Seminarski rad:Tema: “SASE”

Univerzitet u SarajevuEkonomski Fakultet

Trg Oslobođenja 1, Sarajvo

Studenti:Bošnjak AntonijaKahriman Alma

Kovač Maja

Profesor:Prof dr. Adnan Rovčanin

UVODNA RIJEČ

Sarajevska Berza – Burza ( The Sarajevo Stock Exchange – SASE ) je osnovana u septembru 2001.god. od strane osam brokerskih kuća, te je počela sa radom 12. aprila 2002.god. SASE je centralno mjesto za trgovinu vrijednosnim papirima u Federaciji Bosne i Hercegovine.

SASE je osnovana kao dioničko društvo sa osam osnivačkih članova. Prema Zakonu o Vrijednosnim papirima članovi SASE mogu biti samo brokerske kuće sa sjedištem u Federaciji BiH čija je jedina aktivnost trgovanje vrijednosnim papirima.

SASE trenutačno ima 16 članova, čija su sjedišta rasprostranjena po cijeloj Federaciji BiH. Večina članova - brokerskih kuća, svoje sjedište našla je u Sarajevu. Svi članovi SASE moraju biti ovlašteni za trgovinu vrijednosnim papirima od Komisije za Vrijednosne papire. Samo brokeri koji su položili brokerski ispit i ovlašteni su od članova (brokerskih kuća) imaju dozvolu da trguju. Komisija za Vrijednosne papire definira način i uvjete za polaganje brokerskog ispita te za poništenje istog, odnosno oduzimanje dozvole.

Trgovina na SASE obavlja se elektronski preko BTS – a. BTS je kompjuterski potpomognut informacijski i trgovinski sistem koji omogućuje trgovinu sa udaljenih mjesta. Ulazak “na” berzu, modifikacija, zaustavljanje te uklanjanje naredbi samo su neke od mogućnosti koje nudi BTS. Sve brokerske kuće su povezane sa glavnim BTS serverom smještenim u prostorijama SASE.

U 2003.-oj SASE se priključila Stock Exchange Monitor – u. To je informacijska platforma svih berzi sa područja Jugo-Istočne Evrope. Trenutačno, u Stock Exchange Monitor – u je 8 članica koje trguju na tržištima sa više od 2 190 vrijednosnih papira i više od 170 brokerskih kuća.

2

Organizacijska Struktura SASE

Skupština dioničara SASE bira svake četiri godine svih 5 članova Nadzornog odbora. Skupština dioničara bira i direktora berze ( CEO ) koji je zadužen za strateško planiranje i svakodnevne operacije.

Nadzorni odborPredsjedavajući Nadzornog

odbora + 4 člana

CEO

IT sektorRačunovodstvo i administracija

Služba za trgovanje i nadzor

Marketing služba Listing Pravna služba

3

POJAM I DEFINICIJA BERZE

Berza je specifično organizovana ustanova i stalno mjesto na kojem se u određeno vrijeme i po unaprijed tačno utvrđenim pravilima trguje određenim tipiziranim robama, uslugama, vrijednosnim papirima (dalje u tekstu VP) i devizama. Može se definisati i kao organizovano tržište na kojem se vrši kupoprodaja fungibilne robe (proizvoda, usluga…).

Osnovni elementi po kojima se berza razlikuje od ostalih mjesta i tržišta kupoprodaje:1. berza je organizovano mjesto kupovine i prodaje2. cjelokupno poslovanje na berzi je standardizovno jer su standardizovani: ugovori po

kojima se zaključuju poslovi, način izdavanja naloga, način izražavanja namjere pri kupovini i prodaji, način obračuna burzovnih zaključaka…

Efekti funkcionisanja berzi

Prvo, berze obezbjeđuju kontinuirano tržište tj. likvidnost za kotirane vrijednosne papire. Mogućnost da jeftino i brzo prodaju kotirane vrijednosne papire, investitorima omogućuje da slobodna sredstva drže u relativno prinosnim plasmanima ne ugrožavajući svoju likvidnost. To utiče na podizanje opće uposlenosti sredstava u privredi a time i efikasnosti njihovog korištenja.

Drugo, a proističe iz prvog, berze snižavaju cijenu pribavljanja kapitala za preduzeća. Mogućnost da se vrijednosni papiri prodaju relativno brzo i jeftino posredstvom berzi uvjerava investitore da lako mogu da dođu do svojih sredstava u želji da obezbijede svoju likvidnost. Ta okolnost čini da investitori prihvataju i niže stope prinosa na svoje investicije. To obara cijenu pribavljanja sredstava za preduzeća i omogućuje realizovanje manje profitabilnih investicionih projekata, te, u krajnjoj liniji, i podiže privrednu aktivnost u privredi.

Treće, na berzama se kontinuiranim transakcijama stalno ispituje vrijednost vrijednosnih papira a time i njihovih emitenata. Krajem svakog radnog dana množenjem vrijednosti običnih dionica sa njihovim brojem dolazi se do vrijednosti kotiranih preduzeća. Oni emitenti čije se razvojne mogućnnosti povoljno cijene od strane investicione javnosti postižu više cijene za svoje vrijednosne papire i time podižu vlastitu vrijednost što za njih olakšava i pojeftinjuje dodatno prikupljanje sredstava.

Četvrto, berze omogućuju relativno veću stabilnost cijena vrijednosnih papira. Kontinuirano tržište na berzama omogućuje frekventne ali male promjene cijena.

