«Koliko dinamita u mojim venama

vrele krvi balkanske i casti mangupa

Milion stihova u mojim genima

a Bog me vec poziva na vrata nebeska

Koliko leptira u mojim ocima

konja, s crnim grivama i zutih nevena

Milion uzdaha u mojim grudima

A Bog me vec poziva na vrata nebeska

A ja bi jos samo malo pjevao ja bi jos samo malo ljubio

Ja jos ne bih praznih kofera do crnih zvijezda sjevera

Gore, iznad oblaka

Koliko leptira u mojim ocima

konja s crnim grivama i zutih nevena

Milion uzdaha u mojim grudima

A Bog me vec poziva na vrata nebeska «

Tutti Frutti bend. ''Gore iznad oblaka''

1987. godina

1

Predgovor :

Zaista je najteže početi. Da li da kažem da je knjiga koja se nalazi ispred Vas knjiga o jednom čovjeku? Možda bih baš trebala tako reći. Ma, i rećiću…Dakle, knjiga «Ve sakam site» je knjiga o čovjeku, mladom, talentovanom, makedonskom pjevaču Todoru Proeskom, širim masama više poznatom kao zgodnom pjevaču, šarmantnog naglaska i anđeoskog glasa Tošetu Proeskom koji je tragično izgubio život u saobraćajnoj nesreći jednog sunčanog oktobra 2007. godine na autoputu kod Nove Gradiške.

Pored činjenica kada se rodio, kako je živio, kakvim stvarima i ljudima je bio okružen kao dijete i dalje kao čovjek koji je postepeno upoznavao svijet u sve širem smislu, o njemu se može puno više reći. O njemu govori činjenica koliko su ga ljudi voljeli. O njemu govori činjenica šta su ljudi o njemu mislili, šta su prema njemu osjećali, šta su željeli da mu pruže, šta su željela od njega da dobiju. Da, on je bio čovjek koji je mogao jednim jedinim osmijehom usrećiti tinejdžerski zaljubljenu djevojku u njega samog ili izmamiti sjaj bolesnog, ali u tom trenutku sretnog oka, nekog oboljelog dječaka ili djevojčice pruživši im nekog od bezbroj plišanih medvjedića koje je i skupljao za njih.

No, krenimo od početka, od nečeg što bi se nazvalo njegovom biografijom, u ovom prvom dijelu, a poslije ćemo se upoznati sa jednom lijepom pričom. Pričom o njemu i o srcima koja su kucala i uvijek će kucati samo za njega šapćući njegovo ime sa istim žarom kao i prvog dana.

2

“Todor Tose Proeski

Nasa prica pocinje u malom gradu, koji se krije na padinama “Busave planine”. Krusevo se zove ovo divni kutak planete u kojem je 25.01.1981 na svijet dosao maleni djecacic, sa zvijezdama u ocima. Nazvase ga Todor, jer bijase istinski Boziji dar. Rodjen je djecak, cije ce ime par godina kasnije postati sinonim za ljubav, iskrenost i cast.Cijeli svoj zivot proveo je u Krusevu, gradu koji je lijep kao slika, kako je cesto znao reci. Izrasta u omiljenog, pomalo nestasnog djecacica, koji je iznad svega volio da pjeva, svira gitaru i klavir. Par godina kasnije, cesto je govorio da je talenat za pjevanje naslijedio od mame Dominike, a izgled od tate Nikole. Bio je skroman mladic koji je volio sve ljude oko sebe, bez obzira odakle su ili koliko je skupa njihova garderoba. Njegova uzrecica “Ve sakam site” postaje poznata sirom Balkana i parola po kojoj zive njegovi obozavatelji.

Tosetov prvi javni nastup bio je teen festivalu “Makfest” 1996, gdje osvaja prvu nagradu, ostavljajuci publiku bez daha.

Na festivalu u Stipu nastupa 1997 sa pjesmom “Pusti me”, a godinu dana kasnije trijumfovao je na festivalu u Skoplju sa pjesmom “Ostani do kraja”.

Na ljeto, 1997 godine, nastupa na festivalu “Ohridski Trubaduri” u Ohridu, i nakon tog nastupa krece njegova saradnja sa poznatim kompozitorom Grigorom Koprovom, koja rezultira velikim brojem hitova, kao sto su: “Usni na Usni” koja je osvojila drugu nagradu zirija na Eurofestu, i “Sonce vo tvoite rusi kosi” koja osvaja prvu nagradu na Eurofestu. Sa ove dvije pjesme, Tose pravi proboj na nacionalnom nivou, dokazujuci da je izuzetno kvalitetan i talentovan pjevac na Makedonskoj sceni.

1999 godine, Tose potpisuje ekskluzivan ugovor sa produkcijskom kucom “Avalon” sa kojom 15 maja iste godine izdaje prvi album “Nekada vo Nokta. Album se sastoji od 11 prelijepih pjesama, sa kojeg pjesma “Tvoite baknezi na moite beli kosuli” osvaja prvu nagradu publike na festivalu u Skoplju.

Na ljeto 1999 godine Tose je imao svoj prvi samostalni koncert, koje je uprkos kisi, zabiljezen kao nezaboravno iskustvo od strane njegovih obozavatelja.

U jesen 1999 prestavio se sa pjesmom “Morska zvezdo” na “Makfest” festivalu u Stipu, i osvaja drugu nagradu zirija.

Pocetkom 2000 godine, na prestiznom dogadjaju “12 Velicestveni” osvojio je nagradu za najboljeg muskog izvodjaca, najbolji koncert godine, nejbolji video, sa svojim albumom “Nekada vo nokta”..

Iste godine nastupa na festivalu u Skoplju sa pjesmom “Solzi pravat zlaten prsten” i iako je osvojio vecinu glasova putem tele-voting sistema, osvaja trece mjesto i ne dobija priliku da predstavlja Makedoniju na natjecanju za pjesmu Evrovizije u Stockholm-u te iste godine.

Krajem juna 2000 godine, Tose promovira svoj drugi album pod nazivom “Sinot Bozji” Na albumu se nalazi nekoliko hitova kao sto su “Iluzija, koja osvaja Grand Prix na festivalu “Slavjanski Bazar” i “Tajno Moja” koja osvaja drugu nagradu na “Suncanim Skalama” u Herceg Novom.

Beogradska kompanija “BK” otkupljuje prava za izdavanje ovog albuma na Jugoslovensko trziste, i preko noci album postaje jedan od najprodavanijih na trzistu.

Kao student Muziske Akademije u Skoplju, pocetkom 2001, Tose nastupa u opereti “Despina and Mister Doks”

Iste godine, na festivalu u Podgorici , osvaja drugo mjesto za duet sa Karolinom Gocevom “Nemir”

Na prstiznom dogadjaju “Oskar Popularnosti” dobija nagradu za najboljeg izvodjaca na prostorima bivse Jugoslavije za 2000 godinu.

3

Na festivalu Suncane Skale u 2001 godini, Tose nastupa sa pjesmom “Sonce vo Tvojte Rusi Kosi” i osvaja drugo mjesto zirija.

U martu 2001 godine, Tosetovi koncerti bivaju rasprodati pet noci za redom, cime potvrdjuje ogromnu popularnostu u Makedoniji.

U Oktobru 2001 godine, Tose je odrzao nezaboravan koncert u beogradskom Sava Centru, najvecoj koncertnoj sali u Jugoslaviji.

Ubrzo nakon koncerta, Tose putuje na turneju po Australiji, zajedno sa par Makedonskih muzicara. Nakon turneje po Australiji, Tose krece sa radom na svom trecem albumu “Ako me poglednes vo oci” u muzickom studiju u Atini, Grcka. Album je snimljen u dvije verzije, Makedonskom i Srpsko-Hrvatskom jeziku. Na makedonskoj verziji albuma rade kompozitor Phoebus, tekstopisac Marina Tucakovic, i aranzer Manolis Vlachos. Album se izdaje u oktobru 2002 uz veliku promociju.

26 novembra, 2002 godine, Tose organizuje spektakularan koncert u Skoplju pred publikom od 7000 ljudi, kojim zapocinju 25-todnevnu turneju po cijeloj Makedoniji. Turneju koji obozavatelji docekuju sa odusevljenjem.

U aprilu 2003, Tose osvaja prvo mjesto na “Beoviziji” sa pjesmom “Cija si”, koja ubrzo postaje veliki hit u na prostoru bivse Jugoslavije.

Iste godine, Tose odlazi u New York na casove kod poznatog William Riley-a, koji je svojedobno bio mentor slavnom Luciano Pavarotti-ju, da bi unaprijedio svoje glasovne mogucnosti.

U septembru 2003 godine Tose postaje najmladjim ambasador UNICEF-a. U decembru 2003 godine Tose sa gostima: Anjom Rupel, Tonijem Cetinskim,

Leontinom, Esmom Redzepovom i Synthesis bendom organizuje veliki humanitaran koncert u Skoplju, na kojem promovise pjesmu za UNICEF pod nazivom “This World”, gdje je dobio nagradu “Majka Tereza” za svoj humanitaran rad.

U aprilu 2004 izdaje svoj cetvrti album pod nazivom “Den za nas” Iste godine 29 juna, Tose odrzava spektakularan koncert na gradskom stadionu u

Skoplju pred 20 000 ljudi. Koncert je zapamcen kao najbolji ikad organizovan u Makedoniji. BR televizijska kuca mu na koncertu urucuje nagradu za “Najbolje prodavani album u Srbiji i Crnoj Gori” za “Den za nas”

U julu 2004 Tose potpisuje ugovor sa kucom “Dallas Records” i njegov cetvrti album po redu biva izdat na prostorima Slovenije i Hrvatske. Na hrvatsko trziste se probija iste godine, zahvaljujuci saradnji sa Tonijem Cetinskim sa pjesmom “Lagala nas mala” Publika ga je brzo prihvatila i zavoljela, a najbolje pokazatelj njegove popularnosti je izbor prema kojem je Tose izabran za najboljeg pjevaca i izvodjaca u Hrvatskoj, iako nije hrvatskog porijekla.

U novembru 2004 Tose izdaje svoj prvi DVD materijal sa koncerta u Skoplju u junu iste godine.

2004 Tose predstavlja Makedoniju na izboru za pjesmu Evrovizije u Istanbulu gdje osvaja 14 mjesto sa pjesmom “Life” (“Angel si mi” u izvornoj makedonskoj verziji). Mnogi makedonski pjevaci se na natjecanje za pjesmu Evrovizije nisu ni prijavili, uvjereni u Tosetovu pobjedu, dajuci mu time iznimno priznanje kao pjevacu.

U julu 2005, Tose izdaje peti album po redu pod nazivom “Po tebe”, koji mnogi smatraju jednim najboljih albuma ikad objavljenih na prostorima bivse Jugoslavije. Album biva objavljen u Makedoniji, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, Bosni i hercegovini, i postize rekordni tiraz od 170 000 prodatih kopija.

Tose nikada nije zaboravio svoje makedonske korijene i 2006 godine, u saradnji sa Simfonijskim orkestrom, izdaje album pod nazivom “Bozilak” koji se sastoji od kompilacije 14 izabranih tradicionalnih makedonskih pjesama.

4

2007 godine Tose izdaje album “Igra bez granica”. Mnogi se slazu da su pjesme na ovom albumu ozbiljnije nego na predhodnim. Od obrada na ovom albumu se nalaze: “Feeling good”, “Nesanica”, i “Ostala si uvijek ista”. Pjesma “Srce nije kamen” je bila najizvodjenija pjesma na hrvatskim radio postajama 2006 godine. Jedini je inozemni pjevac koji je osvojio glavnu nagradu Hrvatskog Radijskog Festivala. Nekog ove pobjede izjavio je da mu nagrade nisu vazne, vec da pjeva za publiku:”Ljubav, tolerancija i to da svoj zivot zivimo kao da cemo zivjeti milion godina, to nas cini ljudima”.

Nesreca

Toše Proeski poginuo je u prometnoj nesreći 16.10. 2007. oko 6.20 sati na autocesti A3 Zagreb-Lipovac, na putu iz Skopja prema Zagrebu.

Ova vijest se brzo proširila Balkanskim medijima, a kasnije su je prenijele i neke uglednije sjetske TV postaje. Makedonska televizija prekinula je emitiranje programa, kako bi objavila vijest o njegovoj smrti.

U Makedoniji 17 oktobar proglašen danom žalosti. Koliko je bio cijenjen u svojoj domovini govori podatak, da je predsjednik države nakon vijesti o pogibiji dao izvanrednu izjavu, te se uputio na trg i zapalio svijeću. Isto je učinio i premijer. Predsjednik parlamenta kroz suze je priopćio javnosti o odgodi rada parlamenta, a svoju izjavu za javnost dao je i poglavar Makedonske pravoslavne crkve. Svi su makedonski kafići, radijske i televizijske postaje spontano puštali samo njegove pjesme.

Svoj je posljednji intervju dao večer prije pogibije, u emisiji «Vrteleška» Vesne Petruševske, u kojem je između ostalog iznio i svoje planove u budućnosti, koji se igrom sudbine neće moći ostvariti. Sama voditeljica istaknula je, da je Toše bio nešto najbolje što je Makedonija imala u posljednjih 50 godina i da je cijela država s nevjericom primila tragičnu vijest, te da su gotovo svi građani odmah po primitku vijesti, došli mu iskazati počast paljenjem svijeća u Skopju i njegovom rodnom Kruševu.

Toseta su dijelila dva ispita do diplome na Muzickoj Akademiji u Skoplju.

Nas Adjeo je ispraćen 17. oktobra, uz prisustvo porodice, velikog broja svojih štovatelja, prijatelja, glazbenih suradnika s cijelog prostora Balkana. Utonuo je u vjecan san u svom rodnom Krusevu, prelijepom gradu koji se krije na obroncima Buseve planine.

Albumi

2000:

Sinot Božji

2001:

Nekade vo noќta

5

2003:

Ako Me Pogledneš Vo Oči Ako Me Pogledaš U Oči

2004:

Den Za Nas Dan Za Nas (verzija na srpskom jeziku) Toše Proeski - Live (DVD izdanje)

2005:

Po Tebe Pratim Te (verzija na srpskom jeziku)

2006:

Božilak (engleski: Rainbow)

2007:

Igra bez granica

Najveći hitovi

Njegovim najvećim hitom se smatra pesma "Čija Si" sa kojom je pobedio na"Beoviziji" 2003.

Čija Si - #1 Makedonija, #1 SCG, #1 BiH Tajno Moja - #1 Makedonija Ako Me Pogledneš Vo Oči - #1 Makedonija, #1 SCG Soba Za Taga Life - #1 Makedonija, #2 SCG #49 Južna Afrika Žao Mi Je Koj Li Ti Grize Obrazi (Ko Ti To Grize Obraze) - #1 Makedonija, #1 SCG, #1

Hrvatska Lagala Nas Mala (sa Tonijem Cetinski) - #1 Makedonija, #1 SCG, #1 Hrvatska (20

nedelja) Po Tebe Srce Nije Kamen Volim osmjeh tvoj

Nagrade:

2003

6

ZlatnaBuba Mara – pjevac godine 2002, koncert godine 2002;

12 Velicestvenih – pjevac godine 2002, koncert godine 2002, muzicki spot godine 2002, nagrada publike putem televotinga  (SMS voting);

Lice na godinata "Vecer" – pjevac godine 2002;

13-ka za Najdobrite – najpopularniji pjevac u 2002, hit godine 2002, najbolji album 2002;

Banja Luka 2003 Festival (Republika Srpska) – druga nagrada publike;

Beovizija (Beograd, Srbija i Crna Gora) – prva nagrada zirija, prva nagrada publike;

Victor & Victoria (Novi Sad, Srbija i Crna Gora) – najpopularniji pjevac u Makedoniji;

Oskar Popularnosti 2003 - Banja Luka – najpopularniji pjevac u republici Srpskoj u 2002;

Vrsac 2003 – najpopularniji pjevac sa prostora bivse Jugoslavije u 2002. 

2004

15 Januar 2004- “Cija si”- najbolja pjesma u 2003

22 Januar 2004 – Oskar Popularnosti za najpopularnijeg izvodjaca na prostorima bivse Jugoslavije

12 Mart 2004- Nagrada za pjevaca godine dodijeljena na “12 Velicenstveni”

Februar 2004- Nagrada za pjevaca godine dodijeljen na “ Zlatna Buba Mara” 

2005

3 Decembar – najprodavaniji album u Srbiji i Crnoj Gori/ najbolji pjevac godine (nagradu dodijeljuje TV RTS)

2006 Januar – najbolji pjevac od ‘’ Vardara do Triglava’’ . Nagradu dodjeljuje “Palma TV” iz Beograda

2006 Februar- nagrada za najboljeg pjevaca/ nagrada za najbolji spot dodijeljene na “ Zlatna Buba Mara”

Specijalne Pocasti

U 2003 dobija nagrradu “Majka Tereza” za njegov humanitarni rad

U 2003 postaje najmladji regionalni UNICEF-ov ambasador

U 2004 postaje nacionalni UNICEF-ov ambassador “

7

Napisala : dada1977

8

Prvi dio :

“Ako neko voli jedan cvijet koji postoji na jednoj međi pod milionima zvijezda, to je dovoljno da bude sretan samo kad ih posmatra.”

* * *

Znate, mnogo zavidim vama ljudima. Hiljadama godina pokušavam da vam se obratim, da vam mnogo toga kažem, ali, ili mi to nije dozvoljeno, ili ljudi u mene ne vjeruju,

9

pa se ni ne trudim. Kada sam nastala, odmah nakon nastanka svijeta i čovjeka, obradovala sam se činjenici da sam vječna, da nemam kraj, da ću postojati zauvijek. I kada sam uočila da ljudi žude za besmrtnošću, pokušala sam im šapnuti da to i nije najpametnije, ali nisu me čuli, a možda me jednostavno i nisu htjeli slušati. No, kako god. Znate ono : čovjek se na sve navikne? E pa, to ne važi samo za čovjeka. To važi za sve ostale stvari. I one vidljive i one nevidljive. I one koje se eksponiraju i one koje niko ni ne primjećuje. To važi i za one o kojima se uvijek razmišlja, i za one o kojima se ne razmišlja uopšte.

Moj posao mi je mnogo puta dozlogrdio. Moj posao je bio da uredim susret starice i visokog čovjeka grubih ruku koji je prodavao povrće na pijaci. I nakon što sam uredila taj susret, uslijedio je i onaj drugi. Njen susret sa mladićem prljavog lica koji je kraj nje protrčao ukravši joj tašnicu od umjetne kože sa tek podignutom penzijom. Nije mi baš bilo ugodno da to radim, ali eto, posao je posao. I ja moram od nečeg živjeti. Ne primam novac jer ga nemam na šta potrošiti. Ne treba mi prenoćište, ne treba mi hrana, jer ja ne osjećam glad, žeđ ili potrebu za snom i odmorom. Samo ponekad osjetim nelagodu kada obavim posao za koji mislim da je mogao da se ni ne realizuje. Shvatam da treba da postoji balans i neka vrsta ravnoteže u svijetu, ali ne bi se mnogo toga promijenilo da je ta ista starica otišla kući sa svojom tašnicom od umjetne kože, sa skromnom penzijom u njoj i kesicom prljavog luka. Ali eto, izgleda da neko zna bolje od mene zašto je to tako.

Mnogo puta sam se zapitala slične stvari, ali nikada na glas. Moje je da obavljam svoj posao, jer to tako treba da bude. Sve se događa s razlogom. Surađivala sam i sa figurama sličnim meni. Čak i sa meni ne baš dragom prijateljicom. Smrću. Da, da. Moj je posao bio da dogovorim sastanak mladog vojnika na straži, koji je pospano gledao mjesečinu, i proplanka koji ga je privlačio. Moj posao je bio da mu odredim ono što ga čeka. Da odredim da stane na zalutalu minu, a ostatak posla je obavila moja, prije suradnica, nego prijateljica, Smrt. Ali kako god, znam da ni njoj nije lako. Vjerovatno i ona često gunđa sama sebi u njedra i nije često zadovoljna svojim poslom, ali eto. Raditi se mora.

Rijetko kada mogu da se odmorim od sopstvenih misli. Ali i ti trenuci dođu. Pošto nemam potrebu ni da sjednem, onda gledam ljude iz razonode. Već sam im odredila ono što ljudi zovu mojim imenom. Već sam im odredila sudbinu, pa kad sam već slobodna onda volim da virnem i otkrijem šta se to o meni priča, koliko ljudi u mene vjeruje, a koliko ne.Negdje pročitah da značenje moga imena znači slijed događaja koji je unaprijed određen da se desi nekome, kao posljedica nečega već završenog, te da određena osoba to oblikuje kao i njena okolina.

Ni sama ne znam gdje nađoh ovaj svoj opis. Hm… Ponekad poželim da sam čovjek da me isti mogu opisati malo nježnije i toplije. Ali eto, ne žalim se. S obzirom da sam ljudima nešto apstraktno, zadovoljna sam svojim opisom. Vjerovatno sam sama odredila da čovjeku koji me je ovako okarakterisao bude suđeno da to napiše o meni. Vjerovatno… Iskreno, ne sjećam se, jer radim već milijardama godina i zaista je teško popamtiti sve ljude kojima sam pisala na čelo. Ne baš toliko davno, jednom čovjeku je bilo određeno da se bavi tehnologijom i da ga to proslavi. Zahvaljujući njoj danas, ljudi otkriše mnoge stvari koje su im pomogle, iako se za mnoge tvrde da će postati zlo budućnosti. Hm… Ako im je suđeno, onda i hoće. I tako je nastalo i ono što ljude poče sve čvršće povezivati. Ljudima je bilo suđeno da se upoznaju s telefonom. Ljudima je bilo suđeno da se upoznaju sa televizorom, sa kompjuterom. I tu počinje naša priča. Jedna od rijetkih kojih se sjećam. Dok rondam sama

10

sebi u njedra, zapitala sam se da li se te priče sjećam jer se desila nedavno, ili zato što je stvarno posebna? Ili je se možda sjećam jer istu sudbinu dijeli preko 6000 ljudi? Ma, to sada nije ni bitno. Bitno je da se te priče sjećam.

Uglavnom, jednog lijepog zimskog dana, odlučila sam malo da budem okružena upravo tom, zimskom atmosferom, pa pođoh ka zemljama gdje je zavladao snijeg. Rusija mi je bila previše surova. Nisam često tamo. Obično poslove vezane za tu zemlju obavljam s distance. Draži su mi tropski krajevi. Nego, ipak sam željela malo da uživam u hladnijem zraku i snijegu, pa se zaputih nešto južnije, gdje je bilo hladno baš onoliko koliko mi je odgovaralo i gdje je snijeg padao dovoljno da mi ne smeta. Tog dana zaista nije bilo mnogo posla, pa sam gledala šta rade i čime se bave ljudi kojima sam odredila sudbinu baš ja.

Mnoštvo ljudi je hodalo, mnoštvo je jelo u okrilju svog doma, mnoštvo je spavalo omađijano zimskim sivilom, mnoštvo je radilo neki težak fizički posao, dok je mnoštvo sjedilo za kompjuterom. Sudbina, šta ćete? Po prvi put za vrijeme mog postojanja, u meni se rodi znatiželja i ja nekim od njih zaviri u monitore. Zainteresovalo me zašto svi gledaju u iste slike ispred njih i sa osmijehom klikaju kojekakve ikonice na svojim ekranima. A tada uoči na istim veselog momka. Visok oko 185 cm, oko 80 kg, sjajne crne kose, vedrog i prije svega iskrenog osmijeha, sjajnih, tamnih očiju. Iako su na njegovom licu počivale jače, tamne obrve, nije djelovao grubo ili strogo. Baš naprotiv. Možda je tminu u njegovoj kosi i obrvama razbijala bjelina njegovih osmijeha, ili «ono nešto» čim je sijao? Ne znam, ali znam da sam pored radoznalosti tada osjetila ponos jer sam mu ja, ne sjećajući se, upisala sudbinu u čelo. Bilo mi je drago što sam baš ja odredila ono što ga čeka. Njemu, tako divnom stvorenju. Pokušala sam da se sjetim šta sam mu to odredila, ali ne sjetih se odmah. «Ma, sjetiću se već», pomislih.

Vratila sam se znatiželjno hipnotisanim, nasmijanim licima ispred monitora. Bilo je očito da su bila takva baš zbog tog momka zbog kojeg se u meni rodio ponos.Zagleda im se malo dublje u čela, u svoju debelu knjigu staru milijardama godina zapisa njihova imena, pa odlučih da se prisjetim malo njih i onoga što sam im odredila. Odlučila sam da nađem i tog crnog dečka blještavog osmijeha.

Nakon što sam našla ljude koji su bili oduševljeni onim što su vidjeli na monitoru svojih kompjutera, shvatila sam da im je sudbina da ih on povezuje. Sudbina im je bila da naiđu jedni na druge. Sudbina im je bila da shvate jedni druge, da se smiju jedni s drugima. Sudbina im je bila da se vesele istim njegovim pokretima, izrazima lica, glasu koji je proizvodila njegova prelijepa pojava… I eto, nakon što sam zbog tih ljudi uprljala svoje imaginarne ruke listajući svoju debelu, prašnjavu knjigu staru milijardama godina u koju sam zapisivala svoje klijente, odlučih da nađem i njega.

Na stranici sa njegovom slikom pisalo je : TODOR PROESKI. Rođen 25.01.1981. kada mu je sudbina i određena. Suđeno mu je da postane pjevač anđeoskog glasa, te da proizvede veliki val ljubavi, za koji nije ni znao da je može proizvesti upravo on…

I tada se u meni opet rodilo nešto što sam osjetila prije tog dana samo jednom za vrijeme svog uistinu dugog postojanja. U meni se oglasi tuga. Da, da. Kao da je oduvijek i bila u meni, ali je ja nisam osjetila, pa je sada svojim plahim ručicama, pokucala tiho i polako, ali opet tako da je osjetim duboko. Pokucala je sa sigurnošću da ću je se sjećati još dugo. I bila je u pravu.

11

Tuga jer ću svoj posao morati opet obaviti onako kako ne želim. «Ma k vragu i ravnoteža u svijetu!», pomislih ljutito. Ali eto, posao je posao. Tada sam se sjetila da sam i tog 25.01.1981. godine, dečku crne kose anđeoske pojave, dok je ležao u kolijevci, pisala sudbinu na čelo, uzdahnula i upravo tada se po prvi put u meni rodila tuga. Da, tog dana je zakucala po prvi put.

Opet sam bila osuđena da u slobodnim trenucima gledam ljude ispred monitora koji su zahvaljujući sudbini, tj. meni, svi naišli na isti forum. Forum na kojem imaju ono što im fali. Forum na kojem onaj na drugom kraju svijeta što sjedi ispred monitora zna na pravi i jedini način protumačiti osmijeh, pogled, ili pokret tog crnog dečka. Ipak, nisam mogla da ih pripremim na ono što im je moja malenkost, sudbina, pripremila. No, šta god da sam im pripremila, suđeno im je bilo da to podnesu i prebrode zajedno. Ne kaže se uzalud : i u dobru i u zlu…

* * *

Visok čovjek pognutog držanja mi je privukao pažnju. U ruci je nosio novine. Mislim da su većeg formata od onih običnih, dnevnih novina. Sjeo je na klupu ispred velike zgrade bež boje. Po njenim isklesanim zidinama ukrašenim kojekakvim ispupčenim šarama, uvidjela sam da je u pitanju neka zgrada sagrađena davno. Hm… «Davno» je relativan pojam. To bi za

12

ljude bilo prije nekoliko stotina godina, ako ne i manje. Dok je to za mene ljudsko «davno» tek sitnica. No, vratimo se zgradi. Rekla bih da je historijski značajna.

Čovjek je sjeo na drvenu klupu ofarbanu jeftinom zelenom farbom ispred, po mojoj pretpostavci, zgrade značajne historijske znamenitosti, sklanjajući komad bora koji se nadvisio nad njom i bockao ga u leđa. Cokćući je sklonio granu i shvativši da je jedini način da mu ne smeta, da je stavi ispod desne miške, to i učini. Namjestio je sivu beretku koju mu je grana bora nakrivila i okrenuo se novinama koje je odložio lijevo od svog tijela na klupu, jer su mu smetale dok se borio sa borom. Tada ih je otvorio, naslonio se na drveni naslonjač klupe i gunđajući, nimalo iznenađen vijestima koje je nalazio u istima, brzo i na neki drzak način, počeo okretati velike stranice. Pri tome bi svaki put prije nego okrene onu novu stranicu, oblizao jagodice prstiju i okrenuo onu novu, ništa više zanimljivu stranicu. Ali tada su mu se oči izbečile i on stade zainteresovano čitati ono na što je naišao. Nakon svakog pročitanog pasusa podigao bi glavu ka nebu, češkajući zamišljeno neobrijanu bradu, a potom bi se vratio novom, interesantnom članku. Grana bora mu se neprimjetno izvuče ispod miške i klepi ga po glavi tako da mu je skinula beretku, a on je samo mirno podigao kapu i stavio je na klupu do sebe, brže – bolje vraćajući se interesantnom štivu koje je čitao.

Eh, trenutno, sama sebe podsjećam na tog čovjeka. Ispred mene je moja velika, debela knjiga sa koje nikako da skinem prašinu. Milijardama godina govorim da ću je riješiti prašine koja, čini mi se, ne može da se skine jer je jednostavno postala sastavni dio nje. Ali eto, nastavljam da obećavam i sebi i njoj da će doći trenutak kada ću to ipak jednom uraditi.

Nezainteresovano prelazim sa stranice na stranicu, ponekad otpuhujući i dižući oblačke prašine iznad stare, žućkaste, poprilično zgužvane hartije. Moja ne baš draga prijateljica Smrt mi stoji iza leđa i priča mi o nečem, ali ja je ne slušam. Da kako mogu, voljela bih je ukrotiti kao što je onaj čovjek ukrotio onu granu bora, ali ne nalazim način. Ljudima je ona poznata kao figura koja malo govori. I da, tako se možda predstavila ljudima, ali ja ipak znam pravu istinu. Inače sam i sama susretljiva i volim da pričam s njom. Ipak, na ovom apstraktnom mjestu gdje se nalazimo, živimo jedna do druge. Odaje koje smo dobile na raspolaganje za vrijeme naše službe nam dijeli nešto još apstraktnije i imamo samo jedna drugu. I tako, nadajući se da će Smrt odustati i prestati sa pričom, dođoh na stranicu čiji tekst me zaintrigirao. Prestala sam da marim za Smrt, kao što je čovjek kojeg sam do maloprije promatrala prestao da mari za granu bora koja mu je, na pomalo agresivan način, skinula beretku sa glave.

«TODOR (TOŠE) PROESKI» glasio je naslov. S obzirom da sam gledala nasmijana lica pred monitorima, i s obzirom da sam shvatila da im je glavna spona upravo ova osoba, odlučih da vidim da li bi se i ja ponašala isto kao i oni da sam ljudsko biće.Baš kao i onaj čovjek kojeg sam posmatrala, priču o ovome momku koja se našla u mojoj knjizi, čitala sam bez daha, zainteresovano i zamijenivši priče koje mi je pričala Smrt, šuštanjem papira koji su se smjenjivali preda mnom.

Ako stavim po strani to da je njegov talent za pjevanje, muziku uopšte, primijetio njegov otac u dobi kada je imao svega 6 godina, on je pored toga što je bio talentovan dječak bio jedno jako slatko dijete. Da. Taj dječak donesen na svijet 25. Januara 1981. godine u gradu Prilepu zahvaljujući divnoj, brižnoj majci, u južnom dijelu Makedonije, potičući iz mjesta po imenu Kruševo, udaljenom 20km južno od Skopja , sa astrološkim znakom Vodolija, imao je nešto neopisivo u sebi. Ono što bi ljudi nazvali «ono nešto».

13

Odmah se vidjelo da će imati krupne kosooke oči, koje će moći biti nešto sitnije i zagonetnije ako on to poželi. Odmah se vidjelo da će imati jako lijepo oblikovane uši, gustu kosu, lijepo istaknut luk na tamnim obrvama… Odmah se vidjelo i osjećalo da je on drugačiji, da ima moć učiniti velike stvari…

Viđala sam mnoge porodice i njihove sudbine. Ne znam ni zašto to ističem kada sam im na čelo, sudbine i pisala upravo ja. I tako sam sada čitala i o ovoj. O porodici ovog dječaka. Dječaka čija je sudbina bila da ima sedam godina stariju sestru. Sestru sa kojom se nikada nije svađao, sestru koja ga je ponukala kakvu vrstu muzike da sluša, koja je na neki način utabala put njegovoj kasnijoj uspješnoj profesiji.I da, od preslatke bebe kosookih, zagonetnih očiju u čijem pogledu se jasno isticala iskrenost, krio se veliki talent, nedugo zatim otkriven. Ustupili su njegovi prvi koraci na sceni. Njegov tadašnji «ples» premještanja težine tijela sa jedne noge na drugu praveći pri tome jedan korak da bi se to ostvarilo. I da, kada mu je bilo petnaest godina, on ima prvi nastup u svojoj rodnoj Makedoniji. Počev od prvog nastupa, njegovi uspjesi počinju tiho da se nižu, jedan za drugim.

Na njegovom strpljivom putu ka uspjehu, čitavo su ga vrijeme pratile osobe njemu drage i vjerne. Osobe koje su ga podržavale da radi to što voli, do čega mu je stalo. Sam je jednom prilikom izjavio da smatra da je brzo odrastao, te da se nije naigrao dovoljno. Ali ljudi ga nikada zbog te izjave ne bi žalili niti milostivo gledali kada bi vidjeli njegovu energičnost i iskren vedri osmijeh dok se nalazi na sceni. Oni koji su ga poznavali bolje, znali su da mu to teško pada, iz razloga što je i sam jednom izjavio da prije istog tog školovanja, koje se ticalo muzike, stavljao prijateljstvo. Skroman i realan, svjesno je izjavio da ima dva vjerna prijatelja. I da, na isti način je izjavio da mu nedostaju i da bi želio s njima da opet zaigra odbojku i da ide u lov kojim se bavio. Čak je i kik boks, koji je vjerno trenirao 15 godina, stavio malo po strani zbog muzike.

Sama se pitam kakva je to ljubav prema muzici da se nekim ljudima jako bitne stvari stave po strani. Možda bih to shvatila da sam čovjek, ko zna? Ali ipak mi Tošetova rečenica «Ne bih mogao da živim bez muzike» ne djeluje tako neshvatljivo. Nekako, ipak ga razumijem. Kako? Ne znam. Ali kad malo bolje razmislim, ne želim da se pitam. Strah me odgovora, ako ga uopšte ima.

Ljubav… Bilo bi lijepo iskusiti je. Ljudi pišu knjige o ljubavi. Da mi je samo jednom skupiti snage da na glas kažem da želim biti čovjek barem jedan dan. Toše je sam izjavio da je ljubav nešto za što vrijedi živjeti i uvijek se trudio da je spoji sa muzikom. Sjeo bi za klavir i nastajale bi balade koje su govorile o ljubavi na ovaj ili onaj način. Hm… Kada bi se pri tome dodao njegov glas, način na koji pjeva, kada zažmiri svoje smeđe oči i kroz osmijeh pušta zvukove koje su proizvele njegove glasne žice, dobije se osjećaj da je zažmirio kao da je odlučio da sebi uskrati čulo vida, da bi čulo sluha bilo izraženije. I ja pričam o čulima, a nemam ih. Ipak, o njima sam mnogo čula, pa zato valjda mogu pretpostaviti šta predstavljaju u životu čovjeka. Dajem sebi za pravo da zaključim da je spoj ljubavi i muzike divna stvar. Po meni, rijetko viđena. Ali naravno ako je iz onih pravih razloga, razloga koji dolaze iz srca. Ovo nisu toliko moje riječi, koliko su riječi drugih ljudi koji su to iskusili, pa i samog Tošeta. Ali bila bih neiskrena kada bih rekla da se nekako ne slažem sa njima. U knjizi sam pročitala i neke sitnice vezane za njega. Često je pjevao zatvorivši oči, ali isto tako je mirisao parfem. Mora da ima nešto u tim čulima.

14

I da, u njemu se jednostavno osjeti toplina doma. Izjavio je da voli historiju, tradiciju, da voli tragove koje je historija napisala po svijetu. E sada mislim da bi i on sam volio da se nađe jedan dan na mome mjestu, da osjeti historiju na moj način, jer ja sam je u neku ruku pisala. Eh, kada bi se mogli zamijeniti za mjesta, barem jedan dan.

I opet, za dobro raspoloženje predlaže muziku i sam se drži tog svog prijedloga. Oh, kako bih voljela da ovo što mi Smrt još uvijek priča, zamijenim muzikom. Pitam se, kako to da sam ikako imala sposobnost da čujem Tošetov glas u obliku pjesme? Da li Smrt čuje njegove pjesme? Ili je možda ne zanima? Ma, nemoguće da je ne zanima. Da čuje samo nit njegovog divnog glasa, nikada ne bi poželjela da prestane slušati. Zar je moguće da čujem samo ja?Opet ja sebi postavljam kojekakva pitanja. Zaista se patim, kada je skoro nemoguće da odgovor na njih dobijem.

Nego, bolje bi bilo da o njemu samome otkrijem nešto više gledajući te glavice kraj monitora koje su same izjavile da su uljepšale same sebi život otkako je Toše našao njih, ili one njega, i otkako ih je međusobno povezao mnogim svojim sposobnostima i čarima.

Uzaludno se trudim da izbrišem pitanja koja sebi postavljam, jer možda odgovore ipak nađem u tim monitorima. Evo, odložiću knjigu i nagnuću se da malo bolje vidim šta pišu i čitaju i pri tom se smješe te glavice pred kompjuterima. Nadam se da se Smrt neće naljutiti što je ne slušam. Ko zna, možda mi se i pridruži?

* * *

Upravo sam našla svoju prvu žrtvu za promatranje. Djeluje mi intrigantno. U gradu na obali Jadranskog mora, za jednim od monitora, sjedi žena od 49 godina. Smeđa kosa joj

15

lagano dodiruje ramena. Ona je njegovanom rukom sklanja sa čela i u monitor upire svoje tople oči. Hm… Ona otvara na forumu novu temu. Napisala je :»KAKO TO TOŠE SLATKO RADI».Ovo mora da će biti zanimljivo. To znači da ću pored svoje knjige, imati dodatni izvor informacija kad je ovaj markantni dečko u pitanju.

Ova glavica koja je otvarala novu temu me posebno zaintigirala iz razloga što su njeni razlozi da bdije uz kompjuter bili drugačiji od razloga drugih. Ostavila sam je na trenutak da udara prstima po tastaturi, jer sam odlučila da i nju nađem u svojoj knjizi. E da, sjećam se. Prije godinu dana je ostala bez ljubavi svog života, sa kojom je provela 30 godina. Sjećam se da sam se i tada požalila na svoj posao, a ni Smrt nije bila posebno sretna zbog toga. Ali eto, trenutno joj radost pričinjavaju dva odrasla sina, i kao što i sama kaže, ovaj forum. Moraću se još malo nagnuti da vidim šta piše. Evo, na forumu je si dala ime «platonska ljubav». Da, Toše je spominje u pjesmi omiljenoj njoj, sigurno je to razlog.

Nakon što je otvorila novu temu na forumu, zazvoni joj telefon i ona se javi. Nakon kratkoj razgovora, sa pola glasa je počela da ronda :»Ne razumijem zašto su ljudi toliko skeptici kada kažem da toliku pažnju pridajem «jednom pjevaču». Kada će shvatiti da on nije samo pjevač, on je čovjek ogromnih kvaliteta. Takva osoba se rađa jednom u životu. Danas je prosto nemoguće naći tako mladu osobu koja je toliki humanitarac. Ali neka, shvatiće oni jednog dana. Hm… Barem me neko razumije.» Nakon posljednje rečenice vratila je tople oči na monitor na kojem se nakon jednog njenog pokreta kompjuterskim mišem, našao njen mali tekst o temi koju je započela.

Platonska ljubav: «Slušajući Tošu uvijek mi nešto pada na pamet», napisala je stavljajući na kraj rečenice malu ikonicu koja je predstavljala djevojčicu sa izrazito zaljubljenim pogledom i osmijehom. »I tako sada dok pjeva POLA DUŠE, POLA SRCA baš razmišljam kako slatko izgovara slovo "L", a njega u pjesmi ima puno. Ma nitko na svijetu slovo L ne izgovara kao ON». A ovu je zapečatila onom koja je pokazivala izrazitu nježnost i emocije koje tope ljudsko srce.»Možda zato što je makedonče», zapitala se. «Jel još tko to primjetio? Na pola duše zivim ja tu pokidat se nema šta na pola srca još sam njen a na pola umirem...

Neeeeee, dođi meni ja ću te spasit»

Svoj uvodni, mali monolog je zapečatila tim malim ikonicama koje su bile sastavni dio pisanja na forumu. Jedna je predstavljala djevojčicu u stanju zaljubljenosti, druga u romantičnom stanju, treća u zamišljenom, ljutom, tužnom, a jedan je predstavljao ono stanje pritajene radosti jer je izrekao nešto što će druge isprovocirati i natjerati da mu odgovore.

Prva koja je odgovorila na pismeni monolog Platonske ljubavi, bila je djevojka koja je si na forumu dala ime *Anna*. Prije nešto više od 18 godina, to ime su joj ustvari nadjenuli drugi, ali eto, ona ga je na ovome forumu samo malo ukrasila. Odgovor je napisala nakon što je zamahnula smeđom kosom koja je dosezala do pola leđa, a tada naravno, sa osmijehom na licu nastavila da gleda u monitor. Ma, kako i neće. I sama je rekla da ne zna čime ju je Toše osvojio. Nije znala da li je u pitanju anđeoski glas, lice dječaka, najljepši osmijeh ili zavodljivi pogled. Bilo kako bilo, ne samo ona, nego i ostali članovi foruma, bili su itekako

16

svjesni njegove skromnosti, dobrote i humanosti, jake vjere i energije koja je prštala iz njegovog veselog bića.

*Anna*:«joj jesi me slatko nasmijala hehehhihihi «, prateći Platonsku ljubav, ukrasila je rečenicu malim ikonicama okupanih smiješcima.»ma imas pravo. nego meni on svako slovo slatko izgavara .a najsladi mi je kad grjesi pa koje slovo ubavi ili izbaci kad prica . e kad smo vec kod ove pjesme pola duse pola srca ja se sva najezim kad dode onaj dio kad se muzika stisa i onda on onim svojim dubokim glasom kaze na pola umirem.... «. Kao što sam i mogla očekivati, ova rečenica je bila završena ikonicom zaljubljene djevojčice umjesto nekim znakom interpunkcije.»eehhhhh sto smo danas razdrazljivi hehehihi «

Još jedno srce se odvažilo javiti i to opet sa Jadrana, opet iz Splita. Djevojka od 16 godina je sebe opisivala kao osobu opsjednutu Tošetom. Sudeći po onome što vidim sa ovog mjesta gdje se nalazim, nije jedina zasigurno. Svojim kratkim rečenicama je uvijek davala do znanja drugima da je tu, da ako ništa, pozorno čita, a kada svoju veselost ne može da obuzda, pa, i napiše koje slovo. Po onome što vidim, rekla bih da nije ledena kako se je nazvala sama. Da, mora da je naziv imena potekao iz istoimene Tošetove pjesme, koja je baš kao i ova šesnaestogodišnja djevojka, vesela i puna života.

ledena1991:«joj potpuno si u pravu... a ja se pitala do sada šta je to u toj pismi toliko no nesmin sad reć... «

Smrt mi je opet počela pričati o nekim svojim dogodovštinama. Mora da nema posla pa je došla da ubije vrijeme sa mnom. Osjetila sam neku žalost po prvi put prema njoj. Koliko god da mi nije draga, opet sam svjesna da je ona jedino biće koje me razumije. Ne baš u potpunosti, ali me razumije. Mahnula sam joj rukom da mi se približi, a ona kao da je to jedva dočekala, stala je do mene i nagnula se na isti način kao i ja. Kao da joj to i nije prvi put da gleda ljude. «Znaš, ovo ti nije baš najbolja ideja. Govorim ti iz iskustva.», rekla mi je gledajući u Platonsku ljubav koja je sa velikim osmijehom opet nešto kucala po tastaturi.«O čemu govoriš?», pitala sam je, iako sam slutila odgovor. Ipak je bilo lakše da to neko drugi kaže na glas.«Tvoje je da obavljaš posao, a biće ti jako teško to raditi, ako se budeš vezala. Ne valja se vezati. To doduše, slabo koja figura slična nama i može, ali eto, uvijek se nađe neka koja je izuzetak.»I tada me pogledala nekim prodornim pogledom koji kao da je odavao činjenicu da ona zna da sam već duboko zagnjurene glave u taj isti forum. Ma, mora da je vidjela kako tražim forumaše u svojoj debeloj knjizi. Sigurno je to primijetila. A kako i neće kada mi to nije u opisu posla. Tada je okrenula glavu i nastavila da gleda ljude sa kojima sam se poistovjećivala do maloprije. Da, osjetila sam da sam postala opsjednuta, baš kao što ledena1991 kaže za sebe.«Govoriš mi iz iskustva? Kakvog iskustva?», upitala sam je nadajući se da ću možda dobiti odgovor na pitanja da li sam se zaista počela mijenjati.«Hm… Vidim da nikada nisi bila na razgovoru kod Njega.», rekla je zamišljeno.«Kada te On pozove, onda ti neke stvari budu jasnije. Doduše tvoj i moj slučaj je različit, ali eto…».

17

Praveći se da mi je pomalo konfuzno ono o čemu sam pričala sa Smrću, nastavila sam da pratim dopisivanje svojih novih i ujedno prvih prijatelja. U neku ruku je smiješno što oni nisu znali šta mi znače.

Platonska ljubav:«Anna!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! « Javila se opet Splićanka, rodom Makedonka dodajući ikonice sa simpatičnim izrazima lica.

*Anna*:«tu sam tu sam .jel me neko trazio !!?? hehehehehe «

Platonska ljubav:«već sam se uplašila da si nestala, što od tuge što od smijeha .vidjela sam da ćeš u Španjolsku, možda ti se na tom putu dogodi kakav neočekivani susret .Jer s Toškom se nikad ne zna gdje može iskrsnuti .Uvijek ima šanse kad se negdje krećeš, najgore je na mjestu se usidrit «

ASTRA:«Trazi tebe Interpol... «

I tada se javila šesnaestogošnjakinja rođena u znaku Blizanaca. Vjetropirasta, baš onakva kako i opisuju blizance, vesela djevojka. Voli muziku. I sama se njome bavi. Svira klavir i trubu. Svoju dugu smeđu kosu je ošišala na kratko, eto da, napravi promjenu. I da, ona je ona koja na forumu najčešće koristi tu ikonicu koja se smije ne bi li nekoga isprovocirala da joj odgovori. U njenom pisanju na forumu se osjeti sreća jer je ona jedna od rijetkih koja je stupila u kontakt s Tošetom. Čak se i slikala sa njim, razmijenila nekoliko poruka mobitelom… Da, ona ima razloga za sreću. Da sam čovjek, voljela bih se mijenjati s njom, pa makar na dan. I da, njeno ime na forumu ipak nešto znači. Naziv hotela u kojem je upoznala Tošeta kada je gostovao na koncertu jednog od svojih kolega. Evo, odavde gdje se nalazim, vidim i sama žuti natpis tog hotela u čijem predsoblju je došlo do njihovog susreta.

Platonska ljubav:«Baš si nemilosrdna Astra .Zašto bi Annu tražio interpol «, postavila je ikonicu koja je šaljivo namigivala na jedno oko. «Ništa ona nije drugačija od nas, samo je», postavila je ikonicu zaljubljene djevojčice,» u Toškota kao i sve miNego skrećeš s teme, što je sa slovom "L" Upravo opet uzdišem dok Toše pjeva

DAL SI SRETNIJA ŠTO TI DRUGI USNE LJUBI IL NESRETNIJA ŠTO ON SE NA MOM MJESTU BUDI NISAM BOG ZNA ŠTO, AL JEDNOM SAM TE LUDO VOLIO «

*Anna*:«nek nek . astra fino ti svojoj draaaagoj jaranici zboris .» pojavile su se ikonice tužnog i pomalo ljutitog izraza lica.«hehehihihi ma neidem ja nigdje ja sam zaljepljena za ovaj net i forum i za tosu mislim ocigledno je hehehhihih

18

ima nesto u tom slovu L !!

PS: jos 28 dana do spanije «

Na rečenicu Platonske ljubavi da je Anna zaljubljena u Tošeta, Anna je dodala.

*Anna*:«samo da ti nedode u javnost gotova sam onda cu semorat vaditi na onu staru pricu clapping ma volim ja tosicu kao brata rodaka oca itd.. hehhe mada nece mi povjerovati bojim se hehehe «

ASTRA:CCC...Ja nemilosrdna??Ako ko ima na ovom forumu da je milosrdniji od mene nek se javi... A sto se tice toga za Toseta..Da smo sve zaljubljene u njega..Pa ja bas i nisam...Ja ga volim kao svog kolegu...

I nakon ovog Astrinog pisanja, našla se ikonica smijuljenja koje je izazivalo, ali je stvarno istina da je oduvijek govorila da želi sa Tošetom da snimi duet. I eto, podijelila je taj san sa forumašima.

Do mene je i dalje stajala Smrt. Apatično je gledala iste ljude koje sam gledala i sama ja. Nije davala nikakav komentar, samo bi s vremena na vrijeme kada bi se ja njihovom simpatičnom pisanju od srca, koje nemam, nasmijala, ona bi učila nešto što mi se činilo kao ljudsko odmahivanje glavom. Kao da sam čula njene riječi :»Ne veži se», kako mi odzvanjaju u glavi. Ali opet sam se vratila monitorima koji su me zvali.

*Anna*:«evo bas maloprije slusam naseg tosu kako pjeva nesanicu ja nisma nikad cula kako zvuci ta pjesma u orginalu al ova verzija mi se pravo svida kad je tose pjeva smao mi je malku smjeno kad kaze neaasaaaanica hehhihi nekako slatko to igovara a cudi me nema slova L u toj rijeci hehehihih «

Anonymous:«i ja volim kada izgovori to cuveno l....ali je ste li primjetili kako izgovara š,ž,č sve nekako mekano nije ni ć ni č .i isto u pjesmi Boze cuvaj je od zla.prva dva puta kaze salji anđele cuvare svoje....a u ostalim ja mislim da imaju jos dva kaze salji angele .na makedonskom i isto mi je slatko ka ono kaze ona ima une iiiiiiiiiina njima okus tresanja kao na izmedju i na nema nikakvog razmaka to mi je onako pravo slatko»

Baš kao i njeno ime na forumu, ova djevojka je anonimna, ali ipak, ne može odoljeti, a da se ne javi, da se ne odazove priči o osobi oko koje im se vrti čitav svijet. Svijet obojen u rozo Tošetovom rukom.

Platonska ljubav:

19

«ma živa istina .Toliko slatko izgovara svaku riječ, pa ta slova.... L, Č.Ž Š, izluđuje me naprosto «

*Anna*:«hehhihi ee jesmo lude hehhihi sa tom ( njegovom) abecedom slovima hehhihi»

Platonska ljubav:«A što ćemo, lude i gotovo Sludio nas Toše sa tim svojim slatkim izgovorom i nježnim pjesmama i toplim pogledom L L L L L Č Č Č Č Č Ž Ž Ž Ž Š Š Š Š Š «

*Anna*«BBBB DDDD RRRR TTT NNN MMM OOOO PPP ITD ITD... hihihehehhihihehehe «

Platonska ljubav:«ne.....................nećemo abecedu oćemo Tošu help help help

Tu sam da ti nadu vratim ako padneš da te uhvatim.. ( nema L Č Ž )»

I pored Anne i Astre, javila se još jedna duša iz Sarajeva. Leyla. Vjerovatno je si dala ime slično poput Ane. Malo je preradila vlastito. I da, vidjelo se da djevojke sa foruma zaista razumiju jedna drugu. Nisu uzalud po ostalim temama često pisale da im je forum drugi dom, a ljudi na forumu druga porodica. Zaista je Toše bio u pravu kada je rekao da ljubav jedina stvar za koju se stvarno isplati živjeti. Ljubav. Kako bih voljela da je iskusim. E da sam čovjek…

Leyla:«Ma ja poslije njegovog koncerta u Sarajevu, deset dana nisam mogla sebi da dođem.... bila sam ono …», rečenica je završena ikonicom šokiranog lica.»i promukla koliko sam vrištala.......

a pokreti..... da nepričam»

Sogancic:«meni je najsladje kako Toshe plese ...kad zabaci nogu negdje u stranu...to me unisti, nisam svoja citav dan... Dusha draga»

Bacivši pogled na ime Sogancic na forumu, nisam znala da li za monitorom sjedi muško ili žensko. Ipak, nakon što sam se nagnula malo bolje da pogledam ko to tipka o Tošetovoj nozi koja uništava srca, vidjela sam da za monitorom sjedi bucmasta, vesela djevojka duge, kovrdžave smeđe kose. Ovisnica o kafi kakva jeste, sjela bi za kompjuter i srčući gorki napitak, zanemarila bi obaveze na fakultetu, koje su je kao dvadesetogodišnjakinju uporno zvale. Za nju je, kao i za njene ostale članove velike porodice, bio važniji forum. Mjesto gdje se zna kako to Toše baca noge dok pleše, bez potrebe da se išta dodatno objašnjava. Dok

20

nisam našla odgovor na svoje pitanje na forumu, pitala sam se «Zašto baš Sogancic?». I eto, nađoh njeno sopstveno objašnjenje da je sebi nadila ime po svom omiljenom jelu za koje tvrdi da ne pravi niko kao njena mama – po Sogan Dolmi.

ledena1991:«ajme u pravu si... oni ples... ubije te... ja bi ga mogla po cili dan gledat kako piva i pleše «

Sogancic:«meni je još presladak kada ga intervjuišu, a on počne mrtav ozbiljan da daje odgovor i onda se bez ikakvog razloga počne smijati(onako kako samo on zna) - kao da se sjetio u sebi nekog vica ili nečeg njemu smješnog dusha moja makedonska»

ASTRA:«Dobra si ti...Ja ni dan danas nisam sebi dosla....»

*Anna*:«niko nije dosao sebi poslije konecrta u sarajevu ma neznam sta mi je najslade . on je sav sladak i sve sto uradi pokretom ili izgovori nekako slatko to uradi tako da.... sve mi je slatko od njega «

Sogancic«slažem se . ali ubjedljivo je najslađi kad se zbuni dok priča, pa kad počne govoriti sve u nominativu...dusha draga»

«Moram ići, posao zove», rekla mi je Smrt. Ni sama ne znam zašto, krenula sam da je ispratim iz svojih odaja, kao da ona ne zna naći izlaz. Moram priznati da me gledala stvarno čudnim pogledom. To je bio prvi put da sam imala osjećaj kao da sam se naježila. Inače, iako obavlja taj posao koji obavlja i iako nosi to jezivo i strašno kratko ime, nije bila tako jeziva. Da je bila otvorenija i da nije pričala o stvarima koje me ne zanimaju, već o nečem što je dublje u njoj, smatrala bih je boljom prijateljicom nego što mi je sad. Ali, kad malo bolje razmislim, možda ona jednostavno nije imala šta da mi povjeri. Možda samo ja osjećam nešto dublje u sebi, nešto što ne bi trebala da osjeća figura poput mene. Ne znam ni sama.

Dok sam ispratila svoju prijateljicu Smrt, već nisam u toku šta se dešava na forumu. Izgleda da su moji novi prijatelji prešli na drugu temu. Evo, vidim djevojku uprtih plavih očiju u monitor, češka se po crnoj kosi i oklijeva šta da napiše. Izgleda da se ipak odlučila. Otvorila je temu «ZVONI TELEFON, JAVIŠ SE ONO TOŠE», a tada sa još većim razmišljanjem, kucka po tastaturi u prekidima.

crna333tp :«moj tel. razgovor

ja:halo Toše:zdravo, kako si mi a oprosti ko je to pa imas jedan pokušaj ( i on zapjeva pjemu jedina) Toše, ma ne nisi to ti(ma neko mi sere sigurno, Bože pa nemoguće) ppjevat ću ti sve što poželiš ajde nešt na makedonskom

21

i počne on O bože moj stvarno si ti, al zašto, kako iz kojegrazloga ćuj mala da te ne zbunjujem, i da ti ne pričam preko telefona kako dodi do jelačićevog trga ( zagreb) kod sata u 20.00 i sve ću ti objasnit ma čekaj, ne kužim, zašto baš ja, mislim odkud ti broj, kako me znaš e draga mija sječaš se slike s amnom, zapamtio sam te i tražio broj od tvoje frendice. pa imam i ja svoje veze. ajme nemogu vjerovat.e a di si ti sad u hotelskoj sobi, ati ja doma umirem na krevetu jel nemrem vjerovat da se ovo događa ma zakon si ti mala, vjeruj ovo je istina, ja te zovem da se nadjemo na kavici, malo popričamo i da se bolje upoznamo. ma da si i u americi došla bi. ok, jel dogovoreno ma naravno, vidimo se.( o bože moj gotova sam) pozdrav, i vidimo se bok............................ a kak je bilo dalje vidjet ćemo u sljedećem nastavku NISAM LUDA AL SAM MORALA NEKU TEMICU DAT DA SE MALO ZABAVIMO... OVO KAJ SAM JA NAPISALA NIJE BAŠ NEŠTO NEMAM BAŠ INSPIRACIJU, ALI VJERUJEM DA VI MOŽETE PUNO BOLJE PA MOŽDA KAD PROČITAM VAŠE I JA NAPIŠEM BOLJI RAZGOVOR»

Čitajući to što je Crna napisala, morala sam se malo zamisliti. Zapitala sam se šta bih to ja pričala sa Tošetom da mi se pruži prilika.«Hej Toše, ovdje tvoja sudbina. Kako si?». Hm… Mislim da to baš ne zvuči najbolje. Vjerovatno je da je Smrt imala pravo kada je rekla da se ne vežem. Zaista se previše poistovjećujem s ljudima. Najbolje bi bilo da se vratim onome što pišu forumaši. Baš me zanima do koje granice doseže njihova mašta. I eto, tako naginjući se da uđem u njihove monitore, kad već ne mogu u misli, naletjeh na prvi mali tekst na makedonskom jeziku. Još jedna djevojka koja živi za muziku i koja Tošeta prati na svakom mogućem koraku je osvanula na forumu. Kako, ni sama ne znam, ali odmah je svima prirasla za srce. Da li je tražila poseban put ili je jednostavno bila ono što jeste? Definitivno je ovo drugo. Prirodna, vesela i uporna, bez problema je primljena u tu porodicu. No, kako da je i ne prime, kada je ona bila jedna od rijetkih koja je imala kontakt s Tošetom. I da, kao što je to bilo i logično, Toše je na nju djelovao kao njena muza, te je ona napisala pjesmu o njemu. Nekako osjećam ponos kada pogledam svoje nove prijatelje. Talentovani, veseli, sretni, i svi se dive divnom stvorenju. Fascinantno.

Elen4e:»Izvinete odprvo za OGROMNIOV post.

Hahaha nema da poveruvate ama ova mene stvarno mi se sluci.

Doagam ja prv pat vo Makedonija posle 5 godini, 3 nedeli pred da mi zavrsi skoloto zatoa sto trebase da stigneme na vreme za koncertot na Tose (Skopje 2004ta godina, vo septemvri pak koga otidov vo skolo trebase da platime kazna za toa 275,- evra). Ama j... ga "it was worth it".

I taka ko ogromen fan zboram so edno devojce sto onaka go sakala Tose i mi pokazuva kako se slikale. Toa mi bese PRV pat vo zivotot da bidam ljubomorna na nekogo. I mi vika ee ovde

22

Tose mi go dade negoviot broj. Hahhahaha crknav od smeenje. Za mene Tose bese i e ko BOG a BOGOVITE ne gi davaat svoite privatni telefonski broevi! Devojcevo ko da se iznervira i mi vika EVE TI GO BROJOT MA .. JAVI MU SE PA VIDI. Kolku i da ne i veruvav pak probav nekolku pati da se javam od MAkedonija bez pozitiven rezultat. I nisto vo Ohrid go vidov pak se slikavme .. histerija najgolema bev. Placenje ko bebe.

Se vrakame nie vo Holandija i ja probav pak. Sega prvpat slusam kako telefonov ustvari DZVONI ama pak bez rezultat. Koga ja onaka si sedam na kompjuter si gleam filmcinja na Tose. I mi dzvoni telefonot (tajno moja ko rington). Jas bez da poglednam koj mi se javuva stiskam na zelenoto kopce.

Od taa strana mi vika nekoj : "Dobro vecer" Vo koj moment skros se skamenuvam. Glasov mi bese poznat. Glasov mi bese MNOGU poznat. I bez da kazam ni zbor "Vidov kaj promasenite povici deka ste probale da stapite vo kontakt so mene". E SEGA ZNAEV CIV GLAS E.. GO SLUSNAV AKCENTOT MIL NEGOV !!

"Go prasuvam Tose ti si?!" Vika "Da" E togas pocna moeto placenje. Mu se izvinuvam sto placam i mu kazuvam od kaj sum kaj sme se videle letoska itn itn. Pocnuva najnormalno da zbori so mene. Ne mi se veruvase. Mi vika preku telefon NE PLACI ANGELCE MOE.. Lelelele luge stvarno nemozam da opisam toa (srcevo i sea mi lupa ko ludo)

Inace j... ga posle toa uste 4/5 pati se slusnavme na telefon i potoa si rekov deka nema da go zamaram veke.»

I naravno, opet koristeći male ikonice koje iskazuju smijuljenje i veliku sreću, ASTRA je napisala i svoje mišljenje o datoj temi. Dok su mnogi pisali kako bi njihov razgovor izgledao sa Tošetom, ona je napisala kako on obično izgleda.

ASTRA:«Moj razgovor sa Tosetom inace ide ovako:

Tose:Molim? ASTRA:Heeej Toseeee!!!!Meri ovdje!!! Tose:Heeej Meriiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii(i dere se tako) Kako si Meri,sta ima? ASTRA:Ma nista...Kod tebee???Sta radis???Jesam te probudila?? Tose:Ma nisi...Evo odmaram...(jednom je rekao "Rucam so mama i tatko mi" i da ga poslije nazovem)

I tako normalno tece dalje razgovor... Kao i svaki normalan razgovor sa normalnom osobom!!! «

Kao što sam mogla i da pretpostavim, komentar na njeno napisano, bio je kratak i iskren.

crna333tp:»a blago ti se»

23

Tada sam pred Astrinim kompjuterom vidjela nju, zamišljenu, sa nekom pritajenom srećom u srcu, ali isto tako sa željom da i ostali uživaju sreću koja je njoj bila naklonjena. Kao što to obično biva na forumu, počele su padati sugestije, savjeti, ohrabrivanja…

ASTRA:«Ma vjeruj mi da sam i ja tako govorila..Al jednostavno i slucajno se desilo da dobijem njegov broj,a najveca slucajnost je bila da se javio prvi put... Ma vjeruj da ces i ti jednom pricati sa njim preko mobitela...Naviknes se vremenom na njega i njegov glas preko telefona..»

Vjerovatno ni ne čitajući prijašnje komentare i rečenice, Sogancic je kliknula ikonicu gdje treba da smjesti svoj odgovor i sa blesavim osmijehom na licu, kao da već drži slušalicu na uhu gdje s druge strane čuje Tošetov glas, počela je da udara po tastaturi.

Sogancic:«Toše : Jesam li dobio Eminu? Ja : Jesi. A ko je? Toše : Toše je. Sjećaš se da si mi ostavila svoj broj mobitela? Ja : Da, da. A ja sam Salma Hayek. Samo me zanima kome je toliko dosadno, pa je odlučio da me trza kojekavim pozivima Toše : Stvarno sam ja (počinje da pjeva "čija si")

- minuta šutnje, meni ispada slušalica i izbečenih očiju stavljam ruku na usta

Toše : Emina jesi li tu? Ja : Mislim da jesam. Pa...šta ima kod tebe? Otkud se mene sjeti ? Toše : Pa eto...

- i tako dalje...čim bi ja uzela nanovo slušalicu i progovorila, to bi značilo da sam došla sebi. Razgovor bi poslije tekao spontano (sa mojim zamuckivanjem, ali ne može mi se baš zamjeriti)

NAPOMENA : ovo je fikcija»

Prateći Sogancicev prijedlog, ledena1991 je napisala i svoju verziju, nakon čega su još uslijedila dva komentara koja sam uspjela pročitati, a tada sam dobila poziv da me posao čeka. Zaista, u zadnje vrijeme nije bilo mnogo posla, pa sam sebi priuštila zabavu špijuniranja mojih novih poznanika. I dok sam vjerno obavljala svoj posao, pišući na čelo sudbinu novorođenčetu, preda mnom su se smjenjivale slike forumaša i onoga što su pisali. Jedva sam čekala da se vratim svom novom hobiju.

Ledena1991:«evo ovako mislin ja san to već prepričavala ali mislin... zamisli sebe cilu nervoznu, tražiš susidu ključ za odvidavanje nekog čuda.... i kad ono odjednom zvoni ti mobitel... sestrin momak koling... ti se javiš kad ono s druge strane žice... dobro veče ovdje toše proeski jeli to ines... MOLIMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMkako si?

24

a dobro ono... što radiš? a gledan HRF i čekan kad ćeš nastupit i tako od prilike cilu večer.... hehe... onda je on rekak kad će bit i neman pojma još mi je nešto bija priča, ali ja neman tri čiste jer san bila previše u šoku... i tako ... ali zamislite tu situaciju...»

AmraAmraAmra:«citala sam ja ovo negdje no svejedno opet me prodju trnci da je meni samo 5 min s njim stati ma ja sebi ne bih dosla cijeli zivot..... eto toliko trazim...»

Platonska ljubav:«divno Elen4e , baš si sretnica, uopće se ne čudim što si mu napisala pjesmu, da se meni ovako nešto dogodilo napisala bi mu operetu i njemu bi bila namjenjena glavna uloga u njoj».

* * *

25

Mislim da osjećam umor. Mnogo posla je bilo danas. Pitam se kako je moguće da ima dana kada se rodi hiljade djece, pa ne znam ni sama kako stižem da obavim ono što trebam, a ima dana kada se rodi jedno ili nijedno dijete. I onda neko spominje ravnotežu. Zaista mi nije jasno.Već dugo nisam vidjela Smrt. Mimoilazimo se konstantno. Izgleda da je i njoj došao period kada ima posla. Mora da to ima neke veze sa ravnotežom. Ali svejedno, opet sam morala da se nagnem da bih vidjela ljude za kompjuterima kako tipkaju po svojim tastaturama. Baš sam postala ovisnica. Pitam se, da li taj izraz važi za figuru poput mene?Ma, ne mogu o tome da razmišljam. Ovaj period mi je bio dug. Imala sam mnogo posla, te ću sad da se opustim i da se družim sa svojim novim prijateljima. Znala sam da sam nešto propustila. Otvorena je nova tema. «ČIME VAS JE TOŠE OSVOJIO?»

Prvi pasus o temi je bio pun, rekla bih, pitanja na koja su svi znali odgovor. Ali opet su, kao da žele da kažu nešto što se ne zna, svi prionuli tastaturi i kao da se takmiče ko će od njih biti «najbrži prst», počeli da pišu.

Ronna:«jesu li njegove pjesme krive što ste izgubile glavu zbog njega ili je to njegov izgled? meni je on savršen i na njemu ništa ne bih mijenjala! a vi?»

Ledena1991:«ja san prvo čula njegovu pismu "čija si".... i zapitah se ja koji ovo lik ovoako predivno piva dragi bože moran ja ovo malo pročačkat.... pa san ga tek onda vidila i to tek jedno godinu posli.... tako da bi slobodno mogla reć da san pala na taj neodoljivi glas.... ali kad san vidila stas onda san potpuno glavu izgubila «

Sogancic:«čime nije? hahahah e ovako : 1.GLAS - nakon prošaputanog "čija si", izjavila sam u javnosti da je Toše oličje šarma (iako nisam znala kako izgleda), pa makar da je i bez zuba 2.ISKRIVLJENI OSMIJEH - nakon što sam ga vidjela kad se nasmije u lijevo, nisam samo zaključila da ima predobar glas, nego da ima i savršen osmijeh...zube...usne mmmmmmmmmmm 3.NOGE - a kada sam vidjela kako u sklopu plesa baca noge, počela sam da histerišem...i to sam nastavila da radim»

Nakon Sogancicevog malog teksta, Elen4e je samo kratko dodala :

Elen4e:«Tose mene DEFINITIVNO me osvoi so ova»

Nije ni čudo što su se ove dvije djevojke često znale složiti kada je mišljenje u pitanju. Sogancic je od Elen4e starija tačno godinu dana. Rođene su na isti dan i to u isto vrijeme. Ni sama ne znam zašto, ali stvarno mislim da ima nešto u tim zvijezdama i u tom horoskopu.

ASTRA:

26

«GLAS-definitivno!!! A onda i njegove humanitarne akcije «

A tada se javio još jedan glas iz Makedonije, šesnaestogodišnjakinje iz Tetova. I kao i ostali članovi njene nove porodice, Tošeta opisuje kao slatkog kosookog dečka, kojeg bi mogla slušati 24 sata dnevno.

pisces:«A ushite?

Mene? Cel Tose .Ne bi bilo nisto isto ako go nema glasot, a ni bez izgledot kakov sto go ima ne bi me osvoil «

teese:«Slusala sam radio stanicu, cini mi se iz Zenice, prvi put cula Soba za tugu. Glas me oborio, nadjem sve pjesme koje je izdao do tad i usput pogledam, reko' da vidim to celjade sto ovako neodoljivo guce. Bogme imalo se sta i vidjeti. Dakle: glas, stas, seksipil.»

Ledena1991:«e da stvarno.... kako san to samo zaboravila napisat... ma pitanje je čime nas on u stvari nije osvojia....

tribalo bi tu temu otvorit»

Platonska ljubav:«preteško pitanje to sam samu sebe nebrojno puta pitala i davala sebi jako konfuzne odgovore jer ne postoji na Toši ni izvana ni iznutra čime me nije osvojio mogla bih ispisati stranicu detalja koje sam primjetila give_heart , a ono njegovo L, pa onaj osmjeh u lijevo......... ne nemogu u detalje»

Hm… Glumica. Još jedna djevojka iz Splita, za koju sam se upitala zašto se krije iza tog imena. Možda stvarno nešto ili negdje glumi. Nešto me zaintrigiralo, a nisam jedina. Mnogi na forumu su se pitali da li je ona jedna od Tošetovih platonskih ljubavi koje je spomenuo . «Famozna Splićanka… « je često spominjano po medijima, u koje sam znala ponekad zaviriti. Ili je u pitanju ipak neka druga?

glumica:«Prvo me je osvojio glasom.. Kad sam cula pjesmu "Lagala nas mala", isti sekund sam pomislila "Pa koji ovo pjevac ima ovaaako dobar glas, to nisam stvarno dugo cula -moram ODMAH saznat ko je to" i kad sam ga ubrzo ugledala na TV-u, ostala sam ovako, jos kad sam saznala da pjesmu "Cija si" ne pjeva onaj Stjepan, nego on, a kad sam ga uzivo vidila i upoznala, onda Dakle, osvojili su me njegov glas, njegov potpuni izgled, njegov sarm i ono nesto cime zraci na sve strane i njegova osobnost.. Znaci cime se god moze ikoga osvojit -sve sta postoji, SA SVIME ME OSVOJIO Ima on mana, al to je normalno.. I sad sam ispala zaludjena balavica Al Tose tako na mene utjece Luda mala»

*Anna*:

27

«PRVO- PREDIVAN SAVRSEN GLAS !!!!! nema mu ravnog !! DRUGO- OSMIJEH TRECE- TA NEKA HARIZMA KOJU POSJEDUJE NA SEBI U U SEBI !! TO NESTO !!!!!»

Na mali pasus Platonske ljubavi, Elen4e je samo dodala :

Elen4e:«Ufff.. It's getting hot in here »

frenchie:«Prvo sam neko vrijeme bila zaljubljena u njegove pjesme i način pjevanja. Toše mi se i nije sviđao fizički, djelovao mi je nekako sladunjav, a ja se inače ne palim na takve dečke. Ali kad sam ga vidjela na koncertu...totalno me osvojio jer sam vidjela da je i muževan i energičan i faca. «

.Maiia°.:«Ja sam ga prvi put cula kad mi je braco donesao Cd Dan za nas i nisam ni znala kako on izgleda... A kad sam ga onda vidjela u novinama nisam bila bas sokirana jer ko tako pjeva more da i izgleda kao angel. «

SANDY:«Postoje dvije kategorije;

mali i tehničari i oni drugi

Toše je definitivno ''onaj drugi'' «

Crna333tp:«ma osvojio me samom svojom pojavom u Hr. ima predobar glas, onaj svoj medeni osmijeh.ali najviše onom nekom pozitivnom energijom koja zrači iz njega. na njemu se vidi da je dobra osoba, ima svoj stav i nije ga briga što će mislit netko o njemu. ma sve što ima ikakve veze s njim je jednostavno presavršeno.ma naš tošek je zakon i definitivno mu nema ravnog.»

AmraAmraAmra:«cim me TOŠE osvojio ehhhhhhh TESKO pitanje.... volim njegove oči....odlijepim cak i kad ga gledam na tv-u a on pogleda u kameru....... onaj preslatki osmjeh (opis naveden prije) i bas mi je slatko kad zapne u pricanju bos-hrv-srp jezika...... joj ma svog bih ga izljubila tad.... jednostavno preslatko naravno tu je glas zbog kojeg se mogu rasplakati kad god to trazis od mene onda fizicki izgled na kojeg definitivno padam..... i mozda ono najvaznije sto je ostao svoj i pri sebi.... slava ga uopce nije promijenila.....

volim sve sto ima veze s njim.....

naravno nijedna osoba nije savrsena...ali svako ima nekog ko je njemu najblize savrsenstvu.... eto to je meni Toše

28

P.S. mozda je pretjerano nekima.... ali je bar iskreno»

I da, zaista je iskreno. Čitajući ovo što pišu moji novi prijatelji, shvatila sam da se slažem s njima više nego što bih trebala. Ali, ako se slažem s njima, da li to znači da i ja volim Tošetov iskrivljeni osmijeh, zavodljivi pogled, glas, humanost…? Mislim da sam u velikim problemima jer po pogledu koji mi Smrt baca, rekla bih da radim nešto što ne bih trebala. Ipak, ne mogu da odolim.Kao i svaki put do tada, umjesto da nađem odgovore na svoja pitanja i vratim se svojoj standardnoj životnoj putanji, gdje pišem po čelima ljudi, ja ću da se nagnem da još čitam. Ma, makar još malo…Imala sam pravo. Eno, nova tema «TOŠE OTPJEVAJ NAM». Pitam se zašto je ova tema i otvorena. Ja, koja sam novi član tog foruma, iako to niko ne zna, sam svjesna da on može otpjevati sve. Dakle, suvišno je išta pisati, ili ga moliti da otpjeva. On bi to svakako i uradio. Nikada nije odbio ničiju molbu. Vidim ga kako se ponaša.

Teese:«Nas Tose u svoj koncertni repertoar cesto stavlja pjesne stranih ili domacih izvodjaca. Meni se to licno jako dopada jer on ocigledno moze da pjeva sta hoce. Koje pjesme biste voljeli cuti u Tosinoj izvedbi? strane I Want to Break Free -Queen Who Wants to Live Forever-Queen A Different Corner- George Michael Soldier of Fortune- Deep Purple Mama- Gensis Nessun Dorma- Puccini od nasih Ti si mi u krvi- Cola (za tu bi mi trebao CPR) Lazes- Tifa ma ima ih jos...»

ASTRA:«Uhh... Tesko,tesko...

Ave Maria(prije svegaaa)

Pjesmo moja-Zdravko Colic I jos koju sevdalinku,ne samo Moj dilbere...

A imam milion tih zelja i zeljica...Al eto,nek ostane na ovome..»

Ledena1991:«ja mislin da bi umrla kad bi otpiva neku laganicu od gunsa»

I kao što sam i pretpostavila, članovi su shvatili da se nema ništa specijalno reći, tj. napisati u ovoj temi. Kada je pjevanje u pitanju, Toše ne poznaje granice. Kao i oni, prešla sam na novu temu, čini mi se mnogo zanimljivu. Vidjevši njen naslov «KAKO SE OSJEĆATE KAD GLEDATE TOŠU KAKO PLEŠE», nasmijala sam se od srca, za koje uporno zaboravljam da nemam, jer sam slutila kakvi će komentari biti. A moj smijeh, koji je privukao Smrt u moju

29

odaju i koji ju je ponukao da se mi se približi u špijuniranju ljudi, se prolamao našim odajama. Mogu se zakleti da sam čak vidjela Smrt kako se nekoliko puta nasmijala. Da je čovjek, uporedila bih njen osmijeh sa onim skrivenim, kada čovjeku zatitra usna, ali ona se ipak suzdržala. Ne znam kako je uspjela da se suzdrži, jer ja nisam. A mislim da nisam, s razlogom.

Platonska ljubav:«danas sam na YuTube opet gledala Tošine spotove i video zapise sa njegovih koncerata. Gledajući snimku sa Hvara (novagradiška.com) dok Irenica pjeva Simple the best, a Toše njoj glumi vokal, palo mi je na pamet pokrenut ovu temu. Bila sam na Hvaru sve vidjela na daljini od 2 metra i bilo je prva liga. Kako je Toše dobro pjevao i plesao TAJ TE JE STVARNO U STANJU RASPAMETIT SVAKIM SVOJIM POKRETOM. Što se vama čini?»

ASTRA:«Ja se osjecam...Osjecam se...Sabrano i normalno... Al bolje da me pitas kako se osjecam kad cujem kako pjeva... «

Platonska ljubav:«Astra?????? «

Ikonice sa iznenađenim izrazom lica i smiješcima su se našli iza komentara od jedne riječi Platonske ljubavi, time bockajući Astru da kaže ono što je krila iza ikonica smijuljenja.

ASTRA:«Ja odmah sebe zamisljam na sceni sa njim kako pjevam «

Platonska ljubav:«I ti bi mogla sa njim na sceni pjevat mrtva-hladna?I da on onako temperamentno pleše, vrti se, diže ruke...... Ne mogu vjerovat «

Sogancic:«prije svega, svaka čast na ovoj temi ma ne mogu biti previše iskrena kako se osjećam, jer ne znam koliko smijem reći . ali recimo ovako, neki od simptoma koji su uvijek prisutni su ubrzano lupanje srca, otežano disanje, znojenje dlanova, na licu imam neki nedefinisani osmijeh, oči su mi samo na njemu, na svakom dijelu njegovog tijela i lica, već sam jednom spomenula da mi se otkopčava grudnjak kad njega gledam...dakle, astra bi se popela na scenu i s njim pjevala, a ja bih se popela na scenu s njim, stavila ga pod ruku ili preko ramena i odvukla ga u kakav mračan ćošak da mu pokažem kako se osjećam kad ga gledam da pleše eto, to je najiskrenije «

ledena1991:« sogancic totalno si pogodila... to san i ja tila napisat «

Sogancic:«ma napisala bih ja sastav o tom . ma možda i knjigu, ionako je pišem.uh, teško dišem od kako sam ovu temu otvorila»

Platonska ljubav:

30

«e tako, hvala na iskrenosti.vidim ja da se sve / osim Astre / isto osjećamo dok Toše pleše. Moja prija na Hvaru se nije mogla pomaknut, ostala je hipnotizirana kad ga je vidjela i nije mogla doć sebi.A ja isto upijam svaki njegov pokret.

već sam jednom naposala

NEVJEROVATNO KOJU POZITIVNU ENERGIJU TOŠE ŠIRI pa tako i dok pleše) «

ASTRA:«Aa ne bih ja bila mrtva hladna... Vjerujem da bih i ja zaplesala u ritmu muzike... Ah samo da mi je da zapjevam sa njim....»

Platonska ljubav:«Zapjevat ćeš ti sigurno jednom s Tošom A kad zaplešeš tko zna kome će onda srce lupat i tko će se preznojavat.... Moguće se jednog dana budu postovi o tebi pisali «

Sogancic:«a kada vidite astru i tošeta zajedno na sceni, idući prizor će biti sljedeći : pometnja u prvim redovima, neko ko' vjetar skače na pozornicu, trpa njega u vreću i ostaje sama astra...da da pogađate, to sam ga ja otela da mu pokažem šta mi radi njegov ples i on»

ASTRA:

«Pusti mene da otpjevam sa njim pjesmu do kraja pa onda radi sta hoces «

Osvrnuvši se na ono što je napisala Sogancic, Pisces je dodala svoj komentar, dok sam se ja od srca, glasno smijala dok mi je Smrt upućivala čudan, značajan pogled.

Pisces:«Koga igra vikas a? Mi se pojavuva nekoja nasmevka na liceto i ne mozam da svatam kako i na 26 godini izgleda tolku detinest . Ama toa ne samo koga igra tuku opsto koga go gledam na TV ili koncert (deka izgleda uste ne sum zasluzila da go vidam vo zivo, osven na koncertite)»

Platonska ljubav:«Lijepo mi je dan počeo Otišla na YuTube vidjet što ima novoga a ono 2 VIDEO ZAPISA SA ŠPANCIRFESTA-TOŠIN KONCERT Toše pjeva Ko ti to grize obraze i PLEŠE , a ja umirem posebno zadnje 2 minute-pogledajte Blažen bio onaj tko dijeli trenutke s njim «

Kada bi se došlo na temu kukova, ili Tošetovog plesa, i Leila bi se javila. Moderatorica foruma koja je nerijetko znala povisiti ton na forumu kada bi djevojke pisale o nečem što se ne smije (što je bila rijetkost, ali eto, valjda je to zato što se ženskom ogovaranju teško staje u kraj), ili kada bi odlutale s teme. Naravno, sa jedne teme o Tošetu, na drugu.

leila:«Nije valjda da se samo ja bojim da će sam sebi iščašiti kuk??!! «

Platonska ljubav:

31

«a kakvi iščašiti kukutreniran je on, i u životu i na sceni . neka kukova, neka»

SANDY:«Ja zaključam vrata od sobe dok gledam, sram me, općenito mi glupo izgledaju muškarci dok plešu «

Platonska ljubav:«aaaaaaaaaaaaaauuuuuuuuuuuuuuuuuuuu greške. se zove diskriminacija .Kad muškarac (čitaj TOŠE) pleše onda se ima što vidjeti «.

I kao što to uvijek biva, po ko zna koji put, u mom čitanju me omela Smrt. Ovaj put me je začudila, jer je ostala duže nego ikada do sada. Mora da joj se svidjela tema. Čak je ostala do samog kraja. Pitam se o čemu li ona razmišlja kada čita ovo što i ja. Možda ode kada je najzanimljivije baš iz razloga da se ne bi svezala za moje nove prijatelje? Pa, ja sam stvarno duboko zaglibila. Otkad to sudbina ima prijatelje? Pitam se, da li ću ja ikada shvatiti da nisam čovjek. Uvijek zaboravljam tu «sitnicu».

32

* * *

Forumaši spavaju. Ovo je jedna od rijetkih noći da na forumu nema nikoga. Nekoliko njih se u svojoj postelji nemirno okretalo, pa se otkrilo. Da kako mogu, rado bi navukla meke prekrivače na svoje nove prijatelje. Ne bih voljela da se prehlade, pa da ne mogu sjediti sate i sate ispred monitora. S obzirom da sam noviji član foruma, malo sam prešla pogledom preko starijih tema i našla sam mnogo toga interesantnog.

Našla sam temu u kojoj je Sogancic napisala svoj prvi tekst na forumu. Njime se nekako predstavila ostalim članovima. Kao što je to uradila Elen4e svojom pjesmom o Tošetu, ona se odvažila i na forum stavila svoj prvi tekst o Tošetu.

Sogancic:«Znala sam da će mi se ovo desiti. Imala sam toliko ideja o čemu da pišem i toliko toga sam htjela da kažem, toliko toga da podijelim s drugima o njemu, a sada…zablokirala sam . Ne znam odakle da počnem, ne znam šta prvo da kažem, koji način pisanja da odaberem, koje riječi da upotrijebim, jer sigurna sam da nema riječi koje bi opisale šta mislim, želim, osjećam…Ono u što sam sigurna je to da bi sve bilo drugačije da je on tu. Da li bi bili bolje ili gore, ne znam, ali znam da bi bilo drugačije.Zasigurno je mnogo puta čuo lijepe riječi, dobijao mnogo lijepih pogleda, osmijeha, dodira, mnogo puta dobio i ono čuveno « volim te». Da li ćemo se sresti ? Ne znam. Ne znam da li ću ikada imati priliku da mu poklonim jedan svoj pogled, osmijeh, dodir, riječ, ali ću se zato potruditi da opišem kako sam zamišljala taj trenutak, trenutak našeg susreta. Jedno smo ispred drugog. Prilazim mu, smijem se ( takav osmijeh sigurno nikada nije vidio ). Oči mi se ne vide jer su ih zatvorili moji bucmasti obrazi, ali zato mi se vide svi zubi (zamislite koliki je osmijeh u pitanju). Glasno dišem, pružam mu ruku oklijevajući, kao da nisam sigurna koga ću dotaći. Nakon što ga dotaknem, osmijeh polako silazi s mog lica i izraz sreće se miješa sa izrazom zabrinutosti, jer shvatila sam da je to ipak on i počinjem da razmišljam o tome kako izgledam, da li mi se razmazala šminka, da li sam mu pružila ruku na pravi način, da li je osjetio da drhtim…Tada lagano spuštam glavu jer sam počela da se crvenim , nesvjesno razvlačim usne u osmjeh i polako mu upućujem pogled ispod obrva za koje sam se pobrinula da budu zavodnički podignute u tom trenutkom. Potom podižem i glavu i sada još i sa zavodničkim osmijehom jasno izgovaram svoje ime. Onda, trenutak šutnje. Šta dalje ? Trudim se da me tih nekoliko sekundi vidi u mom, najboljem mogućem svijetlu, ali… Lagano rukom sklanjam kovrdžavi pramen kose s lica i zamahujem gustom kosom ne bi li primijetio njen sjaj i shvatio kako mi lijepo pristaje uz smeđe oči… Pretpostavimo da je vidio sve što sam napisala, ali to opet nije bio moj cilj. Pitate se sigurno šta sam to ja ustvari htjela. Pa, ovako…

Sigurno nije vidio da i dok mi je pogled bio spušten, kako sam krajičkom oka vidjela njegov ben na lijevom obrazu i blago iskrivljen osmijeh u lijevo koji je pokazivao da je polaskan mojoj reakcijom. Vidjela sam i način na koji je pokušavao da uhvati moj pogled ne bi li me još više izludio. Vidjela sam i sjaj njegove naušnice na tom lijepom, malom, lijevom uhu, vidjela sam i ben na desnoj strani njegovog vrata, njegove pune usne koje su se tako zavodljivo i primamljivo krile iza uredno oblikovane brade. Kada je okrenuo leđa i polako se pokrenuo u drugu stranu, nanovo, kao da to nikad nisam vidjela prije, očarao me način na koji hoda, te velike crne cipele, uske hlače, široka ramena i čvrsta leđa, ali , moram priznati, najslađa mi je ipak bila njegova gusta, crna kosa koja se blago presijavala na njegovom potiljku. Gledajući ga tako, u sebi sam čeznula da počne da pleše samo za mene i da isto tako

33

samo za mene silovito podigne nogu i baci je u stranu kao da nije njegova, a onda je opet priključi onoj drugoj koja nestrpljivo čeka svoj red u plesu. Ipak, do plesa nije došlo, ali dolazi do nečeg drugog. Polako okreće glavu u lijevo i preko ramena mi daje svoj blago iskrivljen osmijeh, uslijed čega podiže obrvu. Fatalno, zar ne?

Šta je bilo kad sam se probudila? Kad sam se probudila. On je bio pored mene ležeći na stomaku, bez majice, slatko razbarušene kose, jedne ruke prebačene preko mojih grudi obučenih u njegovu majicu. Tada je otvori oči, podario mi svoj, meni dobro poznat, iskrivljeni osmijeh, i istim usnama koje me dovode do ludila, dao mi je poljubac, protrljao oči poput tek probuđenog djeteta i rekao mi « još ti na licu piše čija si, samo moja si «.»

Kao hipnotisana sam pročitala tekst i shvatila da bih jako voljela da ja budem djevojka u fikciji koju je napisala Sogancic. I zaista, nije postojala mogućnost da se ne uoče sve sitnice na njemu. Ti benovi na licu koji su bili njegovi znakovi. Pa onda onaj nespomenuti, nešto veći tamni na njegovom stomaku. Ali pokreti… Iako je Toše jedinstven i u masi visokih crnih muškaraca sa bradom i lijepim osmijehom, njegov glas se rađa jednom, a onakve je pokrete u stanju proizvesti samo on. I da, opet sam počela. Bolje da nastavim čitati.

Da ne bi razmišljala o onome što sam pročitala, počela sam da provlačim pogled na druge teme, a tada mi je privukla pažnju tema sa naslovom »ŠTA JE NAJLUĐE ŠTO STE URADILI KAKO BISTE PRIVUKLI TOŠETOVU PAŽNJU?».Sa nekom čudnom srećom i uzbuđenjem, pozvala sam Smrt u svoje odaje i pitala je da li želi da mi se pridruži u čitanju teme, za koju vjerujem da je zanimljiva. Apatično, kao i uvijek, pridružila mi se, a kako smo više čitali ono što su forumaši napisali, bila sam sve više ubijeđena da vidim Smrt kako se smije. A kako i ne bi?

Sogancic:«Ne znam za vas, ali ja bih se smijala oko glave da nemam ušiju kada mi neko spomene Tošeta, kada u kafiću čujem njegovu pjesmu, kada na TV-u vidim njegov spot ili intervju sa njim… Osoba sam koja se drži onoga :»Ništa nemoj siliti, ako je suđeno, desiće se», ali nakon 12.maja 2006.godine, tj.nakon Tošetovog koncerta u Sarajevu, morala sam nešto promijeniti. Nakon što sam čitav koncert gurala djevojke niže od sebe, sasvim «slučajno» im stajala na noge i gurala im svoje laktove u stomak, napokon sam se našla u tom prvom redu i Tošeta vidjela kao na dlanu. Činilo mi se kao da pleše i pjeva samo za mene. Momak koji radi u obezbjeđenju i koji je stajao ispred mene me zamolio milion puta da prestanem komentarisati njegove noge, guzu, ruku, obrve, pokrete ruku njemu na uho, ali nisam uspjela, morao me slušati 3 sata. Žao mi je.

Nego, Toše je čitav koncert nalazio žrtve u prvim redovima, zagledao bi im se pravo u oči i posvetio im par stihova. Jedna od tih žrtava sam bila i ja, i od tada jednostavno ne funkcionišem.

Odlučila sam da ne čekam da sudbina uzme stvar u svoje ruke i čim sam došla kući napravila sam plan kako da dođem do njega, ako ništa, barem da pokušam. Prijateljice su mi savjetovale da mu pošaljem mail, ali ja ih nisam poslušala jer sam pretpostavila da mu je inbox pretrpan, pa da tako moju poruku neće ni registrovati. Ja sam odabrala staromodnu metodu. Sjela sam za radni sto i napisala mu pismo, rukom, savršeno čitko i onako kako bih napisala najboljem prijatelju, bez ustručavanja i drhtanja. Čekala sam priliku da mu to pismo pošaljem,a prilika mi se ukazala u novembru iste godine kada je održao koncert u Banja Luci.

34

Htjela sam da budem sigurna da će moje pismo dobiti,a da li će ga pročitati…e to je bio zadatak sudbine. To jutro je prijateljica došla kod mene, uzela telefon u ruke i predstavljajući se kao novinarka nazvala sve i jedan hotel u Banja Luci ne bi li dobila informaciju gdje je Toše odsjeo. Kada je informaciju dobila, počele smo da vrištimo od sreće, zgrabila sam kovertu sa pismom i zaputila se u prvu poštu da mu pismo i pošaljem.

U prvoj pošti nismo imali sreće, te su nas uputili u sljedeću koja je od ove bila udaljena 15 minuta gradskim prevozom. Kada smo došle i u drugu poštu i pitale zaposlenicu koji je najbrži način da pošiljka stigne isti dan, ona nam je rekla da koristimo brzu poštu, ali da je to moguće iz pošte sa drugog dijela grada, jer oni ne šalju pošiljku u Banja Luku.

I tako, neodustajući od toga da Toše dobije moje pismo, odustala sam od odlaska na predavanja taj dan, sjela sa prijateljicom na trolejbus i više od pola sata smo «putovale» do te treće pošte. Treća sreća…

Kad smo izašle iz trolejbusa upitale smo jednog starog gospodina gdje je ta pošta, a on nam je rekao da nam je daleko da idemo do nje, pa nas je uputio u bližu. Naime, ta «bliža» se činila na kraju svijeta. Temperatura je bila ispod nule, a mi smo toliko trčale da pismo što prije pošaljemo da smo skinule kapute i zavezale kosu. Prošle smo 5 zgrada, kao što nas je gospodin uputio, pa smo skrenule desno i popele se uz blatnjavo brdo niz koje smo sišle za otprilike 10tak minuta, pa smo onda prošle kroz neki prolaz pun narkomanski šprica koji je vodio u jedan šoping centar (kako ga je nazvao taj gospodin) koji je sadržio svega 3 prodavnice, i konačno, POŠTU!

Kada smo ušle unutra, trebalo nam je 10 minuta da dođemo do daha da bi rekle šta želimo. Nakon što smo objasnili jednoj bucmastoj ženi šta želimo, ona je uzela kovertu, sa nje pročitala kome pismo šaljem i tužno me pogledala. Rekla mi je da je brza pošta otišla prije 4 minute, ali da ću pismo uspjeti poslati ako malo požurim. Kako to? Uputila me u tu «dalju» poštu u koju nas nije htio uputiti gospodin od maloprije i rekla kako tamo pošiljka kreće za manje od 10 minuta ( tačnije bilo je 14:51). Još jednom je pogledala «Todor (Toše) Proeski» na koveti, potapšala me po ramenu i rekla «Sretno». Osjećala sam se kao da sam glavna uloga u nekoj ljubavnoj komediji gdje glavni glumac trči na aerodrom da bi ljubavi svog života rekao ono čuveno «volim te».

I tako, izlazeći iz pošte, srušila sam jednu staricu sa štapom kojoj je po mojoj procjeni bilo oko 97 godina, i na nju potrošila 2 minute dok sam se koliko-toliko uvjerila da je dobro. Kao što nam je rekla žena iz pošte, išle smo uz neko brdo sklanjajući koze sa puta (da da, dobro ste pročitali – KOZE ) da bi došle do ceste na kojoj se nalazio semafor po kojoj smo se trebale dalje orjentisati. Kod semafora smo skrenule lijevo, a potom išle pravo dok nismo došle do buregdžinice «Biser» iza koje se nalazila čuvena pošta. Da li sam spomenula da je u međuvremenu počela padati kiša? Nisam? E da, počela je padati kiša, a mi nismo imale kišobran.

U poštu smo ušle u 14:59. Prišla sam prvom šalteru i zadihano rekla da treba da kovertu koju držim u ruci pošaljem brzom poštom u Banja Luku. Žena koja je radila na šalteru je nezainteresovano uzela kovertu, pročitala sa nje ime i prezime i počela se smijati. Upitala sam je šta je smješno i histerično joj prepričala kroz šta sam sve prošla da dođem tu gdje sam stajala, a nakon što mi je proslijedila svađalački pogled, zaprijetila sam joj da ugrožava svoje

35

radno mjesto jer svoj posao ne obavlja kako treba. Nakon toga sam ispunila neki formular, a ona mi je rekla da će pismo doći u Banja Luku nekada kasno naveče. Konačno sam odahnula.

Kako sam došla kući, ne znam, ali znam da sam došla sa blatom do koljena i mokrim kaputom i kosom. Na vratima su me dočekali roditelji i brat, koji su me zbunjeno gledali, a ja sam se samo presvukla i pala na krevet. Spavala sam 13 sati.

Nakon 7 dana, dobila sam potvrdu od brze pošte da je moje pismo dotiči gospodin i dobio. A da li je pročitao? To je stvar sudbine «

glumica:«Ja san luda tila da me on sa onim svojim dubokim i zavodljivim pogledom gleda dok piva pismu "Lady", pa sam mu kad se priblizava refren kucnula u kolino ko kad kucas o drvo/vrata, na sta me on pogleda i slatko se nasmija, pa je onda kad je pocea refren pruzia ruku i sagea se, a ja sam dobila tocno sta san tila... Drza me za ruku, gleda me pravo u oci dok mi pjeva: "Lady, oci su ti zvijezde, ostani bar nocas, mrak ce da me pojede.." A pogled mu je bia ubojit, ali na onaj skroz pozitivan nacin.. Tako da se nemojte bojat kakve cete ispast ako ucinite neku malu glupost, zna se isplatit . Samo nemojte pretjerat «

ASTRA:«Jedna od malo ludjih stvari...Na Tosetovom press-u sam se derala ispod prozora "Tose" i skidala plakat koji i dan danas imam okacen na zidu sobe...12. Maj Skenderija 20 h.... Jos kad bih isla u detalje..SHOW! «

Čitajući ono što su neki forumaši uradili da bi ih Toše primijetio, jedna od njihovih članica je tražila savjet. Kako preko neke druge Internet stranice doći do njega?

Marisha:«ej ja imam dodanog toseta na myspaceu jako dugo vec ali mu nikad nisam poslala poruku jer mislim da nece odg.....mislite da bi mu trebala poslat? i mislite da to zaista on odgovara? i da neko je napisao da mu je posalo mail preko njegove stranice (ona koja se jako dugo vec ne uredjuje) da dodje i doso je i ja sam mu bila napisala da dodje u rijeku i za nekih 1-1 i pol mjesec je dosao tj za jedno 2 tjedna su osvanuli plakati da dolazi i ja sam ih vidjela iz basa i ostala sam sokirana nisam mislila da ce doc jos manje tako brz....molim vas da mi odg. na ova gore pitanjca help ...pusa svima!!! «

Elen4e:«Lele nema da poveruvate sto mi se sluci.. sakav da vi go kazam koa se sluci ama nesakav odma napadno da deluvam

Uf.. cekaj .. da zemam zdiv heat

Koga bese promocijata na Tose za Igri Bez Granici vo Skopje mi se javuva bratucedka mi .. mi vika JAVI SE ODMA.. jas se cudam sto i e na ovaa i i se javuvam .. ne kazav ni ZDRAVO koga pocna ona LELE JAS SUM NA PROMOCIJATA NA TOSE EVE GO PRED MENE KE MOZES DA SE CUES SO NEGO... luge ne znaete sto pocustvuvav vo momentot... nemozam da go opisam.. i ja histericno i vikam DAJ MI GOOOO DAJJJ.. ona go dava telefonot na Tose toj zborese so nekoj drug i glasot mu go slusam se poblisku i poblisku. srcevo mi lupase ko ludooooo .. lelelelele. Tose mi vika ZDRAVO .. i vo ISTIOT MOMENT MI SNEMUVA

36

KREDIT

Taa nok zaspav placejki... sakav da skoknam od 7mi itn (poznati vi se tie misli)».

Počinjem da mislim da je jako jezivo da ono što pomislim, ljudi na forumu napišu. To sam povjerila i prijateljici Smrti, ali nije pokazala posebno interesovanje niti joj je djelovalo sablasno to o čemu joj pričam s obzirom da je ona sama od sebe jedna jeziva figura sa svom svojom sablasnošću u punom jeku.Uglavnom, pitala sam se, kao i uvijek kada nemam posla, da li je Toše sretan. Ako nije, da li bi ga usrećilo kada bi saznao koliko ljudi ga voli na kakve načine i kojim intenzitetom? Kada bi znao šta o njemu pričaju, pišu, za njega rade, oko njega rade?To su se očito pitale i forumašice, pa sam se nagnula da vidim njihove odgovore.

Elen4e:«Aj sega najrealno da zborime.. Dali mislite deka Tose e sreken? Stvarno bi bilo egoisticno ako samo mislime na samite sebe i na kolku Tose go sakame i uzivame vo negovata muzika.Site znaeme deka Tose mnogu gi saka fanovite i deka bi napravil sve za niv. No: Ne li mislite deka mu e smaceno od devojcinja kako nas koi kaj i da e Tose mu baraat avtogram sakaat da se slikaat itn? Toj samiot nikogas ne bi go priznal toa no sto e vaseto mislenje.

Ako sme vistinski fan-ovi treba i da razmisluvame za negovite custva. Jas pocnav da razmisluvam za ova koga mu ja cuv pesnata Igri bez granici .. ko da zborese za svojot zivot .. tolku emotivno tolku iskreno go ispea sto stvarno me drmna.

Dali e Tose zatvoren vo zlaten kafez?»

Ledena1991:«ja mislin da je to zanimljivo pitanje... pa ka prvo da nije sritan ne bi se bavija time čime se bavi znači sritan je svojin poslon, a šta se tiče ovog ostalog... pa to bi već njega tribalo pitat... iako ako triba ja bi ga usrićila rado «

Sogancic:«ja mislim da je sretan jer se bavi muzikom...svjedoci smo da mu osmijeh ne silazi s lica kad je na bini, kad pjeva i pleše... ali mislim da i nije najsretniji svim intervjuima u kojima non-stop ponavlja isto, djeljenjem autograma, slikanjem sa fanovima, vrištanjem obožavateljica...po meni, jedini razlog što to sve trpi je jer se bavi onim što voli najviše na svijetu, tj. muzikom u početku je izjavljivao kako mu ne smetaju obožavateljice i slično, a sada počinje da mijenja izjave...kao da se umorio, kao da je prerastao da mu toliko pažnja laska...to je moje mišljenje.

i da, mislim da stvarno nije klišej kad kaže da je muzika ono što ga pokreće i čini sretnim, po meni, iskren je. ali me strah da se ne počne gušiti, pa da neku pauzu ne napravi «

Elen4e:«Ah pauza... nema vreme za pauza sega.. ako seriozno pocnuva so Angliskiov album ako napravi nekoj BOOM so toa nema da ima pauza vo slednive 2/3 godini.»

Sogancic:

37

«ma znam, ali to je ako se razmišlja logično...ali dusha, u zadnje vrijeme kad god ga vidim on ima ogromne podočnjake, baš je umoran nekako od svega «

pisces:«Ne bi trebalo da mu smeta toa, koga veke se nafatil da go raboti ova. Uste od samiot pocetok bil svesen sto ke mu se slucuva i kolku ke mu se izmeni zivotot, ama sepak se odlucil na takov cekor. Ako seto toa tolku mu preci... zal mi e, neka bide detektiv

Znam kolku moevo mislenje deluva sebicno i zlobno, ama na sekoja javna licnost i se slucuva toa i sigurno nema da se smeni takviot odnos na obozavatelite samo poradi Tose «

Elen4e:«Pa ne li bi bilo zalno ako Tose se kae za odlukata sto ja napravil. Koga gleda deka site okulu nego si imaat svoj privaten zivot.. pa i na negovi godini familija deca itn. a toj toa go nema. Toj sirotiot nemoze ni da iskoci da se odmori malce a da nema po 50 devojcinja koi trcaat po nego. Ne me svakaj pogresno da bi go videla ja i jas bi bila edna od tie 50 devojcinja no vaka od strana ako go poglednam slucajov ponekogas stvarno mi stanuva zal.»

ASTRA:«Mislim da je sretan kao sto smo i svi sretni...mislim neko manje,neko vise..Mislim da sreca nisu pare i da ga to toliko ne cini sretnim...Al mislim da mu mnogo nedostaje privatni i stari zivot dok nije bio poznat...To nekako gledam po svima.. «

pisces:«No toj ne e kako site . Privatnost mu fali, da .Ama sigurno e sreken i vaka «

*Anna*:«Mislim da je sretan!! samo zbog jednog razloga a to je sto se bavim poslom kojeg voli!!!!a to je najbitnije !!! a svi vec znamo sta je tosina ljubav !! [size=50]( nisam mislila na adrijanu samo nek se zna hehhihi )[/size] jer tad ti se sve cini laksim i brze ti prolazi vrijeme i porblemi na koje nailazis nisu ti preveliki i nemoguci..itd.... da mu je tesko u nekim situacijama mislim da DA !! nedostaje mu i slobodnog vrmene a i porodica itd.. mislim da ko god da je na estradi da se mora dosta zrtovati i odricat a takav zivot nije lak ali nemora znaciti ako ga zivis da je nesretan !!»

ASTRA:«Da Ana...to je najbitinije... Uhh...Ovo me u srce pogadja...Taj posao i ta ljubav... «

*Anna*:«bar ja tako mislim !! znas sve se moze kad se hoce i kad imas volje !! ovo se neodnosi samo na tosu vec na tebe i na sve nas ! bitno je da volis taj posao ili tu neku osobu ili neku pojavu neki predmet, a ljubav je cudna stvar, i onda si spreman se zrtovati iznad granica !! a opet biti sretan i zadovoljan!! «

I kao da su znali, opet su spomenuli ljubav. Kao da su znali da me toliko toga zanima po pitanju te apstraktne sile. Izgleda da me zovu. Mora da je posao opet pokucao na vrata.

38

Dok sam pisala malom djetetu sudbinu na čelo čim je proplakalo u rukama doktora, borila sam se mišlju da li je Toše sretan. Da li je moguće da je neko toliko voljen, a da to ne osjeća? Da li mu ikada u san dođu neki znakovi kojima mu se ta ljubav isporuči, pa on mimo silnih obaveza i podočnjaka, ima snage za dalje?Voljela bih ga to pitati. Zaista bih voljela.

39

* * *

Ja rekoh, o ljubavi se pišu knjige. O ljubavi se jednostavno… piše. Onaj ko piše, taj mora da voli, pa nebitno o čemu piše. Može se pisati i o mržnji i o meni i o mojoj prijateljici u susjednim odajama, ali sve je to prožeto ljubavlju. I tekst o mržnji je prožet ljubavlju jer je nastao jer neko voli da piše.I tako, moji novi svestrani prijatelji su pored opuštenog pismenog ćaskanja i pisanja sastava i priča, pisali i pjesme, onako kako znaju, onako kako osjećaju…I opet je došao period kada nemam posla. I opet je Smrt prošla pored mojih odaja cokćući. Takva su vremena došla da ona uvijek ima više posla od mene. Uglavnom, ja sam kao i uvijek, da bi makla misli od posla, posvetila čitanju punu pažnju. Ovaj put, pjesama.

ASTRA:«Makedonce,to drago momce Krade srca svima Tim vragolastim ocima

Nestasan pogled Dobar stas Al od svega je najbolji Njegov glas..

U tom osmijehu ima nesto Sto ti krade srce vjesto.. Jedno je sigurno Momak ima srca, Srca koje za dobrotu kuca..

Svom poslu predan Svojoj zemlji odan i zivot bi za nju dao Jer je postuje i voli I svaka njena bol i njega boli..

Ljubavi puno u srcu ima i tu ljubav daje svima Pomaze drugima jer to zeli Srecu i osmijeh sa svima da dijeli

Simpaticno momce lako je zavoljeti Probaj i ti nece te zaboljeti!!!»

gabi:«BOZE CUVAJ JA OD ZLO,taa e mojata MESECINA, JAS NE SUM VINOVEN,sto od ovie IGRI BEZ GRANICI,samo DUSA OSTANA. NAJDRAGA MOJA tvojata usna ko zrela CRESA me ranuva. SREKNA LI SI TI, koga ke ti prosepnam NIKOJ KAKO TEBE NE BAKNUVA»

40

.Maiia°:«Ovako... stavim vam jednu na slovenskom jer makedonski još učim (poolaako ja ovo)... Ako necete razumjet prevodit cem vam i mozda vas naucim nesto malo slovenacki. (Astra ce razumjet jer ona uskoro je slovenka... Jel tako? )

Za vse večne čase

Zadala bi si najhujšo bolečino, da razbijem to tišino, da bolečina skrije strah, krik prekrije jok, tih in nežen, plah.

Zaigrala bi na violino, da bi zopet občutila to milino, da bi našla pot do najlepših sanj, da bi našla najin raj, da zopet stopim vanj.

Zakopala bi spomine, zakopala to ljubezen vase, da nikdar ne mine. Da nihče drug srca mi ne ukrade, da nihče kot ti se v sanje ne prikrade.

Vsak najin trenutek bi skrila, z željo, da bi ga pozabila. A da bi ostal le najin, za vse večne čase, ga zakopala bom globoko vase.»

Elen4e:«Za Tose

Ova e za nasiot eden i edinstven Ova e za covekot so angelski glas Ova e za covekot so zlatno srce Ova e za nasiot Tose, Makedonskata gordost.

Koga nemav kade..koga bev oddelena od svoite Od svoeto .. poremetena i zaslepena od boite Ni cvet mi mirisase.. Ni vozduh mi se disese Sonceto ne greese.. ne gi slusav pticite Crno bel svet... ko da placese za malce boja Ko da patese.. uste kapkite na prozor stojat Togas bese tuka ti, me tesese tvojata muzika Me smiruvase koga mojov zivot bese ludnica Koga nemav kade a za bolkava nemase lekovi Talkav po ulici nenametnati za moite cekori Polni dzepovi.. prazno srce.. prazna dusa dzabe se Ocite rasplakani .. no Tose ti mi dade se So zatvoreni oci, se gubev vo tvojot glas

41

Me vrakase nazad vo Skopje vo mojot grad Koga pagav, ti kako da mi podade raka Tose, ti blagodaram od srce, da znaes, jas te sakam

Te saka cel Balkan, te sakam i jas Go sakam tvojot osmeh, go sakam tvojot glas Kaj i da odis, sekoj od nas ke te sledi Bidi gord, glava kreni, zasto stvarno vredis

Te nemase fizicki ama sepak tuka bese Mi davase soveti vo momenti koga gresev Placev i se smeev se gordeev vo isto vreme Emociite mi poluduvaa koga ke te videv tebe Imav sreka da te vidam I zapozna m dva tri pati Posle sekoja sredba jas pak te cekam da se vratis Krivo mi e, samo na televizija te gledam Propustam mnogu, dalecinava e stvarno bedna Se raduvam od srce koga te gledam kako pees Zivotot ti e muzikata a taa nas ne gree Fala ti za sekoja pesna, sekoj stih, Sekoja melodija, sekoja rima, sekoj zdiv Sekoj moment so tebe jas vo mene go nosam Uste koga bev mala jas go sakav samo Tose Iskreno te sakam, Tose, samo taka napred Dodeka ti ne imas nas znaj nisto nema da te zapre

Te saka cel Balkan, te sakam i jas Go sakam tvojot osmeh, go sakam tvojot glas Kaj i da odis, sekoj od nas ke te sledi Bidi gord, glava kreni, zasto stvarno vredis»

SNJEŽANA:«Forum naš novi punom parom šljaka... dobrodošla na njega pristojna tema svaka... (osim gaka,guze i guze bez gaka...)

