Valentina Stivicic_japanska Koncepcija

Sveuilite u Zagrebu Japanska koncepcija Arhitektonski fakultet

ak.god.: voditelj: studentica: 2014./2015. Prof. Dragomir Vlahovid Valentina tiviid

Elementi tradicijskog stanovanja u suvremenom Japanu

file:///C:/Users/Korisnik/Downloads/1Naslovnica.pdffile:///C:/Users/Korisnik/Downloads/1Naslovnica.pdffile:///C:/Users/Korisnik/Downloads/1Naslovnica.pdf



SADRAJ:

1. UVOD

2. UTJECAJ DRUTVENIH FAKTORA NA NAIN STANOVANJA

3. KONCEPT JAPANSKE TRADICIJSKE KUDE

4. POD I TATAMI (PODNA PROSTIRKA)

5. SHOJI I FUSUMA PREGRADE

6. DNEVNA SOBA SPAVADA SOBA

7. TOKONOMA 8. KUPAONICA

9. JAPANSKA TRADICIJSKA ARHITEKTURA DANAS

10. LITERATURA



UVOD

Japanski nain stanovanja i njegov povijesni razvoj plod su japanske kulture, ali isto tako i rezultat raznih kulturnih utjecaja iz drugih zemalja. Gledajudi na japansku kulturu kao cjelinu, moemo zakljuiti da su Japanci odlini imitatori primjerice, nakon Drugog svjetskog rata prihvatili su vedinu komercijalnih proizvoda koji su doli iz SAD-a i poeli ih proizvoditi. U poetku su to bile loe kopije amerikih proizvoda, no Japanci su s vremenom izradili svoje verzije istih proizvoda koje su kvalitetom nadile svoje amerike uzore. Tipini su primjeri informatika industrija (bilo da se radi o hardveru ili o kompjuterskim igrama) i robotika. Japanska sklonost oponaanju uzora vidljiva je i kod njihovog pisma. Naime, na temelju brojnih istraivanja i analiza, dolo se do zakljuka da je japansko pismo derivat kineskog koje je u Japan stiglo preko Koreje. U svijetu arhitekture, Japanci su ispoetka, kao i kod pisma, oponaali Kineze, da bi kasnije razvili svoj stil gradnje. Nakon toga Japan je poeo provoditi izolacionistiku politiku koja je prekinuta tek polovicom devetnaestog stoljeda. Tada se Japan otvorio svijetu, pa je tako u njega prodro i zapadnjaki stil gradnje, koji je ispoetka bio rezerviran samo za gradska podruja. Meutim, kraj Drugog svjetskog rata je doista velika prekretnica u japanskoj arhitekturi (i povijesti uopde), jer je tada zapadnjaki stil gradnje gotovo u potpunosti istisnuo tradicijski japanski. Japanska kuda oduvijek se mogla okarakterizirati jednostavnodu, fleksibilnodu i eljom za postizanjem to vede funkcionalnosti. U pojedinim prostorijama, a esto i u cijeloj kudi prevladava modularni sistem, te tenja za minimalizmom. No, temeljna svrha kude uvijek je ista: osigurati zaklon i mjesto ugodnog i sigurnog boravka.