Peto, na berzama se prometom dionica vrši i promet vlasničkih i upravljačkih prava nad korporacijama. Investitori nezadovoljni performansama emitenta akcije koju posjeduju ispoljavaju spremnost da se takvog vrijednosnog papira oslobode. Veliki broj takvih ocjena utiče na rast ponude a time i pad cijena tih dionica. Niža cijena dionica omogućuje njihovu lakšu i jeftiniju kupovinu u većem broju te je i opasnost od pribavljanja kontrolnog paketa, od strane spoljnog investitora, veća. Ta opasnost od tzv. „ preuzimanja“ korporacija jedan je od glavnih motivacionih faktora za menadžment s obzirom da preuzimanjem, po pravilu, ostaju bez posla. Efikasan način odbrane od preuzimanja je podizanje povjerenja investitora kroz efikasnije poslovanje i dobre poslovne perspektive. Dakle, strah od preuzimanja unapređuje poslovanja korporacija a time i efikasnost privrede u cjelini.

4

Šesto, berze omogućuju kupovinu i prodaju vrijednosnih papira a omogućuju i seljenje kapitala u prosperitetnije grane i preduzeća. To obezbjeđuje mobilnost i efikasnu alokaciju kapitala u privredi.

Sedmo, na berzama su kupci prodavci anonimni jer trgovanje u njihovo ime sprovode zastupnici. Time se i kupci i prodavci rukovode samo motivima profitabilnosti i efikasnosti te se slobodno može reći da anonimnost transaktora na berzi dodatno podstiče efikasnost kapitala u privredi.

Osmo, berze, obezbjeđujući likvidnost, olakšavaju absorbciju novih emisija efekata. To ohrabruje nove investicije i podtiče razvojni proces u privredi.

Institucije tržišta kapitala u BiH

Formiranje tržišta kapitala pretpostavlja (uz donošenje odgovarajućih zakonskih propisa) i osnivanje institucija koje će obavljati promet vrijednosnih papira, osiguravati pravila i standarde prometa, registrovati njihov prenos sa prodavca na kupca, obavljati poslove depozitara, te regulisati i nadzirati sam proces emisije i prometa vrijednosnih papira.

Institucije tržišta kapitala u FBiH su : Komisija za vrijednose papire, Registar vrijednosnih papira, Depozitar, Berza i druga uređena javna tržišta, Profesionalni posrednici, Institucionalni investitori.

Komisija za vrijednosne papire je samostalna specijalizovana institucija FBiH koja ima svojstvo pravnog lica. Zakonom o Komisiji za vrijadnosne papire osniva se Komisija za vrijednosne papire u FBiH i uređuje naziv, sjedište, status, sastav, organizacija, ovlaštenja i odgovornosti i finansiranje Komisije. Komisija osigurava primjenu i nadzire provođenje zakona i drugih propisa koji se odnose na emisiju i promet vrijednosnih papira. Komisija za vrijednosne papire ima široke regulatorne ovlasti. Između ostalih, ovlasti i odgovornosti Komisije uključuju:

1) regulisanje uslova i načina izdavanja i prometa vrijednosnih papira;2) odobravanje izdavanja dionica i drugih vrijednosnih papira preduzeća i banaka;3) odobravanje izdavanja vrijednosnih papira društava za upravljanje fondovima,

investicionih fondova, uzajamnih fondova i drugih pravnih lica koja se bave izdavanjem vrijednosnih papira;

4) regulisanje uslova i načina izdavanja obveznica kantona i općina;5) propisivanje pravila i nadzor prometa vrijednosnim papirima, zasnovanog na razmjeni

vrijednosnih papira i sistemu kotiranja, putem elektronskih sredstava;6) zaštitu interesa investitora;7) propisivanje i nadzor primjene standarda izvještavanja investitora i javnosti o

poslovanju učesnika u prometu vrijednosnih papira;8) propisivanje i nadzor primjene standarda upravljanja dioničkim društvima; i9) propisivanje uslova, davanje odobrenja za rad i vršenje nadzora profesionalnih

posrednika i drugih učesnika u prometu vrijednosnih papira, te ostali poslovi u vezi sa radom u prometu vrijednosnih papira.

5

Komisija ima Statut kojim se uređuje upravljanje i organizacija komisije. Komisija ja neovisna i potpuno autonomna u obavljanju svojih poslova i donošenju odgovarajućih propisa.

Pravni položaj Komisije u nekim zemljama u tranziciji prikazuje sljedeći pregled :

Zemlja Pravni položaj Godina osnivanja

Mađarska Organ državne uprave 1990.Poljska Središnji organ državne uprave 1991.

Slovenija Nezavisna institucija 1994.Bugarska Državna agencija, samostlno pravno lice 1996.Hrvatska Nezavisno pravno lice 1996.Litva Nezavisno pravno lice 1996.Češka Organ državne uprave 1998.FBiH Samostalna specijalizovana institucija 1999.

Misija Komisije je:

podržati uspostavljanje i razvoj tržišta kapitala; regulirati, održavati i promovirati pošteno, sigurno i transparentno tržište kapitala;

štititi i promovirati zaštitu investitora;

graditi povjerenje u učinkovito i fer tržište kapitala Federacije Bosne i Hercegovine.

Registar vrijednosnih papira osniva se kao dioničko društvo za obavljanje poslova registracije, čuvanja i održavanja podataka o vrijednosnim papirima i poslove prenosa, u skladu sa zakonom kojim se uređuje emisija i promet vrijednosnih papira. Zakonom o Registru vrijednosnih papira osniva s Registar vrijednosnih papira, uređuju se osnivanje, pravni status, osnovni kapital, djelatnost i organi organizacije za poslove registra vrijednosnih papira u FBiH. Organi Registra su skupština i Nadzorni odbor. Vrijednosni papiri se kod registra vode u obliku elektronskih zapisa.

Depozitar vrši prijem uplata za vrijednosne papire iz nove emisije, novčane transakcije po osnovu kupovine i prodaje vrijednosnih papira na berzi i drugim uređenim javnim tržištima, utvrđuje neto vrijednost imaovine i fondova i sl.

