KUITA I NAPOJNE JEDINICE

Fakultet informacijskih tehnologija

Da bi stekli bilo kakvo razumijevanje raunara i hardvera koji ga ini, potrebo je da se upoznamo sta je to sto pokrece te komponente. Kao i svi ureaji i hardver zahtijeva el energiju odreenog tipa kako bi radio. Zbog toga, prvi korak je da se upoznamo s tim ta je to struja, kao i kakve tipove struje poznajemo.

Struja AC / DC

Kada govorimo o struji tad razlikujemo dva tipa i to AC (naizmjeninu struju) i DC (istosmjernu struju). AC predstavlja Alternating Current ili naizmjeninu struju, a DC predstavlja skraenicu Direct Current, odnosno istosmjernu struju.

Alternating Current AC

Naizmjenina struja jedno vrijeme tee u jednom smijeru, a zatim mijenja smijer u suprotnom smijeru, vrei te promijene periodino. Naizmjenina struja periodino poprima pozitivnu a povremeno negativnu vrijednost. Brzina kojom se deavaju ove promjene naziva se frekvencijom naizmjenine struje iskazana u hercima koji nije nita drugo do broja ciklusa promjena u sekundi

Ovakva struja je pogodna za napajanje nekih ureaja kao to su lampe ili grijai, ali gotovo svi elektronski sklopovi zahtijevaju istosmjernu struju.

Kada govorimo o AC naizmjeninoj struji, vidimo sa grafikona da je u pitanju analogni signal, dakle promijenjiv u vremenu,

Direct Current (DC)

Istosmjerna struja (DC) uvijek tee samo u jednom smijeru, ali moe biti jaa ili slabija. DC struja je uvijek pozitivna ili uvijek negativna.

Elektronska kola moralno zahtijevaju konstantan i miran DC napon odreene vrijednosti. To je teko postii te zato postoje male varijacije koje se nazivaju ripple.

elije, baterije i regulatori napona osiguravaju miran DC signal koji je idealan za elektronska kola. Napojne jedinice sadravaju transformator koji konvertuje AC u bezbjednu voltau. Nakon toga se AC konvertuje u DC.

Karakteristike elektrinog signala

Elektrini signal ima neke svoje vrijednosti koje vidimo na slici

Pa da ih objasnimo jedu po jednu.

Amplituda je maximalna vrijednost voltae koju dosegne signal, mjeri se u voltima.

Peak voltage je est drugi pojam za amplitudu

Peak-peak voltaa je vrijednost dvostruke aplitude.

Time period je vrijeme potrebno da se desi jedan cijeli ciklus, mjeri se u sekundama, tanije manjim jedinicama od sekunde kao to su milisekunda, mikrosekunda i sl.

Frekvencija je broj ciklusa u sekundi. Mjeri se u Herzima, mada se u praksi uglavnom koriste vee jedinice kao to su kHz i sl. Frekvenciju raunamo na sljedei nain

frequency = 1 and time period = 1

time periodfrequency

Napojna jedinica (eng. power supply) je komponenta koja u sebi sadri nekoliko transformatora, svaki od kojih generie struju razliitog napona. Tipino, ATX napojne jedinice generiu sljedee napone: +3,3V, 5V, 12V. Ovo je neophodno radi toga to razliite raunarske komponente zahtijevaju razliitu struju. Struju od 3,3 i 5V uglavnom koriste elektrina kola, dok je 12V neophodno za pokretanje ventilatora i motora u diskovima.Proces transformacije struje je danas prilino jednostavan i sami transformatori su puno manji nego to su bili 1980-ih. Prije same promjene voltae, frekvencija struje se podie sa 50/60Hz na puno vee vrijenosti. To omogua veoma malim transformatorima da smanje voltau sa 110/220V na onu koja je potrebna raunarskim komponentama.Do sada smo pokazali koji tipovi struje postoje i na koji nain moemo transformisati jedan vid struje u drugi. Zakljuak koji do kojeg smo doli jeste da u unutranjosti kuita postoji samo jedan vid struje / signala a to je istosmjerna/ digitalni signal.

Postavilo se pitanje na koji nain je mogue prezentovati, memorisati i prepoznati neka stanja u raunaru. Tu dolazi do izraaja stanja koja se mogu razlikovati u el kolima a to su osnovna stanja ima struje / 1 i nema struje /0. Upravo je broj 2 osnova binarnog sistema i kao takav je naao iroku primjenu u informatici. Da vidimo kakav je to binarni brojni sistem i po emu se razlikuje od decimalnog brojnog sistema.