O dabrane cure njime plove... sve redom dobre i fine.. koje jedva čekaju da se Toše skine...

R azličite teme, za ukuse razne... samo cure ...pazite... sad bi mogli da nas kazne...

U malo zaboravi... treba nekom i da se

42

zahvali... nekog da se od srca pohvali...

M ile,pametne i drage curice... NORDIC I LEILU naše CARICE...

sve smo sada opet skupa... jadan Toše... ima da glavom o zid lupa.»

ASTRA:«SRETAN RODJENDAN TOSE

Nocas kada kazaljke se spoje Zazeljet cu da ti se ispune sve zelje tvoje!

Da te kroz zivot zdravlje i sreca prati Ljepse ti zelje ne mogu dati!

U zivotu da znas samo za ljepotu Da nastavis pokazivati svoju dobrotu!

Da nikada ne saznas sta je bol i tuga Da ti kroz zivot prolaze samo sreca i duga!

Budi sretan jer ovo je tvoj dan A ja ti od srca zelim SRECAN RODJENDAN!

Eto pjesme koju sam trebala sinoc postavit na forum,al nije mi se dalo «

Sa čitanja pjesama na forumu, prešla sam opet na prelistavanje svoje debele prašnjave knjige. Zanimalo me ko su ljudi koji ovako lijepo pišu. Htjela sam da saznam nešto više o njima. I opet sam, iako sam sebi rekla da neću, pročitala posljednje pasuse na stranici na kojoj je pisalo o Tošetu. Nadala sam se da će se desiti ono što se nije desilo samo od sebe u historiji mog postojanja. Nadala sam se da ću dobiti zadatak da specijalnom gumicom za brisanje, koja se koristi u rijetkim i specijalnim slučajevima, obrišem ono što je zapisano u ovoj mojoj knjizi. Samim tim ti posljednji pasusi bi se obrisali na Tošetovom čelu i ja bih napisala nove, sretnije…I evo, još uvijek čekam da dobijem vijest da famoznu, specijalnu gumicu za brisanje preuzmem. Za vrijeme mog postojanja desilo mi se svega dva puta da sam tu gumicu uzela u svoje apstraktne ruke i nekome promijenila ono što mu je suđeno. Prvi put je bilo na gore, drugi put na bolje.

Tada mi je Smrt ušla u odaje. Vidjela je da gledam u posljednji pasus o Tošetu. Osjetila je da prizivam tu specijalnu gumicu u kojoj je ležala moja sreća. Sreća? Pa ja bih trebala da ne znam ni za nju ni za tugu. Zaista sam se isuviše poistovjetila sa ljudima.

43

I tako, čekajući neku promjenu, ona mi je rekla : «Ne možeš ništa uraditi. Ne možeš naslutiti. I sama znaš da se gumica uruči mnogo prije izvršenja promjene teksta, promjene sudbine u toj knjizi. Apsolutno je nemoguće da ti je sada daju. Kasno je da išta promijeniš». Tada je krenula da izađe iz mojih odaja, a potom se okrenula i dodala tiho :»Žao mi je pa sam dio priče tog zadnjeg pasusa. Žao mi je pa sam ja negativac. Zaista mi je žao», a potom me ostavila samu sa velikom knjigom koja mi je još uvijek bila otvorena na stranici gdje je počivao taj prokleti, nepromjenjivi pasus. Ostavila me s nadom. I iako ja ne bih trebala da znam šta je to nada, mislim da sam je ovu noć upoznala.

44

Drugi dio:“Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge, i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol – Ivan Cankar”

45

* * *

Evo, ljudima je otkucala ponoć i nastupio je 16. Oktobar 2007. godine. O kako bih samo voljela da ih pripremim na ono što slijedi za nekoliko sati. Ali kako? Vidim, neki su ustali od ugašenih kompjutera i utonuli u snove, lijepe, bezbrižne, maštovite. Neki se u svojoj postelji nemirno vrte i smišljaju kakvu haljinu obući na promociji Tošetovog novog albuma, neki se brinu da li je profesorica ispravila taj kontrolni iz matematike od kojeg zavisi «mnogo toga». A ja? Ja se brinem kako će ti isti ljudi podnijeti vijest koja dolazi. Za manje od šest sati i dvadeset minuta…

Ne mogu da prestanem misliti o posljednjem pasusu o Tošetu u svojoj velikoj, prašnjavoj knjizi. Jednostavno ne mogu. Kao da mi je neko veliko tromo troglavo stvorenje sjelo na nešto što nemam kad na to pomislim. Kao da mi je sjelo na dušu i grohotom se smije, time mi dajući do znanja da će se zadržati. Ne mogu ni da zamislim kakve će sve psovke i prokletstva biti izrečena protiv mene. Kada malo bolje pomislim, s razlogom. Taj posljednji pasus sam pročitala toliko puta da je počeo da gubi smisao. Ispred sebe samo vidim Tošeta onako snenog zagnjurenog u prednje sjedište sivog velikog auta kako je napisano u toj, meni trenutno, mrskoj knjizi. Ko zna šta sanja? I tada – prasak! Pa još jedan. Na njegovo lijepo oblikovano tijelo se spušta kruti surovi lim tog istog velikog auta koje je volio, potom udara ogradu od sličnog surovog metala. On leži, krvav, nepomičan. Čuju se krici i pozivi u pomoć žene koja je sjedila na sjedištu iza, ali on ne reaguje.O kako bi samo voljela da je taj posljednji pasus na stranici o njemu drugačiji. Dala bih sve da je tako. Ali, nemam šta ni da dam. Neka tačka u meni se nada da će se desiti ono što se nikada nije desilo. Da će doći do promjene sudbine bez upotrebe te specijalne gumice, da se te rečenice i opisi o njegovom životu neće desiti… Samo da tako bude.

Uglavnom svi spavaju. Čula sam kako se Smrt išunjala iz svog skrovišta. Znam tačno i gdje je krenula. Prije nego je otišla, zavirila je u moje odaje i rekla mi :»Vjerovala ili ne, moja ne baš draga prijateljice, žao mi je. Ali, ja samo radim svoj posao. Završavam ono što si ti započela.» A tada je kao i svaki put kada je išla da obavi sebi nedrag posao, tiho iščezla.

Iako to nikada nisam uradila, otišla sam u odaje do svojih, u odaje Smrti. Pred sobom sam ugledala beskonačno veliku tamnu prostoriju prepunu svijeća. Isprva nisam bila sigurna da su u pitanju svijeće, jer me preplavio veliki val svjetlosti, te me zaslijepio. I da, preda mnom su zaista bile svijeće. Veliki broj njih. U glavi su mi se vrtile njene rečenice od prije koje mi je povjeravala u trenucima kada sam joj znala postaviti pitanje, a onda je ne slušati, jer me njene stvari zapravo nikada i nisu zanimale. Pa eto, htjela ja ili ne htjela, ipak su mi došle do uha. Jednom sam je pitala kakva je to svjetlost koja dolazi iz njenih odaja.

«Svaka svijeća predstavlja čovjeka. Kada se čovjek tek rodi, u moju odaju padne svijeća i zapali se. Kako čovjek živi svoj život, tako svijeća gori. Ako se svijeća istroši i dogori u potpunosti, tada znaj da je čovjek doživio duboku starost i da je umro prirodnom smrću, nenapadno. Ako se svijeća ugasi prije nego dogori, onda ga je zadesilo nešto naglo, nešto što niko nije očekivao. Zadesila ga je njegova sudbina.»I zaista, na svakoj svijeći je bilo napisano ime i prezime osobe. Iznad njih je lebdjelo nekoliko satova, ali mene privuče jedan. Kao da sam znala čije vrijeme on otkucava. Nekoliko svijeća oko mene se ugasi. Neke su dogorjele u potpunosti, dok su se neke ugasile dok su još imale voska. Nakon što su se ugasile, podigle su se u nebo i nestale u crnilu u kojem sam se i sama nalazila.

46

Kazaljka koja je otkucavala sekunde mi je titrala pred očima. Sat otkuca šest sati i dvadeset minuta, i ja čuh prasak jedan, pa drugi, baš onako kako je bilo opisano u onoj mojoj prašnjavoj knjizi. Tada mi oči padoše na svijeću na kojoj je pisalo TODOR (TOŠE) PROESKI. Činilo mi se da svijeća nije ni počela da gori kako treba, kada je plamen na njenom vrhu zatitrao, kao da se opire, a potom se samo ugasio. Polako, baš kao i ostale svijeće, ona koju sam gledala se podigla i nestala u tmini koja me okruživala.

Izašla sam iz odaju prijateljice Smrti u koje sam nezvano i ušla. Osjetih mokrinu. Ispred sebe sam vidjela kapljicu nalik na suzu, na čovječju suzu. Iskreno, zbunila sam se, ali sam se odmah upitala :»Da li je «to» što je palo, moje?».

Prisilila sam se da zaboravim na taj incident. «Ja ne mogu da plačem, jer ja nemam dušu.» Ušla sam u svoje odaje. Dok je pored mene prolazila Smrt, bacivši mi tužni pogled, onakav kakav nikad nije imala, ja sam u glavi čula krike, psovke, jecaje, čula sam udarce suza o raznorazne podloge, osjetila sam oticanje kapaka ljudskih očiju, osjetila sam bol u dušama ljudi. I onda, ne mogavši sebi pomoći, opet sam se zapitala :»Kako je moguće da ja sve to osjetim?»I onda nanovo, osjetih mokrinu. Ispred mene je nanovo zasjala kapljica, nalik na čovječju suzu.Ne želeći da je pogledam, stidljivo sam se nagnula da vidim ljude. I da, oni su opet sjedili za monitorima, samo ovaj put pokvašenih ruku od brisanja suza i iz istog razloga mokrih obraza, gledali su u svoje monitore tužnih, bolnih grimasa, a ja nisam mogla uraditi ništa, jer na kraju krajeva, ja sam kriva i shvatam da me s razlogom i proklinju. Znam da me proklinju. K vragu i ravnoteža u svijetu!

47

* * *

Samo da ovaj prokleti 16.10. završi. Nikada mi vrijeme nije ovako sporo prolazilo, a stvarno sam stara. Pitam se da li je ljudima lakše jer mogu glave staviti u svoje šalje i pri tome glasno zajecati. Da li im je lakše jer imaju tijelo koje mogu u zagrljaju spojiti sa nečijim drugim i tako se olakšati? Da li im je lakše jer imaju suze koje mogu pustiti bez pitanja da li je to što rade normalno?

Tako razmišljajući o ljudima koji su u tom trenutku u nevjerici plakali, jecali, osjećali mučninu i ogromnu bol, poželjela sam da ne budem sama. Drugi put u zadnjih nekoliko sati, ušla sam nezvano u odaju Smrti. Stajala je nepomično pred gomilom svijeća čija svjetlost se presijavala u beskonačnost. Primijetila sam da se svijeće ne gase. Nijedna se nije tako ugašena podigla u tminu kao prije nekoliko sati. Tada sam pred njom vidjela nešto nalik na čovječju suzu.

Kada je vidjela da sam ušla bez poziva, ošinula me pogledom, a potom drhtavim glasom upitala :»Šta radiš ovdje? Ovdje niko ne smije ući.»Ne znajući šta da joj kažem, hitro sam napustila njene odaje i zaputila se u svoje vlastite. Tada sam je čula kako mirno počiva u mojoj blizini. Počela je nedugo zatim tihim glasom :«Sjećaš li se kada sam ti rekla da se ne vežeš za ljude sa foruma jer znam da to nije pametno iz vlastitog iskustva?»Ne govoreći ništa, dala sam joj znak da se sjećam. Zanimao me nastavak njene priče.«Prizor koji si vidjela u mojim odajama, je prizor koji niko nikada nije vidio, za koji svi misle da je nemoguć. Da, dobro si vidjela. Smrt je plakala. Pustila je suzu za tim divnim čovjekom kojeg je uzela. To je Njegova volja. To se ne preispituje. ««Ali, kako si zaplakala? Zar ti to možeš?», pitala sam je u nevjerici u nadi da će mi dati odgovor na nerazjašnjeni događaj sa mokrinom koju sam osjetila nekoliko sati prije, a koju sam, činilo mi se, osjećala još uvijek.«E slušaj moju priču», rekla mi je duboko udahnuvši.

«Ljudi posmatraju Smrt kao najgoru stvar koja im se može desiti. Za njih sam surova, jeziva, bezosjećajna, brza i nepredvidiva. I zaista, Smrt je takva i bila… do jednom. Danima sam obavljala svoj posao. Lutala bih po svijetu i bez riječi bi čekala da duša napusti tijelo. Potom bi je uzela za ruku i bez ikakvog suosjećanja povela tamo gdje joj je mjesto. Tamo gdje bi On rekao da ta duša treba da ide. A tada me pozvao upravo On. Mislila sam da ću dobiti neku vrstu pohvale jer besprijekorno obavljam svoj posao, bez prenemaganja i osjećanja, koja po pravilu ne bih trebala da imam. A tada mi je rekao kako to nije pravi način obavljanja mog posla. Istakao je da sam ja figura koja treba da upozna duše koje su napustile svijet sa onim što ih čeka. Da budem susretljiva, da im odgovorim na pitanja, da ih uputim gdje idu i potrudim se da im to kratko putovanje bude ugodno. Kada je vidio da ga blijedo gledam bez ikakve reakcije, rekao je kako je došlo vrijeme da naučim lekciju koja će mi omogućiti da posao obavljam zaista besprijekorno. Onako kako sam mislila da sam radila do tada. Pokazao mi je jednu djevojku. Šetala je mokrim ulicama u gradu obavijenim sivilom. Padala je kiša. Visoka mršava djevojka, plave ravne kose, krupnih, ali ne jako izraženih zelenih očiju, malog nosa i malih punih usana gledala je u nebo. Molila se na neki svoj način Njemu i u molitvi je tražila da joj ozdravi otac. Kada je On vidio da me taj prizor, kao i uvijek do tada, ne pogađa, osjetila sam nešto do tada nepoznato. Kao da sam duboko udahnula pri čemu me sasjekla oštra bol. Odjednom, mrak. U idućem trenutku našla sam se na mokrom asfaltu, okružena sivilom kišnog dana. Pogledala sam oko sebe i kada sam uočila izlog jedne prodavnice, približila sam mu se. U staklenom izlogu sam ugledala svoj odraz. Ljudski odraz.

48

Bila sam visoka, mršava, djevojka zelenih krupnih očiju, plave ravne kose. Podigla sam pogled ka nebu sa kojem su mi došle riječi :»Shvatićeš već.» Čim sam ušla u njeno tijelo, život te djevojke mi je bio poznat. Sjećala sam se svih detalja iz njenog života. Krenula sam njenoj, u tom trenutku, svojoj kući. Tamo su me čekali otac i majka. Majka je bila u kuhinji. Mekim rukama istačkanim staračkim pjegama, pravila je ocu čaj. Otac je sjedio do brade pokriven starom, smeđom dekom kašljući. Oboje sam ih instinktivno poljubila, a potom se zaputila u njenu, u tom trenutku, svoju sobu. Kada sam u nju ušla, osjetila sam kao da sam oduvijek bila u njoj, a ne u svojim odajama. Zazvonio je telefon. Javila sam se. Sa druge strane veze je bio glas muškarca. Muškarca sa kojim sam planirala provesti ostatak života. Na kraju razgovora mi je rekao :»Volim te», na što sam prirodno i spontano odgovorila «Volim i ja tebe».

Dani su prolazili. Ja sam uživala u toplini roditeljskog doma i njihovoj ljubavi. Uživala sam u poljupcima i zagrljajima muškarca kojeg sam voljela. U kišnim danima sam pila tople napitke u društvu svojih prijatelja. I tada, nanovo, moj duboki uzdah, ali sada u tijelu plavokose djevojke zelenih očiju, i oštra bol koja me sasjekla. Mrak. Odjednom, našla sam se u tamnim odajama prepunim svijeća. Iduće što sam čula bio je Njegov poziv. Zujanje jakog vjetra koji nije ništa rušio, ali čijem pozivu se niko nije smio oduprijeti. I opet sam otišla na razgovor. Ovaj put sam otišla poniznim stavom, očekujući neku kaznu. Ali ne. Rekao mi je da mi je to bila lekcija, i da sam zahvaljujući djevojci, u čijoj sam postelji spavala danima, čije roditelje sam grlila i dragog ljubila, dobila dio njene duše koja će mi pomoći da posao obavljam besprijekorno. Nije mi bilo baš najbolje jasno šta treba da znači «dio duše», ali nisam tražila dodatno objašnjenje. Sjetila sam se Njegovih riječi koje mi je uputio onog kišnog dana.«Shvatićeš već», rekao je. Vratila sam se u svoje tamne odaje, i tada, po prvi put od kako sam otišla da budem čovjek jedno vrijeme, na pola dogorena, ugasila se jedna svijeća i polako se podigla u tminu. Vidjevši ime i prezime čovjeka kojeg je svijeća predstavljala, zadrhtala sam, a potom sam krenula da obavim posao. Ispred velikog auta, na mokroj cesti ležala je plavokosa djevojka, sklopljenih zelenih očiju. Gornji dio tijela joj je bio u naručju muškarca. Njeno beživotno tijelo je privio na svoje grudi, gorko jecajući. «Volim te», govorio joj je kroz suze šapćući, ali odgovor nije dobijao. Mnoštvo ljudi je stajalo oko njih začuđeni i potreseni prizorom. Ali ja nisam vidjela ništa osim njih dvoje. Osjetila sam bol. Bol jer on pati. Bol što odgovor «Volim i ja tebe» nije dobio, i što ga od nje nikada više neće dobiti. Do njih dvoje, stajala je njena duša.Obučena u bijelo, gledala me zelenim očima, sklanjajući plavu kosu sa lica. Uhvatila sam je nježno za ruku riječima :»Ne boj se. Ideš na bolje mjesto. Tamo te očekuju jer si im potrebna. Odabrana si, jer su osobe poput tebe jako rijetke. «. Sa osmijehom je primila dio moje pojave koju sam joj pružila. Išle smo stazom koja ju je vodila u njen novi dom. Znaš, ona je moj prvi klijent koji me nije gledao sa strahom u očima. Čak mi se čitavo vrijeme smiješila. Ispitivala me o mjestu na koje ide, a ja sam joj ljubazno i dijelom duše, koji mi je dala, davala odgovore na sve što me je pitala. Kada sam je odvela na njeno odredište, ušla sam u svoje tamne odaje. Tada se po prvi put za vrijeme mog postojanja rodila kapljica koju si maloprije vidjela ispred mene. Tada sam prvi put zaplakala. I tada sam puštajući tu suzu shvatila da je ovo bio prvi put da sam posao obavila besprijekorno. A postojim onoliko koliko i ti. I zato ti kažem da se ne vežeš za ljude na forumu, jer znam šta je bol. Jer znam šta je ljubav. Jer znam da si mi draga. I da. Ja više nemam šta izgubiti. Baš kao što se ti stidljivo naginješ da vidiš šta kuckaju ti prsti po tastaturi, ja se često nagnem da vidim njega kako u boli lije suze za njenom plavom kosom i zelenim očima. Za mojom plavom kosom i zelenim očima.

49

I da. Ovo je bila druga suza koju sam pustila od kako znam za sebe. Rekla sam da se neću opet vezati, ali eto, nisam mogla odoljeti. I rećiću ti, voljela sam i volim gledati forumaše kako sretno kuckaju po tastaturi. Ali to nisam trebala uraditi. Bol se opet javila nakon što sam i našeg Tošeta odvela na njegovo posljednje prebivalište.»«A on?», upitala sam. «Jesi li ga vidjela? Kako je on podnio odgovore na pitanja o tome gdje ide?».«Nema potrebe da ti objašnjavam kako je do toga došlo. Posljednji pasus u tvojoj knjizi ti je sve objasnio. Kada sam stala pored tog smrskanog, sivog auta, i kada sam vidjela kako mu se lijepo ističe crna kosa i brada zbog bijele halje koju je njegova duša odjenula, oklijevala sam da li da mu dam dio svoje pojave koja treba da ga odvede tamo gdje mu je suđeno. Gledao me dugo i tada kroz onaj iskrivljeni osmijeh, što ga forumaši spominju, rekao :»Krenimo». I on je meni pružio ruku. To je bio prvi put da je neko meni pružio ruku. Da je neko pružio Smrti ruku. I da. Smijao se cijelim putem. Nekoliko puta je i zapjevao.»«A smijem li pitati gdje si ga odvela?»«Odvela sam ga na posebno mjesto. Odvela sam ga u Njegove odaje. Toše će biti u Njegovoj blizini. Njemu je Toše potreban. Znaš, rijetki su oni koji su tamo pozvani. Jako rijetki. Kada sam mu rekla koga će sresti i u čijoj će milosti biti, sretno se nasmijao i rekao kako će rado ispunjavati svoje obaveze. Izlazeći iz Njegovih odaja, vidjela sam kako mu postavljaju krila. Niko nikada nije imao tako velika, meka i bijela krila kao on. Čuvana su samo za Tošeta. I da, tada sam čula kako ga je On zamolio da mu pjeva. I naravno, Toše je rado ispunio tu obavezu.»«A dakle zato sada Tošetov glas čujem jasnije», zamislila sam se.«A moja suza? Hm… Nadam se da sad razumiješ ono što si vidjela. Zato nisam htjela da mnogo gledam forumaše sa tobom. Zato sam ti savjetovala da to ne radiš i ti sama. Jer sada osjećaš bol, jer si i ti pustila suzu. Iako», zamislila se Smrt, «nije mi jasna jedna stvar. Ja osjećam bol i zaplakala sam jer imam dio duše, jer sam bila čovjek jedan dio svog postojanja, a ti? Ti nisi nikada bila čovjek, kako to da si već plakala i da si osjetila bol, ljubav prema forumašima, radost i tugu?»«Vjeruj mi moja prijateljice, to se i ja pitam od kako sam se nagnula da pogledam ljude ispred monitora, ali odgovor nikako ne nalazim.», rekla sam joj iskreno.«Ne znam šta da ti kažem. Možda te On pozove da ti da odgovore na neka pitanja. Znaš, drago mi je pa sam ti sve ispričala. Uplašila sam se da ćeš pomisliti da sam onakva kakva sam nekoć bila – surova, jeziva i bezosjećajna. Ali eto vidiš da ipak nisam. Nadam se da će i ljudi to saznati jednog dana. Nadam se da će shvatiti da im nisam okrutno i grubo otela Anđela sa Zemlje, nego da sam ga nježno i prijateljski odvela tamo gdje je potreban, gdje može da nastavi da u većem luku širi dobro koje pršti iz njega.»«I ja se nadam».

Nakon moje rečenice, okrenula se i potišteno otišla u svoje odaje. Dugo nije izlazila.

50

* * *

Ne usuđujem se da gledam ljude. Očekujem da na mene počnu bacati otpatke, grdne riječi, psovke.. Njihova lica na kojima su uvijek prisutne bolne grimase me bole. Kao da me neko iznova i iznova bode nožem u grudi. Pa šta ja pričam? Kako da ja to znam kakav je ubod nožem? Ja ne znam šta je bol, nemam grudi… A ona suza? Kako sam onda zaplakala?I kao i uvijek, opet sam počela da se pitam. Pitanjima nikad kraja. Znate, kad mi je Smrt pričala o svom iskustvu, nadala sam se da će mi moći pojasniti od kud se stvorila ona moja suza. Hm… Da barem mogu reći da je došla iz oka, ali istog nemam. Sve me ovo zbunjuje.Ipak ću se nagnuti da vidim ljude, pa šta bude. Nema mi druge. Moram se suočiti, moram.

Eno, nova tema. Samo nju i otvaraju. Nijednu drugu. I svaki put je otvore sa nevjericom i nadom u isto vrijeme. «LJUDI, TOŠE JE POGINUO!!!»Iako sam mu ja to i zapisala na čelo, iako je tome prisustvovala i moja prijateljica Smrt, nešto me presjeklo kada sam pročitala ovu rečenicu, naziv ove teme. Hm… Zvučaću okrutno, ali baš me zanima šta ljudi pišu. Recimo da znam da pišu koliko im je žao i koliko ne mogu da vjeruju, ali zanima me odakle im snaga da to što osjećaju oblikuju u rečenice. Mora da su to jako snažni ljudi. Mora da je ta ljubav toliko jaka prema njemu da mogu sve. Pa samim tim, tješiti jedni druge, jer trenutno, to niko drugi i ne može. Utjeha… Kada bi barem dala neki rezultat…

Elena10, MAKEDONIJA:«ZALOST MAKEDONIJA

Znaev deka te sakam, ama neznaev deka tolku mnogu Znaev deka gi sakam tvoite pesni,ama neznaev deka tolku ke mi znacat Znaev deka si Princ na zemjata ,ama sega znam deka si ANGEL na neboto i od tamu ja siris ljubovta , R.I.P moe najmilo «

*PiScEs*, MAKEDONIJA:»Tosence, se tesam deka si premnogu sovrsen za zemjava... Od toj 16 nisto ne e isto, mi se srusi cel svet... Znam deka ti ne bi sakal da placeme, ama koj moze da se vozdrzi pred najubava nasmevka i najubavite oci sto nekogas postoele i ke postojat... A nema da gi videme pak, nikogas... Zatoa prosti ni za site solzi i bidi sreken kaj i da si... Velam ako ne postoese rajot sega ke morase da se izmisli, za tebe... Te sakam najmnogu na svet i od pred 40 dena mnogu luge go ocekuvaat denot koga ke se sretnat so tebe... Tamu gore... Pa da ni zapees, zosto bez tvojot glas svetot e uste posurv... TE SAKAM»

Elen4e, NIZOZEMSKA:»Angelu moj,

Tvojot lik mi e ikona. Tvojata nasmevka mi e sonceto. Tvoeto delo mi e patokaz vo životov! Ljubovta što ni ja podari ke ne hrani doveka. Srcevo mi tropa na taktot na tvoite pesni! Ti si nasata gordost! Ke te sakam doveka! Pocivaj vo mir princu naš Makedonski! Zasekogas tvoja, Elen4e»

51

sarajevo07 :»Toliko dobrih djela, toliko predivnih pjesama, toliko nade i snova, a samo jedan tren je trebao da nikad više na ovoj planeti ne bude isto. Ne samo u meni, već u svima nama, budio si nadu u dobre ljude, u dobra djela. Nadam se svim srcem da smo svi od tebe naučili pomagati drugima i biti bolji ljudi. Kad niko nije pružao ruku, ti si nam je pružio. Beskrajno ti HVALA za sve dobro što si učinio u Sarajevu, za svaku tvoju pjesmu koju si nam ostavio da vjerujemo i dalje i da nikada ne zaboravimo da trebamo biti ljudi.

Neka ti Bog podari najljepše rajske odaje, najbolji naš Toše! «

Almina, BiH »Dragi, hvala ti sto si postojao. Otisao si na ljepsi svijet prerano. Nama su ostale tvoje pjesme, uspomene na tvoja dobra djela. U nasim ocima je ostao tvoj osmijeh, tvoj pogled, iz kojeg se vidjela neizmjerna ljubav, koju si sirio iz zadovoljstva i iz namjere da ovaj svijet bude bolji. Pokazao si nam kakvi trebamo biti i pokazao si nam sta je dobro. Poveo si nas na bolji put. Od mene si ucinio bolju osobu. Iako me nisi poznavao, iako nisi znao da postojim, toliko si mi pomogao. A tek nakon sto si otisao "gore" promijenila sam se, pocela sam postovati toliko toga, na sto prije nisam obracala paznju, a mnogo je vazno. Prvo sam mislila kako je Bog nepravedan i kako nije imao pravo to uradi i izgubila sam vjeru. Ali shvatila sam da si ti bio vjernik i da si uvijek bio optimistican. Tako sam se pomirila da si ti bio ovdje da izvrsis "misiju", bas kao sto si i jednom sam rekao. Dosao si da izvrsis misiju, ali Bog izgleda nije planirao koliko cemo te zavoljeti i koliko cemo suza proliti, mislila sam.. A sada sa uspomenom na tebe, nastavit cemo tvoju "misiju".. Borit se za dobro. Bog je znao da si poseban, pa je tebi dao da nas naucis pravim i istinskim vrijednostima. Jer si ti to znao najbolje prenijeti na nas. U nama je ostala tuga i praznina, pomislim, ali samo sto se sjetim tebe, srce se ugrije na tren, zaboravi da te nikad vise uzivo nece cuti, ni vidjeti. Ali to ne znaci da cemo te zaboraviti.. NE, "covjek" kao sto si ti bio, poseban, ne moze pasti u zaborav. Ljudi nikada nece moci zaboraviti toliku dobrotu. Nevidjenu dobrotu. Kada god sam u nedoumici, samo pomislim na tebe i sve je lakse.. Izvana covjek, ali unutra ANDJEO.. Tvoje oci su nam sve govorile, tvoje rijeci. Zauvijek cu te pamtiti. Nosit cu te sa svakom prolivenom suzom, sa svakim osmijehom, svakim pokretom, svakim uzdahom i svakim otkucajem srca. Trudit cu se biti jos bolja, da bih ti se jednog dana mogla pridruziti.. Samo zbog tebe.. Suze ce teci, a bol ce ostati ista, ako ne i veca.. "sve me boli poslije tebe"

SJECANJA, VJETAR MI NOSI SAMO SJECANJA, A JA SE NADAM DUSO DA CE MI I TEBE DONIJETI.. OTKAD SI OTISLA, NE SPAVAM NOCIMA.. GORI MOJE SRCE PUNO NEMIRA, TEBE DOZIVA.." "JA BIH NOCAS SVEMIR DAO KAD BIH MOGAO SAMO JOS JEDNOM DA ZASPIM TI NA GRUDIMA, OPIJEN TVOJIM USNAMA.."

Tose pocivaj u miru, vjecno ce te voljeti tvoja Almina.. «

Mersiha, BiH :«Anđele, ako te upita neko kuda ću bez tebe stići reci mu, pamtiću tebe , tako kroz život ću ići. «

52

leila:«Dragi moj Toška,

bio si svjetlo u tami, naš najubov cvet. Ne mogu da vjerujem da nema više tog glasa, tog osmijeha, te vedrine i energije. Neizmjerno ti hvala za sve sretne trenutke koje si mi podario, hvala za sve osmijehe, za svu radost, za tvoju dobrotu. Ništa više neće biti kao prije sad kad te više nema među nama. Ostaje samo nada da si sretniji "tamu kaj što od nie se skri". Uvijek ćeš ostati u našim srcima. Dok traje naše sjećanje na tebe, trajaćeš i ti. Dok žive tvoje pjesme, živjećeš i ti. Molim Boga da ti podari vječni mir. Angel si ti, jas peam za tebe, angel si ti, te čuvam vo sebe.....

Neka ti je vječna slava i hvala, i laka ti zemlja makedonska.»

Tasha:«LAKU NOC, ANDJELE»

nordic:«Zašto,sa ovoga svijeta i u najboljim godinama odlaze najbolji?

Našeg Toške više nema medju nama... ali u našim srcima živjeće vječno. Neka mu je laka zemlja i neizmjerno hvala»

danijelaa:«ja jos ne mogu vjerovati...kao da je to nocna mora iz koje se svi moramo probuditi ali znam da necemo

Tose...hvala ti za sve pjesme, za sve osmijehe koje si nam priustio...hvala ti za najljepsi osmijeh..tvoj osmijeh

te sakam angele nas»

pushka:«Toshe počivaj u miru.... A znam da hoćeš, ti si bio anđeo na Zemlji i nije ni čudo što su te se doma zaželjeli...

Živjet ćeš u nama i u svakoj našoj suzi koja će se zaiskriti na sam spomen tvoga imena, u nevjerici da si stvarno otišao...

Volim te puno A.»

**Toše-fan**:«Nemam reči kojima bih iskazala tugu koju osećam u ovom trenutku. Bio si plemenit čovek, odličan pevač, NAJBOLJI u svemu što si radio... Imala sam sreću da upoznam čoveka kao što si ti, hvala ti na svemu što si uradio za mene. Zauvek ćeš živeti u mom srcu, uvek ću te voleti, rado te se sećati i nikad zaboraviti!

Ceo Niš, cela Srbija tuguje zato što je izgubila jednog toliko plemenitog, vrednog, prosto savršenog čoveka kao što si bio ti... Hvala ti još jednom na svemu u ime svih Nišlija, u ime

53

svih Srba, u ime svih koji su te voleli... Počivaj u miru «

AmraAmraAmra:«Vjecno si u meni zlato moje malo.... uvijek cu te voljeti..... UVIJEK TOŠE»

ASTRA:«Ja samo mogu da kazem:

"Jedna je zvijezda promijenila mjesto,al ne i sjaj!!" Rest in peace!!!»

Ledena1991:«ja još nemogu doć sebi... da je bilo ko drugi umra ne bi me tako taklo, ali toše... e to van ne mogu ričima opisat....

on je ipak bija jedan i jedini... ali tješin se samo time da sad ide na neko bolje misto... ide pivat s ravnima sebi.... s anđelima...

kako bi on reka šalji angele čuvare svoje.... e pa sad će on bit naš angel čuvar...»

claudio14:«Solzi pravat zlaten prsten, mojot proštalen dar da Te čuva duri patuvaš......

Brate lijepo spavaj, dugo mi nije bilo teže...... Cijela ex-yuga i cijeli svijet plaču jer su izgubili nekog ko se rijetko rađa... Ne znam šta reći više..... Vječno ćeš da živiš s nama i hvala ti na svemu! Vjerujem da si već u Raju brate.....»

Platonska ljubav:«Bože daj mi snage da ostanem normalna....preteška je i prevelika bol kad ode netko tko ti se tako uvukao pod kožu, netko tko je zračio pozitivnom energijom samom svojom pojavom, kad ode tako plemenita duša, slavuj naš....Dok sam živa slušat ću Tvoje pjesme, one me liječe kad mi je najteže.................,gledat Tvoje nastupe zabilježene na video zapisima,živjet ćeš Toše moj dok i ja budem živjela. Makedonijo plačem s Tobom................»

glumica:«Toše... Andjele naš.. Zavijek ćeš bit u našim srcima, zauvijek... Glas, stas i srce poput anđela, kakvog više nema na ovoj Zemlji... Ne mogu vjerovat da te više nikad neću vidjeti, čuti tvoj glas, tvoj pogled koji rastapa sve, držati te za ruke, osjetit tvoje poljupce po svojoj kosi i licu i onaj zagrljaj iz kojeg nitko ne može pobjeći.. Zamijenila bih sve to, samo za to da si živ!!! Počivao u miru Volimo te»

54

I ljudi uporno ponavljaju «Zuvijek, zauvijek». Da, time se tješe. O kada bi samo znali kako to zauvijek, kako ta vječnost može biti teška, sumorna, bolna, nejasna… Čitavu vječnost postojiš, tražiš odgovore na pitanja. Neke nađeš, neke ne nađeš nikada. A ona pitanja na koja nađeš odgovor, zamijene druga. I tako je i ovdje. Kada se nađe neki izlaz kojim će se ublažiti tuga ili bol, uvijek će biti ono što će tugu vratiti na staro, ili je čak pogoršati. Da li to bila suza Tošetove majke, očev uzdah, sestrina praznina, pitanje malog dječaka zašto je Toše otišao ili neispunjeni snovi neke tinejdžerke da njene usne dotaknu njegove… Tuga će uvijek biti tu. O kako samo ljudi olako shvataju tu jednu jedinu riječ «Zauvijek». Ali ne zamjeram im. Utjehu traže u bilo čemu. Kada bi se samo malo sabrali, postali bi svjesni toga da će Tošetove pjesme u njima živjeti zauvijek, ali ta ista riječ se može upotrijebiti i tako da tuga udari na njihove duše svim silama. Da, on je otišao zauvijek.

lenka:«Dragi Toše,

bio si svijetlo u tami, božilak u kiši, sunce u mrazu... Bio si i zauvijek češ ostati jednostavno najbolji. Hvala ti za predivne pijesme u kojima češ živjeti zauvijek. Hvala ti za tvoj osmijeh, hvala ti za tvoj anđelski glas. Nadam se, da ti je lijepo tamo gdje si sad i da možeš vidjeti koliko ljudi te voli svim srcem i kolikima češ nedostajati. Ali znaj najdraži Toše, da onaj koji je toliko voljen, nikad ne umre, samo daleko je. Toše zauvijek češ živjeti u našim srcima. Počivaj u miru. Volim te. Lenka iz Slovenije»

dado:«R.I.P.

Kratko i jasno. Ne mogu da vjerujem. Nikada nisam bio bas veliki fan Toseta, ali mi je oduvijek bio drag na neki nacin. Jutros smo doruckovali uz radio, kad ono javljaju da je Tose poginuo. Bio sam sokiran, kao i moja porodica. Nismo cak mogli ni jesti od shock-a, jednostavno smo ostali bez teksta. Ne mogu da vjerujem...

Cijeli Prijedor (moj grad) je jednostavno sokiran. Cak i reperi i rokeri, koji ne slusaju Tosinu muziku, ostali su bez teksta, i bilo im je zao. 80% Prijedorskih cura doslo je u skolu sa suzama na licu, a ostatak je vjesto skrivao. Mi muski imamo svoj ponos, i koliko god nam zao bilo, trudimo se prekriti suze samo ozbiljnim izgledom lica.

Tose, bio si vise nego dobar covjek, pjesme su ti bile genijalne. Zato ja i moj bend tebi u cast cemo da pustimo jednu pjesmu, u kojoj se vecina teksta odnosi na ovakvu situaciju. Volio bih kada bi ovo mogao procitati!

Jos jednom R.I.P.

Jako mi je zao...»

55

aleksandrich:«Tajno moja....moja omiljena pesma,danas uz nju ,suze ne prestaju da teku niz lice......ne mogu da opisem svoju tugu.....zasto,zasto uvek najbolji??Osecam se kao dao da sam izgubila nekog najdrazeg,ti si mi to i bio,a nisam te poznavala.....Neka te andjeli cuvaju,andjele nas najlepsi......»

Anonymous:«Bio je to pjevac kojeg sam najvise gotivio. Na ovom koncertu sam ga prvi put sreo i uzivo, to je bio i posljednji put. Jedino sto ce ostati je ova slika moja i njegova i uspomene sa tog koncerta koje ce uvjek biti u mojim mislima. Njegove pjesme me vezu i za osobu koja mi puno znaci.

Bio je pravi umjetnik, dobar muzicar, i fin momak u cjelosti. Siguran sam da ce nedostajati svima. ZAO mi je sve one koji su navikli na njegovo muzicko stvaranje, sto vise nece moci uzivati u njegovim novim hitovima!!!»

Sklonih pogleda sa tekstova. Kao da mi se zamaglio. «Da li ću to opet zaplakati» - zapitala sam se. Ali umjesto suza, osjeti neko pulsiranje u svom biću. Bilo je prisutno svuda. Kao da su i moje odaje pulsirale. U ritmu… srca. Ali čijeg? Zaista ne znam ni sama. Ubija me perfekt. Ne mogu da vjerujem da ljudi za Tošeta govore u prošlom vremenu. Pa da li je moguće da ga zaista nema? Hm… Uhvatila sam sebe kako se pitam ista pitanja kao i forumaši. Naravno da ga nema. Ako iko treba u to da povjeruje bez oklijevanja to sam ja, ali eto… Kada je teško meni povjerovati, kako li je drugima? Eno, čujem ga kako pjeva iz Njegovih odaja. Kako sam lijepo pjeva. Osjetim sreću u njegovom glasu. Čudno je kako taj glas izaziva neki optimizam i kada ga nema na prvi pogled.Možda mi daje neki znak? Ne znam.

Suncica:«Anđeo je pošao anđelima, da bude najljepši i največi, vođa nebeskog anđeoskog zbora! Kad bi sve suze koje su potekle jucer od prokletih 6:25 ujutro mogle da ga vrate... ...ali on ni nije bio naš, Bog nam ga je samo posudio ovih 26 godina da nam pokaže da anđeli zaista postoje, a onda ga je uzeo sebi, bez pozdrava, bez zbogom... Počivaj u miru, nikad neces bit zaboravljen jer ziviš u svima nama, a nije nas malo!!! Volimo te zauvijek «

marac:«Hvala ti na svemu,na toplim riječima upućenim nama,tvojim fanovima...toplom osmijehu sa kojim si uveseljavao naše tmurne i ružne dane,al' znaš što...to još uvijek činiš!Trebat će mi podosta vremena da prihvatim ovu groznu istinu i da počnem slušati tvoje pjesme...vrijeme nikad neće zaliječiti ranu koju si ostavio na srcima milijuna fanova... Nikad nismo bili svijesni kakav anđeo šeta među nama,shvatili smo to na najgori mogući način...Hvala ti najdraži!Počivao u miru...

Hvala ti za sve! Tvoji M&K «

56

teese:«Boze, ova bol ne prestaje. Ne mogu da spavam, ne mogu da se smirim, pred ocima mi onaj neponovljiv osmijeh, ona vedrina i zelja za zivotom koja je izbijala iz njega. Toliko mnogo zapoceo... Jedini nas Andjele, cujes li ove jecaje, vidis li ove suze? Volimo te bebo....»

pisces:«Ne mozam da citam nisto i ne znam sto bi kazala osven nesto za mnogumina bez smisla... Ziveev za tebe, sega ziveam bez cel...»

.Maiia°.:«Jos uvjek nemogu shvatiti... Slusam pjesmo "Moja" i placem...

Kakor da je vse, umrlo brez tebe, daj prebudi me, edina. Reci da je vse, kot bilo je prej...

Kako si zelim, da bi mogla...

Pocivaj u miru, anđele, zauvjek ces biti u mom srcu...»

rockyblack:«Najdraži Toše, bio si zaista predivan čovjek,očito predobar za ovaj svijet.I dalje se ne mogu pomiriti sa činjenicom da te više nema među nama i da si morao otići tako rano. Nadam se da nas gledaš sa neba i da ćeš nas čuvati,da ćeš biti naš anđeo čuvar,a mi ti obećajemo da te nećemo nikada zaboraviti. Hvala za sve lijepe stvari koje si učinio,i za predivne pjesme koje su nam, nažalost,jedine ostale od tebe. Ono što ipak pruža utjehu je to da ćemo se jednog dana sresti "gore"... Molimo se za tebe i volimo te!»

Ne znam kako sam raspoznala jedan krik u masi svih tih, ali taj jedan mi ipak privuče pažnju. Možda jer se oteo osobi koja se čitavo vrijeme suzdržavala. Jednostavnoj osobi koja je satkana od nade. Nade da je u pitanju samo ružan san iz kojeg će je probuditi zvonjava sata ili majčina ruka. Iza tihog krika, podigla je pogled ka nebu i sebi u njedra rekla :»Anđele, vidiš li ove suze?».U tom trenutku primijetila sam da je Tošetov glas utihnuo. Kao da je i on čuo isto što i ja. Potom sam čula njegov dubok, gotovo bolan uzdah, i nastavak pjesme, ali ovaj put sa nekom sjetom, možda čak i tugom. Pitam se, da li anđeli osjećaju tugu?Čudno je to kako radim milijarde godina, a čitave te godine nisam imala nijedno pitanje. A sada? Hm… Pitanja ne prestaju. Gušim se u istima. A sve zbog jednog čovjeka? Ili anđela?

*Nina*:«nemam rijeci ostali smo bez jednog andela, ali isto tako je Bog tugovao prije 26godina kad ga je nama poslao sigurno nije mogao cekati da on sam dode pa ga je pozvao Sebi i tako nas

57

osiromasio!!!!!

slusajuci njegove pjesme toliko toga rastuzuje, posebno njegova pjesma "zvezdo severnice" u kojoj moli zvjezdu da mu da krila da se vine u njezino nebesko carstvo - tamo i je sada pjeva s andelima glasom kojim sam jednostavno obozavala bilo je dovoljno da ga cujemo i bez obzira na kolicinu problema ili tuge uvijek sam se nasmijala!!!! NEMA GA VISE!!!!!!!!

nije fer, ali on je sad na boljem mjestu i caka da mu se pridruzimo. trebala bi prestati plakati jer znam da bi to tose htio ali jednostavno suze same teku!!!!

vjecna ti slava, pocivaj u miru!!!!

NIKAD TE NECEMO ZABORAVITI!!!! ZIVJET CES VJECNO JER SI NAM OSTAVIO SVOJU NADRAGOCIJENIJU STVAR - PJESME!!!!»

Manakel_angel:«Tose bio si poput tople zrake sunca koja je obasjavala moj zivot i grijala moju dusu...a tko ce mi sad NADU VRATITI kada ti vise NISI TU???? ANDJELE HVALA TI STO SI POSTOJAO!!! Sjecanja i uspomene na tebe nosit cu zauvijek u srcu kao nesto najvrijednije sto cu ikada imati!!!

Ke te sakam zasekogas!!!»

LELABLUE24:«Tisuće i tisuće srca kuca i misli samo na njega...Tuga ne prestaje. Već me na poslu čudno gledaju jer mi je na kompu stalno nešto vezano uz Tošu, ili muzika ili članci, pa sad forum...ne shvaćaju koliko mi je značio... Iskreno ni ja nisam bila svjesna koliko me taj čovjek očarao svojom karizmom, dobrotom, osmjehom... Svaki dan prije spavanja si pustim CD i obavezno pustim suzu, ne mogu si pomoći..... Drago mi je da nas toliko ima i što će sjećanje na njega trajati i trajati...»

Matea_dbk:«Jube moja najdraza! Ne mogu vjerovat da te vise nema. Toliko te sad vidam po novinama i u medijima da uopce nemam osjecaj da si otisao. Jer ipak to dosad nije bilo neuobicajeno za mene, nisam te vidala bas tako cesto. Najvise me strah tisine, kad sve ovo utihne oko tvoje smrti i tad kad vidim koliku si prazninu ostavio u mom srcu, u ovom svijetu. Tko ce nam sada pjevati? Tko ce pjevati ove tvoje predivne pjesme? Ne zelim vjerovati da cu ostatak zivota provesti bez tvog glasa. Mislila sam kako cu svojoj djeci pricat o jednom sad vec starom dundu za kojim sam ludila i na cijem smo koncertu ja i njihov tata plesali jedne od najljepsih plesova. ''Ali toga nema i ne postoji...''. Nazalost angele moj! Hvala ti sto si ipak ostavio toliko traga na ovom svijetu, hvala ti sto si mi dopustio da ti se priblizim i da uhvatim taj tren vjecno na fotoaparatu. Hvala ti sto si postojao! Snivaj lijepo, nadam se da cemo se srest tamo gore jednog dana. Nikad te ne zelim zaboravit!»

Još jedna splićanka:«Toše anđele, šapnut ću ti kako moj petogodišnji sin ima pune oči suza kad te gleda i sluša kako pjevaš jer zna što ti se desilo. Kad te gleda dok izvodiš "Čija si" viče da će biti "kao Toše" kad naraste i da će tako lijepo pjevati i da će imati gitaru... Znaš, dijete se ne može

58

prevariti, prepoznat će anđela i čistu dušu i voljet će je iskreno, dječji... kako voli tebe.

Volimo te Toše mili, nikada te nećemo zaboraviti, uvijek ćeš nam biti u srcu... uvijek. Mirno spavaj.

I, molim te, oprosti nam što plačemo...»

singsong:«Koji uzor da sad spomenem djeci, "eto takvi bi trebali biti, puni ljubavi i odbrote za sve...." Zasto je takvo jedno veliko srce prestalo kucati? Boze, oprosti mi na ovome ali ipak si trebao dva puta promisliti kad si ga odlucio pozvati k Sebi Nadam se da sve ono lijepo sto je ostalo iza Tebe Tose nece samo tako izblijediti.

R.I.P. dragi nas TOSE.»

nejra:«Ako je iko vrijedio i ako je iko bio dobar covjek s ogromnim srcem onda si to bio ti... Dragi Tose nadam se da ti je ljepse gore, gdje nema ovoliko zla u ljudima, patimo i patit cemo vjecno za tobom, ali ono sto ti obecavam je da cemo do zadnjeg atoma snage cuvati te od zaborava i truditi se nastaviti gdje su tebe prekinuli....HVALA ti sto si postojao, hvala sto si nam dane uljepsavao svojim predivnim osmjehom, hvala za sve prekrasne pjesme, za sva dobra djela....bit ce jos pjevaca, ali nikada i nijedan kao ti....vjecno zivis u nasim srcima i mislima...mnogo si ucinio za svojih kratkih 26 god, a sada lijepo spavaj.....volim te Andjele!!

*Nije mjesecina to sto sja u noci, to su tvoje oci pune ljubavi* **Tu gdje si pao zivot je stao** *Spavaj moja ljubavi, samo ne zaboravi ja cu da te volim zauvijek* **I neka nocas grmi i nek se dusa mrvi samo da ti cujem glas** *Cujes li, nocu kad se svijetla ugase ovu bol srce kao da ne dise* **Uvijek kad zatvorim oci, duso znam, da ces mi ti odnijeti san** *Nemam snage da otjeram bol, ove noci tugu zovem tvojim imenom* **Sva zadrhtim kad cujem tvoje ime, kad ugledam nekoga ko lici na tebe**

Boziji daru, hvala ti za sve....pocivaj u miru...»

59

* * *

Dugo sam razmišljala o nečemu. Htjela sam ovaj put, ne banuti, nego pokucati Smrti i pitati je da li želi da bude sa mnom. Da bude sa mnom dok se suočavam sa ljudima. Iako ljudi nisu svjesni svog susreta sa mnom, ja nemam snage da ih pogledam u oči. Imam barem toliko stida da se ne usuđujem. I eto, opet sam se postidjela, iako možda i nisam imala razloga, nisam se obratila Smrti. Sjela sam i sama sam počela da čitam temu koja mi je upala u oko čim sam je vidjela : «GDJE STE BILI KADA STE ČULI ZA TOŠETOVU SMRT?»

Možda zvuči okrutno što je tema tako brzo započeta, ali ustvari nije. Ljudi su htjeli da se uvjere da je nekome bilo teže, da skrate sebi muke, da kažu onu rečenicu koja na trenutak olakša čovjeku : «Nisam jedini/jedina».

ASTRA:»Bila sam na casu bosanskog i pisala pismenu...Usli su mi u razred i rekli "Tose ti poginuo!"...A ja se napravila kao da ne cujem,a srce kuca kao ludo...Ulazi jos jedna djevojka i kaze opet "Poginuo Tose" i jos se pocne smijati..A ja stala gledam je i kazem joj:"Sta se glupirate,nemojte se zezati sa tim.!"..I onda mi ulazi jedna od veoma dobrih prijateljica i kaze mi:"Jesil cula sta se dogodilo??"..Ja je pogledam i ne smijem vise nista da je pitam od straha...Samo kazem:"Jel Boga ti??"..i ona mi potvrdi...Pocela sam da placem kao luda,da vristim i obracam se Bogu...Onda je mama dosla po mene sva uplakana i samo mi rekla:"Meri otisao nam je clan porodice!" i zagrlila me....Od tada vise nista mi ne treba i nista ne trazim...Nista na ovom svijetu ne moze da ublazi ovu odvratnu bol i prazninu u meni...Nista..i nikada nece... «

*PiScEs*:»Me razbudi poraka od brat mi koj patem togas bese vo Hrvatska i glasese vaka: Kate tose umrel u hrvatska so ljilja se udrile u prikolka od kamion, pushti na hrt... Ne znam kako prodolziv da disam i kako stanav od krevet... Znaev deka brat mi ne bi se sheguval so takvo nesto posebno ne tolku rano i poveruvav deka imal soobrakajka, ama ne i deka se slucilo najloso... Bez da poglednam na internet ili na tv setav niz doma i samo se molev da e dobro... Togas zabelezav deka pustaat samo negovi pesni na radio i se vkluci voditelkata i kaza nesto kako: da ja potvrdime vesta sto ni pristigna pred polovina cas, Tose Proeski zagina vo soobrakajna nesreka vo Hrvatska... Mi se srusi cel svet i samo i se javiv na drugarka mi i ja prasav: Slusna? Sto? Za Tose? Sto za Tose? Umrel... Pocna da me prasuva sto mi e, jas samo i vikav cekaj, cekaj ke ti kazam ne sum luda... Solzi mi tecea sami a jas ne mozev da kazam ni zbor, samo ja viknav da dojde kaj mene... Pocnaa da mi se javuvaat site drugarki, rodnini, tatko mi i da mi vikaat da se smiram, da pijam apce, da ne odam vo skolo... A sto bi pravela doma...? Majka mi ne sakala da mi se javi zosto bev sama doma, a znae deka go sakam poveke od se... Krajno bese koga go vidov na TV toa: In memoriam... Tose Proeski 1981-2007. Seuste se cudam kako izdrzav... Jas i denes ne mozam da poveruvam deka navistina mu se slucilo nesto i ne znam zosto placam ovie desetina dena... «

Visonni:»Ja sam spavala kod dečka, on me nazvao oko 10 sati jer je morao ići obaviti nešto u grad. Inače je po struci glazbenik pa je čuo od svojih kolega. Interesantno je to što ja cijelu noć nisam mogla ni oka sklopiti, kao da sam imala neki nemir u sebi i točno se sjećam da sam u 6, 20 gledala na sat i čudila se kako ne mogu zaspati. Budući da sam tek ujutro zaspala, jedva me zvuk mobitela probudio. Iako nisam bila do tada neki veliki fan, obožavala sam ga jer je

60

zračio nekom posebnom vibrom i kad god bi ga vidjela na TV- u osjećala bi se tako raspoloženo i smireno...Uglavnom, kad mi je rekao što se dogodilo isti čas sam skočila iz kreveta i počela vikati. "Isuse Bože ! Isuse Bože !" i nekontrolirano počela plakati. Kako tada, tako i sad, plačem svaki dan i ljuta sam na samu sebe što ga nikad nisam otišla poslušati u živo- kao ima vremena, neće nikud pobjeći... Nikad si to neću oprostiti... zato sam sad ovdje s vama dragi moji- iz velikog poštovanja i dužnosti prema njemu... «

lenka:»Jutro 16. listopada zamene počinje kao svako drugo jutro. Ustanem, doručkujem, gledam jedan film na RTL2 i razmišljam o poslu (učiteljica sam). A onda me zove djevojka mog brata i kaže mi, da je umro moj pjevač. Odmah znam da govori o Toši ali u nadanju, da to nije Toše pitam je, koji. Kaže mi Toše Proeski. Ne mogu da vjerujem, ja ju samo gledam i čekam da se nasmije, jer želim, da je to šala. Ali njeno lice ostaje ozbiljno. Sljedi šok, hodam gore, dole po kuči i neznam što da radim. I onda suze. Nemogu prestati plakati, najraje bih išla nekamo gdje bih mogla vikati od boli ali ne mogu. Plačem i plačem, a znam da moram na posao, gdje me čekaju djeca... Mene je Tošina smrt mnogo pogodila. Kao da mi je umro najbolji prijatelj. Danima nisam mogla da jedem i spavam. Gušila sam se od boli. Danas je nekoliko bolje, jer znam, da moramo živjeti naprijed, jer bi i Toše to želio. Ali jučer sam opet gledala video, na kojem Toše pjeva "Igra bez granica" i opet sam počela razmišljati, dal je moguče, da više nema tog anđelskog glasa, tog anđelskog lica, tog anđelskog nasmješka?! Dal je moguče? I opet su mi suze napunile oči. Toše je bio duša od čovjeka. Još danas sam gledala posnetek jedne slovenske emisije "Sproščeno z Marleno", gde je Toše negde u posljednje vrijeme bio gost i još jednom doživljela, kako dobar, kako plemenit je bio ovaj momak, stvarno pravi anđeo. I sada kad to piše plačem. Pa zašto nam ga je bog uzeo tako mladog, punog elana. To nije fer.

Ove subote spremam za moje prijateljice jednu privatnu "zabavu" u svojoj vikendici, "In Memoriam Toše Proeski" de čemo slušati i pjevati Tošine pjesme. Odmah, kad če mi vreme dopustiti idem sa mojim dečkom u Makedoniju, u Kruševo. Ovde na našem groblju prižigam mu sveče i nosim mu cviječe i često se pomolim za Tošu i njegovo obitelj. Toše počivaj u miru. Nikada te nečemo zaboraviti. „

drago milo:“Citam vasa pisma i mislim ad ste sve zenske osobe, a ja sam muskarac i ne tako mlad Usao sam u auto ujutro u 8,30 i obicno radi krene sam, slusam Tose proeski, nista neobicno jedna,druga,treca,cetvrta pjesma nesto mi je postalo sumnjivo, ali nastavim dalje i poceo sa da doruckujem u kolima posto sam zurio i onda vest: nasa mega zvezda je danas tragicno izgubila....z..Meni stane zalak u grlo i vjerujte nisam dalje mogao da gutam, prestao sam (jeo sam neku kiflu) i suze su krenule same. Akrenuo sam na jedan vazan sastanak .Odustao sam od svih sastanaka i drugih aktivnosti, isplakao se dobro i tako jos vise slijedeci dan za vreme sahrane,...tuzno tuzno idanas je tuzno, cela porodica. Moja zena i dalje place „

Elen4e:“Jas samo sto stanav toj den okulu 7.30 se logirav na forumov da vidam dali ima nesto

61

novo... i vidov.. ko svetov pod noze da mi se srusi pocnav da placam da ja vikam majka mi ... i ona dojde i taa pocna da place... i tatko mi dojde .. i toj pocna da place. Nikogas ama bas nikogas ne sum se custvuvala taka.. taa bolka.. tie solzi.. nikogas..... i nema ni da bide. Celiot moj svet se vrtese okulu Tose... sekoj vtor zbor bese za nego.. Sekoja misla letase nakaj nego.. a sega toa go nema. Nemam veke na sto da se raduvam. Edvaj cekav da mu odam na promocija na angliskiot album vo London. Denot pred negovata smrt planirav da mu se javam. Onaka da go prasam kako e... sto ima novo i da mu cestitam uspehot na koncertot vo Skopje. No si pomisliv .. ostaj go mu treba odmor.. da se olabavi malce.. go ceka mnogu rabota............................... I togas i sega mi se cini ko da zivotov nema smisla.. i kako sto rece Meri.. NIKOGAS nema da se potpolni ovaa praznina vo mene. Zasekogas ke go sakam i se sto ke pravam vo mojot zivot ke go pravam za nego da go napravam gord. Za da se gordee na mene.

Ke go sakam zasekogas.. ne do smrt.. i posle toa. slika

I wish that I could hold you now I wish that I could touch you now I wishhat I could talk to you Be with you somehow

I know you're in a better place And you know I can see your face I know you're smiling down on me Saying everything's okay «

MalaJana:»Dosla sam iz skole oko podne, pojela rucak i sjela za kompjuter da pregledam e-mailove ... ukljucila sam se na MSN i vidjela kako svima pise ''Tose Proeski R.I.P'' ... kliknem jednu drugaricu i pitam je ''Sta to ti blefiras?? Skidaj ono!'' ... i kaze ona meni ''Al istina je ... pogledaj na net''

Pola sama sam samo ''buljila'' u ovaj ekran, u sliku smrskanog auta i sliku Toseta ... i odjednom planem u plac ... i dan danas ne mogu da se zaustavim, kad pomislim na njega * ... Todor Toše Proeskii ~ voLiim te zauvJek, anĐeLe ~ R.I.P ... * „

Elena10:»Okolu 10 saat mi zvoni telefonot,so drugarka mi bevme dogovoreni da me budi.I dodeka zborime na tel. majka i i se javuva na mobilen i kazuva vondredni vesti:Tose poginal vo soobrakajna nesreka.I jas slusam i ne mi se veruva.I vikam ma toae nekoja dezinformacija.Pustam vesti i .............Tragedija............... R.I.P najmilo nase. I den denes ne veruvam.Koga go gledam na tv ili slusam na cd se si mislam deka toa bese los film koj zavrsi i se si e postaro. Zasekogas ke go sakam i ke gi slusam negovite pesni.Pogotovo "Gromovi na dusata". Pozdrav do site. Ima li den za nas da otkriam deka sum ziv da frlam prevez od strav i strast da potpisam deka sum krv

62

ima li bar eden den za nas «

Atlantis:»To jutro sam navila mobitel da me probudi u 6:30 da stignem na fax, ali kako cijelu noć nisam mogla spavati prespavala sam prvo predavanje. Mobitel je zvonio a ja ne znam ni kako sam ga ugasila... Oko 10 sati, prije nego sam krenula na fax, uključila sam kompjuter da samo na brzinu pogledam vijesti i mail. Prvo sam pogledala vecernji.hr i nisam ni zapazila vijest. Onda sam otvorila jutarnji.hr i šok... Odmah sam zovnula mamu da joj javim jer je i ona veliki fan... Nismo mogle vjerovati Pogodilo nas je kao da se to desilo nekom najbližem, nekome iz porodice... Samo sam sjedila i buljila u monitor Prva jutarnja misao dok otvaram oči Zadnja molitva na usnama mojim u noći Sklopim ruke, al' riječi kao da nemam više Tek pogled ka nebu, iz kojeg plaču kiše... „

Chupka_proeski:“Bila sam u skoli,tacnije vracala se sa velikog odmora........pustam pjesmu boze brani je od zla,u tom trnutku stize mi poruka "Selma samo da ti javim da nam je tose poginuo!Lejla" Samo sam se nasmijala i rekla ma necu ponovo nasjesti na ovo!Penjem se stepenicama do kabineta u hodniku me docekuju osobe koje cak nikada u zivotu nisam vidjela u skoli.....govore uplakanim glasom Tose je poginuo.............samo sam pala! Nakon sto sam se pribrala okrenula sam njegov broj nije se javljao,Mislila sam da je sve laz......zovem ljiljanu............ljiljana nedostupna bilo mi je sve jasno!U tom trenutku stize mokja dobra prijateljica ........pitam je jel istina,kako zna?Selma istina je bilo je jutros na vijestima!Ali idemo ipak provjeriti na inetrnetu...........otvaram nas forum.............postavljena tema TODOR PROESKI 25.01.1981-16.10.2007. gOTOVO JE ..............RODITELJI DOLAZE PO MENE U SKOLU!tri dana nisam isla u skolu...................4. sam pobjegla tamo...........................nisam mogla podnijeti ...................u sobi me je sve podsjecalo na njega! „

Niina:»Around 9a.m. i received sms saying "i dunno if you heard but Tose died in car accident this morning...."... I remember i was standing in the bathroom; just standing and gazing at cellphone...I couldn't believe what i was reading.. Then i sat behind computer and checked firts info site....the main news was Tose died...i checked second one...and the third....they all had the same main news! I was searching for the one without that horrible news...no luck.. I remeber i turned on the tv and checkt TVTXT...oh my God.... he really did die that day..then i started crying like a baby.

Today, when some time passed by since we lost him I smile again. I'm still sad but I smile with tears in my eyes. He was such a good man, one of the best for sure! I miss him, but i'm sure I will see him again! he deserves every tear I shed for him! «

LudaMala:»Vjerujem da ce nam svima ostati u sjecanju sta smo radili i gdje smo bili kada smo culi za tuzni odlazak naseg milog Tosice. Ja sam bila kod kuce. Taman sam se budila i lijeno protezala na krevetu razmisljajuci kako ne volim utorak (nikada ga nisam ni voljela) ali i pravila planove onako nabrzinu s kim da furam na kafu. Na Radiu Stari Grad svaki radni dan

63

na puni sat emituju vijesti. Svaki put 20 minuta prije tog punog sata emituju sazetak vijesti. Cula sam onako usput da spominju Tosu (radio nije bio ukljucen u mojoj sobi vec u kuhinji) i neku nesrecu. Nisam mislila da je ista ozbiljno, a i kako nisam bila bas u potpunosti budna tu sam informaciju zanemarila. (Pa, mislim Tose i neka ozbiljna nesreca nikako nisu bili da se spominju u istom kontekstu). Nazalost nekih 20 minuta poslije...''Poginuo makednonski pjevac Tose Proeski''. Taj momenat vrijeme je za mene bukvalno stalo. Prvo nevjerica, i misao da ovo sanjam a onda mamin tuzan pogled. Ona je to vec cula ali nije imala srca da mi kaze. Nisam mogla vjerovati (jos uvijek ne mogu) da milog naseg nema...Pa ljudi moji, jos ne mogu da vjerujem da je recenica ''Tose je poginuo.'' iole smislena. Eh, nakon toga svi nastavak znate, jer vidim prolazite kroz isto:plac, pitanja zasto bas on, nevjerica, bol i cesto nesanica. Jah... Ti kаžаv sе i krај nе mаči mе i dеkа sum sеgа vеќе bеz dilеmi nе mоli mе i dај оtkаči sе i оdi si, sаmо оdi bеz prоblеmi

А rеšеn bеv јаs sаmо zа tеbе dа ginаm i ilјаdа i еdnа milја pеš dа minаm ќе nаprаvеv dа imаš sе štо pоsаkаš»

Maja_bgd:»Ja sam bila u skoli, imali smo bilologiju kad se to ustvari saznalo, tj. moj drug i drugarica su ceo cas raspravljali o tome jel to istina jer ona je dobila poruku od mame sa tom vescu i rekla je mom drugu al on nije verovao...mislim nije ni ona htela da veruje...al zna da je mama nikad ne bi tako lagala...( to sam tek kasnije saznala) ...ostatak odeljenja je procuo tu pricu na sledecem casu..imali smo fizicko.. i secam se ko da je bilo danas...stajali smo ispred sale za fiziko i cekali da udemo u svalcionicu i samo cujem odjednom"Tose Proeski je poginuo" ... ja pridem , pitam sta se desava i ponovo cujem to... ja reko nemojte da se salite tako...to nije moguce nikako... meni je to bilo nezamislivo... moj drug ode proveri na netu, isto nade...ja u soku nevidenom...ne verujem i dalje....zovem kucu , mama i tata radili celu noc, spavaju , uspevam da probudim tatu( iako mi to nije bila namera, jer sam se nadala da je bar neko budan) ...i pitam ga: tata jel to istina...coveka slog strefi , ne moze da veruje, kaze maki sta pricas to... okrene broj, pita informacije ( jer u tom trenutku nije mogao nista na tv da nade) i ispostavi se da je tacno.....ja i dalje nisam mogla da verujem tj. nisam htela da poverujem to ... samo sam cekala da mi neko kaze da je to sve laz... cim sam dosla kuci, otisla sam na net i ponovo se ispostavilo sve to..na tv samo cujem njegove pesme , na radiu i tv cujem istu vest... i onda tek tada sam shvatila da je nazalost sve to istina.... i posle slican ostatak kao i vas.... Tose, uvek ces ostati u nasim srcima i pesmama koje ce biti vecne! «

milas_lacrymosa:»ja sam se spremala za školu, učila, i tako... pogledala na net, otišla na forum.hr, i vidim nešto poginuo... zanemarila sam to... otišla sam na drugi dio foruma, al vrag mi nije dao mira, i odem na taj thread... i vidim onak: Poginuo Toše Proeski!

iako ga nikad nisam slušala, ostala sam blijedo gledati u ekran, i onda otišla onako šokirana do sestre, i rekla: Toše je poginuo... ona došla samnom pročitati, ja nekako nisam bila sigurna da to zbilja piše... ona onak- ajme, pa kako mi je žao, koja tragedija... ja još nisam vjerovala, i odem na teletekst, i vidim da je

64

istina... nikakve emocije nisam pokazala, rekla sam samo- reći ću danas Bernardi (curi koja samnom pušta glazbu po velikim odmorom u školi) da pustimo neku njegovu pjesmu... sjećam se da nisam bila baš sasvim svjesna, išla sam nazvat frenda, i on mi onak- jesi čula tko je umro? ja reko- da, taman sam ti htjela reći... stalno smo zbijali neke kvazi fore... onak, jedino je jedna cura iz razreda bila vidno potresena, ali od nje se očekivalo... ona je već sutradan bila super, a ja sam tek kasnije počela tonuti... plakala sam sasvim malo, tu i tamo, kad pročitam nešto... a onda je svakim danom bilo sve gore, i kada bi jedan dan uspjela proći bez suza, to je bio uspjeh, i mislila bih- e, sada je gotovo, sada ostaju samo sjećanja... ali uskoro bi opet počela plakati... stalno tražim okolo nešto u vezi Toše... mama mi je danas rekla kako sam smršavila... nisam ni svjesna toga... kao da je sve stalo kad je otišao... osjećam kao da samo lebdim kroz život... samo moja sjena, dio moga tijela je tu, a duša je daleko... otišla je s njim... osjećam se skroz prazno... i još uvijek sam u nevjerici, stalno mislim da će me netko probuditi, i reći da je sve to bio samo grozan san... Da te bar mogu probuditi... Lijepo spavaj, anđele... „

sunshyne:„Lep pozdrav!Pisala bom v slovenščini a će kdo ne bo razumel bom potlej prevedla ok?No jst sm bila v službi ko je do mene stopil neki reševalec in mi je rekel da je umrl Toše Proeski.Bila sem jezna nanj saj sem mu rekla da naj se ne heca iz takšnih stvari!!No potlej sem prejela sms sporočilo -Tošetu v spomin-joj bilo je grozno.Vsi ljudje na kličnim oddelku v ljubljani so bili žalostni,punce smo pretakale solze.Ne morem opisati bolečine katera me je razjedala naslednji dan ko sem gledala pogreb in zadnje slovo od našega angela.Jokala sem še pet dni in počutila sem se kot nekaka cunja.Še danes ne morem vrjeti da je Toše za vedno odšel,da ga nikoli ne bomo več videli,slišali v živo...ostale so nam le pesmi.njegovi posnetki...težko je ko svet zapusti najboljši človek imenovan angel!!!! „

Mirjam:“Ja sam se tog utorka ujutro gadno posvadjala s nekim ljudima iz razreda, palo je par jako ružnih stvari s njihove strane...ja sam ih posle toga stavila na "ignore"...I tako sedim za vrijeme glavne pauze, kad mi jedna od onih djevojka uzvikne: "Ej Mirjam, jel istina da je Toše umro?"...ja kažem "Ne" i mislim si "koja si ti budala "...A ona kaže jednoj drugoj: "Vidiš, da je istina, Mirjam bi sigurno to znala!"...meni se sve čini nekako čudno, al još uvijek mislim da prave budalu od mene. Izadjem iz razreda i sretnem jednu prijateljicu koja kaže "Ajme, jesi čula šta se dogodilo?? Toše je umro..."...kroz glavu mi prodje "Što ako je istina?! "...trčim natrag u razred, uzmem mobilni i otvorim wap...ne piše ništa...več pomislim da se neko samo šalio, a onda otvorim vijesti dana - "Toše Proeski umrl v prometni nesreči". Otvorim to i počnem glasno čitati...cijeli razred umukne, svi me slušaju, neki su šokirani...ja čitam, sve do kraja, kao da nije ništa...a kad sam izgovorila zadnju riječ, samo sam prasnula u plač. Pauza je završila, a ja sam još uvijek plakala, profesorima nije bilo jasno šta mi je...a ja nikako da se smirim. Nemam pojma kako sam preživjela ili kako sam stigla kući...Prvo mi drugovi okrenu ledja, a nakon toga saznam, da jedine stvari, koja me je još uvjeravala da postoji dobrota na ovom svijetu više nema

Nekako sam došla sebi, toliko da sam slijedečeg dana mogla ići u školu...obukla sam se u crno, jer je to bila jedina boja koja me nije živcirala dok sam je imala na sebi...jedva sam zadržavala suze, a onda su tijekom glavne pauze na školski radio pustili muziku...kad sam

65

čula prvu notu, ubila me...Dan za nas...Vrisnula sam "NE!" i opet počela plakati. Pustili su još Pratim te i Moja...a ja sam cijelo vreme u grču plakala...onaj njegov predivni "AAA" me ubijao...ko da mi neko gura nož u srce. Pitali su me ako želim izaći iz razreda, kad mi je tako teško slušati ga...ali ja sam jim odgovorila "Ne, moram da ga čujem, jednostavno MORAM!"

Jednostavno moram. „

malena1901:“Bilo je negde oko 8 sati...bila sam kod lekara sa drugaricom na pregledu pred ekskurziju...bila sam jako srecna sto cu konacno otici u Italiju...Sela sam u auto i po navici kao i milion puta do tada prvo ukljucila radio...A sa njega me je doceka zenski glas koji je govorio:``Makedonski pevac...`` mahinalno sam promenila stanicu i dohvatila se telefona koji se bas u tom trenutku oglasio zvukom poruke...Bila je to prouka od moje najbolje drugarice sa tom strasnom vescu...Ponovo sam vratila na tu istu stanicu i ponovo zacula glas te zene koji je zavrsavao tu prokletu recenicu...Osetila sam ogromnu jezu koja mi je prostrujala citavim telom i u tom trenutku sam pocela da placem...drhtala sam ponavljajuci ``NE TO NIJE ISTINA...TO JE NEMOGUCE...``Od tada placem svaki dan,ali jednostavno i dalje ne verujem.Tek onda kada udjem u svoju sobu i na stolu ugledam svoju sliku i pored sebe TOSETA...cini mi se kao da je juce bio taj dan kada sam imala priliku da ga upoznam.Secam se to je bio najlepsi dan u mom zivotu...a eto sada placem i nikako ne mogu da se pomirim sa tim... Osecam samo jednu veliku prazninu i strah, svaki put kada treba da vozim...i od tada vise ne ukljucujem radio kada udjem u auto... „

nikita12su:“ja sam vozila auto,i negde oko pola 10 ujutro,zove me prijatelj iz novog sada,kaze da li sam cula vesti,ja kazem ne,jer ih bas ni ne slusam,manje se nerviram,kaze poginuo tose...reko,koji tose,o cemu pricas?nisam mogla da poverujem.....ne znam uopste kako sam nastavila da vozim,suze su krenule i od onda samo sedim pred compom,trazim vesti o njemu,gledam sta se desava...ma sve vam je to poznato...sudovi su jos neoprani,ves je u masini,a ja sedim ovde i kuckam,druzim se sa vama,hvala Bogu da sam vas pronasla:) „

TPRO:“Toa sabajle tatko mi se javi na mobilen, da me prasa zasto majka mi ne se javuva na mobilen, dali sim se cul so nea.Taka i me razbudi, a jas se iznervirav.Veke se rasoniv, nemozev da spijam i sednav na internet.Radioto mi bese tivko pusteno,i dur si surfav na internet,od radioto kako niz magla,mutno gi slusnav ovie zborovi:nasata najgolema zvezda,zivotot, Nova gradiska.Se strcav nakaj radioto,ama zakasniv i pocna da ide pesnata,,Tajno Moja''.Celoto moe telo se ukoci.Pocustvuvav nekoj golem strav vo mene.Od toj strav go iskljuciv radioto.Se fativ za glava i pocnav da si vikam:Gospode pa ne e valjda toa.Neeee.I celiot se tresam.Go palam televizorot, no vo toj moment nema nisto na TV.Vo mene se pojavi nekoe olesnuvanje.Nadesta povtorno se pojavi.Si vikam,,ne ke da e toa''.Tresejki se, se priblizuvam do radioto i mnogu popoleka go pustam.Ovoj pat me docekuva angelskiot Tosin glas kako ja pee,,Usni na usni''.Vo toj moment pocustvuvav golemo steganje vo gradite,nemozev da disam,i ednostavno padnav na pod.Pocnav da se deram ko nezdrav.Od mojata usta izleguvaa zborovi kako:Boooozeeeeeeeee kako mozese?Ja ocrni Makedonija!!Nema vise radost za nas!! Od toj den kako eden del od mene da otide na neboto.Ne e nisto isto.Najgolemiot pred se covek(angel) a potoa i najgolemiot peac vo svetot zamina vo legendite.Pa kako da se pomirime so toa???Neka mi kaze nekoj kako??? Opisuvam na forum kako sum razbral za smrta na Tose,nemozam da svatam,pa kakov zivot e ova??? A

66

tolku go cekav toj angliski album, a i Tose isto.Sea moze i ke go cujam,ama dzabe nema Tose da mi gi ispee u zivo, a ja toa najmnogu go sakav.Tose nikad nema da umre,on e Makedonski(balkanski)kult,negovata slika treba da ja ima vo sekoj makedonski dom i da bide kako ikona na koja ke se molime.Tose vodi ne od gore,nas i nasata Makedonija po praviot pat,patot po koj ti sekogas so ljubov cekorese.Zasekogas ostanuvas vo nasite srca,nisto ne moze da te izbrise!!!!!!!!!!!!!! „

eki4kaaaa:“epa vaka toj den jas vo 9 nautro stanav da ucam istorija i veke vo mojata detska soba legnav i pocnav da ucam no odednas slusnav mi zvoni telefonot i majkami se javuva i odednas ja slusam kako vreska "kako tose pocinal" inaku jas koga slusnav kako nozete da mi se presecea vlegov vo sobata i si velev nemoze da e vistina mi potekoa solzi vednas no nemozev da poveruvam koga go vkluciv televizorot na sekoj program tose pogina tose pogina moite samo me poglednaa zosto znaea deka mi bese idol so seto srce go sakav,jas pocnav da placam i padnav na podot moite od taga pustija solza pocnaa da me digaat i velat nemoj nemoj ke se razbolis i ako veruvate otidov vo skolo i bev edinstvena sto placev tolku se primetuvase deka jas bev edinstvenata sto gi pokazuvav emociite no se razbirase site go sakaat,no toj den ne ucevme bevme na plostadot palevme sveki i utredenta pa pogrebot da ne zboram mn placev i tie denovi ni zalce ne staviv vo usta,taka bese 4-5dena ponatamu se smiriv no sekoj den go slusam nego i samo nego i trazam po tv da go slusam samo nego.nikogas nema da go zaboravam ova.go obozavam ednostavno,i samite gledate po ova sto vi raskazav.ve sakam site“

nlibertine: “Tog kobnog jutra, probudio me telefon, bila je moja mama. Kaže poginuo Toše. I ništa. I tišina. Nisam reagovala, nisam izustila niti jednu riječ. Vratila sam se natrag na spavanje ( bilo je rano ) nadajući se podsvesno da me neko laže, da je san... Naravno, nije prošlo ni 10 minuta trgla sam se, digla i probudila svog dečka histeričnim glasom 'ej, nema ga, otišao, poginuo, nema ga!' Napravila sam si kafu, počela da listam net. Bila sam pogođena. Bilo je kao u snu. Bilo je neverovatno. Bilo je prelomno. Tužno. Znači istina je.

Što sam se probudila to jutro? Zašto on? Zašto ovde, gde ga trebamo, na balkanu, da ode? Ko će nas drugi udružiti? Sve ove naše vere i nacije? Ko to može? Ko je to mogao sem njega?

Bes. I dan danas. Ne prolazi. Tinja.

Na vratima mi njegov poster. Oči mu zacaklile. Poljubim ga svaki put kad otvaram vrata. Spavaj milo, u miru, s andjelima...»

67

sanda:»Tog kao i svakog drugog jutra došla sam na posao upalila kompjuter pregledala vijesti na net-u. Tri udarne vijesti, niti jedna zanimljiva. Pošto sam inače jako malo vemena provodila na internetu okrenem se svom poslu i počnem raditi kada mi odjednom stigne SMS. Vidim da je od moje najdraže kume i sva vesela što se ona mene sjetila tako rano počnem čitati SMS u kojem piše "Draga moja kumo moram ti nešto reći. Toše je poginuo" U istom momentu okrećem njezin broj telefona da joj kažem da ima neslane šale i ponovno odlazim na internet kada tamo slika koju nikada neću zaboraviti (crna majica, cvijet u ruci) i isti naslov kao u SMS-u. Govori joj da to nije istina........ona govori da je i ona zaplakala.............malo smijeha.......malo tišine. Prvih pola sata sam hodala naprijed, nazad po uredu sva u šoku. Bez ijedne suze govoreći sama sebi da to ne može biti istina. On....nikako to je samo nečija glupa šala. Međutim kada sam shvatila da je to stvarno istina moj svijet se srušio. Tuga, bol, suze, bijes.............ja i dan danas pomislim da će me netko nazvati i reći mi da je to bila samo šala. Ali nažalost............... „

toshe:“to jutro nikad neću zaboravit... bila sam na chatu i onda sam pročitala kako je netko napisao "Jel znate da je poginuo Toše'... naime tad sam još ležala u krevetu, ali te iste sekunde sam izletjela iz kreveta i počela panično tražiti dokaze... nadala sam se da je to samo neslana šala... onda je počelo... okreni jedan program, pa drugi... a na svakom ista priča, ista slika... onda sam otišla na net, opet ista stvar... Cijeli dan sam provela nadajući se da će netko reći da je došlo do zabune da to nije on... Te večeri sam gotovo da i nisam spavala... Dali e docna nešto da smenam? Komu da kažam, baz tebe ne možam.... Svetot da sakaš bi ti go kupil, grešev što grešev, samo Bog bi me iskupil... «

MiNNa:»Ja sam bila u skoli....Secam se da sam bas tog casa imala muzicko.Samo mi je stigla poruka od drugarice iz Beograda .Pisalo je velikim slovima : TOSE JE POGINUO. Prvo sam mislila da se sali,sve je izgledalo tako nestvarno...Pitala sam je sta je bilo,a ona odgovora je je imao saobracajku,da se auto slupao...Zvucalo mi je kao ruzna prica,kao san.Kao da sam juce bila na koncertu u Krusevcu,pevala,smejala se,gledala ga...A sad...Reci nije bilo,,,... Profesor gleda zato smo tako zanemeli,i kaze : Deco,istina je,desava se to,mladim ljudima,sudbina je ponekad tuzna..Ali zivot mora ici dalje... Te reci nisam mogla da zapamtim..Niko od nas nije mislio o tome da ide dalje,svi su u neverici gledali u pod,skrivali suze,i jedva cekali da se zavrsi cas... Dodjem kuci,ukljucim tv,njegovi spotovi,pise IN MEMORIAM...I moj svet prestaje da se okrece..Od tad se za mene sve promenilo. «

TuznaMalecka:»tog kobnog 16.10..navila sam mob. da mi zvoni u 6h..da klanjam..ali kako mi je bilo mrsko da ustanem..ostala sam jos malo u krevetu..i oko 6:15..ustala, obaveze sve zavrsila, klanjala...s tim zavrsila oko 6:20-6:25....

ucila, ali niss nisam shvatala, neki me strah obuzeo, neka tuga..ni sama nisam znala sto...tv radio..ali nisam obracala paznju, i bilo je jako smanjeno.. tako nekako sam se vrtila oko knjiga i compa do 9h..niss nije bilo....u 9h gledala seriju, i oko 9:30..ustanem, ponovo upalim comp...na moj standardni sajt..ono glavna vijest "POGINO

68

TOŠE PROESKI" ...........otvorim clanak, i samo uspijem procitati u koliko sati..krv mi se zaledila u zilama..srce nije vise kucala, jedan dio njega se oduzeo tog dana-jutra....valjda sto sam mislila da se neko zeza s rajom, nisam pustila suzu te sekunde... istrcim iz sobe, tamo mami..i onda kroz plac joj kazem :"mama pogino tose"........nije mi bilo spasa..ronila sam suze..evo i sad dok ovo pisem, i prisjecam se tog uzasnog jutra... odmah na sajtu otvorim temu ta mog anđela TOŠU...postavim sve tekstove pjesama..placem, ne mogu... krenem u skolu placuci..u skoli cijelo vrijeme plakala...pisla njegove pjesme ..ime..sve vezano za njega po klupi...

plakala sam i sl. dan. i navece tog 17.10. na casu TZO mi umre drug... tad je bilo dosta mi svega, kad si u ta 2 dana nisam oduzela zivot, necu cini mi se nikad..

i evo sad placem...pa boze odakle ovolike suze????????ja jos ne prihvatam da TOŠE vise nema, niti cu kad prihvatiti... „

jelena13m:“Skoro su 2 mjeseca a meni film tog kobnog jutra u glavi ko da je danas bilo...i pamtit cu ga zauvijek...svaki detalj...

Dakle ja na poslu - utrorak ko utorak - rutina ista ko svaki dan - salica kave i pokusaj planiranja sto prije poceti...a na radiju pustili Igru bez granica... Ali kako na radio Rijeci dan ne prodje bez bar jedne Tosetove nisam ni obratila paznju... Ipak izmamilo mi je smjesak na lice. Uzmem mob i saljem poruku seki u Zg da pitam kako mi necak (preslatka beba od 8 mj.) i dodje od nje odgovor "Mi svi dobro, sve super, cujemo se... P.S.Jesi cula da je poginuo Tose?" Meni srce stane ali prva ideja u glavi je: Ma sigurno je nesto krivo cula... I nazovem ja nju, cavrljamo i ni sama nisam sigurna dal da pitam ili ne - ko da sam predosjecala nesto... Napokon skupim hrabrosti i probam: Cujes ma otkud ti ono? Kaze: Bilo je na radiju, prometna, zabio se pod kamion... Da je pucala u mene u tom trenutku manje bi boljelo... A moj mozak vristi NIJE ISTINA - ili me laze ili je nesto krivo skuzila, to je neki drugi Tose, sigurno je... I nastavim cavrljati i smijati se s njom pretresajuci nekakve svakodnevne sitnice. Spustim slusalicu i kazem kolegici u sobi (a dosta je starija od mene, godiste moje mame) : Ma kaze mi sestra da je poginuo onaj makedonski pjevac o kojem sam vam pricala, Tose...i jos uvijek hladna ko led, ko da to nisam ja, ko da neko drugi ima potpunu kontrolu nad mojim rijecima i djelima, komentiram: Da nisu zato malo prije pustili onu pjesmu... A onaj mali glasic u meni koji je govorio A STO AKO JE ISTINA nikako da zasuti... I odem do kolege u susjednu kancelariju koji ima komp s internet vezom i molim ga da samo nesto vidim...i kako se stranica otvara prvo sto mi upada u oci je SUROVA ISTINA. Presavila sam se kao da me je neko udario sakom u stomak... Mislim da mi je srce puklo u tom trenutku, a krhotine jos uvijek pokusavam sakupiti... Ni citala nisam sto pise - naslov je bio dovoljan... Otrcala sam do kolegice-prijateljice za koju znam da ga voli isto kao i ja i kad je zavrsila razgovor i spustila slusalicu samo rekla :Tose je poginuo U tom trenutku suze su same krenule i nisu stale iducih tjedan dana (svi oni prilozi po TV-u, upis u knjigu zalosti, misa na Trsatu...sve mi je to jos kao u magli) . Glas spikerice na vijestima malo iza toga, koji je ono sto sam znala izrekao kao konacnu

69

cinjenicu, samo me dokrajcio... Nemam pojma kako sam izgurala do kraja radnog dana, od suza ni slova nisam vidila a kamoli sto smislenog napravila. Kad god bi cula njegovu pjesmu na radiju, a pustali su ih stalno, otrcala bi u wc...morala sam otic negdje bit sama - cinilo mi se da cu umrijeti od tuge, bol je bila doslovno fizicka... Znam samo da sam dosla doma , rascistila cijelu jednu policu na regalu u dnevnom,uzela svoju omiljenu Tosetovu sliku, stavila je tamo i zapalila svijecu...i palim po jednu svaki dan...jos uvijek...

I jedno tri tjedna nakon toga dojde mi kolegica u moju kancelariju i kaze: A sto tebi je i vrijeme stalo...i pokaze iza mene na kalendar i tek onda shvatim da je oznaka datuma na njemu jos uvijek na 16.10. a mislim da cu je tamo i ostaviti...Nemam snage da je premjestim jer u trenutku kada sam je tamo stavila Tose je jos uvijek bio tu...

Evo i sad kad se prisjecam suze ne prestaju teci i trebalo mi je sigurno sat vremena da ovo napisem, ali zahvalna sam sto vas imam i sto mogu ovo podijeliti s ljudima koji me razumiju...

Hvala vam. Neke tuge nikad se ne prebole... Mirno spavaj andjele sunshine baby dana čet pro 06, 2007 4:23 pm Meni je tako teško pisati o tome danu da sam izbjegavala ovu temu ali ipak svaki trenutak toga kobnog dana ostat će mi zapisan u sjećanju...

Došla sam na posao oko 8,30 i minutu nakon mene uđe kolega, ja još nisam ni sjela za svoj stolac a on meni - e, jesi čula da je poginuo Toše Proeski, načinom kao da mi kaže Jesi čula da je pao snijeg ili nešto tako banalno. Na poslu nitko nije znao da ja obožavam Tošu jer mi je bio tek prvi mjesec rada tamo i s nikim nisam bila posebno dobra.

U tome trenutku me tako stegnulo u grlu, u trbuhu, nisam mogla vjerovati, nisam željela vjerovati, nadala sam se da su nekoga krivo identificirali ili nešto slično, nisam ni sama znala što da mislim, bila sam luda od silne boli koju sam osjećala, htjela sam samo plakati, povraćati, vrištati...

Na poslu nisam funkcionirala uopće, svako malo sam išla na wc i plakala i onda kada sam dočekala 17h i krenula doma, nisam ušla u tramvaj nego sam hodala sat vremena do doma sa sunčanim naočalama na licu i lila suze, plakala i jecala putem, u nevjerici... Samo sam se s mamom čula mobitelom jer je i njoj bilo jako teško jer ga je jako voljela, moj tata, brat, sestra, svi smo plakali ali ja nisam plakala već jecala iz dubine duše. Kada sam došla doma nisam palila nijedno svjetlo, samo upalila svijeću i tu i tamo upalila tv da se uvjerim da je istina to što sam čula. Taj dan netko je s Tošom uzeo i pola mene. Još boli ... Jako, jako. „

nijemijasno:“Ja sam bila u bolnici, saopstili su mi nakon operacije..................................i nikada necu zaboraviti taj kobni 16 ti.....Nikada........... „

70

Atlantis : „Kažu da je prvi šok najgori nisi ga ni svjestan .To se meni dogodilo... u 10 sati sam pročitala vijest, ostala skamenjena... samo sam mami uspjela reći da je Toše poginuo. Ustala sam se i otišla na fax. Dođem tamo, svi samo o njemu pričaju, neki plaču. I tako do nekih 5 sati poslijepodne i čitav dan ja u biti ne mogu da povjerujem da se to desilo. Došla sam kući, a mama gleda TV i plače. Tada sam se i ja slomila. Još kada mi je brat napisao: "Seko, on je bio jedini koji nas je sve u kući ujedinio kada je u pitanju muzika. Njega svi volimo." Tu noć uopće nisam oka sklopila „

sogancic:“Stavila je mršavu, hladnu ruku na lice. Oči joj se nisu vidjele koliko si ih zaklopili otekli kapci. Usta je nesvjesno držala otvorenima iz kojih je kapala pljuvačka. Ni to nije primijetila. Ko zna koliko dugo je bila u tom položaju. Crvena majica u kojoj je spavala je još uvijek bila topla i mokra od njenih suza i pljuvačke. Nije to mogla da podnese. Bol je bila prevelika, srce joj se raspalo i iščezlo. Šaptala je sama sebi njišući se u nekom nedefinisanom ritmu : «To nije istina, nije, nije». Čak se sebi učinila kad umno bolesna osoba kada je primijetila da uz sve to odmahuje glavom. Malo se sabrala. Mokru ruku sklonila sa lica i otišla do kupatila. Pogledala se u ogledalo. Ona više nije bila ista, daleko od toga. Oči su joj se ugasile, bila je blijeda, crvenih očiju i usana. Nakon što je ispustila bolan krik, čučnula je i gotovo, kao da je to očekivala, riješila se mučnine koja joj je otežavala to što je osjećala, uzimajući u ruke plastičnu posudu. U njoj nije bilo ništa. Iz želuca je vratila tabletu za smirenje koju je popila nekoliko trenutaka prije. Pustila je hladnu vodu i silovito se umila, isprala usta, a svoju kovrdžavu kosu nezainteresovano sklonila sa lica i zavezala je u neki rep. Ipak, jedna lokna joj je ispala iz skupine ostalih i ona opet briznu u plač. Sjedila je, sada tu, na keramičkim pločicama, i njišući se u nekom ritmu kao i maloprije, počela je kroz suze pjevati neku baladu. Bol je bila nepodnošljiva. Tresla se i pitala gdje je on, šta mu se desilo, da li to ona sanja… Promrzla i nanovo mokra, otišla je u sobu ljutitim koracima, a potom je stala pred veliku sliku nasmijanog momka, crne sjajne kose i anđeoskog osmijeha, te je počela da viče na tu istu nepomičnu sliku. «Zašto si me ostavio? Vrati se!!! Naređujem da se vratiš, budi uz mene… Zašto si se predao…Zašto?» Izgovarajući posljednju riječ, pala je na pod, rukama udarajući o isti i bolno jecajući. Nije viša mogla da izdrži bol u glavi. Nije više mogla da izdrži slike koje su joj prolazile istom, nije mogla da zadrži glasove koji su joj govorili samo jedno :»Njega više nema. On je mrtav. Njegovo tijelo negdje nepomično leži i on ne može da pleše i da pjeva kao što je to radio samo prije nekoliko sati sav nasmijan i sretan, najsretniji što je mogao biti.» Nije mogla da podnese da po prvi put u životu nije u pravu i da njena rečenica :»On je živ i zdrav» nije istinita. Morala je biti istinita, morala je, inače njen život više nema smisla. Zašto se to moralo desiti. Odjednom je čula nečiji korake. Kao da joj se srce ozarilo, jer su joj neracionalne stvari prolazile glavom, pomislila je :»Možda je to on», ali naravno, umjesto njega, vidjela je pojavu uplakane djevojke koja se na koljenima spustila do nje, podigla joj uplakanu glavu sa poda i stavila je sebi na grudi. «Žao mi je, mnogo mi je žao…» Ne, nikada se neće oporaviti, to su obje shvatile. Ovo će je zauvijek obilježiti, jer je on ostavio dubok trag u njenom životu. Bio je i ostaće njen vodič kroz sve, i nikada nije i nikada neće uraditi ništa, a da se ne upita :»Kako bi to on uradio?». Jedina je razlika ta što je postojala mogućnost da ga pita kako bi on nešto uradio i da odgovor dobije, a sada je to bilo

71

nemoguće, nemoguće… «

Sanddrich:»Uzasno mi je tesko toga se prijecati. Meni je mama rekla, naime, probudila me ujutru oko 8:30 i rekla mi "Sandra, znas li ko je poginuo?". Bila je jako potresena sa obizrom da je voljela Toseta koliko i ja. Naravno nisam imala pojma jer sam jos uvijek bila u nekom polusnu, samo sam pitala "Ko?", a kad mi je rekla Tose jednostavno sam se oduzela. Imala sam osjecaj da ne mogu da disem i u isto vrijeme sam osjecala mucninu. Samo sam otrcala u sobu, vrtila po kanalima na TVu i nisam bila svjesna da je to stvarno. U pocetku nisam plakala, jer nisam mogla da prihavtim istinu. Ali predvece, kada su pocele In Memoriam emisije jednotavno nisam mogla vise, pocela sam da placem i mislila sam da nikad nece da me prodje ta tuga. Kada su na Pink Extra pustili njegov koncert iz Beogradse Arena, nisam mogla da gleda, samo sam ugasila TV i ponavljala kako nije fer i zasto bas on? Spavati nisam mogla, u glavi mi je bio samo on... Kada se sjetim njegovog osmjeha, njegovog pogleda i topline... Opet cu da se rasplacem... =(

Onda sam nasla ovaj forum i citala vase postove, shvatila sam da nisam jedina i da se jos dosta vas osjeca kao ja. To mi je pomoglo i za to sam vam neizmjerno zahvalna. Naime, vasi postovi su mi pomogli da to lakse prebrodim. Svaki dan sam dolazila i citala, ali nikad se nisam usudila da bilo sta napisem. Ipak, morala sam vam se zahvaliti. Zaista ste divni ljudi i drago mi je sto postoji ovaj forum.

Nikada necu da prihvatim da ga nema, nikad... On ce zauvijek ostati u mom srcu i nikad ga necu zaboraviti. Voljet cu ga zauvijek! «

SANELITA:»ja sam bila na poslu(radim u butiku)pa smo ja i moje drugarice s posla izgladnile i išla sam u trgovinu da kupim nama šta za jesti.ulazim u trgovinu i čudno mi bilo da u toku tih 10 min što sam bila u trgovini čujev več 2 njegove pesme!rekoh hajde i slovenci se ispametili pa na radiu puštaju dobru muziku kad baš skoro pred izlazkom iz trgovine čujem po radiu:"to je bil toše proeski mega makedonska zvezda ki je danes zjutraj nažalost preminula v avtomobilski nesreči" ŠTAAAAA???? odma me prošo apetit suze mi krenule odma sam počela zvati i ispitivati dal je to istina!!!odjednom sam počela primat poruke #naš toše je UMRO" cela slovenija se pretvorila u crni oblak svi su bili tužni svi su samo o tome pričali a ja sam samo čutala i u sebi ispitivala isto pitanje ZAŠTO??!! «

tasa:»Ja sam bila na poslu i momak mi je javio za Tosu, ali u tom momentu sam reagovala bezveze i rekla boze misleci da je on vozio šta ti ljudi rade na cesti glupa moja misao.

Ali kad sam došla kuci i pocela gledati prenos iz Skoplja i jednu djevojku koja je klečala na glavnom trgu pored cviječa i svijeća i stalno govorila Tose, Tose, Tose to nikada u svom životu neću zaboraviti ona je bila izvan sebe, i sad mi suze krenu kad se sjetim te djevojke. Nisam ni znala kakve ću posljedice imati od tada jer moje su oci stalno pune suza, stalno ga slušam i gledam. Jer i sad ne mogu da vjerujem da tog Andjela vise nema to ne mogu prihvatiti i stalno ponavljam to je ne moguće.

Kažu da je prvi šok najgori nisi ga ni svjestan, nikada sebi necu oprostiti na kakav sam nacin mislila o njegovoj smrti kad sam saznala za to.

72

Kako sam bila GLUPA BOŽE MOJ, jer sam mislila da je on vozio- USTVARI PROBLEM JE BIO DA GA NISAM ZNALA BAŠ NAJBOLJE A TO TEK SADA NAŽALOST ZNAM POSLIJE SVEAGA, znate na šta mislim I KRIVI SU MI SVI, I KRIVO MI JE SVE KAD SAM BEZ TEBE, ANDJELE MOJ «NERICA:»Boze mili,ja sam to jutro bas bila neraspolozena jer sam imala puno za uciti...i mada sam po prirodi lijena tog nesretnog utorka sam ustala oko 8 i kako mi se nije dalo odmah uzeti knjigu u ruke,ja upalim tv...da barem nisam...da barem nikad vise nisam ukljucila tv,procitala novine i bilo sta odakle sam mogla saznati tu strasnu vijest koja me totalno promijenila...da sam barem oglusila i oslijepila to jutro,kad vec nisam mogla zaustaviti svitanje...kad sam vidjela na Balkan net.-u kako voditelji placu,znala sam da nesto nije uredu...jos sam ja stigla samo na kraj emisije al mi je bilo dovoljno da cujem:"Tose,nikad te necemo zaboraviti,nasa balkanska zvijezdo"...i jos su nesto pricali,ali ja nikako nisam mogla dokuciti o kome se radi..???i onda kad su spomenuli njegovo ime,ja sam samo pocela moliti Boga da to nije moj Tose...ali sam znala da je ono sto mislim tacno...pa samo je jedno ime Tose,samo je jedan angel...i ta me cinjenica jednostavno paralizovala...suze uopste nisam mogla pustiti...samo pritisak u grudima,muka u zelucu i nevjerica...ja sam i dalje molila Boga da nije On,a ljudi prikazivali njegove slike na tv-u sa posvetama i pricali o njemu u proslom vremenu!!od tada se vise uopste ne sjecam kako sam se osjecala,sta sam radila,valjda je to taj sok i nevjerica sto izbrise iz pamcenja nesto sto previse boli da bi moglo da se zadrzi u mozgu...ne znam zaista...znam da sam nakon toga otisla u skolu,slusala kako frendice i frendovi iz razreda pitaju jedni druge:"jesi cula da je...?"evo ne mogu ni izgovoriti...ali nisam shvacala o cemu, dovraga ,pricaju... samo sam vracala film na Balkan net i pitala se:o kome su oni ono govorili? Ko se jos tako lijepo zove kao moj maleni makedonac? i tu moje sjecanje prestaje...samo kroz maglu znam da sam u narednom periodu ridala,ne plakala, vec jecala i da me je to fizicki toliko izmorilo da sam nenormalno smrsala...ali sve je to kroz maglu...jer je nevjerica uvijek bila prisutna...znam da sam jednom nakon toga,kad sam vidjela da moja frendica place slusajuci njegovu pjesmu,pomislila u sebi:"pa jel ona normalna,zasto place,kako moze vjerovati da ga nema...?"i ne mislim pritom na ono kad kazu:on je ziv jer zivi u nasim srcima..."ne,ja sam ZAISTA vjerovala da on nije nikud otisao,da je fizicki u svojoj Makedoniji i da se sprema da odrzi promocije po svim zemljama zbog novog albuma...!ali u toj nevjerici je bio uvijek prisutan razum,podsvijest koja mi je saptala:"nema ga vise,tvog malenog makedonca vise nema na ovom svijetu,shvati to vec jednom" ...i tako meni ta podsvijest to govori,a ja se uporno borim s njom sve do danas,jer mi se cini da je bol manja samo u fantaziji...u vjerovanju da ovo nije istina...tako da sam i taj 16.skoro izbrisala iz sjecanja,jer se zaista ne sjecam niceg nakon prokletog Balkan neta...ni dana poslije,ni slijedeceg dana,pa sve do danas...jer jacina tog osjecaja koji ne mogu opisati rijecima je potpuno ista kao tog trenutka kad sam cula zadnje rijeci voditelja pred kraj emisije...kao da mi danonocno stoji neka kugla u grlu,to stvarno ne mogu opisati,i ta kugla me stalno gusi,gusi i nikako da prestane...ja je molim,ali ona nece...andjeo moj divni...volim te,srecice moja jedina... Te sakam,milo moje!“

Alex123i:«Momentalno sum vo Amerika, ucam tuka. Ziveam so mojata tetka i nejzinata familija a moite se vo Makedonija.Tuka sum 4 meseci.Kobnoto utro koga mi zadzvoni alarmot od mojot mobilen telefon... i prvoto sto go vidov bese sms porakata vo koja pisuvase: "Alex da ti kazam sega, se slucilo sabajleto kaj 6 satot, menadzerkata e samo povredena, a Tose... Alex da bese tuka mnogu silno ke te gusnev!", ne

73

sum sigurna dali tocno ja citirav celata poraka koja sto mi ja pusti mojata najdobra drugarka Ane, no toa bese vo glavno. Totalno zbuneta! Uste nerasoneta! Se sokirav! Neznaev dali uste spijam, bese tocno 6 nautro! ja iskluciv taa poraka i zabelezav deka imam uste 8 neprocitani! Procitav druga, pisuvase samo: Tose umre! Pomisliv samoo... Gospode te nolam da ne e vistina! Solzite pocnaa da tecat! Racete mi se trsea! Neznaev sto mi se slucuva! Za mig se izgubiv! Posakav da sum tamu, vo Makedonija, so najbliskite! Go pustiv kompijuterot i nabrzina proveriv na http://www.mmm.com! Samo ja potvrdija vesta so nekolku dopolnitelni informacii. Si pomisliv moram da odam na uciliste, no kako? So placenje vlegov vo sobata na mojata tetka. Taa samo me pogledna. Se isplasi koga me vide rasplacena, rastreperena. Nemozev ni da i objasnam zosto placam. Nemozev ni negovoto ime da go izgovoram. Pomisli taa na najlosoto za moite! Koga i kazav se rasplaci i taa. Mi pomogna da se spremam za nauciliste, mi kaza utesitelni zborovi... no ne vredese. Nisto ne pomagase! Znaete? Uste se molev da ne e vistina, makar i da e tesko povreden samo da ne e mrtov! Placev! Placev celiot den! Se cudea lugeto, sakaa da pomognat, prasuvaa so se slucilo, zaludno! nisto ne vredese! Gi procitav site tekstovi povrzani za toa. Srceto mi se kinese! Srceto mi se rasparcuvase! Solzite ne zapiraa! Ne mozev ni da go slusam negoviot glas. Me bolese i uste poveke me rastazuvase sekoj zbor sekoj stih...Vo glavata mi se povtoruvaa samo prasanjata: Zosto Gospode? Zosto TOJ? Zosto naseto Tosence? Zosto najdobriot covek na planetata??? ZOSTOOO?A kolku bese samo dobar, celiot poln so ljubov! SAmo toj pogled... Site sredbi so nego mi go prodolzuvaa zivotot! kolku samo bese ednostaven! A bese dzvezda! I toa najbleskava od site, bidejki bleskase so nasmevka!»

From_Slovenija:»Čula sam kad sam bila u školi.Rekli su mi dečki a jim nisam verovala i počeli smo se svađati i nakon toga ne profesor prekinuo i počeli smo z nastavom.Nakon nastave izašla sam iz razreda i rekla mi je prijateljica, da je oše stvarno poginuo jer je u njenom razredu jedna devojka mnogo plakala jer ga je poznala i mnogo ji je značio.Nisam o tome više razmišljala, jer nisam bila neki fan. Ono poznala sam 2 pesme i to je bilo to.A kad sam došla kuči upalila sam tv i gledala sve one emisije in memoriam, onda i sahranu, pa išla sam na net, nabavila sve pesme i stvarno zavolela čoveka.2 dana nakon pogibije me je stvarn ono pogodilo, plakala sam svaki put kad sam videla njegov koncert. Najviše su me pogodile izjave običnih ljudi, kad sam videla stare bake kako plaču, pa onda slike iz prostora balkana. Išla sam se upisat u knjigo žalosti na veleposlaništvu u Ljubljani. Puno ljudi je bilo, od starih, mladih, različitih nacij, a svi samo s jednom namerom. Da počaste ovog velikog čoveka, koji je toliko učinio za svet. Stvarno kad sam gledala koncerte, oduševila sam se, kakva je to bila karizma, one oči, angelski glas, ta dobrota ali najviše ona radost do života. To me je ubilo. Od 16.10 ne prođe dan, da ne pomislim na njega, da ne slušam bar jednu njegovu pesmu. Čak i svaki dan na netu zapalim sveču njemu u uspomenu.Napravit ču sve, da se ga ne zaboravi.“

.Maiia°.:“Meni je prijatelj poslao SMS i napisao: "Čuo sam da je Toše poginuo. Iskreno saučešće." Nisam mogla da verujem, bila sam kuči i valjda prvo što sam uradila žurila sam na 24ur.com pogledat dali se je stvarno dogodilo... U suzama sam govorila "Nemoguče, Toše, nisi umro, nisi..." Nisam mu bas vjerovala. A onda šok... Stvarno je pisalo, da je Toše poginuo. Samo sam počela plakati i vikati "Nee...". Brat, koji je bio kuči je došao i upravo tako nije vjerovao

74

da se je to stvarno dogodilo. I njemu je Toše bio super. Ali kao muški nije baš razumjeo zašto plačem i kako težko mi je... Rekao je da moram u školu. I onda sam išla... Celo put sam na autobusu plakala. A u školi smo pisali test iz matematike... Po ovom testu išla sam kuči i samo plakala... I još danas plačem svaki put kad se sječam na tog anđela.»

leki :»Ujutro oko 9 ustala sam i napravila sebi jutarnju kaficu. Sjela i upalila TV. Kako sam mijenjala programe, kao da sam u jednom momentu čula da je neko poginuo. Brzo sam vratila prethodni program, međutim vijest je prošla. Međutim, kako da mi je neko rekao - traži dalje - ja sam tražila po teletextu vijest. Ništa. Nema vijesti. Na kraju otvorim teletext HTV i prvo što sam pročitala bilo je - POGINUO TOŠE PROESKI!!!!!!Tu rečenicu sam tako izgovorila da se moja mama koja je bila u kuhinji uplašila i dotrčala do sobe da vidi šta se desilo. Naravno, u prvom momentu bila je nevjerica, pa to se ne može njemu desiti, ne nije on tako šta zaslužio. A onda, vijest za viješću, na svim medijima Cijeli dan sam mislila samo o nesreći. Svi oko mene pričaju samo o Tošetu. Svi plaču. Taj dan sam se osjećala kao da sam u nekom nestvarnom filmu, sva dešavanja posmatram sa strane, i samo jedva čekam da se sve završim pa da nastavim živjeti kao do tada. Ali ne. U tom filmu sam ja i bili su to stvarni događaji.I mrzim utorak i mrzim broj 16 i mrzim oktobar i mrzim tu cestu .......................Strašno!!!! Danima sam plakala kad ga vidim na TV-u ili čitam poruke koje su svakodnevno išle na TV-u. U mojoj kući su se samo pratile vijesti vezane za Tošeta. Nema dana da ga se ne sjetim. U autu su samo njegovi CD-ovi.I tako će i biti, dok me bude. Do vidjenja, dragi, do vidjenja,ti mi, prijatelju, bjese sve,rastanak bez naseg htjenjaobecava i sastanak, zar ne?Volim te Toshe»

dincha:»Ja sam bila na busu i vozila se kuci kad sam cula jednu djevojku da prica o tome! Prvo sam mislila da se samo sali, a onda me nazvala drugarica sa kojom smo uvijek nesto pricale o njemu i slusale njegove pjesme i odmah sam znala sta ce da mi kaze! Onda sam samo gledala kroz prozor i nisam mogla da vjerujem! Nisam htjela da tada pustim suzu, samo sam cekala da sama vidim kakva je istina! A kad sam dosla kuci i procitala na netu sam se totalno razplakala i onda svaki dan samo trazila na netu sve o njemu! Jos uvijek skoro svaki dan trazim o njemu i citam poruke na ovom forumu! I valjda nonstop slusam njegove pjesme! I puno placem! Nikad u zivotu nisam toliko plakala! Kad gledam sve ove snimke i koncerte zaboravim da ga vise nema, jer je tamo tako sretan i nasmijan, i ziv!Tose, hvala na svemu sto si napravio za ovoj svijet!Te sakam!

