brzina širenja zvučnih valova kroz zrak iznosi 300 metara u sekundi. Upravo tu

razliku u vremenu pristizanja informacija mozak koristi kao podatak o tome s koje strane

dolazi zvuk. Razlike od 10 tisućitih dijelova sekunde mozgu su dovoljne da uspješno procijeni

odakle zvuk dolazi.

Za lokalizaciju zvuka bitan je još jedan faktor – glasnoća zvuka. Što smo dalji od izvora

zvuka, ton koji čujemo je tiši. Razlika u glasnoći zvuka izmeĎu oba uha dovoljna je da mozak

zaključi iz kojeg smjera on dolazi.

Vestibularni organ i osjeti ravnoteže i (p)okretanja Osjetni organ koji se nalazi u unutarnjem uhu uz puţnicu, i sluţi za osjete kretanja, vrtnje i

ravnoteže. Sastoji se od tri polukruţna kanalića, koji su ispunjeni tekućinom, i stoje

meĎusobno pod kutom od 90 stupnjeva, a uz kanaliće se nalaze dvije ―vrećice‖. Tekućina

(endolimfa) struji kroz kanaliće onog trena kada započnemo ili završimo neki pokret glavom,

ili tijelom, ili se zavrtimo. Vrećice imaju glavnu ulogu u stanju mirovanja, kako bi prosudili u

kakvom smo poloţaju. Koriste silu teţe kao izvor informacija. Stoga u besteţinskom stanju (u

orbiti) vestibularni organ ne moţe funkcionirati.

Vestibularni organ je u direktnoj vezi s malim mozgom, pa poremećaji rada vestibularnog

organa dovode do poremećaja funkcioniranja malog mozga, što dovodi do vrlo neugodnog

organskog osjeta, tj. do mučnine, koji često ima za posljedicu povraćanje (―morska bolest).

Treći faktor koji sudjeluje u orijentaciji u prostoru i procjeni poloţaja jest vidni osjet. Djeluje

kao pomoć u orbitalnim letovima jer nije u besteţinskom stanju poremećen.

Jezik i okus Kako onda moţemo razlikovati okus barem nekoliko stotina različitih jela? Arome pojedinih

jela i pića nisu čisti okusni doţivljaji. Nego su doţivljaji i okusa i njuha. Ako isključimo

njuh, ostaju samo četiri različita okusa. Kod prehlade –nos je zatvoren, pa hrana nije ukusna.

Nos i njušni osjeti Osjetni organ za njuh nalazi se u korijenu nosa. Sastoji se od brojnih dlačica koje su osjetljive

na kemijske mirisne molekule. Površina koju zauzima njušni osjet odgovara veličini jedne

poštanske marke. Psi imaju njušnu površinu koja je velika kao njihova koţa (1 kvadratni

metar) 500 puta bolji njuh od čovjeka. Čovjek moţe razlikovati 10.000 različitih mirisa.

Koža i kožni osjeti Koţa sadrţi nekoliko osjetnih područja:

o Osjet dodira

o Osjet topline i hladnoće

o Osjet bola

o Osjet škakljanja

o Osjet svrbljenja

Organski osjeti Osjeti koji nas obavještavaju o stanju u našem organizmu. Svi ti osjeti nazivaju se jednim

imenom ―organski osjeti‖, a odnose se na osjete iz pojedinih organa, i ne moraju uopće biti

slični. Nisu oštro lokalizirani kao što su to drugi osjeti. Ne moguće je reći odakle dolazi npr.

osjet mučnine ili intenzivnog umora.

Percepcija

Bez osjeta ne bismo imali nikakvih informacija o okolnom svijetu, i ne bismo znali da uopće

postoji. MeĎutim mi ―čiste‖ osjete u doslovnom smislu riječi i nemamo! Ono što imamo je

doţivljaj koji je mnogo sloţeniji od elementarnog osjeta. Osjeti su samo elementi od kojih se

sastoji cjelovit doţivljaj, koji se više ne zove osjet nego percepcija. Percepcija je aktivan

proces organiziranja, integriranja i interpretiranja osjetnih informacija, koja nam omogućuje

upoznavanje i prepoznavanje značenja predmeta, pojava i dogaĎanja u našoj okolini.

Percepcija nije fotografija objektive stvarnosti, već interpretacija te stvarnosti. Primljenim

informacijama dajemo smisao koji se osniva na našem prethodnom znanju, pamćenju, na

očekivanjima, na stavovima, motivima, čuvstvima i ostalim našim doţivljajima, kao i na našoj

ličnosti.

U mnogim situacijama objektivna situacija uopće ne djeluje na naše ponašanje, nego naša

percepcija te situacije. Ako prenosimo paket za koji smatramo da sadrţi neke spise, prenosit

ćemo ga toliko paţljivo koliko smatramo da je dovoljno za situaciju te vrste, i nećemo biti u

strahu. Ali moţda paket sadrţi eksplozivni materijal koji će eksplodirati na svako jače

potresanje. Ponašat ćemo se maksimalno paţljivo i pretrpjet veliki strah, a u paketu se moţda

nalazi bezazleni materijal. U proučavanju percepcije sam opaţač je barem toliko vaţan

koliko i vanjski uvjeti koji dovode do percepcije.

Zakoni percipiranja

Geštaltisti su formulirali osnovne zakone percipiranja, koji uglavnom vrijede za sve ljude na

Zemlji.Ove zakone nazivamo geštaltističkim principima percipiranja.

1. Princip lika i pozadine- zavisno o tome što smatramo likom, a što pozadina, moţemo

vidjeti ili dva profila ili vazu.

2. Princip blizine - slične strukture koje su meĎusobno blizu doţivljavamo kao cjelinu.

3. Princip zatvorenosti

Teškoća je uzrokovana perceptivnim principom zatvorenosti i dobre forme. Stvara dojam

kvadrata pa pri rješavanju zadatka ne izlazimo izvan kvadrata. U tom slučaju je zadatak ne

rješiv.

4. Princip istovrsnih znakova ili sličnosti-istovrsne znakove doţivljavamo kao strukturu za

koju je nekako samo po sebi razumljivo da njezini elementi spadaju zajedno.

Ako pitamo ljude da li se crteţ a sastoji od redova ili stupaca, većinom ćemo dobiti odgovor

da se sastoji od stupaca.

5. Princip dobre forme- gdje ima mnogo krivulja npr. grafičkom prikazu. Svaka od njih ima

svoju neku pravilnost, logičnost ili dobru formu.

Konstantnost percepcije

Na neke zakone naše percepcije toliko smo naviknuti da u percepciji ne opaţamo ništa čudno

ili da nije u skladu s poznatim zakonima drugih znanosti. Nastaje pod utjecajem iskustva

Razlikujemo:

a) Konstantnost veličina

b) Konstantnost oblika

c) Konstantnost boja i svjetlina

Konstantnost veličina

Kod promatranja predmeta i osoba u svojoj okolini mi nemamo pravi dojam o tome da se

njihova veličina mijenja u funkciji naše udaljenosti od njih. Čovjeka gledamo iz udaljenosti

od 20 m, a nakon toga s udaljenosti od 2 m, svjesni smo da je njegova slika veća kad nam je

blizu, ali veličina razlike je podcijenjena. U realnoj ţivotnoj situaciji ona nam sliku okolnog

svijeta mijenja manje nego što se ona zaista mijenja.

Konstantnost oblika

Vrata koja se nalaze pred nama stalno nam daju dojam da su graĎena pod pravim kutom, iako

se kod različitog stupnja otvorenosti vrata kut što ga čine rubovi vrata, mijenja iz pravog kuta

u različite tupe ili oštre kutove. Bez konstantnosti oblika svijet oko nas bi nam bio strašan, jer

pri svakom našem pokretu mijenjala bi se veličina predmeta oko nas. Dovelo do toga da ne

bismo mogli prepoznati te predmete a ni osobe.

Konstantnost boja i svjetlina

Percipiramo da su objekti zadrţali svoju boju i/ili svjetlinu bez obzira što se ona u uvjetima

različitog osvjetljenja promijenila.

Svi oblici konstantnosti percepcije sluţe tome da svijet oko sebe doţivljavamo koliko – toliko

jednakim, i da se on bitno ne promijeni kada doĎe do promjena u okolnim uvjetima. Kada

toga ne bilo, ne bismo imali nikakav doţivljaj povezanosti situacije, i svaki trenutak

doţivljavali bismo kao novi koji nema veze s onim što smo prije doţivjeli.

Percipiramo li sve informacije

Mozak svjesno ne registrira niti obraĎuje sve istodobno pristigle informacije (10 000

informacija). One informacije koje nam u odreĎenom trenutku nisu vaţne, uglavnom svjesno i

ne registrira. Paţnja je glavni faktor usmjerenosti naše percepcije. Dobro opaţamo ono na što

smo skoncentrirani, a ostale stvari opaţamo površno ili ih uopće ne opaţamo.

MeĎutim i mimo našeg interesa i motivacije neke vanjske karakteristike podraţaja mogu

privući našu paţnju i usmjeriti je u odreĎenom smjeru.

A to su:

1. Intenzitet podražaja – ako hodamo ulicom i čujemo neki prasak, gotovo automatski

ćemo se okrenuti prema mjestu izvora zvuka.

2. Nagla promjena ili kontrast – svaka upadljiva promjena bilo u intenzitetu ili vrsti

podraţaja dovest će do toga da se skoncentriramo na tu pojavu.

3. Ponavljanje – ako se neka informacija neprestano ponavlja, ona ipak nakon nekog

vremena mora privući našu paţnju. (reklame)

4. Novost – svaka nova informacija privući će našu paţnju.

Perceptivne varke

Neke percepcije su pogrešne. Najpoznatiji primjeri perceptivnih varki nalaze se i vidnom

području – optičke varke.

Jesu li ove dvije linije paralelne?

Hering-Helmoltzova varka

Muller-Lyerova varka

Poggendorff-ova varka

Varka se sastoji u tome da mi dvije kose crte percipiramo kao da nisu na istom pravcu, a

zapravo jesu. Varka se djelomično objašnjava percepcijom dubine tj. gornju crtu percipiramo

kao da je iznad donje.

Očekivanje i percepcija

Ono što očekujemo to i vidimo. U prvom redu su slova, a u drugom brojevi. Ali ako malo

bollje pogledamo, vidjet ćemo da su slovo B i 13 identični, što znači da taj znak moţe biti i

jedno i drugo. Pa zašto smo ga onda meĎu slovima bez ikakve dvojbe pročitali kao B, a meĎu

brojevima kao 13? Zato što meĎu slovima očekujemo slovoa, a meĎu brojevima očekujemo

broj.

Sličnost s prethodnim iskustvom

Vjerojatno ste nekad neku osobu čekali i nervoznim pogledom gledali ljude koji su

prolazili.Svakog časa vam se činilo da meĎu masom ljudi vidite tu osobu, ali nije bila ona.

Percepcija je bila pod utjecajem očekivanja, a sličnost (visini, boji kose, odjeće) je učinila da

ste tu osobu percipirali kao očekivanu.

Leeper je (1935) eksperimentalno pokazao da prošlo iskustvo snaţno djeluje na to kako netko

percipira stvari u kasnijim prigodama. Koristio je dvosmisleni crteţ koji se moglo vidjeti ili

kao mladu ţenu ili kao staru "vješticu". Kako bi se pokazao utjecaj prošlog iskustva, jednoj

skupini ispitanika prikazana je slika koja je naglašavala mladu ţenu (slika 6.3b), a drugoj

skupini slika koja je naglašavala staru "vješticu" (slika 6.3c). Kasnije je objema skupinama

ispitanika prikazan dvosmisleni crteţ i traţilo se da izvijeste što su vidjeli.

Svi ispitanici koji su prvo vidjeli staru "vješticu" izvijestili su da su vidjeli staru ''vješticu'' i na

dvosmislenom crteţu, dok je 95% ispitanika koji su prvo vidjeli nedvosmislen crteţ mlade

ţene izvijestilo da su i na dvosmislenoj inačici vidjeli mladu ţenu. Ovaj eksperiment

jednostavno prikazuje ne samo koliko prošlo iskustvo usmjeruje odabir informacija, već i

kako nas ono moţe učiniti slijepim za druga moguća tumačenja.

Stav i percepcija

Imamo li prema nekim stvarima ili pojavama pozitivan ili negativan stav, naša će percepcija

to na neki način registrirati. Brojni pokusi na području prehrane su pokazali u kako velikoj

mjeri naš stav djeluje na privlačnost ili odbojnost nekog jela. Engleski pokusi s potrošačima

piva koji su tvrdili za jednu vrstu da je odlična a za drugu da je loša.

Naime, u ovom istraţivanju eksperimentatori su, s dopuštenjem proizvoĎača, izmijenili pivo u

flašama, i ispitanicima, koji su bili zamoljeni da ponovno procijene obje vrste piva, servirali

―njihovo‖ pivo originalno zatvoreno u flašama onog drugog piva koje nisu voljeli, a ono

drugo pivo u flašama s oznakom ―njihove‖ marke. Ispitanici su i dalje ostajali pri tvrdnji da je

―njihovo‖ pivo znatno bolje od onoga drugoga (iako su upravo pili ―ono drugo‖). Slični

pokusi raĎeni su u Americi s pečenom piletinom: potrošačima je bila ―podvaljena‖ piletina

kao toboţe ―njihove tvrtke‖, i bili su vrlo zadovoljni.

Društveno kulturni utjecaji na percepciju

Kada je scena, slična sceni prikazanoj na slici pokazana skupini zapadnjačkog bijelog društva,

oni su sliku opisali kao ―obitelj koja sjedi u prostoriji, a jedna ţena sjedi ispod prozora‖.

Naprotiv, kada je slika prikazana crnim stanovnicima istočne Afrike, gotovo svi su kazaali da

obitelj sjedi ispod drveta, a jedna ţena nos+i na glavi kanistar.

Maier je predloţio jednostavnu demonstraciju svih tih pojava jednim primjerom. ―Okvir‖ na

slici predstavlja naše stavove, očekivanja, motive, predznanja, količinu prethodnih

informacija, stupanj civilizacije ili kulture, itd. a tamni unutarnji lik je objektivna činjenica.

Ona je uvijek ista ali s obzirom kroz koje ―naočale‖ je gledamo – doţivljavamo je na različite

načine.

MeĎuljudski sukobi kao posljedica razlika u percepciji

Jedan od razloga neslaganja meĎu ljudima i razlog sukoba meĎu njima jeste različita

percepcija iste objektivne situacije.

Hastorf i Cantrill (1954) eksperimentalno su prikazali:

a) da ljudi odabiru različita ponašanja na koja će obraćati paţnju; i

b) da je tumačenje istog ponašanja često vrlo različito.

