SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

Rene Jefić

UVOZ TERETA MORKSIM PUTEM (NA PRIMJERU PODUZEĆA TTM TRGOVINA D.O.O.)

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

UVOZ TERETA MORKSIM PUTEM (NA PRIMJERU PODUZEĆA TTM TRGOVINA D.O.O.)

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Međunarodna špedicija i logistika

Mentor: prof. dr.sc. Blanka Kesić

Student: René Jefić Međunarodno poslovanje

0081113924

Rijeka, kolovoz 2014.

I

PREDGOVOR

Međunarodna trgovina kao gospodarska djelatnost u okviru koje se obavlja razmjena

resursa između pojedinih subjekata iz različitih zemalja kroz povijest je imala značajne

učinke na razvoj cjelokupnog svjetskog gospodarstva, a u suvremenom, sve više

povezanom svijetu bez obzira na geografski, društveni i ekonomski položaj zemalja,

igra ključnu ulogu u odvijanju svakodnevnog života pojedinca. Subjekti trgovine mogu

biti pojedinci, poduzeća, države i potrebno je međusobno povezivanje s ciljem

zadovoljavanja društvenih potreba. Resursi su oskudni i neravnomjerno podjeljeni tako

da je racionalno organiziranje vanjskotrgovinske djelatnosti u zemlji i u inozemstvu

bitan preduvjet za uspješan nastup i poslovanje na svjetskom tržištu. Vanjska trgovina

neophodna je gospodarska djelatnost koja obuhvaća promet roba, usluga, kapitala, ljudi

i informacija između subjekata iz različitih zemalja.

Ovaj diplomski rad usmjeren je na analizu međunarodne trgovine, specifično na posao

uvoza robe i to morskim putem. Pod pretpostavkom da je najznačajniji čimbenik

uspješnog i kvalitetnog kreiranja i ostvarenja nekog međunarodnog posla poduzeće,

odnosno sposobnost zaposlenika nekog poduzeća da realizira poslove međunarodne

trgovine, analizira se i poslovanje, konkretno uvozni posao poduzeća TTM Trgovina

d.o.o. s ciljem da se utvrde odgovarajući postupci pri izvršavanju uvoznog posla koji

vode njegovom uspješnom obavljanju.

Ovom prilikom se zahvaljujem svojoj obitelji i prijateljima na podršci, te mentorici

prof. dr. sc. Blanki Kesić, asistentici doc. dr. sc. Helgi Pavlić Skender na pruženoj

pomoći pri izradi ovog diplomskog rada. Također zahvaljujem direktoru TTM Trgovine

d.o.o. gosp. Sanjinu Mavrincu i djelatnici TTM Trgovine d.o.o. gđici Antoniji Šarliji na

savjetima i korekcijama koji su u velikoj mjeri doprinjeli izradi ovog diplomskog rada.

U Rijeci, 29. kolovoza, 2014. godine

Rene Jefić

II

KAZALO

PREDGOVOR ................................................................................................................. I

KAZALO .........................................................................................................................II

1. UVOD ........................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja .............................................................. 1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze .................................................................... 1

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ................................................................................... 2

1.4. Znanstvene metode ............................................................................................... 2

1.5. Struktura rada ...................................................................................................... 3

2. OPĆE ZNAČAJKE MEĐUNARODNE ŠPEDICIJE .............................................. 5

2.1. Međunarodna špedicija i međunarodni špediter ............................................... 5

2.2. Poslovi međunarodnog špeditera ........................................................................ 6

2.2.1. Glavni poslovi međunarodne špedicije .................................................... 7

2.2.1.1. Tarifno – konjukturni poslovi........................................................ 7

2.2.1.2. Operativni poslovi ......................................................................... 8

2.2.2. Specijalni poslovi špeditera ..................................................................... 11

2.3. Pravni položaj međunarodnog špeditera ......................................................... 13

2.3.1. Pravni akti Republike Hrvatske koji reguliraju poslovanje špeditera13

2.3.1.1. Zakon o obveznim odnosima ....................................................... 14

2.3.1.2. Zakon o provedbi carinskih propisa Europske unije .................. 15

2.3.1.3. Zakon o uvjetima za obavljanje poslova zastupanja u carinskom

postupku. ..................................................................................... 15

2.3.1.4. Opći uvjeti poslovanja međunarodnih otpremnika Hrvatske ..... 16

2.3.2. Međunarodni pravni akti koji reguliraju poslovanje špeditera .......... 16

2.3.3. FIATA i njezina uloga u regulaciji međunarodne špediterske djelatnosti ........................................................................................................... 17

3. TRŽIŠTE POMORSKOG PRIJEVOZA ................................................................ 20

3.1. Karakteristike pomorskog prijevoza ................................................................ 20

3.2. Subjekti tržišta pomorskog prijevoza ............................................................... 25

3.2.1. Naručitelj .................................................................................................. 25

3.2.2. Brodar ....................................................................................................... 25

3.2.3. Krcatelj ..................................................................................................... 26

3.2.4. Primatelj ................................................................................................... 27

3.2.5. Pomorski agent ......................................................................................... 27

3.2.5.1. Podjela pomorskog agenta prema poslovima ............................. 28

3.2.5.2. Osnovni poslovi pomorskog agenta ........................................... 29

3.2.5.3. Specijalni poslovi pomorskog agenta ......................................... 30

3.2.6. Lučki špediter ........................................................................................... 31

4. VAŽNIJE ZNAČAJKE O POSTUPKU UVOZNOG POSLA .............................. 32

4.1. Poslovi uvoza ....................................................................................................... 32

4.2. Incoterms 2010 .................................................................................................... 35

4.3. Tijek redovitog uvoznog posla ........................................................................... 37

4.3.1. Pripremne radnje uvoznog posla ........................................................... 37

III

4.3.2. Operativno izvršenje uvoznog posla ...................................................... 38

4.3.2.1. Sklapanje kupoprodajnog ugovora ............................................. 38

4.3.2.2. Dispozicija špediteru .................................................................. 38

4.3.2.3. Ugovaranje pomorskog prijevoza ............................................... 39

4.3.2.4. Transportno osiguranje robe ..................................................... 41

4.3.2.5. Akreditivni poslovi ...................................................................... 41

4.3.2.6. Prihvat robe ................................................................................ 43

4.3.2.7. Uvozno carinjenje i carinska dokumentacija .............................. 43

4.3.3. Zaključne radnje uvoznog posla ............................................................. 44

5. PRIMJER UVOZNOG POSLA NA PRIMJERU PODUZEĆA TTM

TRGOVINA D.O.O. ...................................................................................................... 45

5.1. Organizacija poslovanja u poduzeću TTM Trgovina d.o.o. ........................... 45

5.2. Primjer uvoznog posla ....................................................................................... 46

5.2.1. Pripremna faza uvoznog posla ............................................................... 47

5.2.2. Operativna faza uvoznog posla ............................................................... 50

5.2.3. Zaključne faze uvoznog posla ................................................................. 52

5.3. Analiza uspješnosti uvoznog posla .................................................................... 53

6. ZAKLJUČAK ............................................................................................................ 55

LITERATURA .............................................................................................................. 57

POPIS TABLICA .......................................................................................................... 60

POPIS GRAFIKONA ................................................................................................... 60

POPIS SHEMA .............................................................................................................. 60

POPIS PRIMJERA ....................................................................................................... 60

POPIS PRILOGA .......................................................................................................... 61

1

1. UVOD

U okviru ovog diplomskog rada istražuje se uvoz tereta morskim putem, te posao uvoza

na primjeru poduzeća TTM Trgovina d.o.o. Uvod ima pet međusobno povezanih

dijelova: 1.) problem, predmet i objekti istraživanja, 2.) radna hipoteza i pomoćne

hipoteze, 3.) svrha i ciljevi istraživanja, 4.) znanstvene metode i 5.) struktura rada. U

nastavku su obrazloženi navedeni dijelovi uvoda.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Organiziranje procesa uvoza robe predstavlja izbor i uključivanje potrebnih i

odgovarajućih aktivnosti koji će dovesti do uspješnog obavljanja posla uvoza. Uvozom

se osigurava nabava robe ili usluge koje se ne proizvode u zemlji, ili se mogu dobiti po

jeftinijoj cijeni nego u okviru nacionalne proizvodnje. Organizacija prijevoza robe

morem omogućuje djelotvornu otpremu, dopremu i provoz robe pomorskim

prijevoznim sredstvima, odnosno brodovima.

U sklopu ove problematike determiniran je problem istraživanja tj. teorijsko i

praktično nepoznavanje postupaka u vezi izvršenja uvoznog posla kao i nepoznavanje

uloge pomorskog prijevoza u poslovima uvoza robe.

Iz problema istraživanja proizlaze i predmeti istraživanja: postupci, odnosno načini na

koji se ostvaruje uvozni posao koristeći pomorski prijevoz te analiza i ocjena

uspješnosti uvoznog posla poduzeća TTM Trgovina d.o.o.

Objekti istraživanja su: međunarodna špedicija, poslovi uvoza, pomorski prijevoz,

TTM Trgovina d.o.o.

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Problem, predmet i objekti istraživanja odredili su temelje za postavljanje radne

hipoteze: na temelju teorijskih i praktičnih spoznaja o postpucima izvršenja uvoznog

2

posla može se utvrditi da se primjenom odgovarajućih postupaka uvozni posao može

uspješno obaviti te pružiti mogućnost zarade i razvoja poslovnom subjektu.

Postavljanjem glavne, radne hipoteze implicira se postavljanje pomoćnih hipoteza.

P.H. 1: Objektivnim znajem o poslovima koje obavlja špediter pri poslovima

međunarodne špedicije moguće je predložiti da on predstavlja ključnu ulogu u

poslovima uvoza robe.

P.H. 2: Sustavnom analizom i sintezom osnovnih značajaka i statističkih podataka

pomorskog prijevoza, moguće je predložiti da je pomorski prijevoz optimalan izbor

prilikom biranja prijevoznog sredstva za međunarodni prijevoz tereta.

P.H. 3: Sustavnim proučavanjem postupaka koje su poduzeli djelatnici poduzeća TTM

Trgovine d.o.o. prilikom uvoznog posla iz Kuvajta, moguće je predložiti optimalne

postupke kojima se osigurava uspješno obavljanje uvoznog psola.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja u skladu je s prethodno iznešenim predmetom istraživanja i

postavljenom radnom i pomoćnim hipotezama. Svrha istraživanja je prikazati kako se

odvija posao uvoza tereta odnosno robe morem. Ciljevi istraživanja su: prikazati sve

sudionike i procese koji se pojavljuju u poslu uvoza robe morem te obrazložiti njihove

uloge. Nadalje cilj je analizirati primjer uvoznog posla TTM Trgovine d.o.o. i na

temelju te analize prikazati koji poslovi prethode samom uvozu, poslovi koji se

obavljaju tijekom uvoza te završne poslove nakon uvoza te analizom uspješnosti

dokazati da je posao izvršen u skladu sa planovima poduzeća.

1.4. Znanstvene metode

S obzirom na svrhu i cilj, najvažniju ulogu u nastanku diplomskog rada su imale metode

analize i sinteze stručne literature, metoda deskripcije kojom je opisana teorija i

utvrđene činjenice, metoda klasifikacije kojom su definirani određeni pojmovi te

metoda kompilacije gdje su se primjenjivala dijela različitih autora u vezi s izabranim

istraživačkim problemom. Također su se koristile induktivna i deduktivna metoda,

metoda dokazivanja te statistička metoda.

3

1.5. Struktura rada

Diplomski rad sastoji se od šest dijelova.

U prvom dijelu s naslovom UVOD formuliran je problem, predmet te objekt

istraživanja, postavljena je radna hipoteza kao i pomoćne hipoteze. Iznesena je svrha

istraživanja i ciljevi istraživanja. Nakon toga su iznesene znanstvene metode koje su se

koristile pri istraživanju odnosno izradi diplomskog rada i na kraju je obrazložena

struktura diplomskog rada.

Drugi dio s naslovom OPĆE ZNAČAJKE MEĐUNARODNE ŠPEDICIJE objašnjeno

je što je to međunarodna špedicija i međunarodni špediter kao sudionik u poslovima

uvoza. Definirani su i poslovi međunarodnog špeditera te je objašnjeno kako špediter

omogućava drugoj osobi da ostvari ekonomsku korist svojim djelovanjem, odnosno

omogućava razvoj gospodarstva a da pritom i sam ostvaruje ekonomsku korist. Nadalje

u ovom dijelu je prikazan i pravni položaj špeditera te pravni akti koji reguliraju

poslovanje špeditera.

U trećem dijelu diplomskog rada, s naslovom TRŽIŠTE POMORSKOG PRIJEVOZA

opisane su karakteristike pomorskog prijevoza, nabrojani su svi sudionici tržišta

pomorskog prijevoza te elaborirani njihovi poslovi i uloge na tržištu. Prikazana je

povezanost razvoja pomorskog prijevoza i povećanja sveukupne svjetske trgovine.

Četvrti dio naslovljen VAŽNIJE ZNAČAJKE O POSTUPKU UVOZNOG POSLA

govori konkretno o poslovima uvoza. Prikazani su subjekti uvoznog posla i njihove

uloge, zatim je opisan redoviti posao uvoza robe i to po fazama uvoznog posla. Za

svaku fazu uvoznog posla objašnjeni su procesi koji se događaju te nabrojana

dokumentacija koja prati izvršenje posla.

U petom dijelu s naslovom PRIMJER UVOZNOG POSLA NA PODUZEĆU TTM

TRGOVINA D.O.O. analiziran je uvozni posao poduzeća TTM Trgovina d.o.o. U

prvom dijelu je opisana organizacija poslovanja kako bi se stekao dojam kako i zašto se

4

poduzeće odlučilo za uvoz polietilena iz Kuvajta. Nakon toga analiziran je sam uvozni

posao također po fazama te su objašnjeni svi poslovi koji su se obavljali prilikom

izvršenja posla. Na kraju je napravljena analiza uspješnosti kako bi se utvrdilo da li je

posao ispunio očekivanja poduzeća i pridonio razvoju poslovnog subjekta.

Posljednji, šesti dio s kojim rad i završava jest ZAKLJUČAK u kojem je predstavljena

sinteza rezultata istraživanja kojima je dokazana postavljena hipoteza kao i pomoćne

hipoteze.

5

2. OPĆE ZNAČAJKE MEĐUNARODNE ŠPEDICIJE

U ovom dijelu rada navode se: 1) Međunarodna špedicija i međunarodni špediter, 2)

Poslovi međunarodnog špeditera i 3) Pravni položaj špeditera.

2.1. Međunarodna špedicija i međunarodni špediter

Jednu od ključnih uloga u poslovima uvoza robe iz jedne zemlje u drugu zauzima osoba

koja je zadužena za organizaciju prijevoza, odnosno špediter. Iz tog razloga potrebno je

definirati špeditera i međunarodnu špediciju. Razvojem međunarodne trgovine u smislu

sve većeg obujma trgovine između različitih subjekata, javila se potreba za

specijaliziranom djelatnosti koja će omogućiti povezivanje subjekata, odnosno

korisnicima prijevoza da u pravodobnom trenutku imaju na raspologanju prijevozno

sredstvo za otpremu svoje robe, a u isto vrijeme omogućiti prijevoznicima odnosno

vlasnicima tih prijevoznih sredstava da popune svoje prijevozne kapacitete tom robom.

Djelatnost koja je nastala i kojoj je osnovni smisao i svrha određivanje optimalnog

prijevoznog rješenja te organizacija i provedba prijevoza robe jest špedicija.

Kako bi se objasnio pojam međunarodne špedicije i međunarodnog špeditera potrebno

je prvo definirati opći pojam špedicije te špeditera. Špedicija se definira od strane raznih

autora pa tako prema dr. Anti Turini (1965, p. 25) smatra se da pod špedicijom treba

razumijeti specijaliziranu privrednu djelatnost koja se bavi organizacijom otpreme robe

i drugim poslovima koji su s tim u vezi. Špediciju obavlja špediter, a to je privrednik,

pravna ili fizička osoba koja se isključivo i obrtimice bavi organizacijom otpreme robe

svojih komitenata pomoću vozara i drugim poslovima koji su s tim u vezi.

Djelatnost špedicije je usko vezana uz područje tehnologije prometa jer u srži djelatnosti

špeditera je organizacija transporta odnosno otprema i doprema robe. Međutim, moderni

špediter osim što mora dobro poznavati razne tehnologije prometa, on mora poznavati i

razne prometne, carinske i vanjskotrgovinske propise, zatim mora biti u mogućnosti

sklopiti ugovor o osiguranju za robu koja je u prijevozu, mora ishodovati sva potrebna

6

odobrenja i dozvole koje su potrebne za prijevoz, uvoz, izvoz i carinu a uz sve to mora

biti racionalan i uvijek težiti tome da prijevozni trošak bude što manji kako bi

naposljetku uspio prodati svoje usluge komitentu i opstati kao ekonomski subjekt.

Poslovi međunarodne špedicije prema prof. Zeleniki (Zelenika, 1996, p. 52) su

privredne usluge vanjskotrgovinskog prometa, odnosno poslovi: otpreme robe iz vlastite

u strane zemlje (izvozna špedicija), dopreme robe iz stranih u vlastitu zemlju (uvozna

špedicija) i provoza robe između stranih preko vlastite zemlje (provozna ili tranzitna

špedicija) koje obavljaju međunarodni špediteri. Nadalje prema prof. Zeleniki

međunarodni špediter je privrednik, pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje

poslova vanjskotrgovinskog prometa, koja isključivo i u obliku stalnog zanimanja

zaključuje u svoje ime i za tuđi račun (kao komisionar), u tuđe ime i za tuđi račun (kao

agent) i u svoje ime i za svoj račun (kao samostalna kategorija privrednika) ugovore

potrebne pri organiziranju otpreme (izvoza), dopreme (uvoza), i provoza (tranzita) robe

svojih nalogodavaca. Iz ovih definicija zaključuje se da je špedicija poseban oblik

posredništva koja se bavi organizacijom otpreme i dopreme robe ali i drugim poslovima

koji su s time u vezi. Špediter kao nositelj prijevoznog pothvata mora koordinirati

između svih sudionika te kontrolirati robu na čitavom putu.