Dark_lord_of_love:“Ja sam bila u skoli kada je jednom mom drugu stigla poruka od mame u kojoj je pisalo da je Tose Proeski poginuo.Tada mi to sve nije dopiralo do mozga.Nisam bila svesna sta se desava.Samo sam rekla da to mozda nije tacno,ali znala sam da jeste.A onda sam polunesvesno rekla da mi ga je zao i da je dobro pevao.A kada sam dosla kuci posto je vec televizor radio primetila sam vesti i slike slupanog automobila.Da budem iskren ja ga pre nisam slusala.Tacnije nisam nikom ni davala sansu da mi pusti neku njegovu pesmu.Posto ja stvarno ne volim ove novokomponovane pevace i njihove pesme.(Kao sto kaze Broj 1 iz Alana

75

Forda uzmu par reci i okrenu ih na 36 nacina i dobiju 36 pesama koje su posle hitovi.)Tek kada sam isla na sajam knjiga u Beogradu cula sam par njegovih pesama od brata.Njih sam odmah prebacila u MP4 i nabavila sve njegove pesme(ili bar sam tada mislila da su sve fali mi Poljsko Cvece)U toku povratka slusala sam samo njega.Jedinu pesmu koju sam pre toga znala bila je Cija si,i moram da priznam da mi se uvek svidjala ta pesma.Brzo sam naucila sve njegove pesme u svim verzijama,i na svakom jeziku na kom ih je otpevao.Onda je sve pocelo da mi dopire do mozga.Nisam mogla da verujem da je rako brzo proslo vreme od te 2003 godine kada sam prvi put cula za njega u izvodjenju upravo pesme Cija si na Beoviziji.Pocela sam da tragam po netu za njegovim slikama pojedinim pesmama,spotovima.Malo sam toga nasla.Jos uvek pokusavam da nabavim njegove spotove a ne zanam ni koliko ih uopste ima.Onda sam pocela da sakupljam isecke i clanke iz raznih casopisa,da kupujem casopise na koje do tada nisam ni pomisljala samo da bih nasla neki clanak o njemu.Prelistala sam sve stare casopise da bih povadila sve postere i clanke o njemu.Sada to sve cuvam u jednoj fascikli i stalno se pitam gde bih jos mogla da nabavim nesto novo.Onda je sledilo plakanje,a ja inace vredim za osobu kod koje ce pre kamen da pusti suze nego ja,gledanje starih snimaka iz emisija na netu,......Ne znam vise ni sama sta sve nisam radila da bih nasla nesto novo o njemu.I evo me sada ovde,sedim i pricam sa ljudima koji su tako slicni meni a opet tako razliciti.Nikada necu zaboraviti taj dan. Zivot je za one koji osecaju tragedija,a za one koji misle komedija.“

Chrysalide: “Bila sam u skoli. Kako inace nasi gimnazijalci vole da zbijaju neslane sale,umro ovaj umro onaj, i da pustaju u javnost svakave izmisljotine, kad mi je prislo par drugarica i reklo mi da pola skole place jer je poginuo Tose Proeski, samo sam odmahnula rukom i rekla im da se ne sale s tim stvarima. Ali sam se onda sjetila kako sam se tog jutra naglo probudila,kao da mi je neko viknuo na uvo, a nista prethodno nisam sanjala. Probudila sam se prije nego sto mi je alarm zvonio, mozda je moglo biti negdje taman oko 6 i po... Zvala sam majku koja je bila kod kuce, i ona mi je potvrdila... Noge su mi se bile odsjekle, nije mi dopiralo do mozga da ga nema vise... Suze da ne pominjem, da ne pominjem da sam rasplakala cijelo odjeljenje na sred casa matematike... Samo sam se pitala kako je to moguce, zasto on... Uzasno mi je bilo, sve dok nisam shvatila jedno, a to je da on ne bi volio da placemo zbog njegove smrti, vec da se sjecamo svega sto je uradio za zivota, da se sjecamo njega i da ga ne zaboravimo...»

Ima li dan za nas:“Digla sam se i u polusnu otac me zovnija bile su vijesti ja san samo odmahnula rukon i rekla ma dajjj ti i vijesti.... Opet me zovnija i reka poginija je Toše... Dotrcala san i stajala ispred tv-a i nisan virovala mislila san da je to sve neka sala da se sale na vijestima... Zbunjena sam napustila kucu i zbunjena san krenula u skolu i svi oko mene pricaju o tome ali ja sutim i zbunjeno gledan samo koji put kazen ne virujen ma nemoguce... Nista mi nije dolazilo do glave i danas se pitan i cudin svojoj reakciji... Navecer kad san dosla doma i dalje uvjerena san bila da je sve to laz lezala san u krevetu i gledala opet vijesti i tad je krenila Igra bez granica koju mi je pustija brat na kompu... Tog trenutka kad je pocela kao da mi je doprlo do glave da u biti je to okrutna istina suze su krenule.. nakon tog dana nakon te veceri nakon Igre bez granica sve mi je postalo tako besmisleno... pala san u tesku depresiju to je mojim prijateljima bilo neprihvatiljivo jer san uvik bila vesela optimistična kad god bi neko bija tuzan ja bi ga razveselila nisan tila da ljudi oko mene pate nisan prihvacala tugu... ali nakon tog dana sve se prominilo meni niko vise nije moga pomoc povukla san se u sebe i kad bi bila u skoli mp3 bi mi bija u usima nikog nebi slusala na kavu kad bi prislino dosla kad bi me doslovno izvukli iz kuce samo bi sidila i gledala kroz prozor u nebo... mnogo stvari se

76

prominilo u mom zivotu nakon tog prokletog dana i svatila san neke stvari i zbog toga san do neba zahvalna nasem andelu prominija je neka moja uvjerenja ucinija me boljon osobom shvatila san prave vrijednosti u zivotu.... Zbog toga cu mu biti vjecno zahvlana On ce zauvijek biti posebna osoba za mene i u mom srcu posjeduje posebno mjesto koje niko nikada nece moci izbrisati nije puno ali sam mu ga predala zauvijek... i veoma san zahvalna ovom forumu ovoj velikoj obitelji koja mi je puno pomogla da izaden iz te velike depresije da vi ste za to zasluzni.. da ova bol tuga i praznina je i dalje tu ali ipak ste mi pomogli da mi se bar povremeno vrati osmjeh na lice…“

angel.tose:“Nikada neću zaboraviti taj dan i taj trenutak kada sam saznala.Sjedila sam sa sestrom za stolom, doručkovale smo i pile kavu. Gledamo nešto na TV-u i smijemo se. 9:19 dobivam poruku od prijateljice: ''Jesi čula da je poginuo Toše Proeski'' Sestra i ja i dalje se smijemo, gledam u poruku i ne mogu vjerovati. Sigurno se šali. Prestajemo se smijati, jer tko bi se šalio s takvim stvrima. I dalje ne vjerujemo. Prebacujemo na hrvatske programe (gledale smo nešto na njemačkom) i gledamo teletekst. ŠOK! NE MOŽE BITI! Prebacujemo s programa na program i provjeravamo teletekst. Ne vjerujemo...u početku ni jedna suza samo šok... Čitam poginu je oko 6:25. Sjetim se kako sam se probudila u 6:23. Inače se nikada ne budim i ne ustajem kad baš ne moram. Tada ni u najgoroj noćnoj mori nisam mogla zamisliti što se u tim trenucima događalo... Ne sjećam se ni kako sam došla do faks ni šta se taj dan sve događalo.Jednostavno sam se našla tamo,ali moje misli bile su na potpuno drugom mjestu. Samo sam molila Boga da me nitko od profesora ne prozove i nešto pita jer ja nisam imala pojma što radimo. Gdje god da se okrenem svi samo pričaju otome, a čuo se i pikoji grozan komentar kojeg ne želim spominjati. Ne mogu to više slušati. Srećem sestru na faksu i zajedno plačemo. Nas dvije i jedna od naših najboljih prijateljica zajedno se vraćamo dom. Pričati ili ne pričati? Vjerovati ili ne vjerovati? Jedno pitanje stalno se vraća ZAŠTO. Ne mogu više gledati sve one priloge na TV-u. Gledam i ne vjerujem. Sestra i ja plečemo... Od tog dana ne prestajemo...»

crna333tp:»ovaj tekst sam napisala tjedan dana nakon sto je andeo zatvorio oci....to sam napisala na svom blogu...pa sam samo kopirala....nadam se da nije problem...ako je recite budem promijenila.....svi znate što se dogodilo prije tjedan dana,točnije u utorak. S ovog svijeta, u novi , lijepši, s puno više ljubavi i mira otišao je meni osobno, a vjerujem i mnogima najdraži pjevač, osoba koja je mnogo toga napravila za svoj narod, svoju domovinu, za cijeli balkan, ali i za cijeli svijet.Čovjek kojemu mjesto nije bilo na ovom svijetu.bio je prevelik, predobar, uvijek nasmijan...ma nema riječi koje bi ga mogle opisat.Njegovo ime je inače Todor Toše Proeski.Todor u prijevodu znaći Božji dar što je on definnitivno bio ovoj Zemlji.

Nikada neću zaboravit trenutak kada mi je sestra javila da je on poginuo.kada sam čula te odvratne riječi. " jesi čula, Toše je poginuo" odvratno.taj osjećaj, tu bol koju sam osjetila taj tren.mislim da je tog trena moje srce prestalo kucati na par sekundi.u sebi sam ponavljala Bože, molim te da to nije istina, molim Te.ali ništa nisu mogle promijeniti moje molitve.Poklopila sam slušalicu sestri i briznula u plač. plakala sam puna dva sata,nisam mogla disati, samo sam plakala i plakala.

77

zvala sam svoje curke, plakala im na slušalicu. ma toliko odvratan je bio taj dan, nije bio užasan nego odvratan.izgubila sam mali komadić svog srca, svoje duše, taj mali komadić u srcu pripadao je njemu, obožavala sam ga, toliko mi je prirastao srcu svojom dobrotom, humanošću, svojom duševnom ljepotom.tog odvratnog dana u školi sam bila tijelom, a duhom daleko, daleko s njim u mislima.plakala sam i onda kad suza više nije bilo.nisam imala hrabrosti pogledat njegovu sliku, čut njegov glas. umirala sam iznutra.osjećala sa samo bol i bol.znam što sam radila i kako sam se osjećala u utorak i srijeduu, al ljudi moji mene su ta dva dana toliko uništila, da se ja ne sijećam ostatka tjedna,sjećam se samo petka kad smo sjedile u hamletu i nedjelje kad sam otišla na misu.ni danas , skoro tjedan i pol nakon tog događaja, ja ne mogu prihvatit da ga nema, da više nikad neću imat prliku otić do nega, uhavtit ga za ruku i molit ga za jednu fotku.kad god pogledam svoju sliku s njim, sjetim se kako ga je menadžerica vukla za ruku i nije mu dopuštala da se slika samnom.a on je onim svojim ljepim smeđim očima pogledao mene, dok sam ja skoro na koljenima molila tu Ljiljanu da mi dozvoli samo jednu fotku.on me primio oko struka,a ja od uzbuđenja nisam znala kud sam stavila svoju ruku,slikali smo se. on mi se zahvalio, i ja njemu.a zatim se sagnuo prema meni i poljubio me u obraz.taj osjećaj sreće nemogu opisat.umirala sam od sreće.to znaju moje curke.a eto sad nakon mjesec dana, ja umirem od boli i tuge.neprihvaćam da ga nema, gledam sve te silne slike na kompu na net, koliko je života bilo u njemu.toliko radosti, toliko želja je imao, a eto nijedna mu se neće ostvariti.

pišem vam ovaj post, bez ikakvog reda,zato što je u meni toliko emocija.mogla bih neprestano ponavljati, nije fer, nije fer, zašto baš on, zar je to istina.

ja znam, da neki ove moje osjećaje ne razumiju, nekima su čak i smješni, al ja ih kužim, svatko ima svoje srce, svoju glavu i svoju dušu, i svatko drugačije prihvati neku vijest.neki su ovo prihvatila, kao O BOŽE MILI, VELIKA STVAR, KOLIKO LJUDI TAKO POGINE.i ja se s tim slažem, i žao mi je za svakog čovjeka,al Toše, je za mene bio poseban, i još uvijek je poseban, i živjet će zuvijek u mom srcu.njegove pjesme i njegov glas dizale su me kad sam pala u depru,pjevala sam njegove pjesme toliko sretna, i učila sam ih sve da bi mogla na koncertu pjevat sve pjesmeiz sveg glasa.al Bog je odlučio uzet ga k sebi.sad samo znam da većinu njegovih pjesamaviše neću moć pjevati na isti način, niti lušati. na svaku pjesmu s novog albuma grene jedna suza, i osjetim onaj strašan teret, onu bol na srcu.užas.evo i sad mi se plače. a više nemam snage plakat.svakog dana navečer plaćem,padnem u neku depru.bol koju nosim u sebi razumije samo Bog, jer ja ju također ne razumijem, svakog časa samo čekam kad će mi puknut po pola.

Molim Boga da mi da snage da pređem preko svega,i da krenem dalje, ali nemogu.još kad si pomislim kako je meni teško, ne želim si ni zamišljat osjećaje koji su sad u njegovim roditeljima, prijalteljima, onoj njegovoj curi andrijani koja je živjela s njim i planirala obitelj. GROZNO, GROZNO, ODVRATNO I JEDNOSTAVNO ODVRATNO,

nemam više snage danas pisat niti išta, ne mogu niti slike stavit, jel mi je to sad trenutno bolno gledat, bolno mi je gledat njegove slike.“

Milka:»BILA SAM DOMA.MAMA ME JE NAZVALA PLAČUĆI !!! DA JE POGINUO TOSE .

78

NISAM VJEROVALA BILA SAM U ŠOKU !! KADA SAM VIDJELA NA TV-U DA PUŠTAJU IGRU BEZ GRANICA BEZ NJEGOVA LIKA . BILO JE STAŠNO , A TEK RIJEĆI PJESME . POČELA SAM PLAKAT KO LJUTA GODINA . TAKO MLAD !!! ZASTO ??? ON'?? TAKO DOBAR , ZGODAN ?? JOŠ UVIJEK PITAM SE ZASTO BOG UZIMA TAKO DOBRE LJUDE. BIO JE PRAVI ANĐEO ??SAD PLAČEM DOK PISEM OVO , SRCE ME BOLI OD TUGE.»

jovana2991:»Tog jutra ustala sam negde oko 10h, malo smo kasnije išli u školu. Brzo sam se spremila, nisam ni palila televizor, ništa, krenula sam da se sretnem d ruštvom, pa u školu. Kad, drug mi kaže, poginuo Toše Proeski. Nasmejala sam se, mislila sam da se šale. I tako ceo dan u školi, smejala sam se svima ko bi mi rekao da je Toše poginuo. Nisam verovala zato što su se jednom na MTV ADRIA našalalil da je Britni Spirs izvršila samoubistvo, što uopšte nije bilo tačno, tako da sam mislila da je i ovo samo još jedna njihova glupa šala. Inače, ja imam običaj da kupim novine kad god pođem u školu ili da bar pogledam najnovije vesti na mobilnom, ali toga dana ništa. Nije mi čak prošlo kroz glavu ni da pogledam vesti na mobilnom, smejala sam se ceo dan, misleći da je šala, jednostavno, nisam verovala. Tek kad sam se iz škole vratila kući, prošlo mi je kroz glavu da pogledam vesti na telefonu. A tamo... Ta strašna, užasna vest. Nisam mogla da poverujem! Brzo sam upalila televizor, panično prelistavala programe, na svakom je bilo isto: poginuo Toše Proeski! Sreća što tada kod kuće nije bilo nikoga, jer sam počela da vrištim od bola i neverice. Ovo nije moguće, vrištala sam i plakala u glas. Bože, zašto, pitala sam se, a nikakav odgovor nije dolazio. Uveče sam gledala televizor do kasno u noć, slušala njegove pesme, nisam mogla da zaspim od šoka i tuge. Tako je i danas. Uvek, pre spavanja, slušam njegovu muziku i otplačem jednu partiju...»

nejra:»Jos jedno jesenje jutro je svanulo i zvoni sat, sedam je sati i znam da moram ustati. Kao i svakog jutra mrzim taj sat i skolu i jesen. Tesko, jako tesko ustajem i polako se pocinjem spremati za skolu...Na putu do skole opet ista standardna prica, ko je i koliko ucio. To mi vec postaje jako dosadno, ali nisam raspolozena ni za druge teme pa samo klimam glavom i govorim: „Ne nisam nista ucila“....Jos uvijek onako snena s Bog zna kako stavljenom maskarom nastavljam put do skole, zima je, magla i ja opet po starom obicaju proklinjem prvu smjenu. Da, uistinu je to jutro bilo isto kao i svako drugo...Po dolasku u skolu jezim se od same pomisli na hemiju i na bezbroj stepenica do treceg sprata. I opet, kao po nekom starom uhodanom sablonu dok se penjem stepenicama razgovaram s prijateljima o toj beskonacnosti - trecem spratu...8:00 sati ujutro, pocinje cas hemije i opet stara prica. I dok se profesorica muci da nesto objasni vise od 2/3 razreda spava! Konacno, kao svjetlo na kraju tunela 8:45, zvoni! Odlazimo, i dalje onako sneni, na dvocas bosanskog...Tamo profesorica nadljudskim naporima pokusava da probudi uspavani dio razreda, a smiri previse razbudjeni dio. Opet, nista novo, ista svakodnevnica...Napokon u 10: 25 oglasava se zvono i skoro svi kao pusteni s lanca izlijecu iz skole...Ponavljam: nista novo!! I onda dolazi cas geografije gdje je sve pocelo...Moj drug iz razreda mi govori : „Poginuo je Tose Proeski!!“ A ja? Ja mu naravno ne vjerujem, ipak je to najveci folirant u razredu...Svima on to govori, ali niko ama bas niko mu ne vjeruje. A onda opet zvoni i izlazimo iz kabineta geografije i odjednom BUM!! Uplakana lica na sve strane, negdje u daljini se cuje „Igra bez granica“ i tada sve shvatam. Tose je zaista poginuo!! Skamenila sam se, lice odjednom izgubilo boju, pospanost je nestala, sve je nestalo...Ali i tada u tom trenutku moja podsvijest mi govori: „Ne to nije istina, on je sigurno samo malo povrijedjen.“ I ja to prihvatam, ne vjerujem da je poginuo, jer ta rijec mi se cini

79

potpuno besmisleno u ovom slucaju...I tako prodju svi casovi toga dana, a ja i dalje vjerujem da je on samo povrijedjen. Dolazim kuci, ostavljam stvari, raspremam se i palim televiziju...I tada nastaje apsolutni sok: na svim kanalima se pustaju Tosine pjesme i ispod pise „In memoriam“, pojedini kanali govore o uzrocima nesrece...A ja ? Ja ne znam za sebe, sjedim na kaucu i blijedo zurim u ekran. Milijarde misli mi prolaze kroz glavu. Suze se kotrljaju niz lice, proklinjem utorak i u tom trenutku prolazi mi kroz glavu misao da on ide mojoj mami i zamisljam njeno presretno lice kada ga ugleda. Oduvijek ga je voljela i govorila da ima nesto posebno u vezi njega...Zamisljam ih gore zajedno kako su sretni i onda neka neopisiva bol mi prodobe grud, u trenu pojavise mi se slike njegovih roditelja pred ocima. Bol. Bol. Bol...Pitam se da li ja ovo sanjam, uzalud se stipam i pokusavam da to ne osjetim. U tom trenu moj svijet se ponovo srusio...A toliko sam se trudila da ga obnovim, da stvorim neki novi jaci svijet i bila sam na putu do uspjeha...i onda sve je opet nestalo.. Pitam se sta ce biti sljedece godine, jer vec postaje tradicija da mi se svake godine u jesen srusi svijet...Odlazim u svoju sobu, pustam Tosine pjesme i placem. U tisini, bolesnoj tisini obuzima me san. Zaspala sam slusajuci njegove pjesme, ni sama ne znam kako. Nakon otprilike dva sata budim se i prva pomisao mi je bila kako grozan san...Odlazim u dnevnu sobu i ugledam nesretna lica...Gledaju me istim onim ocima, istim pogledom, taj pogled mi govori drzi se, budi jaka sve je to zivot, oj Boze koliko mrzim taj pogled...Shvatam da nisam nista sanjala, opet se lomim, suze teku, i opet onaj prokleti osjecaj praznine. Tisina. Blijedi pogledi mojih ukucana zadrzavaju se na mom licu. I dalje vlada tisina...Odjednom, kao namjerno da me jos dotuce i slomi svaku nadu i zelju u meni, na televiziji pocinje pjesma „Boze brani je od zla“. Vracam se u sobu, odlazim na msn i tamo u svim nickovima stoji : „Tose R.I.P“...Jos sam u soku, ne vjerujem da se ovo sve desava. Ne, ne to nije moguce - opet ta prokleta podsvjest. Oko 12 sati lijezem, ali spavati ne mogu, samo jedna misao mi je u glavi...Molim Boga da ovo nije istina. I kao najveca naivcina zaspim cvrsto vjerujuci da ce Tose biti ziv kada se probudim. I probudila sam se. Ujutro opet u 7 sati ustajem, opet onaj isti sat zvoni i na tren sve se cini da se tragedija nije ni desila, ali to je bio samo tren. Koracam ulicom, a na sve strane casopisi i na naslovnim stranama Tose. Cak i podsvijest se polako predaje, cak i ona shvata da vise nema nade i njoj su snovi unisteni. Opet me muci ona ista misao, njegovi roditelji...Na nastavi malo je reci da nisam znala sta se desava. Vracam se kuci i u trenu kada prelazim prag na televiziji pocinje prenos Tosinog pogreba. Odmah sjedam u fotelju i opet one suze, stare suze izdajnice. Gledam njegove roditelje, sestru, djevojku, prijatelje i vracaju mi se sve one slike od prosle godine. Svi najtuzniji trenutci mog zivota. Borim se sa bolom, ali osjecam da gubim. Nakon sat vremena prijenos je zavrsen, jedan mladi zivot se juce ugasio i sa sobom ponio i veliki dio mog zivota. Pocinjem se tresti, cijelo mi tijelo drhti, dobijam temperaturu i nana mi govori da idem malo odspavati. Poslusala sam je, opet sam mislila da sa novim budjenjem nestaju problemi. I istina drhtavica je nestala, temperatura spala ali bol je ostala. Ta prokleta, neizdrziva bol, ta ogromna praznina i to osjecanje samoce, da potpuno isto kao i prije godinu dana. Ostatak dana provodim u svojoj sobi i kada su se svjetla pogasila i ukucani zaspali opet nadolaze suze, opet razmisljam o mami i Tosetu i njihovoj nebeskoj sreci. Ali koliko god su oni sretni gore sa svim dobrim dusama toliko i jos mnogo vise sam ja nesretna. Ne, ne nesretna to nije prava rijec, prava rijec za ovaj osjecaj ne postoji. Prolaze mi kroz glavu slike na kojima mama pjevusi Tosine pjesme, na kojima je nasmijana i sretna. Oduvijek je govorila da on ima nesto posebno, da ima ljubavi u sebi dovoljno za cijeli svijet . Suze mi opet kvase oci i opet dolazi drhtavica ali ovaj put ne odlazim spavati, ostajem plakati. Do 4 sata ujutro sam plakala i tuga me lomila, ni sama ne znam kako sam zaspala. Ujutro ustajem sva otecena i opet prvo sto susrecem je onaj pogled, tatin pogled...Znam, osjecam da ga moja bol boli. Osjecam to i vidim u njegovim ocima, a on opet glumi hladnu osobu. Nijednu rijec ne izusti, skrece pogled i odlazi. Taj dan, taj cijeli cetvrtak sam preplakala i nije

80

me bilo briga ni za nastavu ni za profesore, ali srecom nailazim na njihovo potpuno razumijevanje.Opet ostajem budna do 4-5 ujutro, opet placuci. Sama u tisini svoje sobe. Tisina. Bol. Tuga i jad... Smrt. Mnogo razmisljam o smrti i toj neopisivoj sreci kad me Bog konacno pozove sebi. Molim Ga da me uzme sto prije, nadam se da sam zasluzila to...Razmisljam o ponovnom sustretu s mamom, dedama, tetkom, Arnesom, Murisom i naravno o konacnom susretu s Tosetom, Mirzom i svim ljudima koje nisam stigla ni upoznati, a clanovi su moje porodice...Sve ovo me u ovom trenutku bola cini sretnom i bar na trenutak vraca osmijeh na lice. Ali opet me bol vraca natrag na Zemlju, a tako bih voljela biti gore...Od Tosine pogibje proslo je mjesec dana, a ja se osjecam sve gore i gore...Svaku noc provodim placuci, ujutro ustajem s nadom da je to moj zadnji dan. Ali taj zadnji dan nikako da dodje. Citam mnoge pjesme posvecene Tosetu i na svaki stih zaplacem, pokusavam da i ja napisem pjesmu ali ne mogu, boli, previse boli....U toj boli pokusavam sama sebe tjesiti i govorim sebi : „Pa sta ti je, imala si i gorih stvari, gorih dogadjaja!“ Ali to me ne tjesi, samo me jos vise slama. Pokusavam biti jaka, pokusavam tjesiti druge i davati im nadu. I njima uvijek uspjevam vratiti nadu, a sebi ne mogu...Moja nada je nestala davno, moje zelje iscezle i svaka moja rijec koju drugima pruzam kao utjehu zvuci tako prazno, tako neiskreno...Danas je mjesec dana, mjesec dana od pogibje najboljeg covjeka koji je ikada postojao, danas sam isla zapaliti svijecu...O koliko boli vidjeti njegove slike i slusati njegove pjesme, a znati da nam nece vise nikada pokloniti onaj svoj predivni osmjeh, da njegove prelijepe okice nikada vise nece onako zasjati. Ne mogu i ne zelim da shvatim i da se pomirim sa tim da ga vise nema, i ne mogu da kazem sudbina je bila takva, to mu je bilo sudjeno...Kazu Bog je veliki, ako je veliki zasto onda uzima najbolje? Zasto nam oduzima nadu u bolje sutra? Imam toliko pitanja, da mi je barem jedan, samo jedan jedini odgovor...Tuzna sam, nikada nisam ni pomislila da moze ovako da boli smrt sobe koju nisam licno poznavala. Smrt, o kako grozno zvuci ta rijec. Kako je prepuna bola, neizdrzivog bola. Svi govore da ce me ovaj osjecaj proci, a ja znam da nece jer nesto sto ovako jako boli nikada ne prodje. Svi me smatraju balavicom od 16 godina koja place jer je bila zaljubljena u Toseta, ali to jednostavno nije istina, ja njega nikada nisam gledala kao neku svoju nemogucu ljubav, on je oduvijek za mene bio obican covjek, pjevac cije sam pjesme jako voljela.Ali ako biti balavica znaci imati osjecaje i zaliti za nekim ko je vrijedan zaljenja onda sam balavica i ponosna sam na to jer je on to zasluzio.Iako me tuga slama i ne prodje noc da ne placem barem dva sata nije mi zao jer sam shvatila koliki je on covjek bio. Kako je bio plemenit i dobar. Sada zaista imam idola i ponosna sam na njega i volim ga, volim ga kao starijeg brata, kao najboljeg prijatelja...Andjele, lijepo mi nankaj...Ja cu da te volim zauvijek...»

senci01:»Utorak je.Kada slusate price starijih ljudi kazu da je taj dan baksuzan..Govore ne valja se kupati,sjeci nokte,nemoj nista zapocinjati a i sto si nekad zapoceo nemoj utorkom zavrsavati..Kazu ne valja putovati...Ustao sam oko 8 sati ujutro da ucim geografiju ,taj dan sam trebao odgovarati.U 9 sati sam upalio radio da se malo odmorim od ucenja....kamo srece da ga nisam ni upalio.....da ne cujem tu vijest...Radio-voditeljica najavljuje vijesti…Ne volim da slusam vijesti tako da sam ustao iz kreveta I krenuo da ugasim radio..Prva vijet koja je bila jutros na vijestima je to da je Tose poginuo.Kada sam cuo tu vijest,nisam odmah povjerovao jer u zadnje vrijeme su mnogi ljudi izmisljali smrt nekog pjevaca ili pjevacice sve sa jednim ciljem da im uniste karijeru..Odmah sam otisao na internet I trazio demant te vijesti kao I ostali koji su u tom trenutku bili na internetu.Nazalost nasli smo damo potvrdu te vijesti…Na svim internet stranicama,blogovima glavni naslov je bio ²Tose Proeski jutros oko 6 sati I 20 minuta poginuo je u nesreci kod Nove Gradiske²….Nisam mogao vjerovati…Ljudi na internetu pisu o

81

njemu.njegovoj dobroti ,dok su drugi u nevjerici I pisu zasto bas njega Bog uze sebi…Sjecam se jednog naslova koji kaze²Veliki ljudi umiru mladi,zauvijek ces biti u nasim srcima².Vec je 11 sati ujutro,radio I TV stanice pricaju samo o njemu,na radiju se pustaju njegove pjesme a na Tv se pustaju snimci njegovih koncerata.Svi su skrhani.I oni koji ga nisu znali placu a kako li je onima sto su ga poznavali…..njegovim roditeljima I sestri….Ljudi razmjenjuju sms poruke obavjestavaju jedan drugog o smrti Toseta….Moram u skolu….U skoli smo slusali njegove pjesme,sa nastavnicima pricali o njemu I njegovoj dobroti,iz casti prema njemu smo prekinuli rad I odali mu zadnju pocast minutu sutnje…Neki ucenici su plakali I govorili da to nije fer,zasto bas on?….Kada sam dosao kuci odmah sam otisoa na internet I citao tekstove o njemu..Jedan tekst mi se urezao u pamcenju , napisao ga je jedan momak….²Stvorio si "ILUZIJU" od koje imamo "NESANICU". Cijeli Balkan se pretvorio u "SOBU ZA TUGU". "PRATIMO TE" dok ides "JEDAN STEPENIK VISE". Sa sobom odnosis nam "POLA DUSE, POLA SRCA" i ostavljas nas "LEDENE". Zaboraviti te necemo "NIKADA", jer "VEZAO SI NAS ZA SEBE". Uzalud " GO MOLAM NEBOTO DA MI TE VRATI", jer tebi je mjesto kraj "ZVIJEZDE SJEVERNJACE". Volimo te Tose Proeski, pocivaj u miru, i neka ti je laka crna makedonska zemlja, a Bog neka te cuva i neka ti podari mir i vjecnu slavu.²Mnogima od tog dana je poljuljana vjera u Boga,iako svi znamo da je Tose bio jedan veliki vjernik…..Vec je ponoc,prva noc odkako je on nas zauvijek napustio.Spremam se I sa svojim drustvom idem u grad,tamo se pale svijece I odaje se zadnja pocast Tosetu…Ljudi su stajali I jos su bili u nevjerici…Kada su pustili njegovu pjesmu ²Poljsko cvijece nek me mladog prekrije,nek mi dusu ljube oblacii kad me neces ti²,djevojke su pocele da placu ,a muskarci su spustali pogled.Zapalili smo svijece I otisli kucama…BIO SI PREDOBAR ZA OVAJ SVIJET,TAKAV SE COVJEK RADJA SAMO JEDNOM U CITAVOM SVIJETU, IAKO NEKI LJUDI NISU ZNALI STA SU IMALI BOG JESTE I UZEO TE SEBI..NIKADA VISE TVOG OSMIJEHA,TVOJE PLEMENITOSTI,SVIJET TUGUJE.NISI SA NAMA FIZICKI ALI SI SA NAMA U SRCIMA,TU CES ZAUVIJEK OSTATI….NEKA TI BUDE LIJEPO NA ONOME SVIJETU KADA VEC NISI OVDJE…NEKA TI JE LAKA CRNA MAKEDONSKA ZEMLJA….“

Moonlight:»Cure moje, niste jedine, zaista se nešto čudno događa. Nikad nitko nije izazvao ovakvu bujicu osjećaja u meni kao Toše, a nisam ga uopće poznavala, nikad nisam bila na nijednom koncertu. Znala sam da ima izvanredan glas i da je momak vrlo drag (inače ga u Hrvatskoj ne bi ljudi tako prihvatili) - ali o njemu praktički ništa nisam znala...bilo mi je čak zlo od toga koliko se "Srce nije kamen" stalno vrtjela, a njegova ovoljetna frizura i kompletni styling su me bacali u očaj. Nisam tinejdžerka, ne ludim baš za pop-zvijezdama. I da ne vidim da se i mnoge druge inače normalne žene, majke, supruge.. sada jednako osjećaju kao i ja, otišla bih pravac kod psihijatra, majke mi. Ali ovo nije stvar za psihijatra. Činjenica je da Toše nakon svoje smrti dotiče i mijenja srca mnogo više ljudi, nego za svog života. Slučajno? Toše je znao da ima misiju, i u čemu se ona sastoji. Isticao je često kako mu je ona važnija od karijere, uspjeha, slave, života. Njegov talent je bio samo u službi te misije. A ona očito još nije završila. Veliki požar je zapalila ta jedna jedina baklja ljubavi. Svaki njegov audio i video-zapis i nakon njegovog odlaska dira ljude duboko u njihovo biće, i pali taj isti plamen.

Kako je mene dotaknuo? Ispričat ću vam, da ne mislite da ste lude, jer i ovo što se meni događa je totalno ludilo.

82

Dan prije Tošine nesreće probudila sam se i osjetila u svom duhu snažnu poruku o nadolazećoj smrti. Jednostavno sam ZNALA da dolazi smrt i to brzo, u pitanju je taj dan ili sutrašnji. Samo - mislila sam da dolazi po mene! Enivej, kao vjernik koji zaista voli Boga, nisam se uopće uzrujavala. To iskustvo me ionako čeka prije ili kasnije. Mogu samo malo ranije doći u nebo, i to je sve. Sama sam, bez djece, nema nikoga da pati za mnom - tako je i ste strane sve ok.

Idućeg jutra u 8 sati ujutro kupovala sam najlonke u dućanu, kad se preko zvučnika začula VIJEST. Moja reakcija me je malo iznenadila - kao da mi je netko zabio nož u srce...odakle te emocije? Nisam uopće mogla prihvatiti to što se dogodilo. Bilo mi je to čudno, ali još čudnije je da mi je još iste noći Toše ušetao u san (inače nikad ništa ne sanjam). Drage moje, vjerovali ili ne, to nije bio običan san, to je bio SUSRET! Ukratko, nikada se u prisustvu nijednog čovjeka nisam tako osjećala, tako potpuno sigurno, ispunjeno, prihvaćeno, opušteno i voljeno kao tada, u prisustvu tog anđela. Taj kratki “san” je ostavio tako snažan pečat na mojoj duši da punih šest dana nisam bila u stanju niti jednog zalogaja staviti u usta, a ogromna bol i ljubav počela je od tog dana lomiti moje srce u komadiće. Pošla sam na internet pronaći nešto o tom čudesnom mladiću. Ono što sam saznala je nevjerojatno, ON je nevjerojatan. On je Ljubav utjelovljena. Dođe mi da se poklonim od strahopoštovanja, svjesna da nisam ni 10% čovjeka kakav je on.

Prošlo je više od dva mjeseca. Svaki budan trenutak on je u mojim mislima, ne da se istjerati. Bol još uvijek raste, luduje, divlja, ne znam joj razmjere niti vidim granice...rijeke suza sam isplakala. Nigdje ne idem, nikoga ne viđam, najsretnija sam sama. Svako malo dobijem "napad" I raspadnem se od plača. Ne znam kako dalje. To je jače od mene.

Život je stao. Dolazi najtužniji Božić u mom životu. Kad se samo sjetim da nigdje neće pjevati za Novu godinu . . nikada više. Ne mogu to podnijeti. Nikome ništa ne govorim o Toši, nitko me ne bi razumio, proglasili bi me redikulom, nema smisla.Sretna sam da postoji ovaj forum, tako prepun pozitivne energije, toliko divnih ljudi punih pažljivosti i nježnosti. Kad bi smao znali koliko vam se divim! Da vas bar mogu svih zagrliti…“

kresimir_20:»Spavao sam.Iz sna me oko 6 sati ujutro probudio zvuk padanja nečega na balkonu.Otišao sam tamo vidjeti, no ničega nije bilo.Legao sam se u krevet i oko pola 7 me nazvala djevojka i rekla: "Znaš kaj? Poginuo je Toše Proeski!!" ja ju pitam: "Molim?Kaj?Ne zajebavaj me" ,Onda me 5 minuta kasnije zazvao prijatelj koji je njemu svirao bas gitaru na Hrvatskom Radijskom Festivalu i rekao mi isto: " Stari,Toše je otišao u nebo".Ja sam bio gotov,odem na kavu u kafić da malo razbistirm glavu,mislim si netko se opako zajebava.Onda me konobarica pogleda i kaže: "Jel istina da je Toše poginuo",e to me presjeklo.Zvao sam tatu da dođe po mene i da me vozi na mjesto događaja,on je uzeo odma slobodan dan i otišli smo tamo.Samo smo prošli pored i vratili se u Zagreb jer nisam imao snage to gledati.U autu sam povraćao.Nekako jedva uz Božju pomoć preživh taj dan.17.10. - Zove me Jacques i kaže: "Prijatelju moj,očeš li doći u Hit Records na komemoraciju

83

za našega prijatelja koji je sada u nebesima",odma sam krenuo i stigao tamo.Nakon sprovoda kojeg smo pratili putem televizije i upisivanja u knjigu žalosti otišli smo na kavu.Da barem malo ne mislimo o tome ali ni to nije pomoglo.

Danas znam da Bog ima razlog zbog čega je to učinio.Mi se pitao ZAŠTO kada se dogodi ZLO,ali kada se dogodi nešto lijepo onda se to ne pitamo.Piše u Bibliji: "OPET ĆU DOĆI,SUDITI ŽIVE I MRTVE I MOJEM KRALJEVSTVU NEĆE BITI KRAJA."Toše je bio veoma sličan Isusu,neobičano lijep,veliki vjernik,karizmatitk i čovjek velikog srca i duše.Bog se ponovo utjelovio u čovjeka da nas ujedini i podsijeti da moramo voljeti i poštovati jedni druge.Teško mi je kao i svima nama koji smo ga voljeli i koji ga volimo.Da ga ne volim ne bi nam bilo teško,ali kako ga ne voljeti????To je jednostavno nemoguće.»

jelena86:»Tesko je samo pomosliti na to jutro, a jos je teze kroz ove napisane rjeci prozivjeti ga ponovo....Zapravo pocelo je kao i svako drugo...Iritantna zvonjava sata koji je stajao na cosku mog nocnog ormarica ,podsjecala je da moj novi radni dan pocinje....Dok sam se jos uvek grijala pod dekom u toplini svog prostranog kreveta, bacila sam pogled na zamagljeni prozor ugledavsi gustu maglu koja se toga jutra spustila nad moj grad....Nervozna od same pomisli na posao koji me je cekao toga dana uzurbano sam pila svoju prvu jutarnju kafu drzeci u ruci mobilni telefon sa kojim ljezem u krevet i sa kojim se budim,nazalost...Nista mi nije dalo naslutiti da bi ovo mogao postati jedan od najtuznijih dana u mom zivotu, cak naprotv, zamisljenog pogleda lutala sam po svojim mislima pjevuseci pjesmu Boze brani je od zla, koja mi je pri prvom slusanju osvojila srce....Privodeci kraju svoje polusatno opustanje prije odlaska na posao,ustala sam od stola kako bi pronasla topliju jaknu za ovo tmurno jutro, ali na putu prema svom zatrpanom regalu cula sam zvonjavu telefona koji sam po prvi put u zivotu zaboravila ubaciti u straznji dzep svojih farmerica....Potrcala sam prema kuhinji kako bi uspjela odgovorti na poziv , a na moje prvo javljanje zacula sam zabrinuti glas moje majke i recenicu : " Jelena, sine moram ti nesto reci..." ... Nakon toga nastupila je neugodna tisina , a nakon nje i vjest o Tosetovoj pogibiji.Upoznata sa cinjenicom da novinari zive od lazi i neukusnih sala kojima nastoje prodati novine, nesvjesno sam podigla glas na majku ubjedjujuci je kako ne treba vjerovati bas svemu sto procita u dnevnoj stampi...ali nakon mog pomalo histericnog predavanja majka je rekla da se smirim, na radiju pronadjem nasu lokalnu sanicu i poslusam vjesti koje su se upravo emitovale....Ljuta , ali u nevjerici upalila sam radio i nazalost postala svjesna stvarne situacije.Kako zivim u malom gradu Gradisci, poznatijoj kao Bosanska Gradiska koju samo most i rjeka Sava djele od Nove Gradiske vjest o tragicnoj nesreci sirila se munjevitom brzinom...Slusajuci i dalje zbunjenog spikera sa nezvanicim informacijama , stajala sam nepomicno gledajuci u pod u tom trenutku ne razmisljajuci bas o nicemu....Ni sama ne znam koliko je vremena proslo prije nogo sto sam se trgnula iz ovog stanja trenutnog soka , ali prvo cega se sjecam nakon toga jeste nedostatak kisika i strgana brojanica u mojoj ruci....Nakon toga pocela sam da placem i trazim razlog zasto.....Tuga koju sam u tom trenutku osjecala, pomjesana sa zbrkanim mislima u mojoj glavi postajala je sve veca.Pokusavala sam shvatiti surovu realnost koja se nazalost ne moze

84

izbjeci.....Brisuci svoje mokre dlanove trazila sam na internetu cak i najmanju sitnicu koja bi opovrgnula tvrdnje koje nisam zeljela da prihvatim, ali nazalost sto sam vise i duze trazila tvrdje su postajale sve stvranije.....Sjecam se da sam jecala poput malog djeteta i da nisam imala snage ni udahnuti duboko samo kako bi se smirila samo na trenutak ...Iz glave mi nije izlazila slika slupanog Tosetovog auta koju sam vidjela na internetu i uplakano lice Ljiljane Petrovic shrvane od bola ....Tesko je bilo zaista... evo i sada pocnem da drhtim samo kada pomislim na to...Igra bez granica koja je pojacana do maksimuma ozvanjala mojom sobom i Tosetom glas , jednostavno nisam mogla da se pomorim sa tim da ga vise nema...Nisam znala sama sebi objasniti kako samo jedna sekunda , jedna stotinka moze da prekine zivot, srecu, ljubav...unisti nadu, donese tugu i slomi srce ....kako je samo dovoljan jedan trenutak da nas izbrise sa ove karte zivota i oduzme nam nekog kao sto je Tose...Postavljala sam sebi pitanje cime je covjek predobrog srca, preciste duse , preljepog lika , predivnog glasa zasluzio nemilosrdnu sudbinu poput ove....Cime je Tose sa samo 26 godina zivota iza sebe zasluzio da napusti ovaj svjet na takav nacin....pa on je jos uvjek djete.....puno je neispunjenih snova ostalo iza njega....U tom trenutku emocije u meni kuvale su poput uzarene lave koja je samo cekala trenutak da potekne...Nisam zeljela da ostanem u kuci, slusanje Tosetovih pjesama samo me je jos vise punilo bjesom i tugom , a u dusi vise nije bilo mjesta za nove informacije...Istrcala sam iz kuce u zelji da krenem prema crkvi kako bi zapalila svjecu i dok sam izgubljeno tako u svom svjetu bola hodala ulicom vidjela sam uplakana lica koja su u rukama nosila slike naseg dragog andjela....Uspjela sam doci pred crkvena vrata , na samom ulazu pokusavala sam smiriti ruke i zapalim svjecu, ali plamen se neprestano gasio, a iz mene je i dalje naviralo cjelo more suza koje su mi maglile pogled....Napokon sicusni plamen zahvatio je fitilj .....Nakon toga, stajala sam dugo gledajuci u nebo, u milsima su mi se smjenjivale slike Tosetovog nasmijanog lica koje je odisalo zivotom.....Toga dana sati su prolazili sporo, a cinjenica da ga vise nema stezala je dusu ......Tako je tesko bilo reci "zbogom ".....prihvatiti da ga vise nema ....ne...jos uvjek to ne mogu!»

Lina63:«Ma nekako sam izbjegavala ovu temu.16.10.07. crni utorak....inače ne volim utorak....Prije dosta godina 16.og u mjesecu u utorak izgubila sam najdraže biće.....I sada opetTog dana na poslu neuobičajena gužva...i puno posla....Radim u vrtiću (sa školskom djecom)i spremali smo priredbu za sutradan povodom jeseni ,svjetskog dana hrane i Kurban Bajrama...Kulise, jesenji plodovi,uvelo lišće...pripremam opremice za nastup....Radio i TV nisam gledala niti slušala...neko je na hodniku govorio o saobraćajnoj nesreći, al dalje nisam čula.Tek kod kuće na vijestima i opet slučajno okrenuta TVu leđima čujem "makedonski pjevač Toše Proeski" i naglo se okrenem...vidim sliku slupanog auta...pojačam i ukočim se. Lice i vilica su mi utrnuli,nisam se mogla pomaći i samo sam govorila... Nije moguće, o Bože.....Iako tada nisam bila veliki fan to me strašno pogodilo.Slusala sam njegove pjesme, al više o njemu nisam znala.Sutradan ujutro na poslu kako koje dijete dolazi u moju grupu svi plaču i pitaju "teta jesi li čula?"Pustila sam ih da se isplaču, upalili smo TV u sobi i gledali DM SAT....jednu djevojčicu nismo mogli utješiti ridala je, jecala..;dječaka šestogodišnjaka sam umivala da dođe k sebi...kaže žao mi Tošeta, a žao mi i mame što puno plače......za njima su zajecali i ostali...Ni ja se nisam mogla suzdržati.

85

U 9,30 je trebalo da počne priredba ...došla je i lokalna TV da snima. Moja djeca ne žele na priredbu...neutješni su. Ubjeđujem ih ...Kad sam dopustila da Anđelovu sliku i omot sa CDa stavimo na kulise....i kad sam rekla "Ovu priredbu ćemo posvetiti Toši"... pristali su. U zadnji čas sam promijenila marame sa kojima su plesale djevojčice uz instrumental muziku.Umjesto šarenih dala sam im crne čipkane i rekla da je to za njega. Djeca su me molila da izađemo van ubrati cvijeća...Brzo sam ubrala par cvjetića na livadi u dvorištu vrtića, djeca su jedno drugom čitali tekstove pjesama, govorili o Toši...Publika, roditelji dolaze u salu , a "moja"djeca dodaju Tošine slike na pano pored slike džamije. Meni se srce još više stezalo zbog njih.Tako maleni, iskrenih i čistih dušica, svojim malim ručicama napisali su krupno >Volimo te Toše< i to zalijepili na zid hodnika.Ali taj dan... i ta priredba...dječija tužna lica....Kako mi je bilo poslije krivo što nisam prije doznala...kao da bih mogla nešto promijeniti...Ne znam...mogla sam barem dječicu pripremiti da i oni ne dožive to toliko bolno.Mnogi su pričali poslije kako su sa mamama puno plakali. A neki i ne razumiju zašto mama i sestra plaču.Otišao je naš Petar Pan-dječak koji ne želi odrasti, ostavio nam svoj prekrasan osmjeh i svoje pjesme da nas prate»

@dance:»JOJ...Kako mrzim ovo...Mrzim...zaista....gde sam bila...Spavala sam ..Bila sam jako umorna,a taj dan mi je bio prvi dan na faksu...A da i rodjendan moj njecak..Punio je jednu godinu..Spavali smo oboje...Ali zvonio je telefon.Sva sam se cudila kako neke ljude se ne otkazu da zvone,kad vec vide da im nitko ne odgovara...Ustala sam sa mojim njecakom u rukama i dignula slusaljicu..tamo moja prijateljica pita:"Jesi cula???" Ja sva pospana je pitam,pa dobro sta da cujem?Spavala sam,nista ne znam...rekla je "znas da je Tose na putu Hrvatskoj jutros poginuo???Naravno nisam ni malo skontala sta mi kaze...Rekla sam daj nema veze on ne moze tek tako umreti..mozda je imao saobracajku ali to ne znaci da je preminuo...Spustila sam slusalici...Nisam ni bila svesna o cemu se radi..Pustila sam radio...tamo pustaju sve njegove pjesme...Hvatila me panika...Sa njecakom u ruci putila sam i TV...Kad tamo....VANREDNE VJESTI---Tose je poginuo jutros u 6-20 sata,na put kod mjesto Nove Gradiske......Ukocila sam se...nisam mogla stajati..a bila sam sama kod kuce...Izasla sam van...A bilo je hladno...Sva u pidjamama,zvonim kod mog bratanac,sva uplakana i njega sam probudila...izasao je i uplasio se jer je video mene i moj njecak u pidjamama,van...Pomislio je da mi se nesto ne dogodilo...simnuo se dolje do mene i uzeo djete...ja sva izbezumena izasla do market da kupim cigarete..tamo slusam dve zene kao pricaju o tome...Plakala sam na ulici...Volela sam ga puno..Bila sam mu veliki fan...U market svi me pitaju..Jesi li dobro???Sta ti se dogodilo???tose je umro!ne znam ni sama kako sam to rekla...nisu verovali...nisu mogli da shvate sta im kazem...Istrcala sam kuci,da vidim vjesti...a tamo sve isto..Ono prokleto IN MEMORIAM mi je bilo sol u ociju....trgnula sam za na faksu...Nisam mogla gledati pred sebe..Oci su me pekle,bili su mi oteceni i krvavi...taman da cas posne,profesor pocinje cas sa 1 minutnom sutanje u spomen za Tose...Nisam mogla...opet sam se rasplakala kao djete...Nimo odrzali predavanje...Izasli smo i ja sam se odmah upatila na plostadu da zapalim svecu...kad sam to uradila otisla sam kuci...a tamo...sve vec spremno da nam dodju goste za rodjendan...ma ja nisam slavila..ja sam zalila...Ko kako dodje ja placem..Svi me pitaju kako si a ja liptam kao beba..jadni moj njecak...kakav rodjendan je imao...svi smo se trudili da ne budemo toliko tuzni...ali sve je bilo uzalud...i moja unuka je plakala ....prije da sve to desi ,svi koji su je pitali dali ima decka one je odgovarala:"da imam zove se Tose Proeski"..Imala je tri godina...Jedva sam skupila hrabrost da joj kazem da njen momak vise nije tu... Ljudi su poceli da se svadjaju samnom...pa daj se smiri,pa nista nisi jela.pogledaj se na sta licis...zdravlje ces izgubiti.....ali sve im je bilo uzalud...celu noc sam provela plakajuci za mog

86

Toseta...doslo vreme za spavanje a nisam ni to mogla da uradim...nisam mogla spavati...Nikako se nisam usudila da sebi priznam istinu da njega vise nema...I dan danas placem kao beba za njega...I dan danas pamtim onaj dan kad ja nas zauvjek ostavo...nikad to necu zaboraviti...pamtim ga isto kao da se juce desio...Prosle su oko 4 mjeseci...a bol u mom srcu ostaje ista....kao i na taj dan...»

miavlatko:»Dan mi je počeo jako rano, točnije još u zoru, jer svake godine 16.10. se budim u četiri i pol, jer u to vrijeme se rodila moja kći. Ovog 16.10. napunila je13 godina. Otišla sam na posao, sve smo unaprijed dogovorili- kad se vratim, idemo negdje vani. Malo prije devet nazvao me muž- i čim je rekao Nataša,znala sam da se nešto strašno dogodilo. Nikad me ne zove na posao bez razloga. Pomislila sam na djecu- a u daljini sam čula njegovo - poginuo je Toše.Srušio mi se cijeli svijet. Bol je bila nemoguća, nisam mogla dugo izdržati na poslu, radim sa strankama, nisam htjela da me gledaju svu natečenu od plača.Morala sam biti sama, tišina je sve što mi je trebalo. Tek oko pet popodne, sjetila sam se moje Mie. Ušla sam u njenu sobu, na MP3 znam što je slušala, vidjela sam joj u očima. Samo je rekla- mama, što na moj rođendan, nikad ga više neću slaviti ? ! Pokušala sam je utješiti, alo kako- kad za mene nemariječi utjehe. Svi su moji znali koliko ga volim. U našoj kući njegovo se ime spominjalo kao svetinja. Muž me razumio od prvog dana, osjećala sam ljubavprema njemu kao prema rođenom djetetu. Zašto, Bože, zašto ?Cijelu noć sam plakala, plačem i sad, plačem svaku noć...Nekad sam ustajala da dočekam kćerkin rođendan, sa sjetnim osmjehom na licu, a sad, svaki 16.10. - tuga, bol. Od tog dana svaki dan je tuga i bol...Voljela sam 16.10.- da podjelim to s vama- rodila sam kćer prerano- i kako se sve iskompliciralo- rodila se u kući, bila sam ponosna na sreću koju mi jeBog dao, iako su šanse bile minimalne, ali 16.10. ne volim više- tog dana je otišao Anđeo, srušio se moj svijet. Bože, zašto?Da li ću imati snage 16.10. misliti na rođenje moje kćeri od prevelikog bola za njim? Moja kći je moja kći, tako je draga i dobra, puno je volim.Ali, bol je jača od mene, moliću se dragom anđelu da mi pomogne svakog 16.10.Toše, anđele moj mili, nikad se neću pomiriti s tvojim preranim odlaskom.Nataša»

djevojchica_4ever:»Moja drugarica je jednom prilikom sanjala Tošicu i rekao joj je da nas gleda stalno i kad mi plačemo da i on plače, a kad se mi smijemo da se i on smije sa nama... Zato... Bar pokušajmo staviti osmijeh na naša lica!

A kako sam ja čula za njegovu smrt? Dan kao i svaki drugi. Ustala sam ujutro oko 6-7h, učila i spremala se za školu... Oko pola 10h zazvonio je fixni telefon. Drug moje sestre. Razgovor kao i svaki, zezanje. Telefon sam dala sestri i vratila se u sobu. Kroz zatvorena vrata sam čula sestru kako mi govori: "Andrea, Toše je poginuo jutros. Sad kaže Slaviša da je čitao na netu!" Najiskrenije, ja nisam mogla povjerovati! Počela sam se smijati... Jednostavno, ne vjerujem... Onda sam otišla u školu... I sati su tako sporo prolazili... Onda sam uzela svoj mobilni telefon i pogledala sačuvane stavke. Sjetila sam se da sam veče prije toga došla kući, uključila novi CD i slušala "Igru bez granica". U sobi mrak, ništa se ne čuje osim njega i mojih jecaja. Onda sam tekst pjesme sačuvala u telefon. 15.10.2007., 19.15.h.

87

Prošlo je skoro 4 mjeseca... I dalje ne vjerujem... Preksinoc sam ga sanjala. Dotakli smo si ruke. Nije htio da mi pjeva "Poljsko cvijeće"... Ujutro sam plakala.

Zauvijek si tu.»julia:»Na 16.10 se vratih u dome posle rabota i pustih tv Planeta. Tam davaha spotove na Tose. I popadnah na spot-Nemas li blagodara. Imase nadpis - In memory. Pomislih ce e nekakva greska. Ne stigna do suznanieto mi to sto procetoh. Spota svursi. Izklucih tv i stoijah i mulcah kako kamen. Ne znam kolko sum sedela taka bez da pomradna, bez da reagiram.Obadih se po gsm na vujico mi. On e pjevec, muzikant i golem fan na Tose. Popitah go dali znae nesto za Nego. Otgovori mi ce Tose e zaginal sutrinta.Ne moze da bude - kazah go 100 puti.Ne gi pomnija onezi dni posle 16.10 .Minaha kako na sun. Ne ziveeh.Izpitvah bolka, ot koijato misleh ce moga da umra. Takvaz praznina, tuga, kopnez po niajkogo, koijto dori ne poznavah licno.Gubila sum blizki na men luge. I sega imah usestaneto ce sum zagubila mnogo blizak do men covek.Vo Bulgaria nema mnogo podrobna informacia za Nego. Vse sto mi trebase za Tose go namirah v Internet. Glavno negova muzika. Po tv spomenaha za nesrekata, muzikalnite kanali davaha negovi spotove i tova e.Na drugija den sicko si bese kato predi. Normalno. Zivota si varvi.No sega jas iskah da vikam, krestja i site luge tuka da me cujiat. Sakah celija svet da znae za tazi zaguba!!!Ima jedin stih - Sprete zemjiata da ne se vurti,zatumnete sonceto, da ne gree,ugasete zvezdite da ne svetjiat vecer,zastoto Nego vecego nema i nisto nema smisal............Toija stih ne znam na kogo e. Prevoda mi sigurno ne e mnogo dobar. Sory. No mislija ce ste usetite emociata mu.Tova usestah jas vo sebe si.Dali placeh? - da - solzi non stop. Slusah negovata muzika tolkoz silno, ce posle me bolese glavata.Osven bolka usestah i silen gnev, jarost kon Bog!Mislih si deka Gospod e dopusnal ogromna greska! Ne mozeh da razbera kak luge pricinili mnogo zlo na drugi prodalzuvat da zivejiat, a On ne ?Misleh si deka gore sa ludi -poludeli da ni go zemat tolkoz rano!Ce Negovata smurt=death e prestuplenie=crime!!!!Zasto On? Zasto On? Zasto On? - Tova si misljiime, nali taka?Posle otkrih site vas. A tova e Negova zasluga. On e pricina za tova cudo sto stava tuka. Namerih tolkoz prijateli Tuka procetoh mnogo nesta za Nego, pritci , razkazi na negovi drugari, fenove koi sa se dokosnali do licnosta mu.I suvsem, ama suvsem se vlujbih vo Nego!!!!!Usetih i sram=shame!!!Negovata familjia, luge koi naj-mnogo gi boli beha otvorili srcata i doma si za Negovite fenove. Ne beha gnevni na Bog! Vervaha po silno ot predi.Priemaha tugata i mukata si s mnogo dostojnstvo=human dignity. Koija beh jas?On e volil Bog pre mnogo i silno mu e verval. Koija beh jas?Togaz si rekoh, Gospod sigurno znae sto pravi.Pusnal ni e jedin Angel na zemjata da ni dari

88

muzika, krasota, lujbov i si go e vzel pri sebe si predi sveta na vozrostnite da go promeni i narani.Razumjeh ce On e put po kijto site mozem da varvim. Svetlina. Primer za nas - kak treba da se zivee i kak da se ljubi!On vece e legenda!I usetih tolkoz mnogo lujbov ce se razplakoh.Sakah da pregrna celija svet i da go baknuvam, baknuvam........!!!!!Svetot ne moze da e tolkoz los=bad, stom se e rodil tuka takuv covek kako Tose. A ima i drugi, koito da razumejiat tova i da go pusnat v srcata si!Tova znaci ce ima nadezda=hope za nas!A tova znaci ce Imeto mu vecno ce zivee!!!!Za tova sakam da vi kazvam na site vas - OBICAM VI=LUJBIA VI=I LOVE YOU ............ moga i na ruski jazik ama stiga tolkoz Julia»

Sunseeker :»Joj što ne volim o ovome razmišljati, ali evo da se i ja ukratko vratim na taj 16.10.2007..."Dan mi je počeo kao i svaki drugi... buđenje uz moga sina, igranje, gledanje televizije, i obavezno gledanje teleteksta čim otvorim oči, čim upalim tv... ali taj je dan bio drugačiji, drugačiji iz toga razloga što nisam upalila televiziju i pogledala teletekst, a ni sama neznam zašto... dok me nije nazvala mama... i rekla mi da je poginuo Toše... stanka, ja još pospana neznam šta to ona meni govori, u glavi mi misao ma koji Toše, ja ne poznam nikoga s tim imenom... koji Toše mama, pitah ju... pa pjevač Toše... ja joj govorim da joj ne vjerujem, otkud ti to (radi na tržnici pa sam pomislila da je opet neki grozan ljudski trač)... kaže da joj je rekla naša susjeda (za koju znam da ga voli slušati i da ima prijateljicu u Makedoniji) i govori mi neka pogledam na teletekstu... spuštam slušalicu i palim teletekst... plačem, ne mogu vjerovati, odlazim na internet, nemam adsl pa mi to se sve strašno sporo otvara... ne mogu da vjerujem...suze se same slijevaju niz lice, sin me čudno gleda i sjeda mi u krilo i gleda sa mnom... tada počinju dani tuge, na svaku pomisao na njega plačem, na svaku njegovu pjesmu plačem, svaki tekst koji pročitam... plačem... postala sam čudna sama sebi... dogovaram se s mužom da obavezno moramo u Kruševo... tugujem za čovjekom kojeg nisam osobno poznavala, samo kroz prelijepe pjesme... neznam ni sama zašto... zašto je tolika tuga u meni..."Ali onda... na ovom prelijepom mjestu shvaćam da nisam samo ja tužna, da nisam čudna, da mnogi ljudi tuguju... upoznajem mnoge divne ljude... i HVALA vam na tome!!!VOLIM VAS SVE!!!»

Slavonka:»JA SAM BILA KOD KUĆE.KADA SAM SE PROBUDILA OKO 7.30H MAMA ME NAZVALA I REKLA JE DA JE TOŠE PROESKI POGINUO.ŠOKIRALA SAM SE,OSTALA ZAPANJENA ZATIM SAM SE NASMIJALA I REKLA: "MA DE DOBRO JE,TI ME ZEZAŠ?" POŠTO MOJA MAMA RADI U POLICIJI NIJE MI PREOSTALO NIŠTA DRUGO NEGO DA JOJ POVJERUJEM.BILO JE TEŠKO SUOČITI SE SA ČINJENICOM DA GA VIŠE NEMA.PRIJE SMRTI NISAM GA BAŠ SLUŠALA ODNOSNO NISAM GA BAŠ PRIMJEĆIVALA.MISLILA SAM DA JE I ON OD ONIH "SLAVNIH" ZVIJEZDICA KOJE ŽIVE ZA SLAVU,ZA PAPPARAZE,ZVIJEZDICA KOJE SE NEDUGO NAKON PALJENJA UGASE.TAJ DAN SAM ZAPRAVO SHVATILA DA MI JE ZNAČIO BAR TREN.ONDA SAM SE ZAMISLILA I ZAPITALA SE ZAŠTO SAM BAŠ NJEGA NAPISALA 2 DANA PRIJE SMRTI U ONOJ IGRI SA PAPIRIĆIMA KOJI SE LIJEPE NA ČELO I POGAĐAŠ POZNATU OSOBU,A NISAM NI ZNALA KAKO SE ZOVE.ETO OD TADA MI TOŠE PUNO ZNAČI I OD TADA PLAČEM JAČE I TUGUJEM ZA NJIM.OD TOGA DANA KADA SAM SHVATILA DA NIJE BIO SAMO ČOVIJEK.ZATIM SAM JAVILA PRIJATELJICI KOJA JE OBOŽAVALA TOŠU,DA JE POGINUO.NJEZINA REAKCIJA BILA JE ISTA KAO KADA JE MENE

89

NAZVALA MOJA MAMA DA MI PRIOPĆI TU TUŽNU VIJEST.REKLA JE: "MA DE KARLA,ŠTA IZVODIŠ NEĆEŠ MI POKVARIT DAN SA TOM TVOJOM FOROM"REKLA SAM JOJ DA JE TO ISTINA,TE SAM JOJ ČAK TO PONOVILA NEGDJE OKO 6 PUTA.KADA SE UVJERILA,POKUŠALA JE POBJEĆI OD ISTINE I NADOVEZALA SE: "PA NIJE JOŠ OBJAVLJENO U VIJESTIMA!"MI ŽIVIMO U SLAV.BRODU TJ.POKRAJ NOVE GRADIŠKE PA SU NAŠI POLICAJCI BILI U IZVIDNICI I REKONSTRUKCIJI NESREĆE TJ.KOLEGE OD MOJE MAME.TAKO DA SAM JA SKORO PRVA SAZNALA.OBJASNILA SAM PRIJATELJICI.NA KRAJU KADA JE POVJEROVALA,POČELA JE PLAKATI.U ŠKOLI SMO SVI PLAKALI.ČAK SAM TA3 MJESECA OD TOŠINE SMRTI POPUSTILA U ŠKOLI,OCJENE SU PALE NA 2.BILA SAM SVA SHRVANA OD BOLI I TUGE DA NISAM MOGLA ODNOSNO NISAM HTJELA UČITI NIŠTA.OCJENE MI VIŠE NISU BILE TAKO VAŽNE.SADA SAM SE BRINULA ZA SVOJ ŽIVOT,KAKO ĆU DALJE,ZAŠTO IDEM DALJE ZAŠTO ŽIVIM KADA MI SVI UMIRU.BILA SAM OČAJNA.PUNO MI JE POZNANIKA UMRLO U OVOJ PROKLETOJ 2007/2008G.MRZIM OVU GODINU.KAŽU DA GODINA NOVA DONESE SREĆU A MENI JE DONJELA TUGU I BOL,ČAK I ALKOHOL.ZATO SAM TEK SADA ODLUČILA OVO NAPISATI.SADA KAD SAM SE MALKO SMIRILA,ŽELJELA SAM PODIJELITI MNOGO ISKUSTAVA SA VAMA.JER MI JE LAKŠE ŽIVJETI KAD SAV SVOJ TERET IZNESEM NA PAPIR I PUTEM PJESAMA.ŽIVOT JE TEŽAK,ZATO SE TREBAMO SVIM SILAMA BORITI I ODUPRIJETI ZLU DA BI DOŠLI DO SVOGA SNA.TAJ SAN JE DA TOŠU PROGLASE SVETIM I DA IME NJEGOVO BUDE PRENOŠENO GENERACIJAMA.ZATO SE UJEDINIMO I POSTANIMO JEDNO TIJELO I JEDNA DUŠA I UČINIMO ONO ŠTO JE ANĐEO ZAPOČEO.ŠIRIMO LJUBAV,SREĆU,POZITIVU ODNOSNO PROMIJENIMO ŽIVOT. TOŠE TI SI NAM SVE I ZNAŠ DA VOLIMO TE!!!!!!!!!!!!!!! MALA SMEĐA SLAVONKA(KARLA)!!!»

kikica_10 :»Tog dana,kao i svakog drugog u tjednu,probudila sam se u 06:15.Obukla sam se,spremila za školu i krenula.Pod velikim mi je odmorom došla poruka od frendice: 'Po mojoj se školi priča da je poginuo Toše!!!!' Gledala sam ekran mobitela nekoliko minuta a zatim pročitala ponovno poruku,nadajući se da sam nešto krivo svatila,ali nažalost,svako sam slovo dobro pročitala.Rekla sam to još nekoliko svojih frendica koje znam da su ga voljele i nismo mogle vjerovati. Odlučile smo da ne vjerujemo nikome dok nam to ne potvrde na vijestima.Poslje škole po mene je došla moja mama,i kad sam sjela u auto ona mene pogleda i kaže mi: 'Toše je poginuo...' to me je dotuklo.... Došla sam doma i sve sam preokrenula naopačke da bi našla samo jednu rečenicu koja glasi To je okrutna šala! ali,nažalost,ta rečenica nije postojala .»

sunshyne :»Lep pozdrav!Pisala bom v slovenščini a će kdo ne bo razumel bom potlej prevedla ok?No jst sm bila v službi ko je do mene stopil neki reševalec in mi je rekel da je umrl Toše Proeski.Bila sem jezna nanj saj sem mu rekla da naj se ne heca iz takšnih stvari!!No potlej sem prejela sms sporočilo -Tošetu v spomin-joj bilo je grozno.Vsi ljudje na kličnim oddelku v ljubljani so bili žalostni,punce smo pretakale solze.Ne morem opisati bolečine katera me je razjedala naslednji dan ko sem gledala pogreb in zadnje slovo od našega angela.Jokala sem še pet dni in počutila sem se kot nekaka cunja.Še danes ne morem vrjeti da je Toše za vedno odšel,da ga nikoli ne bomo več videli,slišali v živo...ostale so nam le pesmi.njegovi posnetki...težko je ko svet zapusti najboljši človek imenovan angel!!!!»

90

* * *

Forumaši pišu gdje stignu. Kao da ih i ne zanima gdje pišu. Kao da nema smisla kliknuti malim potezom miša malu ikonicu kojom se otvara nova tema. Ništa sada nema smisla.Neki se pitaju :»Šta će se sada desiti sa forumom?», ali se ne usuđuju to pitati nekoga sa foruma, pa pitanje nijemo postavljaju sami sebi. Ništa više nije važno.

I eto, sa nekoliko tih zamišljenih, apatičnih, pomalo sablasnih lica, pogled mi ode na malog dječaka. Plavokosa glavica je gledala u patos na kojem je sjedilo njegovo malo tijelo. Jednu nožicu je savio u koljenu dok je na drugoj, onoj ispruženoj, držao oveći kalendar. Izgledao je veći od njegov cijelog bića. U maloj mekoj ručici je držao debeli crveni flomaster. Po brojevima na kalendaru je vukao kratke crtice praveći male križiće. Prvi je napravio na broju šesnaest.Odjednom, njegovu pozornost je privukla sjena koja se nagnula nad njega i na njegovu zanimaciju. Podigao je glavicu i velike plave oči upro u ženu koja se našla iznad njega.«Dušo, šta to radiš?», upitala ga je majka.«Evo mama», reče dječačić vraćajući se križanju brojeva, «bilježim dane bez Tošeta». Rekao je sa ponosnim izrazom lica jer je osjetio da radi pravu stvar.Tek tada, žena je uočila da na vrhu stranice piše OKTOBAR. Stavila je ruku na usta i iz čučnja zagrlila petogodišnjeg sina. Utisnula mu je poljubac i čelo, a potom se sa suzama u očima vratila poslu koji je prekinula.

JelenaPlavooka :»Ovo je TAJNA MOJA, neki kazu ILUZIJA, ali nisam mogla da ne osetim NEMIR, kada vidim SONCE VO TVOJTE RUSI KOSI, svi su govorili da si ti SINOT BOZIJI, a ja , LUDA MALA, da VOLIM OSMJEH TVOJ... Zelela sam VO KOSI DA TI SPIJAM... OPROSTI to je ipak samo SAN EGZOTICAN, zato sto si ti NJALEPSE MOJE. Bez obzira na to uvek sam se pitala IMA LI DAN ZA NAS? Zelela sam da nam se spoje USNE NA USNE, zelela sam da UBIJAS ME USNAMA, da ti kazem VEZI ME ZA SEBE... Kada bi me neko pitao:"MALA, DAL SI SRETNIJA dok slusas njegove pesme?" Ja bih odgovarala:"POGLEDAJ U MENE, zar se ne vidi da njegove pesme oplemenjuju dusu" ili samo "PUSTI ME"... JOS I DANAS ZAMIRISE TRESNJA, pod kojom sam posmatrala ZVEZDU SEVERNICU i pitala se KO TI TO GRIZE OBRAZE... Ne zameri mi, jer SRCE NIJE KAMEN... Zelela sam da mi kazes:"ČUJES LI? JEDINA, ZENO BALKANSKA... PRATIM TE"... Ili:"HEJ PLAVOOKA, HEJ BOSONOGA" i poklonis mi POLJSKO CVECE na MJESECINI...

Za ljubav koju sam osecala nisam ocekivala HVALA NIJEDNO... Zatim je dosao taj prokleti dan, 16.oktobar, probudila me je rano ujutru nocna mora... Sanjala sam krv... Uznemirena, sedela sam na fakultetu, kada mi je jedna devojka rekla:"Jelena, zans TOSE je poginuo". Prosla me je jezea,ali ipak nisam poveroval i rekla sam drugaricama:"LAGALA NAS MALA". One su odgovorile:"ZAO MI JE, ali to je istina"... Zelela sam da odem NA MESTO ZLOCINA, htela sam da bacim CINI i vratim te...

91

Nije uspelo, ti se sada nalazis na JOS JEDAN STEPENIKA SAMO od Boga, i mozes mu reci:"BOZE BRANI JE OD ZLA"... KAD SRCE PLATI STARI DUG, i kada vise ne budem mislila da KAZNA MOJA SI TI, bice KRAJNJE VREME, da sebi KAZEM LADY, zivot je IGRA BEZ GRANICA... Sada, AKO ME POGLEDAS U OCI, u ovoj SOBI ZA TUGU, videces da sam LEDENA sa POLA DUSE, POLA SRCA, je r je druga polovina otisla sa tobom... SRECO NE KRIVI ME, VRATI SE I OZIVI ME... STO SI OTISAO? Necu te zaboraviti NIKAD... «

Vrkle:»Tose Proeski premlad otisao u legendu

Makedonski slavuj,nase zlatno momce izgubio je zivot u saobracajnoj nesreci u Hrvatskoj.Zaustavite satove, u ovom trenutku stvarnost neka ne postoji.Makedonija ne veruje, ne prihvata tu crnu vest.Sok.Neverica.Uzas. Najveca balkanska mega zvezda,zlatno momce, leti zauvek. Tose je oduvek imao svoje mesto na nebu, buduci da odatle i dolazi.Vratio se tamo zasigurno, ali to je trebalo da se desi mnogo, mnogo kasnije.Nije se toliko izradovao zivotu.Ziveo je 100 na sat,uvek je negde zurio,uvek je radio. Tosetova zvezda ce sijati vecno.To je jedna od onih zvezda za koje je Ante Popovski napisao da trepere na makedonskom.Tose je pevao na makedonskom.Njegov jezik su razumeli svi.Njegov glas se radja jedom u sto godina.To je dar prirode.Od Boga.Taj glas se nece ugasiti.Ostaje tu kraj nas.Sumi u nasim dusama poput molika na Pelisteru, probudjenih blagim juznim vetrom.Taj zvuk iz (kadifeno) grla koji odzvanja lepotom, ta poruka sa neba vecno ce odzvanjati Makedonijom kao poziv na zivot. Tose nije bio buntovnik .Nije bio Dzejms Din, nije bio ni Elvis Prisli.Tose nije imao porote velikih zvezda.Tose, nas Tose je bio dobar momak iz susedstva,iz malog, iz Makedonije, sa Balkana.Neizmerno je voleo svoju ocevinu,svoj rodni grad Krusevo, koji ce sigurno postati makedonski Nesvil.Svi ga volimo,bio je omiljen,poistovecujemo ga sa nasom srecom,nasom ocevinom.Tose je bio najbolje iz Makedonije.Tose je bio ono sto mi zelimo da budemo,bio je uteha za nase neostvarene zelje.On je vise od idola.Vole ga nasi ocevi,majke,sestre a narocito deca.Deca posebno obozavaju Toseta, jer oni znaju da prepoznaju da osete cistu dusu.Decije suze na skopskom trgu, na hiljade ljudi pokazali su neizmernu ljubav prema necemu cistom, netaknutom, necemu svetom.Suze su po ulicama, skolskim dvoristima, u autobusima, kaficima, u parlamentu, govore o tome koliko Tose znaci Makedoniji.On ce biti omiljen jos vise kada ponovo I ponovo otkrijemo njegove pesme I njegov glas.Tose Proeski nije bio obicna estradna zvezda, nije bio razmazeno deriste.Tose je bio veliki humanista, sinonim za prijateljstvo I ljubav.Makedonski ambassador UNICEF-a.To je I pokazao ne tako davno na svom najvecem koncertu u Skoplju na Gradskom stadionu, kada je zajedno sa 25 000 ljudi pevao za humanitarnu akciju. Voleo je Makedoniju, I Makedonija je volela njega.Svojom ljubavlju prema ljudima, prema Makedoniji, postao je nasa makedonska zvezda na nebu.Tose je bio jedinstven covek koji nije ostavljao prostora drugim ljudima da osete mrznju.Bog neka mu podari krila,nebo neka mu podari spas, da nam peva, neka nam peva svima, zauvek da slusamo njegov glas.Ova zemlja te voli I zauvek ce cuvati uspomene na dane kada si bio tu a dragi ljudi ce te nositi kao vecnu ranu.Pocivaj u miru andjele nas. «

Platonska ljubav:

92

«MOJA DVA ANDJELA

27.1o. 2006. nebo je postalo bogatije za jednog andjela. Moj Andjeo rasirio je krila i vinuo se u nebeske visine. Poslije 30 godina ljubavi i srece ostavio me slomljena srca, rastrgane duse.Jedino cega sam bila svijesna bilo je to da vise nista u mom zivotu nece biti isto. Na usnama mi je danonocno titralo pitanje ZASTO?Boze zasto? Pokusala sam se tjesiti razmisljajuci kako je zapravo mojoj Ljubavi Bog udjelio milost, skratio mu patnje..Sto god radila. mislila, tugovala, radovala se, moj Andjeo je uvijek bio sa mnom, sa mnom je i uvijek ce biti. 16.listopada 2007. godine nebo je postalo bogatije za jos jednog andjela-naseg Andjela.Uzeo je najbolje bice koje je ikada zemljom hodalo, ostavio nas u soku, rastrganih srca, sa njegovim pjesmama i svim plemenitim djelima... Bog si je opet dao za pravo da odabere najbolje. Boze, ZASTOOOOOOOOOOOO?????Zasto si tako sebican, zasto samo na sebe mislis?Zasto????Kazu Bog je dobar, on zna sto radi.Mozda andjelima i nije mjesto na Zemlji, nego gore.Tesko je u trenucima boli razmisljati tako. A mozda i nije. Mozda je to upravo nacin da si olaksamo kad izgubimo najmilije.. Tko zna?Njemu je gore prekrasno sa moja dva Andjela.Ja se sada trebam osjecati sigurnije, jer dva Andjela paze na mene. A kada me pozele, sapnut ce i Gospodar zivota i smrti donijet ce odluku i pozvat me....a onda cemo opet biti zajedno moja dva Andjela i ja.

ZVIJEZDO SJEVERNICE ( POSVECENO ANGELU)

U svojoj si pjesmi pozivao zvijezdu Sjevernicu da ti dade krila da se vines u njezina nebeska carstva kako bi od gore gledao svoju dragu pokraj prozora...O Tose mili ni slutio nisi da ces tako mlad stici tamo. Ni slutio nisi da ces tamo stici i ostati, a pokraj prozora ostaviti svoju dragu, svoju obitelj, prijatelje, svih nas uplakane, tuzne, slomljene....Dok pogled odsutno luta u nesto neodredjeno, dok sa cd-a odzvanja najljepsi glas, pjevajuci njezne balade koje se nizu jedna za drugom pitam se : ZVIJEZDO SJEVERNICE, NOCU STO NA NEBU SJAS, DA LI BOL MOZES DA PREPOZNAS? I molim je : ZVIJEZDO SJEVERNICE DAJ MI KRILA DA SE VINEM U TVOJA NEBESKA PROSTRANSTVA, DA TAMO PRISTIGNEM, NASEM ANGELU SE PRIBLIZIM, DA GA VIDIM I POLJUBIM...ZVIJEZDO SJEVERNICE OSVIJETLI MU PUTE SVOGA CARSTVA DA MOZE VIDJETI I OSJETITI NASU NEIZMJERNU LJUBAV....CUVAJ NAM NASEG ANGELA ZVIJEZDO SJEVERNICE...

TAJNO MOJA

Kada sam prvi put cula ovu pjesmu znala sam da ce kod mene postati No 1 svih Tosinih pjesama. Makar, nisam ni sumnjala da ce Tose imati jos prekrasnih, dirljivih pjesama. Zasto me Tajno moja toliko ocarala? Ima vise razloga za to. Prvo, kad sam cula muziku na samom pocetku zastala sam kao hipnotizirana, prestala sa svim aktivnostima i pretvorila se u uho. Nisam ni znala ciji --u glas uskoro cuti. A kad sam poslije nekoliko trenutaka zacula njezni, cisti, savrseni Tosin glas kako pjeva: "Tvojot lik jas go sonam kako ikona, nezna, bliska, dalecna, moja prva platonska, ljubov cista kako solza..."doslovno sam zavrsila na sedmom nebu.To sto je na makedonskom uopce mi nije predstavljalo problem. Dapace, jos sam je intenzivnije dozivjela.Toliko su me dirnule te rijeci, ta njegova besprijekorna interpretacija da nisam znala za sebe.Imala sam osjecaj, a to i dan danas mislim, da je to Tosina osobna ispovijest..I imala sam potrebu da se nadjem kraj njega, da stavim njegovu glavu u svoje krilo, da ga mazim i tjesim..... Kada gledam snimku sa koncerta iz Skopja 2006. gdje izvodi ovu pjesmu suze mi se slijevaju niz lice, nema dana da je ne pogledam. Savrseno...Nema dana da po nekoliko puta ne odslusam tu pjesmu. Jer tako je zivotna...Mislim da dobar dio nas

93

moze sebe pronaci u njoj. Ja sebe svakako u njoj pronalazim.»

splicanka:«boze moj,proslo je tjedan dana,i jos uvijek se osjecam kao kad sam prvi put cula da je Tose poginuo...prvih par dana nisam mogla slusati njegove pjesme uopce,jer bi se odmah sjetila onih uzasnih slika iz novina,i bilo bi mi tesko povezat to sa njim...ipak sad ih slusam jer zelin ga nekako imat blizu sebe,pa bilo to samo u pjesmama...jos uvijek mi je jako tesko,srce me stegne kad cujem njegov predivan glas i pjesme,i kad vidin kakve je sve planove imao za buduci zivot...a jedan jedini trenutak pretvorio ga je u mrtvaca,prah...to je nevjerovatno koliko ga je ljudi voljelo i koliko istih danas tuguje za njim,bio je stvarno nesto prije nevidjeno,mislin da nikad vise takve osobe nece bit na ovoj zemlji,jednostavno je NEZAMJENJIV!!!!vrijeme prolazi,al rane ne lijeci,ponajmanje ovu prazninu,neznan kako cu ga preboljeti,imam osjecaj kao da ova bol nikad nece prestat,jer cim cujem pjesmu,sjetim se svega.....nadan se da ce mi Bog pomoci i nekako izvuci ovu cjelokupnu bol iz mene!!!! dotad tjesit cu se,da ovo nije kraj,da cu ga vidjeti jednom gore pod oblacima!!!ZAUVIJEK U MOM SRCU NAJDRAZI TOSE!!!!!»

Almina:»Vec sat vremena se mucim, pazeci sta da napisem. Zelim da to bude nesto lijepo, ali ne ide. Rijeci nemam. Nedostaje mi nesto. Osjecam da sam nesto zaboravila. Nasmijah se. Sjetila sam se da moram pustiti njegove pjesme. Jer uvijek kada nesto radim njegova muzika mi pomogne. I cujem stihove: "stizu laste, sire krila, i ljubbe se svi, kao kad si moja bila ti.. nekom drugom bozur cvjeta, na mom srcu sI ti jedina, prokleta ti.. POLJSKO CVIJECE NEK ME MLADOG POKRIJE, NEK MI DUSU LJUBE OBLACI, KAD ME NECES TI.. iI vec se gubim.. Previse misli i osjecaja se mjesaju. Bojim se da ne zaboravim nesto reci. Osjecam griznju savjesti jer mu nikad nisam rekla hvala za sve.. Hvala ti sto mi je pomogao da postanem bolja osoba i da shvatim kakav je osjecaj kada ti se neko bespomocniji od tebe zahvali. Jer nisam uvijek bila takva.. Nisam bas imala volju postovati starije. A sada, koju god staricu ili starca vidim, pomazem im da predju ulicu, da ako su u guzvi da prije zavrse. Jer samo kada se sjetim Tose, istog trenutka se aktiviram. Nema nedoumice. Hvala sto si mi pokazao pravi put, koliko sam puta mogla uciniti nesto, ali kunem se, cim bih cula tvoju pjesmu, vidjela tvoje lice, sve bi bilo bolje. Casa ne bi vise bila poluprazna, nego polupuna. Zao mi je sto ti nisam pruzila svoje ruke, da osjetis ovu ljubav koju osjecam prema tebi, ali sigurna sam da cujes moje molitve ssto ti ih upucujem i sigurna sam da osjetis ovu krv koja se uzburka od pomisli na tebe. Koliko sam puta samo pregledala spot "vo kosi da ti spijam" zbog osmijeha na pocetku pjesme. Toliko bi mi srce tada pocelo lupati, da sam svaki put kaada bi se nasmijao, mislila da sam otisla na ljepse mjesto, u tim trenucima si me vodio u svijet savrsenstva. A na dan 16.10.2007. nisam prestajala misliti na taj tvoj osmijeh, ali tada me nisi vodio "gore".. Molila sam Boga da me povede da pjevam s tobom i da gledam tvoj osmijeh, ali nije islo. Nisam mogla. Nisam, zbog suza koje mi nisu dale da disem normalno, od suza od kojih nisam vidjela kuda idem. Nisam shvatala i toliko sam ruznih stvari pomislila taj dan. Nisam vise vjerovala u Boga, mislila sam, pa gdje je Bog, kad je naseg Tosu uzeo tako rano.. Ali nekoliko dana kasnije, shvatila sam da te Bog pozelio i da te zelio kod ssebe.. Ti si nam pokazao kakvi trebamo biti, barem truditi se.. Ostavio si nam najljepse tragove i uspomene da ih slijedimo. I da ih se sjecamo sa onim osmijehom, kakav si ti nama pruzao. Nezaboravan i jedinstven. Ali opet, mislila sam, pa Bog je sebican, koliko suza samo, koliko boli, patnje i gorcine.. Koliko jecaja i nespavanih noci.. A onda, sjetim se da si ti bio taj koji je Boga najvise volio, pa ko sam onda ja da tako mislim? I zaista, sada uzivas sigurno.. Sada nam jos vise mozes siriti ljubav i mir svojim andjeoskim krilima. Sigurno uzivas zbog toga i sigurno si sretniji nego ikad.. Koliko toga bih rekla, a ne mogu.. Lomim se, pucam.. Samo

94

znaj da cu te uvijek nositi sa svakim svojim uzdahom, osmijehom, pokretom, prolivenom suzom i svakim otkucajem srca.. I neka samo neko kaze da se ne moze plakati za nekim koga nismo poznavali.. Pa ti si nas primjer.. Primjer u svemu.. Tose biti cu uz tebe dok zivjezde ne prestanu sijati, dok raj ne izgori i dok rijeci ne prestanu pisati se i na dan kad umrem, bit ce u mojim mislima i voljet cu te ZAUVIJEK!!! «

Claudio14:»Teško je ovo sve prihvatiti, da kažem čovjek, pjevač, humanitarac, idol, sve je malo, ne znam ni kako ga nazvati, i anđeo kada kažem mi se ne izjednačava sa vrijednošću koju je on posjedovao, nemogu ga poredit ni sa čim, on je jednostavno Toše Proeski, jedna posebna pojava, nestvarna, kao privid, slika koja je bljesnula sa neba, iz onih najljepših Božjih odaja......neko u Makedoniji reče da je on bio sunce na njihovoj zastavi...da svijet ima svoju zastavu i sunce na njoj on bi i to sunce bio.......i teško je prihvatiti da ga nema.....neko ko je mogao promijeniti svijet..... Dani prolaze, život teče dalje, obaveze zovu, nekako se čovjek proba koncentrisat, nastavit dalje sa životom al rupa jedna velika stoji na duši, i odlutam od tih misli na kratko, mislim na nešto drugo, onda počne neka pjesma na radiju pa me asocira na nešto njegovo, neko kaže nešto na tv-u pa me podsjeti na njegove riječi, pogledam u nebo vidim zvijezde tražim njeg, sjednem za komp slušam njega, krenem napolje u uši mp3 slušam njega, gdje se god okrenem tu je, jednostavno u svakoj radnji, pojavi ga vidim, čujem, tražim.....gledam u ljude, tražim nekog ko je dobar ko on, ko pjeva ko on, koga ljudi vole ko njega, nema...niko mu nije ravan...

ove emocije silne su mi se uzburkale vjerovatno iz jednog razloga, prije 1-2h sam došao kući sa koncerta gibonnija....onako iz radoznalosti da odem, radi društva, radi toga što nisam bio godinama na koncertu.....i cijeli koncert mi je on u glavi, gledam onu binu i u očima mi suze stoje, čekam da čujem Pratim te, da istrči na binu da kaže Obožavam vas Tuzlooooooo, koja je god pjesma počela ja imam utisak da je neka njegova...kažem lejdi, igra bez granica.....čekam ih, gledam prema gore, tražim ga u dvorani.....koju god pjesmu da gibonni krene pjevat ja njeg zamišljam dole kako pjeva svoje pjesme, kako uživa u tome, uživa pjevati sa ljudima, kako pozdravlja djecu iz domova, bolnica, kako im posvećuje pjesmu, a oni su tu sa njim, pjevaju, jer ih je poveo na koncert....i sve te misli u glavi... suze su barem 10-ak put na oči došle...pomislio bih i da sam budala, ali eto znam da nisam jedini, da su se mnogima životi promijenili, da mnogima više nije ništa isto, da mnogi nose tu istu rupu i prazninu u duši...... @teese i ja sam čekao kao i ti da ga vidim na MTV-u da kažem svima gledajte, uživajte, to je onaj isti Toše Proeski o kome sam vam pričao, svjetski poznat, prvi s ovih prostora koji je tako daleko otišao, da s ponosom kažem koga sam slušao i pratio 5-10-20 godina, da napravi koncert ovdje na stadionu da dođe 100 000 ljudi, da ga gledam kako hara svijetom.....al kako on sam reče u pjesmi jednoj "suviše lijepo, naglo je prekinut san".....sve je to predobro bilo i prelijepo da bi trajalo, da bi postojalo......nažalost ostaje nam veliki žal, ostaju nam pjesme, ostaje nam uzor svima, sa svojih 26 nam je pokazao koje su prave životne vrijednosti i jedno veliko hvala Toše Proeski što si postojao, jedno veliko hvala što si mi proširio pogled na život, dok je mene biće i tebe, voljeću te ko brata dok sam živ...hvala... puno toga bi se još moglo reći, pričati o njemu 10 dana bez prestanka........ i @teese razumijem sve šta govoriš, i tvoju ljutnju i sve...prava bol ne poznaje utjehu, tako kažu, pa se ni ne trudim ni sebe ni nekog drugog puno tješiti, to je jednostavno neutješno, i jedino je za nadati se da će vrijeme da uradit svoj dio posla.......vidjećemo....... eto ja iskoristih ovu temu da se napričam svega, da ne otvaram novu bez potrebe...........

95

više ne znam ni šta sam pisao........budite mi pozdravljeni....... «

nijemijasno:»Dragi moj andjele, nisam te nikada srela, a ipak si uradio najvecu stvar za mene i moju dusu.Osjetila sam to onog 16 tog oktobra, kada si se negdje gore u svemiru nagodio sa Bogom, ponudio svoju dusu za duse mnogih koje su trebale taj dan da odu zajedno sa tobom.....Isto tako nesebicno kao sto si sve u zivotu radio.... Moja dusa je bila jedna od mnogih koja se taj dan uputila gore, uhvatio si moju ruku tada i onako dzentlmenski ju poljubio rekavsi: ''Damice idi vrati se, ja cu da se pobrinem za sve, budi sretna'', ponudivsi mi prelijep osmjeh koji me ugrijao i vratio u stvarnost..... I kako da mi neko povjeruje da mi je neko koga nisam poznavala spasio zivot,i moje roditelje postedio boli.... Jos uvijek mi odzvanjaju rijeci doktora: ''Draga nasa, ti si izgleda imala andjela cuvara koji te je vratio u zivot''.Taj dan sam cula da je dusa naseg andjela ''utonula u vjecni san.Moj andjeo cuvar....... Kako da ja tebi mili moj vratim sto si odledio mojih 28 godina, ugrijao ih i onako sa osmjehom gledao kako se svih 28 latica viju na vjetru....?Kako da ja prihvatim sto si dozvolio za dobrobit drugih da tvojih 26 godina bude zaledjeno?....

Nisam vjesta u rijecima hvale, ali sam pocela da ucim od svog andjela, sve sto sam trebala znati i ciniti, a nisam.... Moje roditelje si postedio boli, voljela bi da i ja mogu tvoje utjesiti bar malo....Mozda jednog dana usudim se da nekome tvom ispricam ovaj tvoj nesebican gest, nekada, kada bude bilo lakse vrijeme,prividno lakse (jer nikada nece biti lakse).... Moje ''hvala'' tebi ce se ocitovati do kraja zivota... «

Senci01:»ZNAS, JESEN JE MOJE OMILJENO GODISNJE DOBA....CINI MI SE U DA SE U JESEN LJUDI VISE VOLE,VISE SE GRLE,BLIZI SU JEDNI DRUGIMA...POSTAJE HLADNO,VRIJEME SPORIJE TEČE,PADAJU KISE NEUMORNO LIJU DANIMA,SVE JE TMURNO,MRTVO I BEZVOLJNO...ALI JA IPAK VOLIM JESEN.IMAM VREMENA ZA SEBE,IMAM VREMENA ZA RAZMISLJANJE,NIKADA NE ZURIM,POLAKO UZIVAM U STVARIMA KOJE VOLIM,SPORIJE ZIVIM,DUZE SPAVAM I SRETAN SAM..I TAKO IZ JESENI U JESEN..VEC 16 GODINA.ALI OVA JESEN NIJE KAO SVE OSTALE,OVU NE VOLIM.MRZIM JE!!!OVA JE TAKO TUZNA,OVA JE TAKO BOLNA...OVE JESENI SI TI OTISAO..OVE JESENI SI TI OTISAO..OVE KISE SJECAJU NA SUZE,MORE SUZA ZA TOBOM PROLIVENIH.ZNAM JA DA TI NISI USTVARI OTISAO,TU SI TI NEGDJE..IMA TE U PJESMAMA,U NJIMA CES DA ZAUVIJEK ZIVIS...IMA TE U NASIM MISLIMA,IMA TE U NASIM SJECANJIMA,IMA TE U DOBRIM DJELIMA KOJE SI ZA SOBOM OSTAVIO I IMA TE NA SVIM MJESTIMA NA KOJIMA SI NEKADA BORAVIO.....VRIJEME PROLAZI...SUNCE SE PONOVO U ZORU RADJA,LJUDI SE DALJE SMIJU. RADUJU, PLACU, SKOLUJU, STUDIRAJU,ZARADJUJU PARE,PRAVE I REALIZUJU PLANOVE,UPOZNAVAJU S,ZALJUBLJUJU,DOBIJAJU DJECU,IDU NA ODMOR...A TI?E TO NIJE FRE....TO SAM HTIO DA TI KAZEMM.... DA BAR STANE CIJELI SVIJET STANE BAR NA TREN DA NAM SE OPET VRATIS,NAS JE ZIVOT LAZNI SJAJ,PREVISE ZA KRAJ A PREMALO ZA OPROSTAJ R.I.P TOSE «

sunshinebaby:»Cure moje ( i dečki...) danas mi je posebno težak dan i ne znam gdje bi pisala o tome osim

96

ovdje, gdje sam sigurna da će me netko, a možda i svi, razumjeti. Sinoć sam sanjala našeg andjela, sanjam ga svaku večer... no danas mi je bilo posebno teško kad sam se probudila jer je u snu bio tako prekrasan... onda sam otvorila oči, kišno jutro u Zagrebu, a mene nešto steže u grudima, tako jako da fizički boli, udara i peče i ne znam kud bih sama sa sobom... Sve što osjećam je potreba da mu čujem glas. Da barem malo osjetim da je tu. I pustim pjesmu Jedina i kad krene stih " Magla na mom prozoru..." i onaj glas... suze. Bolne, velike, gutaju mene malenu u odnsou na silnu bol u meni. Nemoćna sam pred tom boli i opet nesposobna da ju pobjedim. Zvoni mobitel jednom, zvoni dvaput, ne javljam se jer nema smisla. Nitko mi neće javiti dobru vijest. Onu dječju nadu da je ON živ i da je sve bila jedna velika neslana šala i da ćemo mu svi reći da nismo ljuti jer nas je prevario, nego samo sretni jer se vratio... Kome reći išta a da me ne osude i ne pokušavaju nagovoriti da se vratim u stvarnost? Ljuta što doma nemam internet i što ne mogu otići na ovo mjesto gdje će moje riječi naći svoj dom, samo još glasnije stavim glazbu i puštam da me njegov glas ponese dok pjeva "Zlato moje, odavna čekam da pristigneš ti". I pomislim si u tom trenutku da li je bol svih nas toliko jaka da dopire do njega dok nas gleda s neba i da li je naša ljubav dovoljno jaka da ga vratimo. Čudo, da se dogodi. Andjeo, da se vrati. Kiša jače pada, suze su našle svoj put do mog jastuka dok se ja pitam ZAŠTO?? I svaki dan se pitam isto. I svaki dan želim da je ovo glupi, nikad odsanjani san i da će me probuditi njegove okice koje će s novim svitanjem reći - HEJ, TU SAM. I NISAM NIGDJE OTIŠAO. JOŠ ĆU VAM PJEVATI. HEJ, PA TEK MI JE 26! Onda će se nasmijati i reći: VE SAKAM SITE. I mi ćemo biti sretni jer imamo nekoga na ovom svijetu zbog kojega, i kad sve ide prema dolje, možemo pogledati u nebo i reći: Imamo andjela. Samo što bi, andjele, bilo ljepše i manje bolno da si s nama na zemlji. Na nebu vas ima dovoljno, a ovdje, u ovom grubom svijetu laži, prevara i licemjerja, nama trebaju andjeli poput tebe da nas jednim osmijehom razoružaju. I zato me ne krivite ako ne znam napraviti korak naprijed i reći : U redu je, njega nema ali u redu je i bit će sve ok jer mi mislimo na njega. Znam da hoće i znam da on ne bi htio da patimo ali ljudi moji najdraži, kao da mi je netko otvorio grudi i izvadio srce tog 16.10. i ja ga sad ne mogu spojiti jer je u dijelovima i svaki taj dio plače za Tošom. Ljubim vas. «

Boky:»TOŠE JE ONA POZITIVNA ENERGIJA KOJU SVI MI TREBAMO DA BISMO ŽIVJELI I PREŽIVJELI U OVOM OKRUTNOM SVIJETU. TOŠE JE BIO NJEŽNOST KOJU SVI ŽELIMO OSJEĆATI, DAVATI I DOBIJATI, IAKO NAS ŽIVOT UČI SUPROTNO. TO JE ONO ŠTO SE JEDNOSTAVNO OSJETI. TO JE ONO NEOBJAŠNJIVO U NAMA. ZA NEKE STVARI NISU POTREBNE RIJEČI, NIJE IH POTREBNO VIDJETI, UZETI U RUKU. NJIH SE JEDNOSTAVNO OSJETI U SRCU I DUŠI. KAO LJUBAV NA PRVI POGLED. GAJIMO TE OSJEĆAJE U SEBI, NEDAJMO DA NAM IH OTMU I UKRADU, ONI ŠTO BI PRODALI I BOGA. ČINITE DOBRO DRUGIMA, BLIŽNJIMA, KAD GOD STE TO U PRILICI. ODBACITE VLASTITI EGO, TO JE NUŽNO ZLO. I NABACITE OSMJEH NA LICE, KAO TOŠE. KAŽU DA OSMJEH OTOPI SANTU LEDA, OTKLJUČA SVA VRATA. I ISTINA JE. POGLEDAJTE TOŠIN OSMJEH, OTOPIO BI CIJELI JUŽNI POL, I HIMALAJU, I SIBIRSKE TUNDRE. TOŠE JE BIO NAŠA NADA U BOLJI SVIJET. JER KAD BI SVI BILI KAO TOŠE, NE BI BILO TOLIKO NEPRAVDE, GRUBOSTI I GLUPOSTI NA SVIJETU. I NE ZABORAVIMO, NIŠTA NA OVOM SVIJETU NIJE SLUČAJNO, IZA SVEGA ŠTO SE DOGODI, STOJE ILI LJUDI, ILI TA NEKA VIŠA SILA. IZA TOŠE STOJI TA VIŠA SILA, SVEVIŠNJI BOG. POSLAO NAM GA JE DA NAMA, NAPAĆENIM BALKANCIMA,

97

OTVORI OČI I DA NAS NAUČI KAKO ISKRENO ŽIVJETI I VOLJETI. I DA NAM POKAŽE DA JE LJUBAV NAJMOĆNIJE ORUŽJE KOJE SVIJET POZNAJE. HVALA TI TOŠE, ŠTO SI RUŠIO GRANICE. « mimapn:»Dragi Tose....

Jos uvek ne mogu da verujem da te vise nema. Otisao si tako brzo,za sobom ostavio samo tugu i bol.Sigurna sam da ceo svet pati za tobom, jer je otisao jedini koji vredi.Svakog dana se budim i lezem misleci na tebe.Zasto je moralo tako da bude?Zasto bas ti?Zasto tako brzo?To su pitanja koja muce sve nas koji volimo tebe i tvoju muziku.Ziveces vecno u srcima nas koji te iskreno volimo i bice tako sve dok bude bilo i nas. Zaborav za tebe ne postoji.Necu ti reci zbogom,jer znam da cemo ponovo biti na tvojim koncertima, da ces nam ponovo pevati,mi cemo te s radoscu slusati i pevati sa tobom.Samo ne ovde,vec tamo, u mnogo lepsem i neiskvarenom svetu gde mrznja ne postoji. Pocivaj u miru andjele nas,vecna ti slava. ZAUVEK TOSE!!! «

Nikita12su:»Ako ti jave: umro sam, ne veruj to ne umem. Na ovu zemlju sam svratio da ti namignem malo. Da za mnom ostane nešto kao lepršav trag. I zato: ne budi tužan. Toliko mi je stalo da ostanem u tebi budalast i čudno drag.

Noću, kad gledaš u nebo, i ti namigni meni. Neka to bude tajna. Uprkos danima sivim kad vidiš neku kometu da nebo zarumeni, upamti: to ja još uvek šašav letim, i živim.»

98

Zaista je Platon bio u pravu kada je rekao : «Uz malu količinu ljubavi svako može postati pjesnik.» I razmišljam, kada se uz malu količinu ljubavi može postati pjesnik, onda je Toše od ovih ljudi napravio genije koji ne poznaju granice.I tako, forumaši provode dane tješeći jedni druge… A ja… A šta mi drugo ostaje nego da ih gledam, da tražim utjehu čitajući o tom Anđelu na Zemlji. S vremena na vrijeme, u moje odaje zaviri i Smrt, da vidi da li ih gledam. I kada se uvjeri u ono u šta je sumnjala, nijemo ode. Ne sjećam se kada mi je posljednji put došla u goste, te kada smo razmjenjivale iskustva s posla. Ovo, nazovimo, «iskustvo» nas je iz korijena promijenilo. Kao da su se milijardi godina koje imamo iza sebe srušili, pretvorili u pepeo. Kao da ja nisam nikome napisala riječ «smrt» na čelo. Kao da ona nikome nije pružila ruku i povela ga na ono drugo mjesto. Mjesto gdje ide naša duša. Zaista, ništa više nije isto.

Is this love:“Evo slušam te andjele moj malievo plačem za tobomne mogu se oprostiti i nećua i nema potrebekad s tobom mi je lijepoi neka plačem,imam zbog kogai nek tuga ne popustine želim to i neću.I poći ću sama u tvoj rodni kraj,znam da sam dobrodošla tamoi ne trebam nikogkad ti si prijatelj moji ke bideš zauvjek....Žao mi žao i žao što više te vidjeti nećupoljsko cvijeće da ti kupimda ti donesemda ti ispričamkako ovaj svijet bez tebe prazan je i pust,dapraznina ostaje da ništa je višeispunit ne može.....»

luda_mala 88 :»Sreća u tuzi

Otišao si brzo i napravio lom Ali ostavio nešto za sobom...Da mi tuga ne slomi srceOstavio si mi nju...Ostavio si mi prijateljicuTvoja djela učinila su mnogoPa i sada cine kada više nisi tu.U tolikoj boli u njoj sam našla utjehu...

99

Hvala što još imaš snage da nas volišHvala ti što se za nas borišBez tebe nebismo se znale niti jedna drugoj toliko dale...Toše Anđele sada jedno znaj,Nikada prijateljstvu neće doći kraj Ti si mi ju dao i čuvat ću ju kao zlato...Ti si mi ju dao i čuvao zameDa budemo zajedno za sve dane..Obećajem da nikad neću da ju pustimOsim ako se ti sa neba ne spustiš..Pustit ću je tebi jer je tvoja prva bila, Jer za tobom je tolike suze lila...Prijateljstvo si mi dao i puno ti hvala,Vratit ću ti kako god budem znala!Uvijek će biti ljudi koji će mi zbog tebe sudit,Ali ona ne, ona će mi uvijek svoju ruku nudit.Hvala i tebi draga prijateljice,Što si tu kada se smijem i kad patim.Zauvijek nadam se prijateljice ćemo bitiI jednog dana zajedno kod Toše u zagrljaju sniti.»

angel.tose:«Da mogu

Da mogu sjajni dragulj imatiU more bih ga bacilaŠto će mi njegov sjajKad bez najsjajnijeg draguljasvemu je došao kraj

Da mogu putovati svojetomU krajeve daleke, rajeve na zemljiBacila bih kartu i prije putaNe trebaju meni zemlje snovaKad ovo je istina kruta

Da mogu sanjati dvore raskošneDvorane zlatom okovaneProbudila bih se žalosnaJer nisam tebe sanjala

Da mogu sve moje želje ostavriti seŽelju samo jednu imala bih''Bože, varti ga!''rekao bi moj glas tih» LudaMala:«Svejedno

100

Meni je svejednoDa li letim ili padamDa li živim ili stradamJer tvog osmijeha ovdje nijeNema dušu šta da grije

Meni je svejednoDa l' se smijem ili plačemDa li stojim ili skačemJer tvog oka ovdje nijeMagijom vječnom da me opije

Meni je svejednoDa li ležim ili stojimDa l' sam hrabra il' se bojimJer tvog glasa nemaDa u srcu smiri buru što se sprema

Meni je svejednoDa li ću biti ili neDa l' ću redat' pobjede il' porazeJer tvog srca više nijeLjepotom svojom da me pokrije

Meni je svejednoDa l' me neko grli ili omču stežeDa l' su ljudi sa mnom il' od mene bježeJer TEBE ovdje nijeKo će sada ljubavlju i srećom da me umije?»

još jedna splićanka:«Sonce naše,sunce makedonskoToše mili.Otopio si nam dušenaučio nas dobrotii ljubaviI zašlo si, sonce naše.Temno e.

Ej ti gore, ti sunce velikomoje dalmatinskozasjaj jače,obasjaj južnije, zagrij Kruševoobriši suze s licaI ohrabri skamenjenena počivalištu vječnom Anđelaokupljene.»

MalaJana:

101

«Ko to tebi tiho sviraKo u tvoju dusu diraAndjele moj...

Ko to tebe nocas ljubiKo ti ceznjom puni grudiAndjele moj...

Ko to tebi uzdah kradeu dva stiha serenadeAndjele moj...

Ko to tebe nikom nedai u snu ti mira nedaAndjele moj...

I sanjaj i letinek ti zvezde budu drugezelje same nek se pletuu masnice boje dugepesma kao srce neznonek ti telo blago mazidok se mesec nate smesinek te svaka zvezda pazi.

... nek te Gospod cuva, nek te rajske ptice miluju ...

... Andjele, lepo pajki i cuvaj nas od zla! ...»

nejra:"Prate me zavjere i strasne namjeregdje god se okrenem blato i kamenjenovine i TV budalom prave mei sve se nekako u krugu okrece

I sve poskupljuje, a svijet poglupljujeuzmi i nestani, zgazi i prevarija bi zazmirio i brojao do stokad bi me, duso, to do tebe odvelo

E da si barem tu, pa da ne mislimu tvoje oko mirno da uplovimjer bez tebe mi fali ono nestoneznam sto, bez tebe to nije to..."

jasnadm:

“Oda za Tosu

I kad probudimo se, ti si tu, s nama si i kad smo u snu,

102

ne damo te ali realnost druga je.

bog nam ga oduze,bog ga je htio za sebe,s bogom nam ode,andjele

Bio si od boga poslanbio si,Ovaj svijet nam postaje stran, otkad vise nisi.

Bog nam ga oduze, bog ga je htio za sebe, s bogom nam odeandjele.

Uvijek si nas cuvao,uvijek si bio majstor za to,i sada to radissamo odozgo.

Ne dozvoli majci svojojda joj umru srce i dusaPodari majci svojoj, bozansku melodiju, znas da ce da slusa.

Ne dozvoli djeci ovog svijeta, da budu sirota i tuzna,Podari djeci ovog svijeta,ljubav i toplinu ako im nije pruzena.

Bog nam ga oduze, bog ga je htio za sebe, s bogom nam odeandjele.

Opet smo svi kao jedno, opet si nas spojio, opet nas dodirnuo, ali ne i ostavio.

I jos iscekujemo te mi, na vratima da nam se pojavis,i jos iscekujemo mi, osmijehom osmijeh na lica da nam stavis.

Bog nam ga oduze,bog ga je htio za sebe.”

103

Nejra:»Andjele poviris li nekad dole,Ne prestaju da me bole,Sve ove rane,Samo uzaludno brojim crne dane.Crne dane i jos crnje noci,I pitam se da li cu ikada moci,Da prebolim sve ovo,Da nadjem nesto novo.A onda shvatim,Ja ne zelim da zaboravim,Ne znam ni zelim li da prebolim.Znam sta zelim i sta hocu,Zelim da si tu,Da te ne vidjam samo u snu,Zelim da svima kazem,Pogledajte to je on,On je ziv,Zelim to da im kazem,I pri tome da ih ne lazem.Hocu da te uhvatim za ruku,Da ljudima skratim muku,Da s tobom trcim ulicama,Da u tudjim ocima vise nema mjesta onim bolnim suzicama,Da ih tvoje oci izbrisu,Da otjeraju kisu,Onu kisu koja vec 2 mjeseca lije,Ma neka i lije nek suze krije...Zelim da si tu,Nije vazno u cijem narucju,Ni u cijoj kuci,Ja cu ionako svijetom se za tobom vuci.Trcati cu,Braniti te od zla,Biti cu tvoja sva.Ako pozelis da me u tvom zivotu nema,Nestat cu bez problema.Andjele,Sve cu uciniti,Samo se vrati,Molim te muke nam skrati,Nama samo treba da znamo da si tu,Da prestanemo zivjeti u snu.Zasto na nebo ode,Zasto bas tamo gdje ja jos ne mogu,Jos ne mogu ka Bogu.Andjele,Molim te nesto poduzmi.Ili se vrati ili me uzmi.»