Iako se po vanjskom izgledu dananje stambene zgrade i obiteljske kude u Japanu ne razlikuje od onih u SAD-u ili u Europi, u mnogim japanskim domovima se i danas mogu nadi elementi japanskog tradicijskog interijera. Osim drutvenih utjecaja, vrlo veliku ulogu u japanskoj tradicijskoj arhitekturi igra i religija. Dvije najrairenije religije u suvremenom Japanu su intoizam (shinto) i budizam. intoizam je prastara japanska religija koja tuje sve ive i neive dijelove prirode. Prema intoistikom shvadanju, svakim dijelom prirode (kamen, rijeka, drvo, cvijet,...) vlada jedan od mnogobrojnih bogova. No, to nisu bogovi u zapadnjakom smislu, niti su prikazivani na takav nain. Moda bi umjesto rijei bogovi bilo prikladnije upotrijebiti izraz prirodne sile. Budizam se iz Kine i Koreje proirio na Japan tijekom estog stoljeda. S vremenom se ta religija podijelila na nekoliko pravaca. Jedan od njih je zen-budizam, koji je imao najvedi utjecaj na oblikovanje japanske tradicijske kulture i obiaja. Naime, zen se fokusira na mir, sklad i disciplinu, te je stvorio osnovu za japansko poimanje estetike, a njegov je utjecaj jasno vidljiv u obiajima (npr. ceremonija ispijanja aja) i raznim oblicima umjetnikog izraavanja (npr. ikebana). Utjecaj religije na japansku arhitekturu najvidljiviji je upravo kod tradicijskih kuda. Ako promatramo japansku tradicijsku kudu, moemo primijetiti kako se zen ocrtava u jednostavnosti oblika kude i njenom asketskom opremanju. S druge strane, intoizam je uvijek naglaavao povezanost s prirodom (slika 1.) i upravo je to razlog zato su pregradne stijene4 na japan/skim tradicijskim kudama tanke i pomine, te zato su vrata poluprozirna. Naime, vrata nisu sluila da bi se ukudani odijelili od vanjskog svijeta, ved da bi se povezali s njim.



Slika 1. Primjer japanske tradicijske kude u prirodnom okruju

UTJECAJ DRUTVENIH FAKTORA NA NAIN STANOVANJA Na nain stanovanja u Japanu od svih drutvenih faktora najvedi utjecaj ima organizacija obitelji. Naime, u japanskoj kulturi osnovnom jedinicom drutva se ne smatra pojedinac ved obitelj. tovie, to moe idi do toga da se potrebe obitelji stavljaju na viu hijerarhijsku razinu od individualnih potreba njenih lanova. U dananjem japanskom drutvu obitelj i dalje ima sredinju ulogu, no moderna obitelj se uvelike razlikuje od tradicijske obitelji. Tradicijski ustroj obitelji se u Japanu odrao sve do kraja Drugog svjetskog rata. Glavna obiljeja ovakve obitelji bili su vrlo stroga podjela na osnovi spola i dobi pojedinaca, te patrijarhalni ustroj. Na brakove se nije gledalo kao na zajednicu dvoje ljudi, ved na veze izmeu dvije obitelji. Ono to je zanimljivo jest injenica da u to doba obrazovanje nije bilo toliko cijenjeno kao nakon Drugog svjetskog rata. Zbog toga, primjerice, nije bilo potrebno da djeca imaju vlastitu sobu u kojoj bi mogla uiti. Mogli bismo redi da se

obiteljski ivot u Japanu prije Drugog svjetskog rata odvijao po slinom uzorku kao i u hrvatskim obiteljskim zadrugama, koje su se na nekim podrujima zadrale i do poetka dvadesetog stoljeda. Zbog toga se nerijetko dogaalo da svi ukudani ive u jednoj ili dvije prostorije. Nakon zavretka Drugog svjetskog rata i prodora amerikog utjecaja u Japan, struktura japanske obitelji se bitno izmijenila. Mnoge tradicijske obitelji su bile razbijene, a glavna briga u poslijeratnom razdoblju bila je nabava hrane i odjede. Isto tako, zbog ratnih razaranja, velik je problem predstavljala i brojnost ljudi koji su ostali bez kuda ili stanova. Stoga je naj-prije bilo bitno da se osigura barem jedna soba po obitelji. S vremenom je to preraslo u jednu stambenu jedinicu po obitelji, a dananji cilj je da stambeni prostor ima jednu sobu po lanu obitelji. Nadalje, obrazovanje je iznenada dobilo na cijeni, pa se pojavila i potreba da djeca imaju vlastitu sobu u kojoj mogu neometano uiti. Meutim, Japanci vjeruju da je bitno da dijete provodi to vedi dio vremena sa svojom obitelji (pa ak i dok spava), tako da mnoga djeca dobiju svoju sobu tek onda kad krenu u kolu, a postoji i odreen broj roditelja koji svojoj djeci osiguraju vlastitu sobu tek kad krenu u srednju kolu. Dananje obitelji svoje stanove ili kude ureuju prema vlastitom ukusu i sklonosti prema tradiciji. Naime, mnogi stanovi (koji su, u pravilu, male povrine) i da-nas imaju mnoge elemente tradicijskog ureenja. S druge strane, obiteljske kude se grade po uzoru na zapadnjake i zbog velike stambene povrine mogu se urediti po europskim i amerikim standardima. Mogli bismo redi da je, uz promjenu strukture obitelji, svemu tome pogodovalo i otvaranje Japana ostatku svijeta nakon Drugog svjetskog rata.