2.2. Poslovi međunarodnog špeditera

Tema ovog diplomskog rada usko je vezana uz poslove koje špediter mora obavljati

prilikom uvoza robe, to je razlog zbog kojeg se u nastavku ovog poglavlja objašnjava

koji su poslovi koje špediter obavlja. Poslovi koje špediter mora obavljati u vezi svoje

djelatnosti raznovrsni su i kompleksni. Uobičajena praksa kod svih autora koji su

sistematski pokušali nabrojati poslove međunarodnog špeditera je ta da se poslovi

špeditera podjele u dvije skupine a to su: glavni (osnovni) poslovi špeditera bez koje je

nezamisliva funkcija špeditera te specijalni (ostali) poslovi špeditera koje on obavlja

povremeno, i koji nisu obavezni za svaki špediterski posao, odnosno nije ih potrebno

izvršiti da se ispuni glavni cilj špeditera a to je otprema, doprema ili tranzit robe.

7

2.2.1. Glavni poslovi međunarodne špedicije

Glavni poslovi špeditera su oni poslovi koje špediter obavlja u sklopu svoje osnovne

djelatnosti. Prema prof. Ivakoviću, dr. Stankoviću te prof. Šafranu ti poslovi špeditera u

organizacijskom smislu svrstavaju se još u sljedeće dvije funkcionalne cjeline

(Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p. 129): 1. Tarifno – konjukturni poslovi i 2.

Operativni poslovi

2.2.1.1. Tarifno – konjukturni poslovi

Tarifno – konjukturni poslovi su svi poslovi koji obuhvaćaju aktivnosti koje špediter

obuhvaća radi unaprjeđenja tržišne pozicije, pružanja stručne pomoći komitentima te

pružanja stručne podrške operativnom sektoru svojeg poduzeća. Najvažniji tarifno-

konjukturni poslovi su: istraživanje tržišta, akvizicija, ugovori i ponude za obavljanje

špediterske usluge, stručni savjeti i informacije, instradacija, refakcije, stimulacije i

agencijske provizije, reklamacije. (Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p. 129)

Pod pojmom istraživanje tržišta smatra se prikupljanje informacijama o raznim

aktivnostima prijevoznika, robno-transportnih centara, terminala, luka, uvoznika te

izvoznika. Istraživanje tržišta bitno je kao i u svakoj drugoj djelatnosti pa tako i u

špediterskoj kako bi se donjele ispravne odluke u tekućem poslovanju ali i za planiranje

budućih poslovnih aktivnosti.

Akvizicijom se smatraju aktivnosti koje špediter poduzima kako bi privukao nove

klijente i nove poslove. Te aktivnosti moraju biti usmjerene na proširenje obujma posla

novim tehnologijama, konkurentnim cijenama te kvalitetom usluge.

Ponude i ugovori uređuju odnose između komintenta i špeditera u vezi određenog

posla. Obostrano prihvaćanje uvjeta koji su izneseni u ovim dokumentima pravno su

obvezujući što znači da obvezuje obje strane na primjenu uvjeta koji su navedeni u

njima.

8

U radu je prije spomenuto kako špediter mora poznavati tehnologije svih prometnih

grana kao i propise odnosno zakone u vanjskoj trgovini. Špediter, kao dobar

gospodarstvenik će pratiti kretanja na tržištu ponudu i potražnje prijevoznih kapaciteta.

U vezi s time špediter daje svojim klijentima stručne savjete i informacije te je

nezaobilazan subjekt u zaključivanju međunarodnih ugovora.

Instradacija je nedvojbeno najvažniji posao međunarodnog špeditera. Instradacija

podrazumijeva određivanje (izbor) optimalnog prijevoznog puta kojim će se roba

otpremiti, dopremiti ili tranzitirati od otpremnog mjesta u jednoj do odredišnog mjesta u

drugoj državi, određivanje (izbor) optimalnog prijevoznog sredstva kojim će roba biti

optimalno otpremljena, dopremljena ili tranzitirana na određenom putu, određivanje

najpovoljnijeg načina prijevoza odnosno tehnologije transporta i određivanje

najpovljnijeg vremena u kojemu robu treba otpremiti, dopremiti ili tranzitirati od

otpremnog do odredišnog mjesta. (Zelenika, 1996, p. 118) Špediter dakle od više

prijevoznih rješenja mora odrediti ono rješenje koje je najbolje za komitenta.

Pod pojmom refakcija smatra se povrat dijela ukupno plaćenih prijevoznih troškova

(prevoznine) unutar određenog vremenskog razdoblja. (Ivaković, Stanković, Šafran,

2010, p. 133) Stimulacije mogu dati prijevoznici špediteru kao određenu nagradu ako

špediter konstantno otprema i doprema veliku količinu robe, dok proviziju prijevoznik

odobrava špediteru temeljem agencijskog ugovora kao nagradu za zapošljavanje

prijevoznih kapaciteta.

Reklamacije nastaju kada su povrijeđena prava subjekta iz ugovoru o prijevozu.

Subjekt čija su prava povrijeđena ima pravo na povrat naplaćenih prijevoznih troškova

ili drugih potraživanja nastala iz ugovora o prijevozu. Najčešće se reklamacije javljaju u

slučaju gubitka ili oštećenja robe te prekoraćenja dostavnog roka.

2.2.1.2. Operativni poslovi

Operativni poslovi su konkretne radnje koje špediter obavlja pri otpremi i dopremi robe

u međunarodnom prometu. Pod operativnim poslovima smatraju se slijedeće radnje:

prijam dipozicije i pozicioniranje, disponiranje, zaključivanje prijevoznih kapaciteta,

9

ugovaranje prijevoza i ispostavljanje prijevoznih isprava, ugovaranje prekrcaja i

skladištenja, osiguranje robe u prijevozu, predaja robe na prijevoz i ukrcaj, prihvat robe

i iskrcaj, angažiranje ispekcijskih službi, zastupanje u carinskom postupku te aviziranje.

Dispozicija je nalog koji komintent daje špediteru za otpremu ili dopremu robe,

zastupanje u carinskom postupku kao i za obavljanje drugih radnji. Dispozicija mora

sadržavati podatke koji su špediteru bitni kako bi on osigurao njezino izvršenje.

Špediter sam izrađuje formu dispozicije te dostavlja primjerke svojim komitentima kako

bi ubrzali i olakšali prikupljanje informacija, međutim komintent može sam dostaviti

dispoziciju špediteru uz uvjet da je u njoj dostavio sve potrebne podatke.

Pozicioniranje je u biti unutarnja organizacija poslovanja špeditera, odnosno špediter

svakoj primljenoj dispoziciji daje broj pozicije te je uvodi u bazu podataka kako bi

mogao pratiti svaku određenu pošiljku. Sve radnje koje se poduzimaju u vezi iste

pošiljke imati će isti pozicijski broj.

Disponiranje jest davanje naloga i uputa subjektima koji su uključeni u praktičnu

provedbu prijevoza. Pod pojmom disponiranja smatra se praktično provođenje svih

elemenata koji su izneseni u instradaciji a sve to u svrhu nesmetanog i pravodobnog

odvijanja prijevoza.

Pod zaključivanjem prijevoznih kapaciteta smatra se da špediter pravodobno na

tržištu odabire najpovoljnijeg prijevoznika ponajprije zastupajući interese svog

komitenta te zaključuje potreban teretni prostor.

Špediter ispunjava svoju primarnu zadaću otpreme ili dopreme robe kada ugovora

prijevoz te ispostavlja prijevozne isprave. Prema prijevozniku špediter najčešče

nastupa u svoje ime, a za račun komitenta te može biti naveden kao pošiljatelj u

prijevoznoj ispravi. Također se može pojaviti i kao primatelj pošiljke kada ga se

obavještava (avizira) o pristigloj pošiljci.

Poslovi prekrcaja i skladištenja robe neizbježni su dio međunarodne trgovine koja

najčešće zahtjeva prenošenje tereta iz jednog prijevoznog sredstva u drugo, te prijenos

10

tereta iz jednog skladišta u drugo, kao i skladištenje robe u lukama, terminalima ili

carinskim skladištima. U skupinu ovih poslova ubraja se pakiranje odnosno priprema

robe za transport, njezin ukrcaj na prijevozno sredstvo te iskrcaj iz njega. Prekrcaj robe

nezaobilazan je kod multimodalnog1 prijevoza zbog toga što roba prelazi s jedne u

drugu prometnu granu. Pri tome se najčešće javlja i potreba za skladištenjem robe zbog

usklađenja pojedinih faza prijevoza.

Transportno osiguranje robe špediter će obaviti ako je komitent to zatražio. Prilikom

zahtjevanja osiguranja komitent bi trebao navesti vrijednost osigurane robe, rizike od

kojih se želi osigurati te prijevozni put ili dio puta u kojem se traži osiguranje. Ako

komitent nije naveo rizike tada će špediter osigurati samo osnovne transportne rizike.

Predaji robe na prijevoz i ukrcaj prethodi posao pripreme robe za prijevoz, odnosno

roba koja se predaje mora biti spremna za prijevoz što pretpostavlja da je roba upakirana

u odgovarajuću transportnu ambalažu te da je predana prijevozniku po pravilima

prometne grane.

Kod prihvata robe i iskrcaja špediter obavlja funkciju primatelja robe. Špediter

obavlja sve radnje iskrcaja i preuzimanja robe od prijevoznika te po potrebi organizira

daljnju otpremu ili dostavu robe krajnjem primatelju.

Određene vrste roba zahtjevaju odobrenja nadležnih institucija kako bi se njima moglo

trgovati. Kontrola tih roba obavlja se od strane nadležnih inspekcijskih službi i to

najčešće odmah na graničnom prijelazu ili na mjestu carinjenja robe.

Špediter zastupa svog komitenta u carinskom postupku kao njegov opunomoćenik.

Punomoć špediter dobiva dispozicijom komitenta, a poslove zastupanja može obavljati

samo ako ima za to odobrenje nadležnih institucija. Poslove zastupanja u carinskom

1 Međunarodni multimodalni transport je skup međusobno povezanih i međuutjecajnih prometno-

tehnoloških aktivnosti, koji omogučuju da se od proizvođača iz države ‘’A’’ do potrošaća u državu ‘’B’’, ili posredstvom države ‘’C’’, manipulacija i transport robe izvrši brzo, sigurno i ekonomično s najmanje dva različita prijevozna sredstva i na temelju jedinstvenoga ugovora o prijevozu, odnosno jedne prijevozne isprave, a cjelokupni transportni pothvat izvršava ili organizira jedan operator transporta. (Nikolić, 2003, p. 96)

11

postupku mogu obavljati ovlašteni carinski otpremnici, a carinsku deklaraciju u ime

ovlaštenog carinskog otpremnika podnosi ovlašteni carinski zastupnik. (Zakon o

provedbi carinskih propisa Europske Unije, 2013). Temeljeg ovog zakona špediter je

ovlašteni carinski zastupnik i kao takav odgovoran je za istinitost podataka navedenih u

carinskom postupku u istoj mjeri kao i uvoznik odnosno izvoznik.

Pod pojmom aviziranje smtra se informiranje komitenta o izvršenju pojedinih radnjih

koje su značajne za određene točke na prijevoznom putu. Pravodobno aviziranje nužno

je kako bi se sve potrebne radnje obavile na vrijeme a sve to u svrhu nesmetanog

odvijanja prijevoza.

2.2.2. Specijalni poslovi špeditera

Specijalni poslovi špeditera su poslovi kojima špediter kompletira odnosno proširuje

svoju ponudu usluga. Oni ne spadaju u ispunjenje osnovnog zadatka špeditera no, te

dodatne usluge koje špediter može obaviti za svog komitenta uvelike će olakšati

cjelokupni proces prijevoza robe. Specijalni poslovi špeditera prema Ivakoviću i

suradnicima su sljedeći (Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p. 197): kontrola kakvoće i

količine robe, uzimanje uzoraka, praćenje transporta, doleđivanje, izdavanje garantnih

pisama, zastupanje u slučaju havarije, naplata robe, leasing poslovi.

Kontrola kakvoće robe obavlja se na odgovarajući način od strane osoba ili tvrtki koje

moraju imati potrebna znanja i uvjete kako bi pravilno ocjenili kakvoću robe. Najčešće

se zahtjeva da osoba koja kontrolira kakvoću robe mora imati određene certifikate,

dozvole i stručne djelatnike koji su osoposbljeni za kontrolu različitih roba. Ako

špediter zadovoljava te uvjete onda on može obaviti kontrolu kakvoće robe. Kod

pregleda količine robe uspoređuju se podaci koji su upisani u prijevoznim ispravama i

stvarno stanje.

Vezano uz kontrolu kakvoće jest uzimanje uzoraka robe. Naime, često robu posebne

vrste nije moguće pregledati na licu mjesta nego za to postoje posebni laboratoriji ili

12

druge ustanove za kontrolu kakvoće. Uzorci se uzimaju samo na početku i na kraju puta,

te se o uzimanju uzoraka vodi evidencija koju potpisuju ovlaštene osobe.

Praćenje transporta organizira se samo za jako vrijedne terete, za terete koji su

dimenzijama izvan standarda i za prijevoz živih životinja kada se špeditera može

angažirati za hranjenje i pojenje životinja.

Osim brige o životinjama treba se brinuti i o robi koja se može pokvariti. U smislu

zaštite takve robe najčešće je potrebno doleđivanje robe.

Kao i kod svakog drugog jamstva, jamčevno ili garantno pismo podrazumjeva da se

neka treća osoba obvezuje (garantira) da će namiriti vjerovnika ako to glavni dužnik ne

učini. Kod špediterskih poslova jamčevna pisma izdaju se u pomorskom prijevozu kada

se izdaje jamčevno pismo za raspolaganjem teretom bez originalne teretnice u slučaju

kada teret stigne prije originalnih isprava te kada se želi ishoditi čista teretnica2

Uloga špeditera kod zastupanja u slučaju havarije sastoji se od toga da špediter

zastupa svog komitenta pred havarijskom komisijom te prikuplja potrebnu

dokumentaciju kojom će se uvrditi njegovo sudjelovanje u zajedničkoj šteti.

Špediter kada ispostavi robu primatelju može kod manjih iznosa direktno od primatelja

naplatiti vrijednost robe. Takav način naplate naziva se još i naplata pouzećem.

Špediter će primljeni iznos prebaciti na račun svog nalogodavatelja i najčešće za to uzeti

proviziju.

Lizing je specifičan oblik tuđega – vanjskog financiranja, odnosno financiranja iz

pozajmljenih izvora. U biti se pod lizingom podrazumijeva ugovor o uvjetima najma

(zakupa), sklopljen između jednog davatelja i jednog primatelja predmeta lizinga za

određeno razdoblje, koji se, u pravilu, do isteka ugovorenog razdoblja najma ne može

2 Čista teretnica – eng. Clean bill of lading je terenica na kojoj brodar, prigodom primitka robe za

prijevoz, nije upisao nikakve primjedbe u vezi sa stanjem, količinom, težinom, ambalažom i pakiranjem robe. Primatelj robe (kupac-uvoznik) zainteresiran je da mu se kupljena roba isporuči u ispravnom stanju, a jedini dokument iz kojeg to može vidjeti jest čista teretnica. (Andrijanić, 2005, p. 196)

13

otkazati. (Andrijanić, 2005, p. 274) Zakup odnosno leasing kod špeditera

podrazumijeva sklapanje ugovora o upotrebi prijevoznih sredstava uz plaćanje naknade

za korištenje.

2.3. Pravni položaj međunarodnog špeditera

Međunarodni špediter po samoj prirodi svog posla ne može biti reguliran jedinstvenim

pravnim aktom. Cilj svih pravnih pravila pa tako i onih koji određuju djelovanje

špeditera jest da urede društvene odnese i da utječu na ponašanje ljudi radi održavanja

određenog društvenog uređenja koje je u interesu vladajuće skupine ljudi, odnosno svih

ljudi u određenoj zajednici. Pravna pravila razvijala su se paralelno s razvojem prometa

i transporta, pa se tako javlja potreba da se prometno i transportno pravo osamostale kao

specifične grane prava. Daljnji ubrzani razvoj međunarodnog prometa i transporta

nametnulo je potrebu osamostaljivanja špediterova prava, pa se tako u drugoj polovici

20. stoljeća špediterovo pravo odvaja iz trgovačkog i prometnog prava u posebnu granu

prava. Špediterovo pravo je sustav svih pravnih pravila (prisilnopravnih i

autonomnopravnih) kojima se uređuju pravni odnosi između špeditera i njihovih

nalogodavatelja (tj. izvoznika i uvoznika), ali i između špeditera i trećih osoba, odnosno

pravnih subjekata koje špediteri angažiraju u procesima otpreme, dopreme i provoza

nalogodavateljevih pošiljaka. (Zelenika, 2001, p. 64)

Pravila koja uređuju odnose između špeditera i drugih sudionika imaju izvore u

nacionalnom pravu i u međunarodnom pravu. U nastavku ovog poglavlja objašnjavaju

se prisilni pravni akti i autonomni izvori prava koji reguliraju poslovanje špeditera.