Berza i druga uređena javna tržišta mogu osnovati profesionalni posrednici. Berza podrazumijeva institucionalizovan i organizovan prostor, vrlo stroga pravila poslovanja i precizna pravila ponašanja učesnika. Berza funkcioniše po strožijim pravilima nego što je to slučaj sa drugim uređenim javnim tržištima.

Drugo uređeno javno tržište je OTC (over-the-counter) tržište, na kojim se trguje vrijednosnim papirima manjih ili novijih kompanija, koje najčešće nisu, ali mogu biti uvrštene i na berzama.

6

Profesionalni posrednici-brokeri i dileri – bave se kupovinom i prodajom vrijednosnih papira. Brokeri rade u svoje ime, a za račun svog nalogodavca, dok dileri poslove posredovanja obavljaju tako što rade u svoje ime i za svoj račun. Brokeri i dileri posao mogu obavljati po osnovu dozvole Komisije za vrijednosne papire.

Institucionalni investitori – penzioni fondovi, osiguravajuća društva, investicioni fondovi – zbog izuzetno velikog finansijskog potencijala igraju ključnu ulogu u razvoju tržišta kapitala. Rast institucionalnih investitora predstavlja jednu od najznačajnijih karakteristika tržišta kapitala tokom posljednjih trideset godina.

VRSTE BERZANSKIH POSLOVA

Zavisno od vremena koje je potrebno da se ugovoreni posao realizuje, berzanske poslove dijelimo u dvije vrste:

1. promptne (spot, kasa, cash, actual) ili efektivne poslove,2. terminske (futures) ili oročene poslove. Kod promptnih poslova se primopredaja robe i isplata vrši odmah ili nekoliko dana po

zaključenju ugovora. Ovi poslovi predstavljaju kupoprodaju realno postojećeg predmeta koji se kupcu stvarno isporučuju i kupac ih stvarno plaća.

U momentu zaključivanja terminskog posla prodavac nema u posjedu robu koju prodaje niti kupac ima namjeru da tu robu preuzme. Uglavnom su to špekulativni poslovi jer i kupac i prodavac pokušavaju ostvariti određene razlike u cijenama od određenog datuma u odnosu na cijene koja su bile na snazi i koje su ugovorene na dan ugovaranja terminskog posla. Kod terminskih poslova ugovoreni posao se izvršava u određenom ugovorenom roku. Da bi se izbjegle neželjene malverzacije pri izvršenju terminskih poslova, berzovnim su uzansama strogo propisani uvjeti i načini na koje se takvi poslovi mogu obavljati.

Pored toga što mogu imati špekulativni karakter, terminski poslovi se koriste i u svrhu osiguranja od rizika porasta ili pada cijene predmeta berzovnog poslovanja.

BERZANSKI POSLOVI

KRITERIJI: POSLOVI:-vrijeme realizacije poslova -promptni

-terminski-specifični terminski poslovi

-način izvršavanja poslova -neposredni-klirinški

-što to predstavlja konkretni ugovor -fiksni-uslovljeni

-način izvršavanja ugovora -automatizirani-obični

-količina tržišnog materijala -pojedinačni-zbirni

-mogićnost trgovanja sa VP na jednom ili više tržišta

-poslovi prodaje-nearbitražni poslovi

7

Berzovno poslovanje u sklopu osnovne funkcije ( kupoprodaje vrijednosnih papira) obuhvata sljedeće vrste poslova:

KUPOPRODAJA VRIJEDNOSNIH PAPIRAGRUPE POSLOVA, AKTIVNOSTI OBUHVATA AKTIVNOSTI1. pripreme registracije emisije (registracije emisije i dozvola plasmana na berzi VP)

-Komisija za registraciju i dozvolu plasmana na berzi VP,-razmatranje zahtijeva i prospekata emitenta uz koji obično stoji izraženo mišljenje podrške odabrane banke, kao i posrednika u emisiji -davanje saglasnosti za:

registraciju emisije dozvolu plasmana na burzi VP

2. uvođenje finansijskih instrumenata na berzu (kotiranje i formiranje kurseva)

-određivanje emisionog kursa-određivanje burzovnog kursa (stvarna vrijednost na tržištu)

formiranje kursa iskazivanje kursa

3. obavljanje berzanskih poslova (kupovine i prodaje)

-zaključivanje ugovora o posredovanju, davanje posebnog naloga za konkretni berzni posao-zaključivanje poslova kupoprodaje-registriranje poslova kupoprodaje-objavljivanje kupoprodaja-obostrano izvršavanje zaključenih naloga

INVENSTICISKI FONDOVI

8

Investicijski fondovi su najznačajniji institucionalni investitori. Oni „upravljaju“ ušteđevinama pojedinaca na tržištu kapitala.oni su institucionalni investitori te posreduju na tržištu vrijednosnih papira tako da emitiraju svoje vrijednosne papire. To su prvenstveno dionice odnosno jedinice ( units ) ili udjeli, kojima se prikupljaju sredstva za kupovinu vrijednosnih papira preduzeća i drugih primarnih emitenata. Zbog toga se dionice investicijskih fondova nazivaju sekundarnim vrijednosnim papirima.

Zašto se kupuju dionice investicijskih fondova?

Pojedinci kupuju dionice investicijskih fondova jer dobar dio stanovništva ne raspolaže niti sa dovoljno ušteđevine niti znanja da bi se na tržištu pojavili kao investitori s dovoljno diverzificiranim portfoliom za svoja ulaganja. Primarna aktivnost investicijskih fondova je kupoprodaja investicija i njihovo držanje radi ostvarivanja profita koji će distribuirati svojim ulagačima.