KONCEPT JAPANSKE TRADICIJSKE KUDE Stil izgradnje japanskih kuda svakako je uvjetovan klimom i sezonskim promjenama. Na primjer, kako vedi dio Japana ima duga vruda ljeta, kude se grade izdignute od terena kako bi se osigurao protok zraka ispod njih. Isto tako jako istaknuti krovovi slue kao zatita od monsunskih kia.



Zapadnjaka je tradicija da se kude vedinom grade tako da vanjski i unutarnji zidovi nose teret zgrade. To je svakako sluaj kada se kude grade od kamena, opeke, blata i trske. Ali valja spomenuti da se i mnoge drvene zgrade grade slaganjem tesanih balvana koji onda tvore punu nosivu stijenu (zid). S druge strane, u Japanu, kombinacija stupova i greda (skeletna konstrukcija) nosi teret zgrade, ali je ujedno i kljuan element koji odreuje izgled prostorija. Fasadne i unutarnje pregradne stijene ovdje imaju samo funkciju zatvaranja meuprostora izmeu stupova (slika 2.).

Slika 2.Primjer japanskog tradicijskog interijera Slian princip gradnje bio je poznat u sjevernoj Europi, ali i u naim krajevima (naroito u Slavoniji i Baranji), a zove se kanatna konstrukcija. Kanatna konstrukcija se sastoji od drvenog okvira kude (nosedi stupovi i grede), a zidovi se grade od erpida ili od pletenih iba premazanih debelim slojem blata u vidu pune ispune.

No, kanatna konstrukcija se kod nas primjenjivala prvenstveno zbog ekonomskih i praktinih razloga, dok se japanski stil gradnje temelji i na japanskoj ivotnoj filozofiji. Ved je i sam odabir materijala za izgradnju kude odraz odre/ene kulture. Primjerice, u mediteranskoj Europi je u davnoj prolosti glavni materijal za izgradnju kude bio kamen. Tijekom rimskih osvajanja, upotreba kamena kao graevnog materijala proirila se vedim dijelom Europe. Mediteranski stil gradnje koji su irili Rimljani temeljio se na kamenu jer je kamen bio najdostupniji materijal za gradnju u njihovoj domovini. Ako sada pogledamo Japan, ije je cijelo podruje nekad obilovalo umama, jasno nam je zato su Japanci odabrali drvo kao glavni graevni materijal. No, prostrane ume nisu bile jedini kriterij pri njihovom odabiru drveta kao glavnog graevnog materijala. Velik utjecaj na japansku tradicijsku arhitekturu iz-vrio je i nain na koji su Japanci poimali svijet oko sebe.

Slika 3. Engawa - Veranda na japanskoj tradicijskoj kudi



Dok su Europljani gradili zgrade koje su trebale posluiti kao barijere izmeu ovjeka i njegove okoline (filozofija ovjek protiv prirode), Japanci su razvili filozofiju ovjek s prirodom koju su uklopili u svoje slike, knjievnost i arhitekturu. Nadalje, Japanci nekad nisu poimali interijer i eksterijer kao dva svijeta koja trebaju biti razdvojena oni su smatrali da je eksterijer prirodni nastavak interijera. Stoga svaka tradicijska kuda ima verandu (engawa) njena je svrha da poslui kao prijelaz ime/u unutranjosti kude i okudnice (slika 3.). Kako je japansko tradicionalno projektiranje sklono unutranji prostor promatrati kao kontinuirani, esto se cijela vanjska fasada moe rastvoriti prema prostoru vrta. Na isti nain cijela jedna strana kude moe biti rastvorena prema vrtu.