2.3.1. Pravni akti Republike Hrvatske koji reguliraju poslovanje špeditera

Repubika Hrvatska po mnogoćemu pokušava pratiti razvijene europske države, pa tako

je i hrvatski špediter u gotovo identičnom pravnom položaju kao i njegovi kolege iz

zapadnih zemalja. U svim državama postoje zakonski izvori prava koje donosi

zakonodavac i to su prisilna pravna pravila, odnosno ona se ne mogu isključiti

14

sklopljenim ugovorima, dakle takva pravila se moraju poštivati. U ovu skupinu, a u vezi

špeditereve djelatnosti u Republici Hrvatskoj ubraja se: Zakon o obveznim odnosima

(2005, N.N. no. 35.), Zakon o provedbi carinskih propisa Europske unije (2013, N.N.

no. 54.) te Zakon o uvjetima za obavljanje poslova zastupanja u carinskom postupku

(2001 N.N. no. 92.). Po snazi ispod zakona su podzakonski pravni akti. Podzakonski

pravni akti moraju biti u potpunosti u skladu sa višim pravnim aktima. Neki od bitnih

podzakonskih aktata koji reguliraju poslovanje špeditera u Republici Hrvatskoj su:

Pravilnik o davanju odobrenja za obavljanje poslova ovlaštenim carinskim

otpremnicima i ovlaštenim carinskim zastupnicima (2002, N.N. no. 93.) i Pravilnik o

polaganju stručnog ispita za ovlaštenoga carinskog zastupnika (2014, N.N. no. 9).

Autonomni pravni izvori su oni izvori koji nisu potekli od zakonodavatelja, a najvažniji

među njima su: Opći uvjeti poslovanja međunarodnih otpremnika3 Hrvatske.

2.3.1.1. Zakon o obveznim odnosima

U ovom Zakonu (2005, N.N. no. 35.) nalaze se temelji za reguliranje prava i obveza

između špeditera i nalogodavatelja. Odsjek 22. ovog Zakona bavi se ugovorom o

otpremi odnosno špediciji. U prvom dijelu, izneseno je definiranje pojma ugovora o

otpremi a on je po ovom Zakonu ugovor kojem se obvezuje otpremnik radi prijevoza

stvari sklopiti, u svoje ime a za račun nalogodavca, ugovor o prijevozu i druge ugovore

potrebne za izvršavanje prijevoza te obaviti ostale uobičajene poslove i radnje, a

nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu naknadu. Ovim Zakonom špediter je

afirmiran u statusu komisionara, dakle obavlja špediterske poslove u svoje ime, a za tuđi

račun, odnosno po nalogu i za račun svojega komitenta. Dalje Zakonom se definira da

ako je ugovorom predviđeno, otpremnik može sklopiti ugovor o prijevozu i poduzimati

druge pravne radnje u ime i za račun nalogodavca. (Zakon o obveznim odnosima, 2005,

čl. 849.) Ovim stavkom Zakona govori se da špediter može zaključivati ugovore i

obavljati druge pravne radnje u statusu agenta, odnosno zastupnika. U nastavku ovog

Zakona formulirane su obveze špeditera i nalogodavca, definirani su posebni slučajevi

otpremanja te je regulirano založno pravo špeditera.

3 Pojam otpremnik se koristi umjesto pojma špediter u raznoj znanstvenoj i stručnoj literaturi te pravnim

nacionalnim i međunarodnim izvorima.

15

2.3.1.2. Zakon o provedbi carinskih propisa Europske unije

Preteča ovog Zakona bio je Carinski zakon, koji je prestao važiti 30.06.2013. ulaskom

Hrvatske u Europsku Uniju. U ovom Zakonu (2013, N.N. no. 54.) nalaze se pravila o

zastupanju u carinskom postupku. U članku 6. stavak 1. ovog Zakona govori se da

poslove zastupanja u carisnkom postupku mogu obavljati ovlašteni carinski otpremnici,

a carinsku deklaraciju u ime ovlaštenog carinskog otpremnika podnosi ovlašteni

carisnki zastupnik. (Zakon o provedbi carinskih propisa Europske unije, 2013, čl. 6.)

Dalje, stavak 3. istog članka govori da će se uvjeti za obavljanje poslova zastupanja u

carinskom postupku urediti posebnim zakonom, a taj je Zakon o uvjetima za obavljanje

poslova zastupanja u carinskom postupku.

2.3.1.3. Zakon o uvjetima za obavljanje poslova zastupanja u carinskom postupku.

Po ovom Zakonu (2001, N.N. no. 92.) obavljanje poslova zastupnika u postupku

carinjenja robe povjerava se ovlaštenim carinskim otpremnicima odnosno špediterima,

kao poduzetncima specijaliziranim za obavljanje tih stručnih poslova i preuzimanja

rizika povezanih sa sudjelovanjem u postupku carinjenja robe. U članku 2. ovog Zakona

govori se da u slučaju kada osobe podnose carinsku deklaraciju u ime i za račun druge

osobe ili u svoje ime a za račun druge osobe, carinsku deklaraciju u ime ovlaštenog

carinskog otpremnika može potpisati samo osoba koja ima odabrenje za obavljanje

poslova carinskog zastupanja (ovlašteni carinski zastupnik). Ako carinsku deklaraciju za

robu podnosi trgovačko društvo ili trgovac pojedinac u svoje ime i za svoj račun,

carinsku deklaraciju može potpisati samo osoba koja ima odobrenje za obavljanje

poslova ovlaštenoga carinskog zastupnika. (Zakon o uvjetima za obavljanje poslova

zastupanja u carinskom postupku, 2001, čl. 2.) Poslove zastupanja u carinskom

postupku mogu obavljati samo trgovačka poduzeća ili pojedinci koji su dobili odobrenje

Carinske uprave Ministarstva financija. Špediter kada je ovlašten može podnositi

carinsku deklaraciju u svoje ime, a za račun druge osobe (kao komisionar), u ime i za

račun druge osobe (kao agent, zastupnik) i u svoje ime i za svoj račun (kao samostalni

gospodarstvenik).

16

2.3.1.4. Opći uvjeti poslovanja međunarodnih otpremnika Hrvatske

Opći uvjeti poslovanja predstavljaju autonomni izvor prava i sadrže pravila kojima se

pobliže uređuje ugovor između otpremnika i nalogodavatelja. (Opći uvjeti poslovanja

međunarodnih otpremnika, 2014) Opći uvjeti poslovanja međunarodnih otpremnika

Hrvatske navode otpremničke poslove, te sadrže odredbe o ponudi, nalogu za otpremu

(dispoziciji), prihvatu i predaji stvari, prijevoznim i popratnim dokumentima, prispjeću

oštećene pošiljke i postupku s istom, određivanju prijevoznog puta i načina prijevoza

(instradaciji), rokovima izvršenja , pregledu pakiranja, utvrđivanju količine, uzimanju

uzoraka, carinjenju, osiguranju, naknadi za usluge i naknadi troškova, odgovornosti

otpremnika, zadržavanju i zalogu robe te rješavanju sporova.

2.3.2. Međunarodni pravni akti koji reguliraju poslovanje špeditera

U pravnim sustavima zemalja različito se tretira špeditera, odnosno njegovu

odgovornost u obavljanju poslova. U Europi se razlikuju njemački i francuski pravni

sustav. Njemački kao sustav manje odgovornosti, odnosno špediter odgovara za izbor

vozara i drugih osoba ali ne odgovora za njihov rad, dok kod francuskog pravnog

sustava špediter odgovara i za izbor i za rad vozara i drugih osoba kao i za izbor i za rad

međušpeditera4 i podšpeditera5

. Razlikuje se još i anglosaksonski pravni sustav gdje je

špediter agent, odnosno posrednik koji obavlja poslove u tuđe ime i za tuđi račun tako

da špediter u Engleskoj ne odgovara nalogodavcu za rad trećih osoba. (Zelenika, 2001,

p. 88)

Zbog gore navedenih razlika u tumačenju špediterove odgovornosti još od kraja 19.

stoljeća, pod okriljima različitih međunarodnih organizacija, bilo je nekoliko pokušaja

međunarodnog pravnog uređenja ugovora o prijevozu robe. To je vrlo težak zadatak jer

je potrebno u najvećoj mogućoj mjeri približiti različita rješenja nacionalnih

zakonodavstava u pogledu uređenja niza pitanja koja se neizostavno javljaju pri

4 Međušpediter je špediter na kojega je glavni špediter prenio djelomično izvršenje špediterskog posla.

5 Podšpediter je špediter na kojega je glavni špediter prenio u cjelini izvršenje špediterskog posla.

17

sklapanju i izvršavanju ugovora o prijevozu. Različita rješenja nacionalnih

zakonodavstava rezultat su činjenice da su pojedine zemlje svojim pravnim normama

zaštitile položaj vlastitih prijevoznika, dok su druge zaštitile položaj krcatelja,

nametnuvši prijevoznicima strožu odgovornost. Radi postizanja kompromisnih rješenja

donesena su četiri međunarodnih ugovora – konvencija i protokola kojima se to

pokušalo ostvariti s više ili manje uspjeha. Kako se međunarodna trgovina u najvećem

obujmu odvijala (i još uvijek se odvija) morem, međunarodni ugovori su išli tim

smjerom, odnosno njima se pokušalo regulirati pomorski prijevoz, pa tako neke

konvencije više nalikuju na obrasce teretnice (npr. Haaška pravila) nego međunarodne

ugovore. Tako je 1924. godine donesena Međunarodna konvencija za izjednačenje

nekih pravila o teretnici (Međunarodna konvencija za izjednačenje nekih pravila o

teretnici, Haaška pravila, 1924), koja je do sada dva puta bila izmijenjena i dopunjena -

Protokolom iz 1968. (Visbyska pravila, koja se zajedno s tekstom Haaških pravila

nazivaju Haaško-visbyska pravila), a zatim i Protokolom iz 1979. (tzv. SDR protokol).

U određenom krugu država koje se mogu okarakterizirati kao “državama ukrcaja

tereta” (za razliku od “država prijevoznika”) rješenja Haaško-visbyskih pravila

ocijenjena su kao odviše naklonjena pomorskim prijevoznicima, pa se, nakon gotovo

20. godina rada, 1978. godine usvojila Konvencija o prijevozu robe morem (Hamburška

pravila). Treba napomenuti kako zadovoljavajući stupanj unifikacije i dalje nije

postignut zbog toga što je moguće da određena država bude potpisnik samo Haaških

pravila, ili samo izmjena Haaških pravila (Haaško-visbyska pravila i SDR protokol) a,

može biti i potpisnica Haaških pravila i njihovih izmjena (u ovu skupinu spada

Hrvatska). Pored toga, država može biti potpisnica Hamburških pravila, u tom slučaju

ne može biti stranka Haaških pravila. Naposljetku postoje države koje nisu potpisale niti

jedan od ovih međunarodnih ugovora. (Marin, 2011, p. 230)

2.3.3. FIATA i njezina uloga u regulaciji međunarodne špediterske djelatnosti

FIATA je Međunarodni savez špediterskih udruženja i njegova uloga je unaprijeđenje

špediterske djelatnosti u svijetu. Sukladno s tom ulogom FIATA sudjeluje u radu

mnogih međunarodnih udruga kao i institucija UN-a koje donose prije spomenute

međunarodne konvencije koje utječu na špeditersku djelatnost. Djelovanje FIATA-e se

18

najviše očituje kroz dokumente koji omogućuju jednostavnije rukovanje robom za

vrijeme prijevoznog procesa.

FIATA dokumenti imaju odličnu reputaciju i prepoznati su u svijetu kao dokumenti

tradicije i povjerenja. Oni su u prošlosti uvelike doprinjeli unaprijeđenju međunarodne

trgovine i u budućnosti će se nastaviti koristiti kao vrijedni instrumenti međunarodne

trgovine. (FIATA – Documents, 2014)

FIATA dokumenti su: (FIATA Reference Handbook, 2014.)

· FBL (FIATA Multimodal Transport Bill of Lading, negotiable) - FIATA-ina

teretnica za intermodalni6 prijevoz, negocijabilna

7, koristi se u intermodalnom

prijevozu kako bi se izbjeglo izdavanje više prijevoznih isprava za svaku

prometnu granu koja će se koristiti u prijevozu određene robe. Međunarodni

špediteri vrlo često izdaju FIATA teretnicu za multimodalni transport i time

preuzimaju obavezu da će izvršiti ili osigurati izvršenje međunarodnog

multimodalnog transporta robe. Oni, prema Standardnim uvjetima FIATA

teretnice, odgovaraju za radnje i propuste svih sudionika čijim su se uslugama

stvarno služili u izvršenju ugovora o međunarodnom multimodalnom prijevozu,

kao za svoje vlasitte radnje i propuste. (Zelenika, 2001, p. 82) FIATA FBL se

temelji na pravilima UN-ove Konvencije o međunarodnom multimodalnom

prijevozu robe (United Nations Convention on International Multimodal

Transport of Goods), navedena pravila nastala su suradnjom vladinih i

nevladinih međunarodnih organizacija te kao takva predstavljaju autonomno

pravo.

· FIATA FCR (Forwarders Certificate of Receipt) - FIATA-ina špediterska

potvrda kojom špediter potvrđuje da je određenog dana u određenom mjestu

primio robu u naizgled ispravnom stanju radi daljnje otpreme.

· FIATA FCT (Forwarders Certificate of Transport) – FIATA-ina transportna

potvrda je isprava kojom špediter potvrđuje da je određenog dana u određenom

6 Intermodalni prijevoz je jedon od sinonima za multimodalni prijevoz

7 Negocijabilna ili utrživa teretnica daje pravo vlasništva nad robom i imatelj indosiranjem takve teretnice

stječe pravo prijema robe ili izvršenje prijenosa vlasništva nad robom. (Zelenika, 2005, p. 515)

19

mjestu, u točno određenom prijevoznom sredstvu u dobrom vanjskom stanju

primio robu radi daljnje otpreme.

· FWR (FIATA Warehouse Receipt) - FIATA-ina skladišna potvrda kojom se

potvrđuje da je određenog dana, u određenom mjestu, u određenom skladištu

roba uskladištena u prividno ispravnom stanju.

· FWB (non-negotiable FIATA Multimodal Transport Waybill) – FIATA-ina

teretnica za intermodalni prijevoz, nenegocijabilna. Po sadržaju i namjeni veoma

slična FBL teretnici osim što nije utrživa.

· FIATA SDT (Shippers’ Declaration for the Transport of Dangerous Goods) -

FIATA-ina potvrda za prijevoz opasnog tereta je potvrda pošiljatelja o prijevozu

opasne robe, odnosno obrazac kojim pošiljatelj, kao nalogodavatelj špediteru,

izjavljuje da je roba, koju špediter treba otpremiti odgovara zahtjevima prijevoza

opasnih stvari prema važećim međunarodnim pravnim aktima.

· FIATA SIC (Shippers’ Intermodal Weight Certificate) – FIATA-ina potvrda

pošiljatelja o težini tereta u intermodalnom prijevozu, izdaje se kao dokaz o

bruto težini tereta u kontejnerima ili poluprikolicama.

· FFI (FIATA Forwarding Instructions) - FIATA-ine špediterske upute je obrazac

s 21 rubrikom u koji špediterov nalogodavaoc upisuje sve bitne upute i

instrukcije koje su špediteru potrebne za kvalitetno obavljanje konkretnog posla.

20

3. TRŽIŠTE POMORSKOG PRIJEVOZA

U ovom dijelu rada navode se: 1) Karakteristike pomorskog prijevoza i 2) Subjekti

tržišta pomorskog prijevoza

3.1. Karakteristike pomorskog prijevoza

More je izvor života na Zemlji, a istodobno čini golemu plovnu površinu koja

omogućuje odvijanje pomorskog prometa i ostalih pomorskih djelatnosti. Pomorski je

promet najvažnija pomorska djelatnost, koja omogućuje globalno gospodarsko

povezivanje. (Mitrović, Kesić, Jugović, 2010, p. 3)

Kako bi se iznjele neke osnovne karakteristike tržišta pomorskog prijevoza prvo je

potrebno definirati što se smatra pod pojmom pomorstvo. Pomorstvo je složeni sustav

segmentiran na djelatnosti različitih tehničko-tehnoloških, ekonomskih i pravnih

obilježja. Iako je prisutno značajno razmimoilaženje između pojedinih komponenata

pomorskog sustava, među njima postoji i uska međusobna uvjetovanost. Pomorstvo se

definira kao „sve djelatnosti i vještine na moru i u svezi s morem“. Primjerice, u Europi

se u pomorstvo ubraja pomorski prijevoz, brodogradnja, iskorištavanje mora i

podmorja, riječno brodarstvo, eksploatacija luka, pomorska privreda i usluge, ribarstvo,

nautički turizam i ratna mornarica. (Kesić, et al. 2001. p. 24)

Pomorski promet obuhvaća prijevoz robe i putnika brodovima morem, kao i sve

operacije i komunikacije u pomorskom transportu ili morskom brodarstvu. To znači da

izraz pomorski promet obuhvaća djelatnosti: morsko brodarstvo, morske luke,

pomorskih špeditera i pomorskih agenata jer bez tih djelatnosti pomorski se promet ne

bi mogao optimalno odvijati. (Mrnjavac, 1998, p. 53)

Pomorska plovidba je pothvat: prostorni, vremenski, tehničko-tehnološki i ekonomski.

Proces prevoženja tereta i ljudi morem je simbioza djelovanja brodara i luka te ostalih

brojnih gospodarskih subjekata koji sudjeluju u realizaciji te složene i slojevite

prometne djelatnosti. Svrha pomorsko-prijevozne usluge je promjena mjesta robe ili

21

putnika na što kvaliteniji način. Kvalitetna usluga podrazumijeva optimalnu brzinu i

cijenu za korisnika usluge, a ekonomično i rentavilno poslovanje davaoca usluge.