Različite su klasifikacije investicijskih fondova. Najčešće se razlikuju kroz međuovisnost imovine i obaveza odnosno sa stajališta primarnog investicijskog opredjeljenja. Sa stajališta mogućnosti emitiranja udjela razlikuju se:

Otvoreni investicijski fondovi Zatvoreni investicijski fondovi

Otvoreni investicijski fondovi prikupljaju kapital emisijom jedinica odnosno udjela u fondu. Pri tome nije ničim ograničena visina ukupnog kapitala fonda odnosno broj emitiranih udjela. Zbog toga i udjeli otvorenog investicijskog fonda ne kotiraju na berzama ili drugim tržištima vrijednosnih papira. Udjeli su ipak vrijednosni papiri visokog stepena likvidnosti jer investicijski fondovi održavaju likvidnost svojih instrumenata financiranja preko mehanizma njihovog obaveznog otkupa po neto vrijednosti imovine fonda. Općenito, ovakve finansijske institucije obavljaju najčešće investicije u dionice preduzeća. Tada posluju po principu držanja dobro diverzificiranog portfolia i ne upuštaju se u kontrolu poslovanja i preduzeća čije dionice drže. Investicijski fondovi otvorenog tipa su, po pravilu, uzajamno držani. To znači da su njihovi vlasnici osobe koje drže udjele a njihova struktura ( struktura držatelja udjela ) je potpuno promjenjiva. Za ulaz, a posebice za izlaz iz fonda zaračunavaju se određeni troškovi, iako neki fondovi daju potpunu slobodu ulaza i izlaza.

Instrumenti finansiranja fondova zatvorenog tipa kotiraju na tržištu kapitala. Pri tome je visina vlasničke glavnice odnosno broj dionica fonda unaprijed ograničen. Promijena vlasničke glavnice zahtijeva statutarne promijene fondova. Njihova poslovna politika je znatno diverzificiranija od investicijskih fondova otvorenog tipa. Ona je utemeljena na principima upravljanja investicijama ali je ujedno prožeta i nekim drugim poslovnim ciljevima.

9

Venture capital fondovi razlikuju se prema specifičnim zadacima finansiranja malog i srednjeg preduzetništva. Oni mogu finansirati sve stepene rizičnih investicija ili se mogu specijalizirati za samo neke faze. Faze venture capital investicija mogu se podijeliti na

1. seed finansiranje odnosno osiguranje kapitala u fazi generiranja ideja,2. start-up finansiranje odnosno pokretanje marketinških aktivnosti i3. first-stage finansiranje za pokretanje proizvodnje i prodaje.

Privatizacijski investicijski fondovi specifični su institucionalni investitori u tranzicijskim zemljama, ali i svojevrsna sredstva provođenja privatizacije. Nastaju u kuponskoj privatizaciji. To je privatizacija podjelom dijela državnog vlasništva preko kupona koji se mogu jedino koristiti za ulaganja u preduzeća koja su predmetom privatizacije. Privatizacijski investicijski fondovi su prvi korak u procesu privatizacije, a trebali bi odigrati posrednike u kreiranju tržišnih vrijednosti privrednih subjekata. U svome poslovanju nastupaju kao zatvoreni investicijski fondovi.

Sa stajališta stila upravljanja razlikuju se:

aktivno upravljani fondovi i pasivno upravljani fondovi

Aktivno upravljani investicijski fondovi vode politiku ulaganja i upravljanja investicijama koja bi trebala rezultirati s višim prinosom od onog koji ostvaruje samo tržište odnosno neki odabranni segment investicija. Radi se o strategiji u kojoj treba razviti metode analize investicija i postupke trgovanja kojima se nastoji „pobijediti tržište“.

Pasivno upravljani fondovi su oni koji nastoje kroz držanje dobro diverzificiranog portfolia vrijednosnih papira zaraditi na rastu i razvoju privrede i tržišta. Po pravilu se kod takvih fondova ne radi o pojednostavljenoj strategiji „kupi i drži“, već se najčešće radi o nastojanju da se kroz imovinski portfolio fonda reproducira određeni tržišni indeks. U tom smislu se govori o indeksnim fondovima. Prednost ovih fondova trebale bi biti u nižim troškovima upravljanja i nižim transakcijskim troškovima jer pasivne strategije ne zahtijevaju skupe i složene finansijske analize investicija niti se toliko učestalo obavlja trgovanje investicijama.

Berzanski indeksi

Berzanski indeksi treba da daju odgovor na osnovno pitanje „kako se kreće finansijsko tržište?“. Mogu biti sastavljeni tako da predstavljaju finansijsko tržište u cjelini ili pojedine njegove segmente ( npr. industrijske oblasti jedne privrede ). Postoje dvije vrste berzanskih indeksa. Prvu grupu čine ponderisani ili neponderisani prosjeci vrijednosnih papira. Najpoznatiji indeksi ove grupe su Dow Jones sistem indeksa ( New York Stock Exchange ) te Value line composite average. U drugu grupu spadaju indeksi koji se računaju kao odnosi posmatranih prema baznim ponderisanim prosjecima vrijenosti izabranih vrijednosnih papira. Ovo je znatno brojnija grupa indeksa sa S&P 500 ( Standard i Pur ) kao najpoznatijim predstavnikom ove vrste.

Svaki berzanski indeks polazi od baznog vremena posmatranja i bazne vrijednosti koja se po pravilu indeksira sa 1, 10, 100 ili 1 000. Time se obezbjeđuje njegova visoka informativnost i momentalna uporedivost podataka vremenske serije berzanskih indeksa. Kao

10

ponderi u izračunavanju berzanskih indeksa koriste se cijene izabranih akcija, ili, češće, njihove tržišne kapitalizacije ( proizvod cijene i broja vrijednosnih papira).