Prije nekoliko desetljea poela se razvijati digitalna tehnologija - tehnologija koja nam omoguuje da obraujemo podatke predstavljene kao brojeve (odatle i ime: eng. digit = cifra). Meutim, odmah je bilo jasno da se podaci ne mogu predstavljati u decimalnom sistemu. Elektronska kola bi se morala konstruisati tako da razlikuju deset eletronskih nivoa, a to nije praktino iz dva osnovna razloga:

Implementacija tako sloenih elektronskih kola bi bila veoma kompleksna i samim tim skupa

Mogunost greke izuzetno velika, to radi prirode elektrine energije, to radi kompleksnosti kola koji obrauju podatke

Binarni brojni sistemTako je nastao binarni brojni sistem: sistem u kojem se razlikuju samo dvije cifre: 0 i 1. Ovaj sistem je veoma lagano implementirati poto se on oslanja na dva stanja: iskljueno (0, nema protoka struje) i ukljueno (1, struja protie). Osnovnim poznavanjem kombinatorike uoavamo nedostatak ovog brojnog sistema: dok se u decimalnom sistemu sa dvije cifre moe predstaviti 100 brojeva (102, 0-99), u binarnom mogu tek 4 (22, 0-11). Zamislite agoniju programera prvih raunarskih sistema (sposobnost obrade podataka manja od solarnog kalkulatora, a veliina priblino jednaka prosjenom kraljevskom apartmanu): svaka instrukcija je morala biti unesena runo, direktno u raunarski sistem. Vjerovanto nije potrebno navoditi koja je mogunost greke pri unosu samo nekoliko instrukcija... Naravno, ovakav unos nije dugo trajao - da arhitekti raunarskih sistema i isti ti programeri nisu bili u stanju rijeiti problem, ne biste ni vi danas radili za vaim raunarom, niti studirali ovaj fakultet.roces konverzije binarnog u decimalni sistem (i obratno) nije teak za shvatiti, ali zahtijeva dosta rutinskog posla. To je razlog zato programeri koji rade direktno sa raunarskim hardware-om koriste brojni sistem sa bazom 16 (tj. brojni sistem koji ini 16 cifara) ili heksadecimalni brojni sistem.Heksadecimalnii brojni sistemHeksadecimalni sistem koristi 16 cifara za prezentaciju broja. Dosada smo mogli logiki zakljuiti da to je baza brojnog sistema vea, to je manje cifara potrebno za prezentaciju jednog broja. Tako sa samo dvije cifre heksadecimalnog sistema moemo predstaviti 256 brojeva (162). Sve cifre vee od devet se u heksadecimalnom sistemu oznaavaju latininim slovima A, B, C, D, E i F koji imaju vrijednosti 10, 11, 12, 13, 14 i 15 respektivno. Shodno tome, najvei broj koji moemo zapisati sa dvije cifre u heksadecimalnom sistemu je FF, to iznosi 255 u decimalnom sistemu.Kada govorimo o brojnim sistemima i vrimo raunice izmeu nekoliko razliitih sistema, moramo uvesti neki nain oznaavanja baze. Standardni nain oznavanja baze jeste stavljanje same vrijednosti u zagradu i pisanje baze u indeksu, nakon zagrade. Naprimjer:(1101)2 = (13)10 = (D)16Vjerovatno se pitate odakle uopte potreba za ovim sistemom. Naime, kao to je reeno ranije, konverzija izmeu binarnog i decimalnog sistema zahtijeva dosta kalkulacija, pogotovo kada se radi o veim o brojevima i odreivanju "teine" svake cifre. Prednost heksadecimalnog sistema je u tome to je proces konverzije izmeu baza 16 i 2 veoma jeftin po raunicu: svaka grupa od etiri bita (bit je naziv za jednu cifru u binarnom sistemu: eng. binary digit) ima odgovarajuu vrijednost u heksadecimalnom sistemu. Uzmimo broj: (11100011101010100)2. Dok bi pretvaranje ovog broja u decimalni sistem zahtijevalo veliki broj raunskih operacija, u heksadecimalni ga moemo pretvoriti sa veoma malo razmiljanja.Tabela 1.Za poetak je neophodno da bitove podijelimo u grupe po etiri poevi od onog sa najmanjom teinom (dakle desnog):1 - 1100 - 0111 - 0101 - 0100Sada svakoj grupi bitova moemo kao ekvivalent nai cifru u heksadecimalnom sistemu po logici prikazanoj na tabeli 1.1.1:

(1)2 = (1)16(1100)2 = (C)16(0111)2 = (7)16(0101)2 = (5)16(0100)2 = (4)16Dakle:(11100011101010100)2 = (1C754)16Sline osobine ima i oktalni sistem (sistem sa bazom 8), ali sa njim i procesima konverzije izmeu brojnih sistema ete se blie upoznati na drugim predmetimaUpoznali smo se sa tipovima signala koji imamo i koje susreemo u kuitima, pogledajmo na koji nain su ti signali iskoriteni u elektronici. Bilo je potrebno osmisliti neto to e biti u stanju da na osnovu nekih ulaza definie odreene izlaze. Ovo je bila osnova za neto to zovemo logikim kolima.

Kada govorimo o logikim kolima kojima prezentujemo logike operacije, tada govorimo o I , ILI , NE kolima. Naves emo sve tipove kola kao i njihove karakteristike. I kolo

I kolo predstavlja imlementaciju I logike funkcije. Kako vidimo sa slike postoje 2 ulaza koji moraju da budu oba logike jedinice kako bi izlazni signal bio takoer jedinica.

Ne postoji ogranienje kada je u pitanju broj ulaznih signala,

mada je u praksi najee koriste kola sa 2, 3, i 4 ulaza.

ABA* B

000

100

010

111

Ako pogledamo u tabelu vidjet emo da samo u situaciji kada su oba ulaza logike jedinice, onda je i kao izlaz logika jedinica, u svim ostalim kombinacijama rezultat je logika nula. Ukoliko je rije o veem broju ulaza, onda je rezultat logika jedinca samo kada su svi ulazi logike jedinice.

ILI kolo

Ovo kolo omoguava izlaznom signalu da ima vrijednost logiku jedinicu kada je makar jedan od ulaznih signala logika jedinica. Simobol za predstavljanje logike operacije or jeste znak (+). Takoer ne postoji ogranienje u pogledu broja ulazaABA+ B

000

101

011

111

Ako pogledamo u tabelu vidjet emo da samo u situaciji kada je bilo koji od logikih ulaza jedinica, onda je i kao izlaz logika jedinica,jedino ako su oba ulaza logike nule onda je i izlaz logika nula. Ukoliko je rije o veem broju ulaza, onda je rezultat logika nula samo kada su svi ulazi logike nule.

NE kolo

Ovo kolo jednostavo konvertuje ulazni signal. Ukoliko je ulazni signal jednak jedinici logiko ne kolo e signal pretvoriti u logiku nulu.

Vidjeli smo tipove struja i kola koja ine sve elektornske komponente. Sve te elektornske komponente se nalaze u naim PC jevima. Pogledajmo ta je to ustvari PC.

PC skraceno Personal Computer predstavlja danas najei vid raunara koje susreemo. PC nalazimo u preduzeima, kancelarijama, pa sve ee i u naima domovima. Ono to ini sastavni dio svakog PC a jeste Hardware i Software. Software ne bi predstavljao nista bez odgovarajueg hardware a a sam hardware nije nista drugo do gomila elektronskih ureaja koji bez odgovajueg softwarea nista ne rade, samo zajedno ine monu cjelinu koja omoguava izvravanje razliitih zadataka. Pa da pokuamo razjasniti ove pojmove, kako bi bolje razumjeli nas PC.

HARDWARE, predstavlja fizike dijelove raunara, a to su :

KUITE

Kada govorimo o kuistu njega treba posmatrati kao kutiju u koju cemo staviti sve hardwarske komponente. Postoje razliite tipove kuita i to AT i ATX, u zavisnosti od tipa napajanja koje se koristi. Unutrasnjost kuita treba biti takvo da omoguava pravilan i komotan raspored komponenti u unutrasnjosti. Unutranjost kuita bi trebala da sadri sljedece stvari :

Matherboard ( Matinu plou, slui za spajanje svih dijelova u jednu cjelinu)

Razliite kartice ( grafiku, mrenu, zvunu, i sl., naravno ako one nisu ve integrisane u matinu, kakav je sluaj u veini novijih matinih ploa )

Memorijske module

Procesor

Hladnjak za procesor

Napojnu jedinicu

IDE kablove ( slue za spajanje diskova, CDROM ova, DVD playara i sl sa matinom ploom.)