(Kesić, Počuča, 2001, p. 9)

Pomorski prijevoz iznimno je važan segment međunarodne trgovine. More sa 70,8%

površine Zemlje je danas prometni put koji povezuje cijeli svijet i koje ne zahtijeva

gotovo nikakva ulaganja u infrastrukturu. Prijevoz se odvija brodovima koji odjednom

mogu prevesti stotine tisuća tona, što ga čini u pogledu ekonomičnosti neusporedivim s

drugim oblicima prijevoza. Od ukupnog prometa, pomorski promet čini 96% svjetske

trgovine. (Lušić, 2003, p. 190)

Važnost pomorskog prometa objašnjava se u mnogim djelima pa tako prof. Šamanović

(1999, p. 150) ističe slijedeće karakteristike kao bitne: važnost pomorskog prometa u

prometnom i vanjskotrgovinskom sustavu ogleda se kroz njegove temeljne

karakteristike. Posebno važna karakteristika pomorskog prometa za promet i

vanjskotrgovinski sustav jest ta da ima veliki kapacitet transportnih sredstava, te

sigurnost transporta. U odnosu na cestovni i željeznički prijevoz, prednosti pomorskog

prometa ogledaju se kroz niže cijene prijevoza, većem kapacitetu i fleksibilnosti

prijevoznih sredstava za više vrsta tereta i manje zagađuju okoliš.

Na grafikonu 1. Prikazana je korelacija između industrijske proizvodnje, GDP - a,

svjetske robne razmjene i pomorske trgovine. Od 1990. godine sva četiri indikatora

pokazuju rast, od 2000. godine nešto veći. Godine 2009. doživljavaju pad zbog globalne

financijske krize. U grafikonu je vidljivo kako se indikatori povezano kreću, odnosno

događaji u globalnoj ekonomiji i procesi u međunarodnoj trgovini utječu u velikoj mjeri

na razinu svjetske pomorske trgovine. Primjetno je i snažnije povećanje svjetske

pomorske trgovine u odnosu na druge indikatore nakon krize 2009. Razloge u tome

treba tražiti u povećanju domaće potražnje NR Kine odnosno, povećanju uvoza

poglavito željezne rude i ugljena.

22

Grafikon 1.: Indeks svjetskog GDP-a, OECD indeks industrijske proizvodnje, indeks

svjetske razmjene i svjetske pomorske trgovine u razdoblju od 1990. do 2013. godine

(indeksi;1990.=100)

Izvor: UNCTAD Review of maritime transport 2013, 2013, p. 21

Cijena koja se utvrđuje za prijevoz putnika i/ili tereta zove se vozarina. (Mitrović, 2007,

p. 109) Cijena tranporta je u najvećem broju slučajeva odlučujući faktor kod

odlučivanja koju vrstu prijevoza koristiti, prednost pomorskog prijevoza jesu jeftinije

cijene prijevoza, pogotovo u većim količinama prevezene robe, dok se kod manjih

pošiljaka razlika smanjuje i u nekim slučajevima primjerice zračni prijevoz može biti

bolja opcija. Brzina transporta je jedan od nedostataka, ili bolje rečeno, prednosti

zračnog prijevoza u odnosu na pomorski prijevoz, pa se tako manje pošiljke, ili roba

koja mora stići na odredište u kraćem roku šalje zrakom, ili ako je moguće cestom ili

željeznicom. Još jedan faktor koji bi morao utjecati na odabir prijevoznog sredstva jest

pouzdanost odnosno sigurnost transporta. Kod sigurnosti transporta misli se na vrijeme

isporuke odnosno, mogući problemi koji se mogu javiti u tranpsortu. Brodarske

kompanije su relativno manje fleksibilne kada se radi o kašnjenju broda, jer je često

nemoguće utjecati na razne faktore koji mogu uzrokovati kašnjenje broda, dok avionske

kompanije često mogu organizirati hitne pošiljke ako procijene da će smanjiti štetu

nastale kašnjenjem određenog aviona. Još jedan aspekt pouzdanosti odnosno sigurnosti

jest učestalost nesereća odnosno havarija. U pomorstvu se razlikuju dvije vrste havarija:

generalne (zajedničke) i pratikularne (zasebne). Generalna odnosno zajednička havarija

23

je šteta ili trošak koji je zapovjednik broda razumno i namjerno nanio brodu ili

ukrcanom teretu u cilju spašavanja broda i tereta od istodobne i ozbiljno zajedničke

opasnosti. Tako učinjene štete i troškove nadoknađuju zajednički svi interesenti koji su

sudjelovali u tom pomorskom podhvatu, razmjeno koristi koju su od toga imali.

(Andrijanić, et al, 2001, p. 121) Zasebna havarija je svako oštećenje ili gubitak

(djelomični ili potpun) koji se dogodio brodu ili teretu nastupom događanja, koji je

imao štetan utjecaj na brod ili teret. Štetu snosi onaj čija je stvar nastupom događanja

oštećena. (Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p.1 99)

U vezi s predmetom prijevoza, razlikuju se dvije osnovne vrste morskog brodarstva:

(Mitrović, Kesić, Jugović, 2010, p. 56)

Putničko brodarstvo koje se može prema organizacijskim i ekonomskim kriterijama

podjeliti na linijsko i turističko.

Teretno brodarstvo, kao najveći i najvažniji dio morskog brodarstva, dijeli se na

slobodno (trampersko)-bulkersko te linijsko i tankersko brodarstvo. U ovom

diplomskom radu bitno je teretno brodarstvo jer se konkretni uvozni posao koji je

naveden u 5. dijelu rada odvija teretnim brodovima na redovitim linijama.

Brodovi u slobodnoj plovidbi nisu vezani za neki određeni smjer već oni lutaju morima

te prenose, čekaju i traže teret. Oni nemaju stalni red plovidbe, nego im je prema teretu

određeno vrijeme plovidbe i luke u koje će uploviti.

Za razliku od slobodnih brodova, brodovi linijske plovidbe imaju unaprijed utvrđen red

plovidbe povezujući određene pomorske luke. Valja napomenuti kako su trošarine u

linijskoj plovidbi puno više nego kod slobodne plovidbe zbog toga što se brodovi kreću

neovisno o količini tereta na određenoj liniji. Planiranje popunjavanja brodskog

kapaciteta jedna je od bitnijih stavaka u linijskom brodarstvu zbog toga što se teži tome

da brod u oba smjera plovi s popunjenim kapacitetom.

Tankersko brodarstvo u posljednje vrijeme bilježi najveći razvoj. Tankerima se prevoze

tekući tereti kao što je nafta, naftni derivati, tekući plin i ukapljeni petrolejski plin.

Tankersko brodarstvo po karakteristika je blisko linijskom brodarstvu no postoje

24

određene razlike kao što je razlika da u linijskom brodarstvu postoje više luka ukrcaja i

iskrcaja koje se redovito mjenjaju dok je kod tankerskog brodarstva to rijeđi slučaj.

Razlika je i u tome što su putovanja redovito jednosmjerna, odnosno brod plovi s

popunjenim kapacitetom samo u jednom smjeru, dok se u luku u kojoj puni teret

(najčešće je u pitanju nafta) redovito vraća prazan.

U grafikon 2 prikazuje se svjetska trgovačka mornarica u razdoblju od 1980. do 2013.

godine prema vrstama brodova u milijuna dwt8. Prema podacima 42% svjetske flote

sastoji se od brodova koji prenose rasuti teret (engl. bulk carriers). Tankeri koji prevoze

tekući teret predstavljaju 30% svjetske flote što je smanjenje u postotku u odnosu na

1980. godinu ali povećanje u jedinicama dwt. Brodovi za prijevoz generalnog tereta

gube na svojoj važnosti a to je poglavito zbog toga što ih zamjenjuju kontejnerski

brodovi. Kontejneri su uobičajeno sredstvo indermodalnog prijevoza tereta i zato se

njihov udio u svjetskoj trgovačkoj floti povećeo za 8 puta od 1980. godine i predstavlja

52% ukupne svjetske pomorske trgovine u vrijednosti robe koja se prevozi.

Grafikon 2. Svjetska trgovačka mornarica u razdoblju 1980.-2013. godine prema

vrstama brodova

Izvor: UNCTAD Review of maritime transport 2013, 2013, p.38

8 DWT - (engl. deadweight tonnage), bruto nosivost (broda) u tonama. (Kratice – Republika Hrvatska -

Državni zavod za statistiku, 2006)

25

3.2. Subjekti tržišta pomorskog prijevoza

Zbog obavljanja posla prijevoza robe morem iz jednog mjesta u drugo sklapaju se

ugovori o prijevozu, a stranke tih ugovora najčešće su: naručitelj, brodar, krcatelj i

primatelj. Ostali subjekti bez kojih je nezamisliv suvremeni prijevoz robe morem su

posrednici na strani ponude odnosno pomorski agenti i posrednici na strani potražnje

odnosno lučki špediteri.

3.2.1. Naručitelj

Naručitelj (engl. Charterer) je stranka koja od brodara naručuje prijevoz robe na

određenoj relaciji i plaća odnosne prijevozne troškove (prevozninu). Naručitelj može,

ali i ne mora biti krcatelj odnosno primatelj robe, već te funkcije u njegovo ime i za

njegov račun najčešće obavlja treća osoba, primjerice špediter. (Ivaković, Stanković,

Šafran, 2010, p. 147) Prema Pomorskom Zakoniku čl. 445, st. 1. naručitelj je ugovorna

strana koja od prijevoznika naručuje prijevoz stvari, osoba, tegljenje, odnosno

potiskivanje i obavljanje drugog pomorskog plovidbenog posla. (Pomorski Zakonik,

2004)

3.2.2. Brodar

Brodar (engl. Shipowner) odnosno prijevoznik po Pomorskom Zakoniku jest fizička ili

pravna osoba koja je kao posjednik broda nositelj plovidbenog pothvata, s tim što se

pretpostavlja, dok se ne dokaže protivno, da je brodar osoba koja je u upisnik brodova

upisana kao vlasnik broda. (Pomorski Zakonik, 2004, čl. 5.) U istom Zakoniku

prijevoznik se definira kao vlasnik broda, brodar ili osoba koja sklapa ugovor s

naručiteljem prijevoza. (Pomorski zakonik, 2004, čl. 5.) Može se zaključiti da su

prijevoznik i brodar ista osoba, a razlog zbog kojeg postoje dva termina za istu stvar

može se pronaći u činjenici da se izraz brodar koristio u prijašnjim zakonima i

propisima dok se izraz prijevoznik upotrebljava u svim međunarodnim instrumentima

koji reguliraju materiju ugovora o iskorištavanju pomorskih brodova, primjerice u

Haaškim i Haaško-Visbyskim pravilima i odgovarajućim protokolima koji su već bili

spomenuti ranije u radu. Osim toga, izraz prijevoznik rabi se i u drugim propisima koji

uređuju odnose u drugim granama prometa.

26

Neke od najvećih brodarskih kompanija, odnosno kompanija u čijem su vlasništvu

prijevozna sredstva (brodovi) prikazuju se u tablici 1. U tablici se kompanije prikazuju

po nosivosti kontejnerske flote u jedinicama TEU (engl. Twenty-foot equivalent unit)

što je standardna kontejnerska jedinica za teret.

Tablica 1. Najveće svjetske brodarske kompanije po nosivosti kontejnerske flote u

jednicima TEU, 2014.

Rank Operater TEU Sjedište

1 APM-Maersk 2.799.016 Copenhagen, Danska

2 Mediterranean Shipping Company 2.506.621 Ženeva, Švicarska

3 CMA CGM Group 1.581.390 Marseilles, Francuska

4 Evergreen Marine Corporation 904.241 Luzhu, Tajvan

5 COSCO Shipping Company 792.697 Shanghai, Kina

6 Hapag-Lloyd 739.817 Hamburg, Njemačka

7 CSCL 664.260 Shanghai, Kina

8 Hanjin Shipping 598.325 Južna Koreja

9 MOL – Mitsui O.S.K. Lines 586.636 Tokio, Japan

10 APL – American President Lines 581.442 Singapur

Izvor: izradio student prema podacima iz web izvora Alphaliner – Top 100 Operated

Fleets, 2014

3.2.3. Krcatelj

Krcatelj je osoba koja pravno na temelju ugovora o prijevozu stvari predaje teret

brodaru. Bez obzira na to radi li se o naručiočevom, njegovom ili tuđem teretu, krcatelj

u odnosu na brodara uvijek nastupa u naručiočevo ime. Krcatelj (engl. Shipper) može

biti sam naručitelj ili treća osoba koju naručitelj odredi da u njegovo ime i za njegov

račun preda robu na prijevoz brodaru, na ugovorenom mjestu ukrcaja. U praksi je

krcatelj najčešće špediter. (Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p. 147) Prema članku

475. Pomorskog Zakonika prijevoznik preuzima teret ispod vitla9 (Pomorski Zakonik,

9 Ispod vitla – ispod čekrka, što znači da je teret u dohvatu brodskih dizalica, odnosno uz bok broda

27

2004), što znači da troškovi ukrcaja i iskrcaja padaju na brodara čak i kad je

upotrebljena kopnena dizalica, osim ako ugovorom nije drugačije određeno.

3.2.4. Primatelj

Primatelj (engl. Consignee) je stranka ovlaštena za preuzimanje robe od brodara, na

ugovorenom odredištu. Primatelj može biti sam naručitelj ili neka treća osoba.

(Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p. 148) Primatelj robe je u pravilu špediterov

nalogodavac.

3.2.5. Pomorski agent

Prvi pomorski agenti pojavljuju se kada su se izdvojile funkcije zapovjednika i vlasnika

broda te kada su vlasnici tereta prestali pratiti teret na pomorskim putovanjima. Veliki

broj poslova koje je trebao obaviti zapovjednik, kao i slabije poznavanje lokalih zakona

i običaja u lukama, nametnulo je potrebu da brodari na kopnu imaju svoje

opunomoćenike, a zapovjednici pomoćnike. Pomorski agent na temelju opće ili posebne

punomoći u ime i za račun nalogodavatelja obavlja agencijske poslove te poslove

pomaganja, posredovanja i zastupanja, a nalogodavac se obvezuje dati agentu naknadu

za troškove i platiti nagradu. Pravna definicija pomorskog agenta u Republici Hrvatskoj

jest da je pomorski agent pravna ili fizička osoba koja je registrirana za obavljanje

pomorsko agencijskih djelatnosti. (Pravilnik o uvjetima za obavljanje djelatnosti

pomorskog agenta, te pravima i obvezama pomorskog agenta, 2007, čl. 2.) U istom

Pravilniku iznesena su osnovna prava i obaveze pomorskog agenta. Pomorski agent ima

pravo na nagradu i naknadu svojih troškova kao i troškova učinjenih u ime i za račun

nalogodavca, dok su obaveze pomorskog agenta sljedeće: (Pravilnik o uvjetima za

obavljanje djelatnosti pomorskog agenta, te pravima i obvezama pomorskog agenta,

2007, čl. 11.)

· postupati pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika,

· postupati u granicama ovlaštenja

· obavljati poslove za izvršenje naloga

· izvješćivati nalogodavca o izrvšenju naloga

· predati obračun nalogodavcu

· isticati osobinu pomorskog agenta i

28

· čuvati poslovnu tajnu.

3.2.5.1. Podjela pomorskog agenta prema poslovima

Agente se može podjeliti prema njihovim osnovnim poslovima odnosno djelatnostima,

iako to ne znači da će se određeni pomorski agent baviti samo jednim od tih poslova, jer

se u pravilu agenti bave većinom a često i svim navedenim poslovima.

Agent-posrednik

Agent-posrednik bavi se poslovima posredovanja u zaključenju ugovora o pomorskom

prijevozu i drugim poslovima. Agent-posrednik posreduje u zaključenju ugovora u

linijskoj plovidbi i slobodnoj plovidbi. Linijski agenti engl. Booking agents vrše

ugovaranje brodskog prostora za račun linijskog brodara, njegovi osnovni poslovi su

prodaja brodskog prostora i marketing. Linijski brodar i agent sklapaju standardni

linijski i opći agencijski ugovor, potvrđen od strane BIMCO10-a, Međunarodne

organizacija brodara i pomorskih agenata. Većina ugovora o prijevozu robe morem

sklapa se za pojedine vrste tereta i standardne su forme, a uglavnom ih je razradio

BIMCO (Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p. 65). Agenti u slobodnoj plovidbi engl.

Chartering agents je posrednik između vlasnika tereta i vlasnika broda i oni su

specijalizirani za poslove u slobodnoj plovidbi. Agenti posreduju u zaključenju

kratkoročnih ugovora odnosno na jedno ili više putovanja engl. voyage charter i

dugoročnih ugovora odnosno ugovora na određeno vrijeme engl. time charter.

Lučki agent

Lučki agent posluje u lukama koje su izvan sjedišta brodara. Obavlja sve

administrativne i komercijalne poslove vezane za brod koji je u luci a neki od njih su:

prihvat i otprema brodova, poslovi vezani za ukrcaj i iskrcaj tereta, poslovi zastupanja

brodovlasnika prema državnim organima, poslovi vezani za održavanje i popravke na

brodovima, poslovi osiguranja broda i tereta i ostale sporedne poslove. Osim poslova

zastupanja lučki agent posreduje između brodara i naručitelja prijevoza prilikom

sklapanja ugovora o iskorištavanju broda.

10

BIMCO – Baltic and International Maritime Conference (About BIMCO, 2014.)