Osnovna formula za izračunavanje berzanskih indeksa koji se računaju kao cjenovni:

Pit – cijena akcije i u vremenu t N – broj akcija koje ulaze u indeks

Osnovna formula za izračunavanje berzanskih indeksa koji se računaju kao indeksni:

Indekse možemo dijeliti prema njihovom nastanku. Kada ih tako dijelimo, dijelimo ih na 3 grupe. Prvu grupu čine indeksi koje izrađuju specijalizovane institucije koje subjektivno biraju koji će se vrijednosni papiri naći u strukturi indeksa. Drugu grupu čine indeksi koje također izrađuju specijalizovane institucije ali uz objektivne kriterijume o izboru vrijednosnih papira koji ulaze u indeks ( najčešće kapitalizacija). Treća grupa su indeksi koje računaju sama tržišta obuhvatajući sve posmatrane vrijednosne papire na kojima se njima trguje.

U konstruisanju berzanskog indeksa vodi se računa o veličini uzorka vrijednosnih papira koji se obuhvataju indeksom. Uzorak mora biti dovoljno veliki da bi sa tačnošću održavao kretanja u čitavom skupu tj. na finansijskom tržištu ili njegovom segmentu, ali ne i prevelik jer to postavlja pitanje složenosti i troškova izračunavanja indeksa. Uzorak se mora sastojati od reprezentativnih elemenata svih segmenata posmatranog tržišta. Takođe, važno je odabrati i odgovarajuće pondere kao i jedinice izražavanja da bi indeks bio dovoljno informativan i lak za razumijevanje u davanju odgovora na pitanje koje se pred njega postavlja. Berzanski indeksi se, stoga, mogu različito ponašati tj. kretati u istim ili sličnim privrednim prilikama.

Berzanski indeksi predstavljaju repere ( „benchmarks“ ) na osnovu kojih se određuje efikasnost upravljanja investicijama u vrijednosne papire tj. pokazuju kakav bi rezultat bio ostvaren bez aktivnog upravljanja portfoliom.

Cilj igre je „pobijediti“ berzanski indeks tj. tržište ( „beat the street“ ) i time dokazati superiornost i efikasnost aktivnog upravljanja portfoliom vrijednosnih papira.

BERZANSKI IZVJEŠTAJI – BERZANSKE KOTACIJE

11

Berzanski kotacije su izvještaji berze o postignutim cijenama na održanom berzovnom sastanku. Na berzovnom tržištu se redovno utvrđuje službeni tečaj, odnosno cijena predmeta berzovnog poslovanja koji kotira na određenoj berzi. Utvrđivanje kotacija cijena obavlja poseban organ berze (odbor za kotacije) koji po posebnim pravilima utvrđuje cijene, te ih objavljuje putem berzanskih izvještaja.

Za izračunavanje dnevnih kotacija koje potencijalnim kupcima i prodavcima trebaju biti poznate, služe mešetarski, brokerski i dr. dnevnici u kojima se nalaze svi poslovi koji su zaključeni tokom berzovnog sastanka.

Dnevne kotacije ne prezentiraju pojedinačne cijene već prosječne cijene.

Kotacije za promptne poslove se utvrđuju odmah nakon završetka sastanka i to kao prosjek. Za terminske poslove se uzimaju oni zaključci koje prema kretanju cijena na berzanskom sastanku odbor za kotacije po slobodnoj procjeni smatra reprezentativnim. Nakon sastanka objavljuje se zaključna kotacija.

Ako ne dođe do zaključivanja posla tokom berzanskog sastanka za neki određeni termin, odbor za kotacije će procjenom utvrditi nominalni dnevni tečaj – izračunava se na osnovu tečaja od prethodnog dana i ostalih ostvarenih tečajeva.

Karakteristike berzovne kotacije:

služi kao mjerilo kretanja ponude i potražnje određene robe, pokazatelj je uspješnosti poslovanja pojedinih velikih preduzeća čiji VP kotiraju na

berzama; mjerilo su snage pojedinih valuta na devizno-valutnim tržištima…Berzovne kotacije sadrže, između ostalog, i podatke: o cijeni koja je za predmet

berzanskog poslovanja postignutim na prošlom sastanku, o cijeni koja je bila postignuta u istom periodu prošle godine.

Cijene se izražavaju u engl. funtama ili USD.

Kotiranje može biti indirektno ili direktno.

Organizacija tržišta Sarajevske berze-burze vrijednosnih papira

Organizirano tržište označava tržište vrijednosnih papira koje je posredno ili neposredno dostupno javnosti, na kome se trgovanje odvija redovno i uređeno, te se nadzire od strane nadležnih organa.

Na organiziranom tržištu Sarajevske berze postoji tri segmenta tržišta:

Berzanska kotacija Kotacija fondova Slobodno tržište

12

Kotacija je prestižni segment berzanskog tržišta. Na njemu se trguje samo dionicama emitenata koji ispunjavaju određene kriterije u pogledu finansijskog stanja privrednog društva i obaveza obavještavanja. Riječ je prije svega o obavezi izvještavanja Berze i javnosti o poslovanju društva. Izvještavanje se odnosi na redovno dostavljanje i objavljivanje revidiranih finansijskih izvještaja i redovno obavještavanje javnosti o svim događajima koji mogu uticati na kretanje kursa dionice. U berzansku kotaciju mogu biti primljeni vrijednosni papiri koji, s obzirom na svoje osobine i s obzirom na poslovanje emitenta, ispunjavaju slijedeće uslove:

da se njima može organizirano trgovati, da su u cjelini uplaćeni, da su neograničeno prenosivi, da ispunjavaju posebne kriterije za uvrštenje u kotaciju:

Ukratko, na berzanskoj kotaciji su samo najkvalitetnija preduzeća. Prednosti kotiranja su mnogobrojne:

osigurava likvidnost dionica , komparativna prednost u odnosu na privredna društva iz iste branše , manji problemi pri finansiranju – na primjer,izdavanjem nove serije dionica za

strateške investicije, veći interes stranih ulagača koji traže siguran način ulaganja sredstava, veća stabilnost vrijednosti dionice na tržištu (smanjena mogućnost škepulacije) itd.