Kako to sve izgleda moete najbolje vidjeti na slici.

MEMORIJA

Postoje dva tipa memorije i to ROM ( Read Only Memory ) i RAM ( Random Access Memory ). Ono po cemu se razlikuju ova dva tipa memorije jeste upravo cinjenica da je ROM memorija samo za citanje, a u RAM memoriju se moze i pisati. Mana RAM memorije jeste ta da se sa gasenjem masine gubi sadrzaj te memoriju, pa je s toga potrebno izvrsiti snimanje tih podataka na neki od medija. Sada cemo malo vise reci o tipovima memorije

ROM

Stalna memorija (ROM - eng. "Read Only Memory") je posebna vrsta memorije koja se u pravilu moe samo itati i slui za trajnu pohranu podataka. Upis podataka se obavlja ve u postupku izradbe ili pomou posebnih ureaja. Slui za pohranu specijalnih podataka, obino stalnih ili rijetko promjenjivih, npr. podaci o ugraenim komponentama, lokaciji operacijskog sistema, kodnim tablicama i slino. Takvi se podaci moraju zatiti od brisanja i interferencije s ostalim korisnikim operativnim podacima, i moraju ostati sauvani i nakon gaenja raunala. Izrauju se u poluprovodnikoj tehnologiji, a mogu se svrstati u tri kategorije:

memorije programirane maskom (ROM),

elektriki programirane memorije (PROM)

reprogramibilne memorije (EPROM).

Standardni ROM-ovi programiraju se posebnim maskama u proizvodnome postupku. U ovisnosti od upotrebljene maske koja odreuje kombinaciju prespajanja vodia bitova, bilo u diodnoj ili tranzistorskoj tehnici. Npr. u tranzistorskoj tehnici jetkanja uklanja se oksidni sloj na mjestima upravljake elektrode gdje treba ostvariti vrojednost 1.

Elektriki programibilna memorija (PROM - eng. "Programmable ROM") izrauje se "prazna" bez pohranjenih podataka. Svaki spremnik bitova sadri premosnik (diodu s rastalnim osiguraem ili elektrokemijski osjetljivu upravljaku elektrodu) koji se aktivira dovoenjem strujnog impulsa u skladu s zahtjevanom binarnom kobinacijom. Ovako pohranjeni podaci ne mogu se vie mijenjati te ostaju stalno zapisani u PROM-u.

Programibilni ROM omoguava viekratni upis i brisanje podataka. Stoga se mogu viekratno koristiti za razliite namjene. Imaju vrlo dugo vrijeme brisanja, a obavlja se neelektriki ozraivanjem ultraljubiastim ili rendgenskim zrakama. Programiranje se izvodi elektriki dovoenjem visokog napona (oko 80 V) izmeu kolektora i emitera koji trebaju ostvariti vrijednost 1. Taj napon uzrokuje trajan naboj u polukristalinoj silicijskoj upravljakoj elektrodi, ostvarujui trajan strujni krug.

EPROM memorija omoguava kako itanje tako i upisivanje.Opravdanja za uvoenje ovih memorija su:nia cijena,vea brzina,vea gustina smjetaja elektronskih elemenata pa time i vei kapacitet i obezbjeenje od neeljenih izmjena postojeeg sadraja.

RAM

Kao sto smo rekli ovo je skracenica od Random Access Memory. Danas imamo razlicite tipove ove memorije kao sto je SRAM, DRAM, DDR i sl. Potrebno je samo da znate da postoje razliiti tipovi ovih memorija, razlika je u principima rada i brzini. Random Access Memoriju susrecemo u modulima. Postoje moduli standardnih velicina kao sto su