Dvije grupe navijača američkog nogometa promatrale su videosnimku utakmice koju su

upravo vidjeli uţivo. Od navijača, studenata sveučilišta Dartmouth i Princetown, traţeno je da

biljeţe broj prekršaja koje je svaka strana počinila. Navijači Princetowna percipirali da je

momčad Dartmoutha počinila dvostruko više prekršaja od njihove momčadi. Studenti

Dartmoutha mislili su da je njihova momčad počinila tek nekoliko prekršaja više od druge

momčadi. Ista je utakmica bila percipirana vrlo različito, u ovisnosti o pripadnosti navijača.

Predodžbe, učenje, pamćenje

Predodžbe

Kakav je doţivljaj koji nije izazvan vanjskim fizikalnim ili kemijskim podraţajem? Zove se

predodţba (eng. mental image) Uspijevamo si predočiti lice svoje majke, oca, svoju sobu,

najdraţu ulicu u gradu itd. U prvi nam se čas čini da je predodţba zaista jasna. Vidimo pred

sobom lice majke. Na kojem mjestu lica ima mali madeţ?

Uvidjet ćete da koliko god u momentu kada je doţivljavamo izgleda vrlo vjerna i točna, ne

posjeduje ţivost, realnost i detaljnost kao percepcija. Zato slikar slika portrete gledajući u

model.

Predodţbe koje posjeduju ţivost i realnost su:

1. Eidetske slike – ţivo, jasno i detaljno prikazuju ono što je prethodno perceptivno

doţivljeno= Eidetska sposobnost. Eidetsko dijete, ako mu pokaţete neku sliku na 10 s, će sa

velikom točnošću izvijestiti o mnogim detaljima. Kod eidetske slike smo svjesni da je to

naša predodţba, i da se ne radi o percepciji realne situacije.

2. Snovi

Doţivljajno su realni i spavač nije svjestan da se radi o snu, dakle o predodţbi. Svoj san

doţivljavaju kao percepciju, tj. kao realnost. Ta realnost se ne pretvara i u ponašanje.

3. Halucinacije-ţive, detaljne i doţivljavaju se uz izrazitu svijest i uvjerenje da se realno

dogaĎa ono što doţivljavamo. Osoba razgovara sa svojom predodţbom, i ponaša se u skladu s

njom.Dovesti i do opasnih ponašanja. Zločini koje su počinili shizofreni bolesnici jer im je

―jedan glas zapovjedio da to učine‖. 2-5 % ljudi, koji nisu psihički bolesni, čuju glasove, ali

su svjesni da se ne radi o realnosti pa ih smatraju svojim predodţbama.

Učenje

Učenje-proces kojim iskustvo ili vjeţba proizvode promjene u mogućnostima obavljanja

odreĎenih aktivnosti.Promjene u ponašanju koje su rezultat učenja relativno su trajne. Ali,

treba znati da su neke promjene u ponašanju rezultat sazrijevanja

Razlikujemo :

o Namjerno i nenamjerno učenje

o Psihomotorno (motorno) i misaono-verbalno (verbalno)

Teorije učenja

I. Bihevioralne teorije učenja

II. Teorije socijalnog učenja

III. Kognitivne teorije učenja

I. Bihevioralne teorije

Najjednostavniji oblik nenamjernog učenja- uvjetovanje.

Razlikujemo:

o klasično uvjetovanje i

o instrumentalno uvjetovanje

Klasično uvjetovanje-postupak kojim neki neutralan podraţaj koji prirodno nema utjecaj na

neko ponašanje, počinje izazivati to ponašanje zbog stvaranja asocijacije sa podraţajem koji

uvijek, prirodno i bezuvjetno izaziva to ponašanje. Pavlov je u svojim eksperimentima sa

psima ustanovio da će neki inače neutralan podraţaj (npr.zvuk zvona), ako je više puta davan

zajedno s nekim bezuvjetnim podraţajem (hrana) koji prirodno izaziva reakciju (izlučivanja

sline), konačno moći i sam izazvati tu reakciju.

Klasično uvjetovanje

Instrumentalno uvjetovanje

Osnovna logika operantnog uvjetovanja temelji se na hedonizmu. Počiva na pretpostavci da je

osnovna motivacija, postići ugodno i izbjeći neugodno stanje. Za razliku od klasičnog

uvjetovanja u kojem se uspostavlja pasivno, refleksno odgovaranje na podraţaje, kod

operantnog uvjetovanja organizam je aktivan. Veći dio ponašanja ţivih bića jesu aktivni

odgovori na unutarnja stanja organizma.

Instrumentalno uvjetovanje je učenje na posljedicama. Umjesto da neko ponašanje poveţemo

s nekim uvjetnim podraţajem, treba ga povezati s posljedicama toga ponašanja. Ako neko

dijete treba navesti na neku reakciju ili ponašanje, treba ga odmah nakon toga nagraditi. Tada

će se to ponašanje povezati s nagradom.

Definicija

Instrumentalno (operantno) uvjetovanje je proces učenja u kojem se mijenja vjerojatnost

pojavljivanja nekog odgovora na osnovi posljedica koje taj odgovor ima za organizam.

Često se naziva i instrumentalno uvjetovanje jer je ponašanje (odgovor) instrument kojim se

postiţe neki cilj.

Thorndike je početkom XX. stoljeća prvi sustavno izučavao takvo ponašanje. Gladnu mačku

zatvorio bi u kavez s vratima koja su se otvarala tako da se pomakne jedna palica, a izvan

kaveza bi stavio ribu. Mačka bi na razne načine pokušala izaći, dok slučajno ne bi gurnula

palicu i otvorila kavez. Vrijeme koje je bilo potrebno da otvori vrata je bilo sve kraće i kraće.

Prvi je ukazao na učenje putem pokušaja i pogrešaka.

Thorndike formulira zakon efekta- povećana vjerojatnost javljanja ponašanja ako ga prate

pozitivne posljedice, odnosno smanjenje vjerojatnosti pojavljivanja ponašanja ako ga prate

negativne posljedice.

Skinner je nastavio i proširio Thorndikeova istraţivanja: postavlja teoriju operantnog

uvjetovanja; uvodi pojam potkrepljenja

Što je potkrepljenje?

Neki događaj je potkrepljenje ako njegova pojava nakon nekog ponašanja (odgovora) mijenja

vjerojatnost pojavljivanja tog ponašanja.

Vrste potkrepljivača:

o primarni potkrepljivači- oni čiju potkrepljivačku ulogu ne treba učiti (npr. hrana, voda,

maţenje, bol)

o sekundarni potkrepljivači (npr. novac, pohvala, ocjene…) koji uparivanjem s

primarnima postaju djelotvorni, njihova uloga se uči.

o generalizirani uvjetovani potkrepljivač- sekundarni potkrepljivač koji se vezuje za više

primarnih potkrepljivača (najbolji primjer je novac, pozitivna paţnja..).

Potkrepljivači mogu biti:

o pozitivni (npr. hrana, maženje) i

o negativni (npr. bolni podražaji)

Ako ţelimo povećati frekveciju nekog poţeljnog ponašanja, treba ili zadati pozitivne

potkrepljivače ili ukloniti negativne.

U svakom slučaju humanije je dati pozitivne potkrepljivače.

Ako pak ţelimo smanjiti frekvenciju nekog nepoţeljnog ponašanja, tada treba ili zadati

nagativni ili ukloniti pozitivni potkrepljivač.

Potkrepljenje moţe biti:

POZITIVNO (primjenjena): nakon ponašanja sljedi nešto neugodno (npr. električni šok i

drugi ekstremni bolni podraţaji).

Trenira se izbjegavanje neugodnih posljedica.

NEGATIVNO (uklonjena): nakon ponašanja slijedi uklanjanje nečeg ugodnog (pošto si

istukao malu sestru sada nema gledanja TV).

Pozitivna strana ovakvog postupka jest, da negativne strane kazne ne dolaze toliko do

izraţaja.

Što je kazna?

U terminima operantnog uvjetovanja, to je svaki dogaĎaj koji smanjuje vjerojatnost

pojavljivanja dogaĎaja koji mu je prethodio.

Efikasna kazna:

vrijeme zadavanja – mora biti za vrijeme ili neposredno nakon nepoţeljnog ponašanja. Tako

se osigurava stvaranje veze izmeĎu nekog ponašanja i kazne.

dosljednost – ako je moguće svaki put kad se javi nepoţeljno ponašanje, a još vaţnije od toga

izbjegavati da se isto ponašanje nekad nagraĎuje, a nekad kaţnjava.

intenzitet – dobro odmjeriti jačinu kazne, jer jedino takva potiskuje neko ponašanje na duţe

vrijeme ili zauvijek.

voditi računa o osobinama pojedinca. Različiti pojedinci različito će reagirati na posljedice.

Nagrada ili kazna je subjektivna kategorija i nema jednaku vrijednost za sve pojedince.

Posljedice čestog kažnjavanja

1. Izbjegavanje:

Zbog asocijacije sa strahom, neugodnosti, poniţenjem, boli učestalu i intenzivnu kaznu

učenik pokušava izbjeći ili barem odgoditi neugodu (dijete počinje izbjegavati školu i

roditelje).

2. Povećava agresivnost - kazne uzrokuju stanje frustracije, što povećava vjerojatnost

pojavljivanja agresivnog ponašanja. Agresivno ponašanje smanjuje frustraciju, što predstavlja

pozitivno potkrepljenje. Agresija sama sebe potkrepljuje.

Posljedice čestog kaţnjavanja

3. Psihosomatski poremećaji - eksperimenti sa ţivotinjama su jasno pokazali da postoji

povezanost izmeĎu raznih psihosomatskih problema i kaţnjavanja

Pogoršava odnose

4. Naučena bespomoćnost - ako je kaţnjavanje jedina strategija mijenjanja ponašanja, bez da

se pokaţu alternativna, poţeljna ponašanja, dijete ne nauči kako izbjeći kaznu. Naučena

bespomoćnost – pojava da ljudi ili ţivotinje ne poduzimaju akciju koja bi ih uklonila iz

neugodne ili bolne situacije ako počnu vjerovati da ne postoji uzročno-posljedična povezanost

izmeĎu njihova ponašanja i ishoda takvih situacija.

Zaključak o kazni

Općenito vrijedi da se nagradama uči, a kaznama odučava. Ono što je jako bitno jeste da uz

kaznu treba istovremeno potkrepljivati neko poţeljno ponašanje odnosno omogućiti razvoj

nekog drugog ponašanja. Inače moţe doći do zamjene jednog nepoţeljnog ponašanja nekim

drugim, takoĎer, nepoţeljnim ponašanjem.

II. Teorije socijalnog učenja

Veliki dio učenja se dogaĎa u interakciji pojedinca i socijalne okoline. Često se nazivaju i

učenjem po modelu.

Postoji više različitih načina učenja po modelu:

1. Modeliranje

2. Imitacija

3. Učenje promatranjem

4. Simboličko učenje

1. Modeliranje

Učenik promatra ţivi model koji najčešće nastoji utjecati na učenika, odnosno modelirati

učenikovo ponašanje. Ponašanja koja se uče modeliranjem su npr.: Trener pokazuje neki

potez u tenisu, Otac pokazuje djetetu kako popraviti kočnice na biciklu Ponašanje po bontonu,

uspješni socijalni kontakti, agresivno ponašanje, delikventno ponašanje itd.

2. Imitacija

Ako se potpuno oponaša model ali se ne razumije čemu sluţi takvo ponašanje. Trogodišnja

djevojčica koja se pokušava našminkati kao majka ili dječak koji u mjestu ―vozi‖ automobil i

ustima bruji kao da je automobil u pokretu.

3. Učenje promatranjem

Učenik uočava i uzima u obzir i posljedice ponašanja modela. Ako su posljedice bile

pozitivne vjerojatno će se i učenik u sličnoj situaciji ponašati kao i model, i obrnuto. Bandura

– djeca gledala film o agresivnom ponašanju odraslog modela. Agresivno ponašanje je bilo

nagraĎeno u jednoj situaciji, a u drugoj kao kaţnjeno.

4. Simboličko učenje

Neko ponašanje moţe model učeniku samo opisati. Kako programirati neku igricu, tada ste

obavili verbalno modeliranje, jer mu niste pokazali u ―ţivo‖ kako se to radi.

Učenje po modelu je povezano s nekoliko čimbenika:

o Učenikova paţnja mora biti usmjerena na ponašanje modela, odnosno na verbalne

instrukcije kod simboličkog modeliranja.

o Osobe koje su nam bliske ili ih često srećemo su najčešći modeli (roditelji, braća,

sestre, vršnjaci itd.)

o Što je viši status modela (sportske ili estradne zvijezde) veća je vjerojatnost

modeliranja.

o Ako se modeli koji su djetetu vaţni suprotno ponašaju, učenik se nalazi u stanju

kognitivnog nesklada. Vršnjaci puše, a roditelji ne puše i brane pušenje.

III. Kognitivne teorije učenja

Učenje kod kojeg odjednom i zauvijek naučimo neku stvar. Najvaţnija značajka kognitivnog

učenja je da ono rezultira općim znanjem. Dobro se primjenjuje ne samo na situacije u kojima

se odvijalo učenje, već i na širok raspon sličnih situacija.

Razlikujemo:

o učenje uvidom i

o fenomen prikrivenog učenja.

Učenje uvidom

Köhler je pokazao da, i kod ţivotinja, a ne samo ljudi, postoji učenje uvidom. Ţivotinjama su

prezentirani različiti praktični problemi od kojih je većina uključivala dolaţenje do teško

dosezljivih banana. U prostoru gdje su im bili „prezentirani― problemi kao materijal koji im je

mogao posluţiti za rješavanje zadatka – dolaţenje do banana, bili su i razni sanduci i štapovi

kojima se se mogli sluţiti. Po ovim istraţivanjima poznata je čimpanza po imenu Sultan. U

jednom od zadataka Sultan je na raspolaganju, za rješavanje zadatka, imao i dva štapa.

Rješavajući zadatak, pokušavajući doći do banana, nakon odreĎenog vremena i razmišljanja,

naglo je skočio, sloţio štapove i dohvatio banane. To je bilo iznenedno rješenje problema,

učenje uvidom! Sultan je naučio spojiti dva štapa (na način kako se spaja štap za pecanje)

koja su mu posluţila kao alatka za dolazak do banana. Element učenja sastojao se u njegovoj

sposobnosti da ponovi akciju kasnije, da ponovi ono što je učinio prvi put, bez predhodnog

vremena potrebnog za razmišljanje.

Učenje uvidom sastoji se od:

o utvrĎivanja i fiksiranja uporišnih točaka

o grupiranju dijelova sadrţaja prema njihovu smislu

o logičkom povezivanju tih dijelova

o otkrivanja bitnih veza i odnosa u materijalu kojeg učimo

Karakteristike učenja uvidom

o do rješenja (uvida) se dolazi odjednom (što ne znači da dolazi odmah!),

o pošto je došlo do uvida, dolazi do naglog napretka (broj ranijih grešaka se naglo

smanjuje),

o naučeno ponašanje uspješno se primjenjuje i u sličnim situacijama.