Zahtjev za uvrštenje dionica na berzansku kotaciju podnosi emitent berzi.

Slobodno tržište

Izraz Slobodno tržište označava organizirano tržište vrijednosnih papira na kome se trguje onim vrijednosnim papirima koji ne ispunjavaju stroge kriterije za uvrštenje na berzansku kotaciju. Na slobodnom tržištu, berza tek registruje transakcije koje izvršavaju brokerske kuće. Ne postoje nikakva ograničenja u vezi kretanja kursa dionice (za razliku od berzanske kotacije). U svijetu, slobodno tržište se naziva obično OTC-Market (Over-The-Counter Market). Američki NASDAQ je najpoznatiji primjer OTC-tržišta. Zahtjev za prijem dionice na slobodnom tržištu podnosi emitent ili brokerska kuća.

Kotacija fondova

Ovdje su listovane dionice Privatizacijskih investicionih fondova (PIF-ova). PIF-ovi su zakonom obavezni podnijeti eksplicitan zahtjev za uvrštenje u ovu kotaciju.

13

Način trgovine ne SASE

SASE je najprije trgovala po aukcijskom načinu da bi se nakon samo dvije godine uveo i za najlikvidnije vrijednosne papire kontinuirani način trgovine-MFTS.

Kod aukcijskog načina trgovine postoje 4 stadija:

Pre-Open: Period u kojem je moguć unos naloga. Transakcije se, i pored eventualnog poklapanja naloga ne sklapaju.

Fixing: U periodu fixinga sistem automatski sklapa transakcije ukoliko postoje odgovarajući nalozi. BTS (Berzni Trgovinski Sistem) određuje kurseve dionica tako da se postigne najveći mogući promet datom dionicom. Pri tom određivanju je važno napomenuti da sistem neće izvršiti transakciju po kojoj bi jedna strana bila oštećena. Znači, ukoliko Vi prodajete Vašu dionicu za 10 KM, a postoji kupac koji je spreman platiti za nju samo 9,99 KM, Vaš nalog neće biti izvršen (iako bi možda time bila postignuta veća trgovana količina). U navedenom primjeru, do transakcije jednostavno ne bi došlo. (ukoliko su ovo jedini nalozi za datu dionicu).

Post-Fixing: U periodu post-fixing u tržište više nije moguće unositi nove naloge. Tada su mogući samo aplikacijski poslovi ( = poslovi pri kome i kupac i prodavac dolaze iz iste brokerske kuće) i «prihvatanje» naloga koji su preostali iz perioda pre-opena. Ako su na primjer u pre-openu nuđene neke dionice po cijeni od 25 KM, u post-fixing se može samo prihvatiti ta ponuda (kupiti dionice po datoj cijeni).

Closing: Zatvaranje tržišta. Moguć samo uvid u knjigu naloga.

Zbog čega je na Sarajevskoj berzi izabran aukcijski način trgovine? Prije svega, trebalo bi navesti alternative koje postoje:

kontinuirana trgovina, gdje se nalozi sklapaju čim se cijene ponude i potražnje poklope

hibridni market-maker tip (market maker u ovoj varijanti obezbjeđuje likvidnost tržišta za određene dionice – primjer američki NASDAQ)

aukcijska trgovina

Aukcijski način je u sadašnjim tržišnim uslovima u Bosni i Hercegovini najefektivniji način, jer se njim obezbjeđuje veća koncentracija likvidnosti tržišta – prvo se sakupe svi nalozi za određenu dionicu, pa se onda izabere kurs po kojem dolazi do najvećeg obima transakcija.

Aukcijski način trgovine koristi se na primjer i na njemačkoj berzi (Deutsche Boerse AG) za manje likvidne dionice, obično sa 2-3 aukcije dnevno.

Ovaj način ima za posljedicu da je moguće da je na primjer investitor dao nalog za kupovinu dionica po 3,50 KM po lotu, a da u stvari plati 3,30 KM ili drugu cijenu, ukoliko je sistem odredi.

Ovdje je važno napomenuti da ovo «odstupanje» nikako ne može ići na štetu klijenta (kupac neće ni pod kakvim uslovima platiti više od one cijene koju je naveo kao limit, a prodavac će minimalno dobiti svoju limitiranu cijenu – naravno, ako se transakcije sa tim nalozima uopšte spoje).

14

Važno je također napomenuti da na Berzi ne postoji garancija da će neko ponuđene papire stvarno kupiti (ili prodati), jer se sva trgovina odvija na osnovu ponude i potražnje. Ukoliko ne postoji interesovanje za neke dionice, one se neće prodati ni po najnižoj cijeni.

Zbog čega se na Sarajevskoj berzi koristi aukcijski način trgovine a ne kontinuirani? SASE je prilično mlada berza, a tržište kapitala u Federaciji je prilično nerazvijeno. Aukcijski način se u releventnoj ekonomskoj literaturi preporučuje za manje likvidne vrijednosne papire i opčenito za manje likvidna tržišta . Jedna od definicija likvidnosti jednog tržišta (ili bilo kojeg njegovog segmenta) je odnos obima trgovine na njemu spram njegove ukupne tržišne kapitalizacije. Pojednostavljeno rečeno,važi da je likvidnost neke dionice veća ukoliko se sa njome često i u velikom obimu trguje.

Zbog čega se aukcija (engl: call auction, ili samo call) preporučuje kod nelikvidnih dionica? Kod aukcije se svi nalozi za jedan papir sakupljaju do određenog momenta, do aukcije, kada se spoje one transakcije koje je moguće izvršiti. Znači, povećanje likvidnosti vrši se kroz koncentraciju naloga do određenog momenta.