POD I TATAMI (PODNA PROSTIRKA) Tatami je japanski naziv za podnu prostirku. Nekad su se takve podne prostirke izraivale od riine slame i bile su pretee modernih strunjaa. Drevni Japanci su slamom prekrivali podove u svojim nastambama jo u kamenom dobu, no prije otprilike 2300 godina poeli su izdizati podove u svojim graevinama. Podovi su se najprije izdizali u itnicama kako bi se ito zatitilo od vlage i kako bi mu se omogudilo bolje prozraivanje. Ubrzo je plemstvo shvatilo koje su sve prednosti izdignutog poda, pa je izdignuti pod postao neizostavan element u izgradnji plemidkih kuda. Nii drutveni slojevi su takav nain gradnje prihvatili tek nakon nekoliko stotina godina. Izdignuti pod je uvijek bio izraen od drvenih dasaka koje su se nalazile na odreenoj udaljenosti od tla - tu je bila njegova glavna prednost koja je utjecala i na daljnji razvoj japanske kulture. Naime, izdizanje poda od tla je stvorilo novi ivotni stil koji nije zahtijevao izradu visokih stolova, stolaca i slino, jer se sjedilo na samom podu. Isprva je pod bio nepokriven, no s vremenom su se poele pojavljivati podne prostirke. Najprije su to bile svojevrsne okrugle sjedalice napravljene od nekoliko slojeva slame. Ta slojevitost sjedalica je naroito dolazila do izraaja na vladarevom dvoru broj slojeva slame, a samim tim i visina sjedalica, ovisili su o rangu plemida

koji su sjedili na njima. S vremenom je tatami dobio etvrtasti oblik kakav danas poznajemo, ali ne samo to. Malo-pomalo, Japanci su poeli tim prostirkama prekrivati sve vede dijelove poda, tako da je nakon nekog vremena postala uobiajena praksa da se podovi pojedinih prostorija u kudi u potpunosti prekriju (slika 4.).

Slika 4.Tatami Inae, sama rije tatami dolazi od glagola tatamu, to otprilike znai sloiti. Taj naziv nam je jasan ako imamo na umu da se tatami izrauje od nekoliko slojeva isprepletene riine slame. Veliina tatamija se najprije definirala kao povrina koja je potrebna jednoj osobi za spavanje. No, danas je situacija malo drukija. Naime, postoje tri standardne veliine, ovisno o podruju u kojem se proizvode to su (od najvedeg prema najmanjem) Kyoto stil, Nagoya stil i Tokyo stil. Tatamiji se izvode u modulu 0.955 x 1.91 m, to predstavlja dimenzije strunjae. Tipine veliine sobe obuhvadaju 6 - 8 strunjaa, tj. oko 10-15 m2.



Upotreba tatamija dovela je do jo jednog japanskog obiaja, a to je nenoenje cipela ili papua u kudi. Ved smo rekli da je tatami nekad sluio za sjedenje, a mnogi Japanci i danas vole sjediti na njemu. Isto tako, trebalo bi napomenuti kako ga je vrlo lako istiti. No, ako po njemu hodate obuveni, to je gotovo kao da cipelama gazite po kauu u neijoj dnevnoj sobi.