Prikriveno učenje

Objašnjava se na primjeru stvaranja tzv. kognitvnih mapa. Učenje snalaţenja u prostoru

osniva se na općoj predodţbi o njemu i znanju o vlastitim poloţaju u tom prostoru. Opću

predodţbu o prostoru nazivamo kognitivnom mapom.

Tolman – eksperiment sa štakorima:

Tri grupe štakora su učile prolazak kroz labirint. Ulasci u slijepe hodnike brojali su se kao

pogreške.

Prva grupa na cilju nikad nije pronašla hranu (9 pogrešaka prvi dan, 7 šesnaesti dan).

Druga grupa je uvijek na cilju dobivala hranu (9 grešaka prvi dan, 2 zadnji dan).

Treća grupa prvih 10 dana nisu dobivali hranu na cilju. (10 grešaka prvi dan, 7 su imali

desetog dana). 11. dana su dobili hranu na cilju.12. dana broj grešaka je pao na 2 i ostao takav

do 16. dana.

Štakori su stvorili kognitvnu mapu čitavog labirinta, što im je omogućilo da 12. dana uspješno

riješe labirint.

Pamćenje

Pamćenje definiramo kao sposobnost zadrţavanja informacija koje smo stekli iskustvom ili

aktivnim učenjem.

Razlikujemo tri vrste pamćenja:

1. epizodičko pamćenje

2. semantičko pamćenje

3. proceduralno pamćenje

Epizodičko pamćenje se odnosi na vremensko odreĎivanje toga kad su se zbili dogaĎaji i

njihovo vremensko-prostorno povezivanje, odnosno pamćenje vezano za specifične dogaĎaje,

objekte, ljude.

Npr.

o Dan kada ste poloţili prijemni ispit za fakultet

o Posljednje ljetovanje

o Maturalna večera

o Prvi poljubac

o SvaĎa s najboljim prijateljem

o Batine koje ste dobili od roditelja, itd.

Semantičko pamćenje odnosi se na pamćenje riječi, pojmova, gramatičkih pravila, odnosno

pamćenje općenitog znanja i činjenica o svijetu pa ga stoga nazivamo generalizirano, opće

znanje Buduće prisjećanje da postoje tri vrste pamćenja bit će prije semantičko nego

epizodičko pamćenje. Vjerojatnije da ćete znati da postoje tri vrste pamćenja nego da ćete se

sjećati dana kada ste o tome učili. Obično kaţemo „Sjećam se…― kad se pozivamo na

epizodičko pamćenje, a kada se pozivamo na semantičko pamćenje veća je vjerojatnost da

ćemo reći „Ja znam …―

Proceduralno pamćenje nazivamo znanje o tome kako se nešto radi ili izvodi, pamćenje

vještina (npr. plivanje, voţnja bicikla itd.)

Uključuje 3 faze:

o kognitivna faza – prvo se treba shvatiti što sve treba napraviti.

o faza povezivanja – pa sve elemente treba povezati u cjelinu.

o faza automatskog odvijanja vještine .

Npr.

o Zakopčavanje dugmadi

o Plivanje

o Voţnja bicikla

o Sviranje instrumenta

o Pletenje

o Matematičke operacije, itd.

Procesiranje informacija

Razlikujemo tri procesa pamćenja u obradi informacija, i to:

1. kodiranje

2. pohranjivanje

3. pronalaţenje

Kodiranje

Modificiranje informacija kako bi mogle biti pohranjene u pamćenju. Podaci o svijetu oko

nas djeluju na naša osjetila kao fizikalni ili kemijski podraţaji. Kodiranje tih podataka sastoji

se u njihovu pretvaranju u psihološke oblike koji mogu biti mentalno reprezentirani.

Koristimo vidne, slušne i semantičke kodove.

Pohranjivanje

Zadrţavanjem upamćenih podataka, tijekom vremena, nazivamo drugu fazu procesiranja

informacija. Da je vaš zadatak da pohranite niz brojeva, slova tj. da ih upamtite, kako biste to

pokušali učiniti? Jedan od načina bio bi da ih u pamćenju zadrţite ponavljanjem

(izgovaranjem tih slova u sebi).

Pronalaženje informacija

Pronalaţenjem ili lociranjem pohranjenih informacija, i njihovo vraćanje u svijest, nazivamo

treću fazu procesiranja informacija.

Trajanje pamćenja

Govorimo li o trajanju pamćenja, onda govorimo o tri faze pamćenja kroz koje informacija

prolazi, a te faze su:

1. senzoričko pamćenje

2. kratkoročno pamćenje

3. dugoročno pamćenje

Senzoričko pamćenje

Senzoričko pamćenje je jako kratko. Maksimalno traje par sekunda, ali nam je potrebno kako

bi se snalazili u promjenljivim vanjskim uvjetima. Ako vidite neku ţivu scenu ili sliku, pa

nakon toga zatvorite oči, još će vam moţda pola sekunde ili sekundu ostati u svijesti slika te

scene, tj. te percepcije. Ili ako čujete neku melodiju, moţe vam ostati u uhu i nekoliko

sekundi. Psiholozi vjeruju da za svako od naših osjetila postoji poseban registar ili skladište.

Mentalne reprezentacije vidnih podraţaja nazivaju se ikone, a registar u kojem se pohranjuju

naziva se ikoničko pamćenje (traje ½ sekunde). Mentalna reprezentacija nekog slušnog

podraţaja, nazivamo jekama, a senzorni registar koji ih zadrţava naziva se ehoičko pamćenje

(traje 2-4 sekunde).

Kratkoročno pamćenje

Vrsta ili faza pamćenja koja zadrţava podatke u trajanju od po prilici jedne minute nakon

nestanka tragova podraţaja. Naziva se i radnim pamćenjem.

Kapacitet kratkoročnog pamćenja kreće se izmeĎu 5 do 9 elemenata.

Npr.

8 3 6 2 4 5 (6 čestica)

2 4 - 3 1 - 6 8 (3 čestice)

6 3 5 – 7 5 4 (2 čestice)

Dugoročno pamćenje

Vrsta ili faza pamćenja koja je u stanju relativno trajno pohraniti upamćene podatke. Neki su

psiholozi vjerovali da su gotovo sve naše percepcije i zamisli trajno pohranjene, iako ih se ne

moţemo svih dosjetiti. Ta „izgubljena― sjećanja nisu nam dostupna zbog pomanjkanja

prikladnih znakova, koji bi nas do njih doveli ili stoga što su potisnute ispod razine svjesnog

doţivljavanja. Danas se smatra da je to stajalište pretjerano.

Metode za poboljšanje pamćenja:

o ponavljanje i vjeţbanje- pomaţe u prijenosu informacija iz kratkoročnog u dugoročno

pamćenje.

o povezivanje novih informacija s onim što već znamo- oblik elaboriranog ponavljanja,

proširujemo temelje svog znanja povezujući nove podatke s onima koje smo već

naučili.

o stvaranje neuobičajenih, pretjeranih asocijacija- bolje i lakše pamtimo neobične,

istaknute podraţaje koji se izdvajaju iz mnoštva drugih informacija, jer takvim

podraţajima posvećujemo više paţnje.

o posredovanje- se osniva na stvaranju asocijacija izmeĎu informacija, npr. povezujete

dvije nespojive informacije sa trećom koja im je na neki način zajednička.

o mnemotehnike- su sustavi koji se koriste pri pamćenju informacija npr.akronima (riječ

sastavljena od početnih slova nekih pojmova).

Zaboravljanje

Koliko se matematičkih formula ili likova iz knjiţevnosti sjećate iz svog školovanja?

Na koliko ste dogovora zaboravili?

Idete li u kupovinu po dva puta, jer od prve niste kupili sve što ste namjeravali kupiti?

Zaboravljanje je pojava gubitka sjećanja koja se očituje u nemogućnosti obnavljanja onih

sadržaja koji su prethodnim učenjem činili dio čovjekova iskustva.

Prvih nekoliko sati i dana zaboravimo veći dio sadrţaja koji smo naučili. Što vrijeme više

prolazi pad je sve sporiji. Iznimke od ovakve krivulje zaboravljanja su: motoričke vještine i

pamćenje mirisa.

Motoričke vještine najčešće su povezane s naučenim automatskim procesima pamćenja, te

stoga ne pokazuju nagli pad.

Izvrsno pamćenje mirisa i nakon duţih intervala vjerojatno je povezano sa vaţnošću dobrog

pamćenja mirisa sa stajališta preţivljavanja.

Zašto zaboravljamo?

Psiholozi ističu 4 osnovna uzroka zaboravljanja:

1. postupno gubljenje tragova pamćenja- posljedica su neponavljanja i rijetke upotrebe

zapamćenih sadrţaja (npr. strani jezik koji nismo dobro naučili i nismo ga koristili, vrlo brzo

zaboravljamo.)

2. Nemogućnost pronalaţenja pohranjene informacije - informacija nam je negdje u

dugoročnom pamćenju ali je ne moţemo pronaći. Trebamo povezivati nove informacije na

više načina sa starim znanjem, kako bi nam se otvaralo što više putova do te informacije.

3. Represija (potiskivanje) onih sadrţaja koji su nam na neki način neugodni ili ih se pak

plašimo.

4. Interferencija - učenje jednog gradiva ometa učenje drugog.

Retroaktivnu i proaktivnu interferenciju.

Retroaktivna interferencija se odnosi na to da novo učenje potire prije naučeno gradivo.

Proaktivna interferencije prije naučeno gradivo ometa učenje novog gradiva.

Oba ova oblika bi imala negativan transfer, dok postoji i pozitivan transfer npr. znanje voţnje

traktora olakšava učenje voţnje automobila.

Patološke smetnje pamćenja

- Hipomnezija- smanjena mogućnost pamćenja.

- Hipermnezija- osobe pamte sve informacije koje percipiraju.

- Paramnezije (neistinita sjećanja), mogu se pojaviti kod starijih ljudi, kad nenamjerno u svoja

sjećanja ubacuju izmišljene podatke.

-Fenomen „već viĎenog― (deja vu).

- Amnezija (gubitak pamćenja):

- retrogradnu amneziju - nemogućnost dosjećanja dogaĎaja prije ozljede mozga,

- anterogradnu amneziju - nemogućnost pamćenja novih informacija i dogaĎaja tj.

nemogućnost stvaranja novog dugoročnog pamćenja.

Ima li ljudi koji ništa ne zaboravljaju? Da, ima ih ali ih je malo. ―Idiot-savanti‖ (idioti-znanstvenici) – pamte ogromne količine samo

pojedinih vrsta informacija, ali su inače umno zaostale.

Najčuvenij slučaj hiperpamćenja odnosi se na rusa mnemonista Sheresevskog. Jedini način

da nešto zaboravi je da si to predoči na ploči kao zapisano i onda izbriše spuţvom.

Drugi čuveni slučaj koji pamte sve je V.P. Moţe igrati 60 partija šaha simultano bez

gledanja pozicija.

Fiziološka osnova pamćenja ili učenja

Učenje i pamćenje ima svoje fiziološke osnove. Iskustvo mijenja ţivčani sustav. Pod

utjecajem iskustva dolazi do promjena u neuronskim krugovima zbog čega se mijenja naš

način ponašanja, percepcije i razmišljanja.

Jedan od postojećih pristupa je tzv. strukturalna teorija prema kojoj je osnova kratkoročnog

pamćenja u reverberacijskim krugovima, nakupinama ţivčanih stanica koje su povezane tako

da se ţivčani impulsi vraćaju u stanice iz kojih su potekli. Na taj se način informacija tijekom

obrade zadrţava u kratkoročnom pamćenju.

Senzorno pamćenje temelji se na naknadnom izbijanju neurona. Nakon uklanjanja podraţaja

uzbuĎenje još kratko vrijeme perzistira, a za svaki je modalitet vrijeme naknadne perzistencije

drugačije.

Dugoročno pamćenje se, prema ovoj teoriji, zasniva na strukturalnim promjenama na

ţivčanim stanicama u hipokampusu za koji se smatra da ima odlučujuću ulogu pri učenju i

zadrţavanju informacija. Pojedinac čiji je hipokampus oštećen, ima dostupan pristup

informacijama u dugoročnom pamćenju koje je pohranio prije ozljede, ali ne moţe stvarati

novo dugoročno pamćenje, već informaciju moţe zadrţati samo dok je ponavlja, tj. zadrţava

u kratkoročnom pamćenju

Prema teoriji o transmiterskim tvarima, sposobnost učenja je funkcija djelotvornosti

provoĎenja ţivčanih impulsa kroz sinapse. MeĎu najvaţnije transmiterske tvari koje

posreduju stvaranje pamćenja uvrštavaju se acetilkolin i acetilkolinesteraza koja acetilkolin

čini neaktivnim. Pritom se kao presudne nisu pokazale apsolutne vrijednosti tih tvari u

ţivčanom sustavu, već njihovi meĎusobni omjeri.

Prema grupi biokemijskih teorija, informacija je pohranjena u pojedinoj ţivčanoj stanici u

dugoročnom pamćenju pa se u skladu s tom teorijom istraţuje moţe li pojedini neuron

proizvesti novi i specifični protein koji bi omogućio pohranjivanje informacije u pojedinoj

stanici putem biokemijskog koda.

Različiti oblici učenja uključuju različita područja središnjeg ţivčanog sustava. Tako neki viši

oblici učenja, npr. učenje odnosa, koji uključuju spacijalno učenje, epizodičko učenje i

opservacijsko učenje, zahtijevaju aktivnost hipokampusa.

Prepoznavanje jednostavnih podraţaja kao, npr. promjene svijetlo-tamno, moguće je već na

razini talamusa.

Analiza boje, oblika i kretanja odvija se u strijatnoj kori u okcipitalnom reţnju, a učenje

prepoznavanja vidnih podraţaja zasniva se na promjenama u sinaptičkim vezama u

temporalnoj kori. To je područje nuţno za prepoznavanje oblika.

Postoje posebne stanice koje su zaduţene za prepoznavanje oblika, tzv. «detektori obiljeţja».

Te su stanice sposobne selektivno odgovarati na različite vidove podraţaja.

Evo sad i nekoliko praktičnih savjeta kako brţe i uz manje napora učiti.

Na pitanje: Kako organizirati učenje da u što kraćem roku i uz što manje muke naučimo što

više?‖ nema jednostavnog odgovora i ―recepta‖. Svako je novo učenje na neki način

jedinstveno, kao što je to i svatko od nas po svojim sposobnostima, znanjima, stilovima

razmišljanja, osobinama ličnosti i motivaciji. MeĎutim, postoje neke opće zakonitosti

uspješnog učenja i njihovim se uvaţavanjem postiţu dobri rezultati uz manje muke i

nepotrebne napetosti nego što je to najčešće slučaj kod učenja.

Kako organizirati vlastito učenje

Za praćenje nastave i učenje sa PC računalom dobro je imati stalno mjesto za rad.