Aukcijska trgovina međutim nije samo zastupljena na nerazvijenim tržištima. Pariška Bourse na primjer u svojoj B-kotaciji «drži» dionice kojima se trguje na aukcijski način. Na Deutsche Boerse se određenim papirima također trguje na ovaj način, obično putem više dnevnih aukcija.

Tačno vrijeme fixing-a na Sarajevskoj berzi nije nikome poznato. Ono je podešeno da se desi između 11.30 i 11.35, s tim da BTS na osnovu random-procedures odredi vrijeme fixing-a. Ova praksa je uvedena da bi se izbjeglo manipuliranje tržišta kroz «navlačenje» cijena i «iskakanje» u zadnjem momentu.

Nakon što se desi fixing i provedu transakcije, nastupa period tzv. «čišćenja knjige naloga» (order book cleaning). U periodu od 11:35 do 12:00 moguće je samo prihvatanje naloga koji su ostali otvoreni nakon aukcije, i to samo po aukcijskoj cijeni.

Tržište se zatvara u 12:00. Od 12:00 više nije moguće editiranje, unošenje ili povlačenje naloga. Brokeri imaju samo uvid u tržište.

Clearing ili Settlement

Šta se dešava nakon zatvaranja tržišta? Shodno Pravilima Berze, brokeri imaju do 12:30 pravo povući ili izmjeniti sklopljene transakcije, na primjer ukoliko ustanove da su unijeli pogrešan broj klijentskog računa ili slično. Ukoliko je transakcija sklopljena između dvije različite brokerske kuće, za izmjenu ili poništenje transakcija potrebna je saglasnost druge strane.

Nakon isteka roka za eventualno poništenje transakcija, Berza šalje Registru vrijednosnih papira preliminarni izvještaj o transakcijama. RVP provjerava da li je moguće sprovesti sve transakcije i Berzi dostavlja potvrdu o transakcijama. Nakon toga se na Berzi trgovački dan proglašava zvaničnim, tj. od tog momenta više nema izmjena u sklopljenim transakcijama.

Na Sarajevskoj berzi se trguje po principu T+3, što znači da se sve obaveze proistekle iz transakcija moraju tri (3) dana nakon trgovine izvršiti. To podrazumjeva prenos novčanih

15

sredstava klijenata – kupaca na račune brokerskih kuća koji predstavljaju prodavce i uporedi prenos vrijednosnih papira sa jednog registarskog računa na drugi (od prodavca prema kupcu).

MULTI FIXING TRADING SCHEDULE

Sarajevska berza vrijednosnih papira dana 06.04.2004. godine uvodi novi način trgovine. Radi se o MFTS-u (Multi Fixing Trading Schedule), vrsti kontinuirane trgovine.

Nakon dvije godine trgovine, stekli su se uslovi da se određen broj vrijednosnih papira kojima se trguje na Sarajevskoj berzi, uvrste na listu za kontinuirani način trgovine.

Važno je napomenuti da prijem simbola na kontinuirano trgovanje ne predstavlja ocjenu kvalitete datih dionica od strane Sarajevske berze, nego samo činjenicu da ti simboli s obzirom na njihovu dosadašnju likvidnost ispunjavaju kriterije za prijelaz na kontinuirano trgovanje.

U čemu se razlikuju aukcijski i kontinuirani sistem trgovine?

Kod aukcijskog načina trgovine, transakcije se izvršavaju, i pored mogućeg spajanja uslova ponude i potražnje, samo u određenom momentu – aukciji ili fiksingu (spajanju), koje je do sada bio tri puta sedmično (utorkom, srijedom i četvrtkom, u 11:30). Simbol ili dionica je po danu trgovine mogla imati samo jedan kurs, a to je onaj koji se objavi u kursnoj listi.

Kod MFTS-kontinuirane trgovine, transakcije se u toku trgovanja sklapaju čim se spoje uslovi ponude i potražnje (tj. najbolja kupovna ponuda je veće ili jednaka od najbolje prodajne ponude, u pogledu cijene). Znači, kod kontinuirane trgovine spajanje transakcija se vrši nekoliko puta dnevno. Samim tim moguće je da se jednim simbolom u toku dana trguje po različitim cijenama. Kolona «ponderisani kurs» u kursnoj listi tek sada dobija svoju pravu funkciju, jer ovaj kurs predstavlja količinom ponderisanu cijenu datog simbola za taj dan.

Direktor i predsjednik uprave SASE, mr. Almir Begić je izjavio:

«MFTS kao novi način trgovanja na Sarajevskoj berzi će omogućiti prije svega uvertiru za kontinuirano trgovanje u pravom smislu riječi. Od 6-tog aprila, nalozi za najlikvidnije firme će se spajati momentalno, ako postoje za to uslovi, ali investitiori, nažalost još neće biti u mogućnosti da istim dionicama trguju više puta u jednom danu. Za takav vid kontinuiranog trgovanja, potrebno je da Registar vrijednosnih papira FBiH, konačno postane ovlašten za obavljanje poslova poravnanja. Isto tako, MFTS će omogućiti brokerskim kućama da ponude svojim klijentima dodatne opcije u pogledu definisanja naloga. Jedna od interesantnih novina će svakako biti mogućnost da investitor da nalog sve ili ništa koji uslovaljava da dionice budu prodate u paketu. U svakom slučaju, uvođenje ovakvog načina trgovanja će pozitivno uticati na likvidnost dionica na SASE i atraktivnost samog tržišta vrijednosnih papira.»