SHOJI I FUSUMA VRATA Poto osnovu tradicijske japanske kude ine nosivi stupovi i grede, nema potrebe za zidovima koji bi nosili teinu kude. Zbog toga je mogude pregradne plohe napraviti vrlo laganima, ali i pokretnima. Zapravo, tradicijska japanska kuda je samo jedna divovska prostorija koja je tankim pregradama podijeljena u mnogo malih particija. Primjerice, pomicanjem ili ak skidanjem pregrada moete od dnevne sobe dobiti prostranu blagovaonicu. Te pomine pregrade nazivaju se shoji i fusuma vrata. Slika 5.Fusuma vrata

Fusuma je vrsta neprozirnih kliznih vrata. Kao inspiracija za nastanak tih vrata Japancima su posluili kineski paravani. To je jedan od razloga zato su fusuma vrata uvijek oslikana, a imaju i dvostruku namjenu slue kao pregrade me/u prostorijama unu-tar kude, no slue i kao umjetnika dekoracija (slika 5.). Shoji su poluprozirna klizna vrata reetkaste konstrukcije kod kojih su praznine meu letvicama ispunjene obraenom dudovom korom. Za razliku od fusuma vrata, shoji imaju ulogu fasadnih stijena. Njihova djelomina prozirnost omoguduje svjetlu da ulazi u kudu, a promatra koji sjedi unutar kude moe uivati u igrama svjetla i sjene (slika 6.).

Slika 6. Shoji vrata



DNEVNA SOBA SPAVADA SOBA Tradicionalno japansko stanovanje nema tono odreenu namjenu za svaku prostoriju. Ona je jasno definirana za ulazni prostor, kuhinju,kupaonicu i wc, dok se svaka druga prostorija moe koristiti ovisno o dobu dana kao prostor boravka, blagovanja, spavanja i rada. To je mogude ostvariti jer je namjetaj projektiran tako da se lako moe premjestiti. U japanskim stanovima i kudama ureenim po tradicijskim principima dnevna soba esto slui i kao spavada soba. Naime, kako je pod prekriven tatamijem, na njemu se moe i spavati. Postupak pretvaranja dnevne u spavadu sobu je vrlo jednostavan zahvaljujudi injenici da su Japanci nekad umjesto kreveta za spavanje koristili futon. Futon se moe sloiti i preko dana pospremiti u or-mar, tako da se oslobaa prostor za sjedenje. Kad do/e vrijeme za odlazak na spavanje, futoni se izvuku iz ormara i rasprostru po podu. Ujutro, futoni se opet sloe i pospreme. Dananji japanski stanovi (naroito oni u kojima ive studenti, samci i mladi brani parovi bez djece) u pravilu su skromno opremljeni i imaju mnoge slinosti sa tradicijskim ureenjem kude. Naime, i u njima, zbog smanjenja trokova, dnevna soba esto slui i kao spavada soba.

TOKONOMA U jednom razdoblju japanske povijesti naglo su postale popularne umjetnike slike koje su se vjeale na pregradne stijene. Te slike su, zapravo, bile velike i oslikane role papira koje bi se odmotale i postavile na pregradnu stijenu poput tapiserije. Stoga su Japanci u poetku u kude postavljali dodatnu pregradu od dasaka na koji su vjeali takve slike. S vremenom je ta pregradna ploha u kudama dobila svoje standardno mjesto i polako se pretvorila u tokonomu (slika 7.).

Slika 7.Tokonoma Pojednostavljeno reeno, tokonoma je nia ija je jedina svrha da se u njoj objese zidne slike. Svaka tokonoma moe sadravati jednu do dvije slike, a ispod tih slika je u pravilu postavljen stolid na kojem se nalaze kadionica s tamjanom, vaza sa cvijedem i svijednjak. S obzirom na to da se tokonoma u pravilu smjeta u prostoriju u kojoj se pije aj, ona ima i odreenu ulogu kod primanja gostiju. Naime, ukoliko domadin ima vie gostiju istovremeno, onaj gost koji ima najvii status (glavni gost ili poasni gost) uvijek sjedi pored tokonome, ali joj je okrenut le/ima. To se moe initi neobinim, ali tokonoma je uvijek postavljena nasuprot izlazu u vrt, tako da glavni gost, zapravo, ima najbolji pogled na vrt.