Takvo mjesto poput uvjetovanog podraţaja olakšava početak učenja, koje je u ovom

slučaju uvjetovana reakcija na to mjesto.

Za vrijeme učenja treba smanjiti mogućnost pada koncentracije. Znači: treba imati

čisti stol ( na stolu samo računalo); ne gledati kroz prozor; ne puštati zanimljiv

program na radiju; obaviti sve vaţne poslove i telefonske razgovore kako ne bismo

mislili na njih...

Da bi se izbjegli padovi koncentracije treba se povremeno samoispitati korištenjem

testova i pitanja za vjeţbanje na računalu da se utvrdi koliko je jaka koncentracija.

Dobro je unaprijed odrediti realan vremenski plan koncentriranog učenja (nikad više

od 20 do 30 min. u komadu), ali imati postavljen cilj - pročitati koncentrirano odreĎen

broj stranica ili kraće poglavlje ili jedan nastavni sat na računalu koji traje 45 minuta

sa vjeţbama za ponavljanje.

Za odrţavanje koncentracije dobro je prethodno organizirati graĎu: letimično

pregledati čitavo predavanje sa poglavljima, grafikone, tablice i slike, te zaključke, da

se kreativnije krene u čitanje. Najbolje je postaviti hipoteze i provjeriti čitajući

predavanje koliko su bile točne (napomena: ovo će biti detaljnije objašnjeno u opisu

aktivnog učenja).

Razviti unutarnju motivaciju (tzv. intrinzičnu motivaciju) za učenje zadane graĎe.

Naime, zadovoljavanje vanjskih motiva nam znatno teţe pada nego zadovoljenje

unutarnjih motiva. Npr. kad radimo samo zbog plaće znatno nam je teţe poći na posao

nego kad nas posao veseli i zbog unutarnjih razloga - jer je nam zanimljiv i u njemu

smo dobri i sl. Kod učenja se taj pomak od vanjske k unutarnjoj motivaciji postiţe

tako da što više saznamo o graĎi koju učimo. Tek onda moţemo učenje učiniti

smislenijim i zabavnijim. Kod takvog učenja saznanje novih činjenica postaje ciljem, a

ostvarenje cilja zbog kojeg je započeto učenje (npr. viša kvalifikacija) nije više jedini i

najznačajniji motiv.

Za pamćenje neobičnih, potpuno novih ili vaţnih dijelova graĎe treba se koristiti

različitim vrstama mnemotehnika, a odabir odreĎene vrste mnemotehnike ovisi o

individualnim sklonostima i vještinama u korištenju mnemotehnika, kao i o vrsti

materijala koji se uči. U biti, sve se mnemotehnike temelje na korištenju prethodno

dobro, najčešće do automatizma, naučenog materijala. Općenito mnemotehnikama

nastojimo povezati nepovezivo (npr. stranu riječ i njezino značenje), naći dobre

znakove za dosjećanje, učiniti besmisleno smislenim. Dio mnemotehnika svrstavamo

meĎu verbalne, dio meĎu vizualne, a dio predstavljaju kombinaciju ova dva načina

obrade informacija.

MeĎu najpoznatije verbalne mnemotehnike spadaju:

Skraćivanje. To je jedina mnemotehnika gdje smanjujemo broj informacija u

nastojanju da dobijemo jednu lako pamtljivu cjelinu. Npr. svi znamo kratice tipa CIA,

MMF, IBM, EZ i sl. nastale uzimanjem prvog slova riječi – tzv. akronimi. Kod

elaboriranog kodiranja dodaju se informacije i preraĎuju na takav način da budu što

bolje zapamćene. Npr. englesku kraćenicu za vrlo vaţnu osobu – VIP, našim ljudima

izvorno nije bila kraćenica za ―very important person‖, tj. nije imala smisao, naši su

ljudi sebi elaboriranim kodiranjem učinili smislenim tako što su to zvali ―veze i

poznanstva‖. To je bilo upozorenje da s tom osobom treba ljubazno postupiti kako ne

bi bilo negativnih posljedica, a što i je cilj izvorne upotrebe akronima VIP.

Odavno je poznato da unošenje rime i ritma u materijal koji treba zapamtiti znatno

olakšava učenje.

Vizualne mnemotehnike.

Metodu mjesta koristimo na slijedeći način: vizualno si predočimo neki dobro poznati

prostor, npr. vlastiti stan i zatim zamislimo stvari koje ţelimo zapamtiti na odreĎenim

mjestima sobe kako se njišu, hlade, kuhaju, plutaju u vodokotliću, tuširaju i sl. Kad se

trebamo dosjetiti neke čestice predočavanjem ―pregledamo‖ stan i dosjećamo se

čestica kojih se ţelimo dosjetiti. Kapacitet pamćenja u korištenju metode mjesta moţe

se udvostručiti na taj način da se na pojedino mjesto smješta par tema umjesto samo

jedne. Pri tom je dobro prvu temu zamisliti kao izrazito veliku u odnosu na drugu,

kako ne bi došlo do brkanja redoslijeda tema unutar para.

Posebno zanimljivu vrstu predočavanja predstavljaju bizarne predodţbe, koje su jedan

od najpopularnijih mnemonika. Bizarno predočavanje, osim što smanjuje broj cjelina

za pamćenje, povećava i distinktivnost (različitost) materijala, tj. čini ga što

različitijim od uobičajenog materijala za pamćenje, a time i otpornijim na

interferenciju.

Metoda ključnih riječi spada u mješovite mnemotehnike, a koristi u prvom redu pri

učenju stranih jezika. Osniva se na korištenju rime ili zvučnosti u kombinaciji sa što

ţivljim i bizarnijim predočavanjem. Postupak uključuje dva koraka:

1.prvo se za stranu riječ, koju ţelimo naučiti, utvrdi asocijacija s nekom riječi na

vlastitom jeziku, koja zvuči što sličnije stranoj riječi ili nekom njenom istaknutom

dijelu (i/ili otografskoj sličnosti u slučaju jezika, gdje se ne govori kao što se piše). Ta

akustički slična poznata riječ je ključna riječ. Npr. ako treba naučiti englesku riječ

―lizzard‖ (gušter), ključna riječ moţe biti npr. lizati;

2. zatim učenik stvara interaktivnu predodţbu koja povezuje ključnu riječ sa stranom

riječi koju ţelimo naučiti. Npr. gušter liţe veliki šareni sladoled.

Ova mnemotehnika je osobito vaţna u početku učenja stranog jezika, kad je puno

novih riječi, te stoga prijeti velika opasnost od brkanja i interferencije. ―Ključni‖

faktor uspjeha ove metode je elaboracija materijala koja je znatno veća nego u slučaju

tzv. mehaničkog učenja (poznatijeg pod nazivom ―bubanje‖) parova riječi (lizzard –

gušter; lizzard – gušter; lizzard – gušter itd.).

Mnemotehniku ključnih riječi moţemo uspješno koristiti i za usvajanje novih,

nepoznatih riječi vlastitog jezika. Pokazala se i vrlo korisnom za učenje imena glavnih

gradova (dakle uparivanje gradova i drţava i sl.) ili po čemu su značajni ti gradovi,

zatim za povezivanje imena čuvenih osoba i njihovog značaja ili područja djelovanja i

sl.

Mišljenje

Kompleksan psihički proces koji se odvija na većem broju razina, i koji još uvijek nismo

sposobni u potpunosti rastumačiti.

U vrijeme dominacije biheviorizma mišljenje je bilo potiskivano, a s dominacijom kognitivne

psihologije, ponovno je vraćeno u središte istraţivanja.

U širem smislu, uključuje svaki kognitivni proces obrade ideja, predodţbi, slika, simbola,

pojmova, do logičkog rezoniranja i stvaralačkog mišljenja.

Dva su obiljeţja zajednička svim ovom varijetetima mišljenja. Prvo, misaoni procesi su

prikriveni, implicitni procesi koji se ne mogu neposredno opaţati. Drugo, misaoni procesi

su simbolički procesi, obiljeţava ih upotreba simbola koji predstavljaju objekte i dogaĎaje.

Budući da stalno nešto doţivljavamo, nismo ni svjesni svih psihičkih procesa, a to posebno

vrijedi za mišljenje.

Lefton kaţe da mi ―obično ne mislimo o mišljenju‖.

Ipak, zapravo stalno mislimo i ―manipuliramo‖ svojim predodţbama, sjećanjima, mislima,

stalno nešto odlučujemo ili rješavamo neke probleme.

Prije 100 godina psiholozi su smatrali da se mišljenje sastoji samo u povezivanju naših

predodţbi.

Takav asocijacionistički pristup zasniva se na pretpostavci da se mišljenje odvija na zakonima

asocijacije:

1. zakon sličnosti (slava asocira na, primjerice, glava, plava; netko nam sliči na nekog

slavnog...),

2. zakon suprotnosti (bijelo-crno, toplo-hladno, - banalne asocijacije),

3. 3. zakon dodira ili kontiguiteta (prilikom nekog podraţaja ili situacije se sjetimo onoga

što je tim podraţajem ili situacijom bilo u vezi, odnosno vremenskom ili prostornom

dodiru).

Mišljenje se sastoji u namjernom ili nenamjernom manipuliranju različitim kognitivnim

doţivljajima, dakle osjetima, percepcijama, pamćenjima, riječima, pojmovima, sudovima,

slikama fantazije... Ako je nenamjerno, na pamet nam padaju različite misli i to se naziva

divergentnim mišljenjem. Ako je namjerno i usmjereno, kao rješavanje problema ili

donošenje odluke, to se naziva konvergentnim mišljenjem.

Zapravo stalno mislimo a da toga nismo ni svjesni. Jer, nešto konstatirati, ili vjerovati, ili

zamišljati, sve to znači misliti.

Mnogi psiholozi smatraju da je mišljenje upravo ona karakteristika, po kojoj se čovjek

najviše razlikuje od ţivotinja. Iako dakako, i mnoge ţivotinje ―misle‖, razina toga mišljenja

na znatno je niţem nivou. (A dokaz da misle je npr. to da ih se moţe dresirati uz pomoć

operantnog uvjetovanja, a to znači da te ţivotinje uče i pamte, što nije moguće bez mišljenja.

Kao što je rečeno, mišljenje je zapravo uvijek rješavanje nekih problema koji mogu biti posve

jednostavni, kao npr. Konstatacija da ovoga časa percipiram pred sobom knjigu, pa sve do

―pravog‖ i napornog mišljenja kod donošenja teške odluke ili rješavanja kompleksnog

problema.

Već prema tome o kakvoj se situaciji radi, naše misli, ako su izraţene u obliku neke

konstatacije ili tvrdnje, uvijek su povezane s odreĎenim stupnjem uvjerenja.

Misli konstatacije – prisutan je najviši stupanj uvjerenja. (npr. Spreman sam se kladiti

o svoj život da je npr. točno da sada čitam).

Misli znanja - manji stupanj uvjerenja, često različit, prema tome odakle smo tu

informaciju naučili i koliko vjerujemo autoru te informacije. (npr. Opseg Zemlje

iznosi oko 40. 000 kilometara).

Misli zamišljanja obično imaju nizak stupanj uvjerenja (npr. Možda ću sutra otići do

prijatelja).

Misli vjerovanja predstavljaju zamisli s visokim stupnjem uvjerenja.

Čovjek je razvojem od djetinjstva do zrelosti spontano i uz pomoć odgoja stvorio neke alate i

tehnike kojima se koristi kod mišljenja, te koje mu omogućuju lakše dolaţenje do cilja,

odnosno rješenja problema i donošenja odluke. MeĎu alatima najpoznatiji su simboli i

pojmovi. Simbol je misaona zamjena za neki konkretni predmet ili situaciju. Pojam je

produkt daljnje obrade, odnosno, saţimlje (generalizira) tipične karakteristike simbola.

Riječi kojima govorimo su simboli za konkretne stvari ili situacije.

Simbol je uvijek specifičan, odnosi se na odreĎenu stvar, a pojam je simbol koji generalizira

osnovne karakteristike naših simbola.

Pojmovi su zapravo glavni sadrţaj mišljenja. Ne odnose se na neki konkretni objekt ili

situaciju, nego na jednu skupnu kategoriju kojoj taj objekt pripada. Ako npr. kaţemo: ―Volim

ţivotinje‖, ili: ―U gradu je uvijek dosta jak promet‖, ili ―Vidio sam jednu mačku‖, onda su

riječi ―ţivotinje‖, ―grad‖, ―promet‖, ―mačka‖, pojmovi jer se ne odnose na neki konkretni

objekt ili situaciju, već na jednu skupinu kategorija kojoj ta riječ pripada. Bez upotrebe

pojmova morali bismo posjedovati neizmjeran broj riječi koje bi uvijek morale označavati

neku odreĎenu situaciju ili objekt.

Pojmovi zapravo predstavljaju način grupiranja i klasificiranja informacija, oni su mentalni

okvir za kategorizaciju različitih stvari.

Postoje 2 bitna procesa u stvaranju pojmova:

1. Apstrahiranja nebitnih i ustanovljavanja bitnih obiljeţja srodnih pojava i

2. Generaliziranja (poopćavanje) ustanovljenih bitnih karakteristika na sve druge pojave

koje su srodne s prethodnima.

Pojmovi su proizvod misaonih procesa, ali i uvjet za uspješno mišljenje. Opisani proces

stvaranja pojmova je zapravo testiranje hipoteze. Takav proces vrijedi za stvaranje logičkih

pojmova, koji moraju biti posve jasni i nedvosmisleni. No u svakodnevnom ţivotu mi

stvaramo prirodne pojmove, koji nisu potpuno jasni, jer nisu sasvim definirani, npr. pošten,

pravda, sreća. Baš iz tog razloga dolazi do razlika u stavovima, jer ljudi takve pojmove

percipiraju na različit način zato što ne posjeduju identične pojmove o predmetu diskusije.

Vaţnost pojmova za čovjeka je u tome što nam oni omogućavaju da mislimo o svijetu oko

sebe i u sebi, kao i da lakše razumijemo zamršeni svijet u kojem se nalazimo. Jer, pojmovima

organiziramo i sistematiziramo stvari, ljude i dogaĎaje, njima stvaramo neke kategorije koje

nam omogućavaju mišljenje na višim razinama od čistih asocijacija vidnog ili nekog drugog

oblika. Uz pomoć pojmova mi shvaćamo da nešto pripada odreĎenoj kategoriji, ili odreĎeno

pojmu, pa to obraĎujemo kao i druge primjere istog pojma.

Pri mišljenju viših razina nego što je mišljenje na nivou čistih asocijacija (a to je rješavanje

problema i donošenje odluke) mi izvaličimo zaključke iz nekih pretpostavki, a najpoznatiji

primjer izvlačenja zaključaka su silogizmi tzv. primjeri ―formalne logike‖. Silogizmi se uvijek

sastoje od 2 prethodne tvrdnje (premise) i zaključka koji iz tih tvrdnji proizlazi. Formalnu

logiku ne zanima istinitost premisa, nego samo slaganje premisa sa zaključkom.