29

Agent tereta

Agent tereta je osoba koja je angažirana od strane nalogodavca koji je zainteresiran za

robu. Agenti tereta mogu biti angažirani da u ime i za račun nalogodavca obavlja

poslove plaćanja prijevoznine i troškove uskladištenja, te da obavlja poslove vezane uz

transportnu i carinsku dokumentaciju.

Agent osiguranja

Agenti osiguranja bave se poslovima odnosno u ime i za račun osiguratelja sklapa u

njegovo ime ugovore o osiguranju u vezi osiguranja brodova, osiguranja tereta u

prijevoza i osiguranja odgovornosti pomorskih brodara prema trećim osobama.

3.2.5.2. Osnovni poslovi pomorskog agenta

Osnovni poslovi pomorskog agenta su: zastupanje, posredovanje i pomaganje. Bez ovih

poslova nezamislivo je obavljanje djelatnosti pomorskog agenta.

Zastupanje

Agent sklapa poslove za nalogodavca odnosno u njegovo ime i za njegov račun te je

dužan istaknuti svoje svojstvo agenta. Agent sklapa poslove u tuđe ime i za tuđi račun i

ne obavezuje sebe već izravno svojega nalogodavca. Agent je dužan isticati svoju

osobinu agenta jer bi inače odgovarao osobno. To agent ističe riječima u ime i za račun

i isključivo kao agent. (Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p. 59) U poslove zastupanja

ubrajaju se poslovi prihvata i otpreme broda a oni obuhvaćaju sve formalnosti tijekom

dolaska i odlaska broda. Agent među prvima stiže na brod te prikuplja podatke o teretu,

posadi i potrebama u luci. Agent pribavlja zalihe, posadu, brine za liječničke usluge i

ostalim potrebama posade te vodi računa o stojnicama11, nadzoru nad teretom i

dokumentacijom. Pri odlasku broda brine o teretnici, manifestima, obračunima vozarina

te carisnkim i ostalim dokumentima. Pomorski agent zastupa brodara u odnosima s

javnim vlastima odnosno sa lučkom kapetanijom, policijom, zdravstvenim ustanovama,

carinom itd. Njegova uloga ogleda su u tome da relevantnim institucijama najavljuje

11

Stojnica je redovito vrijeme određeno za ukrcavanje odnosno iskrcavanje tereta za koje se ne plaća posebna naknada

30

vrijeme dolaska broda, dogovara dolazak na brod, naručuje tegljenje i peljarenje,

predaje izjave o nezgodama i slično. Osim što brodara zastupa u odnosima sa javnim

vlastima, pomorski agent poslove zastupanja obavlja i u odnosima s drugim osobama

koje nemaju javni karakter, odnosno s krcateljima ili primateljima tereta, vlasnicima

tereta, slagačima, brojačima i ostalima.

Posredovanje

Posredovanje pomorskog agenta vezano je za sklapanje ugovora između dviju strana.

Posredovanje je u biti praćenje tržišta, prikupljanje i davanje informacija strankama iz

ugovora, primanje i davanje ponuda, objašnjenje pojedinih klauzula ugovora i

otklanjanje nesporazuma. (Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p. 60) Pomorski agent

prema čl. 675. Pomorskog Zakonika posreduje pri sklapanju ugovora o: iskorištavanju

brodova, kupoprodaji, gradnji preinaci i popravku brodova, osiguranju brodova, tereta i

interesa, opskrbi zalihama, popunjavanju posadom te na brigu o posadi broda i

putnicima. (Pomorski Zakonik, 2004)

Pomaganje

Poslovi pomaganja su poslovi praktičnog karaktera, gdje agent u ime zapovjednika

broda kao njegov pomoćnik obavlja brojne poslove dok je brod u luci. Agent pruža

pomoć i članovima posade, kao i putnicima prilikom ukrcaja i iskrcaja, upućuje članove

posade na liječenje, a putnike informira o dolasku i odlasku broda te im rezervira mjesto

i vodi svu brigu o njima. Pomorski agent mora biti stručna osoba i mora poznavati

lokalne običaje, institucije, zakone i druge propise kako bi što bolje olakšao

komunikaciju između zapovjednika broda i drugih subjekata pomorskog prijevoza dok

se brod nalazi u njegovoj luci.

3.2.5.3. Specijalni poslovi pomorskog agenta

Specijalne poslove pomorski agent obavlja povremeno, odnosno od slučaja do slučaja

kako bi upotpunio svoj paket usluga. Specijalne poslove uglavnom agent obavlja u

svoje ime i za tuđi račun dok osnovne obavlja kako je prije spomenuto u tuđe ime i za

tuđi račun. Jedan od specijalnih poslova pomorskog agenta je kvalitativno i

kvantitativno utvrđivanje stanja tereta što znači da će agent brojati ili vagati teret ali

31

samo u slučaju da ne postoje specijalne organizacije za utvrđivanje stanja tereta. U

skupinu specijalnih poslova ubrajaju se i poslovi pribavljanja posade za brod, odnosno

pronalazak članova posade za brod te popunjavanje slobodnih radnih mjesta na brodu.

Agent može obavljati poslove menadžmenta kompanije u pomorstvu kada vlasnik broda

povjeri agentu da on upravlja njegovim brodovima te vodi brigu o njemu i posadi. U

specijalne poslove još se ubrajaju: kupovina i prodaja brodova, turističko-agencijski

poslovi, mjenjački poslovi, prijevoz motornim brodovima, posredovanje prilikom

dobivanja putnih isprava, viza i dozvola za kretanje u pograničnom pojasu, stražarenje

na brodu i slično.

3.2.6. Lučki špediter

Lučki odnosno pomorski špediter kao posrednik na strani potražnje za račun svojih

komitenata (korisnika prijevoza) zaključuje i ugovora prijevozne kapacitete. Lučki

špediter je gospodarstvenik, pravna ili fizička osoba koja se isključivo ili pretežito i u

obliku stalnog zanimanja bavi organizacijom otpreme, dopreme i provoza

nalogodavateljeve robe morskim brodovima te drugim popisanim ili uobičajenim

sredstvima u pomrskom prometu (Zelenika, 2005, p. 82) Lučki špediter je dakle,

specijaliziran za pružanje usluga u pomorskom prometu i o njemu će ovisiti točnost,

urednost i sigurnost u otpremi i dopremi velikih količina robe u međunarodnom

prometu. Treba napomenuti kako je lučki špediter stručna osoba koja mora dobro

poznavati sve tehničkotehnološke i pravnoekonomske mogućnosti, uvjete, prava,

obaveze i odgovornosti svih sudionika koji stupaju u izravne ili neizravne odnose u

morskim lukama kako bi uspješno izvršio svoje brojne zadatke. Lučki špediter obavlja

sve poslove organizacije odnosno manipulacije u morskim lukama s osnovnim ciljem

koordinacije između svih sudionika u otpremi i dopremi robe te ubrzavanju otpreme i

dopreme robe i na taj način smanji ukupne prijevozne troškove. Lučki špediter utječe na

sigurno, stručno brzo i ekonomično izvršavanje poslova svih sudionika u prometu robe

morskim putem ali, može utjecati da neka luka postane privlačnija za promet od

konkurentskih luka, na način da u suradnji s lukom pronađe najpovoljniji put do mora i

preko mora za robu iz kontinentalnih zemalja. (Zelenika, 1996, p. 77)

32

4. VAŽNIJE ZNAČAJKE O POSTUPKU UVOZNOG

POSLA

U ovom dijelu obrađuju se: 1) Poslovi uvoza, 2) Incoterms 2010 i 3) Tijek redovitog

posla uvoza robe

4.1. Poslovi uvoza

Niti jedna nacionalna ekonomija u svijetu ne može sama proizvesti sve što joj je

potrebno u domaćoj potrošnji, niti je domaće tržište jedne zemlje dovoljno veliko da bi

moglo potrošiti sve što ta zemlja proizvodi u velikoj količini. Putem međunarodne

trgovine, odnosno putem poslova uvoza i izvoza, sa stranih se tržišta uvoze deficitarna

dobra, dok se izvoze suficitarna dobra.

Uvozom se osiguravaju sljedeći gospodarski ciljevi zemlje: (Andrijanić, 2005, p. 256-

257)

· nabava sirovina i reprodukcijskog materijala kojima se omogućuje proizvodnja i

normalno funkcioniranje gospodarskog sustava, odnosno opskrba robama kojih

na domaćem tržištu nema ili ih nema u dovoljnim količinama, a nužne su za

podmirenje proizvodne potrošnje u zemlji,

· nabava robe široke potrošnje koje na domaćem tržištu nema ili je nema u

dovoljnoj količini, čine se osigurava bolja opskrbljenost domaćeg tržišta i

potpunije podmirenje onih potreba koje su nužne za održavanje i povećanje

životnog standarda sveukupnog stanovništva zemlje,

· interventnim uvozom određene robe osigurava se potrebna ravnoteža robno-

novčanih odnosa na domaćem tržištu, čine se neposredno utječe na

onemogućavanje monopolističkih pozicija pojedinih proizvođača na domaćem

tržištu,

· nabavom suvremene opreme i tehnologije omogućuje se izgradnja,

osuvremenjivanje i proširenje kapaciteta za proizvodnju robe i pružanje usluga

33

za koje u zemlji postoje povoljni uvjeti i mogućnosti visokoproduktivne i unosne

proizvodnje,

· korištenje povoljnih uvjeta na svjetskom tržištu, za kupnju određene robe u

trenutku kad su na svjetskom tržištu ti uvjeti najpovoljniji, čine se pozitivno

utječe na racionalno trošenje raspoloživih deviznih sredstava i potpuniju opskrbu

nužnim robama i uslugama iz inozemstva itd.

Poslovi uvoza direktno se nadovezuju na poslove izvoza. Kako bi se uspješno obavio

cijeli proces uvoza određene robe potrebna je suradnja svih sudionika prijevoznog

pothvata u poslovima uvoza i izvoza.

Koordinacija subjekata uvoznog posla je od ključne važnosti za uvoznika kako bi on

ostvario zadane ciljeve uvoza. Ciljevi uvoznika mogu biti mnogobrojni ali u suštini

poduzeća obavljaju uvoz neke robe kako bi ostvarili određene ekonomske koristi od

uvoza. Od ključne je važnosti koordinacija uvoznika i svih ostalih sudionika u

poslovima uvoza jer će o njima direktno ovisiti troškovi uvoznika a samim time i

njegove prilike da ostvari ekonomsku odnosno financijsku korist.

Subjekti uvoznog posla i njihove uloge su: (Andrijanić, 2005, p. 250-257)

1. Uvoznik – nositelj uvoznog posla, poduzeće (ili ososba) koje inicira cijeli

postupak uvoza robe. Kako bi ostvario svoje poslovne ciljeve mora pravilno

ocijeniti svoju poziciju na tržištu i ispravno u suradnji sa drugim sudionicima

ocijeniti rizike uvoznog posla. Uvoznik može obaviti posao u svoje i za svoj

račun, pri čemu on sam financira uvozni posao i preuzima na sebe rizike daljnje

preprodaje uvezene robe ili može poslovati u svojstvu komisionara pri čemu je

on i dalje nositelj uvoznog posla i odgovara za njegovo uredno izvršenje a za

obavljeni uvozni posao zaračunava svom komitentu dogovorenu proviziju.

2. Kupac (krajnji korisnik) robe u zemlji – Krajnji korisnik robe u slučaju da

uvoznik obavlja uvozni posao u svoje ime i za svoj račun može biti krajnji kupac

robe koju uvoznik uvozi. U tom slučaju uvoznik prodaje uvezenu robu krajnjem

34

korisniku ili, krajnji korisnik može biti sam uvoznik koji je uvezo sirovinu ili

repromaterijal koji će koristiti u svom proizvodnom procesu.

3. Inozemni dobavljač – Poduzeće u inozemstvu od kojeg se uvozi roba. To je

najčešće proizvođač koji putem mreže svojih kooperanata stavlja svoje

proizvode na tržište. Inozemni dobavljač je izvoznik svojih dobara.

4. Akreditivna banka – Banka uvoznika koja otvara akreditiv u korist dobavljača

odnosno njegove banke koja je korespondentska banka od uvoznikove.

Akreditivno poslovanje konkretno se objašnjava kasnije u diplomskom radu.

(Poglavlje 4.3.2.5.)

5. Avizirajuća banka – Korespondentna banka od izvoznika, odnosno dobavljača

robe u inozemstvu u čiju se korist otvara akreditiv.

6. Špediter – U uvoznom poslu špediter od uvoznika ovisno o paritetu isporuke

obavljati će razne poslove u vezi dopreme robe. Špediter uvoznika mora blisko

surađivati s špediterom izvoznika i zbog toga špediteri imaju svoje agente u

raznim zemljama kako bi olakšali koordinaciju, a često su špediterska poduzeća

velika i objedinjuju sve poslove izvoza i uvoza unutar jednog poduzeća.

7. Brodar – Prijevoznik koji u svom vlasništvu posjeduje sredstvo prijevoza

odnosno brod putem kojeg će se fizički obaviti prijenos tereta. Brodar usko

surađuje sa špediterom i agentima u lukama u rješavanju poslova manipulacije

robom i izdavanja prateće dokumentacije.

8. Luka/robni terminali – Kapaciteti luke odnosno robnog terminala biti će

zaposleni kada treba obaviti poslove u vezi ukrcaja, prekrcaja, iskrcaja ili

skladištenja robe. U lukama i robnim terminalima se nalaze i operativne službe

carine, tržišne inspekcije i drugih relevantnih institucija.

35

9. Osiguravajuća organizacija – Osiguravajuće društvo koje će špediter

angažirati da izda policu osiguranja za teret u transportu. U slučaju da nastupi

rizik od kojeg je roba osigurana uvoznik ima pravo od osiguravajućeg društva

podnjeti zahtjev za naknadu štete.

10. Organizacija za kontrolu kvalitete i kvantitete – Ako je ugovorom to

zatraženo, ovlašteno poduzeće za kontrolu kvalitete i kvantitete će izdati

odgovarajući certifikat za robu.

11. Nadležna carinarnica – Carinska ispostava koja će obaviti uvozno carinjenje

robe.

12. Ostali subjekti – U uvoznom poslu mogu se pojaviti i razne druge osobe,

poduzeća ili institucije koje na neki način sudjeluju u obavljanju uvoznog posla

ili pomažu u njegovoj realizaciji. U njih se ubrajaju razna uslužna poduzeća koja

u vezi s vrstom robe obavljaju poslove pretovara, skladištenja, prepakiranja,

sortiranja i slično. U specifičnim slučajevima potrebno je izdavanje raznih

dozvola od nadležnih institucija u vezi uvoza robe.

4.2. Incoterms 2010

Pariteti isporuke robe određuju opseg posla kojeg će uvoznik, odnosno špediter

uvoznika morati obaviti da uspješno izvrši posao uvoza. Zbog tog razloga u nastavku

razjašnjavaju se međunarodni trgovački termini, odnosno pariteti isporuke koji se

koriste u uvozno-izvoznom poslu.

Tablica 2: Objašnjenje Incoterms 2010 termina

Oznaka Značenje Opis

EXW franko tvornica (imenovano

mjesto)

Prodavatelj je izvršio svoju obvezu, te trošak i rizik nad robom prelazi na kupca kad

prodavatelj stavlja robu na raspolaganje kupcu i to u svojim prostorijama ili na

drugom imenovanom mjestu. Roba ne mora biti utovarena, niti obavljeno izvozno

carinjenje.

FCA Franko prijevoznik (imenovano

mjesto isporuke)

Prodavatelj je izvršio svoju obvezu, te trošak i rizik nad robom prelazi na kupca kad

prodavatelj stavlja robu na raspolaganje prijevozniku (ili drugoj osobi koju je

imenovao kupac), izvozno ocarinjenu i to u prodavateljevim prostorijama

(utovarena na prijevozno sredstvo kupca) ili na nekom drugom imenovanom mjestu

36

na prijevoznom sredstvu prodavatelja.

FAS franko uz bok broda

(imenovano mjesto otpreme)

Prodavatelj je izvršio svoju obvezu kad je isporučio robu izvozno ocarinjenu uz bok

broda (npr. dok luke ili teglenica) kojeg je imenovao kupac u imenovanoj luci

otpreme.

FOB franko brod (imenovano mjesto

otpreme)

Prodavatelj je izvršio svoju obvezu kad je isporučio robu izvozno ocarinjenu na

brodu koji je imenovao kupac u imenovanoj luci otpreme

CFR Cijena sa vozarinom

(imenovana luka odredišta)

Prodavatelj je izvršio svoju obvezu kad je isporučio robu izvozno ocarinjenu na

brodu koji je imenovao kupac u imenovanoj luci otpreme. U tom trenutku rizik nad

robom prelazi sa prodavatelja na kupca. Međutim, prodavatelj je dužan ugovoriti i

platiti troškove i vozarinu, te pristojbe za istovar, a potrebno kako bi robu dopremio

do imenovane luke odredišta.

CIF

Cijena sa osiguranjem i

vozarinom (imenovana luka

odredišta)

Prodavatelj je izvršio svoju obvezu kad je isporučio robu izvozno ocarinjenu na

brodu koji je imenovao kupac u imenovanoj luci otpreme. U tom trenutku rizik nad

robom prelazi sa prodavatelja na kupca. Međutim, prodavatelj je dužan ugovoriti i

platiti sve troškove, vozarinu i osiguranje (minimalno pokriće), te pristojbe za

istovar u imenovanoj luci odredišta

CPT Vozarina plaćena do…

(imenovano mjesto odredišta)

Prodavatelj je izvršio svoju obvezu kad je isporučio robu izvozno ocarinjenu

prijevozniku (ili drugoj osobi koju je imenovao kupac) u ugovorenom mjestu.

Prodavatelj je dužan ugovoriti i platiti troškove prijevoza do imenovanog odredišta.