104

luda_mala 88:«Gledam kroz prozor, kiša se sljeva...Ali kako?Kako pada kada je vani sunce?Napokon shvaćam..to je kiša mojih suza,Suza koje teku ta tobom...Jedna je puna boli i gorčine što te nema, a ona za njom je radosnica!Ali zašto? Zašto radosnica kada ti nisi tu? Čemu se veselim?Čemu ona, ona nema smisla....nebi trebala biti tu..I nastavljam gledati bez cilja u daljinu, sa suzama u očimaNastavljam te tražiti pogledom.....tražiti te u nadi da ću te naći I da će sva ova bol proći i da će sve samo nestati..A onda.. Onda iza sebe čujem topli glas, osjetim tvoju ruku,Ruku prijateljstva, ruku koja me moli...Moli me da ne plačem, moli me da ne tugujem, Ali ja se opet pitam KAKO NE? ZAŠTO NE? ZAŠTO BOLI SVE?Zašto je baš tvoj život morao biti igra sa granicom?Zašto je ta granica došla baš sada?Zašto ne za 100, 200, 300 godina...ma zašto nije dosla nikada.....Čekaj, stani, glavo luda....Suze su stale, vidim i ja sunce...Ne ipak to nije sunce, to si ti...Jer zapravo ti si Sunce, ti si vjetar,Ti si nebo, ti si more, ti sve lijepo....ti si sve to...I zapravo sve je to bila laž, sve je bila laž da je tvoj životIgra sa granicom, bila je laž da si otišao, bila je laž da više nisi tu..Kako ne vide?Kako su toliko slijepi?....Kako anđele?Kako ne vide da si tu svuda oko nas?Kako ne vjeruju?Zašto ne osjete da si živ i da nećeš nikada otići?Zašto ne shvate da tvoj život će uvijek biti i ostati IGRA BEZ GRANICA!!!»

sweetkana:

«To je bio moj najlijepši san,pružio si mi rukui stisnuo dlan.Pogledala sam te ravno u očii požurila ti reći:Znam da to nije krajznam da to nije zadnji zagrljaj.Srest čemo se mi gore u rajuna najlijepšem kraju.Nikada neću reći da si zauvijek otišaojer to ni je istinati si tu, ti živiš u našim mislima.Znam da pjevaš ti sada u anđeoskom zborutamo gore na rajskom koru.Izbrisao si sve granicei zato sada tvoju misiju nastavljamo mitvoji ambasadori ljubavi!!!Angel si ti Toše»

crna333tp:

105

“DOLAZI VECERTIHO SPUSTA SE MRAKPALE SE NEBESKE ZVIJEZDEI POCINJE MOJ SAN

LEGNEM NA TRAVU ZATVORIM OCISKLOPIM RUKEI MOLIM DA CES MEDU ZVJEZDE DOCI

OTVARAM OCIPOGLEDAM PREMA NEBUA NA NJEMU MILIJON MALIH ZVIJEZDAKOJE PALE I GASE SVOJ SJAJ

PONOVO ZAKLOPIM OCICVRSTO SKLOPIM RUKE I OSJETIM NEKI CUDAN OSJECAJ

NESTO ME VUCE DA POGLEDAM GORENESTO MI GOVORI DA GLEDAM ZVJEZDIN SJAJ JER BIT CE TAMO ZNAJ

I OTVARAM OCI...PONOSNO DIGNEM SVOJ POGLEDKAD TAMO. VEC NA ZVJEZDI SJEDI MOJ SANS VELIKIM BJELIM KRILIMA

POGLEDAM GA I IZ SRCA MU POSALJEM ZNAKDA ZIVIM SAMO ZA OVAJ DANZA DAN KAD SU MU MOCI RECI KOLIKO GA VOLIM JA

SILAZI POLAKO..I ZVJEZDE JACE SJAJEJER ZNAJU DA POSEBAN JE

TIHO SAPUCE NA MOJE UHUDA ME PRATIO U STOPUDA JE SVAKOM MOJOM SUZOMSVOJE LICE UMIODA JE MOJU BOL KRILIMA SVOJIM TJERAO

PLAKAO JE SAMNOMA BORIO SE ZA MENEDA DIGNEM SE I KRENEM S NJIM PORED SEBE

106

OSJECALA SAM NJEGOVU LJUBAVPKLONIO MI JE OSMIJEH DA I JA SMIJATI SE MOGU..POKLONIO MI JE ONAJ CAROBAN POGLEDDA UVIJEK GA NOSIM SA SOBOM

REKAO JE JOSDA SVIMA KAZEMDA SU NJEGOVA KRILA VELIKAVELIKA KAO NASA LJUBAV PREMA NJEMU

DODAO JE JOS TIHO...DA SMO U NJEGOVOM SRCU POSEBAN SJAJSJAJ KOJI CE UZET U SVOJ ZAGRLJAJ”

crna333tp

“Ljubav tu s neba Bog nam je poslaoAnđela bijelog nam je na zemlju spustioNjegova krila bila su obasjana ljubavlju i dobrotomKoju pružio je svojom ljepotomLjepotom svoje duše i srcaUnio je mir u život mojRadost i sreću koju zaboraviti neću

-------------------------------------------------------

Zvijezda na nebuRuku mi pružiI moju prazninuIspuni u dušiRekavši te čarobne riječi„On je uz tebeBrani te i Čuva te, Jer zna da ga tvoje srce nosiTijekom danu i u noći“Hvala ti zvjezdoHvala na toj srećiŠto rekla si mi ove predivne riječiHvala ti anđeleHvala na svemuŠto pružio si ovome svijetu.

-------------------------------------------------------

Ako malo pažljivije slušš vjetar tajČut ćeš kako pjeva raj

107

Ako malo bolje pogledaš rijeke i moraVidjet ćeš kakva je rajska slobodaAko malo jače pomirišeš ružuOsjetit ćeš božju ljubav nama darovanuAko bolje pogledaš oko sebeUgledat ćeš anđele koji okružuju teAko malo više vjerješ shvatit ćešDa nakon smrti živjet ćeš»

luda_mala 88:

“TI

Sjaj tvojih očiju kida mi dušu,osmijeh anđela boli dok gledam...ali zaboraviti? e to nedam!Iz pogleda tvog toplina zrači, i u tvojim rukama svako će dom naći.Dao si nam ljubav, sigurnost i srećuI ništa drugo od tebe ne želim i neću.E kada bih mogla tvoj osmjeh i pogled vratit da nas ne mora samo sa slike zlatit!”

Elen4e:»Vo Prilep na eden laden zimski den,Edna majka so novorodence vo race,Rodi vtoro dete podareno od Boga,Ke se vika Todor, prvoto masko dete na tate

Mirno rastese ko sekoe dete,So ocinja ko zvezdi, obravcinja planinskiNo na nego se gledase nesto posebnoCedoto na mama, ubaviot tatin sin

Dete Krusevsko, dete Makedonsko,So golemo srce i zlatna dusa,Praten od Boga da siri ljubovNegoviot angelski glas sekoj da go slusa

Vo Prilep na eden laden zimski den,Edna majka so novorodence vo race,Rodi vtoro dete podareno od Boga,I deteto stana najgolemoto junace nase»

Elen4e:«Nekade na nasiov Balkan,Edno devojce se custvuva samo,Tazna, go zali nejziniot heroj,

108

Toj sto otide, tolku daleku, a tolku rano

I bese radosta vo zivotot,Ja pravese srekna so negovata pesna,Sekoj stih go znaese ko nikoj drug,So koj, toj nea vo srceto I blesna

Bez nego, zivotot I nema smisolMora napred no neznae kako,Tolku go sakase, tolku I znaceseSega ostana sama vo mrakot

Se ja boli, no samo jas znamVo srceto kriese , edna zelba ogromna,Sobirase hrabrost da mu kaze za toaNo na kraj ne uspea, ne mu spomna

Nekade gore, vo Bojzoto carstvoEden Angel mlad, najubav na svet,So negovata nasmevka gleda nadolu,I cuva edno devojce, ko najubav cvet

Gleda nadolu I znae kolku ja boli,Sekoja nok ja gali ja cuva,Taa neznae no toj e zvezdata na neboto,Zrakot na sonceto, veterot sto duva

I praka znaci no bolkata I preciDa gi vidi, da gi svati,I se potesko I eZatoa toj prijateli I prati,Nekoj koj sekogas kraj nea ke bide

A Toj tamu gore edvaj ceka da ja vidiJa saka I vo nea ima ogromna verba,Pa koga ke dojde vreme ke ja gusneI ke I ja ispolni taa neostvarena zelba»

Elen4e:«Pogledni nadolu Angelu,

I vidi kolku srca za tebe cukaatNa kolku deca ti im trebasKolku misli kon tebe letaatKolku luge se nadevaat deka gi gledas

Pogledni go Balkanov Angelu

I vidi kako odkako tebe te nemaPovtorno sme zaedno nema razliki i omraza

109

Tvojata Ljubov ne spoi site nasSo tebe dobroto pak zloto go sovlada

Pogledni ja tvojata Makedonija Angelu,

I vidi ja prazninata vidi ja bolkataPogledni ja kako celata seuste po tebe patiI go nema sinot toj sto ja sakase tolkuSeuste Angelu te ceka da se vratis

Pogledni si go Krusevo Angelu

I vidi bez tebe kolku e tazno i praznoUste eden junak Krusevski zaminaEdna majka i tatko go izgubija svoeto cedoVo tvoeto malo gradce na edna Makedonska planina»

crna333tp:

«Bio si kao pahulja snijega...koju nam je Bog pokloniospustio s nebada stanujes medu nama ljudimBio si kao pahulja snijegakojoj se svako djete radujekojoj se svaki covjek diviBio si kao pahulja snijegatako posebna i bijelatako sjajna ali kratkog vijekaBio si kao pahulja snijegakoja je na srcu svoj trag ostavilasvojom neobicnoscu sve voljelaKao pahulja snijega bio si tia to ces i ostatijer volimo te svi»

crna333tp:

«ANDELE OTVORI SVOJA VELIKA KRILAOSVJETLI IH DA BI BIJELA BILAOSVJETLI IH U NOCI DA SE SJAJEOSVJETLI IH JER BEZ NJIH NE ZNAM DALJE

ANDELE NA LICE STAVI OSMJEHKOJI CE ME JUTROM OBASJATI KAO SUNCEA NAVECER KADA U TONEM U SANSANJAT CU OSMJEH TAJ

ANDELE NA LICE STAVI BISERNI POGLED

110

POGLED KOJI CE U MENI BUDITI LJUBAV INOVU NADU.POGLED KOJI CE ME VODITI KROZ DANA U NOCI OSVJETLITI SAN.

ANDELE PUSTI ONAJ PREDIVAN GLASNJIME ME BUDI, PRATI KROZ DANA KAD DODE NOC NJIMEME USPAVAJ .PJEVAJ MI TIHO NAJTISE STO MOZES PJEVAJ MI O TOME KAKO TI JE GORE...TIHO NA UHO MOJE SAPNI DAZNAS KOLIKO MI ZNACIS»

crna333tp:«Pjesma MOM ANĐELU

Tiho plačem u kutu svoje sobeDa nitko ne vidi bol iz duše mojeSuze teku niz obrazeKad na slici vidim lice tvojePa se sjetim osmijeha što na stranu bježiI srca tvog što se nama smiješiAl sjetim se i onih riječi Što u pjesmama znao si rećiI onog kobnog sata Kad prestao si biti s namaBol u grudima ubija meKad sjetim se da više nema teUtjehu Bog mi šalje ovuDa s njim si na Nebeskom dvoruI sad zahvaljujem Bogu I palim svijeću ovuZa svog ANĐELA na Nebeskom svodu»

tuzna_cura:«Uvijek kad nekoga izgubim pitam te Boze zasto???Ali, Ti mi nikada ne odgovoris...znam uzalud postavljam pitanjauzalud se budim svakog novog svitanja...jer odgovora nema...uvijek uzmes onog ko nam jako treba...Zasto uvijek uzimas one koji vrijede...mozda zelis da te tvojim putem slijede?Mozda ces im otkljucati vrata raja???Mozda jos nisu dosli do svoga kraja??Mozda ce postati tvoji sveci?Daj molim te...bar nesto reci...Mozda je moje pitanje okrutno i glupoali zasto ne uzmes skitnicu ispod mosta?!O Boze dragi kada ce vec biti dosta!!!?Kada ce ljudi shvatiti sta im porucujes...kada ce shvatiti da Ti odlucujes??Da li je to tvoja poruka???

111

Da shvatimo da je bas svaka Tvoja odluka?!Da nije bitno jesmo li dobri ili zli....da o svemu odlucujes TI!!Koliko sam puta plakala zbog tako dragih ljudiBoze dragi milostiv im budi!Danas sam izgubila nekoga koga ustvari nisam ni znalaa vec sam mu na neki nacin svoje srce dala..Danas je jedno predivno bice izgubio cijeli svijeto Boze zasto si ubrao taj predivan cvijet!!!????????????»sarajevo07«ANĐELE, spavaj u Božijim rukamanek nam te čuvaju Božiji čuvarida nam duša mira nađe,Da si u Rajskim odajama,da si s pjesmom i u miru,prešao taj put...

U mislima smo s tobom i uz tebe,cijelom svojom dušom i srcem,svijeću svako od nas pali,Mi smo ranjeni, zbunjeni i slomljeni,jedina nam utjeha pjesma tvoja i tvoj ljubljeni lik...

Suze su gorke, teku kao nepresušna rijeka svijetom,ne pomaže, ne prstaje ta bol, ta tuga, taj očaj...Jedino nada ostaje, da SRESTI ĆEMO SE OPET svi,negdje, u rajskim odajama, tamo gdjedobri ljudi odlaze...

Jedini naš, dobri, voljeni, najbolji TOŠE!

POČIVAJ U MIRU ANĐELE!»

ledena199:«Za Tošu

Ti...koji si sada negdje gore...ti....koji svojim anđeoskim glasom sadaanđele uveseljavašti....koji si nas prerano napustio....

Napustio si nas u cvijetu svoje mladosti...ti...koji si nam pjevao svojim anđeoskim glasom sada si otišao gore,Bogu....zato što dobri ljudi kao ti ne mogu živjetina ovoj okrutnoj i nepravednoj Zemlji...

112

Ali znaj jedno Toše...uvijek ćeš ostati u našim srcima i mislima...i tvoje pjesme, tvoja remek - djela će zauvjek živjetidok god živimo i mi....»

mersiha:«Tamo si ti, gde sve je tako visoko.Tamo si ti, gde niko jos bio nijetamo gde tuzan srecu pije.Tamo si ti, gde nebo sa zemljom placei gde se voli od svega jače.Tamo si ti, gde ptice svijaju gnezdatamo gde pada malena zvazda.Tamo si ti, tamo je mesto tvojetamo gde suze ne postoje.»

mersiha:«Bez tebe dani se ne broje

Otkada ode vreme je stalojorgovane srece vetrovi lomeu ponor tuge srce mi palonesto bi reklo, ali nema kome.To malo svetla u tamnoj nocii tvoje nocas trepere ocidodji, obasjaj puteve mojebez tebe moji dani se ne broje.Od reke suza oci me pekumuzike bola naviru noteumoran plovim kroz tamu nekuproklinjuc' onog koji te ote»

mersiha:«Trazio sam od planina jatrazio od bistrih rijeka jada mi budu razgovorpred jos jedno svitanje

Trazio sam od tisina jatrazio od mjeseca sto sjada mi daju odgovorna to jedno pitanje

Gdje je moja svilagdje je moja svilada zna da je ljubimjos bi ziva bila

Trazio sam od daljina ja

113

isao za tragom predajagdje je ona tanka nitkoja spaja i razdvaja

Na pogresnom si putu tiodgovarali su miidi trazi je u sebisvu je ljubav dala tebi»

bella__sb:«zasto ti,zasto sada.......zašto,kako i kada......zavrijedio to nisi ti........sada za tobom placemo svi......cijeli balkan,suze lije......sunce u mom zivotu više ne sije.........zalosno je sve oko mene......jer vise nikad neće biti tebe......moje oci...tebe vidjet neće......,...srce me užasno peče.......ne mogu suze skriti.......ne mogu ista vise biti......sve se promijenilo odkad te nema.....ostala je samo tuzna sjena.......plače mi se,nemogu više.......puše vjetar,padaju kiše........tvoj grob pun cvijeća........ti živiš u raju gdje je sada sreća......mi patimo i dalje.......saučešće ti cijeli balkan šalje......ti nas gledaš i patis s nama.......a meni se srce i dalje slama........vratila bih te opet....u svijet....ali ti si bio jedinstven cvijet....kojeg je bog ubrao........nama je tebe ukrao......sebi te doveo........jer si dovoljno na zemlji proveo.....anđeo....predivnog lica.......ovdje je kraj....svih prica......živiš u mome srcu još uvijek......i to će tako biti zauvijek......voli te bella tvoja..........ovdje je gotova prica moja...»

Anna Lee:«Hvala

Hvala ti za tvoj osmjeh,koji je vjecno sjao kao toplo sunce

114

Hvala ti za tvoj andjeoski glaskoji je vjecno pjevaoHvala ti sto si nam pokazao da ljudi mogu biti dobriHvala ti sto si mi pokazao da znam tugovatiProkleta je cesta sto te uzela tako mladogi ostavila nam samo tugu i gorak okus u ustimaProklet je slucaj koji te natjerao da podjes tim putemPitam se je li moglo biti drugacijeili je sudjeno da odes.Je li onaj gore zelio da dodjes k njemu?Previse pitanja koja odgovora nemaju, sve dok jednog dana se ne nadjemo na putu kojim si ti posao.Hvala ti za sve...I nadam se da cemo se jednom sresti...Gore medju zvijezdama...»

Biljana PG:«...Bio je cvetak... No, to je jucerasnja vestSvi smo mi Gospodari Sveta tu negde s dvadeset i sestNas svijet je bio tvoj licni ateljeVeliki film sam snimalaBio si jedna od tri zelje koje sam ikad imala...»

mersiha:«Ne znam kako podnijeti ove noci predugene znam kako pobjeci do svitanjane znam kako vratiti jednu mladost skrsenui iz praha zivot joj podaritisad se pitam da li treba zivjeti iz navikeil' da skoncam pa da budem kraj tebeJer gore si tiBoze, nocas rajska vrata otvorii u svoje dvore mene primi tijer tu vjecno pociva jedna ljubav najvecaBoze moj, nocas cu za njom»

Nena:«Kad bi se mogo probuditiSvi anđeli nebeski bi od sreće plakali.Jer bio si dio njih,bio si dio nas.I dala bih sve na svijetu da ti opet čujem glas.Što odzvanja mi u mislimadok steže me u grudima.Nisi bio nitko mojal svejedno, voljela sam osmjeh tvoj.Nisam se zaljubila.Premlad si bio za mene.Moja je generacija svoje odludovala

115

dok ti si stasao.A ti si nas svojim divnim pjesmamaponovo u mladost vraćao.Hvala ti, hvala do neba.»

marry_18:«Bio si mi utjeha i nadakad u mom srcu tuga vlada...Sve mi u zemlju sve propada...Reci mi, reci mi sta da radim sada??

Kad padaju ove tuzne kise...trebam te sve vise i vise..I padaju ove tuzne kise..I moje suze se prolise...

Rekla sam snazna cu biti..i da suze necu litiali cemu sve to kriti..Kad o tebi sad mogu samo sniti...

Svoje pjesme ostavio si nama..i njih nece prekriti tama..

Jer pjesme i dobra djela andjela poput tebe, ne zaboravljaju se lakoi znaj anđele da te volim jako…»

mersiha:«Posalji mi poljubac na kapima kiseNeka se njezno spuste na moje usneI dozvole da ih upijemJa cu znati da si to ti...Posalji mi dodir na krilima vjetraNeka se zaplete u moju kosuI poigra nestasnim pramenovimaJa cu znati da si to ti...Posalji mi osmijeh na odsjaju zvijezdaNeka zabljesne u mojim ocimaI nikada se ne ugasiJa cu znati da si to ti...»

Sestra Vera:«Poklanaš mi bijele oblakeDanas, poslije noćne kiše.Bijeli oblaci na jasnom nebu.Ovako ja zamišljam raj. Da li ćeš me čekati?Da li ću Te čekati?Tebi ću uvijek pripadati.Ti si duša duše moje.

116

Vjerujem da ćeš me čekati.Vjerujem da ću Te čekati.U bezvremenom UVIJEK,Našoj, našega OCA kući,Pripadajuća potpuno Tebi,Najrođenijem, najbližem, jedinom.»

Sestra Vera:«Praštaj Toše,Gospod neka blagoslovi Tvoj put po ishodu!Ti nećeš umrijeti.Živjeti ćeš, samo drugim načinom postojanja.Tvoj anđeo čuvar primio je Tvoju čistu dušu.Neka Ti Gospod daruje najljepše rajske vidike!Praštaj Toše,Rastali smo se s Tobom ,Ali ne zadugo.Kako će brzo proletjeti ovaj naš privremeni zemaljski život.Dan, dva i mi ćemo za Tobom!Uskoro ćemo se vidjeti!»

Sestra Vera: »Jednom, biću pozvan otići za suncem.Zalazeća zraka utisnuta u oblak.U Tvojim očima biće pozdrav i oproštaj.Nastaće noć...Ali u osvit novoga danaZraka izlazećeg sunca utisnuta u oblakBiti će u oku Tvom pozdrav i sjećanje.Jednom, i Ti ćeš poći za suncem.U suton i osvit dana.Zatvoriti će se krug sjećanja i nade.U konačno ZAUVIJEK,U svijetlo nezalazeće SVJETLOSTI.I noć će biti za nama.»

nika_23:«zora je, svanulasuza je iz oka kanulazora je,nema tecujes li,nemogu bez tebe.

sanjam te, sanjam tesve me jos, sve me jossve me sjeca na tebesamo pjesma tvoja cuje sea nema te.

117

zora je, nema tesamo me tuga milujezora je, svanulasuza je iz oka kanula.»

ana...split:«ANĐELE

Bio si naš osmjeh,Naša sreća...Sad toga više nema

Otiša si anđele,Nisi reka zbogomPruži mi ruku,Da i ja mogu s tobom

Tvoje pjesme ostaju nam,A ja nemam snage Da ih slušam...

Anđele,duša boli,Srce se steže...Samo kad nam misli Prema tebi odlete...

I molim BogaDa nam tebe vrati,Ja ga molimA prolaze sati...»

Anna Lee:«Znam da ne zelis da placemal' suze se opet kotrljaju niz licenicim gonjene, samo mojim bolom vodjeneSlusam tvoj prelijepi glasznajuci da je tvoja dusa negdje visokoznajuci da te nista ne moze vratiti.Otrgnut mi je komadic duse i nosi ga sa sobom, da ga vratis kad se vidimo u visinama.Do sada nisam znala koliko nesto moze boljetino sad sam naucila. Hvala ti za to.Ne mogu se vise ni nadati, samomogu tugovati...»

118

ASTRA:«ZASTO????

Boze,zasto si ga uzeo sebi?Zasto je tako mlad potreban tebi?Zasto ga nisi ostavio da nam ljubavi da jos??Zasto Boze,kad je bio divan?!Nije bio ni malo los!!!

Prva noc bez njega,Kako da prezivim?Boze vrati mi ga,Bez njega ne mogu da zivim!

Zasto ga nema?Kako bez njega?Boze vrati mi Toseta!Ne mogu bez njega!Boze vrati mi ga,Nelim ga vidjeti..Boze daj mi snage,Kako cu prezivjeti!?

Prva noc bez njega,Kako da prezivim?Boze vrati mi mog angela,Bez njega ne mogu da zivim!

Zasto si ga uzeo zauvijek?ZASTO BOZE??Zasto kad je on pravi covjek??On je MOJ TOSE!!

Prva noc bez njega,Kako da prezivim?Boze vrati mi TosetaBez njega ne mogu da zivim!»

admh:«Twenty six autumns

I didn’t know himBut it doesn’t matterI try to forgetStill I don’t feel betterI sit here aloneAnd start writting a letterTo him

I know it’s no useBut I feel like cryingThe most stupid thingIs to write about dyingThe game is over nowAnd his soul is flying

119

Away

In your notebookSo many words left unwrittenSo many pages will remain blankSome will forget and some will rememberI’ll never look at the morning sunAgainCos all I would see there is you

Twenty six autumnsTwenty six springsYou can never knowJust what future bringsWhether there’s someoneWho pulls the stringsAbove

Thoughts running in circlesThey won’t go to sleepI want to say somethingBut talk is so cheapI’ll bury this letterSomewhere deepInside