Ako su premise istinite i zaključak je istinit.

Svi ljudi su smrtniIvan je čovjek

Dakle, Ivan je smrtan

Svi ljudi su dobriZločinac je čovjek

Dakle, zločinac je dobar

Sve muhe letePtice lete

Dakle, ptice su muhe

U svakodnevnom se ţivotu često sluţimo premisama koje nisu točne ili nisu dovoljno točne, a

mi vjerujemo da jesu, pa to za posljedicu ima zaključak koji nije istinit iako je formalno-

logički ispravan. Zato se i naši zaključci u raspravi uvijek razlikuju. Pogreške mogu nastati i

zato što se sluţimo pomagalima u mišljenju i zaključivanju.

Heuristici (grč. heurisko–pronalazim) - pomagala i tehnike koje najčešće koristimo pri

rješavanju problema, donošenju odluka, stvaranju stavova itd. Neka od ovih pomagala nemaju

uvijek uspješan ishod.

Pomagalo koje uvijek dovodi do rješenja problema je algoritam (korak po korak metoda u

nekim uputama...). Na primjer, ako poznajemo formulu Pitagorina poučka, onda primjena tog

pouka garantira točno izračunavanje bilo koje od kateta, ili hipotenuze pravokutnog trokuta.

Ili, ―korak po korak‖ metoda u nekim tiskanim uputama za korištenje nekog ureĎaja garantira

konačan uspješan ishod, tj. stavljanje ureĎaja u upotrebu.

Ipak se rijetko sluţimo metodama koje garantiraju uspjeh, jer je pronalaţenje takvih metoda

često teţak i dugotrajan postupak. Npr. zamislite koliko biste se namučili da razmišljanjem

riješite, recimo problem ― u koliko se različitih kombinacija mogu poredati brojevi 1-10?‖.

Ako ne znate statističku formulu koja taj problem rješava vrlo brzo, onda biste moţda

mjesecima pokušavali pronaći sve kombinacije, i ustanovili da ih ima 3, 628.800. (Napomena:

formula galsi 10!, tj. deset faktorijel, a to znači 10x9x8x7x6x5x4x3x2x1.)

Zato se sluţimo pravilima za koja smo tijekom ţivotnog iskustva spoznali da nas najčešće

dovode do uspjeha.

Primjeri nekih pravila:

• Budući da se u velikom broju nogometnih utakmica pokazalo da je loša obrana bila

uzrok neuspjehu, trener neke momčadi daje veliku vaţnost sastavu obrane svoje

momčadi

• Iskustvo nas je poučilo da u doba gripe ne valja ići na mjesta gdje se mnogo ljudi

nalazi u bliskom kontaktu (npr. u prepunom tramvaju), pa stoga u doba zaraze

izbjegavamo takve situacije;

• Neki je student iz iskustva naučio da moţe uspješno poloţiti ispit i bez učenja iz

udţbenika jer je on uvijek savjesno pravio bilješke na profesorovu predavanju. Stoga

on i na idući ispit ide samo na osnovi svojih biljeţaka.

Tri najvaţnija heuristika (principa) su:

• princip raspoloživosti - ako se moţemo sjetiti mnogo ugodnih ljetovanja,

zaključujemo da ih je bilo više nego neugodnih - problem je što smo moţda neugodna

potisnuli,

• princip reprezentativnosti - naučili smo da će se vjerojatno dogoditi stvari koje su

češće i tipičnije- problem je što zapravo svaki slučaj ima jednaku vjerojatnost

pojavljivanja i

• princip usidravanja - početne informacije mogu imati djelovanje na mišljenje koje

slijedi iza toga.

Navedeno je 30 osoba iz javnog ţivota današnjice ili prošlih vremena; pročitate ih najprije

svih 30. Nakon što se pročitali svih 30 imena, bez mnogo razmišljanja kaţite je li u popisu

bilo više muškaraca ili ţena.

Ella Fitzgerald Elisabeth Taylor

Maria Callas Paul Dukas

Joţa Horvat Dubravko Dujšin

Andrija Štampar Margaret Thacher

Gustav Mahler Maria Curie

Greta Garbo August Cilić

Đuro Sudeta Zlatko Šulentić

Ena Begović Francoise Sagan

Josip Gostić Gabi Novak

Dora Pejačević Savka Dabčević-Kučar

Dragutin Kolak Dragutin Ibler

Ivana Brlić-Maţuranić Vesna Parun

Vesna Pusić Erica Jong

Amand Aliger Janko Leskovar

Francis Crick Aleksandar Glazunov

Vrlo česta pogreška kod pokusa ove vrste sastoji se u tome da ispitanici kaţu da je bilo više

ţena (iako je pripadnika svakog spola bilo točno 15), a na pogrešku ih je naveo upravo

―princip raspoloţivosti‖.

Evo kako: budući da meĎu navedenim ţenama nalazi više poznatih imena nego što se nalazi

meĎu muškarcima, to je i zapamćeno više ţena, a to čovjeka navede na uvjerenje da ih je bilo

više.

Ako 6 puta bacate novčić u zrak, što mislite koji je od tri dolje predloţena redoslijeda (

ishoda) najvjerojatniji? (P = "pismo", G = "glava");

Ako ste kao odgovor rekli da je najvjerojatniji ishod a, b ili c. Krivo! Svaki od ova tri ishoda

ima jednaku vjerojatnost.Vjerojatnost svakog od ishoda iznosti P=0,0156, dakle na 10 tisuća

pokušaja bacanja jednog novčića 6 puta, svaki od ishoda prosječno bi se dogdio oko 156 puta.

Pogriješili ste zbog principa reprezentativnosti. Iz iskustva znamo da kod bacanja novčića

―pismo‖ i ―glava‖ imaju jednaku vjerojatnost, pa se zaista dogaĎa da kod 6 bacanja najčešće

nalazimo manje ili više zastupljena oba ishoda, tj. pomiješano i G i P.

Jedna skupina ispitanika je dobila zadatak da u roku 5 s pribliţno procijeni koliko iznosi

rezultat umnoška brojeva:

8 x 7 x 6 x 5 x 4 x 3 x 2 x 1

A druga skupina je dobila isti zadatak, ali napisan u obrnutom smjeru:

1 x 2 x 3 x 4 x 5 x 6 x 7 x 8

Prosječna procjena za prvi zadatak iznosila je 2.250, a za drugi zadatak 512. Umnoţak iznosi

40.320

Savjeti za uspješnije mišljenje:

• Izbjegavajte vremenski tjesnac za rješavanje odreĎenog problema, jer pritisak

vremenskog ograničenja ometa uspješno rasuĎivanje.

• Prije samog traţenja rješenja temeljito razmotrite sve postojeće okolnosti i ciljeve koje

ţelite postići rješenjem problema.

• Koristite sve usvojene tehnike rješavanja problema: verbalne, vizualne, matematičke i

sl.

• Razmotrite problem iz nekog sasvim drugog kuta.

• Odvojite svoje emocionalne argumente od racionalnih.

• Uţivite se u suprotno gledište i situaciju s druge strane.

• Ako nakon svega ne nazirete rješenje, odloţite rješenje na neko vrijem i bavite se

drugim stvarima.

Govor

Govor je sustav znakova koji služi za namjerno sporazumijevanje. Uključuje sve načine sporazumijevanja. U govor spadaju i sve vrste pisama, gestovni govor

gluhih kao i svi drugi oblici gestovnog i mimičkog sporazumijevanja, upotreba različitih

signala itd. Mišljenje i govor su čvrsto meĎusobno povezani da neki psiholozi mišljenje

nazivaju „govorom našeg razuma―.

Govor je priopćavanje misli i osjećaja pomoću simbola (nešto što reprezentira neki

drugi objekt, dogaĎaj ili ideju) poredanih u skladu s pravilima gramatike. Govor omogućuje jednoj osobi da svoja znanja priopći drugoj, kao i komunikaciju meĎu

generacijama. Pravi govor se razlikuje od sustava komuniciranja niţih ţivotinja po

obiljeţjima kao što su semantika, neograničena kreativnost i mogućnost premještanja.

Semantika se odnosi na činjenicu da odreĎeni zvukovi (ili znakovi) ili govor imaju značenje.

To je osobina govora u kojem se riječi koriste kao simboli za objekte, dogaĎaje ili ideje.

Neograničena kreativnost odnosi se na mogućnost kombiniranja riječi u originalne rečenice.

Premještanje je mogućnost priopćavanja informacija o dogaĎajima i objektima iz nekog

drugog vremena i prostora.

Dugo se smatralo da kod ţivotinja ne postoji govor jer su njihovi ―signali‖ npr. u situacijama

opasnosti, instinktivni, i ţivotinje se tim signalima javljaju bez obzira na to ima li to ili nema

u konkretnoj situaciji smisla (dakle, nije namjerno). Ispitivanja na majmunima pokazuju da

mlada čimpanza nakon četiri godine treninga moţe naučiti više od 130 signala (gestovni

govor gluhih), kojima se uspješno sluţi komunikaciji sa svojim trenerima, i te signale moţe

kombinirati u kratke rečenice.

Teorije razvoja govora: Milijuni djece naučili su jezike kojima su govorili njihovi roditelji i prenijeli ih, uz manje

promjene, na nove generacije. Teorije razvoja govora bave se pitanjem kako su u tome

uspjeli.

U razvoju govora, kao i mnogim drugim područjima psihologije, proučavamo interakciju

izmeĎu naslijeĎa (prirode) i okoline (odgoja).

Stajalište teorija učenja tvrde da se govor razvija u skladu sa zakonima učenja, pa sliči

drugim oblicima naučenog ponašanja. Obično se pozivaju na pojmove oponašanja i

potkrepljenja.

Nativistička stajališta o razvoju govora smatra da uroĎeni ili nasljedni čimbenici navode

djecu da obraćaju paţnju i stječu govor na odreĎene načine.

Psiholingvistička teorija ima stajalište da učenje govora uključuje interakciju izmeĎu

utjecaja okoline i uroĎene sklonosti za stjecanje govora.

Je li govor nešto što će se kod djeteta razviti ―samo od sebe‖ ili je za to potrebna ljudska

okolina u kojoj se govori? 13.st. germanski car Fridrih II. Sicilijanski NovoroĎena siročad

odgajana u okolini u kojoj se nije govorilo. Rezultat – nisu naučila govoriti nikakvim jezikom.

Postoje podaci o djeci koju su podigle ţivotinje Jedan od najbolje dokumentiranih slučajeva

odnosi se na ―vučiju djecu od Midnapora‖. Amala i Kamala, od dvije i osam godina,

pronaĎena su u vučjoj jazbini u Bengalu 1920. godine. Djevojčice su hodale četveronoške,

hranile se sirovim mesom, zavijale kao vukovi i nisu se sluţile nikakvim oblikom govora.

Amala je ubrzo umrla, a Kamala je sa 16 godina bila na razini 3,5 godišnjeg djeteta.

Takva djeca više i ne mogu naučiti govoriti, jer su rane godine u kojima dijete neshvatljivo

uspješno usvaja govor već prošle. Chomski je utvrdio da u mozgu postoje centri za učenje

govora, i da oni prestaju funkcionirati nakon što je dijete dostiglo odreĎenu starost. Za

stjecanje govora vaţna je ne samo pogodna ljudska okolina u kojoj se govori, već i neki

nasljedni čimbenici koji su preduvjet da bi se govor mogao naučiti!

U kritičnoj dobi od 1. do 4. godine dijete će naučiti bilo koji jezik!

“Govor tijela” i neverbalna komunikacija Dobro nam je poznato iz svakodnevnog ţivota da često i bez verbalnog, pismenog ili nekog

drugog dogovorenog „signalnog― govora (tj. bez uporabe riječi) uspijevamo razumjeti što

netko govori nama ili nekom drugom:

ton ili glasnoća izgovaranja pojedinih slogova ili nekih riječi bez smisla,

kretnje i gestikuliranje rukama,

mimika (izraz lica, posebno izraz očiju),

meĎusobna udaljenost meĎu sugovornicima,

dodirivanje dijelova odjeće sugovornika, dodirivanje sugovornika (zagrljaj i sl.) itd.

MeĎu brojnim neverbalnim komunikacijama „govor tijela― (gestikulacija, stav tijela, pogled i

sl.) predstavlja jedan od najvaţnijih dijelova. Naše prve dojmove o nekome stvaramo upravo

na temelju neverbalnih znakova koje ta osoba emitira. Neverbalna komunikacija moţe biti

namjerna ili nenamjerna. Namjerne geste, tjelesni poloţaji ili neki sitni pokreti su npr. ―znak

V‖ kaţiprstom i srednjim prstom ruke (što saopćava poruku ―pobijediti ću‖)... Društveno su

vaţnije nenamjerne poruke kojih nismo ni svjesni, a ostali ih primjećuju. Ţene su osjetljivije i

sposobnije za „čitanje― nenamjernih neverbalnih poruka nego što su to muškarci. Treba reći

da zapravo govorne komunikacije meĎu ljudima i nema bez popratne neverbalne

komunikacije, jer nepobitna je činjenica da osobu koju promatramo i koja za vrijeme govora

koristi takve pokrete, bolje razumijemo.

Inteligencija Inteligencija je pametno, bistro i uspješno mišljenje- najviši oblik mišljenja koji sluţi

snalaţenju u različitim i do sada nepoznatim situacijama.

Najčešća definicija-

Inteligencija predstavlja sposobnost rješavanja novih problema.

Već gotovo stotinu godina stručnjaci raspravljaju o tome je li inteligencija opća (generalna)

sposobnost, ili se sastoji od više različitih sposobnosti. Još uvijek prevladava mišljenje da se

radi o jedinstvenoj sposobnosti, koja se očituje u svim čovjekovim reakcijama u kojima mora

rješavati neki zadatak. Jednostavno rečeno, u javnosti, pa donekle i meĎu psiholozima,

prevladava mišljenje da ako je netko ―inteligentan‖, onda je inteligentan uglavnom u svim

problemnim situacijama, a netko tko nije inteligentan, onda nije inteligenatn u rješavanju svih

problema na koje nailazi. Taj stav odgovara mišljenju prvog čovjeka koji se ozbiljno bavio

pitanjem inteligencije, a to je engleski psiholog Spearman.

Spearman je proučavao inteligenciju metodom faktorske analize, kojom je pokazao da u

rješavanju problema različite vrste zaista postoji visok stupanj slaganja: netko tko dobro

rješava jednu vrstu problema, najčešće je uspješan i u rješavanju drugih vrsta problema

Inteligencija je za njega generalni faktor - faktor G.