64 KB

128 KB

256 KB

512 KB itd.

Razliciti sistemi imace razlicite kolicine memorije. Koliko brzo ce racunar nesto raditi u veliko zavisi od kolicine memorije koju sistem ima. Razlog ovome je taj sto se apsolutno sve sto je pokrenuto na racunaru vrti ( nalazi se ) u RAM u. Kada upalimo racunar, vidimo da je windowsima potrebno odredjeno vrijeme da se podignu. Za to vrijeme se taj sistem ( u nasem slucaju Windows ) ucitava u memoriju i on se u RAM u nalazi cijelo vrijeme dok mi radimo, to isto vazi i za sve aplikacije tipa Office i sl. Dakle kada kliknemo na neki program, mi ustvari pokrenemo njegovo ucitavanje u memoriju, a sa svim sto radimo nalazi se smjesteno u RAM memoriji. Problem je sto ovo nije stalna memorija, gasenjem racunara, nestankom napajanja nepovratno se gubi sadrzaj ovakve meorije, sto je upravo i razlog zbog kojeg se dokumenti i ostalo moraju spasiti ili pohraniti na neki drugi tip memorije

Mediji za pohranu i uvanje dokumenata, fajlova i sl.

HARD DISK

Tvrdi disk je danas nezaobilazna komponenta svakog raunala. Moe pohraniti veliku koliinu podataka. Hard disk nam sluzi za pohranjivanje softwarea ( kako samih windowsa tako i aplikacija kao sto su MS Office, raznih igrica i sl) i korisnikovih fajlova. Osim toga, jedno od iznimno vanih svojstava tvrdog diska je i brzina pristupa podacima te mogunost razmjene (itanja i pisanja) vrlo velike koliine podataka u jedinici vremena.

Sl. 4 Tvrdi disk

Postoje razliiti kapaciteti diskova, koliki ce nam disk trebati u veliko zavisi od buduce primjene racunara. Ukoliko cemo koristiti racunar za obradu raznih multimedijalnih sadrzaja, razumno je uzeti disk veceg kapaciteta, jer fajlovi te veliine zauzimaju vei prostor na disku. Naravno treba napomenuti da je moguva nadogradnja sistema sa jos jednim diskom, tako da ako treba moze se kasnije kupiti jos diskova i dodati postojecem sistemu.DISKETA

Disketa je, za razliku od tvrdog diska, predviena da slui kao prenosivi medij. Nainjena je od tanke plastine folije krunog oblika, presvuene tankim magnetnim slojem i zatiene papirnatom kouljicom (51" ) ili plastinom kutijicom (31", ). Zato se jo naziva mekani disk (eng. "floppy disk"). S obzirom na tehnike znaajke, kapacitet disketa iznosi 1,4 MB. Postoje i mnoge

Sl. 5 Disketa

CD

U nastojanju da se objedine standardi za nosae razliitih vrsta informacija razvijen je tzv. vrsti disk ili CD (eng. "Compact Disk"), temeljen na svjetlosnom principu. Jednako se primjenjuje za pohranu audio, video i raunalnih podataka. Disk je najee promjera 5" s jedne strane prekriven reflektirajuim materijalom. Podaci se zapisuju kreiranjem nizova reflektirajuih tokica, koji se oitavaju putem laserskog snopa. Zasada je najee u upotrebi CD s tvorniki usnimljenim podacima, koji se nedaju mijenjati, te se stoga naziva CD-ROM, odnosno CD sa kojega se moe samo itati. Kapacitet mu se krece od 650 MB pa do 700 MB.

Sve je vie u upotrebi tzv. izbrisivi CD-RW , na koji se jednostavno upisuju podaci kao i na disketu. S obzirom da razvoj CD tehnologije postupno dostie kapacitete i brzine tvrdih diskova, moe se oekivati da e CD postati univerzalni prenosivi mediji za pohranu podataka.

TASTATURA

Tastatura je ureaj za unos alfanumerikih znakova. Putem tastature se zadaju naredbe, tekstualni i numeriki podaci. Svaka tipka ima svoje 7-bitno tumaenje propisano ASCII normom (poglavlje ). Pritiskom na tipku ostvaruje se elektro-mehaniki kontakt koji generira u raunalu odgovarajui binarni signal. Raspored tipki propisan je ISO normom koja se popularno zove QWERTY, a odgovara rasporedu prvih est slovanih znakova pridruenih gornjem lijevom nizu tipaka (Sl. 18).