In your notebookSo many words left unwrittenSo many pages will remain blankSome will forget and some will rememberI’ll never look at the morning sunAgainCos all I would see there is you

~~~~This one is in Polish, which is my mother tounge. It's written to fit the melody of Soba za tugu (it even has the same layout of rhymes). I tried to translate it to English the best I could

Wyglądam przez smutne oknoI'm looking through the sad windowI patrzę jak kwiaty moknąAnd watching how the flowers get wetA deszcz na szybie tak smutnoAnd the rain on the glass so sadlyMaluje nam inne jutroPaints a different tomorrow for usI wciąż uwierzyć nie mogęAnd I still can't believeŻe Ciebie tutaj już nie ma

120

That you are not here anymoreLos inną wyznaczył drogęFate has chosen a different path *(for you, for us - it doesn't say exactly for who)*Zostały tylko wspomnieniaOnly memories are left

I w głowie znów tylko jedna myśl -And in [my] head again only one thought - 'Kiedy twój głos usłyszę...?''When will I hear your voice...?'O jednym marzę tylko - byśOnly one thing I dream about - that you wouldŚpiewem swym przerwał ciszęBreak the silence with your singing

Aniołów wielu jest w niebieThere are many angels in heavenWięc czemu Bóg chciał też Ciebie...So why did God want you [there] too...

I w głowie znów tylko jedna myśl -And in [my] head again only one thought - 'Kiedy twój głos usłyszę...?''When will I hear your voice...?'O jednym marzę tylko - byśOnly one thing I dream about - that you wouldŚpiewem swym przerwał ciszęBreak the silence with your singing

Ciszę tą która tutaj nastałaThis silence which has fallen hereA gdy nastała serca złamałaAnd when it fell it broke heartsŁez nie ukrywam choć nie przystoiI don't hide [my] tears although it's not properMówić jak to bardzo boliTo say how much it hurts

Ciszę tą która tutaj nastałaThis silence which has fallen hereA gdy nastała serca złamałaAnd when it fell it broke heartsŁez nie ukrywam choć nie przystoiI don't hide [my] tears although it's not properMówić jak to bardzo boliTo say how much it hurts

W obłokach smutnej szarościIn the sad greyness of cloudsI w krwawej liści czerwieni

121

And in the bloody redness of leaves *('bloody' as in 'blood', not a swear-word)*Pomiędzy kroplami deszczuBetween the raindropsTwój uśmiech w barwach jesieniYour smile in the colors of autumnI wciąż uwierzyć nie mogęAnd I still can't believeŻe Ciebie tutaj już nie maThat you are not here anymoreLos inną wyznaczył drogęFate has chosen a different pathZostały tylko wspomnieniaOnly memories are left

I w głowie znów tylko jedna myśl -And in [my] head again only one thought - 'Kiedy twój głos usłyszę...?''When will I hear your voice...?'O jednym marzę tylko - byśOnly one thing I dream about - that you wouldŚpiewem swym przerwał ciszęBreak the silence with your singing

Aniołów wielu jest w niebieThere are many angels in heavenWięc czemu Bóg chciał też Ciebie...So why did God want you [there] too...

I w głowie znów tylko jedna myśl -And in [my] head again only one thought - 'Kiedy twój głos usłyszę...?''When will I hear your voice...?'O jednym marzę tylko - byśOnly one thing I dream about - that you wouldŚpiewem swym przerwał ciszęBreak the silence with your singing

Ciszę tą która tutaj nastałaThis silence which has fallen hereA gdy nastała serca złamałaAnd when it fell it broke heartsŁez nie ukrywam choć nie przystoiI don't hide [my] tears although it's not properMówić jak to bardzo boli...To say how much it hurts»

Anna Lee:«I svijet je izgubio bojuOtkad te nemaI svaku pjesmu koju

122

Zapocnem ne dovrsimSvakim danom napisem jedan stihKao da te pokusavam zadrzati.Kao da ce sjena zaborava prekriti sveKada dovrsim ovu pjesmu.No znam da nece, Ti ces zauvijek biti tuNaslonjen na moje ramePrateci me kud god da podjem»mersiha:«Nebo nek' te cuvamoja zvijezdo jedinavrijeme nek' ti skratenaljepsi stihovi pjesme andjelaZnam ti me s neba gledas i pazisocima svojim bisernog sjajaa kada suze pustis po menidoci cu gore, postelju spremi»

Anna Lee:»Da me pitaju za jednu osobu Koja mi je promijenila zivotRekla bi im tvoje imeDa me pitaju za najtuzniji danRekla bi im 16.10.2007.Da me pitaju hoce li rana Ikada potpuno zacijeljetiRekla bi im nikada Da me pitaju cemu se nadamRekla bi im da se nadam daCemo se jednom srestiDa me pitaju za jednu zeljuRekla bi im da te zelim vratiti...

Tasa:'' JA ZIVIM S TOBOM ''

Ja kročih tamom životatražeći svjetlost tvojual kad me ponese smrtja shvatih gdje bijaše.

Da ona je bila uz menei vodila me kroz život mojSmrt mi podiže zavjesu noćiJa vidjeh tebe u ljubavi svoj.

U naručje si me uzeo svojuSpoznaju otkrio novu

123

Da Kriste ja živim s tobomSretna i blažena sam sad.

KADA VIDIŠ DA ME POLOŽE U ZEMLJUJA NEĆU NESTATI??? ZAR SUNCE I MJESEC NESTANUKADA ZADJU.....!!!!!!!»

Forumašica:«Pustit ću kišu da mi suze isperePustit ću sunce da izblijedi uspomenePustit ću dugu da mi uljepša danePustit ću vjetar da sliku tvoju otpuhne

Ali kiša prestaje padatiMjesec će sunce zamijeniti Duga će uskoro nestatiVjetar neće više snažno puhati

Što kad suze opet dođuŠto kad se uspomene vrate polakoŠto kad dani tužni postanuA tvoju sliku izbrisat ne budem mogla

A sve ću toI kišu i sunce i dugu i vjetarDočekat i otpratit bez tebe

Tko si ti i što mi značišPriznajem pitam se ponekadZašto iz mog života se ne povlačišI zašto sam još na tebe slaba

A onda sama sebi se nasmijemOdgovor naći i sama umijemTi si onaj kojega sam voljelaI tvoj osmijeh sve mi je značio

S tobom bila sam sretnaA bez tebe svi dani su ko jedanProlaze sporo, da sporije ne možeGdje je sada, reci mi BožeDa ga nađem, sebi vratimJer više bez njega ne mogu..»

*anna*:«OTKAD NISI SA NAMA!

Neznam kako ti je sad gore sa zvjezdama

124

Ni, dal si nasao mir medu oblacimaDal si sretan i nasmijan!? Ovdje se sve promjeniloOtkad nisi sa namaSvijetom je tama zavladalaVise nista isto nijeCak ni jesenje kiseNi na granama lisce..Vise ne mirise cvjeceNiti sunce sjaNista vise isto nije bez tvog osmjehaZima nam sporo dolaziMjesec po mjesec prolaziMedu nama tuga vladaZanjemila su mnoga ustaVani ulica je pustaNastala je tisinaTisina koja u srce diraNeznam da li nekad pozelis da se vratisda u svoj rodni grad svratis !?Al mi tu molitvu svako vecer ponavljamoSve bi dali da te jos jednom vidimoOtkad nisi sa namaSve se promjeniloI doista neznam cemu vise da se nadamoI kome da vjerujemoKad sve sto smo gradili sad je potonuloI sve sto nas je veselilo sad je nestaloSa zemljom se stopiloZa tvojom dusom otislo»

Forumašica:»Neki kažu nema te višeJa se onda od njih mičemKako ga nema, evo, tu jeU srcima on se krije..

Neki kažu nema te višeA ja potajno suze brišemŠto je njima, zar ne videOsmijeh taj i oči njegove..

Neki kažu nema te višeA ja tada jedva dišemKako to, što nitko ne čujeNjegov glas što svuda odjekuje..

Neki kažu nema te višeA na mom licu pišeNemojte tako, jer tužno je

125

Što ništa više nije kao prije..

Neki kažu nema te višeA ja mislim budite tišePustite dušu svoju da počujeNjegovu pjesmu što do nas putuje..»

ima li dan za nas:«Odjednom si otišao igrom sudbineNama je to donijelo samo bol, tugu punu gorčine...Kaklo je samo nepravedan život ovajAnđele sada otišao si u vječni raj...Bio si oličje same dobroteUvijek željno spašavao dječje životeIzgledao si poput anđela nevinogPrelijepog lica, toplog osmjeha bijelog...Živio si u nama i živjet ćeš uvijekPo svemu dobrom pamtit ćemo te zauvijekSada si na boljem mjestu tiAli s tim se nemožemo pomiriti mi...Gdje je nestao onaj osmjeh topli Kojeg svaki čovjek za tren zavoliZa tobom svaki dan bezbrojeno ljudi suze pušta i za tvoju dušu moli...Kako da sad ovu tugu i bol otjeramoA još uvijek toj tužnoj vijesti nevjerujemoSvaki dan u glavi pitanje je istoZašto si tako brzo otiš'o...?Toliko si još života imao za živjetiA sada sve što nam ostaje nad tvojim slikama, pjesmama i uspomenama je bdjeti...Tuga koje se nadvila sad je nad svimaRijetko tko sad na licu osmjeha ima...Dan za danom polako će prolaziti Nova jutra bez tebe svitatiNova tuga i dalje će dolaziti A rane u svima nama i tvojoj obitelji neće još dugo zacijeliti...Anđeoski glas ti si imaoJoš mnogo lijepih stvari u životu učiniti si trebao, mogao...Ali...Svijetlo se brzo ugasilo Bog te k sebi vratio i ovog okrutnog svijeta spasioDa pjevaš njemu i anđelimaZauvijek sretan je On koji te sad imaJer ipak ti anđeo pripadaš anđelima...»

fungirl18:«ANĐELE

Tjeram te kroz pjesme,

126

duša ti je bila na podu,anđeo ju je pokupio

Ruka ti je bila bijela,oko me gledalo.Suze idu niz potok,nije ti se ispunila želja; « Umrijetiu tvom zagrljaju.

Zaspao si, zaklopio oči; bio u snu.Sanjao, maštao.Probudiš se u svijetu i gledaš natužne duše,koje si ostavio za sobom.

Neću pustiti suzu, makar mi neuspijeva.Hej, gdje si?Nema više sjaja, onog anđela.Nestao je i on, a i mi s njim.Zauvijek budi s nama,preslabi smo.

Čemu suze(?) Kada neznaš ni tko sam.Tvoja dobrota, zasljepila me.Toše, drži nas.Toše, jel sanjamo?Heej, čemu suze na ovome papiru?Toše, vidiš me? ( vjerujem u to)Čuješ li nas?Vratit čes se nama, jel tako?Poljubi me, evo me k tebi.Bojim se , zaklopiti oči, bojim se, da više se nećuprobuditi.

Mjeseče, možes ga vratiti? Ti sikriv.Bože, čuvaj ga, dopusti mu da nas gleda.»

Atlantis:»Za usnulog anđela...

Prva jutarnja misao dok otvaram očiZadnja molitva na usnama mojim u noćiSklopim ruke, al' riječi kao da nemam višeTek pogled ka nebu, iz kojeg liju kiše

Prolaze dani, ali duša i dalje plače

127

Pokoji osmjeh na licu, no boli sve jačeZašto, pitam stalno i Boga i sebe,da li je moguće da nema više tebe

Zaboljelo je kao nikada prijeČovjek ni ne zna šta mu sve srce krijeTog jutra kao da je svijet staoNa mjestu gdje tvoj je život pao

Tragovi na cesti, ožiljci na dušiSvaka suza srce će da ugušiMilijun duša u molitvi je skupaU prsima srce kao ludo lupa

U zaborav ne damo tvoje dječačke očiOne su nam putokaz, mjesečina u noćiZvijezda najsjajnija si na nebeskom svoduNajljepši glas u rajskome zboru

Snivaj anđele, na boljem si mjestuKraj Boga kojeg ljubio si tolikoTvoj glas, tvoj osmjehNe može zamijeniti nikada niko.»

malena1901:«Andjele...

Andjele cujes li me,ove noci dok u nedogled ulicama koracambrojeci blatnjave korake,i svoj pogled rukom pokrivamda ga drugi slucajno ne vide.

Osecam se tako prazno u ovom bezimenom gradu,prekrivenom maglom.Ulice puste raspiruju strah u kostima,zidovi nemi, a u glavi bezbroj pitanja.

Andjele osecas li,ove noci bol sto mi dusu ko svilu razdire,i kristalne suze koje uz kisne kapilede moje obraze.

Svuda oko mene je mrak,a negde u daljini zvuk tvoje pesme se cuje.Ponocne svetiljke zrak kroz tamu dopire sve do kraja ulice.Tako je topao,drag i podseca na tvoje lice.

128

Andjele vidis li me,kako za tebe nocas na kolenima molimi po stotinu puta proklinjem ovo sivo nebo iznad mene, i onaj dankada te je sebicno od nas uzelo za sebe.

Andjele molim te,probudi se i pogledaj dolepa reci da li si sada srecan tamo gorekada vidis da je nebrojivo mnogo ljudi koji za tobom placu, koji te jos uvek vole...»

ASTRA:»Svako jutro kad se probudimJa duso na tebe pomislimSvako jutro za tebe suzu pustimA rijeci ne mogu da izustimSvaka minuta bez tebe je srcu gorcinaI svakog se trena molim Bogu da sanjam,da nije istina..Mrze moj pogled u prazno,mrze sto sam tuzna toliko...Ali oni ne znaju duso da nedostajes mi..I ne znaju koliko..Iz dana u dan tuga veca je...A ja i dalje sanjam da vidjecu te...Duboko u sebi znam da si otisao..I vjerujem da si najbolji put pronasao..Al ja ne zelim da vjerujem da te vise necu vidjeti...Da me nikada vise neces svojim toplim rukama zagrliti..Necu,ne mogu i ne zelim da se pomirim sa tim..Da najdraze moje zauvijek gubim..Kako da shvatim da vise necu cuti glas tvoj..Kako da shvatim da nas toliko dijeli,nadrazi moj!Otisao si,a nisi rekao ni „Zbogom“..Otisao si i sada si zauvijek sa Bogom..On mi te je poslao,da mi das najljepse sve..On mi te je poslao,ali i uzeo te...Mrzim sto te necu vidjeti vise..Mrzim jer ovo srce bez tebe ne dise!!Zelim da odem tamo gdje si ti..Samo na tren,da znam da si dobro,najdrazi...»

malena1901:»Ne zelim...

Ne zelim da verujem ljudimakada kazu da nema te vise,da je duga tvoj osmeh odnela i zajedno sa njim zauvek nestala.Ne zelim da verujem,da neko sada o tebi pesme pise

129

da je zbog toga i ovo nebo sumornoi da za tobom iz oka ne prestaju kise.

Ne zelim da verujemda si od nas tek tako otisaobez i jednog jedinog pozdrava,zato uvek odmahnem rukomkada kazu: ``Pomiri se,to je sudbina...``

Ne, ja ne mogui ne zelim da verujem u toda cu ti lice videti samo na slikama starim,da necu biti deo jos jednog koncerta,ni osetiti na obrazu dodir tojih mekih usana,da tvoj glas necu pozdraviti aplauzima,i da cu zbog toga zaliti i plakati danima.

Ne zelim da verujemu price koje pricaju ovi ljudi,jer jos vise sam slabakada kazu:``Neno drzi se,hrabra budi...``Ovaj je svet bez tebe prazan i ubijabojim se da priznam sebi i drugimada sve je moje sa tobom otislo,jer znam da od toga jos teze bi mi bilo...Zbog toga sto sam kukavica i ne mogu da podnesem ovu bol,ja ne mogu i ne zelim da verujem u to...»

malena1901:»Od kada si otisao...

Od kada si otisao najdraze mojeove okice u prazno gledaju.U njima vise nema sjaja,u njima se vise ne razaznaju boje.Samo gorke suze lijui svakog novog jutra se boje.

Od kada si otisao najdraze mojeove ruke neprestano drhte.Vise ne pisu,jer nemaju kometvoju sliku uz sebe privijajui toplim dodirom iz dana u dan celivaju.

Od kada si otisao najdraze mojeove se usne ne smeju vise,tiho samo nocima molitve sapucui tvoje ime u mraku dozivaju.

Od kada si otisao najdraze moje

130

ovo srce svakoga dana kuca sve tise i tise.Zivotu se vise ne raduje kao pre,jer bez tebe i tvog osmehana ovome svetu najdraze mojesve ostalo je manje bitno,sve ostalo nevazno je...»

malena1901:«Molim vas...

Kada na radiju zacujete njegov glasi tu moju omiljenu pesmujedno molim vas,ostavite me samu.Jer dok mi stara melodijaobuzima telo, drhtacui svaki njen dobro poznat stihsuzama zalicu.

Molim vas tada govorite tisepustite ovu dusu da za njime pati, da za njega dise.Molim vas tada zatvorite vrata moje sobe,i izbrisite sve tragove koji do nje vode.

Kada na ekranu ugledate njegov liknjegov osmeh-moju ikonu najdrazu od svihjedno molim vas,ostavite me samu.Jer lice cu tada rukama pokriti,oci sklopiti i za njim jecati.

Molim vas tada govorite tisepustite ovu dusu da za njime pati, da za njega dise.Molim vas tada zatvorite vrata moje sobe,i izbrisite sve tragove koji do nje vode.

Kada me nadjete tuznukako sedim i gledam tamo gore,precutiti sve jer bi vase recimogle jos vise da me zabole.Jedno molim vas,ostavite me samune dodajte bez potrebe so na ovu zivu ranu,nemojte me tesiti recima praznim,nemojte me sazaljevati pred ljudima raznim.Samo me pustite da se za njegajos jednom u miru pomolim,

131

samo mi dozvolite da mujos jednom kazem koliko ga volim...»

fungirl18:»PRIČA O TOŠI...

Bog je stvorio svijet...nebo...i..zemlju...na zemlji ljudi dobri i zli.....na nebu anđeli....Bog je stvorio njega....poslao ga na zemlju...nazvali ga Toše..Dao mu tijelo čovijeka....i osobine anđela....Širio je dobrotu...ljubav....sreću...pomagao je svima....nije vidio zle jer u njegovom srcu svi su bili dobri.......nije mario za novac i slavu...pjevao je,jer ga je to činilo sretnim....On imao je dobro srce...Ali jednog dana pogledao je u neboi rekao"Ja idem gore"nije prošlo tek par dana....otišao je sa ovog svijeta...gore među anđele......Jer on je anđeo...Ostavio je sada ljude na zemlji i one dobre...i ..zle...za njim sada plače cijeli svijet...ali on je širio sreću...on je davao ljubav...i zato živi u srcima ljudi...Ne plačite kada ste tužni…..jer on i dalje živi sa nama…..Njegove pjesme slušajteponekad i stih neki zapišitekao on nešto dobro učinitei makar nekad sjetite ga se svijer samo jedan je bio Toše Proeski»

nixa007:«TRAŽIM TE U SNOVIMA...

Dragi prijatelju, nedostaješ mi...Svijet više nije isti bez tebe...Sunce i dalje sja, i dalje padaju kiše, zvijezde su tako sjajne, mjesec je pun, a tebe nema više...Jutrom tuga me budi...Često sam usamljena, i u mračnim noćima, vidim tvoje lice samo u snu...Razgovaramo, samo u snu...Pokušavam ti nešto reći, ali riječi ne izlaze van...Samo ti želim reći, fališ mi...Samo ti želim reći,hvala ti...Samo ti želim reći, najbolji si...I svijet je tada stao kada si otišao...I anđeli su plakali zbog tvog odlaska...

132

Ali ti si sad jedan od njih...Najslađi anđeo na nebu...Učinio si tolike mase sretnima, svojim prekrasnim osmijehom i djelima...Sada, samo šutnja se čuje i tvoja pjesma odjekuje...Toliko ti riječi želim prenijeti...Osjećam da me čuješ, jer imaš vremena za svakoga...Tješiš me i sada kada sam tužna...I jedva dočekam noć kada sanjam te...Vidim, anđele, obraćaš mi se...U mojim snovima, tvoj je šapat poput pjesme...Samo tamo te čvrsto zagrlim...Molim te, vrati se, zar ne vidiš kako su svi tužni bez tebe...Fališ mi, moj dragi anđele...Srest ćemo se jednom u nekim drugim svjetovima...Sjećanje na tebe traje ZAUVIJEK!»

Forumašica:«Misli moje....

Svira tvoja pjesmaSve lijepo jeBez nje ne znamDok ju slušam sve stane

Misli tada vode meU budućnost, sanjeOpet sve lijepo jePrekrasan dan je

Ali..misli krenu dalje..Gdje idete, tu buditeTu gdje je tuge manjeSamo sanjajte i šutite

Ne, ne želim čuti misli glasKoji me u stvarnost vraćaTamo ne mogu naći spasTamo duša sve shvaća

Pustite me, misli mojeNe želim shvatiti..U drugoj zemlji on jeJoš malo, pa će se vratiti

Misli moje, tješite meRecite mi da je takoDa su to samo željeShvatit ću polako

Ali ne još, još nije vrijeme

133

Zašto bi već sad shvatilaPrerano je, boli meI još bi duša više patila

Misli moje, nemojte me varatiDa je otišao od nasPustite me, želim sanjatiŽelim čuti taj glas

Kada pjesma prestaneBudite uz meneMolim vas, misli mojePustite da mir sanje kroje

Stalo je vrijeme Lijepo je dušiMisli moje, bodrite meNe dajte da se sve sruši

Ako se sruši sveNeće biti više bojaCrno bijeli svijetNe, to nije želja moja..

Ako se sruši sveŠto ću tadaKako ću onda daljeKroz ovaj život sama

Misli moje, dajte da bude tuSrcu samo to treba,Ni na javi ni u snuNe može bez njega

Misli moje, što vam jeKako pričate: bez njega?Ako se te misli ostvareOstajem bez svega..TOŠE, MOLIM TE, VRATI SE.. «

azizor:»Todor Tose Proeski

Tvoj glas, zlatna strunaOsmeh tvoj, lepota decijih usanaDobrota tvoja, toplina ruke u ruciObris tvog lika, san na javiRadost u tvojim ocina, dve sjajne zrake sunca

Tvoj glas, ugusen zvukom slomljenog porcelana

134

Osmeh tvoj, zalutao u magli jesenjeg jutraSum krila andjela u letu, odneo tvoj likEmisar vecnog sna, dlanom ti prekrio oci

Plavi nebeski ogrtac, prekratak da pokrije tuguReci gube snagu, ne mogu ispuniti prazninu duseOsvrti na dane bez tebe, ne daju nadu u sutraElegija se pise, nema poslednje ispisane straniceSecanja na tvojih 26 leta, prekinuta niska bisera Kuca tvoja vecna, dom za svaku suzuIme tvoje, novo ime vecnosti.»

Ima li dan za nas:»Na licu osmjeha više nemamAnđele u životu samo tebe trebam...U svakom novom danu tražim tebeBježim od svih, bježim od sebe...Onog dana nadu u život i sreću sam izgubilaSamo ovu bol i suze sam dobila...Zar je to sve što imam sadaDa svaka nada u vodu mi pada?Stalno se nadam da je sve ovo san Da ću te ugledati kada svane novi dan...Dani u zaborav tužno odlazeAli moje oči tebe ne nalaze...Sve što osjećam sada je tugaHoće li konačno nakon kiše izaći duga?Čini mi se da kiša prestati padati neće Da je s tobom otišao i najmanji dio srećeMislila sam vrijeme će rane izliječitiAli ovu bol ništa više nemože spriječiti...Preduboke su ove raneOtkad si otišao samo bezlično brojim dane...Nikako da se probudim iz ovog ružnog sna Nikako da se dignem iz dubokog dnaGdje ću sada utjehu naćiBože ako je ima pokaži mi do nje put najkraći...U svakoj molitvi za tebe se molim Anđele tako te ludo volimOve stihove noćas samo za tebe pišemSrce mi se steže nemogu više da dišem...U snovima srećo kada te vidim Poželim da se više nikad ne probudim...Anđele znaj da te nikad neću zaboravitiDoći će i taj dan kad ćemo opet svi zajedno skupa bitiZauvijek duboko u srcu ću te čuvati I svima o tebi najljepše priče pričatiO dobrim djelima, sreći koju si širioO beskrajnoj ljubavi koju si svima dijelio...

135

Ovo zasigurno nije krajSrećo moja lijepo mi snivaj...»

Ima li dan za nas:«Kažu mi da sam LUDA MALAJer sam ti dala svu ljubav koju sam imala...POMOZI MI Bože sad kad ga nema višeU ovoj SOBI ZA TUGU jecam sve tiše i tišeIMA LI DAN ZA NAS stalno se pitamNAJLJEPŠE MOJE sve si mi u srcu što imam...SREĆO NE KRIVI ME i ja sam znala pogriješitiKRAJNJE VRIJEME je da se pomirim s ovim al OPROSTI nemogu opet ću zgriješiti...POLA DUŠE, POLA SRCA je sve što mi je ostaloŠTO SI OTIŠAO i to pola srca pustinja je postaloNek mi MJESEČINA obasja ove tužne usamljene noćiČUJEŠ LI čekam hoćeš li mu u snu opet nasmijan doći...POLJSKO CVIJEĆE zaista te mladog pokriloZauvijek te od nas anđele sakriloIGRA BEZ GRANICA zaista je život tvojVEŽI ME ZA SEBE i ja ti od srca dajem svoj...SRCE NIJE KAMEN i zaista nije JEDINI bez tebe ništa više nije kao prijeNESANICA je tu ne spavam noćimaTuga je novi stanar u mojim očimaJer nju češ samo naći AKO ME POGLEDAŠ U OČIBOŽE BRANI GA OD ZLA da smognem snage za dalje poćiVOLIM OSMJEH TVOJ i svaki dio tebeŽAO MI JE zbog svega al znam da zauvijek ćeš biti dio mene...»

jovana2991:«ZauvekNe umem objasniti koliko mnogo si daoza samo jedan danNe umem objasniti zašto sam te volela tog trenakoliko te volim i sadNe umem dočaratiboju tvojih očijuni osmeh tvojne umem opisatinjegovi radost i strastNe umem, jer nema pravih rečiza sve što si učinio tiNe umem, ali mogu da te volimjer zauvek u ovom bolnom srcubićeš mi ti»

jovana2991:

136

«Bez tebeSvejedno koliko godina prođeje ću te se uvek sećatii kad mi telo prah postanebez tebe neću naučiti živeti

Bez tebe ništa isto neće ostatisve će se promeniti i u pepeo pretvoritibez tvojih osmeha i tvojih nežnostina ovom svetu ne vredi živeti

Previše bola u srcu mi postojisuze niz obraze ne prestaju tećivrati ga, Bože, želju mi uslišibez njega mi ne vredi živeti!»

Forumašica:«Onima koji ne razumiju..

Pitate me što mi jeZašto dugo već suze u očimaZnam, svima čudno jePrije sam hrabro kroz dan kročila..

Sada te hrabrosti nemaNema snage, nema voljeA više nego ikad mi trebaDa netko kaže bit će bolje..

Čudite se zašto još uvijekSuze mi na oči dolazeI sve vam je čudnijeŠto više dani prolaze

Kažete mi da se smirimDa dalje nastavim i živimA savjet vas nisam ni tražilaNekad od savjeta više paše utjeha..

Pitate me za kim plačemUsne tiho izgovore imePjesme njegove, stihovi puno mi značeI tko mi nedostaje ja vam ne krijem

Htjela bih vam objasnitiAl što bih vam reklaKad bi znala kako pojasnitiI vama bi suza potekla..

Neki shvaćaju bol što vrišti iz mene

137

Ima i onih koji se čudeIma i osoba koje su malo..lijenePa se shvatit ni ne trude

Ako ne možete shvatitiPustite me samo..Zar mislite da bi ja htjela patiti?Al nemam izbora, nemam kamo!

Ponekad ni sama ne shvaćamZašto me sve njemu vraćaNit rodbine moje dioNi prijatelj mi, eto, nije bio..

Shvaćam samo da od tog danaiz očiju stalno kaplje voda slanaI svaki put kad suza kreneZnam da je tog dana nestao dio mene..

Jel vam sada jasnije....?»

tasa:«JA ŽIVIM S TOBOM

JA KROCIH TAMOM ZIVOTATRAZECI SVJETLOST TVOJUAL KAD ME PONESE SMRTJA SHVATIH GDJE BIJASE TAD.

DA ONA JE BILA UZ MENEI VODILA ME KROZ ZIVOT MOJSMRT MI PODIZE ZAVJESU NOCIZA VIDJEH TEBE U LJUBAVI SVOJ.

U NARUCJE SI ME UZEO SVOJESPOZNAJU OTKRIO NOVUDA KRISTE JA ZIVIM S TOBOM SRETNA I BLAZENA SAM SAD.

KADA VIDIS DA ME POLOZE U ZEMLJUJA NECU NESTATI!!!ZAR SUNCE I MJESECNESTANU KADA ZADJU....??????»

Atlantis:»Sklopim oči, po ko zna koji put,poletim gore, u nebeske visine,u snovima da brišeš mi suze,da ubijem ove noći nemirne.

138

Sve riječi tvoje koje ostadošezakopane u tišini, neizrečene,znam da noćas ćeš otpjevat,dok oči budu umorne, snene.

O mladosti tvojoj što odletje,pjesma će glasno da pjevadođi noćas u snove moje,u duši mi oluja, grmi, sjeva.

Svjetovi ti dušu dijele od nas,sudbina je valjda tako htjela,sad zvijezda si što sja u noći,nasmijani dječak što pjeva.»

Forumašica:«Gledam u sat Na zidu stojiBez milostiSekunde broji

Prođe minuta, satBez pitanja, samo ideEh, da mi je znatKako zaustavit kazaljke..

Kad bi znala i kad bi staleDo sata bi došlaOve moje ruke maleVratile bi 2016 sati što su bez njega prošla..

Nada bi moja prijateljica postalaSvaku minutu molitva bi pratilaAko treba, bez glasa bi ostalaSamo da bi njega vratila..

Vratila bi vrijeme na dan prijeI tada bi znalaDa ništa u mojoj moći više nijeDa sam sve od sebe dala

Ne bi te noćiNi oka sklopilaAnđela bi, i njegove moćiUz suze stalno molila

MOLILA BI DA GA NE DADA GA ČUVA, NA NJEG PAZIDa svoju dušu ne preda

139

Dok je mlad, u punoj snazi..

Da na taj put ne kreneDa tamo gdje je ostaneDa te lijepe oči sneneVide sunce kad osvane..

Da ga probude riječi njeneI ljepota što to jutro skriva..Ona da ga iz sna prene..Koja bi to radost bila..»marija:»Kada si otišao...Moj osmijeh sa lica je zauvijek pao....jer otkad te nema....život za mene kao da je stao....ne mogu se pomaknuti....iz ove tuge....jer poslije tebe....ostale su mi samo noći duge....noći duge od tuge i bola....jer ti si jedini kojeg sam zaista voljela....volim te još uvijek....ali to ti ne mogu dokazati....a drugi mi mogu samo sućut iskazati....stvarali smo naš svijet,svijet od stakla....a ti si otišao,dok se nisam ni pomakla....ne znam više kako ću bez tebe....što ću ja bez moje najdraže bebe....nema nijednog koji bi te zamijeniti mogao...nema tog koji bi za to snage smogao....nikad više drugog neću imati....jer samo ću za tebe svake noći moliti...molit ću nebo da mi te vrati....da mi dan možeš opet uljepšati....da mi vratiš osmijeh na lice....i da opet počnu padat zvijezde padalice...to su naše zvijezde koje smo svake večeri zajedno brojali....i to smo uvijek zajedno morali...ali sada jedna zvijezda na nebu fali....i ti znaš da ćeš zauvijek ostati moj jedini mali....moj jedini mali kojeg i dalje volim....jer otkad te nema,nemam razloga da postojim....naš svijet od stakla se u sekundi srušio....na mene cijeli svijet se obrušio....svi me pitaju kako mi je sada....ali mi nije ni malo bolje od tada....nitko ne može da shvati moju tugu....ali možda nađem svoju dugu....možda nađem svoju dugu da mi uljepša dan....

140

i da mi bude lakši san....jedva čekam dan kad ću ti doći....i onda ćemo sve skupa zajedno moći...»

marija:«Nema te višebez tebe sve je tiše,srce se polako slamai pita zašto više nisi s nama?

Prerano si otišao,zadnju pjesmu otpjevao,NEMA TE...

S anđelima vječno pjevaj tiho,tišeza sve tuge i boli kojih je svakim danom sve više.

Poslije tebe sve se mijenja.Ostaju pjesme i uspomene u srcu...Srest ćemo se jednom,a do tada u miru počivaj.....DOVIĐENJA!»

marija:«Kada me život surovo kaznii duga izgubi boje,neće boljeti ovako jakoizgubih tebe,ko' nešto svoje.Nestade zvijezda vodilja,ode dječak anđeoskog lika.Duša mi je potpuno prazna.Nema glasa,ni krika...Utjeha nikad doći neće,vječno ću paliti svijeće,obasjati stazu anđelu tomda lakše pronađe novi dom.»

marija:«...MOJA LJUBAVI...

DA BAR IMAM KRILA, KAO ANĐELI,DA MOGU DOLETJETI I ŠAPNUTI TI,DVIJE LIJEPE RIJEČI...(VOLIM TE!)DA TI KAŽEM DA ZBOG TEBE PATIM,DA TI PRIZNAM, VOLIM TE SVE JAČE.U SVAKOMSMISLU MOG ŽIVOTA TI SI,U SVAKOJ KAPLJI MOJE KRVI, NALAZIŠ SE...MOJA LJUBAVI....»

marija:

141

«Boli me sve jer nema mi do tebe

Prljavih lica,na svjetlu dana....Moja ulica....?Promijenjena, ali znana.

Provela sam puste dane i mjesece,bez tebe,i sad oko mene samo je tama.Nitko na moju stranu ne želi stati,otkad si ti otišao.

Hoću li ikada opet pronaći nekogakome će se sviđatimoja smeđa kosa,moje plave oči,moj osmijeh,moje lice....Nekoga tko će meuvijek podržavati....Nekoga tko će me iskreno voljeti??

--------------------------------------------

Zašto mi govoriš da me voliš?Jer ako to stvarno i ne misliš,jedino ti za mene postojiš.Želim ti reći to u liceali rekli su da je moje lice,lice izdajice.Tako su ti rekli svi oko tebeal barem jednom si mogao poslušat mene.Slušaj me kad ti kažem,da želim da mi vjeruješi da više ne pretjeruješ.Ne želim ti reći da se promijenišjer to i ne želim.Jer iako te nema višeja za tebe živim i postojim.

-----------------------------------

Stajala sam sama,i sjetila se tebe,rekla si,da te volim više i od same sebe.Koliko puta sam plakalagovoreći tvoje ime,i razmišljala ne zaboravi me.Svima sam rekla da te ne volim više,

142

al samo mi tvoje ime u mislima piše.Ne mogu bez tebeal ne mogu ti to reći.Jer već sam tolike daneprovela govoreći.Al nikada tebi nego samo drugimajer lakše je to priznat drugim ljudima.I stajala sam takosama usred kiše,al tvoje i moje ime još posvuda piše.

---------------------------------

...Bio si jednom...

Jеdnom sam te voljela jako i previše.Zašto si otišao kad ništa nisam skrivila?Tvoj osmijeh je jednom bio sunce u tamnom kišnom danu.Osvijetlio si nebo i spriječio da opet bude sivo.Tvoje oči su jеdnom bile sjaj jači od ikojeg drugog.Ili su samo bile svjetleće zvijezde koje su jеdnom ispunile noć?Tvoje su ruke jеdnom imale moć da mi daju najnježniji dodir.Uvijek sam zbog njih lagano drhtala i zato sam te tako voljela.Tvoji zagrljaji su jеdnom bili lijek koji bi tugu pretvarali u radost.Trnci bi mi prolazili tijelom svaki put kad bi osjetila tvoju ljubav.Tvoji poljupci su jеdnom bili vjetar,lagani i svježi na mom licu.Tako nježni,da to nitko nikad neće zamijenit.Ali sada te nema i to me izluđuje.Iako te nema ta ljubav koju smo imali je još uvijek tu.I zato sam sebi obećala da više nikad neću plakati.Još uvijek si mi sve.Ali obećanje nisam održala i opet sam se rasplakala.Sati kojima plačem, čine se kao dani,a dani kao godine.Dok si lice stiščem u jastuk,patim i srce me boli.Ta bol koju osjećam je neopisiva....Bože,zašto si mi uzeo mog malog anđela....Zašto uvijek uzimaš one do kojih mi je najviše stalo...Zašto???

-----------------------------------------

Taknuti mogu lice što spavai prisutan biti u njenom snu.U meni se krije pucina plava,što nemir skriva samo za nju.

Taknuti mogu usnu što šuti,kad jedan poljubac kane.U meni se jedno jezero slutisa tamnim dnom,za uspavane.

143

Taknuti mogu laticu oka,što u sebi vatru krije.U meni spava voda duboka,voda duboka spava i bdije.

--------------------------------------------

O Bože, kako mi faliNedostaju mi njegove lijepe riječi,Njegov nježni glas,ti nezaboravni sati.

Nisam znala da je taj pozdrav bio vječan.Još i sada sjećam se toga.Bol u srcu je jača no ikada,kada znam da nitko te ne može vratit.

No čvrsto vjerujem da ćemo se opet sresti.Možda to neće biti ni danas ni sutra,Samo preostaje nada da bol do tada ne bude ovako jakai da život pruži komadić ljepote do tada.

Nada je, da sve molitve nisu uzalud,da je tebi sada bolje nego nama,i da vrijeme će izlječit sve rane.

-----------------------------------

Tko je tu da mi vjeruje?Da mu kažem da ne mogu bez tebe...Da je moj dan postao noć...I stalno mislim kad ćeš mi doć...Moj anđeo više nije tu...Nije tu da izbriše tugu s mog lica...Da me opet učini sretnom...I da me poljubi još barem jednom...Znam da sam ga imala uvijek...Ali to je trebalo biti zauvijek...Ne mogu bez njega pravilno disati...Taj osjećaj je nemouće opisati...Ta bol u duši....Me iz sekunde u sekundu sve više guši....Više ne prepoznajem samu sebe...Jer moje lice je prekrila tuga otkad nema tebe....

--------------------------------------

što sam učinila...da sam te izgubila...

144

jer uvijek sam tvoja i ničija druga bila...moja duša bez tebe pati...prolaze mi dugi,tužni sati...zar ne vidiš da moje srce ne može više...jer ljubavi ovo sve je za mene previše...ali ti si sada moj anđeo čuvar...i baš tebe sam dobila na dar...ali taj Bogom dan dar me ostavio...ostavio me samu da patim...a ja želim da ti svu ljubav uzvratim...ali to je sad nemoguće...moje srce je slomljeno...u hiljadu komadića...možda ih vrijeme posloži...jer ne želim više osjećati tu tupu,neopisivu bol u sebi...kao da će mi svaki tren iskočit srce iz njedara...znaš da si ti bio moje jedino sunce...moj mjesec...moje zvijezde...moje jedino utočište...ti si me grijao i vodio kroz život...davao mi svu potrebnu ljubav i pažnju...i to pravu ljubav a ne lažnu...a sada te nema i ja sam okružena jedino tamom...ali ni tebi nije ljepše gore samom....

crna333tp:«POGLEDAJ ZVIJEZDUKAKO IMA POSEBAN SJAJ...VIDIS LI GA?OSJECAS LI ISTO STO JA.?OSJECAS LI KAKO SALJE TI ZAGRLJAJ?

POGLEDAJ NEBO...VIDIS LI KAKO TI SE SMJESI?VIDIS LI MEDU TOLIKIM ZVJEZDAMAJEDNU KOJA OSMJEH SAMO TEBI SALJEII CIJI OSMJEH BJEZI NA SVE STRANE...

pOGLEDAJ MJESECVIDIS LI STO I JAVIDIS LI TAJ POGLED BISERANTU LJUBAV U OCIMATAJ MIR KOJI SANJAM NOCIMA

AKO NE...ONDA POGLEDAJI VIDJET CES DA NASANDEO SVE PROMATRA...DA JE NA SVAKOJ ZVJEZDI OSTAVIO SVOJ TRAGDA U SVAKOJ NOCI MOZES CUTI NJEGOV GLAS»

145

sweetkana:«Tu smo samo ti i jai svijetla mjesečina.Gledam te u tvoje predivne očia ti mi govoriš da moraš poči.Za ruku te odmah uhvatimi sva nemočna izustim:Nemoj još ići Anđeleznaš da jako volim te!Vruće suze mi niz lica klizugledam te kako si nebu sve bliže.Još zadnji put pogledaš mezatim u anđela pretvoriš se.Ova bol, ne mogu viševiše se mi i ne diše.Sretna sam jer sam na putuna putu k Anđelu!!!»

peolle00:»Anđeli se veselepjesmu slavejer pred njihova vratastigao si ti

Anđeli se veselepjesmu slaveoni razlog za pjesmu imajua mi?

Preko oblakaćut` će se tvoj glasa raj uljepšavatvoj stas

Moja mala beznačajna dušasad se parasrcu suza se slivaa u grudima praznina

Ispod moje kožeuvukao se anđeoa sad bi otišao!

Nocima moje odajesnovi zaobilazedanima tugau mom srcu stanuje

Misli li itko na mene

146

kad mi te odneseja ovako ne mogu viševrati se!

Nekad moje oči tebe gledale susad tvoje samo moje vide

Širiš krila i letiša moje srce samo tražigore među oblacimajednog malog anđela

Što ostaje od ovog životau kojem jedanveliki igračnapušta igru?»

TeSakame:»Mala zvijezda po nebeskom svodu se šećeKa MJESECU ide putem srećeTu dušu anđeli prateSa Zemlje je u raj vrate.Toj duši ime je Toše,za njega nema ni rijeci lošejer na Zemlji anđeo je bioosmijeh svoj i pogled ni od kog nije krio...

-----------------------------------------------------------

Zapalio si plamen boliMoje te srce još više voliA sada si s anđelima u rajukoji se dive tvojim očima i njihovom sjaju.Želim ti samo reći "Hvala" za svaki pogledkoji je sezao u nedogled.Za svaki smiješakza kojeg si dobivao pljesak.Za svaku pjesmukoja u našem srcu naglo blijesnu.Za svaku iluziju o čistoj ljubavi koju si nam dao,Anđele,hvala ti što si postojao....Srce ne se lekuva,ke te sakam doveka...»

senci01:«Kako si mi dragi prijatelju mojZaboravljen pod nebeskim poljemDa li još uvijek negdje biješ bojIli si možda u nekom svijetu boljem

Sjecas li se dragi prijatelju moj

147

Kako smo prije pjevali zajednoAli nema vise osmijeha tvogMeni je ovaj zivot dno

Kako smo bili puni životaPred nama cijeli bio je svijetMislili smo zaustaviti neće nas ništaA onda su nam krila skinuli pred let

Jos pamtim rastanak one nociZadnji koncert u Sarjevu tvojTada su mi zasjale ociBio je to oprostaj moj

Padne li ti na pamet prijatelju mojKako je trebalo biti sadaCesto suza krene pa sebi kazem nemojU meni svaki dan umre nada

Ne dolazim često prijatelju mojJer sva sjećanja odmah mi se vrateI na licima ljudi ne vidim osmijehVrijeme ovdje stoji, svi još uvijek pate

Tužna je istina prijatelju mojBoli jače neko ikoja ranaNa kojem god sada bili svijetuSvi smo mi umrli toga dana

Valja mi poći prijatelju mojNa grobu ti ostavljam pjesmu i svijećuNe zamjeri ako više se ne vratimJer misliti na tebe prestati neću»

ana...split:«eno opet prode,duh nase ljubavi, drhcem,to su samo male kapljice boli,ali cak i kisa moze prijeci u rijeku,mislila sam da cu biti sigurna, ziveci iza ovog zida,ali pritisak je prevelik, i pocinje padati...

i kako da te prebolimkako da prezivim ziveci pola zivota za koji znam,o kako da te prebolimkad odnosissve istinito sto sam imala,pitam se da li i ti to osijecas, jesi li?

148

svugdje gdje se okrenem, nesto je tamo,nesto da me podsijeca,spavam sama, ali ipak sezem za tobom,kao da si pored mene...pokusala sam ici dalje, naci nesto novo,ali sve sto sam radila,bilo je nesto sto smo radili zajedno....

i kako da te prebolimkako da prezivim ziveci pola zivota za koji znam,o kako da te prebolimkad odnosis sve istinito sto sam imala,pitam se da li i ti to osijecas....

izgleda da me svako mjesto, svaka osoba koju smo znali,svaki zvuk i svaki okus podsijeca na tebe.mislila sam da ce ovo nestati ali jos uvijek je toliko jakopokusavam izdrzati, sto drugo mogu?!

i kako da te prebolimkako da prezivim ziveci pola zivota za koji znamo, kako da te prebolimkad odnosis sve istinito sto sam imalapitam se da li i ti to osijecas, jesi li?»

*anna*:»NIJE KRAJ....

kad umrem ti jati dobro pazi da ne zgaziscvjece sto iz zemlje rastemozda je bas taj pod tvojim nogamaza tebe od mene darovankad umrem ti jati nemoj plakatijer svaka tvoja suze mene zabolia ti to ne zelisnemoj tugu da zovesbilo nam je ljepo asve sto je ljepo kratko trajenemoj sad da pokvarissa utgom sve da se zavrsinije kraj samo sam odletioi brzo se vracamnemoj zaliti za mnomnije krajkad umrem ti jasvak ima sudbinu svojua moja je ovanemoj kriviti Boga

149

sto me je uzeosjeti se....on me je tebi darovaokad umrem ti jati nadi u sjecanjima spaszivi jos brze... jos jaceu sebi cuvaj mei ja cu tebevidis nista se nemora promjenitikad ti odem jazivot ce se nastavitikad umrem nije krajsjeti se.....svi cemo jednom zajedno bitiponovo se proljecu veselitiovo nije krajsmrt je samona drugu stranu prelazak !!!»

tosesonce:«Ti, ZLATNO ZOLTO SONCE, koj si pocetok i kraj na se sto e nasa prikazna, nase vcera, denes i utre...Tebe, Angelu ,ti gi davame site makedonski zori, pa nautro da ni zazoruvas, da se razdenuvas..i utrata, vo niv so pesna da ne razbuduvas, i pticite nasi bezbrojni za da gi natpejuvas , za tebe se site bistri izvori, od niv dusata da si ja napois,site ezera da gi preplivas,site gori da gi prosetas,seta bozja ubavina vo gradi da ja poneses, ti gi davame site visni planini, pa do vrvovite da se izvisuvas,i sekoj den sonce svetlo da ne osvetluvas , iprikvecer vo mesecina da se pretvoras ta poslenebo zvezdeno da ni podaruvas i zvezdo najsjajna ...nasmevka prati , ke ti se smeemepusti ni glas, ke ti peeme vecno so tebe ke se gordeeme i zasekogaspogledot kon neboto ke ni luta, kon ZLATNO ZOLTOTO SONCE»

Sestra Vera:»Toše je govorio:Moja misija je da širim ljubavi da naucim ljude kako da se vole.U manastiru Svetog Preobraženja zbori:Ovdje je moj mir!Ovdje ću da se vratim!!!Smrt nije raskinula našu ljubav s Tobom.Ti si bio i ostati ćeš Anđeo koji širi ljubavi utopljava ranjena ljudska srca.Vjerujem da si našao mir u nebeskom manastiru

150

i da si Anđeo koji najljepše pjeva.Naša Ljubav nikad ne prestaje!!!

Sestra Vera:»Toše živi...u drugom svijetu ljepšem od ovoga...Toše živi...u drugom vremenu...Bio je i ostati će ispovjednik naših srca.Sve suze i tuga za tobom nestaju pri pomisliŽIV SI I ŽIVJETI ĆEŠ!!!I mi ćemo se opet sresti...»

Star18:»DAR SA NEBA

Kao dar sa neba sišao si,u naša srca i misli ušao si,svojom dobrotom, radoščui humanošču pokazao si svima nama što znači ljubav prava.

Voleo si ljude sve, kao bližnje svoje,činio si dobra djela, zbližio sve nasjednom riječi svojom ”VE SAKAM SITE”.

Tvojoj humanosti i dobroti nije bilo kraja,kuda god išao si, ljubav svoju sijao si,pokazao si ljudima, da ljubav uvijek pobijeđujei svako srce otvara.

Tvoj osmijeh anđela, vodi nas u ovoj tuzi,daje nam utjehu da čemo te jednogadana opet naći, pjevati zajedno sa anđelimau rajskome zboru i biti sretni kao u rosnu zoru,dok se dan budi.

Zauvijek živiš ti u srcima našim,i dok se tvoje pjesme zbore, veličat če te one, zaboravit te nitko neće, jer bio i ostao si anđeo među anđelima.»

Star18:»ZAUVIJEK U SRCU MOME!

Zauvijek u srcumome ti češ biti,tvoje oči zvijezdanog sjaja postat će mi svjetlost u tami, a tvoj nježan osmjehutjeha u ovim teškimtrenucima.

151

Kad god me tuga svojimkoncima zarobi, ja pogledam u nebo i tvoj me osmjeh odmahoslobodi.

Tvoje pjesme hranedušu moju i sjećajuna dane koje si proveo sa nama.

Zauvijek u srcumome ti češ biti,jer i kad umrem zaboraviti te neću.»

dora1408::»HVALA TI, DRAGI NAŠ ANĐELE!

U ovoj neizmjernoj tuzi, želimo ti reći, jer znamo da nas čuješ:Prvo hvala što si nas spojio i svjetlošću svojom obasjao.Hvala ti na dobroti I ljubavi koju si sijao,na skromnosti i davanju onima koji su trebali.Hvala ti na svakoj suzikoja nas je zbližila i tebi tako blizu dovela.Hvala ti na vjeri,Spoznanju i poniznosti.Hvala ti što si nas naučioSvemu što sveto ti je.Hvala na najljepšem osmijehu, najljepšim riječima,najljepšoj pjesmi.Hvala ti što si nam dozvolio da tvoju misiju dovršimo.Bit ćeš ponosan na nas,jer mi u tebi smo našli spas.Toliko te volimo da tuga guši svaki dan,ali izdignut ćemo se visoko i ostvarit tvoj san.I hvala tebi, dragi Bože što si nam posudiosvoje blago najvrijednije.

152

Hvala ti dragi naš anđele što si nas volio, grlio i ljubio,i neizmjerno hvala što i dalje to činiš!»

fungirl18:«PESMA POSVECENA TOSI(16.10.2007)

Danas bi svako trebao biti tuzandanas je ovaj svijet previse ruzanna danasnji dan poginula je osoba vaznaumrla je iako je bila snazna

Radi se o jednom pjevacuo divnom momku,a ne o nekom sviracu.Umro je Tose Proeskibio je pjevac svjetski!

Njegove pjesme su divneon je bio dobar i pun miline,"Pratim te","Jedina,"Soba za tugu"su pjesme koje mozes pjevati drugu

On je bio drug nasimao je divan glasDjevojke su ludovale za njimJer ipak bio je fin

Ali sada je kasno za sve,kasno je reci,da voljela sam tevoljela sam sve pjesme tvojeti si slatko maleno moje

Neki se tvojoj smrti radujua drugi opet,tvom zivotu nadajuNadaju se da ce cuti da si zivjer samo tako ovaj im dan nece biti siv

Ustani ponovo i zapjevaj glasnoI svim ljudima reci jasnoReci da si ti snazan i jaki da jos uvijek NECES STAT!

Na tebe uspomena trajat ce vjecnovoljeli bi da si ziv i da zivimo srecnoUz tvoje pjesme sve nam dobro idekada ih pjevamo,neki nam ljudi zavide

Neki su te lose procijenili,

153

a nisu tvoj talenat cijenilitvoji fanovi slusat ce te uvijek i stalnoJer tvoje su pjesme sve ono sto je sjajno!

Sve tvoje pjesme pune su osjecanjaAli ce ostati jedna divna sjecanjanikada vise tvoje pjesme necemo slusati uzivosvima ce zbog toga biti krivo

Bio si dobar covjek i rado si pomagaobio si iskren ,nisi lagaoti si bio covjek plemeniti,i niko to sadane moze promijeniti

nisi trebao umrijeti rano,moje maleno uspavanoZa mene si samo zaspao,ti nisi umro ti nisi stao!

Slusat cu te godiama,i uvijeku srcu cu te nositi zauvijekDok ti ovo pisem,moje srce placeI voli tvoje pjesme,voli tebe jace

U tom prokletom autu si bioI dok si umirao,lijepe snove si snioSpavao si i nisi bio svjestan smrti svojeDok je nesreca unistavala lice tvoje..

Unisten si bio i sav od ranaPoginuo si jednog oktobarskog danaTvoja smrt duboko me povrijedilaJer umrla je osoba koja je mnogo vrijedila..

Stradao si Tose mili moj,unisten je zivot tvoj,iako siUvijek bio spreman pomociNiko da te spasi tada nije imao moci

Niko te nije mogao spasiti,a isto takote niko ne moze vratiti..Ali tebe nema na ovom svijetu viseu svim novinama tako pise.

Pise da si mrtav i da vise zapjevati necesZasto se Zemljo i ti okreces?Zasto se ti okreces,a Tose ne?Obecajem ti Tose,dolazit ces mi u sne!

Sanjat cu te svake noci,budicu se oko ponociI kad kazaljke u ponoc budu stale

154

Ja cu se moliti za tvoje oci male..

Bog ce mi tada reci :"Ja sam najveci!"Meni ce niz obraz suze teci,i bol u meni postajat ce sve veci..

Niko te nije voljeo vise od nas,od tvojih fanova,koji su se molili za spassve se desilo brzo i iznenadakisa je trebala odmah da pada.

Nemamo gdje,nemamo kud..Gorke suze za tobom liju,izmojih umornih ociju biju.

Zelim sada da kazem svima,TOSE JE UZOR SVIM LJUDIMA!!!Bio je dobar a ne zaoplemenit covjek,a rano stao...

Nagradu humanosti je dobio,ljude je mnogo volio...»

BiljanaPG:»Andjele, neka te moje suze ne zabole da ne naruze tvoj mili lik neka te moji jecaji ne probude i tvoj osmijeh najljepsi od svih pusti nebom da se prolomi da prsne sjaj u moru zvjezdica na toj bini od tuge i sna cuje se samo ''Igra bez granica''... «

Linna88:»Srest ćemo se nekad... negdje... U svijetu gdje je sreća... U svijetu gdje nema boli i tuge... U svjetu koje zauvjek traje...

A do tada DRAGI TOŠE, PJEVAJ SA ANĐELIMA, PJEVAJ I NAMA! VOLIMO TE ZAUVJEK!!! «

tosesonce :«Za milioni srca Zvuci na pijano,, slusas liToa jas od gore pustam glasNe placete, ne ne patam jasI ne sakam da se vratam

155

Malku mi trebase toa da go svatam.

Svoj na svoeto, ovde sum jasNa ova mesto ke dojde sekojVo edna utrina ranaDo toj mig mene dobro mi Vie ste mi edinstvena rana.

Zar mislite deka boliI deka sum tazenZar sum prestanal da sakamNemoj toa da mi kazesZar angelot moze da prestaneDa se moliZa milioni srca sto dusata gi boli.

Postela poslana sa zvezdiPesna, ptica, radost Ve ceka gore vo mojot rajNe plasete se , vlezete hrabroOva e nov pocetok, ova ne e kraj.

So srebrena prasinaPatot ke vi go osvetlam ,Race siroko ke otvoramsite vo pregratka ke ve docekami vecnost ke vi podaram.»

«Velike ljubavi su rijetke, kao što su rijetka velika dijela.»

Tosemania :»Ja evo sam iz Skoplja i mogu da vam kazem da je tuga prevelika..Nemam rijeci s koim mogu opisati ovu bol..Volim ga previse od samog pocetka kad sam bila mala curica..imala sam 7 ili 8 godina a on je bio momak sa 17 godina..Djevojke su trazili njegove autograme,jurili po njega a on me zagrlio i pjevao svoje prve divne pjesme..Pamticu taj trenutak do kraja svog zivota..A posljedni koncert u Skoplju na 5 koi je bio..Ne mogu vas opisat kakva je guzva bila..celi stadion bio je prepun..Cekali smo saatima da udzemo,a kad je poceo pjevat prvu numeru to je bila velika euforija..Taj je bio nas zadnji susret..slikao se sa zvezdenom nebom i tamo ja e otisao..(izvinite za moj losi Hrvatski molim vas..ja razumem sve sta pisete ali ne pisem bas dobro)pozdrav iz tuzna Makedonija»

bojana1977:»Danima čitam sve tekstove, pjesme i ostalo napisano za knjigu našeg Toše. Ni sama ne znam otkud bih krenula i zato pisanje ovog teksta odugovlačim što je duže moguće. Sve je počelo njegovom pjesmom „Srce nije kamen“ kao naslovnom pjesmom sapunice „Zabranjena ljubav“ jer je moja dvogodišnja kći jednostavno podivljala za tom pjesmom. Nešto nevjerojatno. Dijete od godinu dana tada skakuće na zvuke te pjesme, ali i na sve ostale koje je on pjevao. Umjesto uspavanke pjevušile smo „Srce nije kamen“. Tada je Toše ušao u našu kuću, u našu obitelj. Slušajući ga, gledajući na tv-u, shvatila sam da je on nešto posebno. Toliko dobrote,

156

humanosti, ljepote u jednom čovjeku bilo mi je nepojmljivo. Rekla sam: Taj dečko je nešto neopisivo, izvanzemaljsko. Ujedinio je sve zemlje Balkana svojom pjesmom. Zaboravili smo na rat, na žalost i tugu i vidjeli u njemu Anđela koji želi cijeli svijet ujediniti ljubavlju i dobrotom. Tada je došao taj kobni 16. listopada, utorak… Bila sam na bolovanju zbog kćeri i oko 9 ujutro ušao je muž i postavio pitanje: „Znaš li tko je poginuo?“. S obzirom da se kod nas stalno događaju nekakve prometne i slično, mislila sam da je opet netko iz našeg mjesta i postavila ležerno pitanje: „Tko?“ Kad mi je rekao tko, zavrtilo mi se i posjela sam se na stolić u dnevnom boravku. Ruke su mi se tresle, glas drhtao, suze tekle. Otvorila sam teletekst i ugledala tekst: „Poginuo Toše Proeski“. Sledila mi se krv u žilama. Mislila sam da sanjam, da ću se probuditi iz tog ružnog sna za minutu-dvije. No bol i tuga nisu prestajali a to „jutro“ nikako da stigne, nikako da prekine taj ružan san. Cijeli dan su na radiju puštali sve njegove pjesme, na televiziji svake vijesti počinjale su njegovim imenom. „Bože, zašto On?“ bila je rečenica koju sam stalno ponavljala. Moja kći došla je do mene, brisala mi suze i pjevušila „Veži me za sebe usnama, veži na milijun godina…“ iako nije znala što se događa i nije shvaćala. Znala sam da ne smijem plakati zbog nje. Niti Toše nije volio suze. Utjehu sam pronašla u njegovim albumima, na ovom forumu. Ovdje sam upoznala predivne ljude, svih uzrasta i iz svih krajeva zemaljske kugle. Nevjerojatno, ali i sada kada ga nema, širi oko sebe ljubav i dobrotu, humanost za koju nisam ni znala da postoji u meni. Ne postoji dan a da ja ne mislim na njega, da ne slušam njegove pjesme, ne vidim njegov osmijeh na slici. Nešto želim podijeliti sa svima vama, ma koliko se činilo suludo. U subotu, 08.11.2007 išla sam s mužem na put u Samobor. Cijeli put kroz Gorski kotar padao je snijeg i puhao vjetar. Kad smo bili nadomak Karlovca, ja sam u cd player ubacila Tošin cd. Počeli su prvi taktovi pjesme „Pratim te“ i u tom trenu pojavile su se prve zrake sunca. Kada je započeo refren pjesme na nebu su se oblaci razmakli i oblikovali srce. Zamolila sam muža da zaustavi auto, izašli smo i nismo mogli vjerovati što vidimo. Pitala sam ga:“Umišljam li ja?“ no on je bio smireniji (barem se činilo) i rekao: „Ne, to tebe tvoj Toše čuva i prati“. Dragi moji, ne znam jesam li ja stvarno to umislila ali mogu vam reći da je osjećaj koji mi je u tom trenu prošao tijelom bio nevjerojatan. Osjetila sam toplinu, ljubav, dobrotu… Nikada nisam imala prilike upoznati Anđela niti mu biti u blizini ali mu želim zahvaliti što mi je pomogao u teškim trenucima svojim pjesmama, osmijehom, pokretima, što je od mene napravio bolju osobu, što znam cijeniti život koji imam… Toše, Anđele moj, hvala ti na svemu što si učinio za mene! Ušao si nečujno u moj život, u život moje obitelji, u moje srce iz kojeg nikad nećeš izaći. Hvala ti na svemu, ljubavi moja! Voljela sam te, volim te i voljet ću te…

eto, napisah i ja ponešto... ispričavam se na dužini, ali ovo je skraćena verzija... «

*anna* dana :»Sta da napisem sto vec nije napsano… sta da kazem za covjeka za kojege je vec sve kazano. Tesko je pronaci rijeci koje bi tebe opisale… jos je teze prihvatiti da su se tvoje oci zauvijek sklopole. One iste oci sto su nas nestasno gledale. Neki kazu da je to bila volja tvoja… neki misle Bozija odluka ili ipak snaga prirode a mozda i nepaznja “malog” covjeka!!?? Ostavio si sa sobom mnoga pitanja za nas ljude neshvatljiva !!! Neki se tjese sa cinenicom sa kojom se svi slazemo a to je da si samo andeo koji je na zemlju svrati.Neki opet ne zele da prihvate da nisi vise medu nama pa ti jos uvijek ime izgovaraju u sadasnjem vremenu, dok drugi u snovima sanjaju da sa tobom pricaju… kako ces se vratiti

157

zamisljaju !!! Osudeni smo dozivotno na tugu koja u srcima ostaje trajno. Vjecno cemo da ti svijece palimo… da se za tvoju dusu molimo. I nikad necemo prestat da se pitamo gdje smo to pogrijesili… Bogu se zamjerili… cime smo tebe povrijedili pa da sad moramo zivot bez tebe nastaviti !!?? I moram nesto da ti prizna; ni za kim nismo ovako dugo plakali. Niko nas nije uspio na ovakav nacin zbliziti. Sad jedni drugima pogledom govorimo ono sto mislimo, jer za rijeci snage nemamo. Svi se razumijemo kojim god pricali jezikom. Ti si nas tome ucio sad je doslo vrijeme ono sto smo naucili da svijetu pokazemo. Neki misle da za to nisu spremni. Ima nas jaki, i malo manje jaki. Nismo svi isti. Oni jaci su tu da one slabije kad padnu podignu !!. Dugo ce nam jos trebati dana i vremena da uspravno koracamo cestama I ovim mracnim ulicama. Dugo jos suze ce da za tobom padaju… dugo jos ce mnoga srca cudu da se nadaju !!

Jedan zivot je malo da ovu istinu prihvatimo… da bol izljecimo i rane na srcima zaljecimo!!! Samo ti za jedno zamjeramo; sto nas na ovu bol nisi pripremio. Mozda si jos malo sa nama ostat mogao… mozda si zbogom reci trebao !!?

Oprosti sto u snovima tvoje ime zovemo… sto jos uvijek tvoj povratak iscekujemo!! Ne zelimo da ti smetamo i iz sna da te budimo samo ti reci zelimo da tvoje rijeci “ve sakam site” cemo vjecno da pamtimo!!

I samo te jedno molimo;

Andelu najljepseg osmjeha sad kad si gore sa svojima… visoko medu oblacima… sad kad si nam nedostizan, nemoj zaboraviti na nas obicne ljude sa slomljenim srcima! «

sunshine baby:»MOST LJUBAVI Teški su dani iza nas i pred nama. Kada ne plačem, gutam suze, kada spavam, sanjam ga, a kada sam budna, u svakoj je mojoj misli.

16.10.2007. velika tuga obavila je cijeli Balkan, a i šire, sve nas... Uvukla nam se pod kožu i sada tu živi. Svi čekamo, jer ne znam što bi drugo, da nam se dogodi neko čudo, da se dogodi nešto veliko i jednako predivno kao što je bio Toše, da barem malo ublaži ovaj nemir u ljudima.

Puno smo toga prošli mi svi skupa, ovdje na brdovitom Balkanu. Dijelimo zajedničku povijest koja je puna ratova, mržnje, predrasuda, razaranja gradova, i još gore, razaranja mostova među ljudima. Među dušama. Teško je bilo pogledati jedan drugoga u oči i reći "Oprosti" ili makar pružiti ruku. Teško je bilo probiti fizičke granice država a još teže probtiti barijere među ljudima koje su stvorile predrasude. Mržnja i strah bile su glavne riječi kojima se opisivao ovaj naš kraj.

25.01.1981. Bog je odlučio da bi bilo vrijeme da nam pošalje jednog svog anđela ovdje dolje na zemlju jer je previše lošega i treba nam nešto jako, jako dobro. Netko da nam pokaže kako se to uistinu voli. I dok je rastao u svojoj rodnoj Makedoniji, to dijete ljubavi otkriva svoj talent sebi i nama, vežući nas uz sebe nepovratno. Kako li su predivno roditelji odgojili to dijete u Kruševu, kako su od svog malog andjela napravili predivnog čovjeka...čovjeka od kojega imamo svi još puno

158

za učiti. Tošini roditelji, klanjamo vam se i vječno smo vam zahvalni.

U teškim 90-ima Toše je bio još dijete i nije bio ni svjestan kako će nakon godina loših emocija i zidova među ljudima baš on ujediniti ljude ovog kraja u onome što će raditi za nas. Taj zavodnik dječačkog pogleda i osmijeha kojim nas je bacao na koljena bio je puno više od običnog pjevača, toga smo svi svjesni. Granice, prepreke, barijere, vjera, nacionalnost, godine, sve je prestalo biti važno. Došao je Toše. I donio nam čisti ljubav, podsjećajući nam da se volimo koliko god jako možemo, roditelje, prijatelje, cijeli svijet, Makedonce, Hrvate, Srbe, Crnogorce, Slovence, Bosance i Hercegovce, male i velike, volio nas je onako kako je najbolje znao: pjesmama i osmijehom. Prošlost, povijest, ratovi i okovi koji su nas vezali prestaju biti važni kada u bilo kojem gradu čujemo " Jer moj je život igra bez granica..." I svi u isti tren pomislimo: Kako ga volimo! Zaista, riječi su nedovoljne da se oda počast tom čovjeku, prijatelju, djetetu, bratu, anđelu, pjevaču, misionaru... našem Toši.

Na koji način smanjiti bol u svima nama, pitanje je na koje nitko nema odgovor. Otišao je i ostavio nas nespremnima na svijet bez njega. Otišao je kada smo ga najviše trebali i kada nam je imao najviše za dati. Srce mi se steže pri pomisli da je on, osim što je bio naš anđeo i naša velika ljubav, bio i nečije dijete, brat, dečko, prijatelj...koliko je boli u njihovim srcima. Da li je teže onima od nas koji su ga upoznali i vidjeli, dodirnuli, osjetili, bili na koncertu? Ili nama koji nismo imali tu priliku i vječno ćemo žaliti za tim?

Sve što trenutno imamo je nada da će ljubav koju imam za njega biti toliko jaka da ju neka univerzalna sila donese do njegovih najbližih i proširi se još i daljei da pokažemo cijelom svijetu koliko smo ga voljeli. Koliko je bio ljublje i koliko smo sjedinjeni u boli protiv koje se svi jednako ne znamo boriti. Pa ga sanjamo. Dozivamo. U mislima ga oživljavamo, zamišljamo da je negdje na turneji i da će nam se vratiti. Ali, onda nam stvarnost dođe po svoje i ostanemo nemoćni pred golom istinom koja nam svako jutro kada otvorimo oči zada isti udarac jer eto još jedan dan je počeo a Toše nam nema.

Da je barem svaka isplakana suza za njim jedna sekunda njegovog života ponovno s nama, koliko bi nam još živio... Nemoćna da dam utjehu sebi ili drugima, mogu samo razmišljati o tome kako će moj život i život mnogih ljudi biti svjedokom njegovog prerano ugaslog svjetla i kako ćemo umjesto njega, ili bolje rečeno za njega, to svjetlo širiti svijetom, na koji god način znamo. Onako kako nam je on to lijepo pokazao.

Tošino srce više ne kuca i zato naša moraju kucati još jače zajedno, nastaviti gdje je on stao i pokušati u tome naći utjehu. Jer kako je Toše rekao da je on samo Božja marioneta s misijom na ovoj zemlji - Nismo li to mi svi? Koliko mudrosti u tako malo godina. Za sve nas Bog ima misiju. Možda je Tošina bila da nas ujedini i pokaže nam kako da se volimo što jače možemo, da cijeli svijet vidi da na ovom brdovitom Balkanu ne žive samo loše uspomene nego da i mi znamo voljeti jedni druge onako jako kako smo voljeli Tošu. To nam ga neće vratiti ali može nam pomoći da nadjemo utjehu u ovom moru boli. Ja ću vam priznati da još uvijek ne znam kako se nositi s ovim svim, ne znam što drugo da radim da ne poludim osim da živim za to da se nikada ne zaboravi tko je bio Toše Proeski, anđeo iz Kruševa. Nadam se da je njegova duša našla mir, i da ćemo se jednom ponovno sresti, moram vjerovati

159

u to. A ja- ja ću dati sve od sebe da budem približno dobar čovjek kakav je on bio pa da dodjem na isto mjesto gdje je on kada odem s ovog svijeta. Za to se vrijedi boriti. Dok si voljen kraja nema, i zato za tebe, andjele, kraj nikada doći neće jer si u nama zauvijek. I zato ti nikada neću reći zbogom, nego samo jedno " Do viđenja", tamo gdje se duše sreću, vidimo se onda kada Bog odluči da je vrijeme da opet zajedno zapjevamo " Cijeli svijet preko tebe most je ljubavi..."

TOŠE, ZAUVIJEK SI STVORIO MOST KOJI VIŠE NITKO NEĆE SRUŠITI, MOST OD TVOJE LJUBAVI, TVOJIH 26 GODINA ČISTE LJUBAVI U NAJLJEPŠEM LJUDSKOM OBLIKU KOJI POSTOJI. HVALA TI!!! «

*Natasa* :»Noć se već bila spustila. Svjetla na starom svetioniku obasjavala su morsku obalu i ništa, osim razigranih valova koji su razigrano pjenili, nije narušavalo mir i tišinu koja je vladala tu. Ponekad bi, zanesen atmosferom koja je vladala, poneki prolaznik dugo ostajao i sa nevjericom posmatrao te valove koji su se veselo igrali pod svjetlima starog svetionika. Nebo su krasile zvijezde, vesele i sjajne, koje bi se stidljivo smješkale svakom ko bi se zatekao tu.

To veče more je bilo pomalo nemirno. Lagani povjetarac u trenutku je prestao biti lagan, nasmijane zvijezde izgubile su svoj sjaj, a veseli valovi postali su nekako nemirni, nekako prestrašeni... U daljini se čuo jecaj. Na stijeni je sjedila djevojka... Rukama je prekrivala oči, kao da hoće da sakrije svoju tugu, ali nije uspijevala... Jecaji koji su izlazili iz nje pokazivali su koliko je nesrećna, koliko žali za nečim što je izgubila. Suze su joj lile iz krupnih plavih očiju i slivale se niz lice koje je bilo crveno od bola. Na trenutak je podigla glavu i pogledala u mjesec koji je nekako plašljivo sijao, stideći se da pokaže svoj sjaj pred njom i njenom tugom. Zatim je ponovo počela da plače... Gledala sam je nekoliko trenutaka, stojeći neprimjetno iza stare, prašnjave palme. Htjela sam da je zagrlim, htjela sam da čujem šta ju je toliko pogodilo, htjela sam da je utješim. Tiho sam prišla i stala kraj nje. Plakala je kao i do tad, ne osvrćući se na mene. Lagano sam se sagnula i pogledala u nju. Samo jedan tren, samo jedan pogled bio je dovoljan da uđem u dušu ove tužne princeze, da shvatim šta ju je toliko zaboljelo I da se sjedinim sa njenom boli… Sklonila je pramen kose sa umornog I natečenog lica i počela da priča... ‘Već dugo se pitam zašto mi prvi jutarnji zraci koji obasjavaju moju sobu više ne donose radost? Zašto se više ne radujem svakom novom danu kao što sam to do sad činila, zašto više nisam srećna kao nekada? Zašto su se moji snovi rasprštili kao balon od pjene? A tako sam malo željela... Bio je sav moj svijet. Bio je moj život, moj osmijeh. Moja nada u bolje sutra. Bio mi je drug, brat, otac, majka, skrivena ljubav... Bio je moj ideal, san svakog mog sna. Živjela sam u najljepšem snu, a sada onda sam se naglo probudila, i počela da živim u najgoroj noćnoj mori... Jednog dana, on je, jednostavno, otišao. Otišao je, i nikada se više neće vratiti. Otišao je, i ostavio me prepunu tuge, gorčine i razočarenja. Teško je kada iz naljepšeg sna uploviš u zaliv košmara. U takvom zalivu se trenutno ja nalazim, a moj brod ne planira da isplovi još dugo, dugo, dugo... Ostala su mi samo sjećanja. Sjećanja na jedne prelijepe oči, vesele, prepune energije koja te daje snagu samo jednim pogledom. Sjećanja na jedan medeni, dječački osmijeh. Ostala su mi sjećanja na najbolju dušu na svijetu, na veliko srce i plemenito biće. Ostala mi je uspomena na njega, koju ću vječno čuvati i koju niko neće izbrisati... '- reče i obrisa suzu koja je umorno klizila niz njeno lice.

160

Naglo se probudih. Pogledah oko sebe. Nije bilo mora, nije bilo palmi, niti razigranih valova koji su razigrano pjenili obalu. Bila sam samo ja, i lokva suza svuda oko mene. Bila sam samo ja, zarobljena u boli koja je od mene napravila vječitog zarobljenika. Samo ja... i moja tuga za najslađim dječačkim osmijehom... «

jovana2991:»Umorno spustiti glavu na ruku i dugo sedeti tako prepuštena samoći. Želeti da je umesto rue tvoje rame i možda tiho zaplakati. Ostavljena u potpunoj tišini i jednoličnosti stvari oko sebe, koje kao da više i ne primećujem, pokušavam u sećanje dozvati jedno drugo lice i makar tako, samo na tren, samo kroz misli, osetiti dodir jede tople ruke. Teško je čekati, danati se i verovati, a biti sam i biti daleko od jedine svetle tačke svog postojanja - od tebe. Kiše danonoćno sipe nad gradom donoseći setu sa sobom i kao da baš ta monotonija i hladnoća njenih kapi lede nezaštićeno i slomljeno srce. Ispijen je već ko zna koji gutljaj gorčine, a čaša se opet puni. Osećem negde duboko u sebi neki jecaj za odlutalim vremenom i napuštenim putevima radosti i ushićenja. Dozivati nemo, bez glasa, plakati i jecati, dizati ruke ka nebu što ti daruje samo kišu i biti nemoćan. I nemati više suza. Baš onda kada hoću da plačem, ali nemam čime, jer sve je u meni presahlo i sve je u meni pustinja. Samo još zalutali tonovi prodiru kroz moje prozore, negde u daljini čuje se tvoja pesma, a ti ležiš, tako lep i tako svetao, kapci su ti zatvoreni i ja znam da spavaš, ali te ne mogu probuditi. Jecaji presecaju tamu. Bog je milostiv, kažem, vratiće te. Ali ti više ne dolaziš, nema te da pokucaš na već dugo otvorena vrata. Ruže više ne cvetaju i ne mirišu isto otkad tebe nema. Čak ni poj ptica više nije tako umilan i veseo. Sve je stalo, samo ovo prokleto vreme neumitno teče, ostavlja čemer i jad za sobom, i jednu neprolaznu tugu i saznanje da više nikada nećeš zapevati. Suze već odavno natapaju cveće posađeno pored tvog uzglavlja. Pod tom teškom zemljom ležiš u toj sobi za tugu, a ja čujem kako dozivaš i znam da te moram izbaviti odatle. Ali, ne mogu. Uzaludno kopam po mokroj zemlji, suzama je razmekšavam, a ti si mi sve dalji, i već mogu da osetim da si gore, na nebu, da me čuvaš i paziš i govoriš mi da ne plačem. Kako da kažem ti zbogom, andjele. Srce nije kamen, pa da se tako brzo pomiri sa tim. Previše je ljubavi i radosti, previše povezanosti sa tvojim stihovima koji mi razgale i dušu i srce. A sada toga više nema. Samo umilna muzika sa radija, ali to nije isto, jer tebe nema da se smeješ dok pevaš. Uzalud je miriti se sa sudbinom, kad mi ona uzima najbolje. Ne mogu ti reći zbogom, niti da počivaš u miru, već samo jedno doviđenja i laku noć, andjele, jer ja znam da ti spavaš i znad da ćemo se jednoga dana opet sresti. Sačuvaj mi oblak da na njemu sanjamo i pevamo, zajedno sa svima koji te vole, koji plaču za tobom i u čijim si srcima bio i bićeš zauvek. Ne želim da slušam tišinu, hoću da igram uz muziku tvoje duše. Umorno spustiti glavu na ruku i ponovo shvatiti da si sama. «

seljankasaproplanka :»dragi prijatelju,

dugo te već nema,i pomalo me strah da mi ne izblijedi tvoj lik u sjećanju. Zato gledam tvoje slike triput na dan. ne vjerujem im kada kažu da spavaš...i da si daleko. ja još uvjek lijevam kavu u dvije šalice i režem dva komada torte...veći komad za tebe ,naravno...

zašto mi nisi rekao da odlaziš, zašto tako iznenada...nismo se ni pozdravili...

161

zašto te netko ne može zamijeniti...evo, ja bih prva... ili si mogao povesti i mene...tek toliko ,da ti ne bude dosadno...ne bih ti smetala,negdje sa strane bih te čekala, i to onliko kolko treba...pa i vječnost ako treba... znaš,ponekad poželim da me staviš u džep i nosiš svud sa sobom...da vidim sve štoi ti...da razumijem neke stvari... da i ja pronađem svoj mir...

kako ti je tamo? Da li ti je hladno sada kada je zima došla? jel' tako da nisi sam? ne bih podnijela da si usamljen...znam koliko voliš ljude... ja učim makedonski...znam već dosta,možda ti sljedće pismo napišem baš na makedonskom...samo ne znam sta znaci "prasuvaj",nadam se da ću saznati...nemoj mi ti reći...sama ću...ili će mi već netko objasnit...

o Bože,sjetila sam se kako sam pitala,onako naivni,i vjervatno sam ispala jako glupa :" kakva je zemlja ta makednija? ima li ona more?" smiješno,zar ne? ko bi rekao da ću sada znati sve o makedoniji...i lubenice...znaš da ih obožavam,al ajbolje su one iz makedonije...

e,da,zaboravih ti reći na koga me podsjećaš... na sunce...ono na makedonskoj zastavi...jer ti si upravo to...makedonsko sunce...

idem spavati sada,prijatelju... sanjat ću te kako se smiješ...a ko zna možda i zapijevaš...i kako kaže ona cura...možda u plesu izbaciš nogu...

i još uvijek im ne verujem da spavaš...ja znam da ti bdiješ nadamnom i na svim ljudima... pusa prijatelju...i doskora... «

samo ja...:«Zašto tako malo cijenimo smijeh, jedinu osobinu po kojoj se zaista razlikujemo od svih ostalih zivih bica?

Zivot, s kojim nad ovom dolinom suza projurimo i sagorimo u tren, poput kometa, omedjen je svakome od nas s dva cina: placem i uzdahom, prvim placem kad se promolimo iz tople sigurnosti majcine utrobe i posljednjim uzdahom kad sve zauvijek napustimo.

Zašto je, onda, dovraga, taj suviše kratki trenutak izmedju radjanja i smrti obilniji suzama nego smijehom?

Imao sam kuma, s kojim je svaki susret pocinjao uz najnoviji vic. Nisam znao koliko vrijedi njegov razuzdani smijeh, koliko je on bio zasluzan da se lakše probijam kroz iskušenja i vlastite suze dok on nije prerano otišao. A ja prekasno shvatio.

Imao sam školskog druga kojemu je svaki dan bio nova prilika za sitne ludosti s kojima nas je uveseljavao, ali niko od nas, njegovih prijatelja, nije znao koliko vrijedi njegova opuštenost i koliko nas je ona nosila kroz silne zamke dok nije prerano otišao. I mi prekasno shvatili.

Imali smo jednog mladog pjevaca. Sjajno je pjevao, glasom kao andjelov. Ali, andjele uvijek jasno cujemo tek kad je prekasno. Kad se svaki glas pocne gasiti.

Samo, taj njegov andjeoski pjev nije mu izlazio iz grla. Stizao je odnekud, iz nevidljivih

162

dubina duše ciji su obrisi bili dohvatljivi u njegovom - ljudskom osmijehu. Uvijek na licu, i uvijek za svakoga, za djecu iz domova za napuštene, za neznane prolaznike što su ga povlacili za rukav, za ljude s kojima je radio, za osobe koje je volio... Osmijeh.

Šta je on to imao u sebi, da u tom vremenu od prvog placa do posljednjeg uzdaha, nije više htio biti sudionikom kolektivnog prolijevanja suza? Zbog cega je on mogao biti drukciji od nas, koje su stalno uvjeravali da sreca ne moze potrajati i da je osmijeh samo kratki odmor od neprestanog placa? Da to znamo, da li bismo bar pokušali biti isti kao on?

On je otišao. Mi smo opet prekasno shvatili prostodušnost njegovog osmijeha.

On je otišao, a mi ostali da se tješimo - suzama koje cemo proliti za njega. Umjesto da smo naucili lekciju i da mu posljednji pozdrav pošaljemo osmijehom.

Eto, jedan osmijeh ti zelim darovati, Toše Proeski. Tek jedan za tvojih hiljadu. «

wild_thing:»Vi prakam eden ogromen baknez zatoa sto znam deka ima nekoj koj ja deli istata bolka koja ja cuvstvuvam vo dusata, deka ima nekoj koj ke me sfati koga ke recam deka ima edna golema grutka vo moite gradi koja me boli so sekoja proleana solza. Staviv krst na gradite samo za da go baknuvam sekogas koga ke pomislam na Angelot. Postojano e vo mojata raka. Znam ako kazam deka sega go cuvstvuvam kako e do mene i se smee i me poglednuva so najnezniot pogled, ke mi veruvate. Sekoja nok negovoto ime e moja molitva i postojano ja miluvam i baknuvam negovata slika a sekoja solza go dovikuva negovoto ime. Tose kade si? Dali si sreken? Dali ne gledas kako stradame za tebe? Gospode koga veke ne moze da se vrati podari mu se... Toj se zasluzuva. I Tose, Te molam cuvaj ne... Vodi ne kako sto tebe te vodese tvojata zvezda. Slusni go glasot na site nas, stradalnicite, koi bez tebe samo lutame ne znaejki kade da ja najdeme utehata. A uteha nema... Ostanaa samo tvoite zborovi i tvojata ljubov... Veruvaj deka ke gi ispolnivame tvoite zelbi i ke se obidam vo sekoj cekor da te sledam iako nikoj nema da te dostasa sonce moe... Bidi mi vecen i raduvaj se... Konecno go dobi tvojot sovrsen svet... i Tose... TE SAKAM «

EMANUEL:»Prekrasni, imam osjećaj da je tuga u meni sve veća i veća i kao da je postala dio mene. Živim dalje, moram zbog obitelji i ljudi koji su oko mene a osjećam tu prazninu, tebe nema, prekrasni dječače. Ponekad mi dođeš u san, ali se ne sjećam da li mi išta kažeš. Ali znam , kad god upalim TV i pomislim na tebe, pojaviš se u spotu, upalim radio čujem ti glas. Pomislim...... kao da čuješ moju dušu, jel' ti to mene pratiš?!

i tada osmjeh ozari moje lice.......» EtnoMome:»Dušicke moja najsakana mnogu mi nedostigaš,bolkata ne prestanuva...sekoj den e se pogolema i pogolema!!! Se sekavam(kako d abese včera)koga pred godina dena vo kola jas so majka mi i edna nejzina prijatelka se sretnavme na semafori vo Skopje dodeka cekavme da se zapali zeleno Jas pocnav da vikam lelee Tošee,Tošee a tetkive kade,kade?(na seta ovaa taga morav malku i

163

humor za da te nasmeam malku zatoa i kazav tetkive,mada jas na šala taka i gi vikam ):)Jas im rekov ete go,ete go do nas!Angelče naše ti taka nasmean i so okičkite tvoji najubavi,najiskreni polni so ljubov poćna da ni mavtas i bakneži da ni prakaš a jas tolku se zasramiv ,pocnav celata da se tresam a srceto mislam deka ke mi iskocese od gradive.Vo toj moment se pocuvstvuvav kako 5 godišno sramezlivo devojčence što ne e voobićaeno za mene...no ete i toa e dokaz kolku sum slaba na tebe(isto kako sto ti peeše vo edna od tvoite pesni"JAS SUM SAMO PATNIK KOJ STO NEMA NISTO OSVEN SEBE,MOŽAM DA PRIFATAM SE TOLKU SUM SLAB NA TEBE". Nema nikogas da si oprostam zosto togas nemav barem malku poveke hrabrost da izlezam od kola i da te gušnam,barem toa da te gušnev silno,silno Srcence moe imase premnogu ljubov vo tvoeto srce za sitee nas i ne se sramese da gi pokazes svoite iskreni emociji! Ne,ne ti ne si zamina...tuka si,so mene si,zasekogas ke zivees vo moeto srce!Sekogas ke te pametam taka nasmean,isto kako sto bese taa večer koga se sretnavme!

TOŠENCE TE SAKAM!!!!!!!!!!!!! «

samo ja... :»Ljudi moji, vjerujte mi, meni se srce i duša kidaju svako jutro kad se probudim i shvatim da ga više nikada neću vidjeti, ali nemojte tako razmišljati...da on više ne udiše isti zrak kao mi, da ne vidi ove zimske zalaze sunca, da ne osjeća smirenost snježnog popodneva...on to sve osjeća, i dalje je dio naših života, samo sada na jedan joj više zaštitnički način nego inače...prije 27 dana je bio anđeo ali na Zemlji, a sada je doista naš Anđeo koji nas čuva i moli za nas više nego ikada!»

maca:»За еден ангел

Беше АНГЕЛ од небото пратен, велеше ве сакам сите, но не ни кажа ЗОШТО ОТИДЕ . Нашите СРЦА НЕ СЕ ОД КАМЕН и плачеме затоа што не знаеме ЧИЈ СИ, КОЈ ТИ ГРИЗЕ ОБРАЗИ и во чија градина како ПОЛСКО ЦВЕЌЕ цветаш. СЛУШАШ ЛИ што сите велат за тебе и посакуваат барем уште еднаш АКО успеат ДА ТЕ ПОГЛЕДНАТ ВО ОЧИ и да ја видат таа прекрасна љубов и топлина. ЈА САКАВМЕ ТВОЈАТА НАСМЕВКА, како што птиците го сакаат небото. И АЈДЕ, ИЗЛАЖИ НЕ УШТЕ ЕДНАШ, КАЖИ ДЕКА НЕ НИ ТРЕБАШ, ДА НЕ БИДЕШ НАШЕ МИНАТО. На небото свети тажна МЕСЕЧИНА, затоа што ти замина од овие ИГРИ БЕЗ ГРАНИЦИ. Во срцево удираат ГРОМОВИ НА ДУША и посакуваат бар како МОРСКА ЅВЕЗДА да се вратиш на земјава. Се затворив во СОБА ЗА ТАГА И НЕ ЗНАМ ЗОШТО ДА СТАНАМ, кога тебе веќе те нема, а во мислите ти порака ми праќаш: ``КРАЈНО ВРЕМЕ е да станеш и повторно да сакаш``. НЕ ВРЗА ЗА СЕБЕ и направи од нас најголеми верници во бога, но и во љубовта. Ти ни кажа, НО САМО ВЕТЕРОТ ТЕ СЛУШНА, дека можеби засекогаш ќе заминеш. Во Крушево засади ЦРЕША, а никој не знаеше зошто. Дали еден ден ќе се вратиш НА МЕСТОТO НА ЗЛОСТОРОТ и ќе не и обајсниш ЗОШТО ОТИДЕ. Дали ќе има ДЕН ЗА НАС, ДА ОТКРИЕМЕ ДЕКА СМЕ ЖИВИ и да ПОТПИШЕМЕ ДЕКА за се сме КРИВИ. И јас сега ГО ЛАЖАМ СЕКОЈ НОВ РЕФРЕН и ПО ТЕБЕ одам да најдам ЗА ОВОЈ СВЕТ надеж. Сега те чува СИНОТ БОЖЈИ, а јас ГО МОЛАМ НЕБОТО ДА МИ ТЕ ВРАТИ и да ОСТАНЕШ СО нас ДО КРАЈ. Во срцето мое се буди НЕМИР, од моите СОЛЗИ СЕ ПРАВИ ЗЛАТЕН ПРСТЕН и посaкувам да ПОБЕГНАМ БАРЕМ ЕДЕН ДЕН и повеќе да не бидам ДАЛЕКУ ОД

164

ТЕБЕ. ТИ НЕ СИ ВИНОВЕН што толку рано господ те зеде. Сите велиме БОЖЕ ЧУВАЈ ГО ОД ЗЛО, ЖАЛ НИ Е што некои НЕМААТ НИ БЛАГОДАРАМ за тебе и искачуваме УШТЕ ЕДНА СКАЛА кон небото,а во нас ДУША ОСТАНУВА ЗА ДА МОЖЕМЕ ДА ПРЕЖИВЕЕМЕ. Заекогаш АНГЕЛ ЌЕ БИДЕШ ТИ. «

rusulica:»Imam neobicno jaku potrebu podijeliti ovo s ljudima koji ce me razumjeti: ozbiljna sam osoba, udana, zaposlena, slusam Rundeka, Manu Chao, Marizu... Tose Proeski bio mi je osoba s ruba percepcije laganog medijskog stiva, slatki decko cije hitove pjeva moja sestogodisnja kcer - znate ono, srce nije kamen, Volim osmijeh tvoj i to... Pa ni vijest da je poginuo nije me odmah stresla - bilo mi ga je zao, stvarno, al to se dogadja, j... ga... A onda je krenulo ludilo. Na radiju su pustali pjesme koje sam prvi put cula (Igra bez granica, Zajdi, zajdi...), pjesme nevidjeno dobro otpjevane. saznala sam da je Todor Tose proeski bio glazbeno obrazovan, omiljen, human. Primijertila sam da NITKO nije rekao nista ma ne lose, nego ni suzdrzano o njemu: svi su ga voljeli, svi. Ali nisam podlegla tome - 'ubio' me novootkriveni glas, novootkriveni album Bozilak, novootkrivene spoznaje o liku koji je bio svoj i nakon deset godina boravka na prljavoj estradi (a prljava je, to znam), njegova njeznost, jednostavnost, osmijeh... Upala sam u depresiju, dvostruku - prva je bila radi odlaska takve osobe, druga radi spoznaje da sam upala u depresiju radi pjevaca za kojega skoro nisam ni znala da postoji. Plakala sam, slusala njegove pjesme, divila se nevjerojatnim izvedbama na albumu Bozilak... I ne prolazi me. Ljudi, ne prolazi me. Imam grc u grlu, tezinu na plucima, skrivam se da se isplacem - radi TOSE PROESKOG, covjeka kojeg sam slusala/gledala/ tek nakon sto je umro. Zbunjuje me to. Nisam vjernica, ne trazim uzroke svog ponasanja i odnosa prema Tosi u bozanskom, andjeoskom, vjerskom. Ne mogu se zbrojiti. Mozda je tajna u tome sto poznajem neke estradnjake, sto znam kako funkcioniraju, kako rade, kako naplacuju, kako se ponasaju prema drugima... Kod njih (onih koje znam) nema starih prijatelja, svi su zaboravljeni, a novi prijatelji sticu se samo na zajednickim interesima, a ti se interesi uvijek sluce u samo jednu stvar - lovu... Gledala sam neke od njih kako kukaju za Tosom, a tocno znam da kukaju za zlatnim rudnikom koji su namjeravali kopati i kopati... Uza sve, mislim da je Tose bio toliko omiljen ne zato sto je Makedonac, nego zato sto NIJE nesto drugo s 'ovih nasih prostora': mozete li uopce, i vi najneopterecenijih srca na svijetu, zamisliti da toliko slavan i omiljen u Hrvatskoj bude neki Srbin, ili Slovenac, i obratno. Ma nema sanse. Pa i za Tosu su 'intelektualci' po forumima govorili kako ' ne slusaju pravoslavce' i kako on 'nema veze s krscanstvom jer je pravoslavac'! Mozete misliti kakve su to glave! No dobro, vratit cu se svojoj nevolji - ima li ikoga da mi pomogne? Hocu se rijesiti ove strasne tuge, staviti Tosu na mjesto koje bi mu trebalo pripadati - u vrlo cijenjene i uvijek rado slusane izvodjace, i ljude od kojih se ima sto nauciti. Zasad, on mi je vise od toga - nepoznat covjek mi je usao u dusu i njegova me smrt, ljudi, strahovito boli.»

boky:»Pozdrav svima!

Citirao bih "rusulicu" iz početnog posta, ali neću jer bih potrošio puno korisnog prostora, (pretpostavljam da je dalmatinka, jer rusulica je termin za jedan cvijet ovdje u Dalmaciji). Kod mene je sličan slučaj, tipa, godine, brak, djeca, obaveze, uz to sam i muškarac, pa je nekome to čudno, ali poznavajuĆi sebe, znam zašto me ova velika nesreća ovako pogodila. U svom životu sam prošao, apsolutno, sve i svašta, doživio teške osobne gubitke, smrti u obitelji, udarce, poniženja, nepravde, prošao sam prošli rat i u njemu izgubio divne prijatelje, morao sam se seliti jer sam bio prognan i time izgubio cijeli svoj život koji sam gradio do tada, ali

165

ovakvu tugu sam osjetio, ... nikada do sad. Inače nisam uopće neki forumaš i bloger, a ovo mi je prvi forum, gdje sam se aktivno uključio, jer sam osjetio da jedino tu mogu naći istomišljenike, budući da u svojoj okolini ne mogu naći ljude s kojima bih mogao, ovako otvoreno, razmjenjivati mišljenja i osjećaje, i podjeliti tugu. A vi cure, pardon, i gospođe (rusulica), znate i same, da u muškom svijetu, to malo teže ide. Zbog svega što mi se izdogađalo, naučio sam cijeniti prave vrijednosti. Trebam li ih navoditi ili shvaćate o čemu pričam? A te prave vrijednosti zna cijeniti danas mali broj ljudi, općenito, i zato sve malo pomalo, odnosi u obitelji, odnosi među ljudima, narodima, muško - ženski odnosi, odlaze malo po malo u p.m. Da budemo realni, o Toši se, u našim hrvatskim medijima, malo govorilo, pogotovo u medijima koje ja pratim, tako da i nisam mogao o njemu saznati ništa posebno, osim da je pobjedio na radijskom festivalu ili održao tu i tamo neki koncert. Ali jednom, prije dvije godine, slučajno, sam se susreo sa njim, te čak i rukovao i razmjenio nekoliko riječi. Osjetio sam nešto vanzemaljsko u njemu, ali život vuče dalje, i ne stigneš razmisliti o svemu, a niti pridavati neku posebno pažnju, takvim usputnim susretima. Mnogo njegovih pjesama koje nisu bile toliko exponirane, sam i čuo, ali iskreno nisam znao da su to njegove stvari. Šteta. Danas ih sve znam. Odlaskom Toše, svi smo izgubili. Izgubili smo čovjeka-anđela, koji je gradio mostove, rušio granice, polagao kamen temeljac za neki drugi svijet, prepun ljubavi, razumjevanja, tolerancije, prijateljstva, humanosti, skromnosti, dobrote ... Kao što sam napisao u jednom postu, TOŠE JE BIO NAŠA NADA U BOLJI I PRAVEDNIJI SVJET. Svojim ponašanjem, svojim skromnim načinom života, kakav bi svi trebali živjeti, svojim nesebičnim srcem koje je davao svima, svojim osmjehom kojim je topio led u mnogim srcima, svojom nepresušnom vjerom u ljude, u ljubav, u boga, Toše je davao primjer i nadu da je takav drugačiji svijet i moguć, kad bi svi ... Ja nikad nisam prestao vjerovati, da je sve to i zbilja moguće. Vjerovati ću dok sam živ! Ovo je okrutan svijet, i u ovom trenutku, isti ovaj svijet je na prekretnici. Već sutra se može dogoditi nešto što će promjeniti sve naše živote naglavačke, i postaviti funkioniranje stvari na sasvim drugi način. Istina je da je ovaj svijet kakav sad poznajemo pri kraju. Da je truo. I da ga pod hitno, moramo mijenjati, želimo li preživjeti, opstati. Toše je bio Anđeo, poslan da nam otvori oči, da nam kroz stihove i glazbu, svojim divnim glasom, i osmjehom prenese poruku od boga, da je život jako jednostavan, uz malo ljubavi, malo svijetla, malo istine i poštenja. «

despina.mk:»Molim sve one koji traze neku pomoc I zele se izbaviti is te duboke tuge I ludila da procitaju ovaj post I spodele samnom jednu spoznaju, zbog koje sam prvi put sinoc spavala mirno. Unapred sa izvinjavam ako je tekst dugacak I ako ima nekih gresaka. Neverica kad sam tog jutra saznala da je Tose poginuo, bila je zaista velika, a bol kao da mi je umro neko ko mi je puno vazniji od mene same??? Poznajem puno ljudi ovde u Makedoniji, koji su zeljedi da oni odu umesto njega ???. Svi se pitaju otkud tolika tuga, tako masovna I tako intenzivna ? Osobito oni koji ga nisu poznavali, slusali, nisu narocito pratili njegovu karijru. I moja je prica tako nekako slicna, sto je Boky rekao s obzirom na godine, neki vec izgradjeni muzicki ukus I to. Pa ipak, kad sam ga prvi put, na nekom od nasih festivala, ugledala, ustvari cila, odmah sam ga zavolela, ali kao neko ljupko stvorenje sa andjeoskim I, tada jos, decijim glasom. Da, kasnije je on stekao tu neku nespojivu neznu dubinu glasa sa prizvukom metala od cega se najezus; na pocetku je to bila samo lepa boja, velik dijapazon I cistina tona. Elem, neke stvari sa prva dva albuma su mi se odmah “zalepile” za uho, ali je kasnije poceo da peva neke komercijalnije stvari I nisam narocito obracala paznju… Sve do koncerta na Gradskom u Skoplju 2004 gog, njegov prvi veliki koncert (15 000 ljudi), koji sam slucajno pogledala na TV I shvatila da uopce nije bitno sto pjeva, bitno je da ON to pjeva.

166

(neko je ovde kod nas rekao nakon smrti – I da ste mu dali da otpjeva tel. imenik, I to bi zvucilo kao arija). … Sad kad ga nema tugujem za njim na sve nacine na koje ste I vi opisali svoju tugu, osecam ONO nesto sto nas proganja I nocu I danju… I …jos se time I dobro osecam!? ... Ono sto me zaista pece jeste to da nikako ranije nisam spoznala njegovu velicinu, I ovde ne mislim na njegovu dobrotu, niti na humanost, ni na ljubav koju je nesebicni darivao… Mislim na TO DA JE ON IMAO HERCA I SVIM I SVAKOM KOME JE PRISTUPAO SVE JE TO RADIO PUNIM, OTVORENIM SRCEM I NIJE SE TIME UOPCE SALIO I NIJE OKO TOGA NIMALO IMPROVIZOVAO On je, obdaren ovakvim srcem mogao biti bolji I tamo gde mi (sada mislim na Makedonce; mozda se I vi tako osecate) ne bismo mogli biti ni jednaki. Kada sa ovog aspekta pogledate sta ste izgubili kao pojedinac, ali I kao nacija, to vec nije samo bol, TO JE PAKAO. I tako, ziveci u paklu ovih dana I vapeci za savrsenstvom, nasla sam neki clanak sa pocetka njegove karijere gde njegov otac izjavljuje da je kao mali “zeleo postati HIRURG ZA SRCE”.!!! ... I postao je, ali pre nego sto je operisao nasa sreca, on je to ucinio svome – operisao ga je svih predrasuda, malodusnosti, stega I ko zna jos cega toga cime je ljudsko srce okovano. Izbrusao je svoje srce kao neki dijamant I zablistao; zato je njegov osmeh bio nestvaran, oci carobne, glas bogovski, a telo ko u Apolona… I videla sam ja to, videla kako se jedno bojezljivo dete pretvorilo u Apolona I kako je njegov adjeoski glas, a decji, postao bogovski, ali nisam tada skuzila… Ali nista ne ide lako, morao je da umre da nam oda tajnu. Svi vi ljudi koji ste na forumu imate herca i vec ste ga poceli brusati (iskrenoscu, pre svega), mnoga ke srca krvariti, svakako ce da boli, ali nijedna operacija nije laka. Samo oni koji budu to razumeli i koji budu isli tim putem, zivjet ce s njim zajedno, u nekom boljem svetu, a ipak na ovoj planeti Zadnja izmjena: despina.mk; ned pro 16, 2007 3:26 pm; ukupno mijenjano 2 put/a.

Nemozam od tebe da ozdravam ... ... «

splićanka:»čITAJUĆI SVE VAŠE POSTOVE, suze su mi se napunile u očima, je da u pozadini svira SOBA ZA TUGU, al mislim da nije to razlog mom plakanju. Sve imamo isti problem, i to je stvarno neka viša sila. Tu sam pročitala da se moramo trgnit, svijet nije stao, to svi znamo, ali zašto onda iz dana u dan sve gore, umjesto obrnuto. Jučer sam se potiho ponadala "U super prvi dan da nisam plakala". Danas opet. Ja sam se uštosila i na brzinu skuham ručak, podijelim kao u menzi, operem suđe, e vo me kod vas. Moj muž je vodenjak kao i koala-40-ši ej muško koje je proplakalo kad je pogledao šta sam sve skinila sa interneta. Ja sam ga pogledala, samo da vidim, jesam li ja jedina luda da u ovim mojim godinama, plačem za čovjekom kojeg nisam ni poznavala, ne računam ovo šta slušam njegove pjesme.

Kažem vam viša sila, nešto je ovdje čudno. Možda ga svi zajedno držimo i nedamo mu da ode gore, ili još nije završio ovdje na Zemlji šta je imao. Možda još luta, tu negdje oko nas, kad mi svi ovako osjećamo ovoliko tugujemo. Pokušala sam i pisati na komadu papira zapalila sviću, Martina nije ni to pomoglo, grč u grlu i dalje imam. Daj neki novi savjet. Zarazila sam sa ovom mojom tugom najbolju prijateljicu, sluša njegove CD-e jedva čeka doć sa posla i nazvat mene, kao ja ću joj reć da sve ovo nije istina.

167

KAKO DALJE...... «

jos jedna splicanka:»drage cure pozdrav svima... ja sam mama cetvero djece, šest godina starija od Tose... slusam ga odavno, a s "Pratim te" me pridobio do kraja... Dok je bio medju nama, ziv, stoput me je dirnuo i ganuo svojim glasom, pjesmama, stoput sam plakala... a sad... nemam rijeci kako mi je. Kad je nedavno na Zuhri otpjevao Ostala si uvijek ista - ja sam ostala skamenjena... Ne znam, bilo je nešto u tom njegovom glasu, njegovoj pojavi što me totalno obuzimalo. Velim, nisam šiparica i uopće nisam sklona glorificiranju ikoga (ičega) ali ovo s Tošom ni sama sebi ne mogu objasniti. Kao da mi je pola srca nestalo tog jutra kad sam čula da ga više nema... dala bih mu od svoga zivota da mogu samo da se to nije dogodilo... Prva mi je misao ujutro, zadnja navecer. Svjesna sam svega: treba zivjet dalje, tu su klinci, muz, posao... dajem se "normalnom" zovitu, obavljam svoje obaveze... ali ja samo napola zivim. I ne znam dokle ovako. Najradje bih otisla u Krusevo i zapalila mu svijecu, a cak nisam vjernik... «

Sheeba:»Ti ne znaš tko sam, ni gdje sam, od tebe me dijeli nebo i zemlja, ja sam još dalje od tebe, a ipak, budim se svako jutro glasnim kucajima srca svoga, uspavljujem se šaptom pjesme tvoje. Znam da si nedostižan, ali sam sretna jer mi je sva duša ispunjena tobom. Koliko god je zemlja udaljena od neba, toliko sam ja daleko od tebe. Kad bi vječno vladala tama da u njoj sakrijem sebe, i kada bi nebo vječno bilo osuto zvijezdama da mogu gledati tebe, najdraži anđele Toše...

Zauvijek u mom srcu «

novaja:»Boze, koliko su nasi zivoti bili slicni...ma sta slicni isti nekada u potpunosti... Vec 8 godina sam u medijskim vodama.Poticem iz malog grada, i da bi uspjela morala sam da se dokazem u glavnom gradu svoje zemlje. Za kratko vrijeme nakon uspjeha u svojoj zemlji strmoglavom brzinom, uspjesi su poceli da se nizu i vani.... Trcala sam sa svojom menadjericom, ma ne da sam trcala, letila.....Stalna putovanja, gostovanja, da sam mogla da se kloniram ja bi to uradila..... Poticem iz skromne porodice,i niko u mojoj porodici nije bio fakultetski obrazovan osim mene. U svom malom gradu kada sam dolazila da posjetim roditelje, bila sam zvjezda....Tu sam imala svoj zivot osame poslije svega, svih dogadjanja, svoja sjecanja na djetinjstvo, svoje prve ljubavi..... Moju prvu vezu koja je trajala 5 godina.... Brojni humani gestovi mene kao djevojcice, o kojima nikada javno nisam pricala.... Imala sam svoje njive, pasnjake gdje sam odlazila sama, sjedila u travi dok sam razmisljala o svemu sto mi se dogodilo, tu sam punila baterije za dalje....Nisam ni sanjala da cu dozivjeti sve te lijepe stvari... da cu imati priliku da svoje roditelje ucinim ponosnim na mene... Vjerujte da mi je to bilo najvece sto sam mogla dozivjeti, uciniti roditelje sretnim..... Kako sam vec rekla: u svoj toj slavi, ja sam trcala da ona jos vise sija, dok su mi roditelji i ljudi bliski meni govorili da malo usporim....Da sam vec za tako kratko vrijeme uradila toliko toga, sto neki nemogu za cijeli zivot.... Trebalo je nesto da se desi da shvatim sve te rijeci.....samo sam lagano bezbrizno odmahivala rukom.....

168

Jedno jutro sam cula tu strasnu vijest da naseg andjela kojeg sam neizmjerno postovala i cijenila nema......Nisam razumjela....????? jednostavno njegov glas mi je davao dovoljno mira, spokoja, ljepote,beskonacnosti......Mislila sam da ce da traje vjecno... Zato sam stalno odgadjala svoju zelju da se upoznam sa njim.... Opet sam mislila da cu imati svo vrijeme svijeta, bitno je da je on tu,......

Praznina..................................................................................................................................

Od kako naseg Toseta vise nema, mene nema vise....Vise ne letim, ne trcim, hodam lagano, i stalno zastajkujem, cak se vratim koji korak unazad. Oni koji me poznaju kao da me nikada nisu sreli. Kazu da to nisam ja..... A ja cijelo vrijeme rezimiram nase iste zivote, njegov glas je cijelo vrijeme u mojoj glavi...

Gledam zivot sa druge strane, ovaj put ja zelim da ucestvujem u njemu, a ne da posmatram sebe sa strane... Zivim zivot onako kako ja zelim sada, nedozvoljavam da mi drugi diktiraju ritam (kao tako treba, vraga vise ne!!!)

2008 godina i mojih 28 godina je godina druzenja sa samom sobom, ucenje od velikih ljudi kao sto je bio moj andjeo.... Svi mi imamo ikone kojima se molimo, od 16.10 moja ikona je Tose...

Po prvi put shvatila sam da imam toliko neispunjenih nesebicnih zelja koje zelim da ispunim, i kako rece Tose: Zbog mene ce neko mirno da spava tu noc, a i ja cu mirno da spavam zbog nekoga kome sam pomogao....

Hvala nasem nadjelu sto mi je pokazao put.

Zelim samo da ti kazem da beskrajno zalim sto sam trcala cijelo vrijeme, sto sam mislila da cu imati vremena za sve, da cu imati vremena upoznati naseg andjela,jer je za mene bilo logicno da on bude tu jos dugo medju nama....Znas ono da sam mogla, a nisam....(ono sto ti kazes tosu ''nikad nisam upoznala, nisam ga ni vidjela uzivo....a tome sam se nadala i radovala kao malo djete kad mu kupis igracku''), zaboli me jer sam ja razmisljala na drugi nacin,drugi su me vodili kroz zivot, nisam mogla odnosno nisam imala hrabrosti da uticem na neke stvari u zivotu. Zato sam sada svaki momenat uz njega, pjevam skupa snjim, veselim se uz njegov osmjeh,molim se za njegovu dusu.... I ti i ja i svi mi cemo sigurno otici da budemo uz andjela jednog dana. On je stalno uz nas.... «

169

* * *

Asja, SARAJEVO :"Prolaze dani..dolazi i posljednji u ciklusu kojeg sacinjava njih 40...Nosim te u

srcu,,slavim trenutak kad sam te vidjela,proklinjem dan kad sam te izgubila...Cuvaj me uvijek,najljepsi andjele..."

I evo, i nakon 40 dana, sve je isto. Doduše, manje – više isto. Njega nema, to se ne mijenja. Zaista se nije šalio kad je otišao. Ipak nije na turneji u nekoj dalekoj zemlji. Onda se zapitam :»Kako je moguće da ljudi normalno funkcionišu?». Normalno? Daleko od toga. Sve podjeća na njega. Miris, dodir, pogled, pjesma, sudar prohladnog zraka na isrpljenom licu… Možda je na izgled sve isto, ali je jedna stvar drugačija. Jedna stvar je veća i samo raste. Tuga. Za čitavo vrijeme svog postojanja ne sjećam se da je ovolikom brzinom i intenzitetom rasla. Ponekad mi se čini da nikada neće stati.Na jednom sam zahvalna. Zahvalna sam na tome što ga čujem. Njegov glas kao da mi daje snagu da radim i da ne odustajem da tražim odgovore na svoja pitanja. IVANCE:»seuste nemozam da si poveruvam deka te nema pominuvaat 40 najtazni denovi vo mojot zivot koj poveke ne e ist bez tebe i nisto poveke nema da bide isto bez tebe!! fala ti za se angelu najubav se nadevam deka povtorno ke se sretneme nekogas i negde..........!!!??sega ke mi dozvolite da gi citiram negovite roditeli napisano vo nekrolog:gospod ni te dade sega nie te davame na nego bese angel na zemjata sega si angel na neboto!!!.... POCIVAJ VO MIR MILO ANGELCE !!!! «

Nijemijasno:»Boze...

I danas sam se molila za andjela kojeg si nam posudio...Ako je vjerovati da dusa odlazi nakon 40 dana, onda zelim da ti uputim neke rijeci...

Tvoj andjeo nas je napravio boljim osobama (postali smo svjesni svojih nedostataka) Tvoj andjeo nas je naucio voljeti jedni druge (nisam ni znala da mogu toliko voljeti) Tvoj andjeo je nesebicno nam pomagao, netrazeci nista zauzvrat (mozda par plisanih medvjedica) tek tako da moze da namami osmjeh napustenoj djecici...., a ni njih nije trazio (pored svih tih materijalnih stvari, vise mu je znacila jedna ovakva lutkica koja je imala dusa svakog od nas koji smo disali zajedno snjim)...(moja lista humanosti je poprimila ogromne

170

razmjere) Tvoj andjeo nikada nije znao za zlobu, osvetu i zavist (ja jesam znala, ali sada znam kako da zaboravim) Tvoj andjeo je uvijek prastao,i imao povjerenja u nas (zato je cijeli svijet uz njega) Tvoj andjeo nikada nije mrzio (opet ja jesam ali od sada u mom srcu ima samo mjesta za ljubav) Iako je bio najposebniji, tvoj andjeo je sebe uvijek stavljao u drugi plan, i nije se smatrao herojom...

(a za nas je bio i heroj, i savrsenstvo ,i andjeo)

A isto tako zelim nesto da uputim i nasem i Tvom andjelu:

Na tvom putu u ''svemir'' pobrinuli smo se da te vodi tepih satkan od bezbroj malih zvjezdica koje svijetle (kao svjetlost upaljaca na tvojim koncertima). Najdrazi nas ''bratko'' nemoj da se bojis dok budes ulazio kroz vrata raja (samo rijetki imaju tu privilegiju). Obrati paznju na vrata koja otvaras, na njima je bezbroj pisama i poruka uokvirenih ljubavlju i prelijepim rijecima svih nas. Oslusni i cuj bezbroj malih i velikih molitvi djecaka i djevojcica, mama, tata, baka i djeda...Svi smo tu ovde za tebe, ovaj dan.Svo smo tu za tebe od onog dana kada si otisao...

Boze nezamjeri mi sto ti govorim da nevjerujem da danas odlazi dusa naseg andjela...Jer ja ga osjecam svaki dan tako jako kao da je jos uvijek tu medju nama.I tako ce biti i sutra i prekosutra i svaki dan jos beskonacno..... Molim te Boze podari mu najljepsi mir i spokoj....

Tose andjele nas... «

I eto, nisam se ni okrenula i preda mnom su se već našli postovi forumaša : MJESEC DANA.

travuljak :»tuga....tuga...i nisam jos pronasla odgovor zasto sve dobro nestaje...... danas je tacno mjesec dana a ja jos uvijek osjecam neopisivu tugu i uvijek je prisutno pitanje ZASTO????? u zivotu sam vidjala kako mali ljudi preko noci postaju "veliki" i s tim gube sve sto se moze velikim i dobrim nazvati...zaboravljaju prijatelje,porodicu,komsije....i ne razmisljaju kako je drugima... TOSE je dokazao kako iz malog grada,iz jedne divne skomne porodice mozes svojim radom i trudom postati VELIKI i pri tom ostati isti onaj iz malog grada,porodice.... imao je vremena za svakoga ko je trebao pomoc i nije vagao gdje je tu njegova korist....u svemu je isao najiskrenije srcem i dusom... imala sam priliku da ga gledam u mom gradu kako se strpljivo slika sa klinkama i razgovara s njima kao da ih godinama poznaje "koja skola,kakvi su djaci".... cuvacu ga u srcu i pamticu njegov osmjeh,dobru dusu i neopisivu pozitivu koju sam svaki put osjetila kad sam imala priliku da ga slusam....po tome sto mi njegov osmjeh svaki put dao snage za korak vise....voljela bih otici u Krusevo i nadam se da cu to i ostvariti....imam veliku zelju da mu se poklonim i zapalim svijecu..... u dusi i mislima sam sa njegovom porodicom i molim se svim srcem za njihovu snagu da ovu tugu prezive..... DOBRI DJECACE MIRNO SPAVAJ!!!! « SingSong :»1000 pitanja zasto je to bas tako moralo biti, sve stoji sto pisete i u mojoj glavi se roje tisuce

171

misli i raspolozenja od onog ogorcenja i bijesa do nekog smirenja s mišlju i vjerom da ipak to nije kraj.

Eto već par dana vas citam i vecinom nalazim utjehu time sto nisam jedina koju je toliko pogodilo, a nikad ga nisam upoznala U pocetku sam bila ljuta cak sam i napisala "Boze zasto nisi dva puta promislio kad si ga odlucio pozvati?", no citajuci vas polako shvacam tu njegovu na zalost kratku misiju. Naime prvo me mucilo zasto neko poput njega tako dobar, tako velikodusan, tako human s toliko strpljenja za svakoga (zamisljam vecinu javno poznatih kad se susracu sa svojim obozavateljima u pogledu im se vidi da zele sto prije pobjeci, da ih sve to zivcira jer bas to moraju..., a on nije morao, on je zelio, imao osmjeh za svakog, ljubav za sve, a tek sa svom onom djecicom

Eto to je bila njegova misija, pokazao nam je kakav treba biti i koliko zapravo boli kad jedan takav ode. Previse je zla na ovome svijetu, negative nas udaraju sa svih strana ..... Sve je ovo jos frisko, no nadam se da nece pasti u zaborav samo tako, njegovu misiju treba nastaviti ..... Ti zivis gdje zvijezde tkaju put od srebra i nevinoscu sja Tvoje lice ...... «

maya385 :»Tuga?!?!...zbog njega saznala sam za sva lica tuge i boli...a najvise negiranja...jer koliko god govorim "njega vise nema"...ne prihvacam to... Ja imam drugaciji problem.....plakala jesam...nemogu rec da nisam...ali kod mene je slucaj da imam zakasnjelu reakciju...i to znam da ce mi se obit o glavu...ja cu tek kad vrijeme bude prolazilo pocet shvacat... a toga me i najvise strah...samo da cu se slomit... Sad se samo nizu dobri i losi dani...jucer sam imala takvu zelju da ga slusam...vozila i ispjevala se iz petnih zila...osjecala neku srecu...mislila na njega sa osmjehom...kad u jednom trenu me presjeklo...ona misao...nikad vise necu uzivat na koncertu slusajuci njega .... «

visonni :»Bog ga je uzeo namjerno...predobrom čovjeku nije mjesto na zemlji u ovom ružnom svijetu punom nasilja, nepravde, mržnje...mjesto mu je uz Njega...da Ga svojim glasom prati u svakom mogućem trenutku... ...ali ipak...da je barem... «

Deninho:»za takvoga anđela,za toliku dobrotu i ljubav u jednome čovjeku nema mjesta na ovome svjetu...iako smo ga i mi priželjkivali Bog je odlučio uzeti sebi ono što je njegovo...mislim da je Toši sada bolje i da trebamo da budemo sretni zbog njega...ipak,svi čemo se sresti i biti zajedno...on nas čeka!! «

*anna*:»eh DE JE BARAEM!!???

meni vise nista nije vazno ...sad kad sam svjesna da ga doista vise nema.. i kad sam se prestala nadati da ce mi neko reci da je ovo samo bezvezna sala... ruzan san.. ili neka glupost.. sad mi je jedino vazno..da znam..da je njemu dobro.. da ga ne boli ko sto nas boli!!?? da i dalje ima onaj osmjeh na licu..a ne tugu kao sto je

172

imamo mi!?? da osjeca moju boli i zelju da mu se zahvalim sto nisam stigla ranije na svemu !!?' samo to zelim nista vise !!!

i neznam sta vise da razmisljam; bozija odluka.... ako i je nije mi jasna nikako..... ako je pak sudbina kriva ni nju nemogu da shvatim..... ko je to ( sta je to) ko nam ga je uzeo bez pitanja, bez naseg odobrenja bez pozdrava..sto je tako okrutan i sebican!?? ..... ali ko god bilo ( sta god bio) znam da sad je sretan jer je sa nasim andelom... «

claudio14:»Najgora mi je pomisao kolko je mogao još da nam pruži svima...kolko je još mogao života da spasi, osmijeha dječijih da izmami, kolko je još mogao srca da obraduje, pjesama da snimi, prepjeva, koncerata održi humanitarnih, u svijetu da bude poznat, pa da cijelom svijetu prenese ljubav kakvu je nama prenosio........al kako on sam reče "...al toga nema i ne postoji..." duša me zaboli kad na te stvari pomislim, i ne vrijedi tražit krivca ni u ljudima ni u Bogu niti spominjati to "barem"......... Utjeha prava ne postoji, jedino ona mala što sam siguran da je na lijepom, sigurnom mjestu, mjestu kojeg Bog čuva za posebne ljude, za najbolje ljude koji su ikad kročili ovom planetom..... Todore, brate moj dobri, lijepo spavaj..... «

Smeška :»kada netko ide, tako kao Toše, koji nas gleda dole, poruke nisu za mrtve, ali za nas žive, da se prebudimo i pogledamo u svoj život, u kojem možda spavamo i reagiramo tada, kada ne možemo učiniti ništa više, jer je prekasno. Toše je dao mnogo poruka i pokazao, da ljubav rodi ljubav, da život nije sam po sebi red i da možda traje vrlo kratko»

milas_lacrymosa:«Anđele... Već je sve rečeno, na sve moguće načine. A opet, nije rečeno dovoljno, niti je dovoljno suza isplakano... Niti će ikada biti... Nikada ti nisam imala prilike reći... Nikada se tako nisam osjećala... Nikada nešto nije boljelo ovako... Mjesec dana otkako tebe nema... Mjesec dana otkako je tuga prvi puta zaista pokucala na moja vrata... Mjesec dana boli i suza... Duša mi se slama iznova... Boli kada te slušam... Boli kada te ne slušam... Jedina si mi utjeha, i jedina bol... Svaki osmijeh je upućen tebi, kao i svaka suza i tužni pogled... Samo molitva i sjećanje na tebe su ostali... Utopiti se u tvojim očima je bilo suviše lijepo da bi trajalo vječno... Tvoja ljubav je bila prevelika... TI si bio predivan za ovaj okrutni svijet... TI si neponovljiv... TI si razlog zbog koje ću se boriti... TI si taj s kojim ću se boriti. cijeli život... A ne želim se othrvati... Na spomen tvoga imena, srce se lomi, suze naviru, i grlo se steže... Zraka nestaje, duša odlazi, oči traže tebe... A ne nalaze te... Samo JEDAN trenutak uz tebe bi trajao kao vječnost... samo JEDAN treptaj oka značio bi mnogo... Samo JEDAN tvoj dodir vrijedi za milijun života... samo JEDAN osmijeh značio bi vječnu sreću... Ali se neće dogoditi, jer si među anđelima... Jer JESI anđeo... Naši vapaji te ne pronalaze... Tvoje utjehe ne dolaze do nas... A samo jedno želim... da nas čekaš... znam da hoćeš... tada će samo JEDAN treptaj, JEDAN dodir, i JEDAN osmijeh nadoknaditi godine tuge za tobom... bit će dovoljan samo jedan mali trenutak s tobom, da zaboravimo svu bol koju sada

173

nosimo u sebi... Lijepo nankaj, anđele moj...»

lubica30«Skoraj bo mesec dni Tošetove smrti, ampak še vedno je za mene živ. Ne morem si predstavljati, da ga ni več. Vedno nam Boga vzame tisto, kar imam najrajši, kar si zasluži še veliko let na zemlji, zaradi svoje prijaznosti, humanosti, dobrote... Vedno odidejo najboljši... Zakaj?? To bo večno vprašanja; zakaj je moral pred enim mesecem oditi gor, v nebesa, prav Toše? Zakaj? odgovor na to vprašanje ne bomo dobili.

Poslušam njegove pesmi,gledam spote, pred očmi se mi pojavljajo slike vedno nasmejanega, razigranega in veselega fanta, potem pa napis "v spomin" in tako moj padec na realan tla, da ga ni več. Takrat so pa oči polne solz.

Toše, pogrešam te.»

DivjiCvit:»Zatvaram oči..... Tonem u svijet tvoje muzike. Kroz pjesmu te slušam kako dišeš......Pričaš mi....Vidim ti osmijeh.....Osjećam svaki stih, svaku notu.....osjećam te ....Mirno je srce na trenutak....taj bezvremenski trenutak u kojem je sve nestvarno.......Kad bi moglo da traje vječno.... Hvala ti za taj trenutak... Hvala ti za svaki osmijeh, za svaku riječ, za svaki stih, za svaku notu......Hvala ti za ljubav! Tvoje mjesto u mom srcu niko nikad ne moze zauzeti. Zaboravljen neces biti nikada. Volim te! „

ASTRA:“Disem,a nisam ziva..

Sunce moje makedonsko....Vec je prosao mjesec..A ja...Ja se svaki dan osjecam isto kao onaj prvi...Svaki dan te gubim ponovo..Svaki dan mi odlazis...Ne mogu da vjerujem da nikada vise necu vidjeti taj pogled....Da vise nikada necu osjetiti tvoje tople ruke i zagrljaj koji niko na svijetu nema... Znaj...Znaj da si uvijek sa mnom..Nosit cu te uvijek u srcu i dusi...Bas kao sto si ti rekao meni da ces moje rijeci nositi i uvijek biti sa njima nasmijan...Hvala ti zlato moje sto si mi dao nadu u zivotu, hvala ti na svakoj rijeci i svakom trenutku koji sam sa tobom provela...Sjecam se kada sam ti rekla da si me ucinio boljom osobom...A ti si mi na to rekao: "Blagodaram zlato moee!!Prodolzi da bides covek!!!" Kada mi je bilo najteze bio si tu uz mene, davao mi savjete i borio se sa mnom.. Zbog tebe sam naucila makedonski...Zbog tebe sam naucila cijeniti ljude,bez obzira da li su crni ili bijeli,da li su siromasni ili bogati...Sto je najvaznije shvatila sam da treba biti COVJEK!!!Ali PRAVI COVJEK!!Bas kao sto si ti bio i uvijek ces biti..Znam da poslije tvog odlaska nikada necu biti ista...Znam,ali trudit cu se da budem bar priblizna onoj veseloj djevojci koju si upoznao,sa kojom si se smijao i koju si podrzavao...I svaku notu koju budes cuo iz mog srcakoju slusas iz moje duse,upucena je i uvijek ce biti upucena samo tebi!Rekao si da se borim i da se trudim i da cu uspjeti... Ali nikada nisi cuo ono pravo iz mene... Ali ima vremena!! Zbog tebe cu da se borim i zbog tebe da uspijem i ti ces sve da cujes!!!

Dala bih sve da te vratim.... Ali Bog te sebi uzeo, jer je tako sudjeno...Dala bih sve da te vidim samo jedan tren,ako ne mogu da te gledam cijeli zivot...Dala bi svoj zivot...Ne samo zbog toga da bi ti zivio,nego i zbog toga da bi tuga bila manja...Manje bi ljudi patilo za mnom..Ne bih

174

gledala,a ne bi ni ti gledao toliko tuznih lica kao sada..Ne bih ja bila tuzna,jer ti bi i dalje pomagao svim ljudima I sirio ljubav..A ja...Ja bih te gledala sa osmijehom...Pratila te…svaki tvoj korak,svaki uzadah….Svaki osmijeh…A sada...Zivim za tren kada cu te opet vidjeti..Kada cu,napokon,zapjevati sa tobom...

A kada bi imala zlatnu ribicu koja ispunjava 3 zelje…Znas li sta bih zazeljela???Zazeljela bih da mi budes ziv..A ostale dvije zelje????Druga bi bila da te cuvaju angeli sa najljepsim glasom I krilima..A treca???Treca…Eh..Da svi ljudi imaju dusu bar u pola kao tvoju…Bar u pola….Jer niko ne moze da ima jednako dobru dusu I srce kao TI!Ja zahvaljujem Bogu sto sam bila jedna mrva tvoje kratke ,ali lijepe sudbine...Sto su moja i tvoja sudbina bar jednim dijelom bile i ostale povezane!

Svaku noc ostavim otvoren klavir….Svaku noc da bi ti mogao da sviras..Iako te ne cujem kako sviras,svjesna sam da si tu…Znam da dodjes svake noci kada zaspim…

Mozda te je Bog sebi uzeo jer mu je trebao andjeo, pa je sebi izabrao najboljeg!!

Ke te sakam doveka!!

Tvoja Makedonka, tvoja Meri....

"A samo kad bi htio ti Ja bih te dodirom od svile vidjela Ako pozelis ja bih srcem cula pa ti svirala..." „

ledena199:“najdraži moj anđele, prošlo je već misec dana otkako više nisi s nama, a i dalje mi nedostaješ ka i prvog dana... znaj da ću te uvik volit i nosit u srcu ka najlipšu uspomenu koju san mogla imat u svojim teenagerskim danima i da ćeš mi uvik bit zvijezda vodilja... ti si nažalost zvijezda koja se prerano ugasila i to nikako ne mogu podnit... svaki dan plačen zbog toga i molin se bogu da te čuva i tebi da čuvaš mene... anđele moj najdraži nankaj mi mirno... volin te najviše na svitu... „

Dolcenera “Seceru moj,ja vise nemam niti reci niti suza da opisem bol koji osecam.Dusa mi je prazna bez tebe,srce vise ne kuca u ritmu tvojih pesama,osmeha vise nemam..sve je nestalo jednog hladnog jutra kada je najlepse bice ove planete otislo medju andjele.Ja se nadam i molim se Bogu da ti je gore dobro,da tamo pevas sada andjelima i da mislis na sve nas.Uvek ces biti u mojim mislima i nikada necu dozvoliti da bilo ko zauzme mesto u mome srcu koje pripada samo tebi. Najveci poljubac koji postoji saljem mom andjelu „

nejra:“Ne mogu i ne zelim da se pomirim sa sudbinom...jos uvijek slusam tvoje pjesme, gledam tvoje intervjue i sve je kao da si tu...a onda...onda mi se pojave slike smrskanog Tuarega. i ona tvoja prelijepa rucica...i suze krenu, slijevaju se niz lice, bol me lomi, a ja molim Boga da me konacno i slomi do kraja....Andjele, svake noci se molim za tebe...molim Boga da ti gore

175

da vjecnu srecu, da uvijek budes onako nasmijan, da tvoje prelijepe oke sjaje istim onim sjajem kao prije...zelim da mi budes najsretniji gore, ti si to zasluzio...Oprosti, sreco oprosti ako te iko povrijedio, oprosti toj osobi ili osobama...Bebo cuvaj svoje najblize, sada im je potrebna snaga...znaj, dok budem disala cuvat cu te od zaborava, vjecno ces zivjeti mom srcu koje si upravo ti mnogo promijenio...Hvala ti,hvala za svu ljubav, osmjehe, pjesme...hvala za sve godine i sne... „

wild_thing:»Tolku boli ovaa nema tisina. Angelu prosti mi. Navistina ne mozam da se raduvam. Sekoja nasmevka me krsi na iljada parcinja koi samo ladno go tepaat zaludnoto vreme. Nisto ne mi ostana. Samo ovaa silna verba so koja ziveam i edna molitva so koja zaspivam. Boze, podari mu se...Koga bi mozela da ti gi podaram site nasmevki, site moi pobedi i site moi srekni denovi samo da imas spokoj... Tamu gore da imas se... Znam deka ne ti e potrebna ljubov... Ja imas od site nas koi te nosime vo sekoja vozidska... Bi go dala i teloto i dusata bez troska kaenje. Samo za tebe mil moj. Pej duso, pej i cuvaj ne... Ne zaboravaj ne... Ovie solzi ti gi podaruvam tebe... Svetot moj ti go podaruvam tebe... Se za tebe...Samo da bidis sreken... Znaes deka te sakame... i ti ne sakas nas... Boze... Podari ni sila... Angelu ovoj zivot ti go posvetuvam tebe... Nemam nisto da ti dadam osven mojsta ljubov i ovoj neznacaen zivot. Sepak imaj del od mene, tamu vo tvoeto sovrsensvto. Sega gi krevam racete kon neboto i te baknuvam. Ti si tuka, i ke bides. Zatoa ti podaruvam i nasmevka, nasmevka koja nikogas nema da go ima svojot sjaj. Prosti mi sto ne mozam da se raduvam iako ti taka sakas, premnogu boli ovaa praznina. „

Ančica:“Anđele moj, Toše,tako mi je žao i nikada neću prežaliti što te nisam upoznala i otišla na tvoj koncert,to me proganja i proganjat će me cijelog života,najviše mi je od sve ga žao da te više nema,ne mogu se još uvijek ali ni neću moći pomiriti s činjenicom da te neću više vidjeti i čuti,otišao si mlad i ostavio si puno za sobom,no mogao si još više,Bog je tako htio,bio si Anđel na zemlji a sad na nebu pjevaš Bogu .U svima si nama ostavio traga,pogotovo pjesmama i samom pojavom,jedan si od najljepših i najposebnijih osoba koje sam vidjela i čula.Neka ti je vječna slava i hvala Toše jedini.......... R.I.P.Tako se svi mi osjećamo i ja vjerujem da to Toše zna,no zato nemojmo plakati nego budimo čvrsti i nedajmo se. Pozdrav svima!!!!!!!!!!!!! „