Catell navodi 2 različite vrste:

fluidnu inteligenciju (sposobnost stjeanja novih znanja i spoznaja, i rješavanja novih

problema) – strukturira se pod utjecajem dispozicijskih faktora, dolazi do izraţaja u

zadacima koji zahtijevaju razumijevanje simboličkih odnosa i kreativno rješavanje

problema. Razvija se do adolescencije i doseţe svoj maksimum otprilike izmeĎu 14. i

18. godine ţivota.

kristaliziranu inteligenciju (korištenje postojećeg nagomilanog znanja) – strukturira

se pod utjecajem obrazovanja i kulture, dolazi do izraţaja u zadacima koji zahtijevaju

znanje, opću informiranost i kognitivne vještine. Razvija se tijekom čitavog ţivota.

Ta Cattelova podjela zadrţala se u suvremenoj psihologijskoj literaturi , a posebno se o njoj

govori meĎu psiholozima koji se bave starim ljudima, i to inteligencijom starih ljudi.

Opće je uvjerenje da se u starosti inteligencija počinje vidljivo smanjivati, što je godinama

bilo dokazivano i rezultatima poznatih testova ineligencije.

U novijim istraţivanjima, koja se provode ispravnom, tj. ―longitudinalnom‖ nacrtu pokazalo

se da fluidna inteligencija u nekim faktorima u starosti donekle opada, ali da kristalizirana ne

opada, nego u nekim faktorima čak i raste.

Zadnjih dvadesetak godina javljaju se novi autori, koji tvrde da postoji nekoliko vrsta

inteligencije.

Gardner je predloţio 8 različitih tipova inteligencije:

lingvistička inteligencija (uspješno baratanje govorom)

glazbena inteligencija (uspješno savladavanje glazbenih zakonitosti, sposobnost

komponiranja i sl.)

matematičko-logička inteligencija (vještina u logičkom i matematičkom rezoniranju)

prostorna inteligencija (uspješan rad s prostornim informacijama i dizajnom,

snalaţenje u prostoru)

tjelesno- kinestetička inteligencija (tjelesna spretnost, npr. u sportu, plesu)

interpersonalna inteligencija (uspješno komuniciranje s ljudima)

intrapersonalna inteligencija (razumijevanje samog sebe i svojih sposobnosti).

prirodoslovna inteligencija (vještina baratanja pojmovima flore i faune)

Ovih 8 vrsta inteligencije po Gardnerovu mišljenju su meĎusobno posve nezavisne. Stoga je

moguće da je netko značajno iznadprosječan u jednoj, dvije ili više vrsta, a posve prosječan ili

čak očito ispodprosječan u nekoj od preostalih vrsta inteligencije. Glavne argumente Gardner

nalazi u primjerima osoba s oštećenjem mozga, kao i u primjerima idiot-savanata i čuda od

djeteta.

Jedna komponenta moţe biti oštećena ili uništena, a da ostale funkcioniraju, pa čak i

natprosječno. No ta svojstva predstavljaju talente, a ljudi koji su u nekim područjima

talentirani ne doţivljavaju problem kod rješavanja zadataka iz tog područja, pa ga ni ne

rješavaju. Inteligenciju treba shvaćati procesom, a ne sposobnošću.

Zašto su nekim narodima standardni testovi inteligencije besmisleni:

Treba je promatrati u kontekstu kulture. Inteligencija je sposobnost rješavanja problema i

oblikovanja proizvoda koji su vaţni u odreĎenom kulturalnom obiljeţju ili zajednici. Za

nekog Eskima ili crnca koji ne ţive u zapadnoj kulturi, većina naših poznatih testova

inteligencije predstavljati nerazumljiv materijal koji je za njih besmislen. Ţivotni problemi

koje oni rješavaju nisu uopće slični zadacima koje mi rješavamo kao što je recimo ovaj, a

sastoji se u tome da iz niza riječi treba izbaciti onu koja u taj niz ne spada: lirska pjesma,

roman, dramski tekst, kazališni zastor, esej, ep. No taj će čovjek popraviti svoj čamac ili

nastambu mnogo spretnije nego što bi to ijedan bijelac učinio.

Na toj činjenii osniva se već dugogodišnja kritika uperena protiv tvrdnji američkih psihologa

da je inteligencija crne rase niţa od inteligencije bijelaca.

Kritika, naime, kaţe da ti ljudi crne rase potječu iz posve drugačije kulturne sredine, pa prema

tome posjeduju i manje ili više drugačije faktore kojima rješavaju zadatke.

A zadake svih danas poznatih testova sastavljali su bijelci, koji pripadaju tzv. ―zapadnoj

kulturi‖.

Zbog tih nedostataka testova inteligencije psiholozi su nastojali sastaviti testove tako da na

rezultat testa nema utjecaj kultura u kojoj se dijete ili čovjek nalazi. Nazvani su - testovi

neovisni o kulturi (culture-free tests). Korisnost ovih testova toliko je puta potvrĎena,

prilikom selekcije kandidata za odreĎene poslove, ili učenika za neke škole, da to nije više ni

potrebno dokazivati.

Mjerenje inteligencije 1905. Alfred Binet je konstruirao I. test za ispitivanje inteligencije koji daje jedan opći

rezultat, koji je nazvao mentalna dob (M.D.). Dijete čija je M.D. 6, na intelektualnoj je

razini prosječnog šestogodišnjeg djeteta.

1912. njemački psiholog Wilhelm Stern je predloţio upotrebu kvocijenta inteligencije (K.I.)

kojeg je računao pomoću formule:

K.I. = mentalna dob (M.D.) X 100

kronološka dob (K.D.)

KI od 100 znači normalnu (prosječnu) inteligenciju, vrijednosti ispod 100 ukazuju na

zaostatak, a iznad 100 na višu inteligenciju od prosjeka.

Kvocijent inteligencije:

• Ispod 70 – mentalna zaostalost, 3% populacije

• od 90 do 110 – ―normalna‖ prosječna inteligencija, 45% populacije nalazi se u tom

rasponu.

• Iznad 140 – visoka nadarenost, 1% populacije

“Faze” inteligentne reakcije:

Osnovni uvjet za rješavanje nekog problema su tri faze:

1. Razumijevanje

2. Invencija

3. Kritika Bez razumijevanja nekog problema nema uopće mogućnosti da se taj problem riješi. Uvjet

bez kojeg se ne moţe!!

• Riješite zadatak:

a) 1 5 9 13 __ __

b) Niz navedenih riječi nastavite jednom riječju koja nastavlja započetu zakonitost.

uš, pas, buha, zmija, štakor, komarac, __________,

pijavica, krpelj, papigica, malarija, krv, kanarinac, pčela.

Rješenje a) 17 i 21; b) pijavica

Genetski utjecaji na inteligenciju Istraţivanja genetskih utjecaja na razvoj ljudske inteligencije koriste strategije ispitivanja

roĎaka, jedno- i dvojajčanih blizanaca i posvojene djece.

Kvocijenti inteligencije jednojajčanih blizanaca sličniji su od K.I. bilo kojih drugih parova,

čak i kad su blizanci odvojeno odgajani. Korelacije (povezanost) K.I. dvojajčanih blizanaca,

braće i sestara, te roditelja i djece su umjerene visine, dok su korelacije izmeĎu djece i

adoptivnih roditelja te izmeĎu bratića i sestrični niske. Oko polovina varijacija u kvocijentima

inteligencije moţe se pripisati naslijeĎu. Tvrdnja znači da se oko 50 % razlika izmeĎu vašeg

K.I. i drugih ljudi moţe protumačiti genetskim faktorima.

Utjecaji okoline na inteligenciju:

Istraţivanja usvojene djece koja su u Minnesoti proveli Scarr i Weinberg upućuje na genetske

utjecaje na inteligenciju ali i na ulogu okoline.Afroamerička djeca, koju su tijekom prve

godine ţivota usvojili bijelci čije je obrazovanje, a i prihodi, bili iznad prosjeka, postigla su za

15 do 25 jedinica više kvocijente inteligencije od afroameričke djece koju su odgajali njihovi

biološki roditelji. Brojni psiholozi smatraju da nasljeĎe i okolina interakcijski djeluju na

inteligenciju. Kvocijent inteligencije odraţava kompleksnu interakciju naslijeĎa, ranih dječjih

iskustava, sociokulturalnih čimbenika i očekivanja, pa čak i atmosferu u kojoj se primjenjuju

testovi inteligencije.

Razlike izmeĎu žena i muškaraca u kognitivnim procesima Postoje povijesni i kulturalni razlozi da ţene i muškarci donekle različito misle, osjećaju i

ponašaju se. Suvremena istraţivanja pokazuju da ipak uzroci različitih ponašanja izmeĎu ţena

i muškaraca mogu leţati i u samoj strukturi mozga. Razlikuju se u veličini, strukturi,

registriranju slabijih podraţaja kao i reagiranju na njih. Mozak ţene, kao i tijelo, je 10 do 15

% manji nego u muškaraca. Kad mozak muškarca radi, onda su aktivne samo ţivčane stanice

u odreĎenom području mozga, dok kod ţene pri svakoj aktivnosti nervne stanice su aktivne na

području cijelog mozga. Posljedica toga je ta, da ţenski mozak moţe brţe spoznati odreĎene

veze, koje muški mozak ne zamjećuje tako brzo. Ovu ţensku moć neki nazivaju

emocionalnom inteligencijom, a neki intuicijom. Muški mozak raspolaţe sa sposobnošću veće

koncentracije. Ţenska djeca općenito ranije nauče govoriti i brţe čitati nego muška djeca.

Neka istraţivanja pokazuju da ţene imaju bolje pamćenje, te da ţenski mozak sporije stari od

muškog.

Emocionalna inteligencija Emocionalna inteligencija predstavlja sklop više sposobnosti — sposobnost

samorazumjevanja, samokontrole, samouvjerenosti i sposobnost empatije.

Emocionalna inteligencija nije suprotna, već samo različita, komplementarna sposobnost u

odnosu na racionalnu inteligenciju.

SPOSOBNOSTI EI

A) sposobnosti preciznog uočavanja, procjene i izraţavanja emocija;

B) sposobnost uviĎanja i generiranja emocija koje olakšavaju mišljenje;

C) sposobnosti razumijevanja emocija i emocionalnih spoznaja;

D) sposobnost regulacije emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja

(Mayer & Salovey, 1997)

Model četiri grane emocionalne inteligencije:

Grana 1: Percepcija i izraţavanje emocija

Sposobnost identificiranja vlastitih emocija

Sposobnost identificiranja emocija kod drugih ljudi i pojava

Sposobnost točnog izraţavanja emocija

Koliko je svaka od navedenih emocija prisutna na slici?

Malo Puno

1. Tuga 1 2 3 4 5

2. Strah 1 2 3 4 5

3. Ugoda 1 2 3 4 5

Grana 2: Korištenje emocija kao pomoći u mišljenju

• Emocije odreĎuju prioritete u mišljenju

• Emocije su dostupne kao pomoć u prosuĎivanju

• Promjene raspoloţenja mijenjaju točku gledanja.

Grana 3: Razumijevanje i analiziranje emocija

• Imenovanje emocija

• Razumijevanje emocija i odnosa

• Razumijevanje sloţenih emocija

• Razumijevanje prijelaza izmeĎu emocija.

Koje emocije u kombinaciji čine ―prezir‖?

A. Ljutnja i strah

B. Strah i dosaĎivanje

C. Ljutnja i gaĎenje

D. GaĎenje i radost

Grana 4: Reflektivno upravljanje emocijama

• Biti otvoren osjećajima

• Reflektivno uţivljavanje i distanciranje od osjećaja

• Upravljanje vlastitim emocijama i regulacija emocija u drugih.

TEST EMOCIONALNE INTELIGENCIJE – EQ Iskreno odgovorite na sljedećih 10 pitanja sa da ili ne.

1 - Moţete li jasno izraziti svoje osjećaje u najjednostavnijoj rečenici – „Osjećam…―?

2 - Moţete li prepoznati različite osjećaje?

3 - Jeste li emotivno neovisni o drugima?

4 - Moţete li prepoznati zbog čega se osjećate tako kako se osjećate?

5 - Moţete li uvijek kontrolirati svoje ponašanje?

6 - Jeste li sposobni zaboraviti pogreške i ostaviti iza sebe ono za čim ţalite?

7 - Jeste li zadovoljni sa svojim postignućima?

8 - Iskorištavate li svoje potencijale?

9 - Misle li drugi kako imate visoko mišljenje o sebi?

10 - Prihvaćate li sebe takvima kakvi jeste?

Emocionalno inteligentni ljudi će odgovoriti s „DA― na 8 do 10 pitanja. Vi?

Motivacija, emocije i ličnost

Psihologija motivacije bavi se tumačenjem uzroka ponašanja, traţeći odgovor na pitanje

zašto?

Zašto jedemo?

Zašto neki od nas teţe za tim da idu naprijed?

Zašto iskušavamo nove stvari?

Definicije:

- Motivacija je pretpostavljeni proces u ţivom biću koji to ţivo biće pokreće prema

odreĎenom cilju.

- Motivacija je zajednički pojam za sve unutarnje faktore koji konsolidiraju intelektualnu i

fizičku energiju, iniciraju i organiziraju individualne aktivnosti, usmjeravaju ponašanje te mu

odreĎuju smjer, intenzitet i trajanje.

- Motiv (lat. movere- pokrenuti) je svaka pobuda koja usmjerava čovjekovo ponašanje prema

odreĎenom cilju ili ciljevima, odrţava to ponašanje i odreĎuje mu intenzitet.

Potrebe, nagoni i poticaji su pojmovi koji su meĎusobno usko povezani s motivima.

Potreba- govorimo o fiziološkim potrebama (potreba za kisikom, hranom, pićem itd.)

i psihološkim potrebama (potreba za postignućem, za moći, za pripadanjem itd.).

Nagon je stanje pobuĎenosti organizma vezano uz neku potrebu. Nestašica hrane dovest će

do nagona gladi, a nedostatak tekućine do nagona ţeĎi. Psihološke potrebe dovode do

nagona. Moţemo biti nagnani da napredujemo u poslovnom svijetu, kao što moţemo biti

nagnani traţiti hranu. Poticaj je neki predmet, osoba ili situacija za koje smatramo da bi

mogli zadovoljiti neku našu potrebu ili ih smatramo poţeljnima samima po sebi.

Motivacijski ciklus Mnogi motivi pojavljuju se u ciklusima, koji se sastoje od tri dijela i koji se u odreĎenim

vremenskim razmacima ponavljaju, a to su:

Nastaje neka potreba npr. za hranom.

Ţivo biće je aktivirano da zadovolji tu potrebu, pa kreće u potragu za hranom.

Kad je glad utaţena nestaje potreba za hranom.

Na putu izmeĎu neke potrebe ili motiva, i cilja, obično nailazimo na neke barijere.

Postoje uglavnom tri vrste barijere:

1. prirodne ili fizikalne barijere (npr. zaključana vrata, teško osvojiv vrh brda,

nepostojanje mosta ili čamca za prijelaz preko rijeke, itd).