16

„U kursnoj listi postoje dva kursa za jednu dionicu – ponderisani i aukcijski. Koji je sada kurs «pravi»? Koji treba da pratim?“

«Pravi» su i jedan i drugi. Kod trenutnog načina trgovine, ova dva kursa su identična. Ponderisani kurs će samo imati «smisla» kada se uvede kontinuirani način trgovine, tj. kada će biti moguće da se transakcije sa jednim simbolom odvijaju po različitim cijenama. Ponder će u ovom slučaju biti trgovana količina dionica. 

Aukcijski kurs je kurs dionice od aukcijskog načina trgovine.

Znači u sadašnjim uslovima, i jedan i drugi kurs se mogu pratiti.

Kako kupiti dionice?

Proces trgovine počinje sa investitorima, koji žele da kupe ili prodaju dionice. To se ne može uraditi direktno na Berzi, nego se mora obratiti jednoj od brokerskih kuća, članica Sarajevske berze.

Nakon što dođu u brokersku kuću, kao prvo, moraju potpisati «Opšti ugovor o posredovanju» sa brokerskom kućom. Ovaj se ugovor potpisuje samo prvi put kada se dolazi u brokersku kuću radi izdavanja naloga (naravno, ukoliko se promjeni brokerska kuća, morat će se potpisati i novi ugovor).

Ovom prilikom brokerska kuća Vam dodjeljuje jedinstvenu identifikacijsku šifru, koja se ne smije saopštavati nikome osim ovlaštenom brokeru prilikom izdavanja naloga.

Nakon potpisivanja ugovora slijedi izdavanje naloga. Prilikom izdavanja naloga mora se naznačiti (između ostalog):- vrijednosni papir – dionice koje želite kupiti / prodati- cijenu: limitirani nalog (Vi određujete najvišu cijenu koju ste spremni platiti ukoliko želite kupovati dionica t.j. minimalnu cijenu po kojoj želite prodati svoje dionice) ili tzv. tržišni nalog, kod kojeg ne određujete cijenu.- do kada Vaš nalog treba da važi (otvoreni nalog, validnost do određenog datuma, dnevni nalog). Ukoliko izdate nalog sa razboritošću, nalog prestaje da važi ukoliko se na slijedeći dan trgovine ne ispuni! - količinu dionica.

Ukoliko izdajete kupovni nalog, morat ćete prethodno uplatiti avans za kupovinu dionica na namjenski račun brokerske kuće. Ukoliko prodajete dionice, brokerska kuća Vam može zatražiti potvrdu od Registra vrijednosnih papira o stanju na Vašem računu.

Nakon što izdate nalog, brokerska kuća Vam izdaje potvrdu o prijemu naloga. Broker nakon toga unosi nalog u Berzanski trgovinski sistem – BTS. BTS je otvoren za unos naloga svakim danom osim petkom. Ponedeljkom i srijedom unos naloga moguć je od 09:00 do 13:00, a utorkom i četvrtkom od 09:00 do 11:30.

17

Kotacija "Privatizacijsko Investicioni Fondovi"

Određuje se datum, 29. 01. 2004. godine, za početak trgovanja vrijednosnim papirima uvrštenim u berzansku kotaciju (segment “Fondovi”) sljedećih privatizacijskih investicionih fondova (PIF):

NAZIV FONDA OZNAKA KODREGISTRA

PIF «MI – GROUP» d.d. Sarajevo MIGFRPIF «BOSFIN» d.d. Sarajevo BSNFRK1PIF «BIG – INVESTICIONA GRUPA» d.d. Sarajevo BIGFRK1PIF «prevent INVEST» d.d. Sarajevo PVNFRK2PIF «HERBOS FOND» d.d. Mostar HRBFRPIF «PROF – PLUS» d.d. Sarajevo PRPFRPIF «FORTUNA FOND» d.d. Bihać FRTFRPIF «NAPRIJED» d.d. Sarajevo NPRFRK1PIF «EUROFOND – 1» d.d. Tuzla EFNFRPIF «BONUS» d.d. Sarajevo BNSFRPIF «CROBIH FOND» d.d. Mostar CRBFR

Bosnian Investment Fund IndeX - BIFX (čitaj [ bifeks ]) je indeks koji prati kretanje kurseva Privatizacijskih investicionih fondova listiranih na Sarajevskoj berzi - burzi.

Radi se o ponderisanom (weighted) indeksu, pri čemu se kao ponder koristi tržišna kapitalizacija vrijednosnog papira, u ovom slučaju dionica fondova.

18

Struktura BIFX-a je sljedeća:

Naziv emitenta Učešće u BIFX-uBIG D.D. SARAJEVO 25,6301%MI-GROUP D.D. SARAJEVO 11,5584%PROF-PLUS D.D. SARAJEVO 10,3986%NAPRIJED DD SARAJEVO 10,2338%EUROFOND-1 D.D. TUZLA 7,7521%BOSFIN D.D. SARAJEVO 7,7386%CROBIH FOND D.D. MOSTAR 6,4143%BONUS D.D. SARAJEVO 6,1500%HERBOS FOND D.D. MOSTAR 5,8676%FORTUNA FOND D.D. BIHAĆ 4,7043%PREVENT- INVEST D.D. 3,5522%

Kao početne vrijednosti (base value) korišteni su kursevi dionica dana 28.05.2002. godine, t.j. prvog dana kada su postojali utvrđeni kursevi za sve PIF-ove.

Formula prema kojoj se vrijednost BIFX-a izračunava je slijedeća:

pi,t = aktuelni kurs PIF - a ' i '

qi,r = broj vrijednosnih papira PIFa ' i ' u vrijeme revizije

pi,0 = prvobitni kurs PIFa

Ct = “chain” ili korekturni faktor

Korekturni faktor je faktor korekcije učešća pojedine dionice i indeksu ovisno od velikih fluktuacija u cijeni vrijednosnih papira na tom tržištu.

19