Rizik nad robom prelazi na kupca u prvoj točci gdje prodavatelj preda robu

prijevozniku (ili drugdje ako se

tako kupac i prodavatelj dogovore), ali prodavatelj snosi trošak prijevoza.

CIP

Vozarina i osiguranje plaćeni

do (imenovano mjesto

odredišta)

Prodavatelj je izvršio svoju obvezu kad je isporučio robu izvozno ocarinjenu

prijevozniku (ili drugoj osobi koju je imenovao kupac) u ugovorenom mjestu.

Prodavatelj je dužan ugovoriti i platiti troškove prijevoza i osiguranja (minimalno

pokriće) do imenovanog odredišta. Rizik nad robom prelazi na kupca u prvoj točci

gdje prodavatelj preda robu prijevozniku (ili drugdje ako se tako kupac i prodavatelj

dogovore), ali prodavatelj snosi trošak prijevoza i osiguranja.

DDP Isporučeno ocarinjeno

(imenovano mjesto odredišta)

Prodavatelj je izvršio svoju obvezu kad je stavio robu na raspolaganje

kupcu, izvozno i uvozno ocarinjenu na dolaznom prijevoznom sredstvu

spremnu za istovar. Ovo pravilo predstavlja maksimalnu obvezu

prodavatelja. Preporuka je da se ne ugovara DDP ukoliko prodavatelj ne

može, izravno ili neizravno, obaviti uvozno carinjenje. Prodavatelj nema

obvezu sklopiti ugovor o osiguranju. Sav PDV ili druge poreze snosi

prodavatelj ukoliko nije izričito navedeno drugačije.

DAT Isporučeno terminal

(imenovano mjesto odredišta)

Prodavatelj je izvršio svoju obvezu kad je isporučio robu izvozno ocarinjenu,

istovarenu sa prijevoznog sredstva u imenovanom terminalu u imenovanoj luci ili

mjestu odredišta (bilo koje mjesto, pokriveno ili ne, npr. luke, skladišta, željeznički

ili zračni terminal i sl.).

DAP Isporučeno na mjestu

(imenovano mjesto odredišta)

Prodavatelj je izvršio svoju obvezu kad je isporučio robu izvozno ocarinjenu,

spremnu za istovar sa prijevoznog sredstva u imenovanom mjestu odredišta.

Izvor: izradio student prema podacima iz: Incoterms oznake – razlika oznaka Incoterms

2000 i Incoterms 2010.

37

4.3. Tijek redovitog uvoznog posla

Zbog raznovrsnih poslova koje treba obaviti prilikom uvoza robe, izvršenje istog može

se podjeliti u tri faze: (Andrijanić, 2005, p. 257)

1. faza – pripremne radnje

2. faza – ugovaranje posla i njegovo operativno izvršenje

3. faza – zaključne radnje

U praksi se često poslovi iz određenih faza preklapaju, neki se poslovi ne moraju obaviti

svaki put, ili se zbog racionalizacije troškova preskaču, što dovodi do rizika povećanja

troškova kad se ti rizici ostvare zbog neadekvatnog planiranja ili raznih drugih problema

koji nisu nastali krivnjom uvoznika. Rijetko se poslovi obavljaju istim redosljedom što

je slučaj i sa poduzećem TTM Trgovina, čiji se uvozni posao opisuje u 5. dijelu

diplomskog rada. Osim redovitih poslova u procesu uvoza uvoznik može naići na razne

probleme i promjenjive uvjete poslovanja koje će morati rješavati u suradnji sa ostalim

subjektima uvoznog posla.

4.3.1. Pripremne radnje uvoznog posla

Kod uvoznog posla, bitna je pravilna priprema koja se odnosi na istraživanje tržišta i

pronalaženje odgovarajućih poslovnih partnera koji će omogućiti obavljanje uvoznog

posla. Uvoznik će prethodno odluci za obavljanje uvoza određene robe pronaći

inozemne dobavljače koji izvoze robu koja je njemu interesantna. Svaki posao inicirati

će uvoznik i to upitom inozemnom dobavljaču u kojem traži ponudu inozemnog

dobavljača za određenu robu. Nakon primitka ponude od inozemnog dobavljača,

vrijeme je da se već u pripremnoj fazi uključi špediter i to na način da špediter

izračunava transportne i druge troškove na temelju pariteta isporuke koje je inozemni

dobavljač naveo u svojoj ponudi. Špediter u pripremnoj fazi osim što izračunava

troškove po već primljenoj ponudi mora savjetovati svog nalogodavca da u pregovorima

sa inozemnim dobavljačem pokuša ugovoriti što pogodnije paritete isporuke, odnosno,

ugovoriti one paritete isporuke koje predloži njegov špediter. Nakon što je uvoznik

primio informacije od špeditera slijedeći korak je pretkalkulacija uvoznog posla koju

38

radi uvoznik. U slučaju da postoji više dobavljača i više pariteta isporuka robe rade se

kalkulacije za sve slučajeve i izabire se slučaj kojem uvozniku najviše odgovara.

4.3.2. Operativno izvršenje uvoznog posla

Operativno izvršenje uvoznog posla je nazahtjevinija faza uvoznog posla. Ovoj fazi

pripadaju svi poslovi u vezi postpisivanja ugovora o kupoprodaji robe, poslovi vezani za

fizički prijevoz robe iz jednog mjesta u drugo, kao i izdavanje prateće dokumentacije. U

operativne poslove uvoznog posla mogu svrstavaju se i poslovi prijema robe u

iskrcajnoj luci te uvozno carinjenje robe. (Andrijanić, 2005, p. 370)

4.3.2.1. Sklapanje kupoprodajnog ugovora

Nakon što uvoznik izabere najpovoljnijeg inozemnog dobavljača s njim se sklapa

kupoprodajni ugovor. Ugovor bi trebao sadržavati sve bitne stavke kao što su: predmet

prodaje, kvaliteta i druga svojstva robe koja se kupuje, cijenu, paritet isporuke, rokove i

načine plaćanja, način preuzimanja robe, odredbe u vezi nastanka i rješavanja sporova i

ostale stavke koje poslovni partneri odrede kao bitne. Pregovaranje o uvjetima

kupoprodajnog ugovora može potrajati duže vrijeme, ovisno o tome kakve pozicije

zauzmu pregovarači. Iako su ciljevi izvoznika i uvoznika u mnogoćemu isti, izvoznik će

pokušati prodati svoj proizvod po višoj cijeni ako je to moguće i u isto vrijeme smanjiti

rizike dok će uvoznik raditi na tome da smanji svoje troškove nabave što je više

moguće. Nakon sklapanja ugovora krenuti će realizacija uvoznog posla.

4.3.2.2. Dispozicija špediteru

Špediter će primiti dispoziciju uvoznika i krenuti u obavljanje svoje djelatnosti čiji će

opseg ovisiti o paritetu isporuke. Poželjno je za uvoznika da njegov špediter obavi što

više posla, odnosno da roba prijeđe u vlasništvo i nadzor uvoznika što ranije jer će

špediter morati raditi za svog komitenta, odnosno, morati će mu osigurati što bolje

uvjete prijevoza te što više smanjiti troškove uvoza dok u isto vrijeme zaštititi interese

svog nalogodavca.

39

4.3.2.3. Ugovaranje pomorskog prijevoza

Špediter će nakon primitka dispozicije izdati transportne instrukcije inozemnom

dobavljaču, zaključiti teretni prostor te zaključiti ugovor o prijevozu s prijevoznikom i

ispostaviti prateće prijevozne isprave. (Andrijanić, 2005, p. 370)

Postoje mnoge isprave koje se ispostavljaju u pomorskom prijevozu, u daljnjem tekstu

objašnjava se koje su najčešće isprave u pomorskom prijevozu. Najbitnija pomorska

isprava je teretnica.

Teretnica engl. Bill of Lading je isprava kojom prijevoznik potvrđuje da je radi

prijevoza na brod primio teret, te se obvezuje da će nakon završetka putovanja teret

predati ovlaštenom imatelju teretnice. Teretnica predstavlja dokaz o zaključenom

ugovoru o prijevozu, dokaz da je brodar preuzeo robu na prijevoz, te obvezu brodara da

robu iz teretnice u istom stanju u kakvom je preuzeta na prijevoz, na odredištu preda

primatelju. (Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p. 148)

Teretnica se obično izdaje u nekoliko originalnih primjeraka (redovito u tri) koji su

istovjetnog sadržaja i nose napomenu o tome u koliko je izvornih primjeraka izdana. Za

preuzimanje robe dovoljno je prezentirati brodaru (ili njegovu agentu) samo jedan

primjerak originalne teretnice, nakon čega ostali originalni primjerci ostaju bezvrijedni.

(Zelenika, 1996, p. 188-189)

Za razliku od prijevoznih isprava u drugim prometnim granama, brodska teretnica je

vrijednosni papir, što znači da prijenos teretnice nadomješta fizičku predaju robe koja je

u njoj navedena, tj. prijenos teretnice ujedno znači i prijenos vlasništva i drugih prava

na robu. Stoga na svakom primjerku teretnice mora biti navedeno koliko je originala i

kopija izdano. Prenosivi su samo originali. (Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p. 148)

Teretni list kao i teretnica, predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru o prijevozu,

dokaz da je prijevoznik (brodar) preuzeo robu na prijevoz i obavezu brodara da preuzetu

robu u nepromijenjenom stanju preda primatelju na odredištu. Za razliku od teretnice,

teretni list prati robu tijekom prijevoza, tj. nalazi se u posjedu prijevoznika koji ga

zajedno s robom predaje primatelju na odredištu. Teretni list se ne može primjeniti u

40

svrhu prijenosa vlasništva (kao teretnica), te stoga on nije vrijednosni papir. Prije

ukrcaja robe, pošiljatelj mora predati agentu brodara ispunjen teretni list. Nakon

obavljenog ukrcaja robe, agent brodara ovjerava teretni list, čime potvrđuje da je roba

preuzeta na prijevoz, tj. da je ugovor o prijevozu zaključen. (Ivaković, Stanković,

Šafran, 2010, p. 151-152)

Booking note je potvrda o predbilježbi brodarskog prostora koju izdaje agent.

Predbilježba može biti samo informativnog karaktera i tada nije obvezna, no ako brodar

i naručitelj prihvate rezervaciju kao konačnu, onda ista obvezuje obadvije strane.

Booking note se izdaje za terete koji krcaju linijski brodari. (Ivaković, Stanković,

Šafran, 2010, p. 65)

Manifest engl. Manifest of Goods je isprava u koji se upisuju podaci o teretu koji se

nalazi u brodu i u kojem se nalazi praktično sve ono što može zanimati carinske organe i

primatelje tereta u lukama. Na temelju njega vrši se carinski pregled, te ukrcaj i iskrcaj

robe. (Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p. 66)

Protest je prigovor koji se daje u slučaju gubitka, manjka ili oštećenja robe i u pravilu

mora biti uložen odmah prilikom preuzimanja robe, tj. dok je roba još uvijek na obali i

dok se njeno stanje može nepobitno provjeriti. (Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p.

66)

Da bi mogao početi ukrcaj na brod ili iskrcaj s broda, zapovijednik broda dužan je

izravno ili putem agenta dati pismenu obavijest (pismo spremnosti) krcatelju ili

primatelju robe da je brod spreman za prihvat, odnosno za predaju tereta.

Vremenska tablica je pregled rada broda i utrošenog vremena za ukrcaj ili iskrcaj. U

tablicu se unose podaci o dolasku broda u luku, vremenu spremnosti broda za ukrcaj ili

iskrcaj, početku i završetku operacija, normama ukrcaja ili iskrcaja te o svim razlozima

prekida rada. (Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p. 68)

41

Prijava ukrcaja engl. Shipper’s Note, kojom krcatelj prijavljuje agentu brodara robu za

ukrcaj. (Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p. 161)

Nalog ukrcaja engl. Shipping Order, koji agent brodara daje zapovjedniku broda,

odnosno brodskom časniku zaduženom za ukrcaj. (Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p.

161)

Časnička potvrda je isprava kojom brodski časnik potvrđuje da je roba u posjedu

brodara i da on za nju odgovara. Svako uočeno oštećenje robe, časnik upisuje u za to

predviđeno mjesto. Izdaje se nakon ukrcaja robe u brod i na temelju iste agent izdaje

teretnicu s upisanim primjedbama iz časničke potvrte ukoliko nije drukčije ugovoreno s

garantnim pismom. (Ivaković, Stanković, Šafran, 2010, p. 68)

Na temelju ovjerene časničke potvrde agent brodara krcatelju izdaje teretnicu. Time je

postupak predaje robe na prijevoz završen.

4.3.2.4. Transportno osiguranje robe

Transportno osiguranje robe nije obvezatno, špediter ugovora osiguranje robe samo ako

je to od njega u dispoziciji komitent izričito zatražio. Osiguravatelj robe će na temelju

prijave osiguranja izdati policu osiguranja za ugovorene rizike. Ukoliko nastane šteta

osiguranik odmah po događaju mora o tome obavijestiti osiguravatelja. Odštetni zahtjev

predaje špediter u ime i za račun stvarnog vlasnika robe tj. njegovog komitenta, s time

da je dužan osiguravatelju osigurati sve podatke i dokumentaciju na temelju kojih se

utvrđuju relevatne okolnosti nastanka štetnog događaja.

4.3.2.5. Akreditivni poslovi

Međunarodni dokumentarni akreditiv ne najuobičajeni instrument platnog prometa s

inozemstvom koji se primjenje u praksi vanjskotrgovinskog poslovanja. Međunarodni

dokumentarni akreditiv kojim nalogodavac (inozemni kupac – uvoznik) stavlja putem

poslovne banke korsiniku (inozemnom dobavljaču – izvozniku) na raspolaganje

određeni iznos deviza, koje korisnik akreditiva može naplatiti tek kada ispuni određene

uvjete. (Andrijanić, 2005, p. 213)

42

Primjenom dokumentarnog akreditiva zaštićeni su interesi obiju stranaka. Izvoznik je

siguran da će predajom urednih dokumenata navedenih u akreditivu i ispunjenjem

ostalih uvjeta akreditiva naplatiti izvezenu robu, budući da mu isplatu osigurava banka.

Kupac, s druge strane siguran je da će banka izvršiti isplatu isključivo temeljem onih

dokumenata koji su u akreditivu izričito navedeni i sukladni uvjetima akreditiva.

Akreditivi se djele na: (Akreditiv – definicja, 2012.)

· Nostro (uvozni) akreditivi- koje domaći uvoznici otvaraju u korist inozemnog

prodavatelja (izvoznika),

· Loro (loro) akreditivi- koje inozemni kupac otvara domaćem izvozniku

(prodavatelju),

· Opozivi akreditivi- koji se mogu u svako doba izmijeniti ili opozvati bez

informiranja korisnika. Za korisnika je izuzetno važno da odmah kod otvaranja

akreditiva u njegovu korist provijeri da li je riječ o opozivom ili neopozivom

akreditivu.

· Neopozivi akreditivi- ne može opozvati bez suglasnosti korisnika.

· Prenosivi i neprenosivi akreditivi - označavaju mogu li se prenositi s korisnika

akreditiva na drugu osobu. Prenosivi akreditiv postoji kada je izričito označen

kao prenosivi, ako nije označen smatra se da je akreditiv neprenosivi.

· Obični (jednokratni) akreditivi - služe za jednokratno povlačenje akreditivnog

iznosa i u praksi se upotrebljava pri jednokratnoj isporuci robe.

· Rotativni (revolving) akreditivi - akreditivi koji ne prestaju vrijediti

povlaćenjem akreditivnog iznosa, već se nakon naplate obnavljaju ponovo na

početni iznos. To obnavljanje (revolving) traje dok se ne dosegne maksimalni

iznos koji se određuje ili iznosom ili brojem revolvinga

· Akreditivi po viđenju - isplaćuju se odmah nakon podnošenja dokumenata.

· Terminski akreditivi - akreditivi čija je naplata odgođena na određeno vrijeme

Nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, prodavatelj čeka obavijest o otvorenom

akreditiviu u njegovu korist. Nakon što dobije obavijest od avizirajuće banke on je

siguran u naplatu prodane robe i naknadu ostalih troškova ako je tako ugovoreno

43

paritetom isporuke. Nakon što je dokumentima utvrđeno da su uvjeti izvršeni u skladu

sa dogovrenim uvjetima akreditiva, akreditivna banka mora isplatiti korisniku akreditiva

akreditivni iznos. Dokumenti koji su uobičajeno pojavljuju kao uvjet naplate

akreditivnog iznosa su: dokumenti o otpremi robe, npr. teretnica, dokumenti o

osiguranju robe i trgovačke fakture. Ovisno o vrsti robe mogu se zahtjevati i ostali

akreditivni dokumenti.

4.3.2.6. Prihvat robe

Prihvat robe sastoji se od obavljanja poslova preuzimanja robe od prijevoznika te u

organizaciji daljnje otpreme, odnoso dostave robe primatelju. U pomorskom prijevozu

agent brodara avizira primatelje o prispijeću pošiljaka te oni obavljaju poslove

preuzimanja robe. Temeljem špediterovog naloga, luka će obaviti potrebne manipulacije

u vezi iskrcaja robe koja se tada najčešće šalje u lučko carinsko skladište kako bi se

obavile carinske formalnosti, ili se može obaviti izravan prekrcaj u sredstvo kopnenog

prijevoza pod carinskim nadzorom.