nixa007:“KOSOOKO MAKEDONČE Drago moje kosooko Makedonče, iskreno i od srca ti pišem jer znam da me čuješ i da si tu negdje blizu mene. Dani prolaze, a ja svaki mislim na tebe, od jutra kad mi započne dan, pa do večeri kad utonem u san. Nikad nisam bila nikakva umjetnička duša, a sada svaku večer prije spavanja pišem pjesme, zamisli, a poezija mi nikad nije bila jača strana. I sve radi tebe Anđele...Sada, samo tvoje pjesme su dobrodošle oko mene. Sada svaku pjesmu slušam sa dušom, prije nisam toliko obraćala pažnju...Sada, cijenim svaki dan. Sada, primjećujem i sitnice, oku nevidljive. Sada, svaki dan čitam ovaj prekrasan forum, posvećen tebi Anđele... Govorim si, još samo minutu, i ne mogu prekinuti vezu jer me nešto snažno vuče k ovim prekrasnim ljudima. Toliko lijepoga pišu o tebi, toliko pjesama mi sada pišemo tebi Anđele...Toliko toga pišu o tvojim dobrim djelima, dogodovštinama, o tvom velikom srcu i najljepšem osmijehu na svijetu, vidiš li? Postali smo kao jedna velika obitelj i ti nas spajaš nekim čarobnim nitima... Srušio si sve granice između nas... Više nije važno tko smo i što smo i hvala ti za sve.

176

Nadam se da nam se sad osmjehuješ Anđele... Sada, skupljamo medvjediće za djecu u Skopju, mi forumaši, svi zajedno, i nastavit ćemo tvoj humanitarni rad, obećajem, u ime svih nas, tvoje velike familije... Jer želimo slijediti tebe, našeg najboljeg Anđela...I jako smo ponosni na tebe, znaš li?

Ponoć je Anđele, Tišina, sad samo čujem sat i kroz prozor vidim odsjaj tvojih okica na nebu... Slatko snivaj moje kosooko Makedonče i oprosti ako sam ti omela san....»

joPa:»Dragi Toše.. Prošlo je 1 mj.. A meni je to kao cijela vječnost..!! Bez tebe mi dani sporo prolaze.. u tuzi.. u gorčini.. u ljutnji.. Ne mogu bez tebe!! Teško je nositi se sa svim tim stvarima!! A najteže mi je to što znam da te nikad neću moći upoznati!! Bar ne ovdje.. Na Zemlji.. Dragi moj anđele.. Počivaj u vječnom miru i čuvaj me!!

Čuvaj nas koji smo te voljeli,koji te volimo i koji ćemo te voljeti..DOVIJEKA!! Pomozi nam u ovom trenu.. U ovom teškom trenutku.. Otkad te je Bog uzeo.. NIŠTA VIŠE NIJE ISTO!!

Pokušavam se smijati.. Ali.. To nije onaj isti osmijeh koji sam nekada pokazivala.. To je osmijeh eto.. "radi reda"..

Mi nećemo dozvoliti da te se zaboravi!! Nećemo! Ja to neću dozvolit!! Ali takav čovjek, takav anđeo kao što si ti, NE MOŽE SE ZABORAVITI!!

U to sam sigurna! Bio si tako dobar čovjek.. Ma.. PREDOBAR!! I hvala ti na tome!!

177

Volim te Toše!!

Nadam se da me gledaš od gore.. I da suosjećaš samnom.. Sa svima nama.. I da je onaj mir koji nekada osjetim TVOJ mir... Koji mi šalješ.. Šalji i dalje.. jer mi je potreban!! VOLIM TE TOŠE!! Zauvijek tvoja..!!*anna* :»Samo živim za tren, da moje oči tebe vide na čas..!!»

*Natasa*:«Proslo je trideset dana otkad te nema medu nama. Tuga nije ni malo manja a bol u grudima sve je veci. Ne prestajem da se pitam gdje si i hoces li nam se vratiti !? Jos ti poruke na zidovima Doma Mladih pisem i u tisini svaki dan suze sa lica brisem! Svake noci uz molitvu zapitam Boga nebili mi nekad slucajno odgovorio zasto te je od mene uzeo!? Zasto te je poslao u moj zivot da upoznam srecu kad je kratko trajala !? A onda se pomolim da mi te cuva od svog zla kad vec nisam mogla ja. Ja te cuvam u srcu tu niko nemoze da ti nanese zlo jer ono je okovima okovano i samo za tebe stvoreno!! Nocu podignem pogled ka nebu nebili vidjela tvoju zijezdu al mi zvijezde sve oblaci prekrise! Jesen mi donosi samo tuzna sjecanja, i mrzim sto mi je hladnoca tjelom zavladala.Da bar postoji neka nada pa makar bila lazna da cu uspjet nastvaiti zivjet bez tebe!? Da bar mogu prestat krivit sebe!! I pisem ovo pismo bez adrese znam nikad ga neces dobit jer suvise si daleko od mene i nemogu te dohvatiti! Al ja cu ga cuvati sve do dana kad cu te opet vidjeti. Tad ponijet cu sa sobom svako slovo i svaku rijec svako pismo koje sam ti napisala i citat cu ti ih dok me budes milovao svojim njeznim rukama. Tad ce sva tuga nestati tvoj pogled ce je u milijun komada razbiti, osmjeh tvoj izljecit ce bol moju a glas opet probuditi u meni sve lijepo sto sam imala dok si bio sa nama !! Nebo nek te čuva moja zvijezdo jedina vrijeme nek ti skrate naljepši stihovi pjesme anđela...

Znam ti me s neba gledaš i paziš očima svojim bisernog sjaja !!

Mjesec dana je prošlo... Mjesec dugih, stvarnih dana... A ja i dalje nisam svjesna da te nema... Ove suze što mi svaki dan kvase lice uporno mi pokazuju da te nema više, ali moje srce te i dalje traži i uporno doziva. I tražiće još dugo, dugo... Biće poput detektiva koji po svaku cijenu želi da dokaže nemoguće...Sve dok jednog dana, dok kiša bude ispirala prljave ulice, a vjetar svijao umorne grane, ti i ja ponovo ne budemo zajedno...

Bio si jedinstven, neponovljiv, poseban... Takav ćeš zauvijek biti u mom srcu. I jednog dana, kada nam se putevi spoje, želim da te ponovo vidim takvog, želim da vidim tvoj prekrasni, preslatki, predragi osmijeh, i medene, blesave okice... Želim da i onda čujem onaj tvoj

178

simpatični govor, kad već ne mogu sada... Radujem se... Iskreno se radujem...

*Ja ću da te volim zauvijek....* « dzeny_sj:»Mesec dana...kako su ti dani nekada sporo prolazili...a sada?Tebe nema....svakom danu dodje kraj,cini mi se,dok trepnem....Budim se sa tvojim pesmama,provodim dan slusajuci ih i opet zaspim uz taj andjeoski glas....More suza sam vec isplakala,ali isplakacu i ceo okean,i opet ce mi suza ostati dovoljno....Srce mi je tako ranjivo...svaka rec me pogadja...A tebe nema ni da me nasmejes,da me oraspolozis...I dan i noc su mi isti,otkako tebe nema...crni su...Ne postoje reci koje mogu opisati ovu bol...koja kako protice dan za danom...postaje sve jaca...Sve me boli....A jos nema odgovora ZASTO BAS TI?......Znam da,kad i meni dodje taj dan,ti ces me sacekati,onako nasmejan i divan...kakav si oduvek bio...ALI,KADA CE TO VEC JEDNOM BITI...?Kako zelim da mi se ovaj zivot brzo okonca...Vec je proslo mesec dana...prolazice meseci...godine...decenije....vekovi...a mi vise nikada necemo cuti ni jednu rec od tebe...Ali,ne brini andjele...mirno spavaj...jer u nasim si srcima...nosicemo te do kraja nasih zivota iako smo 16.10.2007.godine izgubili jedan od razloga zivota,ali opet postoje nasi najblizi koje volimo...kojima smo potrebni...kao i oni nama...pre to mozda nismo znali,ali...voljeni...ti si nas naucio da je zivot vazan...a da je porodica...i ljubav ...nesto najlepse sto imamo u njemu...Lepo mi pajki,andjele...i CUVAJ NAS....

Danas je mesec dana od kako je jedna zvezda s neba pala...jedna mladost u procvatu stala...jedan glas zauvek zanemio...JEDAN ODLAZAK CEO SVET PROMENIO..... «

Mjesec dana… Da, toliko dugo postojim, a nikada nisam osjetila prisustvo vremena kao za ovih mjesec dana. Jedan dan mi se činio kao milijarda godina. Jedan mi se činio kao komplet moje postojanje. Zar je moguće? Zar je moguće da je jedan čovjek promijenio sve? Da je utisnuo toliko dubok trag da više ništa nije isto? Da li mogu reći da je i moj život promijenjen, iako ga po definiciji nemam? Opet počinjem sa pitanjima, a odgovori ne pristižu. Kao i mnogo puta prije, kada mi ništa ne preostane, osloniću se na taj anđeoski glas što dopire do mojih odaja. Možda se ipak u njemu krije odgovor. I da, to zaista ne bi bio prvi put da se u nečem što dolazi od Tošeta krije odgovor, rješenje, inspiracija, polet… spas.

179

* * *

*Natasa*: “Blesane...

Stojim u jednom uglu, posmatram ljude oko sebe. Neki se smiju, na licu im se prepoznaje sreća, radost i zadovoljstvo. Veselo cupkaju u hodu, okreću se, grle, ljube. Neki su ozbiljni, užurbani, kao da njihov sat lagano otkucava. Možda ih kod kuće čeka topli dom, prepun topline i ljubavi. Neki su ljuti, na licu im se prepoznaje nezadovoljstvo, ali ispod svega toga lagano se nazire sreća... sreća izazvana življenjem.

Ja i dalje stojim u mjestu... Posmatram, nešto čekam... Okrećem se, tražim, gledam na sve strane...

I onda, kao munja, do mog srca dođe saznanje da to što je čekam- nikada više neće naići. Uzalud trazim, uzalud dozivam, uzalud se nadam... Taj Neko je na ljepšem, puno boljem svijetu, u svijetu koji je zaslužio, u svijetu kojem pripada-svijetu Anđela.

Suze mi naglo naviru... Osjećam kako lagano gubim tlo pod nogama... Osjećanja se bude, rane se otvaraju, duša počinje da boli... Dozivam i dalje- ali odgovora nema. Milion pitanja struji mojom glavom, a odgovora ni jednoga... Ljuta sam, bijesna, povrijeđena, tuzna. Srce mi se slama za tobom, Anđele...

Naglo se vratih u stvarnost...

Zašto si otišao, zašto si nas napustio? Zašto nam nisi dozvolio da ti kažemo koliko te volimo, koliko se radujemo svakoj tvojoj izgovorenoj rečenici, stihu, pjesmi? Zašto nisi sačekao da ti kažemo da ti za nas nisi samo pjevač kojeg volimo da slušamo, nego osoba koju istinski volimo? Zašto se nismo mogli oprostiti od tebe? Zašto smo ovako kratko uživali u tvom talentu, srećo moja mila? I tako, hiljadu puta zašto...

Više te nema... nikada više kao nekada... zajedno ti i mi. Možda na neki drugi način, ali, kao prije, nikada više. Budi mi dobar gore, čuvaj nas, a mi ćemo u snovima da te posjećujemo i da pjevamo zajedno sa tobom. Sve do jednog dana, kada se konačno sretnemo negdje gore... veselim se tome, istinski...

Volim te, zauvijek...

180

Podigni ruke, u bijeli hram uspravno kreni ... i reci tiho svima da ostat ćeš dijete među anđelima „

Forumašica:“Ovo sam noćas napisala, negdje oko 1,2..

Pola duše, pola srca je otišlo zajedno s tobom. Ponekad bih htjela da je srce ipak kamen, pa da ne osjećam ovu bol koja me, iako dani prolaze, ne pušta, uvukla se duboko u svaku poru života.. Ne znam kad ću moći baciti veo od tuge, kad ću vratiti vjeru u jednu jedinu riječ koja može nestati u dahu vjetra koji zapuše na krivu stranu..a ta riječ je zauvijek..

Ta riječ više za mene ne postoji.. Mislila sam da ću ostariti s tobom i uz tvoje pjesme, radovati se tvojoj sreći..sad se mogu samo nadati da si sretan, da osjećaš ovu našu ljubav koju ti nismo stigli pokazati..

Plačem..znam da to ne bi htio, ali ne mogu prestati..Noćas me sve, ali baš sve podsjeća na tebe..Svaki tjedan u ovo vrijeme sjetim se tvog intervjua, svega onoga što si radio i govorio dok je još sve bilo lijepo.. A onda tuga i bol, naglo je prekinut san..

Nadam se da si se probudio u svijetu ljubavi i da sad po nekom proplanku hodaš u miru.. Neću razmišljati o tome što si trebao još napraviti, prebolno je..bio si mi uzor, poticaj..i to još uvijek jesi, zapravo bit ćeš, jer sad ne mogu, znam da se moram trgnut, ali još ne ide..

Bože, teško je sve ovo shvatiti..shvatiti da je nestalo sve ono što me tješilo, radovalo, uljepšavalo svaki djelić duše moje..Na prebolan način si nam pokazao da se vrijeme ne može vratiti, koliko god mi to htjeli..Još uvijek se tome nadam, mislim da me to drži svaki dan, da će se vratiti srećica moja.. Nekako me drži i to da si možda puno puta vratio vrijeme kako bi još malo pjevao svima nama i uljepšao svojom dobrotom ovaj bezlični svijet..hvala Ti za to.. i pozdravi mi ga puno.. Prekrasni miris ruže uvijek ostane i na ruci koja taj cvijet daruje s ljubavlju.. „

Lilla:“Poslije tebe je ostao samo jad i tuga u srcima nasim, Opet jedan tracak nade koju osjetimo kad znamo da je tebi bolje.. Tebi bolje a nama gore.. Nisi sigurno htio to, da mi patimo, sigurno ne, Al sudbina nas na to dovede.. Da, patimo mi, svi, ljudi s grijesima, Sto nam te uze, sto nam te uze, Jedino je pitanje na koje danima odgovor ne znamo. Bio si pun zivota, samo je jedna nit, odvratna, trebala da cijeli Balkan u jad padne, Da se osjeti tuga u srcu svacijem,i onog kome si za svoje vrijeme dusu grijao i onom ko te nikad vidio nije, Da svaki dan kad legnemo pomislimo kako,kada,gdje da opet sretnemo tebe? Da se nadamo jednom dodiru tvom,koji bi u nama do beskraja ostao, Tragamo,samo tragamo za osmjehom tvojim, Barem nek je na tren vrijedan je bezbroj zivota, Nasih jadnih zivota koji pusti ostase kad tebe izgubise..

181

Sanjam nocu proplanke duge,siroke i niceg nema,niceg oko mene, osim tebe, I sretna sam, nema zivota, nema ljudi,al ima onoga za cim najvise zudim Ima tebe,andjele moj bijeli, koji dade sebe, Da ugodi nama zudnje za tvoje nastupe na binama, I tako puce posljednji prah u srcu mom, Zar je moguce, da patim za onim koji mi nikad blizi nije bio??? Zar? Zar? Najednom.... Shvatih... Pa, da... On.. je.... . . . . ANDJEO ......Andjeo moj bijeli koji zauvijek ostade u srcu mom...Zakljuca ga katanac od celika i kljuc proguta,zauvijek.... Legende ostaju zauvijek u srcu.Uvijek ces biti u mojim mislima andjele moj.

Jer nema dana kada, na te ne pomislim, kako da se onda i ja s tim pomirim, jer dala bi sve godine, mladost i sne, da si opet kraj mene „

nijemijasno:“Sve do sada je bilo direktno obracanje tebi andjelu moj, ali ovo mi je nekako najdirektnije....I zato pisem da bi ti bila jos bliza i da bi ti rekla sve sto mi lezi na dusi od 16-tog oktobra...Zelim da ti se pokusam zahvaliti....nemam drugog nacina nego ovako....

Dragi moj andjele, nisam te nikada srela, a ipak si uradio najvecu stvar za mene i moju dusu.Osjetila sam to onog 16 tog oktobra, kada si se negdje gore u svemiru nagodio sa Bogom, ponudio svoju dusu za duse mnogih koje su trebale taj dan da odu zajedno sa tobom.....Isto tako nesebicno kao sto si sve u zivotu radio.... Moja dusa je bila jedna od mnogih koja se taj dan uputila gore, uhvatio si moju ruku tada i onako dzentlmenski ju poljubio rekavsi: ''Damice idi vrati se, ja cu da se pobrinem za sve, budi sretna'', ponudivsi mi prelijep osmjeh koji me ugrijao i vratio u stvarnost..... I kako da mi neko povjeruje da mi je neko koga nisam poznavala spasio zivot,i moje roditelje postedio boli.... Jos uvijek mi odzvanjaju rijeci doktora: ''Draga nasa, ti si izgleda imala andjela cuvara koji te je vratio u zivot''.Taj dan sam cula da je dusa naseg andjela ''utonula u vjecni san.Moj andjeo cuvar....... Kako da ja tebi mili moj vratim sto si odledio mojih 28 godina, ugrijao ih i onako sa osmjehom gledao kako se svih 28 latica viju na vjetru....?Kako da ja prihvatim sto si dozvolio za dobrobit drugih da tvojih 26 godina bude zaledjeno?....

Nisam vjesta u rijecima hvale, ali sam pocela da ucim od svog andjela, sve sto sam trebala znati i ciniti, a nisam.... Moje roditelje si postedio boli, voljela bi da i ja mogu tvoje utjesiti bar malo....Mozda jednog dana usudim se da nekome tvom ispricam ovaj tvoj nesebican gest, nekada, kada bude bilo lakse vrijeme,prividno lakse (jer nikada nece biti lakse)....

182

Moje ''hvala'' tebi ce se ocitovati do kraja zivota...

HVALA TI ANDJELU....... “

Lina63:”Riječi su šture da se njima izraze sve emocije i uputi poruka takvom Anđelu kakav si ti, dragi Toše.

Anđele mili, hvala ti što si dio svoje bezgranične ljubavi prenio i na nas. Hvala ti što si nas naučio istinski voljeti .Hvala ti što si svojim postojanjem- pjesmama, dušom , humanošću i vedrinom uljepšao ovaj svijet. Dijete moje (usuđujem se to reći - tako te doživljavam) osjećam veliku povezanost s tobom. "Naši su se isprepletali puti..." Tek sada sam shvatila koliko mi zapravo značiš. Uzdižem te na pijedestal koji zaslužuješ. Na najljepše mjesto među Anđelima , uz Boga koji te je vodio kroz život i uz kog si pronašao mir. Anđele mili , čuvaj nas - sve koji te volimo. Počivaj u miru Božjem i sačuvaj sjaj u svojim lijepim okicama, sačuvaj osmijeh na usnama za nas koji se nadamo da ,kada za to dođe vrijeme / ako zaslužimo /da budemo s tobom. TI SI I DALJE S NAMA I OSTAĆEŠ VJEČNO. “

milas_lacrymosa:”anđele... znaš li koliko se suza slijeva niz moje lice? vidiš li me? čuješ li me? jesi li dobro? jesi li sretan? toliko toga ti želim reći... toliko toga te želim pitati... imaš još toliko toga za dati... i ja ti imam toliko toga za reći... a ne mogu doći do tebe... jedina mi je želja vidjeti te sretnog, i nasmijanog... želim te zagrliti, reći ti da si mi sve... da si mi falio... da mi je žao... da mi je žao što nisam shvatila koliko mi značiš... što nisam shvaćala da si tu... što nisam shvaćala da si anđeo... toliko toga, a duša se raspada... jesi li znao koliko te ljudi voli? jesi li znao koliko nam značiš? koliko nas boliš? znaš li da bih dala sve da te vratim? da još uvijek molim nebo da te vrati? da me probude iz ove noćne more... želim ti reći da budeš sretan... da ćemo mi plakati za tebe... želim da se smiješ... da nam budeš zvijezda vodilja... i da utješiš svoje... pomozi im... izgubili su najvećeg anđela... pokaži im da si još tu, i da ih nikada nećeš napustiti... čekaj nas... vidimo se jednom... tada će valjda ova duša prestati boljeti... tada će ove oči valjda prestati plakati... volim te jako... „

san:»Prestala sam da se svaki dan pitam "zašto"...na to pitanje nikad nije bilo nit če biti odgovora...jednostavno sam shvatila da je svijet jako krut i bezobziran...to sam znala i prije...al... uvjek sam vjerovala u onu : "čini dobro i dobro če ti se vratiti"....i onda...sve je to nestalo kad si otišao...po neznam koji put kažem: razočarana sam! razočarana u ovaj svijet, ljude i ono / onoga ko nam te uze...stvarno je teško... evo želim da ti napišem nešto a nemam riječi...a toliko ti imam reči...ne želim ni da pomislim na to šta sve si još trebao da vidiš, doživiš, daš...jer je preteško...prebolno...zaista... osječam kao da se uzalud nadam tvom liku kad svaku noč pogledam u nebo...kao da ti se

183

uzalud nadam u mom snu...možda nisam zaslužila...svejedno...želim te vidjeti kad god pogledam u nebo kako mi se smiješiš...želim ti čuti glas...želim da me utješiš i kažeš kako če sve biti dobro...želim da znaš koliko te volim i koliko mi nedostaješ...al iskreno... nije nam lako odkad te nema...dao si nam sve i sve nam je bilo uzeto...u trenu...znam da nije bila tvoja volja...neke se stvari dešavaju bez razloga... da li si znao koliko te volimo???da li si znao koliko ti se divimo???da li znaš da te nikada nečemo zaboraviti i prestati voljeti???od sveg srca se nadam da bolji svijet doista postoji... zbog tebe...zbog tvojih roditelja, tvoje ljubavi i zbog ljudi koji su te voljeli...da se sretneš sa njima...sa mnom vjerovatno nečeš...možda nisam zaslužila...svejedno...živim za to...kad i meni otkuca poslednji čas mislim da ču i tad moliti samo da te ugledam na tren...i da čak u onom životu budem sretna, zato što sam mogla gledati i slušati takvog anđela...

...bol u duši steže kao zima...

... On meni krade te a ja te nebi dala...sa tobom mi odnosi pola moga svijeta ... VOLIM TE NAJVIŠE !!! «

ana...split:»mali moj...da samo znaš kako mi se život srušia kad si otiša...žao mi je šta nisan prije znala kakav si čovjek bio...zato san te i volila samo radi glasa i pjesama...žao mi je šta te nisan imala prilike vidit i slušat uživo...ovo sve je za mene još uvik jedan ružan san...ne mogu se pomirit s tim užasom...mislin da si u svojoj makedoniji i da je sve ka prije...al kad mi se misli vrate u stvarnost i svatin da te više nikad neću vidit ni čut tvoju novu pismu...e to boli užasno...a kad se sitin da si sad triba imat koncert u splitu i znan da bi išla na njega...anđele moj...teško mi je vidit te kako se smiješ i čut te kako pivaš...ponekad se pitan oće li ova tuga trajat vječno??uzaludno pokušavan dobit odgovore na ono pitanje ZAŠTO???vjerovatno ih neću nikad dobit...tek kad i ja odem u drugi,"bolji" svijet...ne znan kako u novu god. bez tebe...neće više ništa bit isto...ovako ostaje samo nada da ću te jednog dana vidit i osjetit tvoj topli zagrljaj... a ti BOŽE!!!pa jel te stvarno puno molin...da vratiš vrime...da nan vratiš našeg tošu...kažu da si SVEMOGUĆ pa ne razumin zašto mi i tu želju ne možeš ispunit!!! «

*Natasa*:»Neko je jednom rekao: 'U svakom zlu postoji nešto dobro'... Hoću li ikada saznati odgovor šta je u ovom zlu dobro?! Šta, malecki? Da li je dobro što se svako jutro budim uplakana, što liježem sa očima punim suza, srameći se jecati na sav glas, iako bih tako najradije? Da li je dobro što smo izgubili najbolju osobu na svijetu, jednog malog, slatkog anđelčića kojeg su svi obožavali? Da li je dobro što nikada neću ostvariti svoj san- da te upoznam jednog dana? Da li je dobro to što KONAČNO znam da nema pravde, da se surova sudbina svakim danom sve više nadvija nad nas, ne ostaljajući nam prostor da se borimo?!

Nema tu dobroga... Dobro bi bilo jedino da znam da si negdje na boljem svijetu, da ti je dobro, toplo, da si siguran, da te čuvaju od zlih ljudi, hladnoće, tuge, kamiona, automobila, aviona... Da te čuvaju od boli, bebice mala... Ali ne znam to...samo se nadam...svim srcem...

*Zauvijek u mom srcu...* «

Zeljka:»Andjele, sve bih dala da te vratim, svoj zivot, sve sto imam samo da jos jednom vidim te tvoje

184

lijepe oci pune srece, tvoj osmjeh pun dobrote i tvoj jedini glas pun ljubavi! Duso moja lijepa, zauvijek ces ostati u mom srcu! Ponekad me pogledaj sa neba i cuvaj andjele moj! Zauvijek te volim!

Zauvijek tvoja, potpisujem... «

dzeny_sj:»Srecice moja blesava...obecavam ti da nikada neces pasti u zaborav...Ti znas koliko mi je sada tesko i koliko me ova bol razdire,i zbog toga te molim da me utesis, mi pomognes da prevazidjem sve ovo....i ne samo meni...vec svima koji te volimo...Daj nam znak,andjele,da znamo da si uz nas...da si ti nas andjeo cuvar...i da nas sve jos uvek volis kao i za zivota....Zasto bajka o tebi,Tose,nema srecan kraj?.... Jos uvek sanjam tvoje sanjive oci,nevini osmeh... SASAVI DECACE,VOLIM TE VISE OD SAME SEBE.......... «

obozavam_tosu: »nema čovijek koji nije bio tužan kad je sazno da te nema!! svaku večer se molim za tebe,životni mi je san bio otići na tvoj koncert. obožavala sam te toše moj dragi i još uvijek plačem kad pomislim da te stvarno nema ti si živ u mojim molitvama i svako se utorka oblačim u crno tebi u čast tošeto moj!!!!!!!!!!!!!!! uvijk ću te voljeti, i ako me vidiš tamo negdje gore u raju, znaš da je jedno srce kucalo za tebe.....................ali nije mi jasno od svih ljudi zašto baš ti, volim te, voljela sam te,i volit ću te!!!!!!!!!!!!!!!!!!! soba mi je puna tvojih članaka i postera i od kad si umro,soba mi se zove-soba a tugu,tošeto volim te!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! naj tvoja pjesma mi je JOŠ JEDAN STEPENIK!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! VOLIM TE I ZNAM DA ZNAŠ AL VOLIM TE ISKRENO,TOŠE,ISKRENO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!I to već sigurno znaš! s ljubavlju tvoja josipa!»

DIREKTNA OBRACANJA NJEMU (NASTAVAK)

jovana2991:»Eh, Toška, da nam se samo na tren vratiš, da vidiš kako je pusto bez tebe, da vidiš kako je teško bez tvog osmeha, ostao bi zauvek, Toše, anđele! Ne bi imao srca da nas napustiš kada bi video naše uplakane oči i opustošena srca. Tek sada vidimo šta smo izgubili. Zašto najbolji odlaze prvi, Toše? Bog je sa tobom, pitaj ga, zašto nam te uzeo, ljubavi neprežaljena? Bol u grudima ne prestaje. A cetrdeset je dana prošlo. Suze teku i ne prestaju, bol je nepodnošljiv. Saznanje da te više nema, da više nikada nećeš vratiti ubija, lomi. Tvoje Kruševo je u crno zavijeno, a svačije grudi makedonske nadimaju se od ponosa što si pod njihovom zastavom pevao. Slušam tvoje pesme, a suze same teku, reka bola niz oje vene:

Da te bar mogu probuditi kavu ti skuhati u krevet donijeti pa te poljubiti al toga nema i ne postoji...

Ne postoji, andjele, više ne postoji... Zauvek ćeš biti u mom srcu. Dok god sam živa, paliću sveće za tvoj mir i pevaću tvoje pesme, a ti nas čuvaj, anđelč, čuvaj nas od zla, SINE BOŽJI!

185

Ikono moja vo duša raj mi beše samo ti no neboto te skri... “

samo ja... :”Anđele, nema tih riječi kojima bih ti mogla opisati koliko mi nedostaješ. Mi ne shvaćamo, ni nikada nećemo shvatiti zašto si morao otići, ali pomozi nam prihvatiti Božju volju. Čuvaj nas i moli za nas!

(a ono što mi srce viče dok puca od bola je: Vrati se, anđele, zašto si otišao? Zašto baš ti? Jesi li sretan ili nas tužno gledaš i želiš nam se vratiti? Daj, dođi! Molim te, vrati se!! „

renchy:”Dragi moj anđele...

znam da si sada sa anđelima i da im pjevaš...i znam da su sretni što te sada oni imaju...i znam da imaš svega u izobilji i da ti ništa ne fali i znam...da nas čuvaš...znam da ću te jednoga dana opet sresti i da ću ponovno slušati tvoj glas iz neposredne blizine i molim Boga svako veče da me pripremi za taj dan kada i meni dođe vrijeme i znam...da si još pun ljubavi za sve nas, jer tvoje srce nikada neće prestati kucati i znam...da si sretan....ali NE ZNAM...kako dalje živjeti bez tebe, a trudim se svakim danom, satom...svakom sekundom, ali...BOLI...jednostavno boli...

Zauvijek NAŠ...potpisujem... “

lucilu:”Dragi Toše, tuga je još prevelika iako dani prolaze to ništa ne znači. Izgleda da nisi bio za ovaj svijet namjenjen. Predobar si rođen i odgojen, za neke više zvjezdane sfere.Svi smo pomalo ljuti na Boga iako nakon tvog odlaska još više vjerujemo u Njega. Sigurna sam da je tebi sada dobro, najbolje. U puno pjesama kao da si slutio svoju sudbinu a istovremeno toliko vjerovao u budučnost. Ne vjerujem u sudbinu, ali izgleda da je za neke Velike Ljude ipak zapisana i mora se ostvariti. A možda te Bog samo htio poštedjeti nekih razočaranja u ovom životu, nećemo znati dok ti se prije ili kasnije ne pridružimo gore gdje ti Dušu ljube oblaci. Još jedan razlog više da se trudimo doći na pravu stranu. A do tada dragi Todore poćivaj u miru Božjem. “

Omerta:”Ne vrijeme ne liječi....i ne nečemo Te zaboraviti NIKADA!!! Kako prolaze dani..uopće ne shvaćam da te nema..slušam Tvoje pjesme i osječam da si tu..uopće ne mislim da Te nema....ali sve ono 'IN MEMORIAM' me vraća u stvarnost i opet suze krenu.....samo Bog zna što si otišao.....a neka mi taj isti Bog oprosti šta nisam ranije uvidjela TKO si i ŠTO si.... „

Makana:“Andjele moj najmiliji, sta da ti kazem sto vec nije receno ili sto vec ne znas.Sigurna sam da odozgo vidis koliko te volimo i svi patimo za tobom jer je tuga prevelika a suza dovoljno da ispune okean ceo.Mnogo sam tuzna otkad te nema,otkad si tako naglo otisao bez pozdrava.Sad mi je svaka

186

tvoja pesma tuzna i svaki tvoj osmeh mi tera suze na oci.Sad vise nista nema smisla na ovom svetu jer nema tebe u njemu.Ti si bio i ostajes nesto najbolje sto nam se svima desilo.Naucio si nas kako da se volimo,kako da zaboravimo gluposti i kako da se smejemo iskreno.Bio si i ostajes nase sunce.Tvoj osmeh mi mnogo nedostaje.Nadam se da kad dodjem kod tebe,onog dana kad odem odavde a potrudicu se da zasluzim da dodjem na to mesto gde si ti sad,da ces mi se nasmejati,onako kako samo ti umes.Da cu te zaista pomilovati po obrazu dok mi se smejes i kazem ti koliko me dusa boli zbog tebe. Spavaj mirno Mali Prince i pogledaj nas,ponekad,nas tuzne,obasjaj nas ponovo tim osmehom jer nam je svima to jako potrebno. „

sanda:“Dragi anđele...

Mislim da će pitanje "ZAŠTO" ostati vječno otvoreno kod mene. Tvoje pjesme su mi uvijek bile izlaz iz teških situacija u životu a sada mi se srce slama na svaku od njih. Ne mogu shvatiti razlog tvog odlaska ali ti obećajem da ćeš vječno ostati u srcu. U momentu dok ovo pišem, gledam tvoj zadnji koncert iz Skoplja i razmišljam o tome da li si ovo predosjećao. Jer dio do kojeg sam sada došla će mi uvijek ostati u sjećanju. to je dio kada si molio publiku da uključi mobilne telefone da naprave zvjezdano nebo i kada si rekao:" NE MOGU DA VAM OPIŠEM KAKO IZGLEDA......SLIKAJTE OVO.......ČEKAJTE I MENE".

Volim te više od života. Pozdrav i od Laure i Dominika. “

novaja:”Andjele moj najdrazi, Hvala ti sto si i mene uzeo pod svoje okrilje, da me cuvas, kao i sve ove drage ljude koji su te voljeli,....Hvala ti sto si me uputio na pravi put.... Ja te nikada necu zaboraviti, nikada.... Sretna sam sto sam zivjela u istom periodu kada i ti....I sretna sam sto cu te ponovo sresti....

Pocivaj u miru, andjele nas. „

još jedna splićanka:“Dobri mili Anđele. Zaviri mi u srce, sve ćeš tamo vidjeti. Tvoj trag tamo stoji, neizbrisiv. A ja - iako beskrajno tužna ponosna sam i presretna što si živio kad i ja dotakao mi srce.

Ništa te neće izbrisati iz mebe.

Pogledaj na nas i čuvaj nas, volimo te. „

seljankasaproplanka:“NEPREŽALJENI........ OTKAKO SI NAS NAPUSTIO SVE MI JE TEŠKO...OSMIJEHNUTI SE JE NAJTEŽE...SVAKI

187

KORAK NAPRIJED DUG JE KAO GODINA, A OSIJEĆAM DA ME OD TEBE DIJELI MILIJUN KORAKA...NIŠTA VIŠE NEMA BOJU, ČAK JE I DUGA ODIJENULA NIJANSE SIVE... PUKLA MI JE DUŠA,JEDNA POLOVICA KRVARI U MENI,A DRUGA BEZUSPIJEŠNO PRATI TVOJ TRAG... IAKO JE TEŠKO,IAKO JE BOLNO, JA ĆU SVOM SNAGOM KORAČATI, JER ZNAM DA ME TI ČEKAŠ...NA KRAJU PUTA,U SVITANJE JEDNOG PREDIVNOG DANA... HVALA TI ... „

jovana299:

“Čekam te stalno u isto vreme, a dobro znam da nećeš doći. Čekam te, iako nemam više ni vremena ni strpljenja, ali ostajem na istom mestu, uzaludno čekajući tvoje korake. Teško mi je. Jer znam da se ti nećeš vratiti i da je sve prošlo, da je došao kraj. A ipak te čekam, tvoje nasmejano lice i ruke pune nota, čekam i nadam se tvom povratku, ali dani prolaze, a ti mi ne dolaziš. Razmaknem zavesu da pogledam kroz prozor i na trenutak ugledam nekog ko me podseća na tebe... Ali, njegove oči ne sijaju kao tvoje i njegov osmeh nije tako očaravajuć kao tvoj. Minuti, sati i dani prolaze, nižu se kao biser na koncu, a moje čekanje ne prestaje i ja sam još uvek na istom mestu. Ponekad se trgnem, pomislim, nećeš doći, ali me neka sila vuče, nešto mi govori da ćeš se vratiti i da moram da te čekam. I ja ostajem, iako znam da je uzalud. Ali, kako da prestanem da se nadam, kako da prestanem da te čekam, kada mi ti donosiš sreću? Ja bez tebe i bez nje ne umem da živim. Ne brini, ja ću te uvek čekati. Čak i onda kada ti se niko više ne bude nadao, kada mi se budu smejali što te uzalud čekam, ja ću te čekati. Čak iako znam da nećeš doći. Nije mi teško. Jer mi svaki put srce ustrepti kad čujem bat nečijih koraka, iako znam da nisi ti. I znam da ćemo se jednoga dana sresti, onda kada budem pepeo i prah i kada ovozemaljski svet za mene bude ništavilo. Ali, ako odlučiš da se vratiš pre toga, znaj da te ja čekam i da ću biti tu, na istom mestu, u bilo koje doba. Zauvek ću te čekati! „

jovana2991:“Bio si svetlost koja nas je vodila onda kada nismo mogli da napipamo put kroz tamu. Bio si nada koja nas je hrabrila onda kada smo živeli u nemilosti straha. Bio si muzika koja nas je uveseljavala onda kada nam je tišina kidala dušu. Sada više nema svetlosti, ni nade. Ostala je samo muzika, a ni ona nije ista bez tebe. Tonovi tvojih veselih pesama nekako su postali tužni, sećanje na jedan mlad život, prerano prekinut, spomen anđeoskom osmehu kojim si obasjavao svet. Sa tobom se rodilo i sunce, ono malo, žuto sunce na makedonskoj zastavi pod kojom si tako ponosno pevao. Momče Makedonče, zvali su te. A ti si pripadao Bogu još mnogo pre nego što te je uzeo kod sebe. Vera u njega činila je da prosto svetliš, sve ti je išlo od ruke, anđele. Tvoje pesme su postajali hitovi, tvoje reči su kovane u zvezde, a ti si ostao isti, onaj Toše iz Kruševa koga su svi zvali svojim prijateljem. A ti si zaista bio dobar sa svima. Umeo si da pomogneš, da posavetuješ. Svojim rečima razgalio bi srce i od najtvrđeg kamena, svojom pesmom razveselio bi nekog ko je u najdubljoj žalosti. Bio si toliko human, stalno okružen decom, tako smiren i nežan, bilo te je milina gledati. A tvoje pesme, anđele! Otpevane i srcem i dušom! Toliko nežne, toliko divne, svačije srce pevalo bi zajedno s tobom. Svaki stih si proživeo, u svaku strofu utkao svoja osećanja, živeo si zbog pesme i kroz pesmu. Tvoja je muzika melem za rane, radost za dušu, lek za bolno srce. Svaku tvoju pesmu znam napamet, jer ne prođe ni dan da nijednu ne poslušam, da ne potonem u tvoj mio i topao glas, da ne zatvorim oči, naslonim glavu na ruku, pustim te da pevaš i uživam. Ali, sada se sunce ugasilo. I sve je prekrila tama. Otišao si, anđele, tako brzo i tako naglo. Nisi nam se ni javio, ni zbogom nam nisi rekao, tvoja smrt bila je šok i neverica za sve nas

188

koji smo te voleli i živeli kroz tvoje pesme. Suze ni do danas nisu prestale da teku, bol se nije smanjila, a ni tuga ne nestaje. Sve je sada tama i sve je sada jad, otišao je naš anđeo Bogu, prerano i prebrzo. Pokušavamo da nastavimo da živimo, ali nam ne uspeva, pa tako, životareći, sakupljamo uspomene i ostatke sećanja na tebe. Čak i da hoćemo, ne bismo te mogli zaboraviti, jer ti si pečat na našim srcina, žig na duši, tvoja je muzika ostala da nas zauvek seća, iako se još nismo pomirili sa tim da te nema. Prolaze dani, vreme polako odmiče, a mi stojimo u mestu. Čekamo da se vratiš, ne verujemo da si otišao zauvek. Cveće na tvom grobu još je sveže i tako zanosno miriše da opija, sveće gore i kandila se pale, a molitve hiljada duša dotiču nebo na kome se sada nalaziš i to sve za tvoju dušu, anđele, za tvoju plemenitu dušu i toplo srce u kome je, znam, bilo ljubavi za sve nas. Da znaš da nas još boliš, da si rana neprebolna, mladost neperžaljena, da znaš da su naše ruke ispružene ka tebi i da nam tople suze padaju na gore, ka tvojoj večnoj kući. Ja znam da si sada sa Bogom i da si tamo gore srećan, a mi još uvek pletemo tepih od naših uspomena, da ostavimo sledećim generacijama da te i one pamte. Ostaćeš nam zauvek u srcu, jedini i najbolji Toše, za nas tvoje oči još uvek nisu zgasle. Ljudi lažu da vreme leči sve; ova rana će zauvek ostati otvorena. Zalivamo cveće gorkim suzama, živimo u tunelu bez svetla, u tišini bez kraja. Tvoja muzika je sveta i sjajna, ali ne može nadoknaditi tvoje prisustvo, tvoje osmehe i tvoje dodire. Postao si naša ikona, a Kruševo hodočašće koje ćemo pohoditi. Svaka za tebe upaljena sveća predstavlja po jednu dušu, napaćenu i izgubljenu u ovom bolu. Kako da ti kažemo zbogom, Toše, kad si postao deo nas? Ja još uvek ne verujem da te nema i nikada se neću pomiriti s tim. Ne mogu da se oprostim od tebe i još uvek čvrsto verujem da ti samo spavaš. Tvoje sklopljene oči dolaze mi u san; sanjam te toliko često da zaboravim na više nisi među nama. I dok slušam tvoje anđeoske pesme, često se zapitam kako ti je tamo gore, da li nas zaista vidiš, da li čuješ naše jauke i krike, molbe i povike Bogu da nam te vrati. Ako nas vidiš, anđele, ako čuješ naš plač, pohodi nas bar ponekad u snovima. Pruži nam utehu, obriši nam suze s obraza, a kad mi već ne možemo, smej se umesto nas. Jer, samo osmehom možeš da zalečiš naše rane. Svi mi koji te volimo, osetićemo kad se, tamo gore, budeš nasmejao, osetićemo te u srcu, jer tu te čuvamo, sine Božji, i tu ćemo te uvek nositi, gde god da smo, gde god da krenemo, uvek ćeš biti sa nama. Ti i tvoje pesme! Čuvaj nas, dušo duše naše, a mi ćemo ti reći, ne "zbogom", jer to ne možemo, već "laku noć", jer ćemo se, znam, "Nekade vo nokta" ponovo sresti. Jer, "Ako nas pogledaš u oči", videćeš da "Pratimo te" gde god da kreneš, da stojimo sada ispod "Božilaka" i igramo "Igru bez granica", posvećenu tebi i da čekamo "Dan za nas", kada ćemo se ponovo videti. VOLIMO TE, ANĐELE!!! „

TeSakame:

„Tko kaže da ti LOŠE STOJE krila? Vjerojatno NIKADA nije vidio TVOJE OČI PUNE LJUBAVI i nije znao da svi VOLE OSMIJEH TVOJ…ČUJEŠ LI nas kako plačemo za tobom i zatvaramo se u SOBU ZA TUGU? Dokazao si da SRCE NIJE KAMEN,jer je našle lako puknulo kad si nas napustio... ŽAO MI JE,ŠTO SI OTIŠAO,jer si ZA OVAJ SVIJET postigao da se zaboravi riječ mržnja…Pokušavam MAGIJOM da te vratim,ali KRAJNJE VRIJEME je da se sa sudbinom pomirim…U mom srcu si napravio NEMIR,noću NESANICU i ostavio mi GROMOVE NA DUŠI…Ako si sretan tamo gore,POBJEGNI što prije od ovog svijeta…Poslat ću ti po anđelima POLJSKO CVIJEĆE da zauvijek krasi tvoj rajski vrt…ZVIJEZDO SJEVERNICE,moje misli lete ka tebi i znam da si SIN BOŽJI,ali POGLEDAJ U MENE…Vidiš li suze na mom licu? Vidiš li bol u mome srcu? TAJNO MOJA,znam da si DALEKO OD MENE,više od 1200 MILJA,ali molim te mi reci da nisi odigrao svoju IGRU BEZ

189

GRANICA…DAL' SI SRETNIJI među anđelima? Odgovor tražim u MJESEČINI,dok molim nebo da te BRANI OD ZLA…NAJLJEPŠE MOJE,da li postoji DAN ZA NAS da odem NA MJESTO ZLOČINA i vratim vrijeme? Probudi me iz NOĆNE MORE,reci da je sve ovo laž i da je JEDINA prava istina da si ti ovdje,s nama…Kažu da POSLIJE KIŠE DOLAZI SUNCE,ali meni ne…Moje sunce je ZAŠLO…ZAŠLO…Vidiš li što si napravio? Izgubila sam svoj osmijeh,POLA DUŠE,POLA SRCA,…SREĆO,NE KRIVI ME,JER TI SI MI SVE…PRATIM TE i tvoju misiju ljubavi i humanosti… Da li SPAVAŠ U nečijoj KOSI ili samo sanjaš SAN EGZOTIČAN? NIKADA neću saznati…Da je barem sve ovo ILUZIJA,DA TE BAR MOGU PROBUDITI… Todore,OPROSTI mi,ali ne mogu bez tuge…NIKADA te neću zaboraviti,jer TI SI ANĐEO…”

NERICA:

“...koliko sam samo puta sebi rekla:nemoj vise plakati,probaj se malo trgnuti,ali uzalud...kako narediti srcu da ne boli?kako pobijediti ovu tugu sto me iz dana u dan sve vise obuzima,a kazu:bit ce lakse...ma hoce vraga,ja ne znam kako da se naucim nositi s ovom boli,a kamoli da prebolim sve ovo...kako?i ponovo kako?sta da radim,kome da se obratim za pomoc kad mi niko ne moze pomoci...zelim vas nekako utjesiti,a sama sebe ne mogu...ljudi ne shvataju zasto me ovoliko boli i traje ovako dugo,moja porodica,prijatelji,svi misle da sam upravo to sto je neko rekao:nezrela,i to me dodatno tisti...ako biti nezreo znaci voljeti dusom i tijelom,znati sta znaci taj divni osjecaj pripadnosti nekome,onda sam i glupa i nezrela i djetinjasta,sta god ko hoce,ali ja vise necu da se skrivam kad god mi krenu suze,da trcim u sobu kad god mi je tesko...nek me vide,nije mi vazno,ja jednostavno vise ne mogu i ne zelim da se izolujem zbog saznanja da necu biti shvacena...Andjele moj,sa svakom novom zorom te molim da mi pomognes da naucim zivjeti s ovom boli,i mozda sam sebicna,jer pogledaj koliko ima srca sa tom istom molbom,ali barem na trenutak,jednu noc,dodji mi u san...sreco moja,volim te...Boze,sad se Tebi obracam sa jednom te istom molbom,znas vec: nek mu je dobro,nek je sretan...hvala vam ljudi sto ste tu,uvijek spremni pruziti rijeci utjehe...Te sakam,milo moje!”

nijemijasno:„Dragi moj Tose,

Ako je ovo obicna zemaljska predstava, tvoja predstava, izvini brate ali bas dugo nesto traje.... I jako je emotivna, cijelo vrijeme mi se srce steze, a u stomaku mi igra...Nisi nikada bio na daljoj bini od mene nego sto si sada.Kazes da je doslo takvo vrijeme i da treba da budes sada tu. Ali ja jos uvije nerazumijem zasto ova predstava tako dugo traje i zasto smo tako blizu, a tako daleko...

Kada ces sici medju nas , da se pozdravis malo sa svima?????

Ja uzalud sirim ruke tebi, ali ovi tvoji strazari mi nedaju blizu.I tako mi je hladno. Znas ,sada mi je postalo i hladno jer ti nisam blizu...Izvini sto mi nista negodi, ali nisam navikla na ovakav tvoj nastup. Nezelim ovaj osjecaj daljine izmedju nas....Nezelim!!!!!!!!!!

190

Pocinjes pjesmu ''Krajnje vrijeme je da''....

Moje iskrivljeno lice nezadovoljstva prekriva blazeni osmjeh...

Vidim da ti imas najljepsi osmjeh na licu kao sto si ga uvijek imao dok je pjevas. I ja osjecam da je na mom licu ogroman osmjeh srece po prvi put dok je slusam. I nije mi vise hladno.Srce mi se ne steze, veselo poigrava, a u stomaku mi igraju leptirici srece....

Gdje su nestali tvoji strazari, nema ih, nevidim ih. Ah gle i bina mi je sada tako blizu, a toplina svuda oko mene....

Gledas me u oci dok mi pruzas ruku i shvatam da je KRAJNJE VRIJEME DA.....''nikada vise ne dozvolim da me obuzme strah da sam te izgubila....''»

nijemijasno:«Andjele,

Zelim da ti ispricam nesto....tice se sviju nas, tebe, mene, a najvise tebe...

Sinoc je Dom Mladih za koji si ti dao donaciju zasjao tebi u cast. Milion dusa je sinoc imalo samo jednu molitvu, da te vrati....Iznenadila sam se kada sam vidjela cak i male curice koje su u ujedan glas pjevale tebi u cast, dok su one starije brisale suze radosnice sto su napokon docekale da ih i ti posjetis tamo na mjestu gdje su tvoj duh osjecale tako jako.Ja znam da vecina njih dolazi tamo nebi li jos jednom imali priliku da cuju neku tvoju pjesmu....

Skandirano je tvoje ime toliko jako da sam mislila da ce suze poceti da se sljevaju niz tavanicu, niz kamene zidove...Mislila sam da ce moje srce da pukne napola....I vrijeme kao da je stalo, drugih pjevaca kao da nije bilo, samo glas publike i toliko ranjenih dusa koje su ostale iza tebe. I mislim da su se svi pjevaci postidjeli jer do tada publika nijednom nije otpjevala ni jedan refren onako sama bez icije pomoci. A tu tvoju pjesmu svi pjevali su u jedan glas. Cak i voditelji i ziri koji je po prvi put ostao bez teksta....

Nastup pjevaca koji su pjevali tvoju pjesmu je proglasen najemocionalnijim otkako je serijal emisije poceo....

Andjele, ja znam da bi sigurno dao sve na svijetu da si bio tu i imao priliku da im se zahvalis.I izljubis svu tu djecicu koji su u bijelom sa svijecom u ruci izasli na scenu da jos jednom odaju pocast tvojoj velicini, tvojoj vaznosti u njihovim mladim zivotima. Da ti jos jednom kazu da im treba neko kao ti da ih vodi kroz zivot.Da im pruzis ruku....

Kako je samo jako odzvanjalo tvoje ime Tose, Tose, Tose....Tisina i tvoje ime koje se prolamalo kroz vazduh....

Imam osjecaj da je trajalo vjecnost i da se publika pitala, nebi nikada ni prestalo....

Trebas im andjele, a trebas i nama svima. Da su nase suze, onih koji su bili tamo i ovih koji su imali priliku da sve to posmatraju od kuce biseri. Boze koliko bi samo sjajnih, prelijepih bisera zasjalo u tvom Domu mladih....

191

I znam da bi ti svaki od njih podario onima kojima je pomoc potrebna...

Nemoj molim te da mi brises i ovu suzu sa lica, boli me toplina tvojih dlanova, jer pored ove suze tu ce biti jos mnogo njih, koji mi neces moci obrisati, a ja postat cu ovisna o tvojim dlanovima...A mama i tata su me ucili da budem skromna i da budem zadovoljna sa malo.

Znas sta me najvise boli, sto znam sta bi ti uradio da na tren sidjes medju nas...., Ne bi otpjevao jednu pjesmu, niti dvije nego pet, sest pjesama, cijeli koncert. Ta emisija vise nebi ni imala smisla, jer bi se znalo ko je pobjednik...Svu onu publiku bi izgrlio i javno im se zahvalio, a sve suze radosnice bi obrisao njezno rukom i pjevao samo njima, da bi ih utjesio.Zaboravili bi na bol....

Znam andjele, izvini nisam htjela da vidim suzu u tvom oku, ali i samnom je kao i s tobom. Pisem najljepse pjesme i najljepse stihove u trenutcima jakih emocija...Nebi vise da te zadrzavam, jer znam da se spremas da se zahvalis i utjesis sve ta ranjene duse, kroz snove i tvoje pjesme....Nebrini za mene, otkako si otisao ja sam navikla da te cekam i da budem zadovoljna sa malo. A to mi niko nemoze uzeti..............

Volim te andjele....Sve u zivotu desava se sa odredjenim razlogom...Nista nije slucajnost....»

ešot :»Čeprav ne puščam veliko komentarjev vas spremljam.Rada bi napisala kar mi leži na duši.....

Dragi moj Toše, ko sem prvič izvedela za tvoje slovo se me sploh ni zelo dotaknilo, ker enostavno nisem dojela besed "umrl je Toše Proeski", enostavno se mi ni zdelo mogoče...ko sem to slišala še drugič, me je v srce zarezala tako močna bolečina, da mi je zastal dih, da se mi je zameglilo pred očmi...zdelo se mi je, da izgubljam tla pod nogami....Vprašanja kot so: zakaj, kako ravno ti,...so mi odmevala v glavi in še danes mi...in dokler bom živa mi ne bo jasno "zakaj".....

V tistih najtežjih trenutkih, ki me velikokrat spremljajo, včasih celo podvomim v Boga...kako je lahko to dopustil....si ga je res tako zelo želel ob sebi....in kako lahko dovoli, da sedaj mi tako trpimo...Kaj nismo vsi Božji otroci...????

Vem, da nimam pravice dvomiti v Njegova dejanja in da vse naredi z nekim namenom, ki je nam navadni smrtnikom ne znan....a vseeno...kaj je bil smisel tega, da ga je vzel v cvetu njegove mladosti, ko je bil tako poln življenja in radosti tako poln veselja in toliko je še bilo pred njim.....in vzel ga je na tako krut način...in nas pustil tako nemočne v vsej tej bolečini in žalosti..

Pravijo, da čas celi rane....a mojih ne, jaz tega ne verjamem več...kajti meni je vsak dan težje, vsak dan se bolj zavedam realnosti, vsak dan čutim večjo praznino.....

192

Iz vsega tega se trudim najti nek smisel, kajti ne smemo dovoliti, da bi nam njegov odhod prinesel samo žalost in bolečino..Toše si tega ne bi želel...Iz tega moramo izvlečti višji smisel..........

Nikoli se ne bom sprijaznila s tem, da je on moral oditi, da bi jaz in vsi mi postali boljši ljudje, a poskušajmo nekako živeti s tem pa, če je še tako hudo...moramo slediti njegovemu načinu življenja...kajti nihče ni tako velik, da ne bi potreboval pomoči in nihče ni tako majhen, da je ne bi mogel nuditi..

Toše, moj dragi Angel...hvala ti, ker si mi pokazal, da obstaja lepši in boljši svet in hvala ti, da si me naučil lepše živeti...

In upam, da se ti nekoč...nekje daleč...nekje visoko...v svetu ljubezni.. zahvalim osebno....KatjaNe zaboravi nikad, na tvojoj sam strani.Da volim te nitko mi neče zabranit...»

Jugoslovenka :»Zasto?Misleci da cu tako malo zaustaviti bol, malo zaboraviti, misliti da je sve ovo nocna mora.I da se budim iz nje kao da nista nije bilo...Kako bih samo volela da je to istina...ali nazalost nije.

Ona ogromna tvoja slika sto visi u mom domu kao ikona i kraj nje sveca koja ti se pali svaki dan.Brojanica i ikone Bogorodice kraj tvoje glave...sve je to surova bolna istina koja me podseca na to sto je bilo...i na sve ostalo sto nikad vise nece biti.

Mama m govori " pa ti si vec zaboravila na Tosu"Ali to nije istina...kamo srece kad bih mogla da zaboravim ono kobno jutro 16 oktobra 2007.Moja tuga nije manja sve kako dani odlaze...samo dublje u dusu tone.Ovaj forum je jedino mjesto gdje se mogu "ispovediti" ispricati moju bol.Kao sto civat svjet, svi oni koji su ikad culi ime Tose Proeski osecaju.

Neznam kako cu preziveti taj dan...Kad ti budem stajala kraj groba...gde vecno lezis.Kad mi je najgore jedina mi je uteha da dignem glavu gore i sagledam ovo neograniceno Nebo.Jer zelim da verujem da si ti gore medju andjelima gde ti je mesto.

To je sve sto imam reci....mada su reci danas suvisne...jer srcu nema leka...kad volecu te doveka! Tajno moja...Cujes li...Pratim te»

*Natasa* :»Novogodišnja noć se polako blizi...

Svi su veseli, razdragani. Planetom vlada ona neobična euforija, kakva se samo jednom u godini sreće. Djeca se vesele poklonima, roditelji osmijehu svoje djece. Djevojke veoma pažljivo biraju haljinu za najluđu novogodišnju noć, pazeći da svaki detalj bude na svom mjestu, želeći da zablistaju u punom sjaju. Dečki ih posmatraju, ne shvaćajući u čemu je zapravo poenta njihovog sitničarenja. Ali, potajno, i oni razmišljaju o istom...

193

Stari sat će otkucati ponoć. U tom trenutku, svi događaji iz protekle godine padaće polako u zaborav. Ljudi će se smijati, veseliti, zahvaljivati Bogu što je još jedna godina iza njih i što mogu da planiraju i ostvaruju svoje planove u narednoj.

A ja... Ja ću da stojim negdje u uglu i da posmatram sve te nasmijane face. Gledaću ih, nasmijaću im se najljepšim osmijehom, ali on neće biti iskren, i ti ćeš to znati... Biću sama, neshvaćena, sa samo jednom željom u mislima... Željom da nam te vrate. Poželjeću da te ponovo vidim, da te zagrlim, da ponovo čujem one medene riječi koje si samo ti znao da izgovoriš... Poželjeću da zažmirim, i kada otvorim oči, da si tu... Poželjeću da mi mama kaže kako je sve ovo bio samo ružan san, kako si ti živ, zdrav i srećan... Pozeljeću da ponovo osjetim ono isto zadovoljstvo kao kada sam saznala da postojiš... Poželjeću da te i dalje volim istim ovim intenzitetom, kao što si i ti volio nas... Poželjeću da si negdje tamo, kod svoje majke, da ti tepa, čuva i voli... Poželjeću da i dalje vidim te medene okice i preslatki osmijeh...

A onda će surova stvarnost da me vrati na ovaj svijet... Samo jedan trenutak srušiće sve moje želje i snove. Ali, ja ću i dalje željeti. Poželjeću da si srećan tamo gore, kad ne možeš ovde. Pozeljeću da te Bog čuva, kad već ne može majka. Poželjeću da ti je toplo, da te vole i da si srećan. Poželjeću da budeš moj pratilac do kraja života, moja desna ruka, moj oslonac. Poželjeću, pomalo sebično, da budeš moj anđeo čuvar i da budeš stalno uz mene. Poželjeću da mi u snove redovno svraćaš, da mi pričaš i pjevaš. Poželjeću da te sretnem jednog dana tamo gore i da uz tebe ostanem cijelu vječnost, blesane jedan...

Toše, volim te..* Želim da te vratim, a ne znam kako...*»

*anna*:»Zeljo jedina....

Ovih dana bas mi ne ide.. malo krenem pa se okrenem.... brojim ljude oko sebe... racunam, koliko ih je otislo poslje tebe.Ovih dana mnogo toga ne mjenja se. Sve jos tvojim imenom zove se. Cesto krenem pa se zaustavim na mjesto vec dobro poznato pored kojeg cesto prolazim. Ono me bas uvijek na tebe podsjeti. Ono ce zauvijek za tebe da postoji. Brojim suze isplakane... po zidovima poruke ispisane.... palim svjece ostavljam cvjece koje znam nikad uvenuti nece.Ovih dana bas mi neide sve sto zapocnem ne zavrsim kad me za tebe neko pita ja zasutim... snage nema da tvoje ime izustim... suzu pustim ruke sklopim.... pogledima im odgovorim.Ovih dana bas tesko je... dolazi prva zima bez tebe, padaju nam snjezne pahulje. Polako prolaze zadnji dani stare godine. Hladnoca mi tugu stvara... sat na zidu ponoc otkucava. Oko mene vesela lica... svako svoju zelju u sebi izgovara ... Svaka moja zelja sad sa godinom starom odlazi... ja nemam vise zelja, jer znam nema ko da mi zelju ispuni!Nebo nek te čuva moja zvijezdo jedinavrijeme nek ti skrate naljepši stihovi pjesme anđela...

Znam ti me s neba gledaš i paziš očima svojim bisernog sjaja !!»

samo ja... : »Snježne pahulje. Na tisuće njih. Stvaraju bijelu zavjesu preko čitavog neba.

194

Podižem pogled i Vidim Tebe – Stojiš na oblačku sav u bijelom, s osmjehom na licu, raširenih ruku.Vidim i sebe – napuštam svoje tijelo, bacam zadnji pogled na ovaj smrtni dio moga života koji je bio bez tebe. Zagrlim mamu, tatu, brata i sestre po zadnji puta i krećem prema tebi. Polako Ti se približavam. Srce mi treperi, svaki dio moga biće izgara u očekivanju…Tako smo se davno rastali, prošle su mnoge godine. Nastale mnoge divne uspomene, ali...bile su bez tebe. Toliko suza sam prolila misleći da ću te njima uspjeti vratiti. Tolike molitve sam prošaputala u nadi da će se Bog možda smilovati i vratiti nam Te.A sada, došlo je i moje vrijeme, dolazim k tebi. Još uvijek ne vjerujem da je taj trenutak napokon došao! Koliko sam samo puta molila Boga da me uzme sebi pa da te ponovo vidim…a sada je stigao!Sada sam ti već sasvim blizu. Osjećam tvoj pogled i tvoju ljubav. Jao, sada me i pomalo strah…što da ti kažem? Kako da ti kažem koliko si mi nedostajao i koliko te volim? Hvata me nervoza…Evo ga, konačno sam na jedan korak do tebe! Zakoračila sam i…..prije nego sam stigla reći bilo što, zagrlio si me. Tako nježan zagrljaj pun ljubavi…nadoknadio je sve godine bez tebe i svaku suzu… Tiho mi šapućeš: „Sada je sve dobro, sigurna si.“ Kako je ovdje sve lijepo i mirno. Zrak odiše ljubavlju i srećom. Sada vidim da si bio na boljem mjestu dok smo svi tugovali za tobom. Sada shvaćam. Uzimaš mi ruku, kažeš mi „Ne boj se“ i lagano krećemo u bijelu svjetlost…»

tošica:»Istina je... Dani odmiču, motaju krugove ka konačnom i završnom krugu, a tuga ne jenjava...Pa zar je stvarno moguće da Ga više nema?! Toliko ljudi oko mene, a fali mi On JEDAN pa da ovaj moj svijet bude smislen i potpun. Čudno je to - NEKO potpuno nepoznat mi i tako dalek NEKAD - SADA mi fali kao da je cijeli život proživio u mom oku.Kažu da te nema više anđele, ali postojiš dok postojim ja koja te nosim lijevo pod grudima gdje god da pođem, gdje god me pozovu, gdje god da dođem. Donesem te malo za ručak, donesem te drugima u goste, za večeru, u kafić, na ulicu, u grad, iz grada, u pijesak, u vazduh, u zemlju, vodu, svemir, u BESKRAJ i VJEČNOST - svima te malo dodam - poput meda u toplom čaju - svima po malo da ozdrave i postanu bolja varijanta sebe - baš kao što i ja postadoh bolja, i sebi i drugima, otkakao spoznah tvoju vanzemaljsku čistu i ljubavlju ispunjenu dušu.

Fališ... i boliš do BOLA!Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se gasi; izbrisati je da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje i ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvara i život, pa nema ni čistog sjećanja, a ni čistog života.»

VanjaSa:»Draga mladosti, dragi Andjele …Dobroto bozijaBog je imao mnogo jak razlog kad te tako naglo otrgnuo iz zagrljaja tvojih najmilijih, I od nas koji smo se divili tvojoj covjecnosti, tako mlad a tako savrsen.Dovoljan je bio pogled u tvoje prelijepe okice I da mi dan bude vedriji a tek kad ti cujem glas,tvoj andjeoski glas sunce mi obasja ovu sumornu stvarnost..Ne zelim I ne mogu prihvatiti da te nema to jednostavno nije fer, gore sigurno jos ljepse pejas da pozelim sto prije da ti se pridruzim.Mozada Gospod ima mjesta I za nas makar kao nijeme posmatrace njegovog remekdjela Todora-Tose Proeskog.Nas bol je neizmjerna a tek tvoje porodice to je vec ne mjerljivo ne opisivo.Toliko zivota si Ti spasio a nas koliko je nije uspjelo tebe jednog to je grijeh koji cemo vjecno

195

nositi,nismo znali sacuvati Boziji Dar. Jutro mi svice sa tvojim likom I pjesmama, dan protice s mislju na tebe a vece pjesme tvoje I pogled ka nebu I pitanje ZASTO?Mozda ali mozda te neko zaboravi,ali tvoa djela tvoj glas bice putokaz mladim narastajima kako I kojim putem je ispravno hoditi.Znam da cu sigurno o tvom liku I djelu pricati dok kod sam ziva, jer bio si san svake majke da takog sina ima,svake djevojke momka ili brata bio si nase svjetlo na kraju tunela, Andjele gledaj nas s neba tvojim okicama I oprosti nam sto te nismo znali cuvati ali volili smo te I voljecemo te vjecno POCIVAJ U MIRU ANDJELE NAS»

Makedonom:»Premnogu dobar za da bidesh covek,premnogu blisku do boga za da bidesh megu lugjeto , sega si ANGEL.Bog te prati na poleto na grevot koj toj go stvori (zemjata), za da gi sprovedesh zelbite negovi da pomognesh da smiris nesto vo nas obicnite smrtnite , a sega na tebe dolznite , pred toveto telo, tvojot duh, toveto lice koe vecno ke zadrzi del od naseto srce.So tvoeto zaminuvanje ,se otkina najubavbiot,najhrabriot , najdoblesniot del od dushata na site nas -TOSE.Prodolzi da peesonamu kade zasluzuva da bide cuen tvojot glas megu angelite, megu onie sto ti gi pretstavuvase na zemjata, vo tvojata misija koja bog ja zadade pred tebe , kako sto velese samiot ti ,koj veren mu ostana na boga i gi izvrsuvase negovite zadaci, zatoa sega neka tvojata dusa otpatuva kaj nego bidejki ja izvrsi svojata misija ja prati porakata koja zasekogash ke se prenesuva od koleno na koleno za ANGELOT koj nekogas zacekori na zemjata TOSE.Pocivaj vo mir ti mlad golemecu.»

jovana2991:«Sklopim oči i potonem u mrak. Milion zvazda se pojavi, a znam da si ona najsjajnija, ona najveća i najlepša, TI. Hej, da li me čuješ? Hoću da ti kažem toliko toga. Pokušavam već nekoliko dana, ali reči se gube, nestaju u ovom mraku, ja nemam više snage ni da govorim ni da dišem. Anđele... Koliko je suza palo niz moje obraze. Koliko jecaja u noći, izgubljenih snova, pocepanih maštanja... Sve je nestalo s tobom. A evo, i Nova godina će, kako da je došekam bez tebe? Sklopim oči, hoću da zamislim želju. Ali, ne ide. Uvek je jedna ista: da se vratiš. Ali, kako da tražim ono što nije moguće, od sunca snegove, od suza osmehe, ne ide to tako, anđele, ja znam. Ja znam... Svi su me ostavili. Sve što sam volela, za čim sam živela, sve u šta sam verovala, otišlo je. Sama sam u ovom mraku. I često se pitam: čuje li Bog moje molitve? Vidi li moje sklopljene ruke? Oseća li tišinu u mojoj duši. Izgubila sam sve, samo su ostale tvoje pesme da me sećaju na srećna vremena, iako te nikada nisam upoznala osećam kako je sa tobom otkinut i jedan deo mene, volela bih da si tu, da te bar malo držim za ruku i pitam te: "voliš li život, iako je ovako surov i grub"? Znam da bi rekao da ga voliš. Volim ga i ja, iako me boli i grize i poslednji deo moje duše. Ja više nemam želja, osim jedne koja će večito nemo stajati na mojim usnama. Izgovaram je i s ono malo duše što mi je ostalo, kao što i ti kažeš u svojoj pesmi: "Na pola duše živim ja, tu pokidat se nema šta""... Nema. Sve što je imalo da se pokida, da se pohaba, pokidalo se i pohabalo se. Želja o kojoj sanjam, molitva koju izgovaram, potreba koja me hrani nikad se neće ostvariti. Bože, kako boli ta istina! Kako peče i žeže moje jadno, malo srce! Moja želja za Novu 2008. godinu je da se vratiš. I iako znam da je nemoguća, ponavljaću je dok ne zanemim, dok ne izgubim glasa i snage, dok se ne istroši ova moja duša, bolna, izgažena i bačena. Bog sve čuje. I ovu moju želju za Novu 2008. Ako nije moguća na javi, čekaću da mi je ispuni u snovima.Laku noć, anđele, do sledeće stanice snova. Lepo mi spavaj i pazi kako putuješ tim nebeskim stazama. Dođi mi u san i ja ću te čekati. Poželela sam da se vratiš, hoću da mi se to ostvari. Čuješ li, Bože? Probudi ga, makar na tren. Samo da još jednom čujem njegov glas...»

196

Treći dio:“Najljepše stvari na svijetu ne mogu se vidjeti, niti dotaknuti – moraju se osjetiti srcem. – Hellen Keller”

197

* * *

U zadnje vrijeme ima više posla nego inače. Održava se ona ravnoteža koju sam uporno počela proklinjati. Možda bih na nju i zaboravila da i sama ne vidim kako, kad god napustim odaje da obavim posao, vidim da istu stvar uradi i Smrt. Dok ja nekome pišem sudbinu na čelo, ona nekome pruža ruku i vodi ga na posljednje prebivalište. Dakle, ona ispunjava ono što je meni određeno da odredim drugima.

Tako sam se neki dan zamislila. Dok sam gledala u velike plave, još uvijek mutne, i bez pretjerane sposobnosti da iskusi vizuelni svijet u potpunosti, oči novorođenčeta u kolijevci, pisala sam nešto poviše istih, na malo, glatko, meko čelo djetetovu sudbinu. Kao i u životu svakog čovjeka ona je sadržala dvije osnovne stvari. Tugu i sreću. I tada sam ih nanovo vidjela, ili bolje da kažem da sam nakon mnogo vremena na njih opet obratila pažnju. Ni sama se ne sjećam kada sam ih primijetila posljednji put, ali eto, to sada nije ni bitno.

Iza mene su stajale te dvije, apstraktne figure, poput Smrti i mene same. Tuga i Sreća. One su naime bile jedno. Nisu ljudi mnogo pogriješili kada su kao obilježje mnogih pozorišta stavljali tužnu masku do one sretne. Zaista im je i mjestu tu, da budu jedna kraj druge. Dakle, opet se vraćamo na onu ravnotežu.

Svaka od nas ima ono nešto, nazovimo Zemaljsko. Smrt ima svijeće zahvaljujući kojima obavlja posao. Ja imam svoju veliku, debelu knjigu, one imaju velike torbe. Kao torbe od savitljivih pruća. Čvrste i spremne podnijeti velike teret, a opet na izgled tako mekane i lagane. Obje su tihe, ali kada se stoji u njihovoj blizini osjeti se zračenje radosti i veselja i tmurnosti i bola. S obzirom da uvijek idu ruku pod ruku jedna drugoj, kada se ono čime zrače sudari, automatski se i poništi, tako da čine savršen par. Tugina torba od pruća je puna do vrha svjetlucave crne prašine. Nalikuje pomalo na zdrobljen ugalj pomiješan sa sitnim komadima najfinijeg stakla. To je prah Tuge. Koliko je čestica u njoj samoj, toliko je ljudskih života. Svaka čestica nosi tugu određenog čovjeka. Nekome je suđeno da je doživi više puta, nekome samo jednom, ali nikome nijednom, jer i čovjek koji je nije spoznao, tužan je jer to želi, jer je po prirodi znatiželjan. Srećina torba od pruća je također puna do vrha, ali ne crnom, nego zlatnom svjetlucavom prašinom. Svaka čestica također predstavlja čovjeka, i u savršenoj je ravnoteži sa onim što Tuga nosi u svojoj torbi.

S obzirom da se ove dvije figure ne razdvajaju, one uvijek zajedno obavljaju posao. Za razliku od moje prijateljice Smrti i mene same, one nemaju svoje odaje. One su svuda po svijetu.

198

Uvijek putuju, velikom brzinom, nikada nisu zakasnile iako se ljudi često žale na to da Sreća kasni, a da sama Tuga često dolazi, i da je skoro uvijek nepozvan gost. One idu od čovjeka do čovjeka i posipaju ih prašinama koje nose, u trenutku kada na čovjeka iste neopisivo lijepe prašine trebaju pasti. I tako, čovjek se ni ne okrene, a u lice mu je bačena više ili manje šaka, prašine tuge ili sreće. Neočekivano. Kada se najmanje nada, njegovo lice može biti prekriveno onom tamnom ili onom svijetlom prašinom. Kao što sa istog ta prašina može spasti te je zamijeniti druga.

I eto, okrenuh se nakon što plavookom novorođenčetu upisa sudbinu na čelo i vidjeh ih kako stoje iza mene. Čekale su da obavim svoj posao da bi one mogle posegnuti za prašinama. Tako sam se i izmakla i sljedeće što sam vidjela je hrpa tamnih i svijetlih čestica nad malim, bespomoćnim bićem. Okrenule su se okružene čudnim zračenjem i otišle.

Tiha sam se vratila u svoje odaje. Ispred odaja sam srela Smrt.«Šta, posao je krenuo?»«Da. Ali mislim da ti to već znaš.», rekla sam joj znajući da je samo htjela da progovori koju riječ sa mnom. Ne rekavši ništa, shvatajući da je njena rečenica bila prazna i bespotrebna, ušla je svoje obasjane odaje. Nedugo zatim, opet je izašla hitro.«Mora da se još jedna svijeća ugasila», pomislila sam.

199

* * *

Mislim da sam svoje gledanje forumaša, kada nema posla, počela nazivati odmorom, iako ne osjećam umor. Recimo da mi je to neka razonoda da ne mislim. Hm… Paradoks. Ne želim da mislim o svojoj suzi, o onome što ju je izazvalo, a gledam upravo izvor onoga što je tu veliku bujicu pitanja i usmjerilo prema meni. No…

Možda zato što sam danas vidjela Tugu i Sreću nakon duže vremena, lica forumaša posmatram drugačije. Da, posmatram ih drugačije, ali ih takvima i vidim. Crna su. Prekrivena su crnom , svjetlucavom prašinom. Ipak, koliko god to čudno zvučalo, lijepa su. Mora da to što svjetluca tome doprinosi, nema šta drugo. Nekako, samo svjetlucanje aludira na nešto elegantno, graciozno, i ta lica su zaista takva. Tužna jesu. Crnilo je na njima, i osmijesi se rijetko vide, ali to svjetlucanje pokazuje da je ta tuga lijepa. Lijepa jer se žali i jer boluju zbog divnog čovjeka, čovjeka koji je to zaslužio. I eto, tako ih gledajući, uočih i jednu jedva primjetnu zlatnu česticu na licu svakog od njih.«Da, ima nade», pomislih. «Sreća ipak stiže, samo treba biti strpljiv».Ipak, milijuni čestica Tuge su slabiji od samo jedne Srećine.

Gledajući tako svoje najnovije prijatelje, pogled baci na djevojku srednjeg rasta. Hodala je hladnih gradom, sporim tromim koracima. Bradu je stavila pod šareni šal, a oči je uprla u betonsku stazu kojom je hodala. Koraci su joj postali još sporiji kada se našla ispred velike drogerije. Tada se ispred nje i zaustavila i laganim, nesigurnim koracima se zaputila u istu. Po mehanizmu, klizna vrata se otvoriše ispred nje. Ona uđe, odmota šal i ispod istog izvuče dugu, crnu sjajnu kosu. Iza istog se ukazaše male pune usne, vidljivo crvene od hladnoće. Podigla je obrve i zaputila se ka polici sa parfemima. Nekoliko puta je prošla ispred nje, a tada je sa iste uzela mali komadić bijelog papira u jednu ruku. Drugom još uvijek utrnutom od hladnoće je dohvatila bočicu sa sadržinom mirisne tečnosti. U tom trenutku joj se približi prodavačica:»Gospođice, to su muški parfemi.»«Znam, hvala Vam. To mi i treba»«O oprostite, mislila sam da niste primijetili, pošto su bočice muških i ženskih mirisa jako slične»«Ma nema problema», rekla je ljubaznim glasom dodavajući namješteni smiješak.

Držeći prst na pumpici mirisa, oklijevala je da li da miris oslobodi i stavi ga na bijeli papirić koji je držala u drugoj ruci. Tada to napokon učini. Na nekoliko sekundi se nije pomjerila iz tog položaja, nije treptala, nije disala… Iz lica joj je izbijalo svjetlucavo crnilo. Tada polako vrati bočicu na svoje mjesto i papirić približi malim, blago crvenim nozdrvama. Zatvori oči.

200

Kada ih je otvorila uvidjela je da je njeno lice naslonjeno na nečije grudi. Osjetila je muški parfem. Podigla je glavu i vidjela da je u zagrljaju sa tom osobom njeno lice dospjelo u taj polažaj. Ruke su joj bile spokojno sklopljene na njegovim leđima. Pod prstima je osjetila nabore njegove garderobe. Na tjemenu, tik iznad njenog čela, osjetila je bockanje muške brade, ogrubjele od učestalog brijanja. Ispod svojih ruku je osjetila muške ruke, koje su je obavijale i sklapale se na njenim leđima. Pored mirisa osjetila je još nešto. Čula je otkucaje njegovog srca. Tada napokon diže glavu. Ugledala je Tošetovo lice. Srce joj radosno zatreperi i crnilo njenog lica se pretvori u zlatno, istom mjerom svjetlucavo. On joj se samo nasmijao. Potom se izmakao, uštinuo je za blijedi obraz i namignuo joj. Okrenuo je leđa i sa ljudima koji su očito stajali čitavo vrijeme iza njega, krenuo svojim putem. Djevojka je i dalje osjetila njegov parfem. Stavila je ruku na grudi i sa nje povukla majicu ka nozdrvama. Da, i ona je mirisala na isti parfem. Tada otvori oči. Zlaćani izgled lica nestade, i crnilo opet zavlada.. Pred njom se ukazala polica sa parfemima. U ruci je držala bijeli papirić nanovo mokar. Pređe rukom preko lica i napipa suzu. Jednu suzu. Tiho puštenu, jedva primjetnu, punu neopisive boli. Slobodnom rukom otkopča jaknu, uze papirić i poče ga trljati o majicu koju je imala ispod jakne, papirić zatim spremi u džep, zakopča jaknu, kosu vrati pod šal i zaputi se ka vratima. Iz drogerije je izašla bez pozdrava.

I opet sam osjetila neku težinu. Okrenula sam se da izbjegnem to da mi pogled zapne na nekom novom forumašu crnog lica. Tada u svojim odajama opazih Tošeta. Sudeći po izrazu njegovog lica, na mene nije obraćao pažnju. Čudnog izraza lica približio se mjestu sa kojeg sam gledala svoje najnovije prijatelje. I on ih je pogledao. Nakon nekoliko trenutaka, samo je tiho, ne obazirući se na mene izustio : «Ve sakam site». Potom se okrenuo i napustio moje odaje.Nakon nekoliko trenutaka čula sam njegov glas kako u obliku pjesme struji naokolo.

201

* * *

Svakim danom sve mi je teže gledati same forumaše i njihovo ponašanje kada nisu za kompjuterom. Kao da im je lakše kada im lica obasjava svjetlost monitora. Kao da im je lakše jer znaju da će jednim potezom miša ili dodirom jagodice prsta sa tastaturom naći utjehu u onome drugom forumašu koji je obavijen istom nadom. Ipak, kada kompjuter nije ispred njih, njima je teže. Crnilo na njihovim licima je izražajnije. Zato se vraćam čitanju onoga što pišu. Smatram da, koliko god da dobro opišu svoju bol i tu, ja mogu da je ublažim svojom maštom, koja je puna nekog neosnovanog optimizma.

Sogancic:««Nećeš vjerovati šta mi se danas desilo!», sa vrata svoje sobe je glasno povikala. «Srela sam svoju prvu ljubav». Rekla je sa ogromnim osmijehom. «Ništa ne govori, čekaj da čuješ ostatak», izgovorila je dižući savršeno izmanikiranu ruku u visini glave želeći da svog slušaoca prekine u namjeri da joj se obrati. «E slušaj. Idem redom». Sjela je na krevet podignuvši noge na isti i zagledala se u zeleno – smeđe oči i prelijep osmijeh koji se našao pred njom.

«Znaš da sam jutros išla doktoru. Rekla sam ti to. Nešto mi nije u redu sa srcem, ali ljekari mi ništa konkretno nisu rekli. Razgovarali su samo sa mamom. Hm… Pitam se zašto? Nego, to sada nije ni bitno. Zaista, htjela sam da sudjelujem u razgovoru, ali tada se pojavio on.». Izgovorivši ovo djevojka se iskreno nasmijala i poput djeteta stavila šake na lice sakrivši ga u potpunosti iza istih. Na trenutak se zamislila. A potom je užurbano nastavila : «Da. Prišao mi je s leđa zovnuvši mi ime. Možeš li misliti, i imena mi se sjeća. Bila sam presretna. Dugo nisam bila tako sretna, dugo…», počela je spuštati glavu ka krilu, a u oku joj se zaiskri suza. «Slušaj dalje. Uglavnom, rekao mi je da sam se proljepšala, da sada imam pravu manekensku liniju, kao onda kada sam se šetkala po pistama», rekla je bacajući zeleno-smeđim očima pomalo zavodljiv, uobraženi pogled, te je nastavila :»I da, pozvao me da izađemo.» Udahnula je duboko. Kao da joj je bilo drago što je jezgro priče prezentovala, te se sada može na miru vratiti sitnicama.

«Znam zašto se tako smješkaš», rekla je zarumenivši se u obrazima, «sad ću ti reći sve u detalje. Mirisao je tako dobro da sam se zapitala da li se kreveljim kao da sam umobolna kraj njega. Ali izgleda da nisam, jer nije me čudno gledao», rekla je počevši se glasno smijati. «I moram ti priznati, mnogo liči na tebe». Tim zeleno – smeđim očima je podarila pogled ispod obrva. «To je jače od mene. Ima crnu kosu, baš kao ti, i tako je mu je slatko

202

razbarušena po čelu, baš kao tebi. Iste je i gustine. Hm… Oči su vam različite. Tvoje su malo krupnije od njegovih, i da, njegove su plave. Plave kao more u daljini. Znaš ono kad staneš na mol, pa posmatraš more u daljini? E baš tako plave. Prelijepo plave.» Zagledavši se u jednu tačku, na trenutak je prestala sa svojim monologom. «O da, kako da zaboravim. Uši su vam identične. Male, prelijepo oblikovane, uz glavicu… Imate čak i naušnicu na istom mjestu. Čak i ben, samo što je njegov malo veći.», rekla je češkajući se po gustoj, kovrdžavoj kosi, kao da se zamislila kolike su mjere benova o kojima je pričala.

«A da ti ne govorim o osmijehu. Uh! Da si vidio, znao bi o čemu pričam. Ma, kad malo bolje razmislim, pogledaj se u ogledalo kad se smiješ i znat ćeš o čemu pričam», opet je počela glasno da se smije, mlatarajući nogama o krevet na kojem je sjedila udobno zavaljena. «Rekao je da će doći po mene za pola sata, možda i ranije, a ja ne znam šta da obučem. Hm… Šta misliš? Ove farmerke koje mi savršeno naglašavaju obline uz ovu lepršavu majicu bez bretelica, ili ove bermudice sa ovom kraćom majicom? Ma vidim ja šta ti je draže», rekla je osmjehnuvši se gledajući u kratku majicu, «Ti si više za ovu opciju sa bermudicama, zar ne? I ja sam. Kad obučem ovu kratku majicu, vidjet će mi se naušnica u pupku. Ali onda ću patike na noge, da ne pomisli da sam se previše potrudila.» Klimnula je glavom u znak odobravanja sama sebi, te je počela da se presvlači. «Jedva čekam da nas vidi ona njegova bivša djevojka. Znaš ona što sam ti rekla da joj je frizura uvijek kao da joj na glavi žive ptice», vragolasto se nasmijala i pogledala u njegov prelijepi osmijeh. «Još ako on obuje one crne, ogromne cipele i onu majicu na pruge… Mmmm… Ima da poludi od ljubomore, Ali neka joj, i ja sam se nervirala zbog nje. Iako manje, jer sam imala i uvijek ću imati tebe.» Stavila je ruke na kukove posmatrajući te nepomične oči ispred sebe, a tada je izustila :»I koji je tvoj komentar na sve ovo?» Odgovor nije dobijala. Gledala je tu veliku nepomičnu sliku ispred sebe kada su joj se počele kotrljati suze niz bucmaste obraze. Prišla je slici sa koje joj se smiješio mladić guste, crne kose, lijepo oblikovanih, malih ušiju, zeleno – smeđih očiju, naslonila glavu na njenu ravnu plohu i drhtavim glasom, jedva čujno rekla :»Zaboga, pa reci nešto… Bilo šta…»

Odgovor je i ovaj put izostao. Odmakla se brišući suze nježnom rukom. U tom trenutku joj je zazvonio mobitel. Nakon kratkog razgovora, okrenula se opet ka slici koja ju je gledala isto od trenutka kada je zakoračila u sobu. «To je on», rekla je blago se smiješeći, «Drži mi fige... Čuvaj me. Valjda će sve biti OK.» Zažmirila je i približila se slici na koju je utisnula poljubac na mjestu na kojem su bile usne mladića sa kojim je, činilo joj se, razgovarala.

Izlazeći iz sobe, na pragu je zatekla majku :»Ko je to sa tobom? S kim si to pričala?» «Mama, žurim, ne mogu sad razgovarati», brzo je rekla i poput vjetra prošla kraj žene koja joj se obraćala. Majka je laganim koracima ušla u njenu sobu. Pogledala je sliku na kojoj se anđeoski momak iskreno smiješio, te je izustila :»A sada znam zašto joj je bolesno srce.»»

Almina :«ne.. vise ne molim Boga da nam ga vrati.. znam da nece.. i ne zelim.. znam da Tose sada pjeva, sretniji je.. osjecam to.. sada samo molim Boga da cuva Tosine najdraze i da nikad niko ne zaboravi Tosu.. znam da nece, covjek kao sto je on bio, ne moze biti zaboravljen.. i kada bih ga ja zeljela zavoraviti, ne bih znala.. probudim se, vidim njega.. legnem da spavam,

203

nesvjesno vec molim Boga za naseg Tosu.. a do neku noc plasila sam se.. dan prije Bajrama, legla sam da spavam i nisam osjecala nikakvu radost.. nisam se osjecala onako kako bih uvijek.. neku radost, neki osjecaj u grudima, koji mi ne bi dao da zaspim.. ni sada nisam mogla zaspati i sada sam imala osjecaj neki cvrst u grudima, ali los.. pun tuge, sjete i nevjerice.. nisam mogla da vjerujem, nisam znala sta mi se desava.. molila sam Boga da mi da snagu i da mi vrati onaj osjecaj.. nisam mogla zaspati.. ustadoh i ukljucih televizor.. prebacih na dm, znam da je tu nas Tose cesto.. samo sto sam upalila citam poruku: "pustite nesto od naseg andjela, bio je jedan i ostat ce jedan.." najednom ugasi se televizor i nestade struje... rekoh samoj sebi: "almina spavaj, sutra ce biti bolje.." ali, nisam vjerovala u to i nisam mogla da se pomjerim.. sjedila sam sama i cekala nesto.. cekala sam da se nesto dogodi.. najednom shvatih da necu moci preslusati Toosu, zbog toga sto je nestalo struje i pomislih u sebi: "daj Boze da dodje struja samo da preslusam pjesmu.." kunem vam se u tom trenutku upali se televizor, pocetak pjesme.. "da se bar mogu probuditi.." ne mogu vam opisati srecu koju sam osjetila u tom trenutku.. skocila sam sa kauca i pocela grliti sve sto mi je bilo u blizini.. jastuk (prva stvar na koju sam naisla) sam jako stisnula i nisam pustala.. kao ludjak neki, ali jednostavno osjecala sam njegovo prisustvo.. osjetila sam da mi je pomogao.. prvi put slusajuci pjesmu "iga bez granica" smijala sam se.. govorila cudne stvari i zahvaljila mu se.. nakon zavrsetka pjesme, otisla sam i mirno zaspala.. ujutro, za praznik, probudila sam se sa ogromnim osmijehom, sa starim sjajem u ocima.. osjecaj u grudima bio je poseban.. i samo sto govorim dva dana, jeste: "hvala ti Tose.." jer, on mi i sa neba salje snagu i potporu.. eh moj Tose, koliko te samo volim.. koliko si mi uljepsao ove dane tuge.. hvala ti ljepoto moja, hvala ti sjaju oka mog.. hvala ti..»

I oni pišu i pišu. Jedna djevojka je Tošetu u pismu napisala nešto što je bilo dovoljno istaknuto dok sam joj pisala sudbinu na čelo, da sam to morala zapamtiti . Napisala mu je : «Davno sam gledala film o dječaku koji je uporno pisao pisma Djeda Mrazu. Pisma je bacao u vatru jer je to bio način da pisma dođu do Djeda. Kako? Ne znam. Takav je bio film. Poistovjećujem se sa dječakom . Tako i ja pišem, umjesto u vatru, pisma bacam u poštansko sanduče i čekam tvoj odgovor. «

Sjećajući se tog dijela njenog pisma upućenog Tošetu, shvatila sam da forumaši na neki način rade istu stvar. Pišu i pišu i sve što napišu stave na forum, u nadi da nešto od toga pročita Toše, a nešto i sam Bog… Kao da će uslišiti njihove molbe i vratiti ga da nastavi da korača i pjeva Zemljom. I koliko god ljudima to izgledalo nevjerovatno, oni opet liježu u krevetu sa nadom da će sutra vidjeti i čuti Tošeta tik dok njih, kao što vide dugo očekivani poklon ispod Novogodišnjeg drveta. I da, to bude baš onaj poklon o kojem su pisali Djeda Mrazu.

Hafa:«JESENJA SAMOCA.TEK SAD ZNAM KAKO JE BITI SAM,SAD KAD SU SVI KOJI SU GA VOLJELI I JA MEDJU NJIMA OSTALI BEZ NJEGA.BEZ NAJLJEPSEG I NAJDIVNIJEG STVORENJA KOJE JE IKAD HODALO ZEMLJOM.NAKON SVEGA STO SE DOGODILO CESTO SE ZAPITAM STA JE ZAPRAVO OVAJ ZIVOT?!SJEDIM U SUNCANOM DJELU KUCE I GLEDAM JATO PTICA KOJE KAO DA SU SRETNE I USPLAHIRENE,A ZNAM DA NEMA ONE JEDNE NAJLJEPSE MEDJU NJIMA,NASEG TOSE.NA ZIDU STOJI SLIKA NJEGOVA KOJA ISPUNJAVA MOJU TUGU I SAMOCU.O BOZE ZASTO SI NAM SADA DAO OVAKO TUZAN ZIVOT?!LISCE LEPRSAVO LETI,KRASI PLAVO ALI TUZNO NEBO KOJE PLACE ZBOG

204

NJEGA,JER GA VISE NECE GLEDATI ODOZGO KAKO DISE,KAKO SE SMIJE.NIKAOGA VISE NEMA DA NAS ZASTITI OD NAS SAMIH.NEDOSANJAN SAN PRONACI NEKOG KAO STO JE BIO ON VRTI SE U MOJOJ GLAVI,ZNAM DA NEMA KRAJA OVOJ TUZNOJ I STRASNOJ SITUACIJI.NE ZELIM SE VISE OVAKO OSJECATI I KAZEM SEBI:"NE ZALIJEVAJ TUGU SUZAMA JER SVE STO SE ZALIJEVA UPORNO RASTE!"ALI UZALUD KAKO CU SE ISCUPATI IZ OVOG KAD JE MOJ DRAGI PRIJATELJ TOSE IZGUBIO ZIVOT SAMO 4 DANA PRIJE MOG RODJENDANA.TO JE KAO PODSJETNIK I U ISTO VRIJEME KAZNA DA GA NIKAD NE SMIJEM,NECU I NE MOGU ZABORAVITI.VOLIO NAS JE I SVE NASE GRIJEHE NAM OPRASTAO A MI NJEMU NISMO NIJEDAN,JER ON IH NIJE IMAO.POCIVAJ U MIRU,TVOJ PRIJATELJ,HARIS MULALIC,CAZIN,BiH.DA JE OVAJ SVIJET DOBAR NE BI NA NJEGA DOLAZILI PLACUCI»

Melly:»...pismo Bogu...

Dragi Boze, ako me cujes, ako postojis, zelim ti nesto priznati. Zelim da moje rijeci odzvanjaju nebeskim prostranstvom. Neka se moje rijeci zvonko pronesu tvojim dvorima i nek sve duse smognu snage da odgovore mi daju na pitanja vjecne tajne.Rane su jos svjeze i gorak okus nepravde jos titra na mojim usnicama koje ne mogu niti izgovoriti te bolne rijeci koje opisuju zalost od koje srce mi mlado puca. Suza jos uvijek tece, zastala je na rumenom obrazu da pogleda svijet ocima tuge, svijet koje je ostao siromasniji za jos jednu iskrenu ljubav. Pogled jos uvijek trazi trenutke srece koji postase vjecnost. Tiho, jos uvijek slusam glasove u daljini koji nose rijeci poraza. Duboko u snu nadam se da sam daleko od istine, ali osjecam da je moje srce prevareno, osjecam da je trenutak spoznaje stigao. Cujem zastrasujuce rijeci koje govore da GA vise nema. Mislim da zivot gubi svaki smisao. Mislim da sve postaje farsa. Tezina olova u prsima pritisce moje tijelo, moj duh. Gorak okus poraza isprao je sve moje osjecaje. U meni zivi jedino tuga, a dusa prazna moli za spas.Oprosti mi Boze, ali ja ne znam vjerujem li u tebe. Oprosti, kazem, ako cinim grijeh, ali taj grijeh je i moja patnja. Zbog NJEGA me srce boli, zbog NJEGA mi suze teku. Tesko mi je i molim te za pomoc. Zasto, Boze, zasto uzimas nevine i dobre ljude? Zasto bas ona srca puna topline i ljubavi koja su cinila ovaj svijet voljenim? Zasto bas te radisne ruke koje su na svojim dlanovima drzale svu plemenitost ovoga svijeta? Te iskrene oci koje su iskrile sjejem vjecne ljubavi i topline, koje su svojim pogledom mijenjale lice ove, grijesima okaljane, Zemlje. Zasto bas te duse koje su grijale nasa srca i u svom zagrljaju njihale dobrotu? To su bile nasa sreca i ponos, nasi zemaljski andjeli cuvari. Zasto nam, Boze, uzimas nase andjele? Umjesto da saljes svoje da pomognu ovom iskvarenom svijetu, da posalju poljubac mira, da miluju dobrotu koje sve manje i manje ima, ti uzimas nase zemaljske andjele, ono zbog cega je ovaj svijet tako lijep i tako blizu onome gore. Zasto bas njih uzimas? Nama su potrebniji, oni su nasi. Ako si svemocan kao sto kazu, tada ti jedna dusa ne znaci nista, ali nama znaci mnogo, nama znaci sve, pogotovo ako je tako andjeoski dobra, tako beskrajno topla i sveta kao sto bijase NAS ANDJEO. Ti mozes sve, ucini ovaj svijet boljim ili nam barem ne uzimaj obitelj, prijatelje, andjele koji ga cine boljim i ljepsim.I zasto, zasto, zasto? To je moje jedino pitanje, tako tesko, tako veliko da stavlja i moj razum i duh na kusnju. I moja vjera je na kusnji. Ne znam trebam li vjerovati vise. Tvoji postupci, dragi Boze, cine se neverojatnima, neobjasnjivima. To je ono sto me vuce daleko od tebe, daleko od vjere. To je ono sto snove cini mojim jedinim bliskim prijateljem. U snovima vracam sve na svoje mjesto, gledam te divne oci, slusam taj predivni glas i sanjam NJEGA,

205

NASEG ANDJELA. Zivim zivot koji je odavno zavrsio. Boze, ako postojis, oprosti mi ali ja ne znam mogu li u tebe vjerovati. Ne, sve dok ne prestanes uzimati nam drage osobe, sve dok nas ne prestanes tako kaznjavati. Ako smo grijesili i kaznu zasluzili, goru nismo mogli dobiti.Isto tako kazu, Gospodin Bog je milosrdan. Molim te, pokazi mi to. Tek toliko da vidim da te ima, da znam da postoji razlog za sve ovo sto nam cinis iako to nikada necu moci razumijeti. Voljela bih vjerovati u tebe, zaista bih. Vjera olaksava zivot malog covjeka, obicnog smrtnika, budi nadu i daje nam snagu za svaki novi dan koji nas moze obeshrabriti i spustiti tako nisko i prije nego sto smognemo snage da se dignemo.Mozda je sve to sto nam cinis samo kusnja kojom provjeravas nasu ustrajnost, postojanost nase vjere u Tebe. Ali zar je za to potrebno unesreciti druge? Zar je za to potrebno uzeti mladi zivot nekom tko to uopce nije zasluzio? Zar si bas morao uzeti NJEGA, NASEG ZEMALJSKOG ANDJELA? Isplati li se stavljati ljude na kusnju na teret dragih nam osoba koje postaju samo uspomena i nista drugo nego uzrok nase nevjere. Sve je to suvise komplicirano, nerazumljivo, neobjasnjivo.Ne znam trebam li se zvati nevjernikom jer moje srce trenutno ni u sto vise nije sigurno, ali zasigurno znam da je moja vjera poljuljana tvojim cinom i to ne jednom u mom zivotu. Uzeo si mi prije tri godine i najboljeg prijatelja. Srce mi se para, moja dusa se osjeca izdano. Ne znam bas, vjerujem li u tebe. Zao mi je zbog toga i oprosti mi Boze, ako zaista postojis, ali ja u tebe jos ne mogu vjerovati...ne, dok god nam uzimas nase andjele.»

Tvoja malena:«PISMO...Osjećam se kao da će mi srce puknuti...Zašto Toše?!Bože, gdje si bio kada si uzimao njegov sveti život?Ne mogu prestati plakati, jako me boli ova tragedija...Pokušavam naći odgovor na pitanje kako preživjeti ove snažne emocije i kako popuniti nastalu prazninu u svome srcu...Upravo sam gledala Tošin "In memoriam".Bio je jedan intervju, u kojem mu je novinarka 5.10.2007. godine zaželjela još 110 godina uspješne karijere.A otišao je 11 dana poslije...Rekla je i nešto što me jako pogodilo: "Toše je zlatni dečko sa SAMO 26 godina."...Bože, griješila bih da kažem da ne vjerujem u tebe, ali nije mi jasno gdje si bio toga jutra, kada si uzeo Njega, kada si uzeo moj život...?!I Toše je bio veliki vjernik, a otkad sam ga upoznala moj je veliki uzor u svakodnevnom životu...Kako god mi bacili kocku, činjenica je da će sudbina odabrati broj koji ona želi.Nažalost, ona je ta koja je odlučila o Tošinom prekratkom životu... Ona je odlučila prekriti tamom taj prokleti 16. ...Nikada se ne zna kada će koja zvijezda izgubiti svoj sjaj...Doista se loše osjećam...Treba mi utjeha koju ne mogu pronaći.Završit ću ovo pismo upravo smišljenim stihovima posvećenim, naravno, jedinom, voljenom i nezaboravnom anđelu - TOŠI PROESKOM:

Suze teku niz moje obraze...Kako da budem sretnaKad oni koje volim

206

Uvijek odlaze...?!MALENA (Matea, HRVATSKA)»

Elen4e:

»Gledajte sto napisa bratuced mi David (8 godini).

Tose bese predobar covek. Toj bese human covek. Toj na koncertite ni peese poveke i poveke pesni. I po tvojata soobrakajka jas i site drugi veke nemozea da te doprat. Nikoj veke ne go slusna tvojot glas. Tvojot prekrasen glas. Ti mnogu mi nedostigas i na site niz svetot im nedostigas. I ottogas nikoj ne te videl samo na sliki i na kompjuterite. I od toa sto mnogu te sakavme i ni nedostigase napravivme internet strana. Na nea ima sesto sakas za tebe. No toa ne predizvikuvase da ne te gledame poveke. No sepak ti ne se vrakase”

maca:

”За еден ангел

Беше АНГЕЛ од небото пратен, велеше ве сакам сите, но не ни кажа ЗОШТО ОТИДЕ . Нашите СРЦА НЕ СЕ ОД КАМЕН и плачеме затоа што не знаеме ЧИЈ СИ, КОЈ ТИ ГРИЗЕ ОБРАЗИ и во чија градина како ПОЛСКО ЦВЕЌЕ цветаш. СЛУШАШ ЛИ што сите велат за тебе и посакуваат барем уште еднаш АКО успеат ДА ТЕ ПОГЛЕДНАТ ВО ОЧИ и да ја видат таа прекрасна љубов и топлина. ЈА САКАВМЕ ТВОЈАТА НАСМЕВКА, како што птиците го сакаат небото. И АЈДЕ, ИЗЛАЖИ НЕ УШТЕ ЕДНАШ, КАЖИ ДЕКА НЕ НИ ТРЕБАШ, ДА НЕ БИДЕШ НАШЕ МИНАТО. На небото свети тажна МЕСЕЧИНА, затоа што ти замина од овие ИГРИ БЕЗ ГРАНИЦИ. Во срцево удираат ГРОМОВИ НА ДУША и посакуваат бар како МОРСКА ЅВЕЗДА да се вратиш на земјава. Се затворив во СОБА ЗА ТАГА И НЕ ЗНАМ ЗОШТО ДА СТАНАМ, кога тебе веќе те нема, а во мислите ти порака ми праќаш: ``КРАЈНО ВРЕМЕ е да станеш и повторно да сакаш``. НЕ ВРЗА ЗА СЕБЕ и направи од нас најголеми верници во бога, но и во љубовта. Ти ни кажа, НО САМО ВЕТЕРОТ ТЕ СЛУШНА, дека можеби засекогаш ќе заминеш. Во Крушево засади ЦРЕША, а никој не знаеше зошто. Дали еден ден ќе се вратиш НА МЕСТОТO НА ЗЛОСТОРОТ и ќе не и обајсниш ЗОШТО ОТИДЕ. Дали ќе има ДЕН ЗА НАС, ДА ОТКРИЕМЕ ДЕКА СМЕ ЖИВИ и да ПОТПИШЕМЕ ДЕКА за се сме КРИВИ. И јас сега ГО ЛАЖАМ СЕКОЈ НОВ РЕФРЕН и ПО ТЕБЕ одам да најдам ЗА ОВОЈ СВЕТ надеж. Сега те чува СИНОТ БОЖЈИ, а јас ГО МОЛАМ НЕБОТО ДА МИ ТЕ ВРАТИ и да ОСТАНЕШ СО нас ДО КРАЈ. Во срцето мое се буди НЕМИР, од моите СОЛЗИ СЕ ПРАВИ ЗЛАТЕН ПРСТЕН и посaкувам да ПОБЕГНАМ БАРЕМ ЕДЕН ДЕН и повеќе да не бидам ДАЛЕКУ ОД ТЕБЕ. ТИ НЕ СИ ВИНОВЕН што толку рано господ те зеде. Сите велиме БОЖЕ ЧУВАЈ ГО ОД ЗЛО, ЖАЛ НИ Е што некои НЕМААТ НИ БЛАГОДАРАМ за тебе и искачуваме УШТЕ ЕДНА СКАЛА кон небото,а во нас ДУША ОСТАНУВА ЗА ДА МОЖЕМЕ ДА ПРЕЖИВЕЕМЕ. Заекогаш АНГЕЛ ЌЕ БИДЕШ ТИ.

Za eden angel

Bese ANGEL od neboto praten, velese ve sakam site, no ne ni kaza ZOSTO OTIDE. Nasite SRCA NE SE OD KAMEN i placeme zatoa sto ne znaeme CIJ SI, KOJ LI TI GRIZE OBRAZI i vo cija gradina kako POLSKO CVEKE cvetas. SLUSAS LI sto site velat za tebe i posakuvaat barem uste ednas AKO uspeat DA TE POGLEDNAT VO OCI i da ja vidat taa prekrasna

207

ljubov i toplina. JA SAKAVME TVOJTA NASMEVKA, kako sto pticite go sakaat neboto. I AJDE, IZLAZI ME USTE EDNAS, KAZI DEKA NE NI TREBAS, DA NE BIDES NASE MINATO. Na neboto sveti tazna MESECINA, zatoa sto ti zamina od ovie IGRI BEZ GRANICI. Vo srcevo udiraat GROMOVI NA DUSA i posakuvaat bar kako MORSKA ZVEZDA da se vrats na zemjava. Se zatvoriv vo SOBA ZA TAGA I NE ZNAM ZOSTO DA STANAM, koga tebe veke te nema, a vo mislite ti poraka mi prakas:”KRAJNO VREME e da stanes i povtorno da sakas”. NE VRZA ZA SEBE i napravi od nas najgolemi vernici vo boga, no i vo ljubovta. Ti ni kaza, NO SAMO VETEROT TE SLUSNA, deka mozebi zasekogas ke zamines. Vo Krusevo zasadi CRESA, a nikoj ne znaese zosto. Dali eden den ke se vratis NA MESTOTO NA ZLOSTOROT i ke ni objasnis ZOSTO OTIDE. Dali ke ima DEN ZA NAS, DA OTKRIEME DEKA SME ZIVI i da POTPISEME DEKA za se sme KRIVI. I jas sega GO LAZAM SEKOJ NOV REFREN i PO TEBE odma da najdam ZA OVOJ SVET nadez. Sega te cuva SNOT BOZJI, a jas GO MOLAM NEBOTO DA MI TE VRATI i da OSTANES SO nas DO KRAJ. Vo srceto moe se budi NEMIR, od moite SOLZI SE PRAVI ZLATEN PRSTEN i posakuva da POBGNAM BAREM EDEN DEN i poveke da ne bidam DALEKU OD TEBE. TI NE SI VINOVEN sto tolku rano gospod te zede. Site velime BOZE CUVAJ GO OD ZLO, ZAL NI E sto nekoi NEMAAT NI BLAGODARAM za tebe i iskacuvame USTE EDNA SKALA kon neboto, a vo nas DUSA OSTANUVA ZA DA MOZEME DA PREZIVEEME. Zasekogas ANGEL KE BIDES TI!

Седам покрај прозорецот од мојата соба и размислувам како да избегам од тагата, како да избегам од болката. Во мислите ми се враќатој кобен ден. Тој кобен ден за тебе, за твојата младост. Се прашувам зошто мораше господ да те земе. А, што е со празниците без тебе? Доаѓа Нова Година, Божиќ, па и Денот на Вљубените. Што е сето тоа без тебе? Без твојот ангелски глас, без твојата небесна насмевка. Но, ќе пробам да издржам. Твоите песни ќе ме прават силна и ќе славам за тебе. За тебе ќе се радувам и ќе бидам среќна. Ти би го сакал тоа. Само знај ангелу, тагата и болката никогаш нема да исчезнат, но ќе се обидам да ги затрупам под чувствата на среќа, радост и љубов. Засекогаш ќе живееш во мене ангелу!

(na latinici)

Sedam pokraj prozorecot od mojata soba i razmisluvam kako da izbegam od tagata, ako da izbegam od bolakta. Vo mislite mi se vraka toj koben den. Toj koben den za tebe, za tvojata mladost. Se prasuvam zosto morese gospod da te zeme. A, sto e so praznicite bez tebe? Doaga Nova Godina, Bozik, pa i Denot na Vljubenite. Sto e seto toa bez tebe? Bez tvojot angelski glas, bez tvojata nebesna nasmevka. No, ke probam da izdrzam. Tvoite pesni ke me pravat silna i ke slavam za tebe. Za tebe ke se raduvam i ke bidam srekna. Ti bi go sakal toa. Samo znaj angelu, tagata i bolkata nikogas nema da isceznat, no ke se obidam da gi zatrupam pod cuvstvata na sreka, radost i ljubov. Zasekogas ke zivees vo mene angelu!“

Maca:

“Tose ProeskiIN MEMORIAM

Raj.Sto e toa?Nekoi velat deka tamu odat angelite i lu|eto koi ne gresele.Jas mislam deka tamu odat samo najdobrite i najblagorodnite angeli koi gospod gi saka do sebe.Tamu pred malku otide i eden nas golem covek.Tose Proeski bese covek na koj site treba da mu se voshituvame i da go pocituvame.Bese

208

golem humanist i nesebicen covek.Sekogas koga imase,davase.Nemase los zbor za nikogo,pa i nekoj da go navredi toj sekogas odgovarase so dobro.Ne mu bese vazna slavata i parite,tuku samo sakase da moze da pomaga.Velese deka ne mora da se hrani fizicki,tuku moze da se hrani pisihicki samo od negovata muzika.Napravi za nas mnogu poveke od toa sto mozese.Nekoi luge kazuvaa pogrdni zborovi za nego,no koga toj umre,site padnaa na kolena pred nego i zaplakaa.A,tie sto navistina go sakaa,bea vo dlaboka taga za toj princ so angelski glas.Ni go razubavuvase zivotot so negovata smea,vedrina,dobrina i so negovite pesni.Sekoj negov nov koncert.album,nova pesna ili nov spot bese zelno ocekuvan.Iljadi,pa i milioni lu|e go poznavaa i sakaa princot so angelski glas.Sega se sto im ostana se negovite pesni i negovoto sekavanje.Celiot svet potona vo taga po negovata smrt.Go narekoa Balkanskiot Elvis Prisli.Imase se,no nego nisto ne mu bese povazno od srekata na drugite.Mozese,kako zto rekov da ne se hrani fizicki,mu trebase samo muzikata za da se hrani pishicki.Isto taka i da nemae nisto toj sepak ke probuvase da pomogne na bilo koj nacin.Se trudese da ne nauci da bideme dobri i humani.Mozebi i negovata smrt bese edna pouka od nego.Dali bese,nikogs nema da doznaeme.Nekoi velat deka Tose znael deka ke umre.Velat deka go izrazil precustvoto vo pesnite i poslednite intervjua.No,dali i ova e vistina,pak,kako sto rekov nikogas nema da doznaeme.Sekoj covek vo ovie momenti ja custvuva qubovta,koja nekoj ja custvuvaa i dodeka toj bese ziv.Toj go postigna ona sto e najvazno vo zivotot:pomogna na kolku sto mozese luge.Edno e vazno toj princ so angelski glas ni ostavi nesto povredno od zlato i povazno od se,a тoa se negovata ljubov i dobrina.Drugo sto znaeme e deka sega ne gleda od gore i pazi na nas.Bese golem covek.Bese angel na zemjata,a sega e angel na neboto.POCIVAJ VO MIR TODOR TOSE PROESKI.“

Nijemijasno:„Dragi Boze,

Prvo da ti se zahvalim sto si nasao vremena da razgovaras s nama...

Proslo je....vise ne brojimo koliko dugo otkako si vratio nazad svog andjela. Brojali smo i shvatili tek kada prestanemo da brojimo da cemo mu biti blize....

Eh da..............

A reci nam molim te kako je andjelu gore?Sta nam to sapces??????Aha....kazes mi da govorim tise jer nezelis da prekidas svirku tvog najljepseg andjela.Dugo mu je trebalo da zasvira ponovo. Jer ga je dirala ga svaka nasa suza...Trebalo ti je dugo vremena da ga utjesis...Pa Boze i ti sa uzdahom kazes mi da ti je falio svih ovih 26 godina i da prosto sada posto si ga prividno utjesio nemozes da ga se nagledas i naslusas....

EH izvini i mi dodjemo u nevrijeme da te svasta pitamo.Ali poslije njega za nas samo to nevrijeme i postoji...

Kazes nam da otkako je stigao kod tebe nemas vise toliko slobodnog vremena, jer ne gledas po cijeli dan svoj Boziji sat i ne otkucavas svaku minutu cekajuci da dodje ono vrijeme kada ces traziti andjela nazad.

Znas i mi mnogi bi da ga jos puno slusamo i osjecamo, pogotovo sada kada su nam se

209

otvorile oci....Zavidimo ti!!!!

Izvinjavas nam se???? Izvinjavamo se mi tebi sto te je zabolila svaka nasa suza i tebe i naseg andjela. Znas ono kada kazu kada dobijemo prst mi bi htjeli i ruku. To je u ljudskoj prirodi.Ipak si nesebicno nam posudio svog najljepseg andjela...

Pitamo se Boze, a jel se moglo desiti da zaspes u tom svom silnom iscekivanju i gledanju na sat? Mozda bi tada prespavao taj tren, taj momenat, taj sekund i stotinku?Pa bi se onda promjenilo vrijeme na duze i dalje. Sta je za tebe 100 godina u odnosu na beskonacnost u kojoj si, a nama smrtnicima je dovoljno.

Izvini, samo nagadjamo... Znamo da si tacan kao Svicarski sat u svojim nakanama.

Opet govoris tise... Cujemo i mi sada taj predivni glas... Hajde Boze pojacaj nam malo nas sluh da cujemo vise?Eh kada bi nam on samo bio blize, sta bi dali? Da ga opet cujemo?

Kazes da ces nam ga opet vratiti, ali kasnije jer se i mi moramo strpiti kao ti sto si svo ovo vrijeme....

Sutimo, znamo da cekas da nesto kazemo....I dalje sutimo.... I sutimo......Nezamjeri nam ali ovo je jedino sto nam je ostalo od njega. Ova veza sa tobom.... I ne prekidaj molim te...Neka nas jos malo tu... Zaboravi da smo tu...Samo ne prekidaj vezu molim te....

Pusti nas da ocutimo nasu tugu uz tebe.......“

kikica_10 :«Prije nekoliko godina sjedila sam u dnevnom boravku i vrtila programe na TV-u u nadi da ću pronaći neki zanimljivi film ili seriju. Nešto me je zaustavilo na RTL televiziji baš usred reklama. Inaće,mrzim reklame ali ovaj sam put gledala u njih puna znatiželje.Počinje uvodna špica neke serije,čula sam za sada još nepoznatog pjevača kako pjeva uvodnu pjesmu.Imao je predivan glas a ja sam osjetila kako pjeva iz sveg srca.Brže-bolje otišla sam na internet kako bi pronašla bilo što o njemu.Jedan je klik bio dovoljan da saznam da se on zove Toše Proeski.Od tog se dana moj svijet promjenio.O Tošeu sam već znala mnogo ali danonoćno sam pretraživala internet nebi li naletjela na nešto novoga.Svakim danom slušala sam sve više njegov anđeoski glas i tako je rasla moja ljubav prema glazbi.16.10. jedne užasne 2007. moj se svijet srušio.On,taj anđeo,to prekrasno biće,napustio je svijet i otišao k anđelima,a ja? Ja se zatvaram između svoja četiri zida i tugujem.Toliko suza,toliko boli,a znam da ga neću vratiti.Prije mi je najveća želja bila da ga upoznam,da mogu barem na trenutak razgovarati s njim,a sad? Sad mi je najveća želja da se vrati.Anđele,volim te i mislim na tebe gdje god da si!“

maca:

210

“Денес е Бадник. Бадник без тебе. Но, Бадник е само еден ден. Што е со останатите денови, недели, месеци, години без тебе? Како ќе ги преживееме без твојата топлина, ведрина и добрина? Не знам. Сакам овој снег што вее надвор да те донесе тебе. Да те врати насад во овој свет на грешници, во кој само ти беше безгрешен. Во мисливе јасно го гледам твојот насмеан лик. Ми велиш дека треба да бидам силна и да продолжам понатаму. Да ги оставам тагата и болката зад мене и да ги заменам со среќа и радост. Се прашувам дали ќе можам да го направам тоа. Некогаш смртта е послина од се. Еден мој наставник еднаш ми рече:”Со смеата, радост, среќата и љубовта ја победуваме смртта.” Мислам дека беше во право. Твојата смрт ја победувам слушајќи го твојот прекрасен глас, кој ми носи среќа, радост и љубов. Кој буди нешто, посилно од се, па и од смртта, во мене. А, тоа е неизмерна љубов кон тебе и кон сите околу мене ангелу. Ти ми ја даваш таа љубов. Само ти и никој друг. Затоа ти засекогаш ќе останеш во моето срце, засекогаш ќе живееш во мојот ум и засекогаш, запамети засекогаш ќе те сакам ангелу мој.

(na latinici):

Denes e Badnik. Badnik bez tebe. No, Badnik e samo eden den. Sto e so ostanatite denovi, nedeli, meseci, godini bez tebe? Kako ke gi preziveeme bez tvojata toplina, vedrina i dobrina? Ne znam. Sakam ovoj sneg sto vee nadvor da te donese teb. Da te vrati nazad vo ovoj svet na gresnici, vo koj samo ti bese bezgresen. Vo mislive jasno go gledam tvojot nasmean lik. Mi velis deka treba da bidam silna i da prodolzam ponatamu. Da gi ostavam tagata i bolkata za mene i da gi zamenam so sreka i radost. Se prasuvam dali ke mozam da go napravam toa . Nekogas smrtta e posilna od se. Eden moj nastavnik ednas mi rece:”So smeata, srekata, radosta i ljubovta ja pobeduvame smrtta.” Mislam deka bese vo pravo. Tvojata smrt ja pobeduvam slusajki go tvojot prekrasen glas, koj mi nosi sreka, radost i ljubov. Koj budi nesto, posilno od se, pa i od smrtta, vo mene. Am, toa e neizmerna ljubov kon tebe i kon site okolu mene angelu. Ti mi ja davas taa ljubov. Samo ti i nikoj drug. Zatoa ti zasekogas ke ostanes vo moeto srce, zasekogas ke zivees vo mojot um i zasekogas, zapameti, ke te sakam angelu moj.»

NERICA:»Ljudi moji,sta je ovo ovako,ima li ovome kraja???Vise se ne sjecam uopste onih dana prije onog utorka,ne sjecam se kako je to biti sretan?? Boze mili,zelim bar na jedan dan da ne osjetim ovu tugu... hocu da na jedan dan zaboravim sve ovo,da na jedan dan ne znam da je ovo stvarnost...samo jedan dan...zar je to puno???zelim samo jedan dan da ne znam da te nema,andjele,da se probudim i cujem:"Uskoro Tosin koncert..."Da se probudim sa saznanjem da 16.10.nije postojao...da se ne sjecam ove boli...da taj dan zivim u snovima...u snovima malene djevojcice kojoj si srce zarobio u onom dobu kad ni sama nije znala sta je zivot i kakve prepreke godine donose...u snovima one djevojcice kojoj je zivot licio na pjenu od sapunice jer je zivjela u staklenom zvonu...ta djevojcica je hodila putem srece i topline vodjena tvojim osmijehom,okicama,cijelim tvojim bicem...ta djevojcica je imala snagu Herkulesa,volju od celika i zelju vecu od Mont Everesta za zivotom,za borbom koju je u njoj izazivao svaki sapat tvog glasa...ne ton,jer ta djevojcica nije njega dostojna,njoj je dovoljan tvoj sapat,andjele... Svaki otkucaj tvog srca,andjele,u toj maloj djevojcici je izazivao poticaj za dalje,a sad tih otkucaja vise nema...i s njima je nestala i moja snaga...znas li,duso moja,sta se desi sa kulom od pijeska kad naidje val...upravo to ti zelim reci...ti si bio taj koji me izgradio,sonce moje...i ta kula je rasla i rasla,jer si je ti odrzavao,ljubovta moja...a onda je dosao val...val u obliku onog prokletog dana kad mi te oduzeo... i taj talas me potpuno slomio...ta malena djevojcica

211

o kojoj sam ti govorila...ona je i dalje u meni,ali vise ne sjaji...u meni je,ali kao da je i nema...od nje je ostala samo sjena...ta sjena pokusava da je zamijeni,ali joj to ne polazi za rukom...iz samo jednog razloga...jer nisi tu...i ko ce sad da gradi kulu...tvojih ruku nema da je grade...tvojih ociju nema da je grade...tvog osmijeha nema da je gradi...andjele,malena djevojcica je izgubila svoj oslonac u zivotu,i ne zna kako dalje...zato trazi jedan dan...jedan dan koji ce joj vratiti taj oslonac...jedan dan u kome ce postati ona stara...jedan dan u kome nece bivati samo djevojcicina sjena,u kome ce ona zasjati u punom sjaju...zasjat ce jer ces ti biti tu...zasjat ce jer ce kula biti ponovo izgradjena...samo jedan dan...jesam li sebicna sto ga trazim??znam odgovor,jesam,ali i pored toga kazem:Andjele vrati mi se... Te sakam,milo moje!“

tošica :“Nisam nikada vidjela Tošeta Proeskog uživo. Nisam ga nikada slušala uzivo - nisam imala tu sreću (ili nesreću - tko bi to sad znao). Sada ga gledam i slušam svaki dan - LADY IMAŠ OCI ZVEZDI (upravo mi pjava). Ne znam kako sebi objasniti da ovo što se trenutno dešava na tv-u (Toše pjeva, pleše, priča... ) nikada neću moći uživo osjetiti i spoznati. Nikada ovo moje tijelo neće imati priliku da dijeli prostoriju, pod, strop i vazduh s tom jedinstvenom pojavom Tošeta Proeskog. Kako mi samo teško pada ta istina - doslovno me boli svaki dio mene (SVE ME BOLI POSLE TEBE).Bila sam na toliko tuđih koncerata, satima cekala ulaz u neke dvorane, trpila gužvu, guranje, nesnosnu vrućinu, kolektivno znojenje, skakanje, vrištanje... Sad mi to sve tako besmisleno izgleda. Šta mi sada vrijede sve pjesme ovoga svijeta kad NJEGA više nema da ih ponovo otpjeva, otpleše, pokloni meni (dijelu njegove publike u prvom redu). Stvarno je sve ovo u vezi Tošeta Proeskog nevjerovatno, pomalo VANZEMALJSKO. Duša me boli zbog njegovog odlaska, pomisao na njegove roditelje, sestru i sve ostale njemu bliske ljude baca me u očaj koji tako teško uspijevam prevazići i pobijediti. Možda sam se previše poistovijetila sa tom nesrećom koja je pogodila njegovu porodicu. Možda bi mi bilo lakše kada bih ugasila tv i prekinula GA dok pjeva (IZLAŽI ME UŠTE EDNAŠ...) ali ja ne želim NE ŽALITI za NJIM. Svi mi koji žalimo na ovom forumu i svi oni koji žale mimo ovog foruma smo premaleni i nismo dovoljni, niti su naši životi toliko dugi da bi GA primjereno odžalili i konačno PREŽALILI. Mislim da je nešto takvo prosto nemoguće. Svako od nas će morati sebi dati neki adekvatan odgovor na pitanje razloga njegovog preranog odlaska i onda s tim odgovorom nekako premetati dan po dan, godinu po godinu, korak po korak ka mjestu na kojem i ON sada. Shvatila sam ovih dana veličinu i nužnost VJERE i RELIGIJE u ljudskim životima (sama nisam religiozna, niti potičem iz takve porodice) - ja sebi ne mogu reći 'Bog je tako htio' i zadovoljiti se takvim odgovorom. Moj racio ne prima i ne razumije takvo objašnjenje, a ja nikakvo drugo još uvijek nisam uspijela pronaći i njime barem na kratko olakšati ovaj teret što mi pritišće lijevu stranu pod grudima.Svejedno. No biće da sam MALO 'ofulala' temu. Neka niko ne zamjeri. Poželim ponekad barem nešto napisati, tek tako da dam glasa od sebe i doprinesem postojanju ovog foruma, a onda me savladaju i ponesu emocije, pa bih ispisala čitav roman koji se zove 'NIKAD GA NISAM VIDELA, A ŽALIM KAO DA NAS JE ISTA MAJKA RODILA I KAO DA SAM GA GLEDALA CIJELOG SVOG ŽIVOTA'.Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se gasi; izbrisati je da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje i ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvara i život, pa nema ni čistog sjećanja, a ni čistog života. „

212

*Natasa* :”Vidjela sam ga, i voljela bih da mogu još milijardu puta uraditi isto... Ali prokleta stvarnost mi ne dopušta, i neće nikada...

Sjećam se...Dan koji se toliko isčekivao polako se primicao. Ljudi su postajali sve nestrpljiviji. U zraku se osjećala neka energija, svi su bili veseli, uzbuđeni, raspoloženi.Stigao je i taj dugo očekivani dan. Ispred dvorane ludnica. Ljudi preskaču jedni preko drugih, samo da bi mogli što više prići i što bolje vidjeti Njega. Dvorana prepuna. Prostor van dvorane naveliko zauzet. Svi su raspoloženi, svi su nestrpljivi. Ljudima ne smeta ni ona velika vrućina koja se širila salom, vrućina i stepen njihove uzbuđenosti bili su znatno veći.Svjetla se polako gase. Nastaje muk i tišina. Svjetlo na bini daje nam znak da svakog trenutka treba da se pojavi ON. Nismo dugo čekali... Za trenutak, pred našim očima stvorila se slika anđela. Gledali smo ga sa divljenjem... Stajao je ispred nas i nismo mogli da vjerujemo da postoji neko toliko sladak i simpatičan. Srce nam je ubrzano lupalo, kao da će svakog časa iskočiti i otići tamo gore, njemu u ruke. Pozdravio nas je, rekavši niz simpatičnih riječi, onako kako ih je samo on znao izgovoriti.

Prvobitnu tišinu naglo je prekinula vriska... Vriska djevojčica, cura, žena, majki, baki... Vriska čak i onih koji se svrstavaju u jače polove... Svi su ga pozdravili gromoglasnim aplauzom, koji je dugo odzvanjao dvoranom.

Pripremio nam je koncert za pamćenje... Dugo ga nismo puštali... Pjevao je iznova i iznova...Smijao se... Bio je zadovoljan, to se vidjelo.

Pozdravio nas je riječima: ' Stvarno nisam znao da me toliko volite. E kad je tako, uskoro me ponovo očekujte, brzo ću vam doći! 'Povjerovali smo mu... Nismo ni posumnjali da je to najveća laž koju je mogao izgovoriti. Nismo ni pomislili da je za sve to kriva prokleta sudbina, koja se tako surovo poigrala sa nama. I sa njim. Oprostili smo se od njega, zadovoljni, presrećni zbog njegovog obećanja.

Lagano sam se okrenula na samom izlazu. Stajao je na bini, gledajući u nas. Ispraćao nas je pogledom... Kao da je znao da to je to posljenji put da gleda te ljude, koji u njemu vide anđela, spasitelja, čudo, heroja. Pogledala sam ga, i laganim korakom krenula naprijed...

Ta slika ostaće vječno u mom pamćenju... Nikada, niko i ništa neće to moći izbrisati iz mog pamćenja. Žao mi je samo što nisam imala više prilika da ga vidim, da ga čujem... I žao mi je što više NIKADA neću...”

NERICA :“potpuno se isto osjecam kao i vi... ja cak nisam ni svjesna da je danas 16-ti...mrzim broj 16!!za mene kao da je vrijeme stalo onog utorka... jednostavno,ne prihvatam cinjenicu da mi andjela nema...sinoc sam pobudalila jer nisam mogla uci na forum,komp mi potpuno zaglavio,al onda pomislih:"sigurno ti je to znak od tvog malenog makedonca..."i onda sam pocela razmisljati o tome sta bih radila da ga sretnem...kao da je jos uvijek tu...totalno sam pukla...ja se pravo uzivjela,pricam vam ja s njim kao da je on tu pored mene...i smijemo se,ja mu govorim kako mi je drago sto sam ga napokon upoznala,da on predstavlja savrsenstvo za mene,i imala sam osjecaj da je on bas pored mene... i onda mi se on nasmije i kaze:"oo,zar ja tebi stvarno toliko puno znacim,zlato moje?"i mi tako razgovaramo,a meni srce puno ,hoce da iskoci iz grudi,evo i sad se sva tresem kad se sjetim te fantazije,recite mi, jesam li ja

213

normalna?sat vremena sam ja tako uzivljena u sebi vodila razgovor sa svojim andjelom,pa ko bi to normalan radio? i najgore je to sto sam ja taj razgovor izmislila,ali je on meni izgledao kao pravi,kao da sam nekad pricala sa svojim andjelom uzivo...ne mogu vam opisati kako sam se osecala dok sam tako mastala...kao da sam lebdjela iznad zemlje... ali taj sat je nazalost brzo prosao,i stvarnost me osamarila i sve iznova...bol...gusenje...mucnina pri pomisli na...znate vec...ali nadam se da cu opet moci tako razgovarati sa svojim andjelom,makar znala da je to samo moja masta... ali meni je to izgledalo toliko stvarno da sam mogla osjetiti njegovu ruku kako me miluje...Boze,jel ja to ludim?Mada,i kao mala sam imala neke svoje zamisljene prijatelje,jer,mada se ne mogu pozaliti da mi djetinjstvo nije bilo lijepo,imala sam jedan ruzan dogadjaj sa ljudima,tacnije pojedinim osobama dok sam bila u osnovnoj skoli,tako da sam prestala vjerovati ljudskoj populaciji i okrenula se svojoj masti znajuci da me jedino ona ne moze povrijediti...ali Vi,dragi moji forumasi, vi ste mi vratili vjeru u ljude i nadu da nisu svi ljudi isti,da nas ima koliko losih toliko i dobrih,i zato Vas volim najvise na svijetu... Oprostite,znam da je off topic,ali eto zeljela sam podijeliti sa vama taj moj izmisljeni razgovor sa andjelom i svoje osjecaje u vezi toga...I ja bih trenutno zeljela unistiti sve oko sebe,cak i sama sebi idem na zivce jer drzim toliko suprotnih osjecanja u sebi da se cudim kako skroz ne eksplodiram... u sekundi promijenim hiljadu misljenja...dodje mi pa razmisljam kao i vi,i postavljam pitanja zasto je Bog toliko okrutan,zasto nas ovako kaznjava,ali onda sama sebe prekorim u slijedecem momentu i kazem si:"sta ti je,zar te tvoj andjeo tome naucio...?pa on je najvise vjerovao u Boziju samilost i dobrotu,a ti tako govoris..."jednostavno,bol iz mene progovara,i ta bol je toliko jaka da se ispreplice sa razumom,vjerom,i svime ostalim...eto,jos jednom sorry sto sam se ovako napisala,ali jednostavno,sve se sakupi...ve sakam najnajmnoguuu... Te sakam,milo moje!“

Asja :“Danas ,više nego ikad,nemam gdje da se sakrijem,gdje da pobjegnem...Danas,vise nego ikad,bi prihvatila ponudjeni bijeg u nerealnost i laz da si tu,iako znam da je to trenutna igra s opasnoscu..Danas,vise nego ikad,bi tvoje oci zvala svojima..Ruku tvoju drzala u svojoj...Svi smo mi zrna u svemiru,mali..ali TI si bio sjajniji od zvijezda,a sad sijas kao najljepsa na nebu...ZASTO???Zasto,kad je svaka tvoja izgovorena rijec i dalje tako ziva...Kad me svaka tvoja pjesma tako boli...Ali,ako ce me ova bolna spoznaja nauciti sta znaci,i kako biti i upola covjek kao ti,spremna sam prebroditi sve zablude,iluzije koje osjecam,izgovaram..pa makar to trajalo citav zivot...Svaka mudrost kojom sebi olaksavam bol je uzaludna,jer covjekom gospodari srce..A moje je slomljeno 16 oktobra...Od tog dana se suocavam sa cinjenicom da je mozda zivot laz...sa prazninom i apsloutnom istinom da te nema..i to cini moj zivot besmislenom dramom...Utjehe nema..Ali si ostavio trag koji me vodi ka cinjenici da treba prastati,pomagati..jer se samo tako lanac zla prekida..Naucio si me da volim bez straha,da vjerujem bez dvoumljenja,da zelim bez ogranicenja,da prihvatim bez promjena...jer samo tako moj trag nikad nece nestati..trag koji predstavlja pocetak i kraj onog sto zovemo "covjek".....Nedostajes mi...i to osjecam svom svojom dusom....Tako blizu...a miljama udaljen...Boli istina...»

214

Nlibertine:»Držala sam njegovu sliku na vratima. Poljubim ga kada krenem vani. Kada krenem vani, u svijet bez njega, gutam suze, ruke mi prečesto drhte pa ih skrivam. I oči skrivam, ne želim da vide da su crvene, izgubljene, bez sjaja. Ni sa kim ne mogu podijeliti niti znam podijeliti ovu tugu i bol, pa ni sa vama ovdje. Ne postoji utjeha. NEMA JE. NEMA OBJAŠNJENJA, NEMA RAZLOGA. 'Zašto' izgovaram danima, noćima, satima... Vraćam se nauci. Vraćam se realnom. Jedino je vjerodostojno. Iz njega mi dolaze komadići slutnje da postoji još uvijek negdje. Naš Toše. Da nije nestao. Da nije prestao. Da nije otišao. To je drugi svijet, potpuno neovisan o ovome kojeg mi poznajemo, ne znam gdje se nalazi, možda je u paraleli sa našim. Možda kada ispružim ruku u noć on je miluje. Možda se osmjehuje kada prolazim pored ljudi, ulicama spuštene glave, pored mene, pored nas tu, nadohvat ruke, samo što mi NE SMIJEMO to da vidimo, nije nam dopušteno. Ne smijem da vjerujem da je Princ Tame davno dobio bitku sa Anđelima i Bogom i da je ovo njegovo djelo ( jer ovolika neprestana tuga ne može biti od Boga ) i odbacujem svaku pa i sličnu mogućnost.Čvrsto sebi govorim, kao velika, da postoji drugi svijet, veći cilj, vječni život. Da svijest kao ni jedna druga stvar ne može da jednostavno nestane, da više ne postoji. NAPROSTO SE PRETVARA U NEKI DRUGI OBLIK. Ne može, ne postoji nestajanje. To je laž, utvara, isprazno vjerovanje. Držala sam njegovu sliku na vratima.Sada više ne. Skinula sam je. MORAM DA GA PUSTIM. MORAM DA MU VJERUJEM. Moram da krenem dalje iako ne postoji nikakva utjeha.Rupa duboko u meni nikada neće nestati, samo će preći u drugi oblik.Molim Boga da se krene oblikovati u onom svjetlu koje joj i pristoji.Svjetlu dobrote, ljubavi, nade!Jedino to. JEDINO TAKO ON ĆE OSTATI VJEČNO I ZAUVIJEK ŽIV.