EscF1F2F3F4F5

~1234567

TabQWERTYU

Caps

LockASDFGHJ

Sl. 18 Dio QWERTY tipkovnice

iroka primjena grafikog korisnikog suelja znaajno je smanjila upotrebu tipkovnice, a interakciju s raunalom usmjerila na koritenje mia. Osim toga, sve ira primjena sustava za interpretaciju govora dodatno smanjuje potrebu unoenje podataka pomou tipkovnice.

MI

Mi je ulazna jedinka ije se pomicanje po ravnoj podlozi odraava na zaslonu kao pomicanje grafikog pokazivaa (). Na podnoju mia nalazi se kuglica koja se prilikom pomicanja mia okree, prenosei gibanje na okretne elemente. Pomou ugraenih potenciometara ili optikih osjetila oitavaju se relativna kretanja i pretvaraju u numerike vrijednosti koje raunalo koristi za izraun smjera i duine pomaka grafikog pokazivaa na zaslonu (). Na gornjem dijelu mia nalaze se dvije ili tri tipke koje se koriste za aktiviranje razliitih funkcija, ovisno o interpretaciji poloaja grafikog pokazivaa na zaslonu, odnosno grafikom korisnikom suelju. Lijeva tipka mia obino se koristi za aktiviranje glavnih suelju pridruenih funkcija, a desna tipka slui za npr. otvaranje pomonih izbornika.

Sl. 20 Mi

Sl. 21 Unutranjost mia

Postoje razlicite izvedbe misa, pocev od miseva sa 3 dugmeta, miseva sa koturom ( tockicem), i u posljednje vrijeme optiki mievi kao i bezini koji takodjer dobijaju na svojoj popularnosti.

MONITORI

Izlazni ureaj sa kojim se najprije susreemo pri radu na raunaru jeste monitor. Monitor je dio svakog raunara i neizbjean jepri komunikaciji korisnika sa raunara. Monitori mogu biti monohromatski koji prikazuju samo jednu boju na tamnoj ili svijetloj podlozi ,crnobjele koji prikazuju razliite nijanse sive,i u boji. Kako cijene monitora u boji sve vie padaju monohromatski i crnobjeli moniteori se sve vie izbacuju iz upotrebe.

Ali poto monohromatski i crnobjeli monitori troe mnje energije,kotaju manje i zahtjevaju jedostvnijegrafike kartice jo uvijek mogu biti od koristi u poslovnim primjenama. Veliina monitora se mjer ipo dijagonali ekrana. Danas su monitori dijgonale duine 15 ina stndardni na veini raunara,ali kako raste interesovanje za raunarsko generisanje videa i grafike,monitori dijagonala 17,19 i 21 ina postaju sve popularniji. Veina raunarski monitora lii na televizore, zato to se slika na monitorui na televizoru prikazuje na isti nain pomou katodne cijevi. Katodna cijev ( eng.cathode ray tube,crt ) je vakumska cijevna na ijem je jednom kraju ekran monitora, a na drugom koenktori. Slika se prikazuju pomou nevidljivih snopova elektrona koji se emituju iz vrata katodne cijevi, i gaaju fosforni premaz sa unutranje strane ekrana. Kada elektroni iz elktronskog snopa pogode fosfor odreene boje (crveni plavi ili zeleni) on emituje svetlost odgovarajue bojeKoritenjem tri sihronizovana elektronska snopa za pobuivanje fosfora odreene boje, na ekranu se mogu prikazati skoro sve boje. Izmeu raunarski monitora i televizora postoje i znaajne razlike,prije svega monitori imaju mnogo veu rezoluciju od televizora.Monitori sa katodnom cijevi i televizori emituju i nepoeljno zraenje tzv.zraenje vrlo niske frekvencije. Danas imamo LCD monitore koji su radjeni na tehnologiji tecnog kristala, imaju manje gabarite, manju potrosnju, manje zracenje, manje podrucje vidljivosti kao, skouplja tehnologija izrade itd. Viebojni monitori prikazuju sliku kombinacijom crvene zelene i plave boje (RGB). Danasnji monitori kombinacijom ove tri boje mogu prikazati bilo koju boju. Broj boja se danas kree od 16 boja pa sve do vise desetaka miliona boja.

Sl. 22 Katodna cijev

Kada smo vidjeli koje komponente postoje unutar naeg raunara, pogledajmo sada ta je to to je u pozadini svega ovoga i na koji nain to sve radi.

Uvod u informacijske tehnologije::Workshop

Copyright by: FIT