4.3.2.7. Uvozno carinjenje i carinska dokumentacija

Uvozno carinjenje robe počinje postupkom podnošenja robe odnosno podnošenjem

carinske deklaracije na propisanom obrascu jedinstvene carisnke deklaracije (JCD). Uz

JCD prilažu se prijevozni dokumenti, u pomorskom prijevozu to je manifest kojeg

prijevoznik (prijevoznik je dužan prijaviti sve pošiljke nadležnoj carinarnici), odnosno

njegov agent predaje carinarnici. Kada roba prijeđe u carinski nadzor s njom je

nemoguće manipulrati sve dok se ne završi carinski postupak. Špediter koji inače mora

imati odobrenje nadležnog ministartva za obavljanje poslova u vezi carinjenja robe,

zastupa uvoznika kao njegov opunomoćenik na način da: (Andrijanić, 2005, p. 175-176)

· Provjeri dokumentaciju potrebnu za obavljanje carinskog postupka

· daje stručne savjete za svrstavanje robe po Carisnkoj tarifi

· odredi carinske vrijednosti robe i obračun carine

· podnosi JCD i druge ispravu u carinskom postuku

· nazoči carinskoj provjeri robe

· polaže carinsku garanciju

44

Špediter mora poslovima carinskog zastupanja pristupiti s posebnom pozornošću jer i

špediter odgovara za istinitost podataka koji se navode u svrhu obavljanja carinskog

postupka. Kod uvoza robe, uvoznik plaća carinska davanja odmah kada carinarnica

ispostavi račun, osim ako špediter ne položi carinsku garanciju. Osiguravanjem

carinske garancije špediter može izbjeći nepotrebno zadržavanje robe, jer temeljem

podnesene garancije carinarnica pušta robu ispod carinskog nadzora odmah nakon

carinskog pregleda i zaprimanja JCD-a.

4.3.3. Zaključne radnje uvoznog posla

Nakon okončanja carinskog postupka i kada uvoznik preuzme robu u svojem skladištu,

špediter mu ispostavlja račun za poslove koje je za njega obavio. Poslovna banka daje

izvješće uvozniku o izvršenoj uplati u korist inozemnog dobavljača. Uvoznik koristi

robu za svoje potrebe ili je prodaje krajnjem kupcu i naplaćuje svoju prodaju. Uvoznik

naposljetku radi konačnu kalkulaciju uvoznog posla kako bi ocjenio rezultate

cjelokupnog postupka.

45

5. PRIMJER UVOZNOG POSLA NA PRIMJERU

PODZEĆA TTM TRGOVINA D.O.O.

U prethodnim dijelovima diplomskog rada opisani su mnogobrojni sudionici i njihove

uloge u pothvatu uvoznog posla. U praksi niti jedan uvozni posao nije identičan i čak

kad se uvozi isti proizvod, tržišni uvjeti su promjenjivi i kod svakog posla ključna je

uloga sudionika uvoznog posla da prepoznaju promjene, prilike i rizike kod svakog

pojedinog posla i prilagode svoje postupke uvjetima na tržištu.

Na primjeru uvoznog posla TTM Trgovine d.o.o., analizira se koji su poslovi prethodili

uvoznom poslu kao i operativni poslovi uvoznog posla i zaključne radnje uvoznog

posla. Na temelju analize i usporedbe sa prethodnim dijelovima diplomskog rada

moguće je ocjeniti postupke koje su donosili sudionici uvoznog posla.

U ovom dijelu navedeni su: 1) Organizacija poslovanja u poduzeću TTM Trgovina

d.o.o. 2) Primjer uvoznog posla – uvoz polietilena iz Kuvajta

5.1. Organizacija poslovanja u poduzeću TTM Trgovina d.o.o.

TTM Trgovina d.o.o. dio je veće grupacije povezanih poduzeća sa zajedničkom

vlasničkom strukturom koja posluju u više zemalja svijeta. Za potrebe ovog diplomskog

rada fokus je na poduzeću TTM Trgovina d.o.o. sa sjedištem u Hrvatskoj kao nositelju

uvoznog posla. Bez obzira na to što je TTM Trgovina nositelj uvoznog posla potrebno

je poznavati i ostala povezana poduzeća kako bi se prikazao cjelokupni proces

odlučivanja i poslovnih aktivnosti u vezi uvoza robe. Slijede neki osnovni podaci o

grupaciji TTM.

TTM d.o.o. poduzeće osnovano je 1990. godine sa sjedištem u Rijeci. U početku rada

radilo se tek o malom poduzeću s jednim poslovnim prostorom na Krnjevu u kojemu se

obavljala osnovna djelatnost tvrtke a to je bio uvoz, veleprodaja i maloprodaja rezervnih

auto-dijelova za najpopularnije modele automobila. Zaposleno je bilo pet djelatnika koji

su uglavnom radili sve poslove te nisu postojali posebni odjeli za nabavu, prodaju i

46

slično. Bližeći se novom tisućljeću, TTM otvara, osim glavne trgovine na Krnjevu,

trgovine na Viškovu, na Čavlima i proširio se rad na strojnu obradu motora automobila.

Ubrzo je proširen rad i na uvoz elemenata kovane bravarije u kojima im pomažu

kooperanti koji izrađuju kompletne proizvode, te brzi servis automobila u sklopu

trgovine na Krnjevu.

Organizacija poslovanja mjenja se u 2009. godini kada se zbog opsega poslovanja

odvajaju razni odjeli poduzeća u posebne tvrtke i tim postupkom nastaju tri odvojena

poduzeća: TTM auto-dijelovi d.o.o. kojoj je osnovna djelatnost uvoz, veleprodaja i

maloprodaja rezervnih auto-dijelova, TTM strojna obrada d.o.o. s osnovnom djelatnosti

strojne obrade motora i TTM Trgovina d.o.o. s osnovnom djelatnosti uvoza željeznih

elemenata te veleprodaja i maloprodaja istih. TTM Trgovina se preseljava u nove

poslovne prostore na Viškovu, no ambicije vodstva i zaposlenika tu ne staju i istražuju

se nove prilike na inozemnim tržištima. Velika želja bila je iskoristiti razne poslovne

kontakte iz zemalja Bliskog Istoka koji su nastali tijekom dugogodišnjeg poslovanja. Te

iste godine počinje rad na uvozu polietilenskih proizvoda iz Kuvajta i nakon što se uvoz

tih proizvoda pokazao unosnim osniva se i poduzeće TTM Kuwait sa sjedištem u

Kuwait City-u te nastaje sadašnja organizacijska struktura poslovanja. (Intervju, 2014.)

Osnivanje poduzeća TTM Kuwait bilo je poželjno iz mnogih razloga a najbitniji od njih

je taj da se prilikom prvih uvoza polietilena moralo sa izvoznikom iz Kuvajta poslovati

preko posredničke firme iz Švicarske jer je uvjet izvoznika bio otvaranje akreditiva s

akreditivinom bankom iz nekih od zemalja koje je on odredio, a među njima nije bilo

niti jedne Hrvatske banke. Otvaranjem poslovnice u Kuvajtu izbjeglo se plaćanje

provizije posredničkoj firmi, kao i razni drugi dodatni poslovi koji su se morali obavljati

prilikom svakog uvoza. Prednost otvaranja vlastite tvrtke u Kuvajtu jest i ta da se

polietilen koji je kupljen od dobavljača nije morao uvoziti u Hrvatsku, nego je moguća

direktna prodaja i u druge zemlje.

5.2. Primjer uvoznog posla

Polietilen (PE) engl. polyetheline jedan je od najčešće korištenih plastičnih materijala u

svijetu i ima ogromnu primjenu u raznim industrijama, segmentima i aplikacijama. PE

47

omogućava da se hrana pakira ekonomično sa produženim rokom trajanja, sigurno

transport i distribuciju kemikalija, da čista voda dolazi do svih slojeva stanovništva, štiti

nove automobile od ogrebotina i ima još bezbroj drugih primjena u svakodnevnom

životu. (PE – Polietilen, 2014.) Polietilen otkriven je slučajno 1886. godine a prvu

industrijsku primjenu doživljava 1939. godine. Polietilen nalazi primjenu u velikom

rasponu proizvoda za široku potrošnju. Veliki broj vrsta polietilena nije štetan pa ima

široku primjenu u prehrambenoj industriji. U obliku pjene se koristi za ublažavanje

vibracija i izolaciju. Polietilen pluta, tako da se koristi i u nautici. Također se koristi za

proizvodnju dijelova za namještaj, dijelova računala, elektronskih komponenti,

proizvoda za upotrebu u sportu, odjeću, prometnih znakova, kugli za kuglanje, cijevi

pod pritiskom itd... (Materijali - Polietilen (Polyethylene) – PE, 2010.)

Uvidjevši prilike na tržištu zaposlenici TTM Trgovine odlučuju se za uvoz polietilena

od proizvođača Equate Petrochemical Comapny iz Kuvajta, te odlučuju prodavati

materijal kupcima na domaćem tržištu. U nastavku ovog dijela opisuje se cijeli proces

dobave odnosno uvoza robe iz Kuvajta do krajnjeg kupca u Hrvatskoj. Zbog naravi

uvoznog posla opisani su i neki poslovi koji pripadaju poslovima izvoza te poslovi koji

se obavljaju u procesu pomorskog prijevoza robe, sve je to u svrhu pravilnog

razumijevanja cjelokupnog procesa uvoza i aktivnosti koje je potrebno poduzimati kako

bi uvoz robe bio uspješno obavljen.

5.2.1. Pripremna faza uvoznog posla

Poslovi koji se obavljaju u poduzeću TTM Trgovina u vezi uvoza polietilena ne prate

strogo redosljed poslova kako je opisano u 4. poglavlju ovog dipomskog rada. Prvi

poslovi koji su poduzeti u TTM Trgovini bili su istraživanje domaćeg tržišta, odnosno

domaće potražnje za polietilenom. Već od prije je bilo poznato, da će inozemni

dobavljač biti tvrtka Equate iz Kuvajta, koja je veliki proizvođač polietilena na tržištu

Bliskog Istoka. Nakon završetka istraživanja tržišta zaključak je kako postoje domaći

kupci za polietilen iz Kuvajta koji nije do tada bio zastupljen na Hrvatskom tržištu.

Svaki proizvođač polietilena ima svoj postupak proizvodnje i polietilen od svakog

pojedinčanog proizvođača ima drugačije osobine kao što je gustoća i čistoća granula

48

polietilena, (Intervju, 2014.) te je odlučeno da se krene u pregovore sa inozemnim

dobavljačem zbog prikazanog interesa domaćih kupaca za polietilen od tvrtke Equate.

Nakon poslanih upita i nakon pregovora koji su kod prvih uvoza bili dugotrajni

inozemni dobavljač šalje ponudu adresiranu na TTM Kuwait. Na ponudi dobavljača

(vidi prilog 1.) vidljivo je da se nudi 49,5 tona polietilena sa paritetom isporuke CIF.

Kod ovog pariteta isporuke prodavatelj je obvezan isporučiti robu izvozno ocarinjenu

na brodu koji je prenosi. U tom trenutku rizik nad robom prelazi sa prodavatelja na

kupca. Prodavatelj je dužan ugovoriti i platiti sve troškove prijevoza, vozarinu i

osiguranje robe te pristojbe za istovar u imenovanoj luci odredišta. Treba napomenuti

kako je prodavatelj dužan ugovoriti osiguranje prema minimalnim uvjetima. TTM

Trgovina će u ovom slučaju biti obavezna platiti prodavatelju cijenu za robu u koju će

biti uključeni svi dodatni troškovi prijevoza i manipulacije. TTM Trgovina će na svoj

rizik i na svoj trošak obaviti uvoz i platiti carinu. Na ponudi je naveden uvjet plaćanja

avansno prije isporuke, koji će u ovom slučaju biti plaćen virmanski od strane TTM

Kuwaita, dakle bez otvaranja akreditiva. Akreditiva nema u ovom slučaju iz dva razloga

po objašnjenju djelatnika TTM Trgovine a to su: (Intervju, 2014.) jer su poslovni

partneri već dulje vrijeme u dobrim poslovnim odnosima i postoji određeno povjerenje i

sigurnost da će obje strane izvršiti svoje obveze na vrijeme, te drugo, uvozna količina

materijala je relativno niska u odnosu na druge uvoze koje su ugovarali poslovni

partneri. No, mišljenje autora se malo razlikuje od objašnjenja djelatnika, a ono se

očituje u tome da je način plaćanja avansni, odnosno prije isporuke, što znači da će

prodavatelj biti namiren prije nego što uopće pošalje robu na prijevoz. Korištenjem

akreditiva, kupac bi dobio osiguranje da njegova sredstva neće biti uplaćena dok

prodavatelj ne ispuni sve obaveze iz kupoprodajnog ugovora. Paritet isporuke i uvjet

plaćanja u ovom slučaju pogoduje prodavatelju jer će on u cijenu svog proizvoda

uključiti sve dodatne troškove prijevoza i osiguranja koje će za njega obaviti njegov

špediter.

Na temelju dobivene ponude, TTM Trgovina kontaktira svog špeditera Profi Trans

d.o.o. i daje mu sve potrebne informacije na temelju kojih on može procjeniti koje će

49

troškove pri uvozu robe morati platiti TTM Trgovina i na temelju tih podataka TTM

Trgovina radi pretkalkulaciju troškova uvoznog posla.

Tablica 3: Pretkalkulacija troškova uvoznog posla

Izvor: Interna dokumentacija poduzeća TTM Trgovina d.o.o., 2012.

TTM Trgovina temljem kalkulacije troškova može odrediti cijenu po kojoj će prodavati

polietlien na domaćem tržištu. TTM Trgovina nastoji pronaći kupce prije samog uvoza,

odnosno pokušava procjeniti potrebe domaćeg tržišta i cijenu polietilena na domaćem

tržištu. Samo dio ukupne naručene količine polietilena od inozemnog dobavljača će

TTM Kuwait fakturirati TTM Trgovini, odnosno onoliku količinu koja je potrebna

kupcima TTM Trgovine, ostatak TTM Kuwait prodaje ostalim kupcima iz drugih

zemalja.

50

5.2.2. Operativna faza uvoznog posla

Nakon plaćanja ponude inozemnog dobavljača, on izdaje račun (vidi prilog 2) kojim se

obvezuje poslati robu po paritetu CIF-Rijeka. Inozemni dobavljač dostavlja svu

potrebnu dokumentaciju kojom dokazuje da je robu poslao, osigurao te šalje ostalu

dokumentaciju koju će koristiti kupac pri preuzimanju robe i obavljanju carinskog

postupka. U prilogu broj 3. Booking Advice vidljivo je kako je prodavatelj rezervirao

brodski prostor na brodu Maersk California brodara MAERSK LINE. Po dokumentu

49,5 tona polietilena biti će smješteno u dva standardna 40' kontejnera. Polietilen se

može prenositi brodom na dva načina. Kao rasuti teret u specijalnim 20' kontejnerima

koji iznutra imaju zaštitu koja spriječava gubitak i kontaminaciju materijala ili, pakirana

u plastične vreće od 25 kg koje se slažu na palete i stavljaju u standardne 20' ili 40'

kontejnere za multimodalni transport. (Polyethylene storage and handling guide, 2014.)

Brodar Maersk Line izdaje nenegocijabilnu teretnicu na primatelja TTM Kuwait (prilog

4) u kojoj je vidljvio da su na brod ukrcana 2 kontejnera sa 1980 vreća u kojima je

sadržano 49,5 tona polietilena i ostali bitni podaci vezani uz teret koji se prevozi

brodom. U teretnici je oznakom „Freight prepaid“ naznačeno da je prodavatelj dužan,

odnosno da je već platio vozarinu brodaru. Original teretnice zajedno sa drugim

dokumentima inozemni dobavljač šalje kurirskom službom (vidi prilog 5) prema kupcu,

kako bi on mogao preuzeti robu kada ona stigne u Rijeku. Tijekom samog prijevoza

tereta moguće je suvremenim sistemima praćenja preko stranice track-trace.com u

realnom vremenu pratiti što se događa sa kontejnerom u kojem se nalazi roba. U

teretnici su navedeni identifikacijski brojevi kontejnera i moguće je upisati broj u

pretraživač stranice i on će izbaciti podatke o trenutačnom stanju kontejnera. (Container

tracking, 2014.) Kako se prodavatelj paritetom isporuke obvezao osigurati robu u

transportu, sa dokumentima prilaže i policu osiguranja za teret u pomorskom prijevozu

(prilog 6). Rizik prodavatelja prestaje sa trenutkom predaje robe na prijevoz brodaru te

ugovaranjem osiguranja.

Nakon što roba stigne u luku Rijeka, kupac, TTM Kuwait dužan je robu preuzeti od

prijevoznika. Teret se iskrcava iz broda te prenosi u carinsko skladište na Kukuljanovu.

Inozemni dobavljač je prethodno dostavio potvrdu o podrijetlu robe (prilog 7) i

51

certifikat proizvođača o analizi polietilena, odnosno uvjerenje o kakvoći. (vidi prilog 8)

S time je prodavatelj tvrtka Equate iz Kuvajta izvršila sve svoje obaveze iz

kupoprodajnog ugovora. Roba se u ovoj fazi nalazi u bezcarinskoj zoni, dakle još nije

ocarinjena i uvezena u Hrvatsku. TTM Kuwait, dok je roba još uvijek na carinskom

skladištu, prodaje TTM Trgovini potrebnu količinu polietilena za krajnje kupce u

Hrvatskoj po paritetu DAP Kukuljanovo, dakle izvozno ocarinjenu i spremnu za istovar

u carinskom skladištu na Kukuljanovu te za to izdaje fakturu (prilog 9). TTM Trgovina

temeljem te fakture može poslati dispoziciju svom špediteru Profi Trans d.o.o. da obavi

poslove u carinskom posredovanju za robu koju treba ocariniti.

Primjer 1: Dispozicija špediteru za uvoz robe

Izvor: Interna dokumentacija poduzeća TTM Trgovina d.o.o., 2012.