Ne postoji utjeha.Nema razloga.Uzalud pitam.Uzalud te tražim.

Ne mrzim.Prihvatam.“

tvoja_malena :«...Osjećam se kao da će mi srce puknuti...Zašto Toše?!Bože, gdje si bio kada si uzimao njegov sveti život?Ne mogu prestati plakati, jako me boli ova tragedija...Pokušavam naći odgovor na pitanje kako preživjeti ove snažne emocije i kako popuniti nastalu prazninu u svome srcu...Upravo sam gledala Tošin "In memoriam".Bio je jedan intervju, u kojem mu je novinarka 5.10.2007. godine zaželjela još 110 godina uspješne karijere.A otišao je 11 dana poslije...Rekla je i nešto što me jako pogodilo: "Toše je zlatni dečko sa SAMO 26 godina."...Bože, griješila bih da kažem da ne vjerujem u tebe, ali nije mi jasno gdje si bio toga jutra, kada si uzeo Njega, kada si uzeo moj život...?!

215

I Toše je bio veliki vjernik, a otkad sam ga upoznala moj je veliki uzor u svakodnevnom životu...Kako god mi bacili kocku, činjenica je da će sudbina odabrati broj koji ona želi.Nažalost, ona je ta koja je odlučila o Tošinom prekratkom životu... Ona je odlučila prekriti tamom taj prokleti 16. ...Nikada se ne zna kada će koja zvijezda izgubiti svoj sjaj...Doista se loše osjećam...Treba mi utjeha koju ne mogu pronaći.Završit ću ovo pismo upravo smišljenim stihovima posvećenim, naravno, jedinom, voljenom i nezaboravnom anđelu - TOŠI PROESKOM:

Suze teku niz moje obraze...Kako da budem sretnaKad oni koje volimUvijek odlaze...?!

VOLIM VAS SVE..."...NE, VIŠE NIKADA......TI I JA KAO NEKADA..."“

Elizabeta:“Ljudi dragi. Ja samo čitam, šta pišete. Za Tošom me boli duša. Plačem bez prestanka. Nisam neka mala curica, niti neki zaljuđeni fan, ali me njegova smrt dotuče. Bio mi je poseban.. Njegovu sam karijeru od samog početka pratila. Otkako je poginuo, stalno plačem i molim se Bogu za obitelj i za njega. U velikom sam šoku. Sve ovo nemogu nikako objasnit. Toliko sam ga volila. One njegove nasmijane okice, onu dobrotu i toplinu. Nikad mi niko poznat nije bio toliko bitan kao on i baš on ode... Joj, koja tuga, koja bol. Nesmim ni mislit na njegove najmilije, jer mi srce pri pomisli puca. Kad je poginuo, počela sam se molit dragoj Gospi Mariji. Prije sam joj se molila rijetko, ali mislila sam da niko tu bol njegovih roditelja nemože razumiti kao što to može ona, pošto je i ona izgubila svoje čedo i zna tu nevjerovatnu bol. Molila sam nedjelju dana Krunicu, koju rijetko molim i jednog dana mi je iznenada prišao svećenik u crkvi i položio mi ruke na glavu. Pomolio se i rekao mi: "Vidim, molila si se puno Majci Mariji. Neboj se... Ona je uz tebe i uz one, kojima je sad najviše potrebna. Mnogobrojne molitve su uslišene". U tom momentu sam se rasplakala kao malo djete... Srce mi je u tom momentu puklo od tuge i od radosti ujedno. Neznam odkud je svećenik znao, ali znam jedno, da sam mu iskreno povjerovala, kad je izustio te riječi. Od tad se stalno morim Blaženoj Djevici Mariji. Znam da im jedino ona može biti utjeha. A ljudi moji, kaže se, da je duša još 40 dana poslje smrti s nama. To znači, Toše je još tu među nama i vidi našu tugu, pokušava dati utjehu. Ali uskoro će proći i 40 dana? Šta će se promijeniti u nama, u našim srcima? Dali će bol postati još veća sa činjenicom da je otišao u potpunosti? Neznam, ali bojim se 40tog dana, iako on možda i neznači ništa, a ipak imam predosjećaj da će se tog dana još veća bol u duši stvoriti i strah me je misliti na njegove najmilije... O Bože dragi, čuvaj ih! A ti anđele mili, nemoj sklopit mile okice uvijek nasmijane, nego pjevaj Bogu u slavu i u pjesmi se sjeti nas, kojima toliko nedostaješ.... «

~ Usnulo Sunce ~ :»Nema smisla,ništa više nema smisla..Sve je otišlo u nepovrat..jednom za svagda..Bilo,prošlo i nestalo..kao san nedosanjan..život ne proživljen..Svaki novi dan ko smrt je dosadan, jer tebe nema tu..Izgleda da se Bog šalio sa nama,tebi je dao,pa ti uzeo,meni uzeo bez prilike da nam dozvoli da pokažemo šta znamo i koliko vredimo..Kažu nam da smo svi,rođeni jednaki,jednaki

216

pred Bogom i pod zvezdama..Laž još jedna laž..Da nije bio bi tu,sa nama..Reci mi kako da nastavim dalje,kada sve moje nade u bolje sutra mtrve su od tog prokletog oktobarskog jutra..Blagosiljani ili prokleti? Srećni ili nesrećni? Iako odgovora nema čini mi se sve skupa..Bez Tebe više ništa nije isto..Na srcu mi leži jedna stara rana,koja neće iz nedara nigde,pa se srce pita moje,bez njega živeti kako li je kako je? Sutra je novi dan,dan za nas..dan da otkrijem zašto sam živ..da bacim deo tuge..i sna..Jer moj je zivot večito padanje,kad zbrojim poraze ništa ne ostane..samo još vučem navike i sve na tome ostane..»

nijemijasno:»Pogledat cu u nebo, dok mi pahulje budu padale na lice, otpuhacu nekoliko njih prema nebu.U toj hladnoj zimskoj noci i zazelit cu...

Boze zamolit cu te da cuvas naseg andjela. Znam da je on otisao da cuva tebe, kao i mnogi koje si pozvao sebi....Zamolit cu te da olaksas njegovoj porodici ovu bol koja ne jenjava,isto kao i prvog dana, ja cu se vec nekako snaci...Posto znam da nemam prava da trazim da nam ga vratis, zamolit cu te da posaljes andjele cuvare svoje mojoj porodici, da ih cuvaju. Znam da najdrazeg nam andjela cuvas za sebe.Zazelit cu i ovo, da das vjere i utjehe svim onima kojima je potrebna pomoc...

A meni iako si vec nedavno pozelio da me pozoves sebi, ipak dozvoli da dozivim jos neka proljeca, ljeta zime i jeseni. Znam da bi to zelio i nas andjeo.....»

jovana2991:»Sklopim oči i potonem u mrak. Milion zvazda se pojavi, a znam da si ona najsjajnija, ona najveća i najlepša, TI. Hej, da li me čuješ? Hoću da ti kažem toliko toga. Pokušavam već nekoliko dana, ali reči se gube, nestaju u ovom mraku, ja nemam više snage ni da govorim ni da dišem. Anđele... Koliko je suza palo niz moje obraze. Koliko jecaja u noći, izgubljenih snova, pocepanih maštanja... Sve je nestalo s tobom. A evo, i Nova godina će, kako da je došekam bez tebe? Sklopim oči, hoću da zamislim želju. Ali, ne ide. Uvek je jedna ista: da se vratiš. Ali, kako da tražim ono što nije moguće, od sunca snegove, od suza osmehe, ne ide to tako, anđele, ja znam. Ja znam... Svi su me ostavili. Sve što sam volela, za čim sam živela, sve u šta sam verovala, otišlo je. Sama sam u ovom mraku. I često se pitam: čuje li Bog moje molitve? Vidi li moje sklopljene ruke? Oseća li tišinu u mojoj duši. Izgubila sam sve, samo su ostale tvoje pesme da me sećaju na srećna vremena, iako te nikada nisam upoznala osećam kako je sa tobom otkinut i jedan deo mene, volela bih da si tu, da te bar malo držim za ruku i pitam te: "voliš li život, iako je ovako surov i grub"? Znam da bi rekao da ga voliš. Volim ga i ja, iako me boli i grize i poslednji deo moje duše. Ja više nemam želja, osim jedne koja će večito nemo stajati na mojim usnama. Izgovaram je i s ono malo duše što mi je ostalo, kao što i ti kažeš u svojoj pesmi: "Na pola duše živim ja, tu pokidat se nema šta""... Nema. Sve što je imalo da se pokida, da se pohaba, pokidalo se i pohabalo se. Želja o kojoj sanjam, molitva koju izgovaram, potreba koja me hrani nikad se neće ostvariti. Bože, kako boli ta istina! Kako peče i žeže moje jadno, malo srce! Moja želja za Novu 2008. godinu je da se vratiš. I iako znam da je nemoguća, ponavljaću je dok ne zanemim, dok ne izgubim glasa i snage, dok se ne istroši ova moja duša, bolna, izgažena i bačena. Bog sve čuje. I ovu moju želju za Novu 2008. Ako nije moguća na javi, čekaću da mi je ispuni u snovima. Laku noć, anđele, do sledeće stanice snova. Lepo mi spavaj i pazi kako putuješ tim nebeskim stazama. Dođi mi u san i ja ću te čekati. Poželela sam da se vratiš, hoću da mi se to ostvari. Čuješ li, Bože? Probudi ga, makar na tren. Samo da još jednom čujem njegov glas...“

217

NERICA:“Boze,ti najbolje znas koliko sam imala zelja u ovoj prokletoj godini,neke su se ostvarile,neke ne,a od onog utorka kad se moje srce prepolovilo,svaki dan te molim jedno te isto:nek mu je lijepo...nek je sretan...i sebe i Tebe,Boze,lazem da sam prihvatila istinu,i da znam da mi ga ne mozes vratiti,dok u sebi vristim i govorim:vrati ga Boze... molim te da mu je dobro tamo gdje je sad,ali ja ustvari zelim da mu je dobro,ali ovdje kod nas... on ovdje pripada Boze,jer ja vise ne znam kako da se nosim s ovom boli... jesam sebicna,znam to,ali ne mogu vise... iz dana u dan se borim sama sa sobom,i govorim:"danas ti je bolje,malo je tuga uminula",a moje blesavo srce na to odgovara:"lazes,malena,i sebe i Boga a to je grijeh,jer tuga nije ni malo slabija,tebi se to cini jer vise ne znas kako da se izboris s njom,previse je jaka i boli previse da i razum vise ne moze da se nosi s njom..." eh srce moje blentavo,sto si tako slabo,stidi se toga,moras da budes jace,jer svaka suza iz ovih mojih ociju je zrno u pustinji boli koju osjecaju srca Njegovih roditelja..."Boze,hocu da vristim tako da me konacno cujes:VRATI NAM GA,Boze...ako treba svaku sekundu svog zivota ponavljat cu ti ovu molbu Boze,ako ces je uslisiti...zasto ne zelis da cujes?Znam da nemam pravo da te to pitam Boze,jos manje da te osudjujem,andjele moj oprosti mi sto u ovakvim trenucima trazim od Boga ono za sto znam da nije moguce,ali to su posljednji vapaji ovog mog blesavog srca koje pokusava da se iskoprca iz ove boli sto ga svakim danom sve vise unistava... Novogodisnja noc,Boze,bit ce samo jos jedna noc u kojoj cu ti traziti ovo,kao i svake prethodne...moja molba nije moguca,razum shvata,ali zelja da bude sretan je moguca...itekako...opet i opet te molim...nek je sretan...nek i dalje ima onaj svoj ubavi osmijeh i okice pune topline i radosti...samo to...pobijedit cu nekako ovu svoju sebicnu zelju da jos samo jednom vidim te okice i taj osmijeh,sa saznanjem da mi ga cuvas Boze...sa saznanjem da je sretan i spokojan... Andjele,te sakam,sonce moe preubavo...Te sakam,milo moje!“

crna333tp :

„U SVOJ OVOJ TUZI NASLA SMISAO ZIVOTAReci cu za sebe...da nakon toliko plakanja...toliko tuge da sam u sebi pronasla novu bolju osobu...koja zeli biti iskrena i pravedna prema svima....koja zeli pomoci svima bila koda u bilo koje doba noci i dana...zelim pokolonit svoj osmijeh onima kojima je necija paznja potrebna, zelim se smijat i onda kad mi se place...Nakon 3 mjeseca shvatila sam da smo svi poslani ovdje na ovu zemlju s nekom misijom..koju cemo jednom u zivotu prepoznat...Ja trenutno svoju misiju vidim u tome da sto vise ljude priblizim nekoj ljubavvi, priblizim ih Bogu...Da znate koliko sam samo stavova promijenila...pocela sam bit pazljivija, pokusam shvatit ljude koji mene ne shvacaju, pokusavam razumijet i postivat ljude koji po meni doslovno pljuju,pokusavam sve saslusat i uputit bar jednu rijec koja bi ima puno znacila...U zadnje vrijeme mnogo ljudi mi je rklo da su se rasplakali na moj tekst, da im moje rijeci puno znace...a meni puno znaci to sto je vecina shvatila, da sam ja tu uvijek za sve,,,i puno mi znaci spoznaj da sam nekom bar malo olaksala dusu....Pronasla sam puno prijatelja,,, iako su to prijatelji na internetu vecina ih je meni jako prirasla srcu....U ovim bolnim mjesecima...pronasla sam smisao zivota, ojacala mi se vjera, osjetila sam bol kao nikad u zivotu. u sebi nosim jedan neopisiv osjecaj ljubavi...neku posebnu ljubav...A SMISAO MOG ZIVOTA JE NAJPRIJE LJUBAV PREMA LJUDIMA...PA CAK I PREMA ONIMA KOJI ME MRZE...ZELIM ZIVJETI, U MENI JE NESTO STO MI GOVORI DA KRENEM DALJE.DA USTANEM NA NOGE...DA ZIVIM ZIVOT, I SLIJEDIM PRIMJER ANDELA...

218

TAKO CE I BIT...JER JA TO ZELIM I ZNAM DA MOGU...LJUDI SMIJ TE SE I ONDA KADA VAM SE PLACE...JER OSMIJEH VAS NE KOSTA NISTA A ONOME KOME JE UPUCEN PUNO ZNACI...»

iztokgartner :

„16.10.2007 V spomin: TOŠE PROESKI

Pizdaaaa. Saj to ni mogoče. Zdajle me je usekalo. Čisto iznenada. Nepripravljenega. Brez obrambe. Grozna novica. Novica, da je v prometni nesreči umrl Toše Proeski. Komaj 26 letni mladenič. Ne morem verjeti. Bil je moj pevec. Tisti, ki me poznajo, to zelo dobro vedo. Balada Jedina mi je bila nekaj najlepšega kar sem slišal. Skoraj vedno sem zajokal. Tudi ko sem bil sam in sem se vozil z avtomobilom. Poba je imel angelski glas. Pa še hudičevo dobro je zgledal. Makedonski Petar Grašo, ki je imel brez dvoma enega najboljših vokalov na področju bivše juge. Ko me je uvrstil med svoje “prijatelje” na portalu myspace, sem bil v nebesih in sem ga nemudoma ruknil med rubriko My Top Friends. Ponosen sem bil na to. Vem, da verjetno sploh ni bil on in da mu je stran urejal nekdo drug, a vseeno sem se počutil tako zelo fino.

Toše je bil tudi moj. Vsaj malo. Zelo všeč mi je bil. Poln energije, vedno dobre volje in super pevec. Na evroviziji, kjer je leta 2004 zapel pesem Life sem seveda navijal zanj. Bil je predober, da bi lahko zmagal. Nikoli ga nisem videl v živo. Tega si nekako ne bom znal odpustiti. To me bo grizlo do konca življenja. Lansko leto je nastopil v Celju. Ni me bilo. Ne spomnim se točno kje sem bil. Vem samo, da nisem mogel iti in da mi je sedaj resnično žal. Takrat sem mu mislil stisniti roko in mu povedati, da je totalni car. Intervjuja sploh ne bi naredil, saj mi je bil preveč nedotakljiv. Zares prava zvezda. Taka, da bi se mi tresla roka. Pa ne zaradi spoštovanja, marveč zato, ker mi je bil res všeč. Na celi črti. Kot nekoč Petar Grašo. In zdaj ga ni več. Umrl je. Pa saj ne morem verjeti. Pizda, no. Kje je pravica? Tako mlad in tako prekleto mrtev.

Nazadnje sem ga ujel v spotu Volim osmjeh tvoj. Spet je bil tako zelo vesel in brez skrbi. Tako kot takrat, ko je gostoval na naših Melodijah morja in sonca. Takrat, ko je pokazal kako se poje. Punce so ponorele. Sedaj bodo jokale. Tako kot takrat, ko je izdal pesem Čija si in se prebil tudi v Slovenijo. Svoje albume je izdajal v dveh jezikih. V makedonščini in hrvaščini. V roke sem dobil tudi album Božilak in čakal, da ga bo izdal tudi v hrvaščini. Ni ga, kar je prav, saj je bil iz Makedonije in je naredil nekaj povsem za svojo dušo in za svoje najbolj zveste oboževalce. Malo nazaj je izdal novi album z naslovom Igra bez granica. Nisem ga še kupil. Zdaj sploh ne vem če ga bom. Preveč mi bo hudo. Saj en vem kaj naj naredim. Zmeden sem. In žalosten. Tako zelo, da sem prejle pozabil, da sem ga videl v živo. Tik pred novim letom leta 2006. Se pravi decembra leta 2005. Koncert je imel skupaj z Janom Plestenjakom. Toše in Jan. Balzam za mojo dušo. Na koncert sem šel s prijateljem. Njemu je bilo malce nerodno, saj sva izgledala kot geja. Kot čudaka, ki gresta na koncert dveh lepih dečkov brez svojih punc. Sam sem se na čudne poglede požvižgal in užival. Od začetka do konca. Še posebej, ko je zapel Jedino. Mojo pesem. Pesem, ob kateri sem zajokal tudi na koncertu. Pred ljudmi.

In jokam tudi zdajle. Trudim se, da ne bi, pa mi ne gre. Solze mi tečejo po licih, ko pišem tale sestavek. Toše Proeski je umrl. Fakkk, upam, da je šala. Počakal bom še kako minutko preden stisnem “objavi” in preveril, če so se mediji opravičili za napačno novico.

Niso se. Res je umrl. Moj Toško. Naj počiva v miru. Škoda ga je. Pizda.“

219

Sogancic:«Visoka brineta je razmakla zavjesu. Bacivši pogled na suncem okupano dvorište, duboko je udahnula. Voljela je septembar, a ovaj je tek počinjao. Ipak, koliko ga je voljela, toliko ju je gušio. Samo jedna stvar, jedan događaj je mogao da je riješi tjeskobe i tereta koji joj se popeo na dušu. Imala je osjećaj da su brige cijelog grada skupljene u jedno veliko klupko koje se spontano skotrljalo na njene grudi. Nije mogla da udahne. Odlučila je da se nečim zanima. Njen spas će svakako doći. Ni ovaj put je neće iznevjeriti. Dođe svake godine. Doćiće i ove.

«Mama, hajde mi pusti da gledam «.Sklonila je pogled sa prozora i spustila ga ka tamnoputom mršavom dječaku koji ju je vukao za rub košulje. Isprva je bila zbunjena, a tada se samo blago nasmiješi i približi se televizoru. U znatno manji, pljosnatiji uređaj stavila je CD. Nakon što je pritisla jedno od dugmadi, na ekranu se pojavio crn visok momak na pozornici, iskreno se smiješeći, dok mu se glas jedva čuo od gromoglasnog aplauza publike. Pogled do maloprije upućen ekranu, okrenula je ka dječaku koji je sjedio na podu ispred istog, sa iskrenim dječjim osmjehom na licu, aplaudirajući malim dlanovima. Polako se sagnula, sklonila mu crnu kosu s čela, u tu malu plohu mu utisla dug poljubac te krenu prema terasi koja je vodila u dvorište.

U njoj se rodio nemir. «Šta ako danas ne dođe?», nemir joj je prolazio tijelom. Izašla je u dvorište. Bijele plahte su se sušile na štriku iznad mirisne trave. Ona ih pomirisa i nanovo duboko udahnu. Vratila se na klupu na terasi. Osjetila ga je. Sjeo je do nje. Okrenula se udesno sklanjajući kosu s lica blago se smiješeći. «Mislila si da neću doći?», rekao joj je uz iskrivljeni osmijeh.«Ma, znala sam da hoćeš. Samo, nisam mogla da dočekam. Znaš da sam takva svakog 2. Septembra u godini… Nostalgija učini svoje.»Gledali su se nekoliko trenutaka, a tada ona zaplaka, kao i svake godine do tada. Spustila je glavu na njegove rame, a on je zagrli. Kao i prije mnogo godina, na isti datum, ona stavi svoje lice u blizinu njegovog vrata.«Da, još uvijek isto miriše», pomisli u sebi.«Ne mogu dugo ostati. Imam … obaveza», nasmijao se pogledavši u nebo.«Znam… Bilo bi drsko kada bi zatražio da ovaj naš godišnji susret potraje malo duže, zar ne?»«Budimo realni, nikada nam ne bi bilo dovoljno.»«U pravu si», reče ona teška srca i oči joj opet zasuziše.Obrisa ih drhtavom rukom i ustade s klupe. Bacila je pogled na dječaka ispred televizora. Primijetila je da imitira kretnje crnog pjevača sa ekrana i ona se nasmija. «Ooo, izgleda da ja imam nekoga ko će me naslijediti», rekao joj je njen visoki sugovornik obučen u bijelo našavši se tik do nje, gledajući u istom pravcu gdje i ona. «Vidjećemo. Voljela bih kada bi tako bilo».

Polako je spustila glavu, nakon čega joj je on dotakao bradu.«Šta je bilo, a?», upitao ju je jedva čujno.Ne dižući glavu, već samo tužni pogled izustila je :»Moram te nešto pitati».Muškarac upitno podiže obrve.«Smijem li te poljubiti?»Ovo pitanje ga malo zbuni, ali ne reče ništa. Svojim velikim šakama uhvatio ju je za glavu, te joj usne dotakao svojima. Njegove ruke koje su se našle na njenim obrazima pokvasiše njene

220

novonastale suze. U tom trenutku osjeti kako je malo stvorenje opet vuče za košulju. Ona spusti pogled i pred sobom ugleda onog mršavog i tamnoputog dječaka od maloprije.«Mama, ko je taj lijepi čovjek u bijelom što stoji pored tebe?»Brineta se uplašeno lecnu, ali ne reče ništa. Pogledala je muškarca i uplašenim pogledom ga upitala : « Je li moguće… ? Je li moguće da te i on vidi?»Muškarac se samo nasmijao. «Sve se događa s razlogom. «, reče tiho a potom čučnu do malog dječaka, nabirajući dugu bijelu odoru koju je imao na sebi.«O pa Vi ste čiko sa televizora, ja Vas znam», reče dječak oduševljeno.Muškarac ga štipnu po nosu iskreno se smiješeći. «Samo tamo gdje Vas gledam, nemate ovo», reče mališa dodirnuvši nešto meko, bijelo iza muškarčevih leđa.«To ćeš jednog dana imati i ti. Sada si suviše mali. A sada idi gledaj televiziju. Dobro ti ide ples.»Oduševljeno dijete pohita u sobu nastavljajući svoj ples kao da ga nikad nije ni prekinulo.

«Eto, sada zaista moram ići. Dakle, do iduće godine…»«Do iduće godine», reče ona plačnim glasom. Još jednom se zagrliše. Još jednom je ona stavila svoje lice u blizinu njegovog vrata kao što je to radila svake godine na početku i na kraju njihovog kratkog susreta. «Zbogom».

Muškarac u bijeloj odori joj okrenu leđa, i kao i svake godine, ona je mokrih obraza, sa rukom na ustima, gledala u velika bijela krila na njegovim leđima i pitala se «Zašto?».Laganim koracima muškarac se približi bijelim plahtama koje su se njihale na suncu, gdje i nesta.

Žena obrisa suze i uđe u sobu. Sa poda podiže oznojenog dječaka koji je sjeo da se odmori i stavi ga sebi u krilo. «Ovo će biti naša mala tajna. Ništa ne govori tata o ovom čiki danas.»«Dobro mama, naša mala tajna», rekao je dječak veselo stišćući u ruci bijelo meko pero.»

maca:

«Приказна за еден ангел

Пред многу години на небото живееше еден ангел. Имаше прекрасно, невино, ангелско лице и глас поубав и од оној на славејот. Бог го сакаше многу и го дршеше секогаш до себе. Ангелот често го гледаше животот на земјата, па посака и сам да живее таму. Кога го праша Бог за тоа, тој му рече:-Нас местото ни е на небото, а на смртниците местото им е на земјата.Ангелот беше толку упорен, што Бог на крајот одлучи да го испрати да живее на земјата. Тој го испрати ангелот да се роди во едно мало и скромно семејство кое живееше во градот Крушево. Неговите родители се викаа Никола и Доминика, а имаше и сестра која се викаше Дора. Тие го крстија него Тоше, Тоше Проески. Родителите уште при самото раѓање забележаа дека тој е благословен. Имаше прекрасно детство, полно со игри, мир и спокојство. Набрзо неговите родители го забележаа неговиот прекрасен глас. Така тој ја почна својата пеачка кариера. Како 11 годишно момче пееше на фестивалот Златно Славејче. Со 14 години пееше на тинејџерскиот фестивал “Мелфест” во Прилеп. Освои прва награда, бидејќи неговиот ангелски глас не можеше да се спореди со ниеден друг глас. Набрзо го забележаа

221

големите и познати композитори, музичари, па и новинари. Тој во себе знаеше што е и од каде доаѓа и тоа му помогна многу, во животот и во кариерата. Веќе 4 години подоцна тој го издаде својот прв албум и го нарече “Некаде во ноќта”. Следуваа голем број успеси, но ангелот и покрај тоа си остана тоа што е. Излезе уште еден албум кој беше наречен “Синот божји”. Ангелот веројатно го посвети на Бог за тој да знае дека на него му е добро и дека ужива во животот на земјата. Но, набрзо поголемиот дел од соработниците го напуштија и тој беше оставен сам на себе. По некое време тој ја сретна менаџерката Лилјана Петровиќ, која некој ја нарекуваа “дар од Бога, но и дар од ѓаволот”. Тоше почна да соработува со неа и кариерата почна да му оди нагоре. Издаде уште еден албум, албумот “Ако ме погледнеш во очи” и Балканот почна да го забележува. Стануваш славен. Но, славата не му удри во глава. Тој остана оној мил и скромен ангел кој посакуваше да живее на земјата. Набрзо почна да сваќа дека животот тука не беше таков каков што тој го замислуваше. Беше исполнет со проблеми и обврски. Тој успеа некако да ги среди, но како што му растеше кариерата растеа и обврските и проблемите. Полека, полека почна да го освојува Балканот. За него веќе немаше одмор, а кога ќе најдеше слободно време тој го поминуваше дома во Крушево, со своите најблиски. Често одеше во манастирот “Св. Преобрашение” и велеше дека таму го наоѓа мирот. Издаде уште еден поп-рок албум и еден албум со народни песни кој го нарече “Божилак”, oдносно виножито. Тој толку го сакаше виножитото и додека живееше на небото, често го гледаше и му се восхитуваше. Тој за време на неговата 10 годишна кариера направи огромен број хуманитарни акции, помогна на огромен број луѓе. Тој беше многу хуман. Таа особина му беше подарок од небото. Неговиот живот беше прекрасен, се до таа кобна 2007. Во неа се случија толку многу убави, но и толку многу лоши работи. Во добрите би спаѓале неговиот концерт во Белградска Арена, многу бројните хуманитарни акции, издавањето на неговиот последен албум “Игри без граници” на целиот Балкан и неговиот последен и преубав концерт на Градскиот Стадион во Скопје. Се беше добро, се беше супер до тој кобен 16.10. Денот кога Бог одлучи да си го врати назад својот ангел, кој толку многу му недостасуваше. Ние поради тоа потонавме во длабока тага за тој ангел. Се уште се прашуваме, зошто Бог одлучи токму сега да го земе. Беше толку млад и невин. Но, според некои претпоставки тој знаел дека дошло времето тој да оди на небото. Бог изгледа му испратил знак на Тоше додека тој бил на гробот на Исус Христос, а ангелот само мирно го прифатил тоа. Сите знаеме дека тој не сакаше да не напушти, но Бог одлучи дека ваќе не сме достонји да го имаме. Сега тој пее таму негде во рајските градини на небото, на главата има сцетол ореол, кој ја осветлува целата градина и само Бог и неговите ангели ја слушаат неговата прекрасна песна и го гледаат неговиот прексрасен лик. За нас тој заекогаш ќе биде тука и ќе живее во нашите мисли, срца и души. Песните што ни ги остави ќе ги оставиме како аманет на следните генрации, за и тие да знаат колку беше голем ТОДОР ТОШЕ ПРОЕСКИ. ТЕ САКАВМЕ, ТЕ САКАМЕ И ЗАСЕКОГАШ ЌЕ ТЕ САКАМЕ АНГЕЛУ.

(na latinici):Prikazna za eden angel

Pred mnogu godini na neboto ziveese eden angel. Imase preksrasno, nevino, angelsko lice i gals poubav i od onoj na slavejot. Bog go sakase mnogu i go drzese sekogas do sebe. Angelot cesto go gledase zivotot na zemjata, pa posaka i sam da zivee tamu. Koga go prasa Bog za toa, toj mu rece:-Nas mestoto ni e na neboto, a na smtrnicite mestoto im e na zemjata. Angelot bese tolku uporen, sto Bog na krajot odluci da go isprati da zivee na zemjata. Go isprati angelot da se

222

rodi vo edeno malo i skromno semejstvo koe ziveese vo gradot Krusevo. Negovite roditeli se vikaa Nikola i Dominika, a imase i sestra koja se viakse Dora. Tie go krstija nego Todor, Todor Proeski. Roditelite uste pri samoto raganje zabelezaa deka toj e blagosloven . Imase preksrasno detstvo, polno so igri, mir i spokojstvo. Nabrzo negovite roditeli go zabelezaa negoviot prekrasen glas. Taka toj ja pocna svojata peacka kariera. Kako 11 godisno momce peese na festivalot Zlatno Slavejce. So 14 godini peese na tinejgejskiot festival “Melfest” vo Prilep. Osvoi prva nagrada, bidejki negoviot nagelski glas ne mozese da se sporedi so nieden drug glas. Nabrzo go zabelezaa golemite i poznati kompozitori, muzicari, pa i novinari. Toj vo sebe znaese sto e i od kade doaga i toa mu pomogna mnogu, vo zivotot i vo karierata. Veke 4 godini podocna toj go izdade svojot prv album i go narece “Nekade vo nokta”. Sleduvaa golem broj uspesi, no angelot i pokraj toa si ostana toa sto bese. Izleze uste eden album koj bese narecen “Sinot bozji”. Angelot verojatno mu go posveti na Bog za toj da znae deka nego mu e dobro i deka uziva vo zivotot na zemjata. No, nabrzo pogolemiot del od sorabotnicite go napustija i toj bese ostaven sam na sebe. Po nekoe vreme toj ja sretna menagerkata Liljana Petrovik, koja nekoj ja narekuvaa “dar od Boga, no i dar od gjavolot”. Tose pocna da sorabotuva so nea i karierata pocna da mu odi nagore. Izdade uste eden album, albumot “Ako me poglednes vo oci” i Balkanot pocna da go zabelezuva. Stanuvase slaven. No, slavata ne mu udri vo glava. Toj ostana onoj skromen i mil nagel koj posakuvase da zivee na zemjata. Nabrzo pocna da svaka deka zivotot tuka ne e takov kakov sto toj go zamisluvase. Bese ispolnet so problemi i obvrski. Toj nekako uspea da gi sredi, no kako mu rastese karierata rasta i obvrskite i problemite. Poleka, poleka pocan da go osvojuva Balkanot. Za nego veke nemase odmor, a koga ke najdese slobdno vreme toj go minuvase doma vo Krusevo, so svoite najbliski. Cesto odese vo manastirot “Sv. Preobrazenie” i velese deka tamu go naoga mirot. Izdade uste eden pop-rock album i eden album so narodni pesni koj go narece “Bozilak”, odnosno vinozito. Toj tolku go sakase vinozitoto i dodeka ziveese na neboto, cesto gledase i mu se voshituvase. Toj za vreme na negovata 10 godisna kariera napravi ogromen broj humanitarni akcii, pomogna na ogromen broj luge. Toj bese mnogu human. Taa osobina mu bese podarok od neboto. Negoviot zivot bese prekrasen, se doa taa kobna 2007. Vo nea se slucija tolku mnogu ubavi, no i tolku mnogu losi raboti. Vo dobrite bi spagale negoviot konert vo Belgradaski Arena, mogubrojnite humanitarni akcii, izdavanjeto na negoviot posleden album “Igri bez granici” na celiot Balkan i negoviot posleden i preubav koncert na Gradskiot Stadion vo Skopje. Se bese dobro, se bese super se do toj koben 16.10. Denot koga Bog odluci da si go vrati nazad svojot angel, koj tolku mnogu mu nedostasuvase. Nie poradi toa potonavme vo dlaboka taga za toj angel. Se uste se prasuvame, zosto Bog odluci tokmu sega da go zeme. Bese tolku mlad i nevin. No, spored nekoi pretpostavki toj znael deka doslo vremeto toj da odi na neboto. Bog izgleda mu ispratil znak na Tose dodeka toj bil na grobot na Isus Hristos,a angelot samo mirno go prifatil toa. Site znaeme deka toj ne sakase da ne napusti, no Bog odluci deka veke ne sme dostojni da go imame. Sega toj pee tamu nekade vo rajskite gradini na neboto, na glavata ima svetol oreol, koj ja osvetuluva celata gradina i samo Bog i negovite angeli ja slusaat negovata prekrasna pesna i go gledaat negoviot prekrasen lik. Za nas toj zasekogas ke bide tuka i ke zivee vo nasite misli, srca i dusi. Pesnitesto ni gi ostavi, ke gi ostavime kako amanet na slednite generacii, za i tie dda znaat jolku bese golem TODOR TOSE PROESKI. TE SAKAVME, TE SAKAME I ZASEKOGAS KE TE SAKAME ANGELU.“

ASTRA:“Za Toseta kao covjeka i kao umjetnika uvijek je bilo tesko naci one prave rijeci,jer upravo tih pravih koje ga trebaju opisati jako je malo.On je jedan od rijetkih koji je sacuvao dusu i vodjen srcem ostao dostojanstven.Bez obzira koliko ga opsjeli losi ljudi na putu ka cilju,on nikada nije dao da zamagle njegovo srce,jer su odatle uvijek dolazili pravi i jedini istinski

223

uspjesi.Jedan pravi covjek,jedan pravi umjetnik koji je rodjen u plamenu ljubavi,koji je sirio tu ogromnu vatru ljubavi svojim osmijehom i svojom jednostavnoscu.Zavoljeli smo ga u trenu,tako jednostavno i tako jako,a on je nama pruzao mnogo vise svojim radom.Uvijek je govorio da nas voli.I stvarno nas je volio,ali ne rijecima vec djelima kojih je mnogo!Njegova djela ce uvijek biti urezana u nasim srcima i nasem sjecanju,njegov osmijeh ce uvijek da sija,njegov glas ce da nam bude zvijezda vodilja,a njegova dusa ce uvijek da bude prisutna u nasem drustvu,u nasim srcima!Tose nas nikada nije napustio i to nikada nece.On je tu sa nama,zauvijek!

Tose Te sakame“!

Kayolina:“Ne postoji vremenska odrednica bola, kao sto ne postoji ni isti nacin ni intenzitet istog.Ne postoji ni isti nacin, cak ni isti deo srca u koji sakrivamo one koji vise nisu sa nama, pa ih , ponekad u snovima ili na javi, suzama ili smehom pozovemo da im kazemo da ih nismo zaboravili.Postoji rodjenje i postoji zavrsetak zivotnog puta.Ni na pocetak ni na kraj nemamo uticaj.Ali na sve izmedju-imamo.Ne mogu vam govoriti da ne tugujete, jer nemam pravo na to.Ali vas mogu zamoliti da se,cuvajuci u vasem delicu srca sve Vase Andjele-smejete, da se radujete zivotu jer je on prekrasan dar.Verujem, da kada se mi smejemo, smeje se i onaj deo srca u koji ste sakrili Andjele, pa su i oni radosni.I bas zbog svega ovoga, nemojte ni razmisljati da je neprijatno nastaviti sa svojim zivotnim radostima.Naprotiv-divno je.Znate i sami da suze ne moraju ici samo od tuge.Ali ni smeh ne znaci zaborav.Voli vasKatarina“

Kornelija:„Kolku golem bese Tose i negovite mecinja…za nas?So denovi se obiduvam mislite da gi stavam na “hartija” i da priznaam pred sebe i site vas sto mu dolzime na Tose.Pa da pocnam…Imase prekrasen glas-imaat I drugi, Bese ubav-ima i drugi. No toj delese….se delese sebesi so site…Mislam deka negovite humanitarni akcii ne bea voopsto spontani tuku naprotiv-svesno isplanirani delovi na mozaikot na negovata misija sto tolku cesto ja spomnuvase. Domot za deca, bolni, hendikepirani, krvodaritelstvo, stari lica, , verba…mozaik svesno sklopen da gi opfati onie segmenti na koi im treba pomos.I muzikata…na ostanatine nas na koi ni trebaat emocii.I zosto tolku mnogu go sakaa decata? I zosto postoese fenomenot na podaruvanje mecinja? Znaete li drug pejac na kogo i staro i mlado mu podaruva mecinja?

Bese zgoden-no decata ne percipiraat nadvoresna ubavina. Peese najprekrasno-no decata toa ne mozat da go razlikuvaat. Bese human-no decata toa ne mozat da go razberat. Imaase ubavi pesni-no ne bea detski. A negovite tekstovi ni edno dete ne moza da gi razbere. Sepak, site deca gi peea naizust. I sakaa da go gusnat i da go bacat i da mu podarat mece.

224

Zosto? Zatoa sto decata imaat vgraden priroden i fascinanten instinkt za dobro i loso. Tokmu onaka kako sto bebinjata vo son osecaat koga majkata e do niv.Ironijata e vo toa sto kako rasteme po se izgleda go gubime ona prirodno, zdravo, najvaznoto…cuvstvuvanje.

Tose ne go izgubi i ni go davase..na site. Ostana dobar, siroki golem.

Vreme e da se zaprasame kade e dobrinata vo site nas. Dali treba nekomu da mu prostime? Dali dovolno sakame? Imame li vreme nekomu da pomogneme?Ako navistina tolku mu se voodusevuvame na Tose, kje dozvolime li nie lugjeto negoviot duh da vleze vo site nas i da ne smeni?

Zamislete go svetot…zamislete ja Makedonija koga sekoj bi napravil po edno dobro delo vo denot? Eve naprimer zamislete eden den vo koj sekoj od nas bi kazal nekomu deka go saka? I?

Da, mislam, definitivno mislam bez nikakvo patetiziranje , najobjektivno i realno sto mozam deka Tose bese revolucioner na naseto vreme i uspea da sozdade edna nova drzava koja ni ja ostavi nam.“

Nejra:“Jos jedno toplo ljetno jutro je svanulo i kao i svakog jutra ustala je u iscekivanju kada ce otici u bolnicu. Naime vec je bila u devetom mjesecu trudnoce. Sa „stomakom do zuba“ taj je dan obavljala sve kucanske poslove i veselo pjevusila, a onda odjednom dosao je taj cas!! Vodenjak je pukao. Brzo su je odvezli u bolnicu i uskoro iz tog „stomaka do zuba“ izasla je djevojcica...Mala, slatka i samo njena...djevojcica...Vec je zamisljala njene prve korake, prve rijeci, prve osmjehe...bila je toliko sretna, napokon dijete, njeno dijete...Sve je proslo uredu i ubrzo su i majka i kcerka izasle iz bolnice, otisle kuci gdje ih je docekalo mnogo nasmijanih lica, mnogo ispunjenih srca i mnogo srece... Punih osam mjeseci ona je bila presretna sa svojoj curicom, po cijeli dan su bile zajedno, igrale se, smijesile, jednostavno voljele se...Iako je djevojcica bila jako, jako mala i tada je osjecala da joj je mama sve na svijetu. Nakon tih osam mjeseci srece pale su prve granate. Ljudi su spasavali svoje zivote kako su znali i umjeli. A ona? Ona je samo pokusavala spasiti svoje dijete, krila se u podrumima, spavala na betonu, kada bi se pucnjava malo utisala trcala bi po vodu, nosila kanistere, prala ves gdje stigne, borila se za hranu, bilo kakvu hranu...Rat, da to je bio pravi rat...rat izmedju naroda, izmedju vjera...u tom ratu postojao je jos jedan rat, ovaj put to je bio rat izmedju pripadnika istog naroda i iste vjere, oni su se medjusobno borili za kap vode, za koricu hljeba...Borila se, nocima nije spavala, bojala se da bi se njenoj djevojcici moglo nesto dogoditi. Njene strepnje su se obistinile, djevojcica se tesko razboljela, mjesecima je bila u bolnici, doktori su vec odustali od nje i rekli su da nema nikakve sanse da prezivi, ali ona, ona nikada nije odustala od svog sunca, dan i noc je molila Boga da spasi njeno dijete. I Bog je cuo, djevojcica se nekim cudom oporavila, i dalje je bila jako slaba ali sada je bilo sigurno da ce prezivjeti... Nikada nije bila sretnija nego kada je vidjela prvi djevojcicin osmjeh nakon toliko vremena..I dalje su trajale borbe, strasne, krvave i nemilosrdne borbe...u tom ratu koji je nakon cetiri godine konacno zavrsen izgubila je mnogo clanova porodice, ali i dalje je imala svoje dijete. Trebalo je dugo vremena da se sve makar malo smiri poslije rata, mnogo je poginulih bilo, mnogo ljudi je ostalo invalid, mnogi su poludjeli od silne tuge i straha...Tri godine nakon zavrsetka rata djevojcica je dobila brata, u tom trenutku mislila je da je sve nestalo. Roditelji, a pogotovo mama za nju nisu imali vise vremena kao prije, osjecala se

225

usamljeno, sada je centar svijeta postala mala beba. Djevojcica je bila ljubomorna, strasno ljubomorna!! Vise nije normalno komunicirala sa svojim roditeljima, cesto je plakala, bila je svim nezadovoljna, tuzna...Ali kako je vrijeme prolazilo i brat rastao, bilo je sve vise ljubavi i paznje za djevojcicu, shvatila je da uopste nije tako lose imati brata, jer svaki put kada bi nesto prosula, slomila i slicno okrivila bi brata. Katkad bi joj ga bilo zao, ali ionako je bio premali da bi ista znao...I tako vrijeme je prolazilo, a oni su bili sretni, zivjeli su finim zivotom, voljeli se, bili prava mala sretna porodica... Provodili bi veceri gledajuci filmove i razne emisije, odlazili zajedno na vecere, isli u goste, odlazili u kupovinu...Ujutro bi svi zajedno doruckovali, pricali o raznim temama. Jednostavno uzivali u zivotu...Kako je rasla djevojcica je bila sve nezadovoljnija sa kucom i naseljem u kojem su zivjeli, stalno je govorila da nema dovoljno djece u okolini, da nema s kim da izadje napolje i igra se. Obecali su joj da ce se preseliti prije njenog polaska u srednju skolu, a ona je bila tako sretna zbog toga. I zaista prvi dan srednje skole ona je preseljavala u novi stan, blize skoli i s lijepom malom sobicom kakvu je zeljela. Bila je tako sretna... Satima je sjedila i picala sam svojom mamom o tom stanu, o skoli, o ljubavi...Mama joj je davala razne savjete, zajedno su stvarale planove za buducnost, pricale o novom namjestaju, sta ce sve promjeniti. Bile su toliko sretne...Noc, dva dana nakon useljenja u novi stan djevojcica ce vjecno pamtiti...Tu noc je legla u svoj novi krevet, u novoj sobi i bila toliko sretna, zaspala je i nakon samo sat vremena probudio je glas, vrisak,jecaj. U sobu je utrcao njen tata i rekao: „Ustani, mama umire!“ Te rijeci ce pamtiti dok je ziva...Otrcala je u dnevnu sobu, a tamo...tamo je vidjela svoju mamu kako lezi, ne dise...Tako u soku morala je sici pred zgradu da saceka Hitnu pomoc...Naravno, Hitna pomoc je dosla nakon 20 minuta...prije Hitne stigla je njena tetka inace medicinska sestra, pokusavala je na sve nacine spasiti svoju sestru, pruzala joj je prvu pomoc, vristala, plakala...Djevojcica je sve to nijemo posmatrala iz kuta, suze su se slijevale niz lice, srce se lomilo, dusa jecala...Djevojcicin rodjak je sacekao Hitnu i kada su konacno stigli pokusavali su joj pomoci, ozivjeti je , ali nista...nikakvog znaka da je ziva...U tom trenutku djevojcica je stajala i posmatrala to...vristala je, plakala, molila Boga da joj vrati mamu...ali nista, jedno veliko bolno nista...Tu noc djevojcicina mama je umrla, a sa njom je umrla i ona sretna, nasmijana, vesela, optimisticna djevojcica. Njenu mamu su pokrili bijelim carsafom, a ona je samo stajala i plakala. Gledala je u ono tijelo, tijelo njene mame, gledala je u onaj carsaf, sve se cinilo tako nestvarno...Te noci je osjetila bol, stvarnu bol...Tetka joj je rekla da uzme stvari,svoje i bratove, i da krene ka autu jer ce tu noc prespavati kod nje.Tata je ponio brata,koji je jos uvijek spavao, do auta i oni su krenuli...Djevojcicino srce je tada umrlo, znala je da se njena mama nikada nece vratiti, da je nikada vise nece zagrliti i poljubiti, da joj se nikada vise nece nasmijati...i plakala je, cijelu noc je plakala. Kada je jutro svanulo poceo je zvoniti mobitel, svi su vec saznali...Svi su zvali da cuju kako je, a ona se pitala pa kako moze biti? Brat, koji jos nista nije znao, ju je stalno zapitkivao : „ Seko kada ce mama i tata doci po nas?“ A ona je cutala, kako djetetu reci da mama vise nikada nece doci, kako mu reci da je nikada vise nece vidjeti. Djevojcica je tu noc naglo prestala biti djevojcica, naglo je odrasla, bila je primorana na to...Plakala je i plakala, da je mogla vristala bi, ali tu je bi njen brat, njeno malo sunce koje nista nije znalo, sunce koje je ocajnicki zeljela zastititi i postediti bola. Kada bi vidio suze upitao bi ju: „Pa zasto places?“ a ona bi samo rekla da je boli stomak. Nije joj vjerovao, i on je osjecao da se nesto desava, a ona nije imala snage da mu kaze bilo sta. Par puta je zamolio sestru da mu nazove mamu da vidi kada ce doci po njega, u tim trenutcima djevojcica se lomila, nije smjela plakati pred njim, a svaki dio duse i tijela joj je jecao. Govorila bi mu da nema potrebe da zove mamu, da ce ona doci, lagala ga je, gledala je u oci to nevino, malo, prhko stvorenje i lagala mu je. Mrzila je sebe u tim trenutcima, znala je da ce je on mrziti, znala je da ce je proklinjati sto ga onu noc nije probudila, sve je to znala, a reci mu istinu i dalje nije mogla...Njen mali braco se i dalje pitao sta se desava, zasto mama, koja bi inace

226

svakih pola sata zvala, jos nijednom nije nazvala, pitao se sta se desava, proucavao ju je lijepim, plavim okicama ali nije mogao dokuciti sta se desava. Nakon dzenaze tata je dosao po djecaka i rekao mu da ga vodi u restoran, a dijete se i dalje pitalo gdje je mama? Djevojcica je ostala sama s tetkom, u trenutku kada je zatvorila vrata za bratom i kada je bila sigurna da je ne vidi i ne cuje pocela je da place, da jeca, da se trese...mislila je na svoju mamu, na mamu koju je voljela najvise na svijetu, na mamu koju nikada vise nece vidjeti...Odjednom pred ocima joj se pojavio brat, njen mali andjelak, znala je da upravo u tom trenutku on saznaje sta se desilo, tako je jako zeljela biti s njim, tako ga je jako zeljela zagrliti, tako jako mu je zeljela reci da ce sve biti uredu iako je znala da nista nece biti uredu. U tom trenu zazvonio joj je mobitel, javila se i sa druge strane cula glas, tanak, slomljen glas...Bio je to tata, rekao joj je da krene kuci, da je sve rekao bratu. Uzela je ono malo stvari i krenula, rodjak je odvezao kuci...I dosla je, dosla pred zgradu koju je sada prezirala, ulazila je u haustor ciju svaku stepenicu je mrzila iz dna duse...Na vratima, na novim vratima kojima se tako radovala sada je stajala smrtovnica, smrtovnica njene mame. Lagano je pozvonila, vrata joj je otvorio tata, tata koji je one noci ostario najmanje 10 godina, njegov pogled, njegove crvene otecene oci, taj prizor ce pamtiti zauvijek. Skinula je tene, usla u dnevnu sobu, a tamo...tamo je docekala hrpa bolnih lica, a ona, ona je samo vidjela svog malog bracu i onu sliku, sliku mame kako lezi, ne dise...Pogled joj se zaustavio na bratovom licu, na njegovim suzama...sjedio je i grlio maminu smrtovnicu, prelazio svojim prsticima preko njene slike, milovao je... Tada joj je rekao: „Ti si znala, znala si sve, a nisi mi rekla.“ Djevojcica mu je samo uputila pogled, nije imala snage da mu jos nesto slaze, jer sve sto joj je braco rekao je istina, ona je znala, znala, a bila je preslaba da mu kaze...Prisla mu je, a on je rekao: „Da li znas? Da li znas da mama nikada vise nece doci? Znas li da smo je izgubili?“ Tiho je prozborila: „Znam, sve znam“ Tisina. Bol...Djevojcica se nakon dva dana vratila u skolu, tamo je trazila, trazila je utociste, bjezala od bola, bjezala od slika, slika one noci koje su je progajale...Svaki dan, koracajuci ulicom trazila je svoju mamu, u svakoj zeni je trazila svoju mamu...svaku noc se vracala u onaj stan, svaku noc je bilo strah zaspati, strah jer je znala da svako novo jutro nosi razocarenje...Danas, ta djevojcica polako prerasta u djevojku...i jos uvijek trazi, trazi svoju mamu...i dalje svaku noc place, i dalje je proganjaju slike, i dalje zivi od sjecanja...Bori se, pokusava na neki svoj cudan nacin odgojiti brata kako treba, pokusava ispuniti sve sto je njena mama zeljela...A njeno sunce, njen braco sada je povucen i tih, nikada,poslije onoga nikada mu oke nisu zasjale starim sjajem...i on pokusava, pokusava i dalje naci mamu, pokusava vratiti njen osmjeh i osjetiti njenu ljubav....uzalud, sve im je uzalud, njihova mama nikada vise nece biti tu, svi im govore ona je u vasem srcu, i da, jeste vise nego iko je u srcu, ali ponekada to nije dovoljno, ljubav bi trebala biti uzvracena...“

Ima li dan za nas:“...Dani mi monotono prolaze i dalje se pitam kako, zašto, kada će prestati ova bol.. Nekad uspijem naci utjehu, nekad ne...Moj andelcicu pa evo da ti kazen da se zadnjih par dana osjecan bolje ... Suze mi napune oci a ja kao uvijek prkosna kazem ne eee nemoze i pogledam tvoju sliku i nesmjesim se... e nemoze danas ne, neces plakati zar ga necujes da ti pjeva ''Volim osmjeh tvoj'' zar mu to zelis uskratiti daj nasmjesi se i ucini ga sretnim, eto to si govorim kad mi suze krenu, da pocela san i pricati sama sa sobom e bas me briga bar se tako utjesim... I zato ovih par zadnjih dana se osjecam neznam nemogu opisati taj osjecaj rijecima... kad legnem u krevet i pomolim se naravno uvijek u molitvi pricam sa Tošetom kako s našim Bogom tako i s Njim... neznam dali me čuju ali svaku večer kažem ''neznam dali me čujete ali ja živim i živjet ću u nadi da me čujete i da ste sad tu s menom'' i tako zadnje 2 ili 3 veceri dok sam se molila odjednom me obuzeo takav divan osjecaj osjetila sam nekakvu toplinu u sebi i oko sebe neznam kako da

227

vam to opišem i rekoh si '' da vidiš čuje me ovo me moj andelcic dosao posjetiti prije spavanja'' i tako zavrsiN ja molitvu ali nakon toga nikako zaspati, kad me puklo i pocela san pricati s Tošom kao da ga vidim da sjedim s njim neznan na kavi ili tako nešto... i tako pricala ja pricala ma mozete me proglasit ludom ali ja znam da me cuo i ja sam bila sretna i nakon toga sam zapala brzinom munje i kad ujutro se proudih kad mi kroz glavu prođe san koji sam sanjala i ugodno se iznenadih sanjala sam našeg anđela.. e onda sam postala 1000000% uvjerena da je tu vecer dosao i posjetio me eh kako sam bila sretna cijeliii dan i dan poslije iii bitii cu takva dok god smognem snage jer znam kad sam ja sretna i vi sretan je i On... I evo neznan prije par dana ja i moja ekipica stojimo kod prijateljice i na radiju Ako me pogledaš u oči krene... nakon toga zazvoni mi mob krene Ima li dan za nas.... nakon toga krenule u dućan da se opremimo jer smo roštiljale taj dan i mi uđemo kad na sva zvona počne opet Toše i sto me stvarno začudilo mi izlazimo kad krene neka druga pjesma a cilo vrime dok san bila unutra svirale su razne pisme naseg andela... il tako taman sidnemo na kavu ne prode niti minuta pocne tko drugi nego Toše... Danas ista stvar i moje prijateljice su mi rekle da ovo više nije normalno di ja tu i On a vidis mene eeee da bar) ... Ljudi moji ja ovo sve shvacan kao znakove da je On tu sa nama pa nemoze valjda toliko podudarnosti biti kako meni tako je ja se nadam i vama mozda se nekima ovo ne cini tako mozda vam se cini glupostima ali meni ne živim u nadi... ANDELE ZNAM TU SI S NAMA CUVAS NAS I PAZIS HVALA TI MALENO MOJE HVALA TI NA SVEMU VOLIM TE PUNO PUNO MA NAJVIŠE....“

eli_mali:

“Времето поминува но се ми се чини како дел да застана со него...И по многу години уште ќе боли и солзи ќе течат, а јас и тогаш нема да ги бришам...ќе ги оставам да течат по образиве кои некогаш Ти ги бакнуваше со толку љубов. Го мирисам воздухот и таму те чувствувам, Ти живееш во мене, со мене, до мене, секогаш во моево срце и никогаш далечен, никогаш туѓ. Како стар пријател кој само по добро се памети и само за добро се спомнува, како нешто најсвето, како брат и како ѕвезда што силно ми свети и ми го покажува патот. Тој за жал е тежок но јас ќе го изодам цел и ќе Му кажам дека тоа го направив за него и само за него и никој друг. Тој како дух ќе дојде во моите соништа а јас ќе му кажам се и Тој ќе ме ислуша а нема ниту збор да рече а јас пак ќе сфатам што сака да ми каже и ќе го послушам и пак ќе испадне дека е во право како и секогаш. А кога ќе ми биде најтешко ќе појдам до кај Него, ќе запалам свеќа за појасно да ме види и да ме запомни зошто има многу луѓе кои го сакаат а Тој од сите нас направи ангели, направи ангели да шетаат по замјата...кој друг би го направил тоа ако не Тој...кој би создал ангели кои живеат само за него, секогаш со надеж за поскоро видување...и ги бројат минутите и ги бројат часовите а ни ден им се гледа ниту пак ноќ им темнее....живеат живот....живеат смрт...го преживуваат својот живот и умираат со Него секој ден на тој проклет пат. И секој ден така, и одново и одново и губат надеж и чекаат чудо, и им се случува чудо тука пред нивните очи, па одново веруваат и те слават и Тебе и Бог. И се чувствуваат како избрани и како посебни и ко од Бог допрени....Па ти пишуваат песни и ти пишуваат стихови и се надеваат дека си до нив и дека ги слушаш, како што се надевам и молам сега и јас....и се љубат и те љубат Тебе и сите ние знаеме дека си тука и секогаш те гледаме, доволно е само очите да ги склопиме и за миг си тука, и секогаш имаш време за нас а и ние секогаш имаме време за тебе....Затоа што Ти си ние а ние сме Ти заедно споени отсекогаш и засекогаш така одредено од Бог уште пред нашето раѓање....ти благословен со дарба а ние благословени со тебе....да те имаме, да те љубиме и да те изгубиме и уште да те љубиме и на крај пак кај Тебе да се вратиме.....Ни ги подари своите песни за да се сеќаваме на тебе.....а што мислиш да

228

не беа песните ние ќе те заборавевме??? Тоа ли мислиш и од заборав ли се плашиш??? Слушни ме ти кажувам со цела душа и со цело срце....НИКОГАШ....и сите ние се согласуваме со тоа и сите ние го потпишуваме тоа, еднаш, двапати ако треба и стопати само за да бидеш сигурен и да бидеш мирен....Потпишуваме дека ќе те сакаме тебе и Крушево и Македонија и сите твои пријатели и твоите очи и твојата насмевка и твојот глас Ангелу....Ми веруваш ли...ми веруваш ли дека ќе те сочувам од заборав...Кажи ми дека ми веруваш..... и мене ми треба твојата потврда и твојот потпис дека се ќе биде во ред и дека нема да не заборавиш....ние за тебе живееме....нашите срца за тебе чукаат....очиве само за тебе гледаат со надеж дека ќе те видат уште еднаш во животов...да те видиме насмеан каков што беше секогаш......од почетокот овде до следниот твој почеток како ангел на небото. Покрај тебе откриваме чувства кои не сме ни знаеле дека постојат....чувства на љубов и добрина.....за тебе Најмил, за тебе Сонце....ти што не грееш и кога е тенмно, ти што не грееш во најстудените ноќи и секогаш наутро по еден зрак светлина ни праќаш за полесно да го пречекаме новиот ден без тебе....да биде полесно будењето без Тебе, ден по ден, ноќ по ноќ и пак без никаква разлика меѓу нив.....без тебе Сонце нема ништо....не остави сите убиени, со тебе закопани, со духот кај тебе а телото таму кај што се затекнало кога летнале мислите кон Тебе...И секое утро се шири една темнина околу нашето срце па дури и ти Ангелу понекогаш тешко допираш до најскриените делови од нашето пусто срце....и боли и боли и незнае за крај....и чекаме да ни помине, и се надеваме, па те преколнуваме и Тебе и Бог за да ни се вратиш, и те повредуваме кога плачеме а и ти не повредуваш што не ни се враќаш.....и така постојано, а знаеме дека ќе ни помине кога конечно ќе бидеме со тебе......Тогаш ќе бидеме мирни и спокојни и пак ќе го љубиме Бог како некогаш и ќе те бакнуваме и нема да има потреба да знаеме дали е ноќ или ден зошто таму кај што си ти Ангелу секогаш е светло....светат твоите очи а ќе светат и нашите кога ќе те видат и никогаш нема да се згаснат....исто како твоите Најмил. И ти носиме цветови, ти носиме бели цветови кои не потсеќаат на тебе и знаеш ли што ми велат тие бели цветови мило...ми велат дека цветаат само за тебе....само за твоите 26 никогаш непреболени 26.....Тој ден ко вчера да беше а сепак и како пред многу години...емоциите се свежи и јасни а мисли после тоа безброј и милиони и милиони и пак не успеваме да си објасниме зошто те нема, и кој е виновен и како да те вратиме.....И те жалиме тебе, и мајка ти, и татко ти, и сестра ти, и внучуњата и твојата најголема љубов и се жалиме себе и земјата по која веќе не чекориш.....земјата која остана без своето најголемо богатство....а го благословуваме небото, сонцето, ветерот....ти си дел од нив и дел си од сите нас а најголем дел си од мене.....мојата душа, мојот сон, мојата надеж.....Знам дека пак ќе се видиме, скоро , многу скоро.....уште малку и ќе биде добро за сите, за сите нас....за тебе веќе не се грижам....знам дека се разбуди во твојот свет на љубовта....И ветувам нема да ја гледам веќе твојата слика на патот....ќе та гледам насмеан и весел....жив Тоше жив...”

Sestra Vera”Voljeti Boga znači voljeti sve ljude oko sebe bez ograda i predrasuda...

Zato, izađi iz buke svijeta...Poslušaj svoje srce u tišinii miru sa samim sobom...Čuti ćeš Njegov glas...Primi Njegov dar u srce i

229

slijedi Njegove stope...

Pišem ove riječi iz srca i životnog iskustva. Ne tako davno otišao je iz mog života netko...bilo je jako, jako tužno...bila sam na ivici krajnje izdržljivosti bola...I u toj, najtužnijoj od svih jeseni, čula sam glas: Nisi sama...Moj Otac i ja doći ćemo k tebi, ako nas pozoveš...Biti ćemo s tobom i s tobom ćemo večerati...Ja sam zvala...krikom ranjene ptice...I tako se polako ta najtužnija jesen pretvorila u najvažniji događaj u mome životu...Vjera je postala moje čvrsto sidro!!!Jedna tiha, ali postojana, radost, ljubav i nada žive uvijek u mome srcu od tada...Odlazak iz zemnog života nije kraj već početak jednog dugog i neponovljivog putovanja na kome je sada i naš Toše.“

glumica:

«Evo, po redu:

1.dio:PRVA SAZNANJA O TOSINOM POSTOJANJU

Da pocnemo ispocetka: -prvi put sam cula Tosu u duetu sa Cetinskim, na nasim radio postajama i istog tog trenutka sam se zapitala: "Boze, pa tko ovo pjeva?! Ovakav glas jos nikada nisam cula i moram odmah saznati tko je to!"Taj glas mi je bio nekako drukciji; jedini koji me je ikada u takvom (brzom) mahu zaintrigirao i jedva sam cekala da naletim na tu pjesmu i cujem tu nepoznatu osobu na radiju..Proslo je nesto vremena i uskoro sam saznala da je to Tose Proeski i odomah potom ga ugledala i na kratkom prilogu na televiziji; kao popularnog makedonskog pjevaca koji je krenuo na nasu scenu.. Rekoh: "Opa, pa cini se da ovo nije samo divan glas, vec i divan stas! Kamo li srece da su rekli nesto vise o njemu"I prodje mozda 2mjeseca, kad se pocnem pomalo druzit sa prijinom prijateljicom i saznam da je ona luda za njim.. Odmah sam je trazila da mi da sve Tosine CD-ove, poslije slike i sve sta ima.. Trazila sam sve vise i njegove intervjue -kod nas se tada nije nista o njemu znalo i sta sam vise citala dane izjave i slusala taj glas, to sam postajala sve veci fan.. To se odigralo tako brzo..Pomislila sam: "Boze, daj mi samo jedan tren da ga vidim! Daj mi tren da ga pogledam u oci!Pa da i sama vidim tko je to.."Mislila sam da nece nikada doci, ali sam svejedno bila odlucna. Nagovorila sam prijateljicu da mu nas dvi posaljemo mail i da ga pozovemo i navedemo ga da dodje..Govorila mi je: "Ali ti si svjesna da on prima milijun mailova i da ovo sigurno nikada nece procitat!? Znas i da vecina javnih osoba ima nekoga da odgovara umjesto njih!?"Ja kazem: "Ma, neka! Procita ili ne procita -samo ti posalji, pa da sam ja mirna!"I nije proslo niti mjesec dana od toga, kad sam cula najbolju vijest: "Tose dolazi u Split!"

2.dio -PRVI SUSRET SA TOSOM

Prvi koncert, 13.10.2006... Kao da je jucer bilo...Ne skretavsi pogled, zamisljeno sam gledala u suprotnu stranu ceste, u mrak...Stigle smo povise cluba i prijateljice su zastale i komentirale kombi Tosinog banda, a ja sam i dalje samo zamisljeno gledala tamo... I tako stojeci, odjednom sam ugledala Peugot na uglu,

230

pogledala sam u njega i.... "Molim?! Tose?! Zar je ono Tose?!", povikah u sebi! Prodrmala sam prijateljice: "Okrenite se! Okrenite se!" Nisam mogla vjerovati -bilo je kasno, oko 23h i trebao je vec biti kraj pozornice! Zar je dosao bas kad i ja!? Da bih se uvjerila da mi se ne prividja, viknula sam "Tose!", a on se okrenuo prema meni,nabacio onaj svoj slatki osmijeh na lice, kimnuo glavom u znak pozdrava i namignuo mi(sjedio je na suvozacevom mjestu)... Racunala sam: kad se parkira, samo ce izac, pogledat nas i otic, ali ne! Cim su se parkirali, zalupio je vratima i odmah krenuo preko ceste.. "Zar Tose stvarno ide nama?!", pomislila sam..."Dobra vecer, cure! Kako ste?" -pozdravio nas je ljubazno vec na pola ceste i stao pokraj mene..Sokirane mu jedna za drugom odgovarimo i Tonka ga pita kako je on. "Odlicno!" -odgovorio je Tose, istodobno me hvatajuci za struk i povlaceci sebi.. Koji jaki zagrljaj - sa lijeve strane sam osjetila svoje, a sa desne njegovo srce kako kuca.. Ostala sam totalno sokirana i nisam mogla vjerovat sto se to dogadja!Prijateljice su ga ispitivale kakv je bio put i slicno, a ja sam zbunjeno pogledavala u njega i mislila se: "Otkud ja odjednom stojim tu u Tosinom zagrljaju i slusam kako razgovara? Otkud on meni, umjesto da sam ja njemu, prilazi i sam me grli i mazi?" Totalna zbunjoza, vise nisam znala ni di sam, ni sta sam!Dosao je neki trenutak sutnje i Tose, ugledavsi kod njih dvi fotoaparat, upita: "Jeste li spremni?"-Naravno da jesmo!Zarotiramo se malo i tako nas prija slika i govori Nela kako bi i ona htjela sliku s njim, a ja ugledam auto od gore, kako se spusta prema nama i kazem "Ajde,ako nas prije ne zgazi!"Tose se samo nasmijesio i dok smo izreagirali, auto nam se vec dosta priblizilo, pa me cvrsto zgrabio objema rukama i preveo me do trotoara.. Tada je dosla prija da se slika s njim, kad ono taman stize Ljilja: "Cure, Tose sada ima koncerat!"Nella skocila "Pa cekajte malo da se slikam s njim! Samo jedna slika!!! Samo jedna slika!", a ja nakon toga "Pa pustite je, to vam je samo sekund jos!" i onda ga je pustila "Ajde, ajde, dobro" I sad kako me to sa autom i Ljiljom totalno smelo, ja se nisam pomakla, nego sam cijelo vrijeme ostala zagrljena s njim i tek u zadnji tren skuzila, pa se na slici (toj di se prikljucila) vidi na licu -bas sam razmisljala "Ajme,moram se maknut! Joj, pa vec slika!"Al bilo je kasno, pa sam ostala tako sa korakom naprijed.. Nas troje zajedno.. Zahvalile smo se i Ljilja je opet prisla nesto kao: "Tose sad stvarno more da ide!" i tek tada smo nas dvoje spustili ruke, svi se pozdravili i Tose se poslije opet okrenuo i rekao: "Cure, vidimo se!"

Na koncertu je pokazao koliko cijeni pravednost -jednoj curi! Bila sam prva koju je uhvatio za ruku i cure su nas vec nakon pola minute pocele tuc po rukama i vikale : "Pusti nju! Daj i meni ruku! Ma, daj pusti nju!" Kako on nije ni trepnuo na to sta nas stalno tucu po rukama, nego me samo gledao pravo u oci, jedna je cura objema sakama, svom snagom udarila tamo di nam se ruke spajaju i tad, kad su se razdvojile, ona ga je taman uhvatila za ruku, a on ju je samo izmakao (svoju ruku).. Ostalim je curama pustao da ga uhvate... Znaci, poanta je u ovome: Na silu ne mozes nista dobit!!! „

sunshine baby:„LJUBAV. To su prve riječi koje osjetim kada pomislim na Tošu...Naš najdraži Anđeo preko svoje ljubavi živi s nama, i zato naša srca moraju kucati još jače zajedno, nastaviti misiju koju je on započeo i u tome naći smisao svega. Jer kako je Toše rekao da je on samo Božja marioneta s misijom na ovoj zemlji - Nismo li to mi svi? Nema li Bog za sve nas misiju?. Možda je Tošina bila da nas ujedini i pokaže nam kako da se volimo što jače možemo, da cijeli svijet vidi da na ovom brdovitom Balkanu ne žive samo loše

231

uspomene nego da i mi znamo voljeti jedni druge onako jako kako smo voljeli Tošu. Da kada se pogledamo u oči imamo potrebu jedni drugima reći samo jedno veliko: TE SAKAM. I TE RIJEČI ŽIVJETI.Moramo dati sve od sebe da budem približno dobri ljudi kakav je on. U odnosu na njega svi smo tako maleni a opet tako snažni jer nas nosi ljubav prema njemu.Za to se vrijedi boriti. Dok si voljen kraja nema, i zato za tebe, andjele, kraj nikada doći neće jer si u nama zauvijek. I zato ti nikada neću reći zbogom, nego samo jedno " Do viđenja", tamo gdje se duše sreću, vidimo se onda kada Bog odluči da je vrijeme da opet zajedno zapjevamo " Cijeli svijet preko tebe most je ljubavi..."TOŠE, ZAUVIJEK SI STVORIO MOST KOJI VIŠE NITKO NEĆE SRUŠITI, MOST OD TVOJE LJUBAVI, TVOJIH 26 GODINA ČISTE LJUBAVI U NAJLJEPŠEM LJUDSKOM OBLIKU KOJI POSTOJI.HVALA TI!!!»

Boky:«TOŠE JE ONA POZITIVNA ENERGIJA KOJU SVI MI TREBAMO DA BISMO ŽIVJELI I PREŽIVJELI U OVOM OKRUTNOM SVIJETU. TOŠE JE BIO NJEŽNOST KOJU SVI ŽELIMO OSJEĆATI, DAVATI I DOBIJATI, IAKO NAS ŽIVOT UČI SUPROTNO. TO JE ONO ŠTO SE JEDNOSTAVNO OSJETI. TO JE ONO NEOBJAŠNJIVO U NAMA.ZA NEKE STVARI NISU POTREBNE RIJEČI, NIJE IH POTREBNO VIDJETI, UZETI U RUKU. NJIH SE JEDNOSTAVNO OSJETI U SRCU I DUŠI. KAO LJUBAV NA PRVI POGLED. GAJIMO TE OSJEĆAJE U SEBI, NEDAJMO DA NAM IH OTMU I UKRADU, ONI ŠTO BI PRODALI I BOGA. ČINITE DOBRO DRUGIMA, BLIŽNJIMA, KAD GOD STE TO U PRILICI. ODBACITE VLASTITI EGO, TO JE NUŽNO ZLO. I NABACITE OSMJEH NA LICE, KAO TOŠE. KAŽU DA OSMJEH OTOPI SANTU LEDA, OTKLJUČA SVA VRATA. I ISTINA JE. POGLEDAJTE TOŠIN OSMJEH, OTOPIO BI CIJELI JUŽNI POL, I HIMALAJU, I SIBIRSKE TUNDRE. TOŠE JE BIO NAŠA NADA U BOLJI SVIJET. JER KAD BI SVI BILI KAO TOŠE, NE BI BILO TOLIKO NEPRAVDE, GRUBOSTI I GLUPOSTI NA SVIJETU. I NE ZABORAVIMO, NIŠTA NA OVOM SVIJETU NIJE SLUČAJNO, IZA SVEGA ŠTO SE DOGODI, STOJE ILI LJUDI, ILI TA NEKA VIŠA SILA. IZA TOŠE STOJI TA VIŠA SILA, SVEVIŠNJI BOG. POSLAO NAM GA JE DA NAMA, NAPAĆENIM BALKANCIMA, OTVORI OČI I DA NAS NAUČI KAKO ISKRENO ŽIVJETI I VOLJETI. I DA NAM POKAŽE DA JE LJUBAV NAJMOĆNIJE ORUŽJE KOJE SVIJET POZNAJE. HVALA TI TOŠE, ŠTO SI RUŠIO GRANICE.»

ASTRA:„Za Toseta kao covjeka i kao umjetnika uvijek je bilo tesko naci one prave rijeci,jer upravo tih pravih koje ga trebaju opisati jako je malo.On je jedan od rijetkih koji je sacuvao dusu i vodjen srcem ostao dostojanstven.Bez obzira koliko ga opsjeli losi ljudi na putu ka cilju,on nikada nije dao da zamagle njegovo srce,jer su odatle uvijek dolazili pravi i jedini istinski uspjesi.Jedan pravi covjek,jedan pravi umjetnik koji je rodjen u plamenu ljubavi,koji je sirio tu ogromnu vatru ljubavi svojim osmijehom i svojom jednostavnoscu.Zavoljeli smo ga u trenu,tako jednostavno i tako jako,a on je nama pruzao mnogo vise svojim radom.Uvijek je govorio da nas voli.I stvarno nas je volio,ali ne rijecima vec djelima kojih je mnogo!Njegova djela ce uvijek biti urezana u nasim srcima i nasem sjecanju,njegov osmijeh ce uvijek da sija,njegov glas ce da nam bude zvijezda vodilja,a njegova dusa ce uvijek da bude prisutna u nasem drustvu,u nasim srcima!Tose nas nikada nije napustio i to nikada nece.On je tu sa nama,zauvijek!»

232

* * *

Male stvari mogu čovjeka usrećiti, ali ga i ražalostiti. Sama sam svjedok takvih slučajeva. Svjedok sam toga da samo jedna riječ može učiniti da više ništa ne može biti isto. Na bolje ili na gore, ali jednostavno dođe do promjene. I najčešće je u pitanju to da ljudi ne misle ono što govore, ali eto, izgovore tu riječ i time zapečate mnogo toga. Jedna arapska narodna poslovica kaže : «Četiri se stvari ne mogu vratiti - izgovorena riječ, izbačena strijela, protekli život i propuštena prilika».Malo sam razmišljala o ovoj poslovici i došla do zaključka da su sve četiri spomenute stvari jako povezane. Zbog samo jedne riječi možemo propustiti priliku, prerano ili prekasno izbaciti strijelu ili upropastiti sopstveni ili tuđi život…

Kao da je znala da sam o tome razmišljala, pažnju mi je privukla nova meta. Djevojčica od oko 13 godina je sjedila na krevetu prekrivenim rozom, mekom dekom. Jednom rukom je brisala suze sa mladog, namrgođenog čela, dok je drugom nestrpljivo čopkala vrh jastučnice sa jednog ljubičastog jastučića u obliku srca. S vremena na vrijeme bi ustala, došla do radnog stola, sa istog podigla duguljastu čašu, prodrmala nekoliko kockica leda u njoj zamišljeno gledajući u zid, a tada bi se vratila na meku deku. U tom trenutku joj zazvoni telefon. Ona se javi i sa druge strane začu poznati glas svoje vršnjakinje i u isto vrijeme najbolje prijateljice.«Joj, kako je mrzim. Rekla sam joj da svi iz razreda idu na tu zabavu i da mogu ostati do kada hoće, ali ona me ne pušta. Joj kako me nervira, mrzim je sad bih je ubila. Baš me briga što me je rodila.»Da, tako oštre i grube riječi su izašle iz tih malih, rumenih usta. I ja se nanovo zamisli. Da li bi ta ista djevojčica požalila da zna da su joj to posljednje riječi na neki način upućene majci? Da li bi proklinjala sebe do kraja života da u trenutku tog svoj neiskrenog monologa, nastalog u ljutnji, njena majka ode i uhvati moju prijateljicu Smrt za ruku? Pitam se da li se ljudi ikada to zapitaju. Zaista su u pravu kada kažu da su riječi samo formalnost, ali bilo to istina ili ne, ljudi su sami krivi što su odlučili da ih riječi bole. Da riječi osjete. Da o njima razmišljaju. Da smišljaju šta kome da kažu ponekad po nekoliko dana, mjeseci, čak godina… Da ih bole i da ih isto tako tješe.Pored tih riječi izgovorenih u afektu postoje i one lijepe, koje djeluju kao melem na tek otvorenu ranu, koje ublažuju bol, koje tješe, koje uspavljuju, koje stvaraju iluziju koja nam pomaže da neke stvari, prebolne za naše oči, ne vidimo ili vidimo manje jasno. Ma, nisu riječi ni bitne, koliko činjenica da li ih želimo izgovoriti ili ne i iz koje namjere.

Vratimo se djevojčici. Ona tada osjeti da je neko stavi ruku na bravu njenih vrata. Nešto promrmlja u slušalicu i spusti je. Na vratima njene sobe pojavi se njena majka. Na sebi je imala kariranu kecelju sa nekoliko fleka. U desnoj ruci je držala tanjir sa komadom kolača. Omiljenog djevojčicinog kolača. Vidjevši šta joj majka nosi, u njenom oku se pojavi iskra, ali

233

ona sebe natjera da djeluje ljutito. Tada majka reče :»Nemaš pravo da se ljutiš. Ja sam ti majka i volim te i sve što radim radim za tvoje dobro. Još si mlada da bih ti dozvoljavala neke stvari», te se tada približi stolu na kojem je stajala čaša sa već na pola otopljenim kockicama leda i spusti do nje tanjir sa kolačem. Djevojčici su nestajali tragovi mrgođenja na licu prateći kolač pogledom. «Ne želim da se svađamo. To najbolji prijatelji ne bi trebali raditi. Ako hoćeš, sutra pozovi prijatelje iz razreda da dođu da se malo zabavite, uzmite filmove u videoteci, a ja vam mogu peći palačinke». Na ove riječi djevojčicino lice se ozari i ona skoči sa kreveta i zagrli majku.

Roditelj osjeća bol kada vidi suzu na licu svog djeteta. Ona ga peče. Kako suza klizi niz obraz njenog čeda, on osjeća kako mu ogromna vatrena kugla prelazi tijelom bezbroj puta. Roditelj će uraditi sve da njegovo dijete ne pati, da ne bude povrijeđeno. Sve što je u njegovoj moći… A ako je u pitanju nešto što on ne može spriječiti, on će patiti, on će se gristi, on će polako venuti, ali mu koliko god da ga boli, lijepe riječi mogu pomoći… Mogu ga utješiti. U tom trenutku sam se nagnula i prešla pogledom preko novih tema na forumu. Hm.. Pitam se koliko li su nove, kada sve govore o nečem tako tužnom. Da, tema je o utješnim riječima upućenim Tošetovoj porodici…

Nijemijasno:»Postovana obitelji Proeski,

Vaseg sina nisam nikada srela, a ipak je uradio najvecu stvar za mene i moju dusu.Osjetila sam to onog 16 tog oktobra, kada se negdje gore u svemiru nagodio sa Bogom,i ponudio svoju dusu za duse mnogih koje su trebale taj dan da odu zajedno sa njim.....Isto tako nesebicno kao sto je sve u zivotu radio....Moja dusa je bila jedna od mnogih koja se taj dan uputila gore, uhvatio me za ruku tada i onako dzentlmenski ju poljubio rekavsi: ''Damice idi vrati se, ja cu da se pobrinem za sve, budi sretna'', ponudivsi mi prelijep osmjeh koji me ugrijao i vratio u stvarnost.....

I kako da mi neko povjeruje da mi je neko koga nisam poznavala spasio zivot,i moje roditelje postedio boli....Jos uvijek mi odzvanjaju rijeci doktora: ''Draga nasa, ti si izgleda imala andjela cuvara koji te je vratio u zivot''.Taj dan sam cula da je dusa naseg andjela tada tog trena utonula u vjecni san. Bio je i ostao moj andjeo cuvar.......Kako da ja njemu, milom dragom, vratim,sto je odledio mojih 28 godina, ugrijao ih i onako sa osmjehom gledao kako se svih 28 latica viju na vjetru....?Kako da ja prihvatim sto je dozvolio za dobrobit drugih da njegovih 26 godina bude zaledjeno?....

Nisam vjesta u rijecima hvale, ali sam pocela da ucim od zlata Vaseg,Vaseg djeteta milog,naseg andjela, sve sto sam trebala znati i ciniti, a nisam....Moje roditelje je postedio boli, voljela bi da i ja Vas mogu utjesiti bar malo....Mozda se jednog dana usudim da Vam ispricam ovaj njegov nesebican gest, nekada, kada bude bilo lakse vrijeme,prividno lakse (jer nikada nece biti lakse)....Moje ''hvala'' njemu ce se ocitovati do kraja zivota...

HVALA MU,ANDJELU VASEM, NASEM I MOM.......HVALA VAMA STO STE CIJELOM BALKANU PODARILI OVAJ NAJLJEPSI, NAJCISTIJI, I NAJPOSEBNIJI CVJET KOJI CE VJECNO DA CVJETA U NASIM DUSAMA, JER CEMO GA MI VJECNO ZALJEVATI NASIM SUZAMA....

234

I kako jedan stih rece:

BOG JE SVIM ANDJELIMA PODARIO KRILA OSIM NJEMU,JER SE PLASIO DA MU SE NAJLJEPSI ANDJEO NE IZGUBI.(ZATO GA JE PUSTIO DA HODA MEDJU NAMA)

Tog 16 oktobra,mojih 28 godina zahvaljujci pruzenoj ruci pomoci njegovih 26 godina ....

clanica TOSE PROESKI FUN CLUB»

Sogancic:»Poštovana obitelji Proeski,

Nadala sam se da ću vam pisati nekom drugom prilikom, ali eto, takve su okolnosti kakve su, i ja ipak nisam odustala od ideje da vam se obratim.Mlada sam, nisam roditelj, i mislim da bi bilo apsurdno da vam napišem da znam kako vam je, ali eto, mislim da barem mogu napisati da mogu pretpostaviti kako se osjećate. Iako sam mlada, i iako sam vašeg sina dotakla samo jednom u životu, slobodno mogu reći da sam ga mnogo voljela i da ga nikad neću zaboraviti.Eh što vam je život. Prije nekoliko mjeseci htjela sam vam poslati pismo u kojem vam se predstavljam i u kojem vas molim da mi o njemu pišete. Da mi kažete kakav je bio kao dijete, kao tinejdžer, da ga bolje upoznam kad već nisam imala priliku sve to čuti iz njegovih usta. Napisala sam vam mnogo toga, čak sam i svoju nevještu ćirilicu dovela do savršenstva.Napisala sam vam kako smatram da ste ga savršeno odgojili, da vam je on najbolje što vam se moglo desiti, ali da je u isto vrijeme on sve to predstavljao i meni. Ponosom bi mi se ispunile grudi svaki put kada bi on zakoračio na scenu, posmatrala sam ga i još uvijek ga posmatram kao nešto svoje. Znam, nije lako, ali šta sad? Toše se nikad nije ljutio, ali sada bi zasigurno bio ljut na sebe da zna koliko nas je rastužio svojim odlaskom, zato, ne tugujete. On je tu. Zar ga ne vidite? Ja ga vidim. Evo, sjedi do mene, blago se smješka i svojom mekom rukom me upravo potapšao po ramenu, kao da time odobrava ovo što vam pišem. Evo, još malo pa će mi pomoći s učenjem, a kada večeras izađem da se nađem sa društvom, on će biti do mene, plesat ćemo i pjevati, vjerovatno uz njegove pjesme.On je tu, zar ga ne vidite? Zar ga ne osjetite? Vjerovatno vam upravo u ovome trenutku briše suze s lica, vjerovatno uživa u mirisu hrane koju spravljate, u mirisu njegovih omiljenih jela koja ste mu pravili kada bi se vratio s turneje. Zar niste primijetili da on u svaki vaš dan unosi sunce kojim kupa vaše lice, da unosi zvuke onoga što je pravio, zašto je živio?Mnogi kažu da će Toše živjeti kroz svoje pjesme, u svojim pjesmama. I da, u pravu su. To ipak nisu samo riječi koje čujemo kada pustimo jedan od njegovih CD-ova. Pojačajte malo jače njegove pjesme. Između stihova ćete čuti njegov glas koji govori da je još uvijek tu i da će ostati. Znam da je tako jer ja njegov šapat čujem, a sigurna sam da ćete čuti i vi.On će biti tu kada budem nanovo oplakivala ispit koji sam pala, svađu s majkom ili prijateljicom, kada budem oplakivala svoje ljubavne neuspjehe, ali će se također smijati sa mnom kada naiđem na nekoga ko će me usrećiti u bilo kojem smislu. On će biti tu kada kažem ljubavi svog života ono sudbonosno «da» da me zagrli i prvi mi čestita, i tada ću nanovo osjetiti njegov parfem. On će biti tu kada budem u naručju po prvi put držala svoje dijete koje će imati nešto njegovo, potrudiću se da ima…

235

Da, on je tu. Kad god vidite da vam suza sa lica nestaje, on ju je obrisao. Kad god osjetite neki prijatan miris ili čujete prijatan zvuk, to je on prošao kraj vas mirisan i sretan nešto pjevušeći. Zato, ne trošite dane na suze, trošite ih na njega. I vjerujte on bi to i htio

S poštovanjem, Emina»

Sestra Vera:”Budimo bolji i pažljiviji prema roditeljima,jer to je i Toše radio.Ako čujemo da netko govori ružno o drugimaodgovorimo riječima razumjevanja i pomirenja,jer to je i Toše radio.Budimo djeca Božija,a ne ovčice izgubljene u kaosu svijeta,jer to je i Toše radio.Budimo nježniji, smireniji, boljiprema svakom ljudskom biću,jer to je i Toše radio.Ovo uopće nije lako ispuniti, ali ako doista Tošu volimo,početi ćemo mijenjati naša srca.Vrijedno je tako živjeti.“

Opet osjetim neku težinu, neki teret... Možda je ipak dosta čitanja za danas. E kad bih se samo tako mogla odmoriti i od razmišljanja, ali kad god čujem da je Smrt izašla i da je zalupila vrata svojih odaja, onaj 16. Oktobar mi se prevrti u glavi, ona ugasla svijeća sa njegovim imenom i ona mokrina koju sam osjetila.Čitanje mogu okončati, ali postaje mi svakog dana sve više evidentno da razmišljanje ne mogu, iako mi nije jasan razlog toga.

236

* * *

Nikada mi nije bilo baš najbolje jasno zašto ljudi imaju običaj da ustanu u gluho doba noći, da se šetkaju po sobi, kući ili dvorištu gledajući u strop ili nebo, bilo ono pri tom prepuno zvijezda ili prekriveno oblacima teget nijansi. To bi opisali kao stanje nesanice, nemira... Ne mogu da spavaju, iako su umorni, iako im organizam vapi za snom, iako njihovo tijelo želi da se uvali u udobnost kreveta, oni su budni. Budniji nego inače.

E pa evo, ja, nemam opravdanje za taj neki nemir. Ne mogu reći da sam pospana niti da ne mogu da spavam, jer svakako nemam potrebu za time, ali eto, nemir je prisutan. Nemam niti plafon niti nebo u koje bih gledala, pa se opet naginjem nad te nesretne, a u isto vrijeme sretne forumaše, da ih gledam. Da, sretni jer je čast voljeti čovjeka kao što je Toše, a opet nesretni jer ne postoji više niti jedna mogućnost da ga dotaknu. Mislim da u zadnje vrijeme slabije i hodaju po sobama, jer jedva čekaju da utonu u san da vide njegovo lijepo lice, da ga dotaknu, a prije nego se to desi, mole da san bude što stvarniji, što duži, a opet da trenutak buđenja ne bude mnogo tužan jer je divnom snu došao kraj. Želja da im taj trenutak ne bude tužan neće biti ostvarena i oni su toga svjesni … Barem ne zadugo…

*anna* :„MOLITVATODORE ANDELE NEBESKI,PODARI MI SNAGE I MILOSTIS NEBA POGLEDOM ME PRATIKAD JE TESKO UZ MENE BUDICUVAJ ME DANJU I NOCUDO TRENA KAD KA TEBI POCI CU !!!“

Elen4e:“Odam vo KrusevoDa mi e bar da znam, da znam deka si sreken, deka ti e ubavo tamu.. kaj i da si. Da mi e bar da sonam deka si nekade kaj Boga, deka pees so angelite.. ne ne vo angelskiot hor zosto tvojot glas zasluzuva mnogu poveke.. ne, Ti Tose ti sigurno mu pees na uvo na Boga. A Toj uziva vo sekoja nota vo sekoj tvoj stih.... Ako voopsto ima nesto gore, zosto taman koga ke se smiram taman koga ke najdam barem troska mir ke mi se pojavi slikata od tvojot grob... od toj krst so tvoeto sveto ime... od tie cvekinja.. pa zar toa mu e zablagodaruvanjeto na Boga za se sto napravi i kaza vo Negovoto ime?Angelu mnogu mi e tesko, premnogu mi e tesko da se spravam so seto ova. Mislev, iskreno mislev deka odenjeto vo Krusevo ke mi pomogne no naprotiv mnogu mi e poloso. Slikata od tvoite roditeli skrseni od taga na tvojot grob ne mi dava mir. Zborovite na tatko ti... tie bolni zborovi mi se vrtat niz glava.. “Sine, sine moj, Todorce moe, go sakas li taticko Todorce, me sakas li since, ako me sakas zemi me kaj tebe sokolce moe” .. “Vrati se sine, dojdi si doma kaj

237

tato i mama i cece, te cekame site sine, dojdi si doma”. I kako sega Tose kako da ne placam.. kako da ti podaram nasmevka koga tebe te nema. Kako napred koga covekot sto mi bese radosta, sto mi pomagase koga mene mi bese tesko .. kako napred Tose. Bolkava stvarno sekoj den e se pogolema i pogolema..I eve veke nekolku dena odkako se vrativ od tvoeto Krusevo i celo vreme mi se mislite tamu. Se vozam vo avtobus vo Skopjevo vo mislite go cekoram patot od planet do kaj tebe. Tie ulici po koj ti si odel.. toj sneg po koj ti si gazel.. toj vozduh .. cist .. planinski koj ti si go vdisuval.. samo tamu mi se mislite. Tose, mu trebas na Krusevo Tose. Im trebas na tvoite drugari, na tie sto bea so tebe i koga ne bese peac, na tie sto bea sekogas tamu koga ti trebase pomos, na lugeto koj se raduvaa i placea zaedno so tebe. Premnogu im trebas. Dodeka sedev vo Klub Planet mi se pojavi nasmevka na liceto koga ja vidov dupkata na tavanot koja si ja napravil ti koga si se veselel so drugarite... i potpisot do nea. Probuvam da si zamislam kako si bil gord na taa dupka.. i so nasmevka.. taa tvoja edinstvena nasmevka si se potpisal .. “Tose Proeski” ... i za mig taa nasmevka mi iscezna, vo toj mig se setiv deka ti ne si tuka da napravis uste ednas takva dupka.. i samo gledav nakaj vratata i tamu so saati te cekav se nadevav deka ke vlezes nasmean ke se gusnes so drugarite.. ke se napies GinTonic.. ke “frlis eden pogled preku ramo” nakaj mene i ke mi podaris edna nasmevka .. i taka ko luda zjapav vo vratata... gi gledav tvoite sliki na zidot na Planet i si placev... nemozam veke»

Elen4e:“Vecerta pred da trgnam vo Krusevo mi bese dosta tesko. Imav nekoj predosekaj deka nesto loso ke mi se sluci, no sepak nemase teoretski sansi da ne odam vo Krusevo zatoa sto predhodniot pat jas ne se zboguvav so Tose… mu rekov deka pak ke dojdam. Do 5 I pol zborev so Bojana na MSN i taa neuspesno probuvase da me ubedi da ne odam vo Krusevo. Otide Bojana das pie I legnav I jas iaku nemase smisla da se legne zosto vo 6 I pol trebase pak na noze da bidam. Go zemav meceto sto go spremav za Tose so mene vo krevet I guskajki go zaspav.Se razbudiv vo 7 i za 15 minuti se oblekov i trgnav da baram taksi. Vlegov vo centralata na Bel Mercedes I kazav do kade mi trebase taksi. Zenata celo vreme probuvase da najde kola no ne.. ko da nekoj me sprecuvase da odam… takov osekaj imav.. a vreme imase mnogu malce zosto vo 7.45 trga avtobusot nakaj Krusevo. Bel Mercedes nemase taksi, zenata se javi vo Plava Laguna.. NISTO .. se javi vo Vodno NISTO.. se javi vo RIVA I tamu edvaj najdovme taksi. Ama jas veke mislev deka nema sansi da stigneme do zeleznicka za tolku kratko vreme. Fala Bogu, gospodinot Sofer bese raspolozen pa vo mnogu brzo vreme me donese do zeleznicka. Trcav nakaj blagajnata da kupam karti I sednav vo avtobusot.Avtobusot bese dosta poln takada trebase da odam skros pozadi za da si najdam mesto. I sednav tamu do prozorot soferot ja ponisti kartata I gi staviv slusalkite vo usi. “Djurdevdan”… odkako go cuv Tose kako ja peese taa pesna uste vo Utrecht na koncertot jas mnogu cesto ja slusam. A denta pred da trgnam nakaj Krusevo go vidov Tose kako ja pee na BTR.. P R E K R A S N O … ko I sekogas. Zavrsi pesnata I avtomatski ja selektirav celata diskografija na Tose. Posto nemav spieno ic taa nok.. jas posle nekolku pesni zaspav. Me razbudija kapki voda koi vleguvaa vo avtobusot zaradi toa sto prozorite ne bea kako sto treba. Go smeniv mestoto I otidov na drugata strana od avtobusot. Vratot me bolese zatoa sto mi bese svitkan od spienjeto. Grbot istotaka… no se imase smisla zosto znaev kade ke pristignam. Pak zaspav.Se razbudiv vo Krusevo. Neznam nemozam da vi go opisam custvoto… nemozam da vi kazam sto custvuvam koga vleguvam vo toj grad. Taga, ti stanuva jasno zosto nasiot Tose tolku go sakal I kolku tie go sakaat .. a nego go nema vo nego.. go nema da se proseta po ulicite… go nema vo planet .. go nema. Od prviot moment vo Krusevo se custvuvav ko doma.. ko da bese toa mojot grad.. ko da sum rodena tamu.. mnogu cudno. Lugeto istotaka se prekrasni,

238

gostoljubivi luge, zborlivi … Definitivno znam zosto Tose kaj I da bil sekogas se vrakal tuka.Odam po ulicite nakaj Planet (da go nauciv Krusevo, znam da se snajdam) so grutka vo grloto.. Sekade kade I da se svrtite se gledaat negovi sliki, se slusa negovata muzika, se spomnuva negovoto ime. Se ama bas se podseka na nego. Pred da vlezam vo Planet znaev deka ke mi treba kredit za denov.. za da se dopisuvam so Meri.. Bojana.. Magdalena.. no vo trafikata nemaa kredit ama imaa simkarticki so kredit vo niv. Toa znacese deka moram da kupam nov broj ako sakam da imam kredit za denot. Kupiv dva (znam kolku se dopisuvam so devojkive.. znam deka 200 den kredit nema da mi bidat dosta).Ete prvata poseriozna ugornica nakaj Planet. Pazejki da ne se liznam od snegot koj se stopil pa stanal mraz se kacuvav nagore. Srcevo pocna da mi lupa jako zosto znaev deka se priblizuvam do Planet. Otvarajki ja vratata na Planet .. pak nekoe cudno custvo.. Tose ja otvaral ovaa vrata I site mu se raduvale koga vlegol… Tose ja pipnal ovaa kvaka.. Tose go gledal ova staklo… Tose… go nema. Vlegov vo Planet I na levata strana ima ko komoda so na nea Kniga na Zalost I mnogu sliki na Tose. Jas sekogas koga ke pominam pokraj toa se prekrstuvam I ja baknuvam slikata na Tose. Se pozdraviv so eden od lugeto sto rabotat tamu koj veke me znaese od predhodniot pat. Poracav edno toplo cokolado zosto vo avtobusot se smrznav, pa da se stoplam pred da odam kaj Tose. Sekogas koga ke vlezam vo Planet pravam krugce za da gi vidam (pak) site negovi sliki koi se staveni na dzid. I mojata najomilena slika so Bas moram sekogas da ja dzirnam pred da sednam. Vo toj moment nemase nikoj vo kaficot od lugeto sto gi zapoznav predhodniot pat pa sednav sama na edna masa. Dodeka go pijev toploto cokolado ja mestev novata simkarticka za da javam deka stignav vo Krusevo. Nemozev a da ne dzirnam nakaj dupkata sto nasiot Toska ja napravil koga bil vesel. Odkako zavrsiv so toploto cokolado plativ I trgnav nagore.Na izlguvanjeto od Planet pak, po navika se prekrsiv I ja baknav slikata na Tose i izlegov. Patot od planet do kaj Tose e cel ugornica. Toj pat e najteskiot pat na koj do sega sum koracela. Ne samo zatoa sto kondicijata mi e NULA nego zosto znam sto me ceka gore… I pak odejki nagore celo vreme si mislam.. ova e patot po koj Tose odel, ova se kukite koj gi gledal dodeka koracel, tamu e majstorot koj Tose sigurno go pozdravuval, Tose isto proagal pokraj ovaa crkva koja e malku podolu I znaejki go nego se prekrstuval.. taka I ja se prekrstiv. Odejki nagore placev vo sebe.. zborejki mu na Tose.. “a be Tose.. Bozik e.. kaj si ti.. tebe te nema .. Bozik e Tose a tvoite se sami doma I placat po tebe.. kaj si be Tose”Dojdov do edna raskrsnica. Vo toj moment sekogas pocustvuvam ogromna bolka znam deka ako svrtis levo na taa raskrsnica ke stignes do kukata na Tose.. Kukata kade sto pred 3 meseci Tose ke vlezese I ke ja razveselese celata.. kukata od koja se slusase negoviot glas… a sega e kukata kade sto se majka mu I tatko mu koi sigurno skrseni od bolka sedat vo dolniot sprat na kukata I placat li placat… kade sto e sestra mu koja pricekuva luge na negoviot sprat vo negovata soba.. kade sto mu se vnucite… kade sto mu se trenerkite zakaceni na zid.. kade sto mu e sintisajzerot….. bolka.. ogromna bolka.Prodolziv pravo na raskrsnicata.. pokraj mene pominuvaa koli od nasekade.. Hrvatska, Srbija, Bugarija, Skopje, Ohrid… I site koli odat.. da .. kaj Tose. Uste malce odev nagore I veke grobot na Tose mozese da se vidi. Guzva.. imase mnogu luge za razlika od predhodniot pat. Ne ocekuvav.. Gi drzev solzite vo sebe dodeka ne stignav do portata na grobistata.. od tuka na levata strana e grobot na Tose.. na samiot vlez na grobistata.. Tuka pociva mojot heroj, tuka pociva nasata gordost, tuka pociva Golemiot Covek.. Junak.. Tose. Samo eden pogled na slikata kade sto se gleda Tose so negovata nasmevka I tie oci sto bukvalno sjaat mi bese dovolen.. a da ne zboram za krstot.. za mecinjata… za lugeto sto stojat okulu nego.. za svekite sto gorat.. za cvekinjata.. seto toa e premnogu bolno da se gleda. Veruvajte mi… pak taa bolka.. ogromna.. pak tie solzi… pak neveruvanje deka Tose stvarno e zakopan tamu…Otidov kaj grobot zapaliv sveki za nas .. za Negovite .. za Ljilja.. za Andrijana.. Se prekrstiv I go baciv Krstot placejki… premnogu e bolno luge. Pred 2 godini go bacuvav Tose, na

239

koncertot vo Holandija I go guskav sega bacuvam drven krst so Negovoto ime e na nego. Placejki otidov I nakaj slikata .. I gi baciv tie negovi najubavi oci I sednav na klupata….“

Peliska:»Kako bi rekao A.B. Šimić "ja koracam uspravan i svečan kao pored tebe".

Ja ne bih rekla da sam preboljela Tošetovu smrt, rekla bih da sam je prihvatila. Imala sam priliku čuti svjedočanstvo čovjeka, vjernika koji je doživio kliničku smrt i koji uvijek ponavlja za nečiju smrt "otišao je tamo di je lipo" i još nešto lipo što je rekao za jednog momka koji je u komi "nema straha, on ako je dostojan Neba doći će kući ako ne, vratit će se u ovu "suznu dolinu". Ja sa Nebo al isto ću ga spomenuti Bogu u svojoj molitvi."Govorim o vjerniku, kalibra kakav je bio i Toše... Zamislite Tošinu sreću kad je došao "doma", Bogu...

Spomenite ga u svojim molitvama jer uostalom samo smo mi u ovoj "suznoj dolini" i zato pokušajmo svi naći pravi razlog za naš život i učinit ga kvalitetnijim i boljim, i nama i svima oko nas...

O sigurna sam da tada ćemo svi prihvatiti Tošinu smrt, ne kao nešto što smo željeli, već kao radost koju nam je dao njegov život...

Samo budite "uspravni i svečani kao pored njega"...»

Biljana PG:»Ja ga nisam preboljela, nisam cak ni prihvatila da ga nema. Ne znam da li cu ikada moci. Danas sam dobila kritike kako bih trebala malo oladiti ali ja i na sam pomen toga namrstim se i tema je zavrsena. Kad gledam koncerte malo sam mirnija jer imam osjecaj da je u tom momentu na koncertu i srecna sam pa igram i pjevam, sve dok ne krene Tajno moja. To je prva pjesma koju sam cula od njega jos davne 2000. i tu je pocela moja ljubav prema Tosi. Kad nju pjeva ja ne mogu a da ne vristim od placa. Trudim se da ne gledam snimke na kojima pise IN MEMORIAM bas zbog toga da me ne bi stalno podsjecalo na surovu istinu. U mojim mislima i snovima je on i dalje tu i taj dio dana najvise volim, kad legnem u krevet onda moje misli mogu sve. I da vrate vrijeme i da ga zamisle na nekom novom koncertu gdje smo mi sa foruma jedina publika i da se sjajno provodimo. Ponekad se trudim da sto duze ostanem budna iako ujutru radim samo da mogu da mislim na njega. Mozda zvuci nenormalno ali tokom dana sam u kontaktu sa puno ljudi koji mi ne dozvoljavaju da se osamim u svojim mislima. Ponekad djelujem odsutno kao da nisam tu, ne dopiru do mene nikakvi zvuci, ni telefon sto zvoni, ni majka koja me uvijek nesto ispituje, ni da li je neko usao u prostoriju ili nije. Nikog ne primjecujem. Istina nasmijem se s vremena na vrijeme kad dodjem ovdje i kad udjem u neku veseliju temu. Ali na tome se sve zavrsava. A sta se promijenilo kod mene njegovim odlaskom? Puno toga. Sad malo vise zovem svoje prijatelje i porodicu, samo da im cujem glas i pitam jesu li zdravo, malo vise obracam paznju na svu onu djecicu koja te zaustavljaju na ulici da pitaju imas li nesto da im das. Sad mi je mnogo stalo do ljudi koje poznajem samo preko poruka na forumu. Uznemirim se kad ih nema po pola dana ovdje a znam da ne mozemo 24 casa biti tu. Postala sam paranoicna pa nocu udjem kod brata u sobu samo da vidim da li dise. Zovem ga hiljadu puta kad izadje negdje ako znam da je otisao kolima. I znam da ne valja tako ali sta da radim. Tose me je naucio mnogim stvarima i zato ne mogu da prebolim. I ne mogu da prebolim one oci i njegov osmijeh. Nikada necu moci...»

240

Tiina:»Kako sam preboljela? Nikako. Izgubila sam puno dragih ljudi, u ratu, u prometnim nesrećama u gluposti. Boli me jedino to što nitko od tih ljudi nije bio kriv za to sto nim se dogodilo. Ali, vjerujem u Boga i vjerujem da zna sto cini. Trebao mu je andjeo i pozvao ga je sebi. U pocetku sam cak i bila ljuta na Boga, na svakoga, sjetila sam se dogadjaja od prije 3 godine kada sam izgubila prijatelja, u prometnoj nesreci, i to na datum 16., i bilo mu je tek 20. Vise nisam ljuta, sve ima svoj razlog. Vjerujte mi cure, vrijeme ne cini da zaboravite, ali cini da se pomirite da je to tako i da tako mora biti, a to je velika stvar. Vjerujte mi, govorim iz vlastitog iskustva. U svemu postoji i vedrija strana. Danas se ne ljutim, dane provodim u zahvali, Tosi sto je srusio i posljednju predrasudu u meni, sto me ucinio boljom osobom i naucio me da cjenim sebe i znam tko sam, ali s druge strane i cjenim podjednako svakoga bez obzira na uvrijezene razloge zasto to ne bih trebala, da svatko zasluzuje priliku, da budem skromna... Zahvaljujem i Bogu sto nam ga je poslao, dao mu blagoslov da radi ono sto najvise voli i uveseli nas, zhvaljujem sreci sto sam imala prilike vrijeme provesti s njim. To je vedra strana koju se trudim vidjeti i prihvatiti. Budite zahvalni i volite se, cinite sve sto mozete odmah, ne odgadjajte jer zivot je prekrasan ali i prevrtljiv, moze se unistiti u trenu.»

Modesty25:»Zatoa sto vistinski si go sakala TOSE NASETO MILO DOBRO SLAVEJCE . NE SI OSAMENA VO TAGATA I BOLKATA VERUVAJ,NIE SME SITE TUKA,NIE NEGOVITE LOJALNI OBOZAVATELI..NE IMA 1000000 SPLOTENI VO EDNO..SAMO ZA NEGO..SAMO TOJ GO UMEE TOA..SAMO TOJ GO PRAVESE NEVOZMONOTO..SUM BILA NA MNOGU KONCERTI NO NA NEGOVITE KAKO DA NE NOSESE VO DR SVET,KAKO DA NI DAVASE KRILJA I LETAVME SO NEGO VO PREKRASNI VOLSEBNI MESTA VO NEKAKVA CYDESNA ZEMJA..SE BESE MAGICNO..i JAS PLACAM ZA NEGO PA I VCERA NA POLNOC POMISLIV NA NEGO TAZNA NOVA GOD PRETAZNA NO TOJ E BESMRTEN NIE KE MU PODAREME VECNOST SO SOLZI DELA POSVETENI NA NEGOVATA DEJNOST KE GI PEEME NEGOVITE PESNI KE GO SPOMNUVAME...NIE SME NEGOVITE APOSTOLI,NEGOVITE VERNI FANOVI...TESKO E BEZ TEBE TOSE NE E NISTO ISTO..DEL OD MOETO DETSTVO,MLADOST,ZIVOT ZAMINA...TOLKU REFRENI STO ME POTSETUVAAT NA STARI LJUBOVI,TI BUDESE SE STO E DOBRO VO NAS..TOLKU PESNI ISPEANI I SLUSANI VO ROMANTICNI MOMENTI..PREUBAVA EUFORIJA I EXPLOZIJA OD EMOCII I VOZBUDA NA TVOITE KONCERTI..BRZO SRCEBIENJE VO TVOJA BLIZINA..KOGA POMINUVASE KRAJ NAS ZANEMUVAVME..PRVITE LJUBOVNI BOLKI I SOLZI VO MOITE UBAVI 16 TI GI PRIDRUZUVAA TAZNITE NOTI NA NEKOI OD NAJDOBRITE TVOI BALADI..NEZNATA "NEMIR" SI JA POSVETIVME SO EDNA DRAGA LICNOST..TVOJOT GLAS NE MAGEPSA SITE!!SE OSEKAM PRAZLIRIANO PRAZNO NEMOCNO BEZ TEBE..KAKO DA NEMAM POLOVINA ZIVOT,KAKO DA MI NEDOSTIGA VITALEN ORGAN NE VERUVAM VO BOGA IAKO ZVUCI SUROVO ME NALUTI ZATOA STO NE SE SMILUVA AKO POSTOEL ZOSTO NE GO ZADRZA KAJ NAS?!KAKO ZASLUZIL?!POKRAJ TOLKU ZLOBNICI BAS NAJDOBROTO ANGELCE CISTO I PREDOBRO?!KAKO DA PRODOLZIME BEZ NEGO...KOGA SE E TAKA BEZNACAJNO,NEVAZNO,SIVO,..::(DA TI KAZAM DEKA TE SAKAM TOSE,PREMALKU E,JAS UMIRAM PO TEBE»

NERICA :»ljudi moji,opet se vracam na ovu temu,mada mi bude samo jos gore,ali ni ovako nije nista bolje...zavaravam samu sebe da sam prihvatila,da sam korak vise na onoj ljestvici,ali mi se cini da iz ovog nema izlaza... znam da drugacije ne ide,znam da se zivjeti mora,znam da njega nista ne moze vratiti,pa ni ove silne suze,ali ljudi moji,ja necu da se pitam je li njemu

241

dobro,necu da me odozgo gleda i smijesi mi se,ja hocu da je on TU,da mu je dobro ali ovdje na zemlji,da se smije ali svojim roditeljima ,da pjeva svojoj Andrijani i pomaze djecici...sad slijedi ono:on je gore sretan,smije se svima nama,pjeva sa andjelima,i ja cvrsto vjerujem u sve to,ali meni to nista ne pomaze...mnogo vjerujem u Boga i znam da je imao razlog za ovo,ali to saznanje mi bol ne ublazava...stid me je sto sam prvih dana bila bijesna na sve i svakoga,i mozda je to neki pomak jer znam da vjeru nisam nikad izgubila,ali sta da radim sa ovom boli???sta da radim sa ovom zeljom da one okice budu ovdje,onaj osmijeh bude ovdje,da ono srce kuca ovdje kod nas i obrise tugu njegovih roditelja,Andrijane i svih nas???Hiljadu puta sam rekla sebi da sam sebicna i da to ne smijem traziti,pa cak ni da mi Bog pomogne nositi ovo breme,ali opet se javlja ta zelja satkana komadicima ovog ludog srca sto se zaista umorilo boreci se a svjetlo se u ovom tunelu,barem meni,jos uvijek ne nazire... Andjele,cujes li...nesto sam ti sapnula...ne zelim te prekidati u pjesmi...ali moram ti reci jednu stvar...ili je mozda bolje da ti to kazem kad se vidimo...ne,ne mogu toliko cekati...volim te,ljubljeni moj...jesi cuo?svaki dan ti to ponavljam,i ponavljat cu dok se ne sretnemo tamo gore...nadam se da cu zasluziti da budem bar na sekundu na istom mjestu sa tobom...kako bih bila pocastvovana... Te sakam,milo moje!“

Sestra Vera:“Kad je otišao bilo mi je jako, jako tužno...Prije nego sam se prvi put javila na forumu desilo se ovo. Odlučila sam jedne nedjelje otići u jedan udaljeniji manastir, koji ja povremeno posjećujem i koji zovem: ja sam se vratila kući. Tamo sam se žarko molila za Tošu, klekla pred ikonu Majke Božije i dubinom i puninom srca molila za njega. U jednom trenutku sam naslonila svoju glavu na ikonu i tako sam ostala nekoliko minuta. Osjetila sam odjednom kao da me je Majka Božija pokrila i bez izgovorene riječi utješila. Meni su suze samo tekle...Kad sam se digla osjetila sam nevjerojatno olakšanje i radost jer sam u srcu čula: živ je i živjeti će.Ne mogu opisati moju radost povratka "u ovaj svijet" i moju veliku želju da to podijelim s ljudima koji tuguju za Tošom. Zato su se počele iz mene "izlijevati" sve one riječi molitvi za Tošu , samo za utjehu drugima, jer i sama sam utjehu dobila...»

Sestra Vera:»Vjernik sam i vjera je moje najjače sidro u životu.BOG JE UVIJEK LJUBAV, UVIJEK MILOSRĐE, UVIJEK ONAK KOJI NAS NAJVIŠE ZNADE I NAJVIŠE VOLI.Baš zato što nas voli kao svoju djecu, kao sebe same, dao nam je najviše što se može dati, a to je SLOBODA IZBORA.Dakle, mi smo Ti koji odabiremo da li ćemo i kako ćemo BOGA voljeti. O tome kako živimo ovaj kratki život na zemlji ovisi ponajviše naš budući život u drugom svijetu.Mi ne znamo točan odogovor zašto je Toše otišao tako mlad i nikada nitko od ljudi, čak i puno, puno duhovniji i bolji od nas to neće znati.Samo BOG znade Tošino i naše srce i samo BOG znade točan odgovor na ovo pitanje.Što se tiče naše tuge i ljubavi prema Toši, reći ću ono što sam već napisala: imali smo koga i voljeti, jer Toše je, iako samo čovjek, bio u svemu bolji od nas.Ljubio je više, davao više, opraštao više...Toše je sada u svijetu čiste ljubavi... i to je naša utjeha…»

242

milky111:„Pre par dana sam gledala jednu naucnu, dokumentarnu emisiju, o crnim rupama. U sustini, zakljucak koji i ovde moze da se primeni je da informacije ne nestaju, i da kada se one sakupe, na jednom mestu(bas kao sto ih mi sakupljamo ovde na forumu) time se to nesto(u nasem slucaju-Tosa) ponovo otelotvori, tj postane stvarno, zivo! Pa eto, ja zelim da verujem u tu teoriju, i samim tim, niko nikada zapravo ne nestaje, ne umire, dok god postoji njegov zivot u zivotima drugih-dok god je u secanju drugih ljudi! A evo malo pre slusam nesto o milosu Obilicu, caru Lazaru, kako su neke zene plakale dok se citala pesma Boj na Kosovu, u delu pesme gde se oni spominju! Pa pazite-t je bilo pre 700 godina, covece! A o tim ljudima jos uvek neko prica, razmislja, uci o njima u skoli. Zar to nije super? To isto ce se desiti i Tosetu-bar za ovo vreme dok smo mi zivi, (ziveli forumasi) on nece nestati iz price, secanja, misli, osmeha! Kroz nas eto nastavlja da zivi, kad vec ne moze biti prisutan telesno. A sta je uopste telesno, koji deo covekovog zivota? Ja bih rekla-manji! A veci je deo ono sto ostane nakon te osobe, i osecam da je na onom svetu sve mnogo bolje... Imagine... You may say Im a dreamer, but Im not the only one...Ne govorim vise reci koje su sa tobom otisle... Tuzne mi oci, sto pitanja... Zbogom Tose...“

nlibertine:“Ja sam sanjala našeg anđela.Pokazao mi je neke ožiljke na grudima i rekao da radi toga ne može više pjevati.Potom su ga dvojica muškaraca odvela iza nekih vrata, znala sam da odlazi......ti ožiljci, vjerujem predstavljaju ozdravljenje obzirom da su zarasli...Nadam se da je tako...

Nadam se da postoji život poslije ovoga i da postoji mjesto gdje će naš anđeo upoznali malu seljanku na nebeskom proplanku......U ovim danima praznika, trebamo biti svi jaki jer sada su molitve najjače i Bog ih najviše prima...a bol?Velika, ogromna....Bojim se, ludim....»

crna333tp:«U SVOJ OVOJ TUZI NASLA SMISAO ZIVOTAReci cu za sebe...da nakon toliko plakanja...toliko tuge da sam u sebi pronasla novu bolju osobu...koja zeli biti iskrena i pravedna prema svima....koja zeli pomoci svima bila koda u bilo koje doba noci i dana...zelim pokolonit svoj osmijeh onima kojima je necija paznja potrebna, zelim se smijat i onda kad mi se place...Nakon 3 mjeseca shvatila sam da smo svi poslani ovdje na ovu zemlju s nekom misijom..koju cemo jednom u zivotu prepoznat...Ja trenutno svoju misiju vidim u tome da sto vise ljude priblizim nekoj ljubavvi, priblizim ih Bogu...Da znate koliko sam samo stavova promijenila...pocela sam bit pazljivija, pokusam shvatit ljude koji mene ne shvacaju, pokusavam razumijet i postivat ljude koji po meni doslovno pljuju,pokusavam sve saslusat i uputit bar jednu rijec koja bi ima puno znacila...U zadnje vrijeme mnogo ljudi mi je rklo da su se rasplakali na moj tekst, da im moje rijeci puno znace...a meni puno znaci to sto je vecina shvatila, da sam ja tu uvijek za sve,,,i puno mi

243

znaci spoznaj da sam nekom bar malo olaksala dusu....Pronasla sam puno prijatelja,,, iako su to prijatelji na internetu vecina ih je meni jako prirasla srcu....U ovim bolnim mjesecima...pronasla sam smisao zivota, ojacala mi se vjera, osjetila sam bol kao nikad u zivotu. u sebi nosim jedan neopisiv osjecaj ljubavi...neku posebnu ljubav...A SMISAO MOG ZIVOTA JE NAJPRIJE LJUBAV PREMA LJUDIMA...PA CAK I PREMA ONIMA KOJI ME MRZE...ZELIM ZIVJETI, U MENI JE NESTO STO MI GOVORI DA KRENEM DALJE.DA USTANEM NA NOGE...DA ZIVIM ZIVOT, I SLIJEDIM PRIMJER ANDELA...TAKO CE I BIT...JER JA TO ZELIM I ZNAM DA MOGU...LJUDI SMIJ TE SE I ONDA KADA VAM SE PLACE...JER OSMIJEH VAS NE KOSTA NISTA A ONOME KOME JE UPUCEN PUNO ZNACI...»

Lecnula sam se. Osjetila sam kao da se neko prikrada oko vrata mojih odaja. I bila sam u pravu. Nedugo za tim, začula sam kucanje na istim. Na njima se pojavila Smrt. Njena pojava je bila pognutija nego inače, a ona sama je zračila nekim uznemiravajućim spokojem.

«Mogu li ući? Da li ti smetam?», rekla je smireno.

Iako me taj njen spokoj uznemirio, jedva sam dočekala da uđe. Kao da je u njoj čučao moj spas. Spas od mog bezimenog, meni nejasnog i nepoznatog problema. Hm.. Pitam se da li sam vremenom dobila osobinu paranoičnosti? Možda. U svakom slučaju, sigurna sam da po pitanju mene same postoji neki problem. Osjećam ga. Da, imam problem, i već sam ga prihvatila iako ne mogu da ga imenujem. I eto, toliko mi je misli palo na pamet u tom trenutku kada sam ugledala Smrt na svome pragu da sam gotovo u jednom dahu rekla da bi mi bilo zadovoljstvo da uđe.Tako se i našla pored mene. Tada sam osjetila da onaj spokoj, koji sam prvobitno osjetila, jenjava. Kao da se odajama proširio miris tuge. Tuge i težine. Kao da sam vidjela našu koleginicu Tugu kako skakuće unaokolo sa svojom torbom od pruća i baca crnu svjetlucavu prašinu svuda po nama.

«Još uvijek čitaš?», pitala me tiho. Nakon što sam joj dala znak da ispravno pretpostavlja, šutjela je jedno vrijeme. Zamislila sam nas u ljudskom obliku. U mom zamišljanju poprimile smo oblike dvije zdravo izborane starice. Samo nam je na čelu počivala jedna bora, ona duboka koja pretstavlja neku nezaobilaznu tugu u životu. Gledala me svijetlim očima koje su kitile sitne bore, dok sam ja u nju uprla svoje tamne oči koje su djelovale nešto krupnije jer su se oko njih, poput zraka sunca razlijevale nešto šire, meke bore, praveći mi od oba oka, po jedno minijaturno sunce. Ona je spokojno složila ruke u krilo. Gledala me ispod obrva. I eto, tako samo u mojim mislima sjedile jedna do druge. Smireno se gledajući, pogledom dajući jedna drugoj do znanja da nam je mnogo toga na pameti, ali nikako da se odvažimo da ih prevalimo preko suhih, staračkih usana. Crvenilo njenih obraza ukrašenih sa nekoliko lišajeva mi je govorilo da je na ivici da mi kaže šta joj kola oko srca, i ona tada poče. Kako joj čuh glas, ona opet poprimi svoj stari, pravi oblik. Starica ispred mojih očiju iščeznu i ja opet ugledah Smrt. Došlo mi je da se nasmijem, jer sam u sebi prevrtjela rečenicu koju ljudi izgovore kada žele da nekome dočaraju jezivost situacije. «Gledao/la sam smrt u oči!», rekli bi uz uzvik ili krik. Čudno, ali meni to ne zvuči jezivo. Meni to i nije jezivo. Baš naprotiv. Ja Smrt gledam često u oči, skoro pa uvijek, a nikada ne osjećam nelagodu. Zadnjih nekoliko dana je nisam vidjela, i moram priznati da mi je počela nedostajati. Kada sam je vidjela na pragu, ozarila sam se, a poslije sam vidjela da sam se ozarila s razlogom.

244

Nešto čvršće, kao da ne želi da primijetim da je to mnogo zanima, upitala me :«Kako im je? Da li im je vremenom lakše? Evo, prošlo je već oko 3 mjeseca…»«Još uvijek im je isto… ili gore», rekla sam tihim glasom, znajući da time neću otjerati nemir i neku dozu straha koji je naglo zamijenio prvobitni spokoj.

«Toga sam se i plašila. Mogu misliti šta sve pričaju o meni», rekla je spuštajući ton svog, ljudima jezivog, glasa.«Ne spominju te ni više ni manje nego mene. Iskreno, obje smo, nekako, podjednako krive. Ja što sam napisala to što je suđeno, ti jer si to bez pogovora ispunila. Tako je moralo biti i ti i ja ćemo morati s tim da se nosimo do kraja našeg vijeka, ma koliki on bio.»«Eh, nadam se da nam ne preostaje mnogo posla do kraja našeg postojanja. Eh, samo da mi se muke okončaju…Nego, da li bi imala nešto protiv da ti se nekada pridružim u čitanju. Posla je malo, a često mi nije baš najbolje da budem sama… okružena onim svijećama…»

Na trenutak sam se zamislila. Kako sam spomenula kraj našeg vijeka, zapitala sam se koliki je on ustvari. Zapitala sam se da li ćemo nas dvije, čudne figure koje kroje drugima živote, isto tako uhvatiti nekoga za ruku i krenuti stazom ka novom životu. Da li će i nas neko prevesti u neki novi svijet? Da li je i nama neko pisao ono što se zove mojim imenom? Da li je i nama neko pisao sudbinu? I na posljetku, da li na to novo mjesto, za koje ne znam da li postoji, kada budemo otpuštene naše sadašnje dužnosti, idemo zajedno? Hm… voljela bih da idemo tu negdje zajedno, jer zaista sam se navikla na Smrt. Oduvijek imam samo nju i znam da ću do kraja, ako on uopšte postoji, i imati samo nju, baš kao što i ona ima samo mene.

A onda, kao da sam nas opet vidjela kao dvije starice. Starice shrvane svojim nevoljama i zatečene neizmjernom usamljenošću. Znam, da smo ljudi, uhvatila bih je za ruku i podarila bih joj ohrabrujući osmijeh, ali eto, umjesto toga, samo sam što prijatnije mogu, rekla :»Naravno da možeš, biće mi zadovoljstvo».

Tada je, kao da oklijeva da priđe i nagne se da pogleda forumaše i ono što tipkaju, plaho rekla :»Da li bi ti bio problem da čitaš na glas? Još uvijek nisam u stanju da ih pogledam… Ne mogu…».Prekinula sam je. Bilo je suvišno da mi objašnjava svoje razloge. Shvatala sam je. Sjetila sam se sebe i svojih oklijevanja u prvim danima. «Nije nikakav problem. Dođi kada god poželiš i ja ću ti čitati.». I nanovo, svjetlooka starica mi se nasmijala, a ova druga sa suncem u očima je počela da čita.

brat-magarac:«Da, upravo, kakav će to biti susret kad se pogledaju u oči čovjek i njegov Bog?...Doista, kakav će to susret biti? To je vrhovno pitanje ove prekrasne pjesme. To je vrhunsko pitanje naših ovozemaljskih života, našeg djelovanja na zemlji i ljubavi koju svjedočimo, prema Bogu i prema ljudima.Joey, naravno da si sigurna da naš Toše nije skrenuo pogled, on je svojim životom svjedočio ljubav Božju i miran je otišao u naručje nebeskog Oca.Majka, da u pravu si, nitko od nas neće skrenuti pogled ako krene Njegovim stopama, stopama našeg Stvoritelja i Spasitelja, kojima je tako gordo hodao i naš Toše!Ne smijemo propuštati čuti što nam je Toše govorio, ne smijemo zanemarivati ljubav koju je svjedočio prema Bogu, i nikako, ponavljam nikako se ne smijemo očajno zapitati gdje je on sada.Toše je u anđeoskom zboru zagrljen svemoćnom rukom našeg Spasitelja.

245

Na žalost, moram napisati još jednu stvar. Ne želim nikoga naljutiti, ili povrijediti, niti umanjiti značaj ičijih osjećaja, ali naš Toše nije Spasitelj.On je, kao što smo i mi, bio sluga vrhovne ljubavi, i kao takvu ju je i svjedočio, svakom riječju, pokretom, osmijehom i svojim radom. Ostavio nam je živi primjer kako se ljubi Bog i djeca Božja.Zato vas sve molim, kad pišete postove, ili kad samo razmišljate o Toši, razmišljajte u tom pravcu. Ne uzdižite ga na pijedestal na koji se on sam nije uzdizao niti ikada i bi.Nemojmo vrijeđati njegovu ljubav prema Spasitelju time što ga stavljamo uz bok Spasitelja, a Toše to nije nikad radio.I zapamtite još jednu stvar, on nas sve gleda, i obasjava svojim anđeoskim osmijehom.Nemojmo mu našim nerazumijevanjem skidati taj osmijeh s lica!Voli vas sve vaš Brat MagaracA iznad svega, blago vama, ako se razumijete u to, kako da Gospodina prepoznajete u svim ljudima koje susrećete, jer vi ste zaista pronasli pravo svijetlo i pravu mudrost!brat-magarac»

Sogancic:«Uporno ju je gledala. I nakon što je opustila lice i nakon što se namrgodila, nasmiješila, ona je ostala. Nepomično je stajala, ulogorila se i odisala «ostaću zauvijek» stavom.Njena prva bora. Mala, ali duboka, jedva primjetna, ali dovoljno da se uoči ako je to lice poznato područje. Pitala se kako je moguće da ima pravu, neprolaznu boru, a tek joj je 20 godina. To joj nije bilo jasno. Zbunjeno je uzela ogledalo u ruke i sjela ispod velikog prozora. Obasja je sunčeva svjetlost. Na trenutak joj se učinilo da u ogledalu vidi neku posve drugu osobu zahvaljujući valu svjetlosti koja ju je okupala. I zaista, lice joj je djelovalo drugačije. Kosa joj je dobila pepeljastu nijansu, lice joj je bilo svjetlije, obrve naglašenije, a zubi sjajniji. Jedino je bora ostala nepromijenjena. Bila je duboka i mala kao i trenutak prije. Izgledala je isto i u tami i na svjetlosti. Brzo je zavezala nestašnu kosu koja se provlačila i škakljala je po licu i vratu, a potom se unijela u ogledalo i počela da posmatra i analizira sopstveno lice. «Evo je, još jedna. I još jedna…», počela je da u čudu broji male tanke linije na mladom licu. I tada je shvatila. Ne samo da je vidjela sve te borice koje su je činile, ona se čak sjetila i kako i kada ih je dobila.Ove oko očiju i oko uglova usana je dobila smijući se. Nije ih bilo mnogo, ali svakim osmijehom su postajale sve dublje i izraženije. Jednom je dala bratovo ime, jednoj majčino, jednoj očevo, a preostalim je podijelila imena prijatelja koji su zaslužni za njihov nastanak.Analizirajući čitavu plohu lica, izuzev čela, vidjela je da je ono zaista okupano samo onim borama smijalicama i bila je sretna zbog toga… A onda se skoncentrisala na čelo…Taj ravni dio lica činio joj se jako prostran i velik, iako ga nikada prije takvog nije vidjela. Tu je stajala ona, ona bora zbog koje je i uzela ogledalo u ruke. Ali nije bila jedina. Imala je prijateljice koje se nisu toliko eksponirale. Sjetila se i kako su nastale. Jedna je nastala nakon prve loše ocjene u školi, jedna nakon prvog propalog izlaska, jedna nakon prve svađe s majkom, nakon prve svađe sa prijateljicom. Jedna je nastala kada je kao dijete slomila tatinu omiljenu čašu sasvim slučajno, pa se u sebi izjedala i pitala da li će biti mnogo ljut na nju kada sazna. Jedna je nastala od pjevanja visokih tonova u muzičkoj školi, a jedna kada je podigla kožu čela od iznenađenja jer je majka odobrila da kupi hrčka…I svaka od ovih je imala ime. Sve je savršeno imalo smisla, osim te najdublje i najmanje bore, njoj jako primjetne, a drugima gotovo neprimjetne.

246

Znala je i kako je ona nastala, ali se nije usudila da joj da ime. Na njeno lice ju je stavila jedna osoba. Osoba zbog koje je osjećala i sreću i bijes i ljubomoru i strast i nježnost…I svaki put kada bi bilo koju od tih emocija izrazila na svome licu, ta bora bi se savila i udubila na isti način. «Neće joj dati ime», odlučila je prije tri mjeseca čvrsto. «Možda se naljuti što je bezimena i na posljetku ode i nikada se ne vrati». Danas se samo nasmijala svojoj odluci. Znala je da se zavarava. Ta bora je imala ime, ali se prema njoj ophodila kao da je ona bezimena. Ta bora je nosila njegovo ime. I da, postojala je mogućnost da bora i ode, da se nikad ne vrati, da se pretvori u onu koja će je podsjećati na lijepe trenutke, ali prije tri mjeseca, ona se savila tako bolno, tako grubo, jako i nepopravljivo da je čak postala primjetna i drugima oko nje, i da je svoj imidž smijalice u potpunosti izgubila.Kada je pogleda ispod kovrdžave kose, srce je nanovo zaboli. «Nastala je kada je on otišao», pomisli u sebi i zaplaka po prvi put tog dana. Podne je već bilo prošlo i njoj je bilo čudno što joj suze nisu pale ranije tog dana, kao što su padale bez prestanka svakog dana u protekla tri mjeseca.Smireno je prišla stolu u drugom ćošku sobe i sa njega podigla novine stare više od dva mjeseca. Novine su bile pogužvane i smežurane poput jako navlažene kože. Da, to su uradile upravo njene suze.«Posljednji pozdrav našem najdražem…». Novine joj ispadoše na pod i ona poče bolno jecati. Sklanjajući kosu koja joj se zalijepila u trenu za suzama okupane obraze, pređe mršavom rukom po čelu i opet je napipa. Još uvijek je tu. Uvijek će je podsjećati na njega. «Ali», pitala se, «da li će me podsjećati na njega nasmijanog, veselog, živog, s obzirom da je svoj prvobitni izgled izvajan takvim sjećanjima sakrila ispod novonastalog izgleda, izvajanog bolju?»Ne nađe odgovor u sebi, a nakon nekoliko trenutaka koje je provela gledajući u ogledalu i pipajući svoju najveću neprijateljicu u tom trenutku, ne nađe odgovor ni u njoj.