KUPAONICA U Japanu se oduvijek pridavala velika vanost kupanju. No, Japanci kupanje ne doivljavaju iskljuivo kao sredstvo za odravanje osobne higijene, ved i kao sredstvo oputanja na kraju dana. U prolosti su Japanci voljeli odlaziti u javna kupalita ili na izvore tople vode. Kao i u starom Rimu, kupalita su bila mjesta na kojima se odvijao drutveni ivot. Meutim, nakon Drugog svjetskog rata naglo je porastao broj domadinstava koja su dobila prikljuak na vodovodni sustav, pa su se Japanci mogli okupati i kod kude. Tako su javna kupalita i izvori tople vode izgubili svoj nekadanji znaaj, ali su postali vrlo traena turistika odredita. Kupanje u toploj vodi u Japanu je pravi ritual koji se naziva ofuro. Cilj tog rituala je oputanje na kraju dana i prakticiraju ga gotovo svi Japanci. esto se doga/a da se cijele obitelji tokom iste veeri odlue opustiti u toploj vodi. To nas dovodi do sljededeg problema, a to je sama kupaonica. Izgled tipine japanske kupaonice nije se mijenjao ved nekoliko stoljeda i moglo bi se redi da je to prostorija koja jo i danas ima najvie tradicijskih elemenata. ak su i kupaonice u novoizgraenim stanovima napravljene po tim starim standardima. Dakle, kupaonice u Japanu sastoje se od dvije prostorije male ulazne sobe (u njoj se odlae odjeda) i glavne prostorije. WC je uvijek odijeljen od kupaonice i nalazi se u zasebnoj prostoriji. Glavni dio kupaonice opet se dijeli na dva dijela na kadu i prostor za pranje (slika 8.). Prostor za pranje je mjesto na kojem se ukudani peru prije kupanja u kadi. Naime, ukudani prakticiraju ofuro na taj nain da ne mijenjaju vodu u kadi nakon to prva osoba izie iz nje, ved sljededi kandidat za vrudu kupku ulazi u istu vodu u kojoj se namakao i njegov prethodnik. Stoga, da bi iza njega ostala ista voda, svaki od ukudana se mora dobro oprati prije ulaska u kadu. Povijesno gledano, naravno da prije nekoliko stoljeda kupaonice nisu bile opremljene kadama. Tada su se umjesto kada koristili veliki badnjevi13 u koje je runo ulijevala vruda voda.

U dananje se japanske kupaonice ugrauju kade u kojima se temperatura vode moe vrlo precizno regulirati pomodu raunala i termostata.

Slika 8. Moderna japanska kupaonica ure3ena prema tradicij-skim standardima

JAPANSKA TRADICIJSKA ARHITEKTURA DANAS Tradicijski nain gradnje kuda odrao se u Japanu sve do kraja Drugog svjetskog rata. Nakon toga, na izgled novoizgraenih zgrada i kuda uvelike je djelovao zapadnjaki stil gradnje. No, u pravilu je svaka kuda imala barem jednu prostoriju napravljenu u tradicijskom stilu. Dananji se japanski domovi grade prema zapadnjakim standardima i mnogi tradicijski elementi su zbog toga ili nestali ili su bitno izmijenjeni. Meutim, zbog visokih cijena stanova (prema podacima iz 1993. godine, jedan prosjean stan u Tokyu je bio pet puta skuplji od istog takvog stana u Londonu), mnogi se samci i novovjenani parovi bez djece odluuju za male stanove koje urede na vie-manje tradicijski nain. Tako mnogima od njih dnevna soba slui i kao spavada soba na pod postave ta-tami koji im slui