2. društvene barijere (zakoni, religija, društveni običaji)

3. osobne barijere (kad samo sebi, najčešće zog nekih svojih tjelesnih ili psihički

karakteristika ili nedostataka, predstavljamo zapreku za postizacije ţeljenog cilja); ilii

kada se ne moţemo odlučiti u izboru izmeĎu dva cilja (ili nekoliko ciljeva).

Na području osobnih barijera postoji još jedna skupina zapreka koje nam onemogućuju doći

do ţeljenog cilja, a to su tzv. konflikti, tj. stanja u kojim se nalazimo kada moramo birati

izmeĎu dva ili više cilja, a ne moţemo se odlučiti za koji cilj da se opredijelimo. Sve dok

nismo odlučili, sam konflikt predstavlja barijeru koja nam onemogućuje postizanje cilja.

Tri su osnovne vrste unutarnjih konflikata:

1. Čovjek se moţe nalaziti izmeĎu dva podjednako privlačna cilja, pa se ne moţe odlučiti

kojem bi se cilju priklonio. Ovaj konflikt se naziva konflikt dvostrukog pivlačenja

2. Čovjek se moţe nalaziti izmeĎu dva podjednako odbojna (negativna) cilja, pa se ne

moţe odlučiti koji od njih da ipak prihvati (kad već mora prihvatiti jedan od njih). Taj

se konflikt naziva konflikt dvostrukog odbijanja.

3. Čovjek se moţe nalaziti pred jednim ciljem, ali taj cilj istovremeno je i privlačan i

odbojan. Taj se konflikt naziva konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja.

U vezi sa svim vrstama konflikata vrijedi jednaki zakon: ako je motivacija jaka, a barijere su

takve da ih ne uspijevamo prebroditi, dolazi do vrlo neugodnog stanja i ―osjećanja‖ neugode,

nemira i anksizonosti koje se naziva frustracija.

Da bismo nešto detaljnije mogli raspravljati o konfliktima, moramo najprije protumačiti

zakon koji govori o tome koliko privlačenje nekom cilju, ili odbijanje od cilja ovisi o blizini

cilja. U psihologiji se to naziva ―gradijent cilja‖.

U području odnosa izmeĎu snage privlačenja cilju ili odbijanja cilja, s jedne strane, i blizine

cilja, s druge strame, postoji dobro poznata zakonitost: što je cilj bliži, privlačenje (ili

odbijanje) je jače. No gradijent privlačenja pozitivnog cilja ne raste jednako kao i gradijent odbijanja nekog

negativno cilja. Preciznije rečeno, gradijenti izgledaju ovako: kod pozitivnog cilja izvjesno

privlačenje postoji već i kada smo još daleko od cilja, i to privlačenje postupno raste s

pribliţavanjem cilju. A kod negativnoh cilja odbijanje od cilaj praktički ne postoji kada je cilj

daleko, ali u momentu kada se pojavi, raste naglo s pribliţavanjem cilju.

Mogućnosti rješavanja konfliktnih situacija:

Konflikt dvostrukog privlačenja: budući da gradijent privlačenja raste s pribliţavanjem

cilju, slijedi da je taj konflikt zapravo vrlo lako riješiti: ako se bilo kojem od oba cilja

namjerno pribliţimo (ili nam ga netko pribliţi) gradijent toga cilja poraste, a onoga

drugog opadne, i konflikta zapravo više nema.

Konflikt dvostrukog odbijanja: za razliku od konflikta dvostrukog privlačenja,

konflikt dvostrukog odbijanja vrlo je teško riješiti.

Konflikt istovremenog privlačanja i odbijanja: u situaciji kada se nalazimo pred

jednim ―ambivalentnim‖ ciljem, dok smo još relativno daleko od cilja prevladava

privlačenje, no budući da je gradijent odbijanja strmiji, on raste brţe, i negdje u tijeku

pribliţavanja cilju on postaje jednak kao i gradijent privlačenja. Daljnjim

pribliţavanjem cilju odbijanje je jače od privlačenja, pa se individuum vraća na

poloţaj ravnoteţe.

Obrambeni mehanizmi u stanju frustracije:

agresija

regresija (reagiranje poput djeteta ili primitivnog čovjeka u situacijama kada ne

moţemo postići ono što tog časa ţelimo)

racionalizacija- sastoji se u tome da traţimo dobar, a ne pravi razlog našem ponašanju

ili nekoj situaciji.

lokus kontrole(uzroke našeg ponašanja i onog što nam se dogaĎa pripisujemo

različitim faktorima- ako smo u nečem uspjeli, to pripisujemo vlastitim

sposobnostima, a neuspjeh vanjskim faktorima)

bijeg(konkretan bijeg ili apstraktan, npr. zaborav)

fiksacija(ponavljanje jedan način reagiranja koji ne dovodi do rješenja).

Vrsta obrambenog mehanizma u stanju frustracije ovisi i o ličnosti osobe koja je

frustrirana: posve je sigurno da će čovjek koji u ţivotu pokazuje kolerični i

„eksplozivni― temperament, reagirati agresivno u stanju frustracije, dok će neka

povučena i skromna osoba,kada je frustrirana, moţda pribjegavati racionaliziaciji ili

nekim drugim obrambenim mehanizmima, a rjeĎe agresiji.

Teorije motivacije Dijele se na sadrţajne i procesne.

Sadrţajne teorije na pitanje što ljude najviše motivira ima nekoliko dogovora: nagrada, kazna,

poznavanje vlastitih rezultata, natjecanje, novac, suradnja, mogućnost odlučivanja. Kod

natjecanja, ako se sudionici previše razlikuju, motivacija opada. Novac je motivacijski faktor

jer njime moţemo zadovoljiti mnogo potreba.

Ostali faktori su specifično individualni.

MeĎu sadrţajnim teorijama poznata je Maslowljeva hijerarhijska teorija, koja predlaţe princip

stvaranja pojedinih skupina motiva. Na prvom su mjestu fiziološke potrebe, zatim potrebe za

sigurnosti, potrebe za ljubavlju, poštovanjem i samoostvarenjem. Nove se potrebe javljaju tek

kad je prethodni stupanj zadovoljen.

Hijerarhija potreba:

Hijerarhija motiva:

• fiziološke potrebe: glad, ţeĎ, eliminacija, toplina, umor, izbjegavanje boli, spolno

rasterećenje.

• potrebe za sigurnošću: zaštita od okolinskih utjecaja pomoću mjesta stanovanja i

odjeće; zaštita od zločina i financijskih teškoća.

• potrebe za ljubavlju i pripadanjem: ljubav i prihvaćanje u intimnim odnosima,

socijalnim grupama, meĎu prijateljima.

• potrebe za poštovanjem: postignuće, stručnost, pohvale, priznanja, prestiţ, status.

• potreba za samoaktualizacijom: ostvarivanje vlastitih jedinstvenih potencijala.

Neki istraţivači se ne slaţu s Maslowom. Smatraju da se ljudske potrebe umjesto u obliku

piramide mogu poredati horizontalno, jer čovjek istovremeno moţe ţeljeti zadovoljiti više

potreba, svoje biološke potrebe i razumijevanje i ljubav svojih bliţnjih. Zatim redoslijed

zadovoljavanja potreba nije jednak za sve ljude. Postoje pojedinci kojima su neke „više―

potrebe vaţnije od „niţih―, pa su spremni ţrtvovati svoj ţivot za neku ideju ili vlastitu sliku o

sebi. Svatko od nas ima svoju hijerarhiju motiva koja se za većinu ljudi uglavnom poklapa s

Maslowljevom, a koja se tijekom ţivota mijenja i prilagoĎava dobi i prilikama u kojima

ţivimo.

Procesne teorije tvrde da je intenzitet motivacije suma umnoţaka izmeĎu očekivanja i

vrednovanja pojedinih ishoda. Lawlerova teorija- motivacija se nalazi pod utjecajem

čovjekovih očekivanja o vlastitoj uspješnosti, očekivanja u vezi s ishodom te akcije i

poţeljnosti tih ishoda. Takve procjene ne moraju biti povezane sa stvarnim ishodom, jer mi

ponašanje usklaĎujemo s percepcijom konkretne situacije, a ne s njenim obiljeţjima. Glavni

elementi jakosti motivacije su procjena vjerojatnosti da smo sposobni postići neki cilj,

procjena vaţnosti ishoda, procjena vjerojatnosti da ćemo doći do tog ishoda. Jedan motiv

moţe dovesti do različitih ponašanja, ali i jedno ponašanje moţe biti rezultat posve različitih

motiva.

Modeli motivacije:

- Homeostatski model (Cannon i Freud, 1915) – kada se naruši ravnoteţa unutarnje okoline

aktiviraju se refleksni regulacijski procesi i ponašanja kojima je cilj ponovno uspostavljanje

ravnoteţe.

- Hedonistički poticajni model (Young, 1936) – ugoda sama po sebi moţe dovesti do

odreĎenog ponašanja, bez obzira što se njime ne zadovoljava nikakva potreba (afektivna

motivacija).

- Kognitivni model (Festinger, 1957) – kognitivni procesi mogu imati dinamički efekt na

ponašanje.

- Model aktivnosti (Woodworth, 1958) – teorija ponašajne primarnosti; ljudi i ostali

organizmi imaju temeljni motiv za aktivnošću, koji moţe biti zadovoljen sam po sebi, bez

zadovoljenja ostalih potreba i nagona.

Neki ključni pojmovi psihologije motivacije:

FRUSTRACIJA - stanje koje osoba doţivljava kada joj netko ili nešto onemogućava

postizanje ţeljenog cilja.

POTREBA - stanje koje uključuje bilo kakav nedostatak ili deficit unutar organizma.

POTICAJ - očekivanje nagrade ili kazne koje potiče i odrţava ponašanje usmjereno k cilju.

PRIMARNI NAGON - stanje fiziološke napetosti koje nastaje iz nezadovoljenih bioloških

potreba.

SEKUNDARNI NAGON (NAUČENI MOTIV) - stanje fiziološke napetosti naučeno kroz

povezivanje s primarnim nagonima i njihovom redukcijom.

OPTIMALNA RAZINA UZBUĐENJA - razina kortikalne stimulacije na kojoj je ponašanje

usmjereno k nekom cilju najefikasnije.

Motiv za postignućem:

Osobe s visokom motivacijom za postignućem ne postiţu uvijek bolje rezultate, nego jedino

onda kada je prisutan nekakav poticaj za postignuće. Pojedincima s visokom motivacijom za

postignućem najizazovniji su srednje teški zadaci. Osobe s visokom motivacijom za

postignućem postiţu bolje rezultate u srednje teškim zadacima i ustrajniji su u njihovom

rješavanju.

Karakteristike osoba s visokom motivacijom za postignućem:

-češće prihvaćaju osobnu odgovornost u situacijama umjerenog rizika, ali ne i onda kada je

rizik slučajan

-pokazuju manju interpersonalnu osjetljivost (vjerojatno zbog prevelike usmjerenosti na

vlastito izvoĎenje)

-preferiraju situacije u kojima mogu dobiti povratne informacije o vlastitoj uspješnosti

-izbjegavaju rutinsko izvoĎenje zadataka.

Motiv za moći moţe se definirati kao relativno trajna kognitivna i ponašajna usmjerenost

prema doţivljajima povezanim s osjećajem snage i ostvarenja utjecaja nad drugim osobama

Karakteristike osoba s visokom motivacijom za moći:

-agresivnost i kompetetivnost (kod muškaraca)

-negativna slika o sebi; za sebe misle da imaju antisocijalne tendencije, nezadovoljniji

različitim aspektima svog ţivota, češći problemi s alkoholom i drogama

-poteškoće sa spavanjem (kod muškaraca), neugodniji snovi (kod ţena)

-traţenje prestiţa; pozitivna korelacija izmeĎu broja kreditnih kartica i motiva za moći

(Veroff)

-kod muškaraca se motiv za moći povećava pod utjecajem alkohola

Motivacijska analiza američkih predsjednika - što im je veći motiv za moći veća je

vjerojatnost da će SAD zaratiti tijekom mandata tog predsjednika i manja je vjerojatnost da će

smanjiti budţet vojske.

KAKO PODIZATI VLASTITU MOTIVACIJU

POSTAVITI CILJ I NE GUBITI GA IZ VIDA

DUGOROČNE CILJEVE DOPUNITI KRATKOROČNIM

POSTAVITI SEBI IZAZOVAN, NOVI ZADATAK ZA UČENJE SVAKE GODINE

UČINITI SVOJ POSAO RAZNOLIKIM

RAZVIJATI PODRUČJE STRUČNOSTI

NAGRAĐIVATI SEBE ZA OSTVARIVANJE POJEDINIH CILJEVA

Emocije

Što je emocija? Osjećaj, ili afekt, koji moţe uključiti fiziološko uzbuĎenje, svjesno iskustvo, i

ponašajnu reakciju

Prema osnovnom hedonističkom tonu emocije dijelimo na: ugodna npr. radost, ljubav,

divljenje itd. smatraju se univerzalno ugodnim čuvstvima, i neugodna, a mrţnja, stid, krivnja

itd. smatraju se univerzalno neugodnim čuvstvima.

Ova podjela ne odgovara stvarnom stanju stvari, i to ne samo zato što je lepeza različitih

čuvstava široka, već moţemo i konstatirati da ima čuvstava koja su istovremeno i ugodna i

neugodna.

Emocije dijelimo na: primarne (ili osnovne) i sekundarne (ili izvedene) emocije. Primarna

čuvstva su univerzalna, nalazimo ih kod svih ljudi, i očituju se u karakterističnom izrazu lica,

čija je prepoznatljivost takoĎer univerzalna tj. ljudi ih svuda u svijetu mogu točno prepoznati i

imenovati.Većina psihologa smatra da meĎu osnovna čuvstva spadaju samo četiri, i to: radost,

ţalost, strah i srdţba;

Čuvstva se sastoje od:

fiziološkog uzbuĎenja ili aktivacije (npr. lupanje srca, ubrzano disanje),

kognitivne interpretacije ili procjene,

vanjskih znakova, izraţaja ili ekspresije (npr. drhtanje ruku, bljedilo ili crvenilo

lica) i

ponašanja ili reakcije na doţivljeno čuvstvo.

Kulturalne razlike: Čuvstveni doţivljaji svakog pojedinca nastaju kombinacijom tjelesnih promjena i kognitivnih

procesa. Ali kako je svatko od nas uronjen u odreĎenu društvenu i kulturalnu zajednicu,

nastanak i ekspresija čuvstava odreĎeni su i socijalnim i kulturalnim standardima i običajima.

Neke kulture potiču intenzivna čuvstava dok se u nekima smirenost smatra idealom. Svaka

kultura odreĎuje situacije i meĎuljudske odnose u kojima čuvstvene reakcije smatraju

prikladnima, kao i načine njihova izraţavanja. Čuvstva djeluju kao i motivi koji usmjeruju

naše ponašanje i nagone da ustrajemo u nekim aktivnostima, kako bismo doţivjeli ugodna

čuvstva radosti, sreće i zadovoljstva.