Špediter obavlja poslove carinskog zastupanja kao opunomoćenik TTM Trgovine na

način da carinarnici prilaže ispunjenu jedinstvenu carinsku deklaraciju (prilog 10)

zajedno sa ostalim potrebnim dokumentima kao što je dokaz o podrijetlu robe. Nakon

određivanja visine carinskih pristojbi, carinarnica izdaje ovjerenu jedinstvenu carinsku

deklaraciju. Špediter, kako bi ubrzao završetak carinskog postupka za račun svog

52

nalogodavca TTM Trgovine plaća iznos carinske pristojbe za koju će kasnije izdati

fakturu svom nalogodavcu. Nakon završetka carinskog postupka špediter dostavlja JCD

i ostale dokumente nalogodavcu te mu izdaje račun za obavljene usluge. (prilog 11) U

ovom trenutku roba je uvozno ocarinjena odnosno, puštena u slobodan promet i

spremna za utovar u prijevozno sredstvo TTM Trgovine koja je doprema u svoje

skladište.

5.2.3. Zaključne faze uvoznog posla

Zaključne faze uvoznog posla sastoje se u plaćanju špediterovih usluga i prodaje robe

krajnjim kupcima u Hrvatskoj. TTM Trgovina prodaje polietilen raznim kupcima po

Hrvatskoj te za to izdaje fakture. (prilog 12) Također TTM Trgovina doznakom plaća

inozemnog dobavljača koji je u ovom slučaju TTM Kuwait. Nakon završetka prodaje

robe i naplate, TTM Trgovina izrađuje konačnu kalkulaciju uvoznog posla.

Tablica 4: Kalkulacija troškova i prihoda uvoznog posla

Izvor: Interna dokumentacija poduzeća TTM Trgovina d.o.o., 2012.

53

U shemi 1. Prikazuje se tok tereta, odnosno robe od inozemnog dobavljača do krajnjeg

kupca na Hrvatskom tržištu. Različitim bojama u poljima označava se tko snosi

troškove poslova koje treba obaviti u određenoj fazi da bi roba mogla nastaviti put.

Zelenom bojom se označava koje troškove mora platiti inozemni dobavljač tvrtka

Equate iz Kuvajta. Plavom bojom označava se koje troškove snosi poduzeće TTM

Kuwait, dok se narančastom bojom označava koji su troškovi uvoznika, odnosno

poduzeća TTM Trgovina.

Shema 1: Put robe (polietilena) od inozemnog dobavljača do krajnjeg kupca u Hrvatskoj

Izvor: Izradio student prema podacima iz interne dokumantacije poduzeća TTM

Trgovina d.o.o.

5.3. Analiza uspješnosti uvoznog posla

Analizom cjelokupnog procesa nabave, uvoza te prodaje polietilena iz Kuvajta

zaključuje se kako TTM Trgovina uspješno obavlja uvozni posao. To proizlazi iz

činjenica da TTM Trgovina surađuje sa drugim sudionicma pothvata, poglavito sa

špediterom Profi Trans d.o.o. od pripremnih fazi pa sve do konkretnih radnji u

poslovima uvoza i carinjenja robe. Pravilna priprema preko detaljnog istraživanja

domaćih i inozemnih tržišnih uvjeta u vezi polietilena i oprez u kalkulaciji troškova

dovela je do konačnog financijskog dobitka, jer po konačnoj kalkulaciji, prihoda i

54

troškova nakon prodaje TTM Trgovina ostvaruje 3.708,13 kuna dobiti po toni

polietilena. Uz to, činjenica jest da je i poduzeće TTM Kuwait, sa istom vlasničkom

strukturom i povezanim poslovanjem također ostvarilo dobit zbog ostvarene marže pri

prodaji polietilena TTM Trgovini.

Unatoč dobiti, prema riječima zaposlenika TTM Trgovine, uvijek postoji rizik od

primjerice, promjene cijena polietilena na domaćem i inozemnog tržištu dok roba putuje

brodom, što značajno može utjecati na cijenu koju TTM Trgovina može ponuditi na

domaćem tržištu. (Intervju 2014.) Također, mišljenje autora jest da bi trebalo raditi na

uvjetima isporuke sa inozemnim dobavljačem koji prodaje robu po paritetu CIF, što

izuzetno pogoduje prodavatelju koju u cijenu svog proizvoda ugrađuje transportne

troškove, troškove osiguranja i ostale troškove usluga koje njegov špediter obavlja za

njega, dok u isto vrijeme snosi rizik samo do trenutka predaje robe na prijevoz. Kada bi

bio ugovoren drugi paritet isporuke primjerice FAS ili FOB, TTM Trgovina bi mogla

angažirati svog špeditera koji bi radio u interesu svog nalogodavatelja i osigurao mu

najekonomičniju dopremu robe. Špediter TTM Trgovine bi položio obračun svih

troškova prijevoza, manipulacije teretom i drugih troškova prijevoznog pothvata, a po

paritetu isporuke CIF, TTM Trgovina ne može imati uvid u troškove usluga koje je

špediter inozemnog dobavljača obavio za njega. Ovu tvrdnju potvrđuje profesor

Zelenika: (1996, p. 423) Prodavatelji (izvoznici) i kupci (uvoznici), kao i drugi

sudionici vanjskotrgovinskog i prometnog sustava, moraju znati opće i osnovno pravilo

da robu treba prodavati i kupovati što dalje od mjesta vlastite tvrtke, odnosno što dalje

od proizvođača i kupca. To pravilo vrlo dobro znaju međunarondni špediteri i oni će u

svakom konkretnom slučaju savjetovati svojim nalogodavcima (izvoznicima i

uvoznicima) da ugovore najpovoljniji Incoterms-termin. Tako bi, na primjer pri uvozu

robe kupac bi uvijek trebao preferirati ove Incoterms-termine: EXW, FOB, FAS, ECA.

55

6. ZAKLJUČAK

Teorijskim i praktičnim istraživanjem, koje je provedeno u ovom radu, ustanovljeno je

koje se aktivnosti moraju izvršiti prilikom realizacije posla prijevoza i uvoza tereta

morskim putem. Utvrđeno je koji su subjekti neopohodni za izvršenje svakih uvoznih

poslova, koji su ostali sudionici prijevoznog pothvata te njihove uloge u realizaciji

posla. Istraživanjem i analizom statističkih podataka je dokazano da je pomorski

prijevoz nezaobilizan način transporta tereta i ljudi, ali istovremeno i jedan od

najekonomičnijih načina prijevoza za veliku većinu roba.

Praktičnim primjerom prikazan je cjelokupni proces kojim se uspješno može obaviti

uvoz tereta morskim putem i to opisivanjem poslova iz pripremne faze koji prethode

izvršenju poslovima uvoza, zatim opisivanjem poslova iz operativne faze odnosno kako

se odvija fizički prijevoz tereta morem, koje su aktivnosti poduzete prilikom prijema,

iskrcaja i carinjena tereta. Naposljetku u završnoj fazi, analizom poslovne

dokumentacije tvrtke TTM Trgovina d.o.o. dokazano je kako je moguće, ispravnim

postupanjem u svim fazama uvoznog posla, ostvariti financijsku dobit, a s time i

osigurati poduzeću stabilan rast i razvoj.

Slijedom iznesenog, radna hipoteza koja je iznesena u uvodu se prihvaća, pošto ona

pretpostavlja da se na temelju teorijskih spoznaja i analizom praktičnog primjera mogu

utvrditi odgovarajući postupci koji moraju biti izvršeni u poslovima uvoza kako bi on

bio uspješno obavljen te pruži poslovnom subjektu mogućnost zarade i razvoja. Radna

hipoteza dokazana je iznošenjem odgovarajućih postupaka koji se obavljaju pri

uvoznom poslu, te je analizom praktičnog primjera dokazana učinkovitost postupaka

koja se očituje u financijskoj dobiti analiziranog posla uvoza. Također se prihvaća i

P.H. 1 koja pretpostavlja da špediter predstavlja ključnu osobu u poslovima uvoza

tereta, kao i drugim poslovima otpreme, dopreme i tranzita robe što je dokazano opisom

njegove djelatnosti te analizom špediterovih aktivnosti prilikom obavljanja poslova

prema nalogu poduzeća TTM Trgovina. P.H. 2. koja pretpostavlja da je pomorski

prijevoz optimalan izbor prilikom biranja prijevoznog sredstva u međunarodnom

prijevozu tereta se također prihvaća. U radu je opisom subjekata pomorskog prijevoza i

56

njihovih uloga u međunarodnoj trgovini te analizom statističkih podataka i drugih

podataka vezanih za pomorski prijevoz dokazano da se većina svjetske trgovine odvija

morskim putem. Pomorski prijevoz svojim specifičnostima koje se očituju kroz nisku

cijenu prijevoza, velikim kapacitetom prijevoznih sredstava i sigurnošću prijevoznog

pothvata ali i drugim prednostima iznesenih u radu predstavlja granu prijevoza koja se

najviše koristi u međunarodnoj trgovini. Analizom poslovanja poduzeća TTM Trgovina

uočeni su postupci djelatnika poduzeća koji su pridonjeli uspješnom obavljanju

uvoznog posla polietilena iz Kuvajta te se slijedom toga prihvaća i P.H. 3. Poduzeti

postupci od strane djelatnika poduzeća TTM Trgovina očituju se u pravovremenom

uključivanju špeditera u posao uvoza, pravilnim planiranjem troškova, ispravnom

analizom tržišta te naposljetku uspješnom prodajom uvezene robe koja je osigurala

financijsku dobit poduzeću te omogućila rast i razvoj poslovnog subjekta. Analizirani

uvozni posao uspješno je obavljen, no, potrebno je ulaganje dodatnih napora u suradnji

sa špediterom i ostalim sudionicima kako bi se osigurali još povoljniji uvjeti uvoza te

osigurao daljnji razvoj poslovnog subjekta.

57

LITERATURA

1) KNJIGE

1. Andrijanić, I. 2005, Poslovanje u vanjskoj trgovini, Mikrorad, Zagreb.

2. Andrijanić, I., Aržek, Z., Prebežac, D., Zelenika, R. 2001, Transportno i

špeditersko poslovanje, Mikrorad, Zagreb

3. Ivaković, Č., Stanković. R., Šafran M., 2010, Špedicija i logistički procesi,

Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

4. Kesić, B., Počuča, M., 2001, Ekonomika brodarstva – Vježbe, Visoka pomorska

škola u Rijeci, Rijeka

5. Kesić, B., et al, 2001, Hrvatska u 21. stoljeću, Pomorstvo, Ured za strategiju

razvitka Republike Hrvatske, Zagreb

6. Mitrović, F. 2007, Ekonomika pomorstva, Pomorski fakultet Split, Split.

7. Mitrović, F., Kesić, B., Jugović, A. 2010, Menadžment u brodarstvu i lukama,

Sveučilišna knjižnica u Splitu, Split

8. Mrnjavac, E. 1998, Pomorski sustav, Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci,

Rijeka

9. Šamanović, J. 1999, Logistički distribucijski sustavi, Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Splitu, Split.

10. Turina, A. 1965, Međunarodna špedicija I. knjiga, Viša pomorska škola u

Rijeci, Rijeka.

11. Zelenika, R. 1996, Međunarodna špedicija, Ekonomski fakultet Sveučilišta u

Rijeci, Rijeka.

12. Zelenika, R. 2001, Špediterevo pravo, četvrto izmijenjeno i dopunjeno izdanje,

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka.

13. Zelenika, R. 2005, Temelji logističke špedicije, Ekonomski fakultet Sveučilišta u

Rijeci, Rijeka.

2) ČLANCI

14. Lušić Z. 2003, 'Razvoj svjetskog brodarstva', Naše more, god. 50, str. 189-

196. Dostupno na: http://hrcak.srce.hr/file/13042

58

15. Marin J. 2012, 'Uređenje sudske nadležnosti u Konvenciji o ugovorima o

međunarodnom prijevozu robe u cijelosti ili djelomično morem iz 2009',

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Zagrebu, Pravni fakultet Sveučilišta u

Zagrebu, Zagreb, vol. 62 no.1-2 p.229-225 Dostupno na:

http://hrcak.srce.hr/file/137031

16. Nikolić G. 2003, 'Multimodalni transport – čimbenik djelotvornog

uključivanja Hrvatske u Europski prometni sustav', Zbornik radova

Ekonomskog fakulteta u Rijeci, časopis za ekonomsku teoriju i praksu,

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, vol. 21 no.2 p.93-112 Dostupno

na: http://hrcak.srce.hr/file/152184

3) PRAVNI AKTI

17. Međunarodna konvencija za izjednačenje nekih pravila o teretnici (Haaška

pravila), 1924, Brussels

18. Opći uvjeti poslovanja međunarodnih otpremnika Hrvatske, 2005, Udruženje

međunarodnih otpremnika

19. Pomorski Zakonik, 2004, Narodne Novine no. 181.

20. Pravilnik o davanju odobrenja za obavljanje poslova ovlaštenim carinskim

otpremnicima i ovlaštenim carinskim zastupnicima, 2002, Narodne novine, no.

93.

21. Pravilnik o polaganju stručnog ispita za ovlaštenoga carinskog zastupnika,

2014, Narodne Novine, no. 9.

22. Pravilnik o uvjetima za obavljanje djelatnosti pomorskog agenta, te pravima i

obvezama pomorskog agenta, 2007, Narodne Novine no. 82.

23. Zakon o obveznim odnosima, 2005, Narodne Novine no. 35.

24. Zakon o provedbi carinskih propisa Europske Unije, 2013, Narodne Novine no.

54.

25. Zakon o uvjetima za obavljanje poslova zastupanja u carinskom postupku, 2001

Narodne Novine no. 92.

59

4) ELEKTRONIČKI IZVORI

26. About BIMCO, 2014, dostupno 20. kolovoza 2014 na:

https://www.bimco.org/About/About_BIMCO.aspx

27. Akreditiv – definicija, 2012, dostupno 21. kolovoza 2014 na: http://www.moj-

bankar.hr/Kazalo/A/Akreditiv

28. Alphaliner – Top 100 Operated Fleets, 2014, dostupno 20. kolovoza 2014 na:

http://www.alphaliner.com/top100/ 20.08.2014.

29. Container tracking, 2014, dostupno 27. kolovoza 2014 na: http://www.track-

trace.com/container

30. FIATA – Documents, 2014, dostupno 16. kolovoza 2014 na:

http://fiata.com/about-fiata/fiata-documents.html

31. FIATA Reference Handbook, 2014, dostupno 19. kolovoza 2014 na:

http://fiata.com/fileadmin/user_upload/documents/Diverses/FIATA_Reference_

Handbook_05-2014.pdf

32. Incoterms oznake – razlika oznaka Incoterms 2000 i Incoterms 2010, dostupno

20. kolovoza 2014 na: http://www.hrvatski-

izvoznici.hr/Cms_Data/Contents/hiz/Folders/dokumenti/~contents/BGL2KREH

ASERPNEM/incoterms-oznake.pdf

33. Kratice – Republika Hrvatska - Državni zavod za statistiku, 2006, dostupno 19.

kolovoza 2014 na: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2006/00-kratice.pdf

34. Materijali - Polietilen (Polyethylene) – PE, 2010, dostupno 27. kolovoza 2014

na: http://www.plastikainfo.com/tehnologija/materijali-polietilen-polyethylene-

pe

35. PE – Polietilen, 2014, dostupno 27. kolovoza 2014 na:

http://www.resinex.hr/polimer-vrste/pe.html

36. UNCTAD Review of maritime transport 2013, 2013, dostupno 19. kolovoza

2014 na: http://unctad.org/en/publicationslibrary/rmt2013_en.pdf

5) OSTALI IZVORI

37. Intervju sa direktorom TTM Trgovine Sanjinom Mavrincom obavljen 6.

kolovoza 2014 godine.

60

POPIS TABLICA

Redni

broj Naslov tablice Stranica

1. Najveće svjetske brodarske kompanije po nosivosti

kontejnerske flote u jednicima TEU. 26

2. Objašnjenje Incoterms 2010 termina 35

3. Pretkalkulacija troškova uvoznog posla 49

4. Kalkulacija troškova i prihoda uvoznog posla 52

POPIS GRAFIKONA

Redni

broj Naslov grafikon Stranica

1.

Indeks svjetskog GDP-a, OECD indeks industrijske

proizvodnje, indeks svjetske razmjene i svjetske pomorske

trgovine u razdoblju od 1990. do 2013. godine

(indeksi;1990.=100)

22

2. Svjetska trgovačka mornarica u razdoblju 1980.-2013.

godine prema vrstama brodova 24

POPIS SHEMA

Redni

broj Naslov sheme Stranica

1. Put robe (polietilena) od inozemnog dobavljača do krajnjeg

kupca u Hrvatskoj 53

POPIS PRIMJERA

Redni

broj Naslov ekrana Stranica

1. Dispozicija špediteru za uvoz robe 51

61

POPIS PRILOGA

1. Ponuda inozemnog dobavljača za polietilen

2. Račun inozemnog dobavljača za polietilen

3. Booking advice za prijevoz polietilena

4. Pomorska teretnica bordara MAERSK LINE za prijevoz tereta

5. Document Dispatch Advice za dokumente koje šalje inozemni dobavljač

6. Polica osiguranja tereta u pomorskom prijevozu

7. Potvrda o podrijetlu robe

8. Uvjerenje o kakvoći robe

9. Račun TTM Kuwaita prema TTM Trgovini za polietilen

10. JCD – Jedinstvena Carinska Deklaracija za uvoz polietilena

11. Račun špeditera za obavljene usluge

12. Račun TTM Trgovine krajnjem kupcu