kao podloga za sjedenje, ali preko nodi na tatami postave futon i tako dobivaju krevet. Na taj nain tede na prostoru, ali i ne moraju kupovati skupi namjetaj. Stambene zgrade su, u prosjeku, visoke od pet do osam katova. Zanimljiva je injenica da gotovo svaki stan ima vlastiti balkon koji obino slui za suenje rublja ili prozraivanje futona. Naravno, pria se mijenja kod obitelji sa djecom. Takve obitelji u pravilu ive u zapadnjakim kudama jer je Japancima postalo vrlo bitno da svako dijete ima vlastitu sobu kako bi u njoj moglo nesmetano uiti i raditi. Premda je zapadnjaka arhitektura uvelike utjecala na japansku, neki tradicijski elementi u gradnji kudi su vidljivi jo i danas. U pravilu, obiteljske kude u Japanu se i danas grade od drva, no nerijetko su drveni ele-menti nadopunjeni aluminijskim ili betonskim ploama. Ved smo napomenuli da se kupaonice uvijek grade u tradicijskom stilu (dvije prostorije), no nezaobilazan tradicijski element u japanskim obiteljskim kudama je i genkan mala prostorija u kojoj je odlae obuda prije ulaska u glavni dio kude. Premda su japanske obiteljske kude obino krcate high-tech proizvodima, u gotovo svakoj od njih moe se pronadi i jedna soba ureena u tradicijskom stilu takva se prostorija naziva wa-shitsu (slika 9.). ZAKLJUAK Japanci su se tijekom povijesti pokazali kao odlini imitatori preuzimajudi elemente drugih kultura i s vremenom nadmaujudi svoje uzore. Primjerice, pismo i arhitekturu su preuzeli od Kineza. Za suvremeni Japan naroito je bitno razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, kada su, pod velikim utjecajem amerike kulture, postavljeni temelji dananjeg japanskog drutva. Japanska arhitektura se u poetku razvijala pod kineskim utjecajem. Tradicijske japanske kude su graene od drva prvenstveno zbog dostupnosti sirovina, ali i zbog religije. Naime, najrairenije religije u Japanu

su intoizam i zen-budizam koje zagovaraju povezanost ovjeka s prirodom, a smatralo se da je drvo bliskije ovjeku od kamena. Povezanost ovjeka i prirode oituje se i u tome to Japanci nisu doivljavali interijer i eksterijer kao dva odvojena svijeta, ved su smatrali da je eksterijer pri-rodni nastavak interijera. Stoga svaka tradicijska kuda u japanu ima verandu (engawa) koja slui kao poveznica izmeu kude i njenog okolia. Glavni drutveni faktor koji je utjecao na nain stanovanja u Japanu jest promjena strukture obitelji. Na-ime, nakon Drugog svjetskog rata obitelji postaju ma-nje i vie panje se poinje pridavati obrazovanju djece. Stoga je danas uobiajeno da svako dijete ima vlastitu sobu kako bi moglo neometano uiti i raditi. Zajedniki ivot obitelji kakav je bio poznat prije Drugog svjetskog rata danas vie ne postoji. Kupaonice se u Japanu i danas grade prema tradicijskim naelima, to znai da svaka kupaonica ima dva dijela: jedan je namijenjen za odravanje osobne higijene, a u drugom se nalazi kada ija je jedina svrha da poslui ukudanima za oputanje u vrudoj vodi (japanski obiaj kupanja u vrudoj vodi zove se ofuro). Osim koncepta kupaonice, odralo se jo nekoliko tradicijskih elementa stanovanja. Primjerice, studenti, samci i mlade obitelji bez djece ne kupuju namjetaj, ved na pod u stanu postave tatami. Time se omoguduje da dnevna i spavada soba budu u jednoj prostoriji ime su uvelike smanjeni trokovi stanovanja. Isto tako, gotovo svaka kuda izgraena u zapadnjakom stilu ima barem jednu prostoriju ure/enu na tradicijski nain. Ukratko, moglo bi se redi da u suvremenom Japanu nije ostalo mnogo elemenata tradicijskog stanovanja. Meutim, oni elementi koji su se uspjeli odrati do dananjeg vremena, oito su ostali u upotrebi zbog svoje praktinosti i ekonominosti, te zbog odreenih tradicijskih vrijednosti (koje se u Japanu iznimno cijene). Stoga moemo oekivati kako de se ti elementi odrati i u bududnosti.



LITERATURA

Heinrichsen, C. (2004.), Japan - Culture of Wood: Buildings, Object,

Techniques

Pollock, N. (2005.), Modern Japanese House

Morse, E. S. (1972.), Japanese Homes and Their Surroundings

Documents

Valentina Stivicic_japanska Koncepcija