Neke osnovne teorije emocija:

• James-Lange-ova teorija

• Cannon-Bard-ova teorija

• Schachter-ova & Singer-ova istraţivanja (dvofaktorska teorija)

James-Lange-ova teorija:

James je utvrdio da emocije nisu uzrok, već posljedica naših ponašajnih odgovora na

dogaĎaje. Prema njima odreĎeni vanjski podraţaji instinktivno „okidaju― specifične obrasce

tjelesne pobuĎenosti i reakcije, kao npr. borbu ili bijeg. Postajemo ljutiti, zato što se agresivno

ponašamo, a uplašeni zato što bjeţimo. Čuvstva nisu ništa drugo nego kognitivna

reprezentacija (popratna pojava) automatskih fizioloških i ponašajnih reakcija.

James-Lange

Fiziološke reakcije

(plač, uzbuđenje, smijeh)

Podražaj

(bol, pobjeda, poraz)

Emocije

(tuga, sreća)

Cannon-Bard-ova teorija:

Cannon-Bardova teorija emocija

Fiziološke reakcije

(plač, uzbuđenje, smijeh)

Podražaj

(bol, pobjeda, poraz)

Emocije

(tuga, sreća)

Teorija kognitivne procjene:

Stanley Schachter smatra da se uz čuvstva pojavljuje općenito sličan sklop tjelesnih promjena.

Ono bitno u čemu se emocije razlikuju jest njihov intenzitet, a on je odreĎen razinom

pobuĎenosti. Kognitivna procjena temelji se na brojnim čimbenicima, uključujući i našu

percepciju vanjskih dogaĎaja, kao i načina na koje ljudi reagiraju. U prisutnosti drugih ljudi

dolazi do socijalne usporedbe, koja nam omogućava odabir prikladnih reakcija.

Schachter-Singerova teorija emocija

Fiziološke reakcije

(plač, uzbuđenje, smijeh)

Podražaj

(bol, pobjeda, poraz)

Emocije

(tuga, sreća)

Procjena

podražaja

UzbuĎenje i izvedba:

Izvedba je najbolja na niţem stupnju uzbuĎenja za teške zadatke a na višem stupnju

uzbuĎenja za lake zadatke

Izražavanje emocija:

Ljudi brţe zamijete lice koje je ljuto nego sretno (Ohman, 2001).

Spol i izražavanje emocija:

Kulturalno izražavanje emocija:

Matsumoto (1992) je utvrdio da su bijelci općenito točniji u prepoznavanju ekspresije ljutnje,

tuge i straha u odnosu na Azijce.

Lošije prepoznavanje negativnih emocija u kolektivističkim kulturama, poput Azije, povezano

je s kulturalnim pravilima protiv izraţavanja ove emocije prema drugima (Matsumoto, 1992;

McAndrew, 1986).

Jack i sur. (2009) su fokusirajući se na signale facijalne ekspresije utvrdili da zapravo

istočnjaci tijekom procjene emocija na osnovu facijalne ekspresije fiksiraju pogled na

područje očiju u odnosu na zapadnjake koji podjednako fiksiraju pogled na sva područja lica

što moţe dovesti do lošije rekognicije negativnih emocija odnosno zamjenjivanja straha

iznenaĎenjem i gaĎenja ljutnjom.

Cultural Confusions Show that Facial Expressions Are Not Universal (Jack i sur., 2009):

Preuzeto s Jack i sur. (2009).

Oslanjanje Azijanaca više na području očiju tijekom prepoznavanja emocija je takoĎer

vidljivo i u njihovim smile-ovima (izrazi lica na osnovu interpunkcijskih znakova korisnih za

online komunikaciju).

Primjer na Zapadu emocija sreće, tuge i iznenaĎenja: : ) : ( : o

Primjer na Istoku emocija sreće, tuge i iznenaĎenja: (^_^) (T_T) (*_*)

Matsumoto i sur. (2002) su ispitali način na koji Amerikanci i Japanci prosuĎuju izraze lica

različitog intenziteta.

– Ispitanici su na temelju fotografija izraza lica trebali prepoznati emociju,

procijeniti intenzitet izraţene emocije, ali i intenzitet subjektivnog doţivljaja

osobe koja pozira. UtvrĎene su značajne razlike u procjenama intenziteta

subjektivnog doţivljaja. Uglavnom, Japanci izrazima negativnih emocija

pripisuju slabiji intenzitet nego Amerikanci zbog toga što se izraţavanje

negativnih emocija u japanskoj kulturi smatra nepoţeljnim.

Rezultati nedavne meta-analize kroskulturalne rekognicije emocija su pokazale da su ljudi

točnije prepoznavali facijalne izraze emocija članova vlastite kulture (Elfenbein i Ambady,

2002a, 2002b).

Djeca prirodno doţivljavaju emocije.

Ličnost : Što je ličnost? Definicija ličnosti ima koliko i teoretičara:

Skinner ličnost = ponašanje

Cattel ličnost je ono što nam omogućuje da predvidimo što će neka osoba učiniti u

odreĎenoj situaciji

Pervin «ličnost predstavlja one karakteristike neke osobe ili ljudi općenito, koje se

reflektiraju u njihovom konzistentnom ponašanju ili doţivljavanju»

Individualni sklop ponašanja, mišljenja i čuvstava koji obiljeţava ţivotnu prilagodbu

pojedinca nazivamo ličnošću. A crte ličnosti su relativno stabilni aspekti ličnosti o kojem se

zaključuje na temelju ponašanja, a za koji se pretpostavlja da uvjetuje dosljedno ponašanje.

Pristupi u psihologiji ličnosti:

OSOBINSKI PRISTUP:

Pretpostavlja da svaki pojedinac ima stabilne osobine ili crte ličnosti. Razvija mjerne

instrumente za mjerenje tih osobina (diferencijalne teorije). Predstavnici:Eysenck, Cattel,

Allport

Pet temeljnih faktora ličnosti:

Ekstraverzija podrazumijeva govorljivost, prodornost i aktivitet, introverzija

šutljivost, pasivnost i suzdrţanost.

Emocionalnu stabilnost uključuje crte ličnosti kao što su razdraţljivost, zlovoljnost,

ćudljivost i osjetljivost na negativne podraţaje

Savjesnost podrazumijeva organiziranost, temeljitost i pouzdanost, dok nesavjesnost

podrazumijeva neurednost, nemar i nepouzdanost.

Ugodnost podrazumijeva crte ljubaznost, povjerenje i toplina, a neugodnost

podrazumijeva hostilnost, sebičnost i nepovjerenje.

Otvorenost za nova iskustva suprotstavlja maštu, znatiţelju i kreativnost, površnost i

doţivljaje neuviĎavnosti.

PSIHOANALITIČKI PRISTUP

Ljudi su motivirani nesvjesnim emocionalnim konfliktima koji imaju porijeklo u djetinjstvu.

Stare teorije (Freud, Jung, Adler). Pokušavaa se shvatiti nesvjesno preko proučavanja snova,

slobodnih asocijacija i kreativnih produkata.

Id – konstantno nastojanje za zadovoljenjem nagona

Princip ugode

Ego – zadovoljenje nagona, uz uvaţavanje realnosti

Princip realnosti

Super Ego-kako bi se trebali

-ponašati

EgoSuperEgo

Id

Psihološke strukture

Što se tiče formiranja pojedinih karakteristika ličnosti, Freud pretpostavlja postojanje

različitih razvojnih faza (prvenstveno u ranom djetinjstvu, do 5. ili 6. godine ţivota) pri čemu

su nagoni (―libido‖) usmjereni na različite dijelove tijela (―oralna‖ faza, ―analna faza‖,

―falusna faza‖, ―edipalna faza‖ itd.). Ako se konflikti na koje dijete u tijeku tih faza nailazi, ne

uspiju riješiti, ta osoba kasnije, kada odraste, moţe postati ―fiksirana‖ na onom stupnju

razvoja koje u djetinjstvu nije uspješno riješeno (pa npr. moţe postati jako škrta, seksualno

nastrana, neumjerena u hrani, itd.- i uopće pokazivati različite neurotske tegobe).

KOGNITIVNI PRISTUP

Pretpostavlja da su mišljenja i uvjerenja ljudi centralna za razumijevanje ličnosti. Razvija

mjere tih kognitivnih varijabli u cilju razumijevanja njihove veze sa ponašanjem u

specifičnim situacijama (Kelly, Bandura, Levin...).

HUMANISTIČKI PRISTUP

Ljudi imaju uroĎenu tendenciju da razviju svoje potencijale, odnosno da se samoaktualiziraju

Pokušavaju opisati takve «potpuno razvijene» ljude i shvatiti koji socijalni uvjeti potiču takav

osobni rast (Rogers, Maslow).

Mjerenje ličnosti Razlikujemo objektivne i projektivne testove. Objektivni testovi su testovi koji se sastoje od

čestica na koje se odgovara na specifičan, uputom odreĎen način, a za svaku od čestica postoji

konkretan odgovor koji se smatra točnim. Dok projektivni test sadrţi neodreĎene podraţaje u

koje subjekt ispitivanja projicira svoju ličnost. Najpoznatiji projektivni test je Rorschachov

test mrlja.

Kontinuitet i promjene ličnosti:

Mijenjamo li se ili ostajemo stabilni tijekom ţivota?

Psihoanaliza – ne mijenjamo se

Osobinske i razvojne teorije – ličnost se ne mijenja, meĎutim, to ne znači da promjena nema;

promjena ima tijekom djetinjstva i adolescencije, u odrasloj dobi smo više manje stabilni

Teorija socijalnog učenja – mijenjamo se ovisno o tome na kakve modele čovjek nailazi, što

nauči

Psihički poremećaji i poremećaji ličnosti Poremećaji mentalnog zdravlja se klasificiraju prema DSM sustavu, koji klasificira

poremećaje u nekoliko dimenzija i detaljno opisuje simptomatologiju, no ne ulazi u

specifikaciju uzroka poremećaja. Na pojavu psihičkih poremećaja utječu, u nejednolikoj mjeri

s obzirom na bolest, geni i okolina. Neke su bolesti uzrokovane organskim oštećenjima,

primjerice Korsakovljev sindrom.

Stara podjela bila je na neuroze(blaţe) i psihoze(teţe).

• Kod neurotičnih poremećaja ostaje nedodirnuta sposobnost procjene stvarnosti

situacije, ponašanje bolesnika obično ne krši društvene norme, poremećaji prolaze

sami od sebe, ne postoje vidljivi organski dokazi za postojanje anksioznih simptoma.

• Kod psihoza dolazi do gubitka kontakta sa stvarnošću, neprilagoĎene reakcije na

ostale ljude i društvene norme, snalaţenje u realnim situacijama je poremećeno-

javljaju se halucinacije i deluzije(pogrešna, ali duboka uvjerenja u nepostojeće

činjenice), komunikacija s okolinom moţe biti potpuno poremećena-govor je

nerazumljiv.

Poremećaja ima više od 200, a ovo su najpoznatiji:

– Anksiozni poremećaji

– Opsesivno-kompulzivni poremećaji

– Somatoformni poremećani

– Psihoseksulani poremećaji

– Disocijacijski poremećaji

– Afektivni poremećaji

– Shizofreni poremećaji

– Poremećaji ličnosti

Anksiozni poremećaji:

Tu spadaju poremećaji panike koji se očituju naglim i nepredvidivim napadom straha, te

mogu biti praćeni teškoćama disanja, osjećajem blize smrti... poznat je PTSP, koji se moţe

pojaviti nekoliko tjedana, ali i nekoliko godina nakon proţivljenih stresnih dogaĎaja, a očituje

se u nesanici, noćnim morama, lošem raspoloţenju... u anksiozne poremećaje spadaju i fobije-

bezrazloţni jaki strahovi od različitih predmeta i situacija. Postoji nekoliko stotina različitih

fobija.

Opsesivno-kompulzivni poremećaji:

Sastoje se od različitih misli koje nas progone i ne moţemo ih se riješiti, kao i od obavljanja

različitih aktivnosti koje gotovo prisilno moramo ritualno svakog časa obavljati (npr. bolesno

pranje i dezinficiranje ruku od straha pred nekim zarazama, prisilno brojenje koraka ili

stepenica pri hodanju itd.).

Somatoformni poremećaji:

Tu spadaju tjelesni poremećaji za koje se medicinski ne moţe pronaći nikakav tjelesni uzrok.

Obično se radi o bolovima, ali u teţim slučajevima moţe doći i do ozbiljnih smetnji. To se

ubraja i hipohondrija, odnosno paničan strah da smo oboljeli od neke teške bolesti, čak i kad

su u pitanju i najbezazleniji simptomi.

Psihoseksualni poremećaji:

Mogu se podijeliti u seksualne disfunkcije(poteškoće muškaraca da izvrše normalan spolni

čin- impotencija, i ţena da doţive orgazam...) i u parafilije (seksualne doţivljaje u neobičnim

situacijama ili uz izrazito neobične predmete). Kod svakog čovjeka mogu se naći takva

neuobičajena ponašanja, ali akočovjeku nije moguće da doţivi seksualno uzbuĎenje na drugi

način, to spada u poremećaje. Tu spada fetišizam(seksualno uzbuĎenje uz neke predmete

pojedine osobe, npr. cipela, dio odjeća ii sl.), voajerizam (uzbuĎenje jedino pri promatranju

drugih svučenih osoba ili njihovih seksualnih aktivnosti), ekshinicionizam (seksualni uţitak

prilikom javnog razotkrivanja svojih spolnih organa), somato-mazohizam (seksualni uţitak

prilikom nanošenja ili primanja boli u seksualnom kontaktu s partnerom). MeĎu vrlo ozbiljne

parafilije spada pedofilija (seksualne aktivnosti s djecom).

Disocijacijski poremećaji:

To su poremećaji u kojima se povremeno izgubi kontakt sa stvarnosti, ali su sve ostale

mentalne karakteristike čovjeka sačuvane. Ti su slučajevi poznati pod pojmom višestruke

ličnosti, pri čemu jedna osoba potpuno promijeni svoj identitet, postaje druga ličnost. Poznat

je slučaj «Eve s tri lica»- ţena koja se iz domaćice prometnula u raskalašenu ţenu, a tijekom

liječenja i u treću ozbiljnu i kulturnu ţenu. Smatra se da ti poremećaji nastaju kao posljedica

teških trauma iz ranog djetinjstva. Katkad se dogaĎaju i posve neobične promjene- jedna

osoba ima jednu, a druga drugu dioptriju naočala i sl. Katkad jedna ličnost zna za postojanje

druge, a katkad ne zna. Ako je svjesna postojanja druge ličnosti, ponekad je smatra tuĎom

ličnosti.