«Mama, našla sam svoju prvu izražajnu boru», držeći ruku na čelu, ušla je u kuhinju sa gotovo mrtvim izrazom lica, te se obratila majci koja je spremala ručak.Pogledavši u njeno izmučeno lice i krvave oči, majka napravi bolan izraz lica nakon čega je spustila glavu nad drveni pult u kuhinji gdje je počela da prebira zrna riže.«Ma, to se tebi čini. Još si ti mlada da bi imala ikakve izražajne bore. Evo, ja te gledam i ne vidim je.». Izgovorivši ovo, odao ju je pogled koji se zadržao na bori za koju je govorila da ne postoji. Uplašivši se da se njen prikovani pogled za onu o kojoj se pričalo otkrio, majka brzo spusti pogled ka riži.«Mama, znam da si je i ti primijetila. A mislim da obje znamo i od čega je», pogledala ju je krvavim očima, nagnuvši glavu u stranu. «Zanima me, da li će nekada», zastala je, «otići sa moga lica?»«Neke bore ostaju, dok neke ipak odu», rekla je drhtavo prebirajući rižu.«Kao na primjer?», djevojka je znatiželjno izbuljila oči nadajući se da će joj majka reći kako će se njena mala, duboka bora odšetati s njenog lica…nekada.«Bore oko usana i očiju ostaju. Tu je koža najmekša i teško se zateže. Ali one te podsjećaju da si se smijao, pa ti i nije žao da ih gledaš. Bore na čelu nastaju uglavnom od brige i mogu se izgubiti ako nisu isuviše duboke, jer koža se na tom djelu može zategnuti do određene granice».Dobila je odgovor na svoje pitanje. Shvatila je da će «smijalice» ostati i nije joj bilo žao. Shvatila je da će male bore na čelu vjerovatno iščeznuti kada ona jednog dana uzme kremu protiv bora u ruke, ali ona bora, kojoj je napokon dala njegovo ime u svojim mislima, će, znala je, ipak ostati.

247

Pogledala je tada u majku koja je još uvijek razmišljala u sebi o tome o čemu su maloprije razgovarale. Vidjela joj je neki nedefinisani osmijeh na licu. Vidjela je njene bore »smijalice» i zaključila je da joj jako lijepo stoje. A tada je na njenom čelu, između ostalih bora i borica koje su krasile njeno zrelo lice, uočila jednu koja je po karakteru ličila na onu njenu. Mogla se zakleti da je i ona bezimena, ili da joj je ime dato, ali da nikad nije izgovoreno, i da je nastala nekada davno, ali da nikada nije otišla.

Kada je okrenula leđa i krenula prema sobi, čula je kako majka govori sebi u njedra :»Neke bore se nikada ne izbrišu». Okrenuvši se na ove riječi, vidjela je kako majka briše mokri put koji je jedna suza ostavila na putu ka zrnu riže, koje je zahvaljujući istoj zabijelilo.»

Bosilkamitrevska:«Najmil  Tosence...  Kolku bi sakala da te vidam bar uste ednas, da te gusnam i da ja cujam tvojata zarazna nasmevka...se bi dala.. i mojot zivot..i se sto imam vo nego,zosto bez tebe nisto nemem i nisto veke ne mi e vazno.. Nikogas nema da go zaboravam toa kobno utro, cela nok se prevrtuvav vo krevetot, srceto mi cukase kako tapan..se prepotuvav..glavata me bolese i mi zuese vo usite .  Znaev deka e nekoe loso predcustvo, bidejki i porano mi se slucuvale takvi raboti..stanav i otidov da se napijam casa voda vo kujnata, a potoa pominav vo spalnata da ja zirnam mama..taa mirno spiese, otidov kaj brat mi vo sobata.. i toj spiese..tato bese na rabota treta smena i naednas me fati panika da ne mu se slucilo nego nesto .  Ne zaspav cela nok..mama i brat mi izlegoa na rabota, go docekav i tato..pievme kafe i mi se vide se vo red :roll:  Si rekov..Boze sto bese ona utrovo... koga na TV ja slusnav losata vest nozete mi se presekoa..cel svet mi se urna na glava :(  Bev vo sok..panicno vrtev po site kanali no, na site istata vest..pocnaa da mi stasuvaat poraki, da mi zvoni telefonot..mislev deka ke poludam ..Se zakaciv ne internet..placev..citav i placev.. cray  Pomina i toj den16.10..bolka golema..nasekade po ulicite rasplakani luge, crkvite polni so luge koi palat sveki za pokoj na tvojata dusa  cray Dojde i 17.10...denot koga ti zasekogas se vrati vo tvojata Makedonija..vo tvoeto rodno Krusevo. .. na ovoj den godini pred ovoj koben nastan peev i go slavev mojot rodenden no, na ovoj 17.10.2007 posakav da bide mojot pogreb..i bese ..veruvaj mi, del od mojata dusa otide tamu so tebe na Gumenje .  Od toj den jas ne sum istata licnost..zaboraviv da peam i da se smeam..samo solzite mi se trkalaat po liceto cray  Po cel den pominuvam doma..pred kompjuterot, se zatvoriv sama vo sebe so svojata taga .. Bev vo Krusevo nekolku pati..ti zboruvav .. ti kazuvav kolku mi e tesko..me slusna li Toski? Te prasuvav dali te boli uste nogata, kako ti e sega gore so angelite Angelu preubav..dali gledas kakva bolka i praznina ostavi..go molev Gospod da ni gi zameni mestata..te molev da se vratis... A tamu vo Krusevo, tvoeto kralstvo kako da zastanalo vremeto...se e mirno i spokojno, navidum bezgrizno no, golema taga i crnina go obvitkala tvojot grad..tvoeto carstvo ... Nema kafance, picerija..kafic od kade ne se slusa tvoja pesna..tvojot preubav glas, a Planet..toa e posebno mesto..tamu se oseka tvojot duh..tvoeto prisustvo..tvojata pozitivna energija koja ja davase vo neograniceni kolicini. Nasekade tvoi sliki po zidovite..tvojopt glas i dupkata na tavanot koja si ja napravil na Sv. Jovan..koga ste pravele zabava vo Planet ..tvoite drugari so ogromna taga vo dusata kazuvaat za preubavite slucki so tebe no, i so golema gordost sto si Krusevcanec..nivni covek i drugar..covek so golemo srce . Jas ne te poznavav licno..no te zasakav od prviot den koga te vidov na TV ..nikogas nema da go zaboravam toj Skopski Festival koga se pojavi so dva broja pogolemo odelo :lol: ..dusa preubava..tolku simpaticno deluvase..odeloto pozajmeno no,se drugo bese tvoe..tvojot glas koj so godinite se razvi vo preubav maski bariton, tvojata prekrasna i nezna dusa koja ne se smeni i togas koga vide poveke pari..koga proseta poveke zemji... koga dobivase mnogu pofalbi i komplimenti... ti ne zaboravi koj si i od kade si .Nikogas ne go zaboravi svoeto semejstvo..koe premnogu go

248

sakase, tvojot narod..tvojata zemja Makedonija .  Sekogas se vrakase..kade i da odese vo srceto ne nosese..zanas ziveese..duso preubava kako sega ponatamu bez tebe?! Nieden festival bez tebe ne e ist..Buba Mara pomina vo solzi i vozdiski po tebe...4meseci teski i dolgi kako 4 godini..sekoj 16 vo mesecot mi e najteskiot den vo zivotot..povtorno se otvara navidum zalecenata ziva rana  .. samo solzi..bolka ..taga..nisto drugo ne  mi ostana cray    Postojano gi slusam tvoite pesni..samo tvoite..nenasitno sobiram sliki..razni podatoci..i gi cuvam ljubomorno za sebe .Znaes..koga prvpat ja slusnav " Cresa "  mornici me polazija...vo omie tvoi zborovi... STO E TOA VO LUGETO TAZNO STO ZIVEAT VO ZIVOTI TUGI...jas bezbroj pati sum si go postavuvala toa prasanje i nikogas ne dobiv odgovor . Toski ..pominav mnogu traumi vo zivotot..mnogu luge me povredija i izneverija no tvoeto zaminuvanje sosema me skrsi..mi zede del od mene Angele..zosto otide sonce moe cray Kako sega ponatamu bez tebe?! Znaes..zapoznav mnogu dobri luge vo tvoeto carstvo Krusevo..bolkata ne zblizi ne soedini..od Hrvatska, od Bosna...od kade se ne se javuvaat luge..gledas li Angelu kolku si sakan..reka od luge sekoj den doaga na Gumenje..ti se ispolni zelbata tvoeto carstvo Krusevo stana najpoznatoto mesto..vtor Erusalim..ti toa go sakase zar ne?! A sto ni vredi sega seto toa bez tebe? Sto mu vredi na Krusevo vecnost bez tebe..  Te sakam..ke mi falis dur sum ziva  cray  Se nadevam deka eden den ke se sretneme i ke zapeeme nekoja pesna, a do togas Krusevo ke bide mojata edinstvena destinacija..nikogas nema da si oprostam sto ne te pobarav na 2 avgust da se vidime, ama bese mnogu toplo i imase mnogu narod..pa si rekov ima vreme ke se vidime..prosti mi sto ne dojdov na tvojot posleden koncert  vo Gradski park..mislev ima vreme ke se vidime..a vremeto mi te zede vo nepovrat... duso prekrasna za mene sekogas ke bides ziv..eden i edinstven Toski give_rose   Doagaj mi pocesto na son...taka bar mozam za kratko da zaboravam vo kakov kosmar ziveam...ma te sonuvam jas, samo ne gi pametam sonovite :lol:  Ama sekogas koga ke se razbudam sum srekna i ubavo mi e na dusata..togas znam deka ti Angelu si me posetil... se gledame sonce moe kiss3   .. do togas cuvaj se..cuvaj ne i nas ovde dolu na Zemjava..pej Angelu preubav da te cue cel svet  give_rose ! Te sakam i gorda sum sto sum Makedonka ,sto sum ziveela vo vremeto na eden Angel  koj vecno ke zivee i ke se pameti po svojata dobrina i po golemoto srce Makedonsko! Do skoro viduvanje Angelu Makedonski...»

lgurban:«Zivot u malom gradu koj broji tek oko izmedju 70 i 80 hiljada zna da bude jako monoton i ispod cirade mirnog i tihog mesta se krije cesto pakost, zavist i pohlepa za saznanjem sta se desava u tudjim zivotima i zasto je to tako...Sudbina te nekad natera da odrastes brze nego sto je to potrebno i da preskocis neka poglavlja u odrastanju koja nikad nemogu da se nadoknade jer zivot ide samo u jednom smeru, bilo kako bilo u malom gradu na Balkanu koj nosi ime Pozarevac doziveo sam jednu ljubavnu pricu koja je trajala 4 godine i zavrsila se tragicno jer je cesto bila podbadana tracevima i zlim jezicima sa strane i nezrelosti da nas dvoje da izdrzimo taj pritisak i ostanemo hladne glave, mene je put odveo na studiranje u Beograd ona je ostala u Pozarevcu posle godinu dana krajem 2006 vratio sam se u Pozarevac i ostao tu godinu dana. Ti dani su bili prozeti patnjom ljubomorom traganjem nekom setom i tugom i ne stidim se tih osecanja jer nisu strana ljudskoj prirodi...pored toga sto imam zaista gomilu ljudi koji me poznaju retko ko je mogao da procita u mojim ocima da i dalje u svakoj sekundi i u svemu sto dotaknem i pomislim se nalazi neko kog i dalje volim, a ko je za razliku od mene nastavio da zivi dalje i da gradi svoj zivot. Jednog dana sam na jednom mestu totalno slucajno sreo nju koja me nije videla cuo sam da pevusi neku pesmu " LEJDI OCI SU TI ZVEZDE..." u Pozarevcu dugo nije bio organizovan dobar koncert uz poznanstva koja sam stekao u Beogradu i stara poznanstva iz Pozarevca na sve moguce nacine sam pokusavao da organizujem koncert Toseta Proeskog i uspeo sam u tome... prvobitni termin bio je 17. April pa je promenjen za 11. April. Osobi za koju sam sve ovo uradio dao sam karte za koncert ali

249

nije izasla samnom na taj koncert...par sati pred pocetak koncerta nisam imao sa kim da odem i pozvao sam dve jako dobre drugarice koje su odmah pristale da idemo...na koncertu smo stojali skoro do same bine na par metara iza mene stojala je osoba koja nikad nece ni biti svesna kako je taj koncert nastao i za koga. Za vreme koncerta par puta me je pozvala da odem do nje i pravim joj drustvo na trenutke...kad se koncert koj je bio velicanstven i sa ogromnom dozom emocija bio zavrsen pozvao sam je da krene samnom da vidi Toseta, nije mogla da ceka pod izgovorom da je mrzi...otisao sam sam i stojao u sobi u kojoj je posle novinara primao po 5 obozavateljki da udju ono sto me je zadivilo je sledece na pitanje odakle mu snage da posle preko dva sata koncerta i novinara prima toliki broj obozavateljki i da svaku ali svaku pita nesto drugo usledio je odgovor " SVAKA ALI SVAKA ZENA NA OVOM SVETU ZASLUZUJE DA U OCIMA BAR JEDNOG MUSKARCA U JEDNOM TRENU U JEDNOJ SEKUNDI PA MAKAR TO BILO I SAMO JEDNOM U ZIVOTU OSETI DA JE NAJPOZELJNIJA ZENA NA SVETU I AKO MI CEO ZIVOT PRODJE U TOME ZNACU DA GA NISAM UZALUD POTROSIO" Kada je zavrsio ovu recenicu stavio mi je ruku na rame ne mogu da opisem osecaj koj sam tada imao u sebi ali kao da se sve treslo i pucalo...zatrazio sam da mi odpeva nesto sto voli da peva i da kaze toj osobi koja se inace zove Ivana sta osecam prema njoj da to snimim i sacuvam za uspomenu. Kada je zavrsio upitamo je gde je ona okrenuo sam glavu ka zidu i poceo borbu sa sobom usledile su reci "VIDIS MENE TO POKRECE KAD SAM U STUDIJU ILI NA STEJDZU KAD IZLAZIM OSETIM DA SAM SAM I SVU ONU LJUBAV KOJU OSECAM U SEBI POCINJEM DA PROSIPAM, DELIM KAD VIDIM KAKO ME GLEDAJU I KAKO GLEDAM PUBLIKU OSETIM KOLIKO SE VOLIMO I KOLIKO JE TO NEOPHODNO VISE NISTA NIJE BITNO NI PONASANJE NI STA CU RECI NI KAKO CU STATI JA VOLIM JEDNU KROZ SVE I SVE KROZ JEDNU NE ZANIMA ME DA LI TO IKO ZNA I DALI CE SAZNATI JA TO ZNAM I NE TRAZIM NISTA NAZAD NIJE LJUBAV TRGOVINA DA OCEKUJES KUSUR SAMO JE POSALJI I NE BUDI SEBICAN" pruzio sam mu ruku pozdravili smo se i krenuo sam napolje kadam mi je rekao "STANI" krenuo je zamnom " NIKADA MI MUSKARAC NIJE TRAZIO DA ZA NJEMU DRAGU OSOBU OTPEVAM NESTO I SNIMIM I KAZEM NESTO...ODUSEVIO SI ME DAO SI MI DEO SEBE KOJ MI NE DOSTAJE OVO CU DA PANTIM HVALA TI" Prvi put u zivotu sam zagrlio muskarca i on je mene zagrlio stegli smo se jako (od tada se sa dragim osobama pozdravljam sa zagrljajem)dok smo bili zagrljeni ne mogu tacno da kazem sta sam osecao i kakav je to osecaj bio. Slikali smo se i kad sam se uputio kuci i isao pesaka posmatrao sve one ljude i osmehe ponovo sam posle vise od godinu dana osetio mirise video ljude cuo neki zamor smeh kao da je neko skinuo okove sa mene okreno me za 180 stepeni i pokazao mi kuda da idem naucio me je da volim kroz par reci i osetim pravu slobodu kao da sam ponovo poceo da disem...posle toga proslo je mnogo zena kroz moj zivot do danas ne mogu da kazem da li sam ih voleo ili ne ali sam dao sve od sebe da se osete posebno i da im oci ponovo sijaju.Niko me nikada nije za krace vreme bolje upoznao i procitao od Toseta imao sam neki osecaj kao da se znamo citav zivot svakog dana osetim prvi dodir pruzanje ruke i zagrljaj svakog dana slusam pesme. Od tada nisam osetio nikakav los osecaj u meni osim tog nekog grca u dusi koje nosi to saznanje da nikad necu vise moci da stanem ispred njega i kazem mu ti si me promenio vise nisam isti hvala ti...

POSVECENO LJUDIMA KOJI SU MI PRVI POZELELI DOBRODOSLICU NA OVOM FORUMUDRAGO MI JE DA VAS NE ZNAM NIKAD VAS NISAM VIDEO I NE ZNAM NI ODAKLE STE ALI OSECAM VASE DUSE I TO JE NEOPISIVA TOPLINA KOJA ME DANAS GREJE NADAM SE DA RAZUMETE OVE REDOVE»

250

obozavam_tosu :»bez njaga je sve prazno i tužno,,,,,al tražimo utjehu u tome da ćemo ga viditi jednog dana kad i mi zaspemo i neprobudimo se više,,,zato nije zbogom,nego doviđenja,,,povezao si nas sve,uz tebe smo naučili što je to zapravo ljubav,radova li se tvojim pjesmama,i susretima s tobom,,,i nakraju ostali bez tebe,,,i tisuću puta na dan se pitam zašto??ali odgovora nema! otkad te nema u našem životu,sve je poprimilo žalosnu notu,nebo je sivo kao oči tvoje,samo je magla uvijek iste boje!to su osjećaji koje osjećam bez tebe,,,,

ostaju uspomene,,,,,sve dok nezaspem za zauvijek!

Nijemijasno:»Znate li kakav je osjecaj kada vam prva pahulja padne na obraz, a vi ste te pahulje tako jako iscekivali. Ili kada puhne jugo, i donese vam neka posebna sjecanja na divne uspomene. A tek kada nam na plazi talasi zagolicaju vrhove prstiju dok brckamo noge u moru, a oni trnci prolaze tijelom dok nas sunce obasjava. Poseban je osjecaj kada jedemo cokoladu, onaj prvi zalogaj dok se ona topi na nasem jeziku ili kada smo zedni pa se napijemo vode onako u pravi cas, pa nam je tako lijepo.Kada sam umorna i kada krenem da spavamkazem :lijepi moj krevet, a vani pada kisa i puse vjetar i nevrijeme......Znam da znate kako je to...Mislila sam da ti osjecaji nemogu biti jaci, dublji, posebniji...Mislila sam....

Poslednja prva pahulja koja mi je pala na obraz po prvi put se nije istopila, ostala je da je nosim sa sobom zauvijek, jugo koji je zapuhao donio mi je sjecanja koja nikada nece izblijediti. Talasi koji su me zapljusnuli nastavili su da traju i traju. Svaki tren mi golicaju stopala, osjecam i sada. Sunce neprestaje da grije... Sada ima neki poseban sjaj i toplinu. Nisam znala da moze da grije ovako jako...Cesce jedem cokoladu i cesce osjecam taj prvi zalogaj koji se topi. A voda koju pijem svaki dan me podsjeca da moj zivot tece dalje, protice kao rijeka.Dan koji prodje nemoze da se vrati, sat, minut i sekunda koja ode niz vodu nevraca se uzvodno.Sve sto mozemo danas, da nikada ne ostavljamo za sutra.Poslije napornog dana punog uzivanja, ususkam se u moj slatki krevet dok napolju pada kisa a kapljice padaju po staklima prozora...Zaspim sa mojim andjelom u dusi jer otkako se uselio u nju za mene je sve poprimilo drugacije boje. Zivim zivot punim plucima kako je on to uvijek radio....Presla sam na njegovu stranu puta i sada gledam zivot njegovim ocima. Boze kako sam samo bila slijepa, i koliko toga sam propustila....

Jos malo pa ce osvanuti novi dan, novi mirisi, novi osjecaji i ja necu dozvoliti da vise ikada dozvolim da mi pobjegnu dan, sat, minuta ili sekunda onako bezvrijedno niz rijeku zivota... Nesmjem dozvoliti. I sinoc sam mu to obecala u snovima....»

crna333tp:»ŽIVOT JE BOJANKA...KOJU JE NACRATO BOGA NAM JE DAO DA JE BOJAMA ŠARENIM BOJAMADAO NAM PRAVO IZBORA BOJAMAKAR NAM ON ŠAPĆE PONEKAD KOJU DA ODABEREMO...

251

NA NAŠEM JE DA BIRAMO I BOJAMOA KAD ON KAŽE STOP...BOJANKA SE ZATVARA...I NASTAVLJAŠ JE ZAJEDNO S NJIM I OSTALIM ANĐELIMA NA NEBUPONEKAD SU CRTEŽI ČUDNI I NERAZUMNIALI KAKO SE KAŽE ČUDNI SU PUTEVI BOŽJI....SVAKI DAN JE KOD NEJGA ZAPISAN...MI GA BOJAMA....ON GA SPREMA...»

anitab:»Moje je srce puklo tog oktobarskog maglovitog jutra... nema lijeka, i bojim neće ga biti još zadugo...Jedina utjeha je što sada svoje osjećaje mogu podijeliti s nekim , s vama. I nekako mi se čini, da što više to činim, postaje mi lakše ...Izgleda da me čeka još puno, puno neispisanih forumskih stranica u ovoj mojoj tužnojj igri bez granica... Možda će stihovi Tošicine pjesme to najbolje reči :Čuješ li, noću kad se svjetla ugase, ovu bol, srece kao da ne diše,Spavaj moja, ljubavi, samo ne zaboravi, ja ću da Te volim zauvjek......»

Cristy:»Strašno....danas mi je užasno teško...tako boli, tako boli ... nemam snage za ništa, sad plačem mjesto da bi se pripremila za školu, nemam želje danas da idem...užasno boli kad me neki pitaju zašto sam tako tužna danas...pa kakvo je to pitanje, ljudi su zaboravili, da mi je teško več mjesecima... oni stalno misle da je nešto drugo a ja niti nemam snage da bi pričala kako još uvijek i sve više boli Toše...kako jedva dišem, kako ponekad ne mogu više da ne plačem... kako dalje bez njega!? Bože, molim oprosti mi... previše mislim samo na svoju bol, kad znam da mu je sad mnogo bolje, ali samo pogledaj koliko srca uniščenih, koliko tuge ... tuga, tuga .... samo ona me najbolje zna, čini se da je postala moja najbolja prijateljica, Toše kad bi znao ... pa sigurno znaš, da sam sanjala o Tebi već dugo prije ... Ti znaš kad je bilo, oprosti, ja sam neka "luda mala" koja je imala želju da Te jednom upoznaje, samo jedan osmijeh Tvoj je željela i možda zagrljaj... za samo to sad ču čekati cijeli život, samo zbog toga dragi moj, ostajem tu, u toj tugi i bolu....samo zbog Tebe, sunce moje!»

tosinazauvijek»kad je toše otišao čini mi se da sam umrla sa njim...uopće se više ne smijem i stalno razmišljam o tom danu...toliko me sve boli, srce mi je puklo i jedino me vi držite, vi mi vraćate osmijeh na lice...suza za suzom samo teče...ve sakam sitetosinazauvijek»

nijemijasno:»Svima nama treba utjeha.I svi smo mi ovde okupljeni sa razlogom.Probrani i okupljeni sa razlogom.Jedni drugima da budemo utjeha.Svi smo mi sa nasim jedinstvenim uciteljem izgubili clana obitelji, a pogotovo oni koji su pored njega jos i izgubili svoje najblize.Suosjecamo s njima.I ako nismo znali kako i na koji nacin, sada smo naucili kako da osjetimo ljudsku patnju i bol.I po prvi put osjecamo svoje srce tu u grudima. Osjecamo da stoji na odredjenom mjestu.Po prvi put pricamo sa svojim srcem, i slusamo sta zeli da nam kaze...A toliko toga ima....A prije smo osjecali samo noge koje nas nose. U nedogled, u prazninu uvijek se iznova vracajuci sa mislju gdje smo mi to uopste krenuli?

252

Samo rijetki nadju rijetke, a mi smo se nasli. I zato svaka bol je nasa zajednicka bol, svaku patnju osjecamo kao poziv u pomoc na koji moramo odgovoriti i trudimo se svim silama da damo utjehu ili zajednicku ili pojedinacnu... Svi mi ovde funkcionisemo tako....Nasa ljubav prema Tosi je rezultirala kao bumerang (kako ljilja zna da kaze)...Sada mi tu ljubav vracamo njemu tako sto je vracamo i jedni drugima....Sve ono sto nismo znali naucili smo sada. Ova 4 mjeseca je za mnoge bio jedinstveni kurs zivota na kojem smo toliko mnogo naucili jer smo imali izvanredne kolege i ucitelja sa puno rijeci i djela....Svi mi ovde smo blagoslovljeni jer smo se zadrzali tu.Iako je skola otvorenog tipa u njoj su se sastali samo istomisljenici....Nazalost za mnoge je bila samo usputna stanica na kojoj su zastali i produzili dalje...

Nas ucitelj je bio samo jedna kap u moru koje ga okruzuje. Zahvaljujuci svima nama ta kap se pretvorila u mnostvo kapljica koje su zasjale na povrsini vode kao zvjezdice na nebu. Zvjezdice naseg jedinstvenog ucitelja!Postali smo gordost njegovog srca i duse...Trag koji je ostavio, zahvaljujuci svima nama je zasjao na horizontu....

Spoznali smo da zelimo da idemo njegovim putem....

I zato nam vise ni patnja, no bol, ni nesebicno djeljenje ljubavi nisu vise strani....

''Jos jedan stepenik samo, Najtezi korak da sad, Uz stare stepenice''

Penjemo se, iako za neke jos uvijek predstavlja tezinu samo taj jedan stepenik... Ali volja i zelja koju imamo zahvaljujuci velicini naseg skromnog ucitelja ce da nam da snage da se popnemo na jos koji stepenik nasih zivota....I da u medjuvremenu ako se izgubimo sjetimo se samo velikih rijeci naseg ucitelja koje nas vrate na pravi put i podsjete na glavni smisao zivota:

Pratim te, sve u koraksvaku stopu poljubimsvaku suzu, svaki uzdah osjetimtu sam da ti nadu vratimako padnes da te uhvatim

Pratim te, i kad ne gledampo koraku te znamsvaki drhtaj tvoga tijela osjecamtu sam da ti nadu vratimako padnes da te uhvatim»

AnOra :«..::Osmijeh s lica nestaje kao što i Sunce svojim zalaskom najavljuje tminu. Premda polako, bez žurbe nebom lebdi- tako i osmijh pruža užitak na trenutak a potom...se iiznova rađa tužan pogled,sjajne oči od suzai usne natopljene sjećanjima.

253

I dok gledaš niz rijeku posljednje zrake otputovalog Suncatako i tvoj osmijeh postaje zaborav nekadašnje sreće.Uz sitan odsjaj zagasita dana osjećaš stegu u grudima, težinu u srcu i odsutnost duše od tijela.I dok tvoji prsti neumorno traže nešto za čim duša ti vene- shvatiš da i tijelo boli koliko i sama misao tvoje prošlosti. Vrijeme i dalje tečekao i kazaljke što će dalje tećiali tvoj život će stati... na trenutak!Vjeruj mi,već rano u zoru,kada Sunce svanei zrakama svojim obriše tvoje suze s lica,već tada ćeš se ponovno osmjehnuti.I kako si nekoć zaboravila na osmijehtako će i tuga nestati, upravo onako kako je Sunce izašlo.Vrijeme je prekratko da bi se sjećalo svake suze na licu tvom kao i osmijeha na obrazu tvom ali isto tako bol je ona koja te određuje a ti si taj koji odlučuje da li je zaboraviti sa izlaskom Sunca ili živjeti snom u zalasku Sunca...::..»

neza:«TOŠE - najlepša misel, najlepši sen, največja sreča in največja žalost. Kako opisati človeka, ki mi je toliko pomenil, ki mi je vlival upanje, moč in veselje preko svojih pesmi in me navdihoval s svojim nesebičnim delovanjem za druge? Kaj povedati o človeku, ki je bil moja inspiracija in moja sreča, o človeku, ki sem ga tako zelo spoštovala in imela rada kot vse najlepše stvari in ljudi v življenju? Moje sonce, zvezda, luna in največji del srca... Zdi se mi kot najlepši prah v rokah, poln zlatih in srebrnih bleščic ter pisanih zvezdic, ki si ga človek ponese k ušesu in sliši najlepšo melodijo sreče za svoje srce. V človeka se naselijo toplina, radost, veselje, občutek, da je vse mogoče, da je človek popoln v svojem bistvu. Misel nanj je kot mehka odeja, ki ti daje občutek sreče. Nekaj najlepšega, kar je Bog poslal v moje življenje in kar mi je kruto iztrgal iz rok, da sem ostala izgubljena v mrazu, ki se je širil povsod okoli mene, vse temno, žalostno, tragično, nemogoče, da se preboli in sprva nemogoče, da mi kdo pomaga v tem globokem čustvu nemoči, gneva, trpljenja in razočaranja. A vendarle sem našla svetel tunel, ljudi, ki so mi vrnili srečo v življenje, mi dali toplino in, kar je najpomembnejše - razumevanje, ko sem ga najbolj otrebovala. Angel je združeval in še združuje ljudi, ki želimo ta najlepši prah svetlobe, sreče, zadovoljstva in lepih želja deliti med seboj in z drugimi, da bi nekoč postali boljši ljudje, kot nas uči Bog in kot je s svojimi dejanji večkrat pokazal Toše - naše veselje - naša ljubezen - naše sonce - naša zvezda - naš angel - naše VSE.... Z najlepšimi željami, da misijo ljubezni, upanja in sreče ponesemo po svetu, Neža»

ejlalove:»ali milion posto sam siguran da tose nikada nece pasti u zaborav kao sto nisu ni james dean,marilyn monroe,elvis presley.......Toše je bio dio nas,dio koji se nece odvojiti vec ce uvijek ostati u nasim srcima......sigurna sam da i za deset godina nasa ljubav nece splasnuti i on nece pasti u zaborav.»

MalaJana»Nikad necu zaboraviti one koje sam na zalost izgubila, a posebno Tosu ...Tose je sastavio sve narode i vjere bivse Juge ... mislim da nema puno takvih ...On i njegova voljena Makedonija odlucili su za moj naredni studij Odlucila sam da idem studirat hrvatski, srbski i makedonski jezik

254

To sad nema puno veze, al htela sam da kazem samo da necu nikad zaboravit TosuI kroz moju buducu profesiju stalno ce me pratiti»

Taša:»Bože šta reći na ovaj 13 februar, meni lično je najbolniji dan u životu, jer na ovaj dan bi moj braco napunio pune 33 godine, a njega ko ni mog Toše više nema i kako da čovjek živi sa ovolikom boli, umjesto da ga zagrlim čvrsto i poljubim u njegov vreli obraz, ja sam njemu danas na grob stavila buket bijelih ruža kojiH je bilo tačno 33 , kad sam se vraćala sa groblja ulicom idem i plačem i u sebi postavljam pitanje po milioniti put braco moj i toše zašto ste me ostavili samu kad mi trebate najviše u životu, gdje je vaša ruka da me vodi kroz život i u šta više da vjerujem jer je nada jedino što mi je ostalo u životu Tužna sam danas i previše, najviše bih voljela da se mogu popeti na najveći vrh nekog brda i da vrištim da izbacim svu ovu gorčinu koju držim u sebi godinama a lijeka nema, samo pokušavam sama sebi reći moraš naučiti živjeti sa tim, a kako kako?????

Nemate pojma kako zavidim ljudima koji imaju brata ili sestru, nekad pomislim bože nisam normalna što tako mislim, ali opet dignem pogled prema nebu i pitam svaki put zašto si mi uzeo jedino u životu što me činilo sretnom i zašta sam živjela, jer više ništa nema smisla a trebalo bi jer sam mlada i život je preda mnom kako mi drugi kažu. Gledam u njegovu sliku i svijeću što gori, jer je to sve što sam mogla na ovaj dan učiniti i osječam se jadnije kao nikad u životu, jer u svom životu sam znala samo dvije osobe koje su se toliko radovale životu, bile pozitivne i beskrajno nasmijane sa očima andjela to su moj braco i Tošica. Možda sam malo i pretjerala ali evo čitavo jutro se suzdržavam od pomisli da sve što mi jutros ubija i guši dušu napišem ovdje, misleći ako to podijelim sa vama da će mi biti lakše i da ćete me mi zagrliti umjesto njega . Eto u ovom momentu je moja duša naprosto pukla, i hvala vam od srca što ste me saslušali i pružili bar i tračak utjehe, jer boli strašno boli kad pomislim na svog bracu i Tošu. HVALA JOŠ JEDNOM OD SRCA NA RAZUMIJEVANJU»

Milka:»Nemogu se pomirit da ga nema više , imam osjećaj da tu i da će imati uskoro koncert . Stalno govorim da je živ , dali se i vama to događa??Kada sam došla na Mirogoj uvidjela sam istinu da više nije s nama , ali ja jednostavno nemogu to prihvatiti .Nekada kada gledam njegove koncerte stalno mi je misao da ce opet imat uskoro svoj novi spot , koncert , intervju .Ovo sam morala da podjelim s vama . te sakamVOLIMO TE TOŠE , 4EVER TOŠE»

Nijemijasno:»Dragi Tose,

Vidis kako nama ne treba puno da dodjemo kod tebe… Nestrpljivo smo brojali sate i minute kada da krenemo. Jos noc prije u Toseslaviji smo dernecili svu noc dok smo smisljali sta cemo ti sve reci. Kada je svanulo jutro nekako su nam sve te misli pobjegle i postali smo svjesni da dolazimo tebi, i da nam netrebaju neke velike rijeci i djela. Male stvari otvaraju vrata tvog velikog srca...Izvini ali vrijeme dok cekamo ucini svoje da nekada skrenemo sa tvog puta, ali sreca, opet se u zadnji tren vratimo...

Sta si nam molim te ono postavio na uzbrdici do tebe??? Neko ruzicasto kamenje u obliku srca…. Sta nam to zelis reci?Srce nije kamen ili srce je kamen???

255

Kazes srce je srce od kakvog god je materijala, samo je bitno da ima formu srca, pa cak su ti i oni plisani jako dragi. I da si ti u znak zahvalnosti samo zelio da nam poplocas stazu kojom ti dolazimo.Cuj ti se nama zahvaljujes? Mi smo se jadni slomili dok smo ih na prstima izbjegavali da negazimo po njima…

Kazes da nismo trebali jer je to svakako srca kojima nemoze nista da se desi i da nasa srca treba da budu takva...Cvrsta kao kamen ali osjecajna kao ruzicasta boja kojom su premazani...

Cuj izbjegavali ih na prstima kazes hahahahaahaha i smijes se zarazno kao i uvijek...Nerazumjemo Tose dragi hajde molim te objasni nam?.....Gdje bjezis, pa nismo dosli da te ganjamo, hej sto se skrivas iza tih bubnjeva???Cekaj, gdje si nas to doveo????

Kazes da smo mi prvi koji imamo rijetku priliku da vidimo tvoju nebesku binu....Vidi sve te ljude, koliko su nam poznati,pa to su nasi najdrazi, pa eno..., a vidi...., i ona je tu, a on..., vidi malene!?!?!?!Trljamo oci od uzbudjenja, neki placu od srece.... Ali obecali smo ti da im necemo sada smetati,moramo biti skromni, ako nista radi tebe... Vidimo da su zauzeti, a i ti si nas zamolio da budemo tihi... Ok drugi put cemo snjima pricati obecao si nam.....Hvala ti sto si nam omogucio da ih bar nakratko vidimo...

Ma sto stalno trcis oko nas? Sta ti je?Kazes da samo zelis da nam izvuces osmjeh na lice jer si shvatio da samo tako nasmijes mnoge od nas.To je u onom videu koji nas je nasmijao.

http://www.youtube.com/watch?v=ktMbZQ6O3_4

A da!!!! Jeste taj video je nesto najljepse sto smo vidjeli. Pa stvarno..... Ti si stvarno veliki djecak..djecak koji nikada nije zelio da odraste...

Kazes da se dugo tako nisi istrcao s nekim na bini. I da ti je mala dosla glave ali da si ipak od toga napravio salu ... Znas izgledao si kao cika Tose koji prijeti prstom... Hahahahahahaha...

Sto si odjednom naglo sjeo najdrazi nas??? Jesi se umorio?

Kazes da si samo sjeo da nam se zahvalis na onome sto cinimo za tebe.....

Sjetio si se da si na jednom gostovanju rekao kako bi volio da opet gostujes na evroviziji po drugi put... To prvo gostovanje je bilo ispunjenje svih tvojih snova i zelio si da ponovo dozivis isti osjecaj.I da smo se mi pobrinuli da ti se ostvari taj san...Jeste dali smo jako puno potpisa za tebe i da znas da ces imati vrijeme koje zasluzujes na Evroviziji..... Bar toliko mozemo uciniti za tebe.Ali dragi nas,nismo znali da ti je to toliko velika zelja bila. Nama je sve sto si ucinio jako bitno.Znaj sve sto si poceo, mi se trudimo da nastavimo dalje....Svaki tvoj korak, svaka tvoja pjesma i djelo....

256

Kazes da se previse borimo za tebe. A ti za nas ovde? Nemoj da nas nerviras opet....

Opet si skocio sav veseo nasmijan. Sta je bilo sada?

Uz dignute obrve,sjaj u ocima i onaj slatki osmjeh kazes nam da si svim curama priredio poklon za Valentinovo....(http://www.imagesforme.com/out.php/i249 ... aa.jpg,ovo je taj tvoj slatki izraz lica s kojim nas uvijek oboris s nogu)Cuj to, pa kako, sta???? Jel ti to nama sto smo iznenada dosli pa da nam nesto poklonis ili sta?

Kazes da si to svakako mislio poslati sutra... I da ces i poslati sutra ,posto znas da smo jako nestrpljivi prilikom otvaranja poklona, pa da ne zavirujemo prije vremna....Poklon za valentinovo saljes po jednom tvom prijatelju.Kazes da posto imamo sve tvoje pjesme,zelis da nam poklonis nesto sto nije tvoje, a tebi je tako jako jako drago...Posto si ti ljubitelj tuznih balada i ova pjesma koju nam poklanjas ,,Sacuvaj tajnu ljubavi nase’’ je u tvom stilu...Bas dira u srce...

Eh Tose, Tose koliko si ti velik.... da nam te bar malo tamo kod nas, samo malo....

Nije nama problem popeti se na mjesec zbog tebe vjeruj....

Milujes nas po obrazima, veseo, nasmijan…Koja toplina iz tvojih dlanova….Opet tvoja ruka na tvojim grudima….

Evo, evo obecavamo da cemo sada kada se budemo vracali u nasu milu Toseslaviju gaziti po ruzicastim srcima nebi li nasa srca bar malo ojacala i poprimila jacinu i cvrstinu ruzicastih srca koje nam poklanjas....

A mozes li ti nama obecati??? Ok, necemo te to vise pitati,nekada smo i mi nezahvalni bas....

Izvini Tose.... Ne, nemoj se ti nama izvinjavati opet!!!!

Uhvatili smo tvoju pusu, uhvati ti nase ako mozes?! Ima ih jako puno!!!!!

Puse andjele nas...........»

Sestra Vera:»DO POSLJEDNJEG DAHA...DO UVIJEK ZAJEDNOKoliko puta je ovdje napisano: voljeti ću Te do posljednjeg daha...Kad više ne budem na Tebe mislila znaj da će to biti moj posljednji dah na zemlji...A zapravo tek tada, tek kod posljednjeg daha, i iza njega, desiti će se taj ponovni susret s Tošom...I neće to biti tren, niti san...Toše će biti taj koji će Te držati za ruku pri tvojim prvim koracima tamo...Znati ćeš da još netko hoda s vama zajedno, Tvoj Anđeo čuvar,koji je s Tobom od Tvog rođenja...Kada se pređe onaj uski tunel iza koga je svijetlost, sresti ćeš još neke ljude,

257

koje si znao, koji su se uputili na putovanje prije Tebe,a koji Te sada radosno dočekuju...I znati ćeš da si došla u svoju nebesku Tošeslaviju, u svoje nebesko Kruševo...Znam da ćeš neke tad prvi put vidjeti...Reći ćeš: nisam zamišljala da tako izgledaš sestro...Toše će se smijati i reći: spojio sam vas još na zemlji da vam život bude lakši.Vi ste moji ljubljeni...U mraku svemIra sa zemlje je dopiralo jedno svjetlo, stvoreno molitvama Vaših srca...Vaša plamteća ljubav stvarala je svjetlo...I ja sam znao: moji ljubljeni su naučili najvažnije...ŽIVI SE SAMO AKO SE VOLI...Bio sam ponosan što se svjetlo nije gasilo.Ponekad je plamtjelo, ponekad tinjalo,ali je uvijek svjetlilo!!!

Zato naša ljubav nije do posljednjeg daha.Naša ljubav je do uvijek, čak i kad živimo u različitim svjetovima.Naša ljubav nikad ne prestaje!Mi smo se sreli i mi se ne rastajemo!!»

Miavlatko: »Kada dijelimo tugu- ona je manja,kada dijelimo sreću- ona je veća,budimo ovdje zajedno, dijelimo i tugu i sreću.»

Snezzy:»NIKADA, NIKADA, NIKADA niko kao Tose!!!! To je ono sto je on bio, jeste i zauvijek ce biti...!!!!!! Jedan i jedini...para siempre «

Taša:«MOŽDA JE BOLJE DA KAŽEM OVAKO

KAD GOD SAM TUŽNA ILI PLAČEM ILI BILO KAKO DA SE TUŽNO I DEPRESIVNO OSJEĆAM

SAMO POMISLIM NA TOŠU I NJEGOV OSMIJEH I SMIJEH I TO JE TO

NJEGOV OSMIJEH MI JE NAJBOLJI LIJEK ZA SVE»

«Hoćeš da nastavim?», upitala sam Smrt nakon kratke stanke. Primijetila sam da se zamislila.«Pa eto, nastavi ako ti nije teško».

NERICA:»Mili moj...ja sam jos jedna kap u ovom moru ljubavi koje pripada samo tebi...svjestan si koliko falis...osjecam to...kao sto osjecam i sve one poruke koje nam saljes preko nijemijasno...ali opet sam sebicna...tebi sam obecala da cu biti jaka...sebi sam rekla:moras dalje,jer si jaka...a sad gazim tu datu rijec...lazem i tebe i sebe...jer ne mogu...ja nisam jaka...sve sto ti napisem,sve sto kazem odnosi vjetar,samo bol ostaje...okovana u srcu i svaki dan sve jaca i jaca...jesam ogorcena...jesam ljuta...priznajem...ogorcena na zivot sto mi te otrgnuo bas u momentu kad sam bila spremna da postanem velika...da postanem bolja

258

osoba...da osjetim svu silinu tvog bica...da stvorim barem jednu uspomenu...da znam kakav je to osjecaj o kome oni pricaju...taj osjecaj ispunjenja na koncertu...ljuta na sebe sto sam te razocarala...sto se lomim iz dana u dan sve vise,sto nisam kao drugi ovdje...oni su posilni,kako bi moja i tvoja Eli rekla...a ja?ja sam kukavica...ne mogu se suociti sa ovom boli,pa mi je lakse da zivim u svijetu maste...da zaboravim na zbilju...da govorim o tebi u sadasnjosti...molila sam Boga da mi pomogne...jer se utapam...gusim se...ne mogu vise,zlato moje...ovo je vrhunac...ali znam da je to uzalud...zato ga vise to ni ne molim...ako mi vec ne zeli podariti snagu da spasim ovo malo srca sto mi je ostalo,nek me uzme sebi!svjesna sam da mu ne vrijedim nista...cak se ne bih uklopila ni u sliku malih andjelcica,onako cistih i nevinih u bijeloj odori...ali bar iz sazaljenja...znam,duso,sta ces mi reci...mlada sam...zivot je preda mnom...ali taj zivot za mene nema vise znacaj...odnio ga je prokleti utorak...jos dva dana...i puna 4 mjeseca...a ja se pitam otkud toliko vremena...jer bol je ista kao i onog dana...ne...jaca je...vrijeme prolazi,svijet nastavlja dalje,a ja se ne micem s mjesta...s onog mjesta kad sam izgubila naljepseg dragulja...dragulja po imenu Toše...znas li ti,maleni moj,koliko je ubavo tvoje ime?...T kao toplina...O kao odsjaj...Š kao šarm...i E kao emocije...toplina se ogleda iz tih medenih okica...njihov odsjaj trazim u svakoj zvijezdi na vecernjem nebeskom prostranstvu...a taj zarazni osmijeh nosi šarm koji bi otopio i najtvrđe srce...sta je jos ostalo?emocije...o tome bih mogla napisati pricu koja ni tada ne bi imala zavrsetak...ali bi imala dva poglavlja...prije utorka i poslije utorka...ovaj prvi dio price bih ti dozvolila da procitas,jer u njemu nema ovog nesnosnog osjecanja...ali drugi bih pocijepala,jer se ne slaze sa tvojim imenom...ne pristaje mu...u taj dio bih svrstala i ove retke koje sad kucam dok suze ne zele prestati risati tragove na mom licu...mili,te saka tvoja malena vise nego sto to moze opisati bilo kojom rijecju,bilo kojom pjesmom,bilo kojim pismom...cuvaj mi Ga Boze,i osvrni se malo...preklinjem te...pocuj...samo dvije rijeci...uzmi me...nije ih tesko razumjeti,zar ne? Kazu da vreme,vreme lijeci sve,al sta mi vridi vecnost bez tebe...Pevam u tami one nase pjesme,suze lijem rano moja,za tobom ceznem...Volim te beskrajno...»

Daentschi:»do sada nisam imala snage da otvorim ovu temu...postoje trenuci kada sam zaista nasmesena,gledam u nebo,u zvezde,u visibabe koje polako cvatu i smesim se...tose je tu,svuda oko mene...ali malo mi treba da me opet zaboli oko srca,da mi nesto stoji u grlu i osecam kao da ne mogu ni disati...nekad ne mogu gledati njegove nastupe,spotove...slike i pesme da,ali ne mogu ga gledati tu,kako lepo plese,pomera se,smeje,trci...prvo se nasmejem,zbog onog njegovog lepog osmeha, a u sledecem trenutku mi opet dodje slika od nesrece u glavu...njegovi uplakani roditelji...setim se kako njega zaista vise nema,kako nikada vise nece zapevati...mrzim te misli,pokusavam ih oterati...ali nece da odu..suze liju,dusa boli...smirim se nakon nekog vremena,pogledam u njegov divni osmeh,opet sebe ubedjujem kako je on uvek tu..i znam da jeste,zaista verujem u to...ali tesko je,tesko...ovaj dan je posebno tezak...kada onako lepo cestita svetog trifuna i valentinovo,u areni pred godinu dana...kada kaze kako ce ziveti jos deset godina duze...kada peva poljsko cvijece...e da,srce puca...doslovno...necu ponovo da placem,a moram...izaci cu sada malo van,posmatrati zvezde...to radim svako vece...pricam malo sa Andjelom, i gledam u njegove oci, koje sijaju svim svojim sjajem...to je sve sto ostaje...»

Almina »Ne prodje dan, sat, minuta, sekunda da ne pomislim na njega i da nije u mojim mislima.Svaku noc pred spavanje molim se za njega..

259

Svaki put kada cujem njegov glas, vidim njegov osmijeh, suze krenu same..I kada cujem nekoga kako govori o njemu, jednostavno..Ne znam sta da kazem..Nisam ga poznavala licno, kao i mnogi, ali zaista to nam i nije bilo potrebno da uocimo kakva je on osoba ustvari.,Covjek sa toliko dobrom dusom, ne vjerujem da ce se roditi brzo..Samo znam da ga nikada necemo zaboraviti, jer ljudi kao on, jedinstveni i dobri, nikada nece pasti zaborav..A sta god da kazem nekako mi zvui prazno i nedovoljno i vec receno, jer ovo sto ja osjecam zaista ne znam kako opisati.. «

Dee_Toronto :»Moja tuga za Tosom je neopisiva. On je dotaknuo moje srce davne 2003 godine kada mi je frendica poslala neku kazetu i na njoj je bila pjesma "Soba za Tugu"....Jedino sto znam je da sam satima sjedila u sobi i slusala tu pjesmu non stop da sam je i u snu pjevala a blage nisam imala ni tko je Tose ni kako izgleda. Ja sam se u pjesmu zaljubila. Nisam nikada posvecivala puno paznju na to tko je on i sta radi ali znam da svaku pjesmu koju sam cula, a nekim slucajem je bila njegova, meni se u srce zarezala.

Negdje malo vise od dva mjeseca prije nego ce Tose da nastrada bila sam u posjeti u Bosni i Hrvatskoj i jedna od frendica mi je obratila paznju na Tosu. Kada sam se vratila nazad u Kanadu pocela sam malo vise da istrazujem o njemu, da citam i slusam neke novije pjesme na YouTube jer prije to nisam radila. On je nekoliko puta gostovao u Torontu ali ja to nisam znala jer ovdje i tako vijesti o nasim pjevacima slabo putuju tako da ga nikad ni vidjela nisam:-(

Na taj kobni dan, to jest jutro, kada nas je Tose napustio sve se u meni slomilo....moje srce ne prestaje da place i dan danas...Jer srce je moje koje ga je zavoljelo te davne 2003 a ja ni svjesna nisam bila....Uzasno boli...»

Almina».. joj....meni je slicno bilo.. nisam znala nesto puno o njemu.. nisam znala npr, neke podatke, ali sve sto sam znala da puno pomaze ljudima, i zbog toga sam ga jako i zavoljela.. a ja sam cula pjesmu "meni hvala nijedno" prije nekih 5 god i otad je sve krenulo.. tada sam slusala samo njegove pjesme i divila se kako neko moze raditi toliko dobrog i tako divno pjevati.. i kada sam saznala da ga nema, tek sam shvatila da mi je stalo do njega, vise nego sto sam mogla i zamisliti.. «

nijemijasno »Jutros hodam kroz sumu, sama, onako kroz duboki snijeg....Hodam i slusam muziku naseg andjela.Odvrnula sam do kraja, odzvanja mi u usima....Tako sam zbunjena dok ju slusam., ali ispunjena...Sjetim se da je zima je bila omiljeno doba godine naseg andjela. Sjetim se i da je snijeg skoro napadao na njegovom grobu....Sjetim se i da mu je u Januaru rodjendan, a blizi se i nova godina za koju je sigurno imao planove da je doceka sa svojim najblizim...A onda pocne ova pjesma:

OprostiDa li je tebi nocas hladno voljenako sto je hladna moja posteljaa mene ubija bol u grudima,gorim

260

uvjek kad, zatvorim oci duso znamda ces mi ti odnjeti san, voljena

Gori moje srce puno nemiratebe doziva, oprostionaj koji voli mozei da pogrijesi

Ja bi nocas svemir dao kad bi mogaosamo da jos jednom zaspimti na grudima, opijen tvojim usnama

Sjecanja vjetar mi nosisamo sjecanjaa ja se nadam dusoda ce mi i tebe donjeti,ponovo u moj zagrljaj

Otkada si otisla, ne spavam nocima

Suze mi se sliju niz lice....

''a mene ubija bol u grudima,gorim uvjek kad, zatvorim oci dusoznam da ces mi ti odnjeti san....

Andjele moj...»

nijemijasno:»Tose je bio predobar za ovaj svijet, vrlo brzo bi ga pokvarile okolnosti i desavanja oko njega, zloba ljudi, a da nisu ni svjesni te zlobe koju nose u sebi. Niko od nas nije...On je bio cista dusa, neokaljana, a to su samo osobine andjela. Bog nam ga je posudio ovih 26 godina da nas pokusa nauciti kako se ustvari zivi, da nam da smjernice, da nas zblizi....I kada je shvatio da bi taj andjeo mogao da bude povrijedjen odlucio je da ga vrati u svoje dvore, da ga sacuva...

A on, nas Tose je jedini pravi mir osjecao uz Boga,jer samo Bog ga je stitio, davao mu snagu da ide dalje, da se bori...Svojim odlazkom on nam nije unistio zivote, srusio snove...Iza svake boli krije se nesto dobro, iza kise dolazi sunce...Nas andjeo se pobrinuo da nam usadi svoje osobine dobrocinitelja, da nas usmjeri na pravi put (vrati nas u kolosjek). To je njegovo veliko hvala svima nama koji smo ga voljeli, a i onima koji nisu bili njegovi fanovi....Shvaticemo to poslije kada prodje ova bol....Skupio nas je, povezao svojom dobrotom i posebnoscu, i pokazao nam kako se ustvari treba zivjeti.On zna koliko nam je njegovog odlazak nanio boli, ali znao je da cemo poslije te boli gledati svijet drugacijim ocima, a on je i biti ce uz svakog od nas,dusa nasih dusa....

upravo zato sto ga toliko volimo, on nas nikada nece napustiti......

261

budimo svi kao jedno zajedno sa Tosom, nasim andjelom...»

dzeny_sj »Da nismo tuzni,kada bi napisali ove predivne pesme posvecene njemu?...Jednostavno,tuga je pokretac svih ovih pesama...Ali,podrazumeva se da je on iz tuge stvarao balada,svoje najlepse balade...Andjele,hvala ti do neba na svemu...Nikada zaboravljen...u mom srcu ostajes zauvek...»

MARTY22:»ja sam ga volila i prije nesreće, ali nisam bila luda za njim. i kao šta ti kažeš rađe bi da ga opet samo volim ali da je on živ. bila sam na njegovom koncertu u puli kada je bio. ali stvarno nisam bila pretjerano luda za njim a sada mi se uvukao pod kožu. kada sam saznala za nesreću nisam plakala. ali zato dan danas kada ga netko spominje ili kada pročitam nešto o njemu srce mi se kida znam satima sijediti za kompjuterom i tražiti razne stvari o toši i znam satima čitati posteve i suze krenu same od sebe. a njegovi cd-eovi mi se 24 sata dnevno vrte..... volim vas»

taša »DUŠO MOJARIJEČ VOLIM TE JE PREMALENA DA OPIŠE ONO ŠTO JA OSJEĆAM PREMA TEBI

RIJEČ VOLIM TE NE MOŽE OPISATI ONO ŠTO JE MENI U SRCU JER JE ONA PREMALENA I SIĆUŠNA ZA SVU LJUBAV KOJU NOSIM U SRCU I KOJU OSJEĆAM PREMA TEBI»

Carla »ja sam ga puno voljela i jos UVIJEK GA VOLIM...to mi nece niko ukrast,i necu mu dat....moja ljubav je na nebu....i moja dusa je s Njime.....VOLIM TE ,ANĐELE!!!!!!»

dora1408:»TEŠKO MI JE DANAS ,A TEK KAD BUDEM GLEDALA! NADAM SE DA ĆU MOĆI!NAJGORE MI JE KAD JE REKAO DA ĆE ZAHVALJUJUĆI TOJ VEČERI ŽIVJETI 10 GODINA DUŽE.O , MILI MOJ ANĐELE, ŽIVJET ĆEŠ TI VJEČNO ZA NAS I MI ZA TEBE!!!TE SAKAM!!!»

nijemijasno:»Gledam koncert po ko zna koji put i odzvanjaju njegove rijeci:

VOLIM VAS, VOLIMI VAS, OBOZAVAM VAS!!!!!!!

Rekao je i ovo:

Znate kada imate nesto sto vam je mnogo drago i bojite se da ga neizgubite, zelimo da ga imamo dok smo zivi.Prvi put imam osjecaj da koncert koji jos nije poceo ja se vec bojim da ga zavrsim. Zelim da traje dugo dugo i dok imamo snage cemo da pjevamo...

Svaka njegova rijec je duboka poruka za sve nas......

262

Dusa nasa.......»

*anna* »pretuzno.. mislim da svaki praznik bez njega ce biti pretuzan....dolaze praznici .. nova godina.. kad se sjetim koliko sam se prije svemu tome veselila.. a sad ....sve mi je svejedno.....sta treba da slavim!???novu godinu !!??? koju cu morat zivjeti bez njega.. prva godina bez njega... dugih 12mjeseci..kako se veseliti praznicima !!!??? ne mogu .... necu !!!bez njega nikad vise necu biti istaabez njega nista nije isto... ni praznici ni nova godina... ni zrak ni noc ni dan........nikad ova bol nece proc nikad !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

o Boze koliko ga volim !!!!!!!!!!!!!!!samo je on u srcu mom !!!!!!!!!!!!!»

Cristy »Ništa nije vrijedno bez njega...pitam se zašto tako pričam? ZAŠTO, BOŽE molim te oprosti mi, znam imam vse, sretnu roditelj, prijatelje, koji me vole, mog malog mačka (jako ga volim), ZDRAVJE, to je jako bitno, ja sam zdrava i u školi mi ide odlično... pa zašto sam onda tako tužna i nesretna!? Znam ja taj odgovor, to mi fali, nešto mi fali, mene više nema, one sreče unutra, ovaj svijet moj, za kojeg je več rekla i Luda Mala, kao da je sve u meni umrlo, nemam više snage, da se veselim... Svaki večer molim Boga, da mi oprosti zbog toga, prije sam često molila Boga, da mi pomože sa mojimi problemi ... sad više nema toga, sve ostalo je prije nego ja, znam da imam vse, više ne mogu, ali tako jako mi fali Toše ... bez njega nema smisla.»

nijemijasno »Evo i mene,

Rekla bi nas, jer ja osjecam da je Tose uvijek tu uz mene. Npr: Juce mi je pomogao da nadjem novogodisnju sliku za avatar. I to znate gdje, na njegovoj web stranici. I zar nemam najljepsu novogodisnju cestitku?Stalno i dok vam ovo pisem, on mi pjevusi svoje pjesme na uho i svaki put njegova pjesma mi ima novi smisao... Vise ih ne slusam sa suzama u ocima i tezinom u dusi, sada sa osmjehom na licu....

Juce po prvi puta sam mu (vjerovatno ce zvucati morbidno,) poslala virtualnu cestitku za Bozic i novu godinu.Osjetila se da cu dobiti odgovor (misaoni). Potrudit ce se da mi da do znanja da ju je dobio...

I kada me tuzne note ponesu, ja potrazim potvrdu da je on uz mene, stalno prisutan i ja je dobijem, npr.juce dok sam prazno zurila kroz prozor razmisljajuci da dolaze praznici, a ja po prvi puta nemam osjecaj da to treba da bude lijep period u mom zivotu. Meni je u ovom periodu i Bajram i rodjendan i Bozic i Nova godina....Odjednom me prenijelo da sam sama, prazna i zapitala se jesam li ja ustvari sama?Onako ljutito sam sjela pred tv i okrenula kanal. Samo sam vidjela njegov prelijepi lik i poslednje rijeci pjesme Pratim te.

263

''PRATIM TE''

Suza mi je kliznula niz lice, opet po ko zna koji put sam poljubila njegovu sliku, nasmijala se dok sam brisala suzu radosnicu, i osjetila takvo olaksanje...

I za sve nadolazece praznike i ove sada i one tamo i one za nekoliko godina potrudit cu se da u trenutku kada mi bude najmilije, bacim taj svezanj ljubavi nasem andjelu...I reci cu mu:

Toliko dugo vremena mi je trebalo da te konacno nadjem, a citav zivot cu da iskoristim da ti dam do znanja da nemicem nigdje od tebe....»

Fallen_Angel :»Evo ovde ce uskoro Bozic a meni se neda da dode. Prvi put se ne veselim Bozicu! Prvi put mi nije do pravljenja kolaca, do kicenja bora... ma nista. Primjetila moja mama da sam tuzna... pa kaze, ajde okiti bor i kucu da dode malo blagdanskog raspoloženja. I tako sam ja jutros otisla u podrum po kuglice, ukrase, bor... sve lipo donila u stan i pocela s kicenjem. Stavljam figurice na klupcicu od prozora... vadim bor... mama kaze da zasto ne upalim bozicne pjesme (jer ja obicno kitim bor i raspalim pjesme), a ja joj kazem da zelim ove godine bor okititi u tisini... ne zelim nikakve pjesme, ne zelim uopce da dode ovaj Bozic, zelim da ponovo dode onaj prosli... ne zelim OVAJ!!!!! Jedva sam okitila taj glupi bor... 3 sata mi je trebalo!!!! I ove godine mi se ne cini da je lijep kao i proslih godina. Ona pita zasto se ne smijem... zasto sam tako tuzna?! Ja sutim, nezelim nista da kazem. Ne zelim govorit, zelim samo zavrsit s kicenjem stana i to je to. Kad sam s tim zavrsila, stavljam ukrase u kutiju, a ona ce... pa zasto ne okitis i sobu (ja stavim obicno lampice u sobu i lijepim pahulje na stakla). Ja joj kazem da ove godine ne zelim okititi svoju sobu... i nisam, i necu.

Ne zelim ni 2008 g. neeeeeezeeeeeeeeeeliiiiiiiiiiiiiiiiimmmmmmmmmmmmmmmmmmm. Meni je bila dobra i ova... dok nije dosa taj glupi, prokleti utorak 16. listopada.»

Kayolina»Koliko god bilo tuzno, koliko god bilo oprecno, izvucite radost iz srca, u inat svemu-za njega.

"...Gledaćeš noću zvezde. Moja je isuviše mala da bih ti pokazao gde se nalazi. Bolje je ovako. Moja zvezda biće za tebe jedna od zvezda. Volećeš dakle da gledaš sve zvezde... Sve će one biti tvoji prijatelji. A zatim, pokloniću ti nešto...

On se opet nasmeja:

-Ah! mali moj, kako volim tvoj osmeh!

-Upravo to će biti moj poklon...Kad budeš gledao nebo, noću, pošto ću ja stanovati na jednoj od njih, pošto ću se ja smejati na jednoj od njih, to će za tebe biti kao da se sve zvezde smeju. Ti ćeš imati zvezde koje znaju da se smeju!"MaLi Princ»

maca »Evo vam nesto moje:

264

"Седам покрај прозорецот од мојата соба и размислувам како да избегам од тагата, како да избегам од болката. Во мислите ми се враќатој кобен ден. Тој кобен ден за тебе,за твојата младост. Се прашувам зошто мораше господ да те земе. А, што е со празниците без тебе? Доаѓа Нова Година, Божиќ, па и Денот на Вљубените. Што е сето тоа без тебе? Без твојот ангелски глас, без твојата небесна насмевка. Но, ќе пробам да издржам. Твоите песни ќе ме прават силна и ќе славам за тебе. За тебе ќе се радувам и ќе бидам среќна. Ти би го сакал тоа. Само знај ангелу, тагата и болката никогаш нема да исчезнат, но ќе се обидам да ги затрупам под чувствата на среќа, радост и љубов. Засекогаш ќе живееш во мене ангелу!"»krusevo »Od 16.10. se vovlece takva taga vo mene, sto nemam poveke, ni volja, ni sila za zivot. Milion pati go molev Bog, da ni gi zameni mestata - no i toj e protiv mene. Ne izleguvam od doma, ne se druzam so nikoj, a koga ima luge okolu mene, jas ne gi slusam, moite misli se kaj MOJOT NEPREBOL. Koga ke izlezam od doma znam samo za edno mesto - na Gumenje kaj ANGELOT. Ponekogas se cudam zosto lugeto me gledaat taka i togas svakam deka placam bez kontrola, i sekoj bozji den prvata i poslednata misla se za nego. Sekoe novo utro si velam"MOZEBI" e samo son, no prviot pogled od prozorecot me vraka vo surovata realnost.Fala Bogu sto postoite site vie, sto postoi forumot , pa tuka si ja pisuvam celata moja taga, ako ne bese taka, do sega ke poludev od bolka.»

mala_sirena »Isplakala sam jezero suza i bas juce pomislila da je s tim gotovo,cak sam i Zajdi,Zajdi odslusala mirno i trezveno,s bolom u dusi i srcu ali bez suza i osjecaja hronicne iscrpljenosti...a sad procitah ovo...nijemijasno Hvala Ti,tako je stvaran,stoji tu ispred mene sa onim svojim skromnim pogledom i stidljivim osmjehom i ja ponovo placem,ali ovaj put drugacije...dusa mi je napokon puna i ja sam konacno shvatila...On je tu svuda oko nas i dio Njegove duse je u nasim dusama...Mila moja,Hvala Ti jos jednom,budi tu i hrani nas tim divnim stvarima,a On ce ti,sigurna sam,uvijek sapnuti sta jos da nam napises i preneses»

DANCE:»Kako da je sve bilo juce....A prosle su pekolni 4 mjeseci. ..U njima nista novo..postoi samo ona stara bol,koja prama mi srce,koja razvaluje mi dusu...i opet isto pitanje...Zasto Boze ga uze???Znam,naucila sam da na to pitanje nema odgovora...Ali ipak ne mogu sebe da objasnim zasto..?Kad je bio tako mlad,talentovan tako pun sa zivotnom energijom.... Znam sutra ce mi biti dan pekolan...necu moci ni nasmejati se...Ni zbog tebe...kako da se smejem,kad tebe vise nema???Toliko kratko vreme nisi tu..a meni se cini kao da su 100 godine prosle..Svki dan je isti,se sto radim podsjeca me na tebe...samoj sebi kazem:"E ovo Tose bi ovako napravio"..Ti za mene si postao covjek idalnog ponasanja...Idelnog lika,idealnog osmeha...ali kad idealnosti vise nema...Cemu da se ugledam???Od koga da ucim sta i kako dalje???tako mi falis....Da te bar mogu poljubiti...zagrliti...al toga nema i ne postoi....Ovim mojim suzama ti se kunem....nikad te necu preboleti i zaboraviti..Ti si obelezao moje srce za sva vremena..I da prodje jos 10000 godina,bol ce ostati ista....Sta mogu kad te volim svim srcem....Ne mogu se boriti stime..Kad sam to probala....zavolela sam te vise nego ikada....U ovu tuznu,hladnu noc sjecam se tebi...Sve sto zelim ti reci ne mogu....I nikad necu moci...Jednostavno ne mogu izbaciti to iz sebe....A znas...Toliko te volim....Svim srcem....Dusa moja je postala tvoja...Andjele moj....Spavaj mirno...Nakon ovih 4 mjeseca budi to sto sto si bio na zemlji..Andjeo sa nebeskim krilima....Toliko te volim....da te bar mogu probuditi...al...toga nema i ne postoi....Volim te andjele moj...Svim srcem i dusom...

265

****Jedan dan zivota da ostane meni,njega bi TOSE,poklonila TeBi****»

Avangard:

«NE ZNAM STA DA KAZEM, I KAKO SE OSJECAM, SVE ME JEDE ZELIM KRENUTI DALJE, A NESTO ME PROKLETO DRZI I NE PUSTA ME. ZASTO KADA NAPOKON NADJES MIR, PREDAS SE BOGU, MOLITVI... ZASTO TE PROGONI ZLO, ZASTO TE TJERA NA NEKE STVARI STO NE ZELIS... SADA KADA SAMO ZELIM KRENUTI DALJE, KADA ZELIM SEBE SREDIT I MISLITI NA BUDUCNOST NE MOGU... STO ME TO VRACA NAZAD ISUSE, STO? JELI TO SUDJENO MENI I MOJIM BLIZNJIMA, DA UVIJEK I PATIMO... ZASTO NE DAS DA KRENEM NANOVO I PROSLOST DA ZABORAVIM... ZAR JE SVE POCELO OD KADA SI MI MAJKU UZEO, A MENE OSTAVIO SA 11 MJESECI, OSTAVIO ME BEZ NJE, A JA NEVINO DIJETE... I OPET TE VOLIM, MOLIM TI SE, VJERUJEM U TEBE DRAGI ISUSE... NAKON 12 GODINA UZEO SI MI OCA, A JA NI PRIJE NI TADA NISAM NIGDJE PRIPADAO... I OPET TE VOLIM, MOLIM, VJERUJEM... PATIO SAM I SUTIO STA SAM MOGAO, STA... PITAO SAM SE STA DRAGI LJUDI IDU, I NAPUSTAJU OVAJ SUROVI SVIJET, ZASTO ONI... A ZNAM I POSTOJALI SU ZLI LJUDI OKO MENE, RASLI SU U ZLOBI... NJIHOV JE SVIJET... TO NIKADA DA SAM MOGAO SHVATITI... DO DANA 16.10 DA TI SEBI UZIMAS NAJBOLJE, OVI TI NISU JOS POTREBNI... A ZASTO, ZASTO NJIH NE ZOVES DA OVAJ NAS SVIJET NA ZEMLJI BUDE MIRNIJI, BOLJI, DA SE DIJELI SVE, A NE DA SE NETKO UBIJE, POKRADE, ODBACI KAO VRECA SMECA, ZASTO... ZASTO JE OVAJ ZIVOT TAKO PREVRTLJIV, JADAN A NEKEDA KRASAN, KAKO KOMU... NADAM SE DA SVI TI ANDJELI NA NEBU SU POTREBNI, DA UJEDINE SNAGE DA SVIJET BUDE BOLJI, MIRNIJI... DA NJIHOVI ZIVOTI BUDU POUKA I NACIN DA SE ZAPOCME NOVI ZIVOT BEZ IKAKVI DILEMA, ALI TO TREBA SHVATITI I DOZIVITI!!!ISUSE, TEBI PREDAJEM DUH SVOJ I TJELO, UPRAVI SAMNOM I DAJ DA ZIVIM SA VJEROM U TEBE, I DA LJUBIM I POSTUJEM DRAGU BRACU I SESTRE.... TOSE, POCIVAJ U MIRU...”

neoves:«SECANJE NA KONCERT IZ SNOVA

Danas je taj dan... 14. februar 2008. Pre tacno godinu dana bio je moj najsrecniji Dan zaljubljenih do sada. Od pocetka slusanja tvojih pesama sanjala sam o tome da odem na tvoj koncert. I zelja mi se ispunila.Sve je bilo sjajno. Pocevsi od okupljanja drustva i puta za BG. Nisam mogla da verujem da konacno idem na tvoj koncert posle toliko godina. Sela sam u bus i sve vreme puta razmisljala o tome kako konacno idem na koncert svog idola, coveka ciju muziku obozavam, coveka bez cije muzike danas ne bih bila ovo sto jesam...Stigli smo pred tu ogromnu halu. Spolja je izgledala velicanstveno, a kad smo usli unutra... Sve je bilo tako svetski, plavo, ogromno... Kao da nismo u Srbiji nego u nekoj razvijenoj evropskoj zemlji. Svuda po zidoima bili su izlepljeni plakati sa tvojim likom na kojima je pisalo VE SAKAM. Srce mi je lupalo kao ludo. I nie tebe te sakame !Onda smo usli unutra. Dobili smo mesta ispred VIP loze, mesta odakle se najbolje videlo, a o ozvucenju da i ne govorim... Koncert je trebao da pocne u 20h. Bilo je oko 20h a Arena je bila polu prazna. Zabrinula sam se. Bila sam ljuta na ljude koji nisu dosli, ljuta na tvoje menadzere koji su iznajmili ovako veliki prostor, ljuta na tebe jer nisi napunio Arenu do poslednjeg mesta...

266

A onda su poceli da stizu ljudi... Za dvaesetak minuta sveje bilo popunjeno. Bila sam bas srecna! Onda su poceli da izviruju ljudi iz obezbedjenja. Publika te je pozivala...Vec se namestio i orkestar i dirigent i sve samo si ti nedostajao. A onda si se pojavio! Nisam mogla da verujem da te konacno cujem i vidim uzivo! Poceo si da pevas Pratim te... Pesma koju sam prvu cula uzivo! Sjajno! A onda su usledile i ostale pesme. Sve hit do hita. Potpuno sam se iskljucila. Nisam znala gde se nalazim, niti koliko je ljudi oko mene. Samo tvoja pesma i puunooo pozitivne energije... Nezaboravno !!!U neko doba izasla je Giana i ti si je pitao kako joj se svidja Beograd. Ona je rekla BELISSIMO BELGRADO !!! To mi je bilo bas nekako slatko... Ne znam, mozda je to zato sto u BG uglavnom dolazim zbog nekih ruznih i tuznih povoda. Imala sam utisak da se to belissimo odnosi na tvoj koncert a ne na Beograd. A onda je krenula muzika... Pa tvoj glas... Prelepo ! Samo sam zanemela i slusala... Tako prelepa pesma... A ja imam priliku da je cujem uzivo, i to premijerno !!! Neverovatno ! Jednostavno se ne moze opisati taj osecaj. Ne postoje reci koje bi ga dovoljno dobro docarale.Koncert se nastavio. Bilo je stvarno carobno. Pocevsi od Ledene koju obozavam i koja je sjajno zvucala uzivo. Ma ne znam, sve su pesme bile super... A tek Tajno moja... Potpuno zasebna pesma van svih kategorija.A onda ona prosidba... Ne znam sta da kazem. Odmah sam pozelela da i ja budem zaprosena na tvom koncertu. Shvatila sam kako izgleda veridba iz mojih snova. Jedino mi Nesanica nije bas bila na mestu. I to sto si im doveo trubace... Njima je sigurno bilo super, a i pesma je naravno zvucala neverovatno ali... Jednostavno ne volim bas narodne pesme i mislila sam da ces im otpevati neku od svojih prelepih balada. Ali, OK je, nije to moje vencanje da ja odredjujem.I tako... Vece se nastavilo i bilo je cudesno. A tek ono kad si rekao da ti je to vece produzilo zivot za 10 godina... Boze, to mi je tada zvucalo prelepo, bila sam tako srecna,a sad to ima toliko simbolicko znacenje... Prosto ne mogu da verujem da sam to zaista cula, a da se to nikada nece ostvariti...Nazalost, morala sam da izadjem pre da bih izbegla guzvu... Zbog toga mi je jako, jako zao, pogotovo sad... Kad sam izlazila zamolila sam jednog momka iz obezbedjenja da mi skine jedan plakat za uspomenu posto nisam mogla sama da ga dohvatim. Taj plakat mi evo i dan-danas visi na vratima sobe. I ko zna dokle ce tamo ostati...I za kraj samo da ti kazem jedno veliko HVALA sto si me ucinio ovako srecnom... U mom srcu ce zauvek ziveti uspomena na tebe. TE SAKAM !!!»

*Natasa*:»Zaborav?!

Koliko ta riječ boli kada je dovedem u vezu sa tobom, anđele moj najmiliji. Zašto je to tako, ne znam, ali znam da će te moje srce zauvijek čuvati od nje. Obaviće se oko tebe kao najsnažnija tvrđava, rizkovaće sebe samog, samo da te zaštiti i izbavi od tmurnog zaborava koji će se vremenom kao najsnažnija oluja nadviti nad nama.

Ali ti ne brini. U mom, i u mnogim drugim srcima, ti ćeš zauvijek biti siguran. Vjetar će duvati, kiša će padati, snažna oluja nosiće sve pred sobom, ali ti je nećeš ni osjetiti. Ove suze koje i danas liju uprkos vremenu koje tako mahinalno prolazi - samo su jedan od dokaza koje potvrđuju istinitost mojih riječi. Čuvaću te, braniću te i voljeću te dok i sama koračam ovom Zemljom, hladnom i pustom. Prklinjaću svakim danom sve više onaj grozni dan kada si morao da odeš i zajedno sa sobom odneseš najljepši osmijeh, prepun vedrine i ljubavi. Željno ću, i pomalo sebično, iščekivati dan kada ću te ponovo sresti i još jednom ugledati najljepše oči na svijetu.

267

Jedno znaj - ma gdje bila, ma šta radila, moje srce će zauvijek da bude ' tamo gore '. Biće tvoj prijatelj, utjeha, podrška. Sve ono što si ti meni bio. I svaki put, kada se osjetiš usamljenim, kao što se ja sada osjećam - ti pričaj. Znaj da će moje srce zauvijek da bude sa tobom, da te sasluša i utješi.

NIKADA te neću zaboraviti . . .»

sanda:

«Anđele..........možemo li zamjeniti mjesta? Ja ću doći gore na nebo, a ti se vrati ovdje na zemlju. Toliko je srca puno boli, očiju puno suza bez tebe. Zvjezdo vodiljo, anđele čuvaru molim te vrati nam se. Vrati nam osmjeh na lice...................Zauvijek u našim srcima. Nikada prežaljen i nikada zaboravljen. Sretno ti Valentinovo!!!»

LudaMala :»Još jedan dan je prošao. Proći će i ova noć. Nestat će u prošlosti, a kazaljke sata će me ponovo vući u budućnost, za koju nisam sigurna da je želim...Kako da želim budućnost koja je bez tebe? Budućnost u kojoj je tvoj osmijeh uspomena, tvoja pjesam zaleđena prošlost, tvoja dobrota šarena duga koja nema da se vrati?

Znam da želiš da ja želim svoju budućnost. Pokušavam da je želim, ali još uvijek priželjkujem prošlost u kojoj si bio ti. I poželim da je prošlost sadašnjost i da vječno traje. Da se budućnost nikada ne dogodi. Da me nikada ne napustiš. Kazaljke sata su beskompromisne. Vuku me dalje od te prošlosti. Htjela sam zaustaviti vrijeme, pa sam iz satova izvadila baterije...Glupo zar ne?

Vrijeme je nastavilo teći sa svakim novim izlaskom sunca, sa svakom novom kišom, sa svakom novom pahuljom i svakom suzom koja se iskrala iz moga oka.

Znaš, ubrzo će Bajram. Moj najdraži praznik. Draži mi je i od mog rođendana. Njemu se više ljudi veseli. Ovaj mi je Bajram pretužan. Prošli je bio tako veseo i lijep. Mojoj maci je bio rođendan i ja sam joj pjevala tvoje pjesme. Ona je jedina koja to može da podnese. Ja sam dala sve od sebe. Skičala sam na sav glas. Sve sam joj tvoje pjesme pjevala. Čak i onu pjesmu ''Luda mala'' za koju su me mnogi uvjeravali da je grozna, a meni pjesma nije mogla biti grozna ako je ti pjevaš.

Negdje na pola te pjesme mama mi je donijela dvije velike, slasne baklave (iste one baklave za koje sam stalno obećavala da neću jesti više....a nisam ih jela niti manje), u nadi da ću malo prestati da ''pjevam''. Prestala sam skičati na glas i nastavila u sebi. I po ko zna koji put u mislima pjevala sam s tobom. Odjednom sam postala strašno muzikalna i smijala se sebi zbog suludih ideja. Ja da naučim pjevati? I još pjevam s tobom?...Nakon naših dueta pričali smo. Ja sam te opet gnjavila pitanjima, pričom i opet te molila za koncert i obećala da ću na taj doći, taman da ćuskije padaju. Sa svakim novim razgovorom, sa svakom novom mišlju bivala sam srećnija, i mislila da sreći kraja nema. Taj dan je bio tako lijep i sretan da sam i potkošulju naopako obukla. Protiv uroka!

268

Nije pomoglo. Nisam mogla niti zamisliti da će iza mog sretnog Bajrama doći dan tvoje smrti. Da ćeš otići sa ovog svijeta. Iznenada.

Dolazi još jedan Bajram. Niti traga mom veselju. Čak nema one sumanute želje za baklavom. Nema onih veselih razgovora u mojoj glavi, niti onih planova o našem susretu, niti mog stidljivog pitanja da mi nešto otpjevaš...Nešto po tvom izboru,...,ovaj...mislim, još kada bi tvoj izbor bila pjesma ''Na mesto zločina'',...ovaj ako nije problem...Šta? Da ti pomognem? Hihihi...Ma ne znam...Hajde ti prvi...Mislim ti pjevaj na glas a ja ću u sebi...Može? Ok, kamera spremna, fotoaparat spreman, diktafon spreman...Kreni...Hihihi...Nismo odavno vodili takav razgovor. Znam da sam ja kriva. Znam da sam ja ta koja je tužna. Ali šta da radim? Kako da postanem ona stara ja? Ona koja je stalno bila nasmijana, pa čak i kada mi nije bilo do smijeha? Znam da ovaj svijet nije stao niti propao kada si ti otišao, ali moj je svijet i stao i propao. Moga svijeta više nema. Ostao je samo ovaj, koji svi vide. Moj veseli svijet iz glave sada je pust i tužan...

Molim? Ne sviđa ti se takav svijet? Znam, ne sviđa se ni meni, ali šta da radim? Da pokušam? Ma, ne mogu, nemam snage. Ni volje...Zbog tebe da pokušam? Za tebe? Pa za tebe bih pokušala sve ali...U pravu si, nema ali. Da se dogovorimo...Ja obećavam da ću pokušati da ponovo stvorim onaj veseli svijet, i ponovo razgovaram s tobom o ludim stvarima. Pokušat ću ponovo biti sretna, iskreno sretna. Eto, vidjet ćeš za ovaj Bajram. Obećavam da ću biti sretna, i da ću opet skičati na sav glas, i da ću jesti baklavu, i da...Šta? Da pojedem jednu za tebe? Naravno da mogu...Mogu ja i dvije za tebe...Eto, za ovaj Bajram ću se potruditi da budem ona stara, i da svijetu ponudim svoj iskreni osmijeh, i puno puno ljubavi prema svima. Vidimo se onda u veselom svijetu za ovaj Bajram? Moraš poraniti. Znam da nisi jutarnji tip, ali kafa se pije jako rano u mojo kući kada je Bajram. Možeš mi praviti društvo. Dobro, dobro, neći ti staviti fildžan da moji ne pomisle da sam totalno pukla, ali budi tu ok?

Još nešto...Jedna molbica...Ako nije problem...Kada dođe vrijeme da i ja odem sa ovog svijeta, budi drug pa me dočekaj. Može?»

shansa05:»Dragi..najdraži...jedini...moj...naš...Toše

sutra će biti 4 mjeseca otkako si otišao ali još uvijek čujem tvoj glas a znam da si daleko, osjećam tvoj pogled..osmijeh a znam da nisi tu. Srce govori jedno a razum drugo. Borim se sama sa sobom jer ponekad mi se čini da je sve bio samo san. Baš kao i onog jutra...Otišao si ali više i ne pitam zašto jer odgovor znam. A tog jutra ispred srca mog stvorio se golemi zid boli, tuge, samoće...ostavio si me u najtamnijem mraku, očiju punih gorko slanih suza, srce je ridalo...dugo sam stajala sama u toj tami, predugo. Zakoračila sam i naišla na lagano odškrinuta vrata...vidiš li koja vrata sam prva otvorila? Baš ova. Tu, iza tih vratiju stanuje jedna predivna obitelj, tvoja obitelj. Ušla sam tiho na prstima, nisam znala što me čeka....nisam znala da postoji jedan cijeli novi svijet u kojem svi osjećaju isto, svi su pogođeni istim gubitkom ali eto tu su, našli su se u toj boli i sad dijele ljubav prema tebi, čuvaju svaku uspomenu kao kap vode na dlanu. Bilo mi je tako teško ali zatražila sam pomoć a draga Lile pružila mi je ruku podrške, utješila me onako kako to zna majka, sestra, prijateljica...i odonda sam ovdje. Bilo je i teških dana, dana kada te drugi uvjeravaju da ova bol koju osjećam nije ista kao kad izgubiš nekog bližnjeg. Kako nije? Zar bi mi toliko nedostajao da je drukčije? Zar je teško shvatiti da sam prije svega poštivala jednu mladu, talentiranu, skromnu osobu a na kraju i voljela? Zar je loše bol podijeliti s nekime tko te razumije? Uostalom zar je loše naći prijatelje koji će najprije pomoći a tek onda pitati zašto? Na kraju krajeva zbog svih njih

269

jesam ono što jesam i nikako drukčije...Najdraži moj prijatelju, želim ti reći koliko sam naučila cijeniti one sitnice koje ustvari čine život. Ako sam ih i cjenila prije sada još i više. Prihvaćam svaki osmijeh, svaku pruženu ruku, svaki vapaj, svaki izazov...Pokušavam ne ostaviti ništa za sutra jer ne znam hoće li me sutra dočekati. Idem dan za danom...život je prekratak da bih ga trošila prebrzo.

Minuta za minutom, i sve sam bliže tebi, jednog dana, čekaj me...Voli te tvoja...»

Makana:«Andjele moj najmiliji,sta da ti kazem sto vec nije receno ili sto vec ne znas.Sigurna sam da odozgo vidis koliko te volimo i svi patimo za tobom jer je tuga prevelika a suza dovoljno da ispune okean ceo.Mnogo sam tuzna otkad te nema,otkad si tako naglo otisao bez pozdrava.Sad mi je svaka tvoja pesma tuzna i svaki tvoj osmeh mi tera suze na oci.Sad vise nista nema smisla na ovom svetu jer nema tebe u njemu.Ti si bio i ostajes nesto najbolje sto nam se svima desilo.Naucio si nas kako da se volimo,kako da zaboravimo gluposti i kako da se smejemo iskreno.Bio si i ostajes nase sunce.Tvoj osmeh mi mnogo nedostaje.Nadam se da kad dodjem kod tebe,onog dana kad odem odavde a potrudicu se da zasluzim da dodjem na to mesto gde si ti sad,da ces mi se nasmejati,onako kako samo ti umes.Da cu te zaista pomilovati po obrazu dok mi se smejes i kazem ti koliko me dusa boli zbog tebe.Spavaj mirno Mali Prince i pogledaj nas,ponekad,nas tuzne,obasjaj nas ponovo tim osmehom jer nam je svima to jako potrebno. «

senci01:»Suce mi je jos jednom obasjalo sobu.Meni je hladno u srcu jer mislim na tebe..Opet naviru sjecanja.Sve je tiho,pusto nigdje nikoga.Pustim suzu,a znam da ne smijem plakati.Ne dam nikome da mi vidi bol. Mislim na tvoj iskreni osmijeh,na tvoj topao pogled.Sve sto nas veze za tebe lijepo je.Tvoje smirujuce rijeci I tvoje prekrasne pjesme.Sa tobom zivjele su nase nade za bolje sutra.Jednog dana sve je to nestalo.Sve je sruseno bas kao kula karata.Ostale su samo suze,tuga I zelja da ce nas neko probuditi I reci da smo prosle noci samo ruzno sanjali.Medjutim svako novo jutro je novi poraz,nova kazna sa kojom se moramo sto prije pomiriti.Prolaze dani,mjeseci proci ce I godine ali nista se nece promijeniti.Tuga I praznina u srcu stalno ce tu biti.Mozda ce nekada postati slabiji ali ce tu zauvijek ostati.Tvoja pjesma je ziva I ona mi je neka podrska u zivotu.Samo mi pjesma ostaje jer niko drugi ne zna za moju bol.Kada je cujem taj osjecaj je tesko opisati.Ta tvoja melodija mi obuzima tijelo I svaki stih suzom zalijem.Oci mi se sjaje.Da me tvoja pjesma u srce dira nikome ne priznajem.Bojim se priznati. Lice rukama sakrijem I lazni osmijeh na lice stavim.Zasto da im kazem jer nece shvatiti razlog.Molim Boga samo da me svi puste na miru I da sve bude tise da pustim dusu da za slododno dise.Ne treba mi da me tjese rijecim praznim I sazaljevaju pred ljudima raznim.Da me gledaju kao slucaj izgubljen,vec da me puste na miru da tugujem.Niko ne zna za moj bol.Skupljat cu sve u sebi I nekada,znam da cu puci I naglas se isplakati..Ko su ti ljudi da njima pricam o tuzi?Nece me shvatiti.Bojim se njihove reakcije.Bojim se njihovog pogleda.Bojim se njihove price.Bojim se tihog podsmijeha.Bojim se ljudi.Bojim se okoline.Bojim se NESHVACENOSTI OD OKOLINE

Decembar je.Snijeg je vec odavno prekrio nase tragove,ulice i gradove.U toplini svojih domova sjecamo se tebe.Razmisljamo o tvom osmijehu kojeg vise nema.Suze same krenu.Ova je zima drugacija od ostalih.Ove zime tebe nema.Noci su duge i teske,zore nikada da dodju a i

270

kad dodju nikada da odu.Dani su kao vjecnost.Samo brojimo sekunde,minute,dane,mjesece i godine otkako nisi sa nama.Tuga je zamjenila srecu,tama svjetlost,kisa sunce,mrznja ljubav.Osjecam kao da nam dolazi ledno doba.Vec su dva mjeseca otkad te nema.Jos se nemogu pomiriti.Osvanulo je i to jutro kojeg sam se bojao.To sezdeseto jutro od tvog preranog odlaska.Pada snijeg.Gledam kroz prozor djecu kako se igraju i uzivaju kao ja prije u zimskim radostima.U svojoj sobi sjedim sam.Gledam na sat svaki cas.Kao da bi svojim ocima pozurivao one kazaljke.Da ovaj dan sto prije prodje.Skupio sam hrabrosti i upalio radio.Bilo me strah prije upaliti jer kad bih cuo tvoju pjesmu nisam mogao sakriti suze.Na radiju je svirala tvoja pjesma ²Igra bez granica².Kako tuzna pjesma.Opet me navela na suze.Na suze koje su potekle same od sebe.Snijeg je poceo da vise pada sto me ne sprecava da izadjem na polje.Brzo oblacim kaput i izlazim na ulicu.Suze su se mijesale sa pahuljama snijega i topile ih na mom licu.Molio sam Boga da pada sto jace i jace da se ne vide suze na mom licu.Ulice su bile vec ukrasene i ljudi su se spremali za predstojece praznike.Oni su sretni ali meni sve prazno je i nema tu car.Sjecam se da su mi govorili poslije ce biti lakse.Medjutim meni je svaki novi dan nova kazna,novo prestajanje nade da ce me neko probuditi i reci sve je bio samo ruzan san.Ali toga nema i ne postoji. Pricaju mi o tvojoj sreci ali ja u nju ne vjerujem, kazu da si pronasao ono o cemu si sanjao i da uzivas gore na nebu a ja samo ustanem i izadjem vani.I setam sam,suze teku same niz lice bas kako i prvog dana otkad te nema. Ja ne vjerujem u to da si otisao, ja ne zelim da vjerujem Pola mene je umrlo, ostala polovina ceka te jos uvijek, a snijeg pada. Znam padat ce dugo snijeg, mi cemo te nepomicno cekati, samo se bojimo da ako nas prekrije snijeg da nas neces naci,a znam da ces nas traziti, bas kao sto i mi sada trazimo tebe i lutamo bas kao sto smo sa tobom lutali nekoc.Vec je pala noc.Vracam se kuci pun bola i tuge.Skidam kaput i otresam sa njega pahulje snijega.Te pahulje snijega me podsjecaju na tebe.Budala sam,zar ne?Donesu mnogima srecu a brzo odlaze.Bas kao ti?Sve je mirno ove noci sto je u Sarajevu jako cudno.Jedino tisinu prekida lavez pasa i koraci nekog covjeka koji se vraca sa posla.Zuri kuci.Polako se i gase svjetla a Sarajevo jos jednom uranja u noc.Za nekoga noc punu radosti a za mene noc suza i tuge..Nisam mogao vjerovati da ce me ovako boljeti kada neko ko mi nije nista ode.Kad kazem nije nista mislim na rod, a Tose je za mene bio puno vise.Bio je moj uzor,moj najbolji prijatelj i moja nada za bolje sutra.Jer sam jedna minuta bila mi je potrebna da ga zapazim kako dobro pjeva,jedan sat da shvatim kako je on jako dobra i skromna osoba,jedan dan kako bih ga poceo voljeti i slusati.A znam da ce mi citav zivot trebati da ga zaboravim.Znam da je ovo jos jedan tekst o njemu.Zguzvajte ovaj tekst kao sto su meni srce kad su rekli da je poginuo,neka gori kao ova ljubav svih nas prema njemu”

dzeny_sj:«Sve su želje lepše kad namignu izdalekaZelim…Tako zarko zelim…A znam da je to samo pusta zelja,a ja bih I svoj beznacajni zivot dala samo da je ostvarim…Tvoj odlazak ostavio je ogromnu prazninu u mom srcu I u mojoj dusi…Ali,ne samo u mom srcu,vec I u srcima hiljade ljudi na Balkanu…A ja samo zelim da te vratim,da ponovo vidim ono andjeosko lice,da opet cujem tvoj osmeh,da me ponovo pogledas onim sanjivim ocima,da opet jednom zapevas I smiris I sastavis moje uzburkano I na komade podeljeno srce…Ali,toga nema I ne postoji…Ipak,u meni tinja plamen nade da svaka prica ima srecan kraj I da se svaka zelja moze ostvariti….I moze…Znam da me nisi napustio I da si ostao uz mene..Mozda mnogi misle da sam ja samo jedna petnaestogodisnja balavica koja jedino ume da masta, ali-NE…Moja zelja mi se svake veceri ostvari I to mi omogucava da lakes prebrodim dan…Svake noci,kada sklopim oci,ja te vidim,cujem tvoj smeh….Iako znam da je to samo san,tada se osecam srecno I ispunjeno…

271

Svake veceri lezem sa novom nadom da cemo se opet sresti..I tada ,kad sklopim oci,moje zelje postaju stvarnost,ali neka lepa stvarnost,a ne surova,kao ona u kojoj provodim ove tuzne dane ,znajuci da te nema….Tada se zajedno smejemo,pricas mi o svemu dok hodamo polako,I onda…Ono sto ja najvise volim….Pevas samo za mene…Tvoj andjeoski glas siri ljubav I pozitivnu energiju…I ja se osecam kao da sam u raju…I moje srce poskakuje u grudima od ogromne srece….I dok se budim,shvatam da ti je gore mnogo bolje,da si srecan I da si pronasao sve ovo sto nisi ovde…Andjele,konacno si pronasao svoj mir….I tvoj svet je sada onakav kakav si oduvek zeleo da bude ovaj svet u kome mi danas zivimo….Ovaj svet surovosti,zavisti I zla,zamenio je svet ljubavi….Jedini svet koji ti zasluzujes…I pitam se,kako mogu biti tako sebicna I zeleti nesto samo da bi se ja osecala bolje,ne razmisljajuci,sta bi,zapravo,ti zeleo….I sta bi se desilo kada bih uspela ostvariti svoju zelju?Ti nikada nisi pripadao ovde…I samo Bog zna sta te je ocekivalo….On ima svoje razloge zasto te je uzeo sebi u narucje…A I mozda te nikada ne bih srela,a ovako znam da si ti uz mene I da si ti moj andjeo cuvar…I znam da je uvek sladje zabranjeno voce,I da su uvek najlepse zelje,zapravo one,koje se nikada ne mogu ostvariti…»

EtnoMome»Dušicke moja najsakana mnogu mi nedostigaš,bolkata ne prestanuva...sekoj den e se pogolema i pogolema!!! Se sekavam(kako d abese včera)koga pred godina dena vo kola jas so majka mi i edna nejzina prijatelka se sretnavme na semafori vo Skopje dodeka cekavme da se zapali zeleno. Jas pocnav da vikam lelee Tošee,Tošee a tetkive kade,kade?(na seta ovaa taga morav malku i humor za da te nasmeam malku zatoa i kazav tetkive,mada jas na šala taka i gi vikam ):)Jas im rekov ete go,ete go do nas!Angelče naše ti taka nasmean i so okičkite tvoji najubavi,najiskreni polni so ljubov poćna da ni mavtas i bakneži da ni prakaš a jas tolku se zasramiv,pocnav celata da se tresam a srceto mislam deka ke mi iskocese od gradive.Vo toj moment se pocuvstvuvav kako 5 godišno sramezlivo devojčence što ne e voobićaeno za mene...no ete i toa e dokaz kolku sum slaba na tebe(isto kako sto ti peeše vo edna od tvoite pesni"JAS SUM SAMO PATNIK KOJ STO NEMA NISTO OSVEN SEBE,MOŽAM DA PRIFATAM SE TOLKU SUM SLAB NA TEBE".Nema nikogas da si oprostam zosto togas nemav barem malku poveke hrabrost da izlezam od kola i da te gušnam,barem toa da te gušnev silno,silno Srcence moe imase premnogu ljubov vo tvoeto srce za sitee nas i ne se sramese da gi pokazes svoite iskreni emociji!Ne,ne ti ne si zamina...tuka si,so mene si,zasekogas ke zivees vo moeto srce!Sekogas ke te pametam taka nasmean,isto kako sto bese taa večer koga se sretnavme!

TOŠENCE TE SAKAM!!!!!!!!!!!!!»

*anna*:»Andele najljepsi...

Ja svake noci se pomolim da mi noc tebe pokloni... u snovima da te osjetim, kad zakloim oci da tvoj lik vidim!Ja svake noci se nadam, da iduce cu noci da te sanjam... al tebe nema ni u snovima, ni u javi...kako bi voljela da mi se u snovima bar jednom javis!Kad bi mi bar u san dosao ti... ja te ne bih pustila da odes, ucinila bi sve da te zadrzim !!

272

Samo kad bi htjeo ti... da me u snu posjetis... kad bi dosao da me poljubis... ja bi pozeljela da se vise nikad ne probudim.Samo jednom i nikad vise da ti dodirnem to andeosko lice.Mozda je mnogo... mozda trazim previse... al samo kad bi htjeo ti od Boga zatraziti da te pusti da u snove mi svratis....ja ucinila bi sve da i najmanji detalj zapamtim!!Zivjela bi za snove u kojima smo mi... ne bih dala nikom da nas rastavi!!Samo kad bi htjeo ti... jedne noci u snove mi doci....ja bi te cuvala, od zla branila....Samo kad bi mi dozvolio zuvijek bi u mojim snovima ostao.»

apete21:»...šta da kažem tebi koji sada znaš sve...osim da ti kažem da me sačekaš tamo gdje sve počinje...tamo gdje završava sva patnja, svaka sumnja i strah... tamo gdje nema ni kraja ni početka, ni vremena ni prostora, samo ljubav...dobrota...blagost...nježnost...samo ti......znam gdje si... sad konačno znam gdje si......ali, ne, suze nisu presušile, liju više nego ikada...samo se kroz njih nazire osmjeh...jer znam da si tu......tu si u meni i oko mene više nego ikada prije... i,ne, nisam te izgubila... tek sada te istinski imam...osjećam te u svakom atomu svojega bića, u svakoj zraci svjetla moje duše...tu si...samnom...dio mene...i zauvijek ćeš tu ostati... ti, suštino svih ljubavi... ljubavi moja...»

Peliska:»I jutros se budim... Mislim na tebe... Pokušavam složiti kockice života... za dalje... Samo ne znam kuda i kako ići... Uz mene je moje jedino stalno društvo, moja najbolja prijateljica, moja želja za tobom... Prati me ona svaki dan i ne znam više bez nje.. Ujutro otvorim oči, pričam s njom, sa željom mojom za tobom o tebi, i ona mi se smiješi, razgovara, razumije me. Okrenem se iza sebe, a ona me prati u stopu stalno. Svaki Božji dan, svaki trenutak.Želja moja za tobom postaje ti, ali je ponekad tužna jer zna da je samo ona tu i da više ničim ne može pomoći.

I molila sam je da ode…Spustila bi glavu pokorno i otišla bi laganim korakom, pogledavajući preko ramena. Bolno sam je gledala kako prelazi prag mojih htjenja, ali obje bismo znale da je tako bolje.

Trajao bi njezin odlazak…trenucima, satima, ma ponekad čak i danima. Ali, vratila bi se odjednom, u nekom nevjerojatnom trenutku, sretna što si ponovo došla meni.I opet bi mi pričala bi mi o tebi, a ja sam slušala raznježenog lica, s osmijehom, skoro zavideći.Pričala mi je, moja želja za tobom, kako te je vidjela, tako divnog i jakog, nasmiješenog. Pričala mi je, kad nisi znao da te gleda, kako si dijelio svima radost… Pričala mi je kako si najnevjerojatnije biće na svijetu, anđeo… Pravio bi se da je ne vidiš, ali bi joj šapnuo na uho da javiš, ma da javiš svima, kako bi ponekad tako poželio sve radosne ljude na svijetu. Pričala bi mi kako si plesao, kako si svirao, kako si se radovao... Pričala bi mi kako je tvoja pjesma bila melem mnogim ranjenim dušama...Govorila mi je kome si sve vratio radost, pružio nadu... I polako mi vaćala vjeru u svijet... I zatvorim lagano oči, i osjećam kao da me

273

obuzima mir, apsolutni mir čim pomislim na tebe. Pojavljuju se slike kao da sam ih baš ja doživjela, i odjednom shvaćam da si mi se već odavno uvukao pod kožu... I da sad živiš u meni, a ja već vidim u mislima tvoj osmjeh, tvoj zagrljaj, čujem tvoj glas….Osjećam da tvoje trepavice za trenutak miluju moje lice, vidim tvoj lik u izmaglici, pružam ruke... Dodirujem te...

I sad smo ovdje same moja želja za tobom i ja, već jako dobre prijateljice. Ipak mi stalno briše suze na licu, a nekad kad se vrati u moj život tako mi ih brzo stvori, jednostavno me slomi.... Moja želja za tobom i ja ne moramo se pogledati, mi znamo.

Gledam kroz prozor zvjezdano nebo, razmišljam o tebi... Zvijezde i ti... Sva težina samoće sjeda mi na dušu. Ima li ikoga blizu mene...osjeća li itko tu bol...I sjetim se tada onih mudrih rijeći „Kada umrem, ne boj se, znam što govorim. Kada umrem, pusti me iz srca. Pusti da odletim. Zavrtjet ću se kao Gagarin u orbiti. Razbiti ću se u milijarde niti. Bilo gdje da kreneš, bilo kuda da ideš, ja ću biti utkan u tvoje biće, ja ću živjeti u tebi."I prođu ti trenuci slabosti. A ona, moja želja za tobom, lagano mi namiguje s oba oka, dajući do znanja da je čitavo vrijeme bila tu, u meni, da nikuda nije otišla.Nasmiješim joj se. Izlazimo iz sobe. Znam, jako dobro znam što moram dalje!Trebam nastaviti živjeti tvoju mladost! Tošinu mladost! Trebam volit do Neba! Treba ostati mlad do vječnosti! Trebaju ideali živjeti! Trebam imati „mrak“ ideje! Trebam ovaj svijet sablažnjavati svojom smionom dobrotom! I idem! Moja želja za tobom i ja! Otvaramo vrata i idemo vani, živjeti život koji si nas učio!I tko će tada imati hrabrosti reći da pretjerujem što volim Tošu?Ali, moram živjeti njegove snove žarom života koji nam je tako rado poklanjao!

Idemo, moja želja za tobom i ja... Ma svi mi! Idemo za tobom... Za tebe.........

Ma volim te zauvijek i još dalje..........»

Just:»Tosence, zlatno, milo,ubavo. Site misli za tebe i koga bi mozela da gi stavam na parce hartija, ili da gi izgovoram, i se sto imam vo mene da mozam da isturam, site moi solzi da gi izleam pak smirenie nema da najdam, nema da opisam kako mi e vo dusata. Znam kade si, znam so kogo si,koj te pobara i zosto. I ne se lutam,Toj na site ni e tatko, i najdobro znae. No ne mozam, a da ne recam , Boze prosti mi, za Tebe sto godini se trepnuvanje na oko. Bez nego ovde site sme sami... I jacinata na bolkata e verojatno pravoproporcionalna na silinata na ljubovta koja ja imavme od tebe... Se cuvstvuvam bukvalno kako eden moj del da otide so tebe, kako da imam polovina srce, a sepak kako ova srce da bie i za tebe i za mene.Ne, ne se opisuva...»

Mirjam:«Dugo nisam mogla pisati o tebi, ali sinoć su mi riječi same dolazile. Sjetila sam se svega i jednostavno morala to prenijeti na papir. Tu je moja prića o tebi, balkanskom princu...

Prvi put sam te vidjela na Eurosongu, 2004. godine. Svi su te hvalili, pričali o tvom anđeoskom glasu. Ja nisam u tebi vidjela ništa posebno, bio si jedan od mnogih, nisam te ni primjetila. Ali tvoje ime mi je nekako ostalo negdje u sječanju. Toše Proeski...zvučalo je tako eksotično, nešto je bilo u tom imenu da sam ga zapamtila.Godinu dana kasnije. Vozim se u autu i pjevam. Ni sama neznam otkud mi ta pjesma. "Još su

274

ti usne umorne i sve što kažeš znam da nije"...Pjevam i razmišljam gdje sam je čula, al nikako da se sjetim tko je pjeva ili kakav je naslov. Kad stignem kući, upalim internet i ukucam onih par riječi koje sam zapamtila. Na ekranu vidim "Toše Proeski – Čija si". Čekaj malo, Toše Proeski? To sam več negdje čula. Da nije to onaj...Pa da, to je onaj Makedonac iz Evrovizije! Odmah sam nabavila pjesmu i stavila je na mp3 player. Slušala sam je dok mi nije izgorila baterija, onda sam stavila novu i opet od početka. Totalno sam se zaljubila u tu pjesmu, po cijela dane sam je slušala. Još i danas mi je to jedna od najomiljenijih tvojih pjesama, znaš?Nekoliko mjeseci nakon toga išla sam u Beograd u posjetu kod jednih prijatelja. Posljednjeg dana, kad sam kupovala sendviče za put natrag kući, u trgovini sam slučajno ugledala tvoje lice i pored njega bijelim slovima napisano Pratim te. Odmah sam kupila CD, bila sam presretna. Kad sam se vratila u Ljubljanu nisam ga baš puno slušala, jer sam več nakon par dana putovala u Grčku, u jedan međunarodni kamp u kojem su učestvovali mladi iz cijelog Balkana. Tamo sam upoznala puno divnih ljudi, među njima i grupu muzičara iz Makedonije. Cijele dane su svirali i pjevali tvoje pjesme, na kraju ih je več cijeli kamp znao. Bili su oduševljeni kad sam im rekla da si baš ti moj omiljeni pjevač. I ja sam bila sve više i više oduševljena tobom, jer sam iz njihove priče saznala puno o tebi, o tome koliko si dobar čovjek, kako talentiran muzičar si i koliko voliš sve ljudi. Kući sam se vratila totalno zaražena najljepšim virusom na svijetu – virusom Tošemanije. Od tad si za mene postojao samo još ti, stalno sam slušala tvoje pjesme, moja soba je bila puna tvojih postera, na internetu sam svakodnevno tražila neke informacije o tebi, sakupljala tvoje slike. Večina člankova o tebi je bila na makedonskom i u ćirilici, tako da sam je zbog tebe naučila čitati. Pronašla sam i tvoj fan club forum, na kojeg sam se odmah prijavila i postala ovisna o njemu. Preko njega sam upoznala dvije predivne cure Sanju iz Umaga i Bojanu iz Idrije. Satima bi s njima pričala o tebi. Na žalost je taj forum kasnije nestao, ni sama neznam zašto, tako da sam izgubila kontakt sa ostalim curama koje sam upoznala tamo.Istog trena kad sam saznala da ćeš imati koncert u Ljubljani, kupila sam ulaznice i počela odbrojavati dane do njega. Kad je napokon došao taj 15. 12. nisam mogla vjerovati da ću te zaista vidjeti uživo. Ispred dvorane sam stigla više od 2 sata ranije, odlučena da dobijem najbolju moguću poziciju. To mi je uspjelo, sva ponosna sam zauzela mjesto usred prvog reda, točno ispod mikrofona. Bila sam presretna. Koncert je počeo i kad si se pojavio na bini, bio si tako...stvaran. Do tad sam te gledala samo na slikama, ali u onom trenu si bio tamo, tako blizu, skoro na dohvatu ruke. Kad si krenuo s pjevanjem..."Magla na mom prozoru, miriše na nevolju..." Nisam mogla vjerovati da zvučiš još bolje nego na CD-u. Bilo je čarobno, gubila sam se u tvom glasu. Odjednom si nestao sa pozornice. Tražila sam te pogledom ali nije te bilo nigdje. Cure oko mene su počele vrištati ko lude, a ja nisam imala pojma zašto. Onda sam skužila...Stvorio si se ispred mene, pjevao si Rane na usnama i gledao me ravno u oči. Ja se od šoka nisam mogla ni maknuti, samo sam stajala tamo i pitala se ako sanjam. Kad si se nasmješio i rukom mi dotaknuo lice, mislila sam da ću umrijeti na mjestu. Srce mi je lupalo 1000 na sat, nisam bila ni svjesna šta se događa. Uhvatila sam te za ruku i poželjela zauvijek ostati u tom trenutku. Preostatak koncerta sam provela u transu, hipnotizirana tvojom natprirodnom lijepotom i glasom. Takva sam ostala još dugo poslje koncerta, hodala sam okolo sa ogromnim osmjehom na licu, nesvjesna svega oko sebe. Kad su me ljudi pitali šta mi je, samo bi mahnula rukom i rekla: "Ah, vi to ne razumijete".Jednom sam pronašla tvoju myspace stranicu i onako napola u nevjerici da si to stvarno ti, poslala sam poruku u kojoj sam ti napisala da jako volim tvoju muziku, da si mi svojim koncertom uljepšao godinu i da se nadam da ćeš skoro opet održati koncert u Ljubljani. Zamisli moj šok i sreću, kad si mi nakon par dana odgovorio! Da sam bar sačuvala tu poruku...Vrijeme je polako prolazilo i došla je 2007. godina. 1. 6. si imao koncert u Križankama u Ljubljani. Več sam se dogovorila sa Bojchy, da ćemo zajedno otiči, ali ja na kraju nisam

275

uspjela da odem. Bila sam jako tužna zbog toga, ali se nisam previše opterećivala time. Mislila sam da češ skoro opet doći i da ću te onda vidjeti.Čula sam da si pobjedio na HRF-u i jako sam se ponosila tobom zbog toga. Negdje usred 9. mjeseca sam na radiu čula jednu predivnu pjesmu. Bila je u tvom stilu, i glas je bio kao tvoj, ali nešto me je bunilo. Bila je na slovenačkom. Pa zar je moguće da ti pjevaš na mom jeziku i to gotovo bez ijedne griješke?! Bila sam oduševljena kad sam skužila da si to zaista ti.Nakon toga zbog obaveza nisam puno pratila medije, tako da nisam znala da 20. 10. planiraš još jedan koncert u Ljubljani.Nisam znala ništa, sve do onog prokletog dana...Ah, dragi Toše, šta nam je to sudbina uradila? Zašto nam je uzela ono što nam je donosilo radost, ono što je činilo ovaj svijet boljim, punilo ga dobrotom i ljubavlju? Cijeli Balkan je zavila u crno i donijela neizdrživu bol tvojim voljenim, i svima nama koji smo te voljeli. Vjeruj mi, kad bi te suze mogle probuditi, ti bi sada pun života pjevao, plesao i donosio ljudima veselje, kao što si samo ti znao...Pored ove neizmjerne tuge, sudbina je donijela još nešto. Vratila mi je onaj forum, forum ljubavi, pun predivnih ljudi iz cijelog svijeta, koji sa mnom dijele bol i lijepa siječanja na tebe.

Sutra je prvi dan nove godine. Iako ne znam šta će nam donijeti, znam da nam tebe, mili naš, neće vratiti. Ali slušaj me dobro i zapamti ovo: u našim srcima ti ćeš živjeti, zauvijek mlad, nasmijan i pun ljubavi prema svima, baš takav kakav si bio. Zahvaljujemo ti za sve što si nam dao. I ne brini, mi ćemo nastaviti tvoju misiju, širit ćemo ljubav i dobrotu, trudit ćemo se da napravimo ovaj svijet boljim, baš kako si ti htio. Ne brini, anđele naš, mi ćemo se pobrinuti za sve. Samo slatko spavaj i znaj da te zauvijek volimo.

Nikogaš i navek tvoja,Mirjam»

senci01:«Kada me pitaju koja ti je najdraza godina ja kazem 2005.Sami pocetak te godine najavljivao mi je godinu srece i veselja.Docekao sam je u Skenderiji.Manifestacija se zvala «Svi mars na ples».Citao sam ko ce sve biti od poznatih.Brojni izvođači sa prostore bivse nam drzave,onda sam vidio tvoje ime i odlucio sam da tu proslavim Novu godinu.Sjecam se kao da je bilo jucer.Krenuli smo oko osam sati prema gradu. Rođak,moje dvije seke i ja.Pjevali smo,plesali.A onda je dosao trenutak kojeg sam cekao cak od novembra.Izasao si i pozdravio prisutne.U tom trenutku cuo se vrisak nas koji smo tu bili.Pjevali smo sa tobom.Mislio sam da ti i ne pjevas,nisam te cuo od tih slinih glasova koji su pjevali sa tobom.Sjecam se onih posljednih sekundi 2004 godine.Odbrojavali smo sa tobom.Deset devet osam sedam sest pet cetiri tri dva jedan.....sretna nova godina.To si nam rekao...Svi smo jedni drugima cestitali,a onda si nas nastavio zabavljati svojim pjesmama do ranih jutarnjih sati i ucinio si da mi se ta noc ureze u pamcenje kao najljepsa noc u mom zivotu.Ta godina mi je bila najljepsa.Kao i sljedeca 2006 godina.Pred kraj te godine odrzan je tvoj koncert u Sarajevu.Dugo sam razmisljao hocu li ici.Mislio sam ima jos vremena,tvojih koncerat bit ce jos.A ja cu ici na njih.Ubjeđivali su me,ali ne dugo.Ista ekipa kao od prosle godine sastala se i krenula na koncert.Plesali smo,pjevali.Cak mi je i pukao glas koliko sam pjevao tu noc.Jos mi odzvanja tvoj glas i i zvuci pjesme «TU SAM DA TI NADU VRATIM AKO PADNES DA TE UHVATIM»Tih dva tri sata za mene jako su brzo prosla.Ni slutio nisam da ce to biti zadnji put kad sam te vidio uzivo.Poslije sam te gledao na televizoru.Bio si jos nekoliko puta u Sarajevu no ja nisam isao.Uvijek je nesto iskrslo.To sebi nikada necu oprostiti.A 2007 godinu sam docekao u kuci.Bio je neki party.Pustali su narodnu muziku.Pitao sam moze li jedna za mene a nego cija nego od Toseta,»Poljsko cvijece».Rekli su mi moze na listi je.Tacno u ponoc

276

ona je krenula.Suza je krenula niz moje lice.Nisam je mogao sakriti,ostali su je vidjeli.Rekli su ne valja uci sa suzama u novu godinu.Znam to ali nesto je bilo jace od mene.A sada sam saznao razlog te suze.Kao da sam osjetio sta ce biti.Ti si zauvijek otisao,a mi ostali da placemo.Ni sada ne znam kako sam docekao 2008 godinu.Znam da su me dugo nagovarali da krenem na party sa njima.Otisao sam,ali samo radi njih.Citavu noc sam presjedio.Sjecao se doceka 2005 godine.Neko me uzeo za ruku i rekao sad ce nova godina...Ustao sam i sjetio se kako si ti bas kao prije 3 godine odbrojavao.. Deset devet osam sedam sest pet cetiri tri dva jedan..sretna 2008 godina..Kako ce biti sretna nova godina kada ulazimo u nju ulazim sa tugom,kako kad sam izgubio nadu za bolje sutra,kako kad nema tebe..Vec je drugi dan ove godine.Umjesto velikog osmijeha na mom licu tu se nalaze suze koje teku.Ne znam cemu sve ovo vodi..Ja ne mogu dalje..Ovo je pretesko za izdrzati.Da nije vas sa foruma ja ne znam sta bi.Hvala!!!!»

~°malecha°~ :

«Otvorila sam oči. Svjesno se probudila, ali opet s onim prokletim osjećajem. S onom prokletom željom da ne ustanem iz kreveta. Kao i prethodnih dana želim ostati u krevetu, pokrivena mekim poplunom i zaboraviti na sve. Ostati tu zauvijek. Ili bar dok mi netko ne objasni zašto si otišao. S tom mišlju izlazim iz kreveta, ulazim u kupaonicu i otvaram slavinu. Voda teče tako sigurno, tako moćno, a nitko joj ne garantira da će i sutra opet teći. Gledam u taj mlaz vode zatupljujućim pogledom i osjećam silu koja mi se nakuplja u očima. Pomislim li samo na tebe rasplakat ću se. Ali igram se sa živcima i svjesno razmišljam o tebi. Već dosta dugo to radim i imam osjećaj da sam otupila. U glavi mi je nastala tolika praznina nalik velikoj rupi koju je rječima nemoguće opisati. Stvorila ju je tuga koja je rasparala moje već krhko srce. Ne znam kuda idem, ne znam gdje ću doći, a iskreno nije me ni briga. Izlazim iz kupaonice kao druga osoba, nasmijana, vedra, vesela, točno onakva kakvom me okolina zna. I očekuje od mene da takva budem svakodnevno, a u meni bukti plamen za koji nitko ne zna. Iznutra me izjeda tuga i ne vjerujem u ništa. Trudim se izgledati normalno zbog drugih. Da ne posumljaju. Da ne natovarim dodatnu brigu roditeljima na leđa. Jesi li sad sretan? A zadovoljan? Izlazim van i osjećam kako se hladan nalet vjetra poigrao jednim pramenom moje tanke plave kose. Pomakla sam ga s lica i udahnula hladan zrak. Prijao mi je. Tako hladan, tako moćan. Tu je, ne može otići, nitko ga ne može maknuti. Kad pomislim da ti više ne udišeš ovaj zrak, a zaslužio si da ga udišeš. Samo što se neka viša sila poigrala tvojom sudbinom. Vjetar je nosio lišće i sve je izgledalo tako tmurno. Vrijeme kakvo mi odgovara. Trenutno mrzim sunce i nasmijane ljude. Jednostavno sam ljubomorna na njih jer ne znam hoću li ja više biti svjesno sretna. Svjesno nasmijana, zadovoljna životom, hoću li isijavati onaj posebni sjaj iz očiju? Teško, jer je praznina koju osjećam jako velika. Da je pokušam popuniti ljubavlju? Mislim da bi ti to htio, ali trenutno se nisam u stanju nekomu dati. Zabavlja me samoća i tama... Hodam do škole gazeći lišće i nadam se da će ovaj dan brzo proći. Ulazim u razred nasmijana prikrivajući pravo stanje. Ovaj postupak već znam. U školi mi je cilj potpuno zaboraviti na tebe i posvetiti se svojim suučenicima. Iako bi da mogu pobjegla negdje daleko od svih, probala bi te naći. želim te zagrliti, opipati, čuti tvoj glas. Osjećati se sigurno u tvom zagrljaju. Pitao bi me jesam li sretna. Rekla bi da jesam jer sam u tvom zagrljaju, a opet bi bila tužna. Nebi te pustila da odeš. Tiho bi pjevao. U tvojim smeđim očima vidjela bi onaj sjaj... Onu toplinu... A osmijeh... Smijao bi se sa srcem kao i inače. Čuvala bi te ko kap vode na dlanu. Ali zvali bi te anđeli i ti bi morao otići. Pružala bi ruku želeći te zaustaviti... Po poslijednji put se pozdravila s tobom.... Rekla zbogom zauvijek, a ti bi ulazio u veliku bjelinu držeći za ruku anđele... U daljini bi čula tvoj zvonki glas kako tiho pjevuši neku pjesmicu. Zaplakala bi...

277

Eh, kad bi bilo tako lagano. Vrijeme u školi brzo prolazi i hvala Bogu na tomu! Napokon idem kući. Na trenutak ostajem sama i opet mi zaokupljaš misli. Zašto? Ništa mi nije jasno. Više ništa ne razumijem, u ništa ne vjerujem. Zar ovaj svijet napuštaju dobri, plemeniti ljudi? Došla sam doma. Ulazim u sobu i razmišljam o smislu života. Šta ako ja ne uspijem ispuniti svoju misiju prije nego odem? A jesi li je ti ispunio? Jesi li živio ispunjen život? Živio punim plućima? Fališ mi. Samo to u ovom trenutku mogu reći.Krenula sam pisati zadaću i probati nešto naučiti. Morem napisati sastav Jesam li sretna? Šta ću sad? Da lažem? Da pišem o tome kako pucam od sreće, kako sam ispunjena i tjelesno i duševno, kako sam zadovoljna svime u životu? Nisam, jer ni ne mogu biti zadovoljna kad tebe nema, kad nisi tu, a ja želim samo tebe i nikog više. Želim da sad dođeš, da me zagrliš, da pričamo. Ali toga nema... Odustajem od bijednog pokušaja da nešto napišem ili naučim. Ostajem ležati na krevetu i zavlačim se u svoje misli. Jedva čekam večer da mogu pričati s tobom. Tako prolazi vrijeme.Izlazim iz sobe i sa smješkom na licu govorim mami da sam sve napravila. Odlazim do prozora i gledam u nebo. Milijun zvijezda. Jedna je tvoja. Dok dođe moje vrijeme moja će zvijezda stajati pored tvoje. Bit će najbolje prijateljice! Kratak smješak.Napokon odlazim na spavanje iako ranije nego inače. Ležim u krevetu i rukom radim znak križa. Napokon mogu pričati s tobom. Rečenica mi počinje sa : “Dragi Bože...“ Pauza. Ne znam kako dalje. Postoji li uopće Bog? Šta ako sad pričam u prazno? Ako postoji Bog zašto te je uzeo k sebi? Nekako shvačam. Zapravo vjerujem u postojanje Boga kao neke više, pozitivne sile. Uzevši tebe izgleda da je moja vjera kriva. Da je možda nema. A možda sam ja ipak premala da to shvatim. Ostavljam to za neki drugi dan. Daljnji razgovor ide ovako: “ Dragi Toše, fališ mi! Užasno mi fališ. Teško mi je bez tebe i ne znam kako da si pomognem. Toliko me boli da mislim da ću puknuti. Želim te vratiti, želim da si opet tu, a znam da to ne mogu. To me ubija. Želim ti reći koliko mi značiš i napravila bi sve da si opet tu. Ali ne mogu, ne mogu... Opet plačem, ali ne mogu si pomoći. Užasno mi nedostaješ. Molim te pomogni mi da prebrodim ovo razdoblje jer ne mogu to sama. Čuvaj me svaki dan jer se i ja bojim. Bojim se boli... Znam da ti je teško slušati me i ne želim te više opterećivati svojom tugom. Sigurno je i tebi onda teško. Budi sretan tamo negdje gore, pruži mi ruku kad te budem molila za pomoć, ali prvo budi uz svoju obitelj, trebaju te više nego ja. Volim te i mislim na tebe...“Pokrila sam se poplunom preko glave i zaplakala. Ponovno zaspala u suzama. Slijedi novi dan. Nova borba. Novi izazovi. Malo je lakše kad znam da je anđel uz mane. Najbolji anđel na cijelom planetu!

eto, to je to!naravno moje stanje je sad puno bolje nego ono iz priče.... iako se i ono ponekad vrati...”

snezzy:„Molim Uzvisenog Boga da mi da snage da ti napisem sve ono sto mi je na srcu. Samo mi snaga treba jer znam da vrijeme ni mjesto ne mogu imati...i da zivim milion godina ne bi mi bilo dosta da ti kazem sve sto bih mogla. Snaga mi treba jer bez nje srce posustane i zajeca, stane na tren jer dalje vise ne moze.Sunce moje, kako mi falis. Ni samoj mi nije jasno ni kako ni zasto, nista...razum se tu ne pita, ne uplice se, zna da ce izgubiti. Evo kradem san od noci, iako bih htjela usnuti i zaboraviti strasnu istinu koja mi razdire dusu svakim novim budjenjem. Kamo srece da se nije dogodilo, da nisi otputovao u onu ljepsu stvarnost, kamo srece da mogu bar malo utjehe naci u ovom tuznom svijetu. Ali tebi je tamo bolje, to znam...Boli me, sreco, ovaj svijet bez tebe, boli svaki uzdah, svaka kap kise i zracak sunca, valovi okeana sto se tuzno lome, bole cvrkuti ptica tajno posveceni tebi, boli sve, bas sve.

278

A najvise boli ova daljina, ovaj prokleti "svijet" koji je pun sebicnih, hladnih ljudi koji te nisu ni znali ni imali, a ni zasluzili. Ali slaba je to utjeha, kad takvi kao sto si ti se vinu u Bozje odaje rano, prerano, a oni...oni ostaju. Maleno, kako dalje? Molim Dragog Boga da mi podari put, da jednog dana mogu pred Njega stati i zasluziti ono sto si ti svojom velicinom zasluzio, pa da budemo sretni svi zajedno, da zaboravimo ovaj tuzni svijet kojim krocimo.Bog je Milostiv i u Njemu je sav smisao mog zivota na ovom ali i na onom svijetu. Da nije Njega, ne bih te upoznala, maleno...ti si mi dokaz da nas Bog salje ovdje da se potrudimo i zasluzimo onozemaljsko savrsenstvo, i znam da ce On svojom Dobrotom i Pravednoscu presuditi svima nama. A tada Tose zelim da te ugledam, kao i mnoge drage ljude i da svi zajedno budemo zasticeni od sveg onog loseg...Ali prvo moram zasluziti. Moj Jedini Bog mi je poklonio tebe...Kako da Ga ne obozavam? Kako da posumnjam da On postoji?Preko tebe Tose, Dragi Bog mi je pomogao da se vratim na pravi put, jer sam do tada lutala ulicama svog zivota bez cilja, neshvacena od svakoga, osim Njega. Tesko je u ovom prokletom svijetu oduprijeti se stereotipima, a ti si to s takvom lakocom cinio. Nemam prijatelja, od doma sam svog daleko, predaleko, dusa prazna, oci pune suza. I tako godinama...do sada, kada sam shvatila da se sve moze, i nalazim uzor u tebi...Darovao nam Bog veliki dar, bas nama, odabranima, nama Balkancima, pa i meni...I to mi je jedan od najljepsih darova i zato Mu se zahvaljujem svako jutro i noc. E moj andjele, tesko je bez tebe, ali kako bi bilo da nikada nisam imala tu cast upoznati te?HVALA TI sto si prosetao mojim zivotom, sto si bio takav, dusa covjekove duse, sto si onima kojima si bio najppotrebniji uvijek pomagao, sto si ostao dosljedan svojoj vjeri u Jednog Boga i principima...HVALA TI sto si mi uljepsao zivoti na ovo kratko vrijeme...HVALA tvojim predivnim roditeljima sto su nam te podarili, boli me sto si ih pozdravio sa svojih dvadeset i sest. A najvise HVALA Bogu Jedinom sto nam je svima ucinio cast i udahnuo ti dusu te '81.-e.Srce moje, tesko je bez tebe. Trudim se olaksati bol, ali ne ide...boli pa boli i ne prestaje. Izgleda nece dok i meni ne presudi Ista Ruka...do tada nalazim utjehu u tome da se taj dan blizi...HVALA TI sto si postojao i sto me nisi zaboravio...hvala ti na ovim divnim ljudima koji sa mnom dijele istu bol i koji mi pruzaju utjehu u teskim danima. Ne tako davno prestala sam vjerovati u ljudsku dobrotu i iskrenost...a sada si me razuvjerio. Hvala ti...Tvoja velicina je neprocjenjiva, andjele. Kada me neko bude pitao sta je to dobrota, plemenitost, humanost, iskrenost, sreca, skromnost...ja cu im reci TOSE! Jer ljepse rijeci kojom bi se opisala takva potpunost na ovom svijetu ne postoji...

Izvinjavam se na duzini posta, ali kao sto rekoh za mnee je premalo...

Snjeza,Sydney»

dance«Zivotot e navistina surov...Kade e negovata svetlost,so koja se ragame,kade e srekata za koja site kopneeme?Zarem ova e zivot?-Ne,ne mozam da poveruvam deka tebe Tose poveke te nema,ne ni mozam da zamislam deka ti poveke ne si tuka.Taka mlad,ubav,prepoln so zivot.Sto mi ostana?Samo ovaa ogromna bolka za tebe,spomenot na tebe i solzite koi nikako ne prestanuvaat.Zosto morase da ne ostavis?Gospode,sto so nas?Kade vodi ovaa temna pateka,kade ke ne odvede ovaa bolka?Morase li bas nego,najgolemiot vernik vo Boga,zamina zasekogas...

279

Gospode,go sozdade za da vleze vo nasite srca,da se vreze vo nasite misli,za da ni go zemes.Go zema tamu gore,pod tvojata zakrila i na najsuroviot nacin ne osudi.Ne osudi da ziveeme so faktot deka nasiot angel poveke go nema,deka veke ne e so nas...Ne postojat,a nema ni da postojat zborovi so koi moze da se opise bolkata koja sto ja cuvstvuvam za tebe.Naseto sonce zgasna.Go nema poveke nasiot idol,nasiot prijatel.No iako zajde,nema nikogas da isceznes.Site te smetavme za blizok,za svoj.Za najstarite bese nivno dete,za nas mladite bese covek od koj mozeme da naucime za vrednostite na zivotot,a za site bese prijatel.Vrz tvoite pesni gi gradevme svoite zivoti i nadezi.Kako sega da gi slusam tvoite pesni i da gi peam kako nikogas nisto da ne se slucilo?kako da prodolzam koga znam deka tebe poveke te nema?Ne postojat recenici za da ja opisat ovaa bolka koja sto mi go para srceto,bolka od koja sto ne mozam da pobegnam.Samoto tvoe ime potsetuvase na mladost,na pozitivnost...Sega potsetuva na solzi i na mrak.Da.Sega so solzi se sekavam na tebe.Se sto ostana e ogromna bolka i spomen.Za tebe ne postoese granica.Tvojata edinstvena granica bese neboto,a sega koga veke si tamu,ne postojat granici.Zvezdenoto nebo sega e tvoe.Caruvaj so nego isto kako na zemjata,pej im na angelite,koga veke nam ne ni pees.Zamina tolku mlad.Od tvojot zivot ostanaa mnogu neispisani stranici,mnogu vrati neotvoreni,mnogu pesni neispeani...Gospode,zosto bas Tose?So nisto ne go zasluzi ova sto mu se sluci.Kolku e ironicen zivotot.Do vcera bese tuka ni peese,ti doagavme na koncerti,ja sledevme tvojata kariera.sega samo ni ostana da go neguvame spomenot na tebe i da gi peeme tvoite pesni so solzi vo ocite.Se vrati na starata adresa,no ovoj pat zasekogas...Tvoeto Krusevo,sega e tvojot vecen dom...A tvojot vecen dom,nema nikogas da bide zaboraven.Toa e mestoto kaj sto si ti angelu nas nebeski.Toa e mesto na koe se prolevaat i ke se prolevaat mnogu solzi.Se nadevam svekite koi sto se palat za tebe ke ti go osvetlat patot do rnajubavoto mesto vo rajot .Toa mesto ne moze da mu pripadne sekomu...Toa mesto ti pripaga tebe,na najubaviot i najdobriot covek koj sto nekogas postoel na zemjata.Ti bese angelot koj mu bese potreben na Gospod,no si i ke ostanes angelot koj nam ni treba...Da mozes bar da se razbudis...Tvojata prerana smrt,ja odnese nasata radost.Veke se e bezvredno,sekade se cuvstvuva bolkata za tebe,od sekoj agol se slusa "igri bez granici".A tvojot mlad zivot sepak dojde do granicata...Gospode,cuvaj ja dusata na mojata dusa.Cuvaj go Tose od sekoe zlo,zasto tamu gore nema nikoj svoj.Ne baram nisto drugo,samo da go cuvas kako sto mu prilega.Cuvaj go kako najubav i najdobar angel...Ke te pametam kako nasmevka,a bolkata po tebe ke ja pretvoram vo nadez zatoa sto ti Tose toa go sakase.Nekoi luge nikogas ne umiraat i nivnoto prisustvo se cuvstviva preku nivniot spomen.Vo tie luge spagas ti Angeu.Ti si zvezda na neboto koja vecno ke sjae,cij sto blesok vecno ke ni go osvetluva patot od zivotot.Ti si Legenda,a legendite nikogas ne umiraat.Ke te pametam zasekogas i vecno ke te sakam.Pocivaj vo mir angelu neprebolen!Bidi sreken vo vecnosta zaedno so tvojot prekrasen angelski glas i uste poubav lik.Zasto ako ti Gospode caruvas so neboto,Tose vecno ke caruva na zemjata.Zbogum,moj Tose.Cuvaj me od gore i blagoslovi me za da mozam da prodolzam niz zivotot so ovaa bolka i bez tebe.Za da mozam da go prodolzam ona sto go ostavi ti nedovrseno...A zamina tolku mlad...»

seljankasaproplanka:«DRAGI PRIJATELJU,

NISAM TI VEĆ DUŽE PISALA,ALI EVO ODUŽUJEM SE SADA...TUŽNA SAM TI DRAGI MOJ..JESEN JE U MENI...U MENI SE SVE OSUŠILO I OSIJEĆAM KAKO MI SUHE

280

GRANE GREBU DUŠU...PLAČEM ČESTO,NI NE SKRIVAM SUZE..ONE SU MI PRIJATELJICE,ČESTO SE DRUŽIM SA NJIMA OVIH DANA...NEMOJ BITI ZABRINUT,JA SAM ŽENA,A MI ŽENE PLAČEMO...OVJ ŽIVOT MI JE POSTAO KAO NEKA TEŠKA KAZNA...KAZNA KOJA ME UMARA PREKO SVAKE MJERE...TAKO BI HTJELA ZASPATI,AL NEĆE MI SAN NA OČI...VALJDA JOŠ NIJE VRIJEME...JOŠ SE MORAM PENJATI UZ BRDO KOJE SE ZOVE ŽIVOT...JOŠ SAMO SPOZNAJA DA ME NA VRHU TI ČEKAŠ DAJE M SNAGU...SVAKI KORAK UREZUJE MI U MISLIMA TVOJ LIK...A SVAKI UZDAH MOJ PRETVARA SE U TVOJU PJESMU...ZNAM JA DA MI TO TI POMAŽEŠ DA SE LAKŠE PENJEM...ALI TUGA ME ZAGLUŠUJE I OSLIJEPLJAVA...TAKO BI HTJELA ZASPATI...MOŽDA ME ONDA TI PROBUDIŠ U NEKOM BOLJEM SVIJETU...JER ZA OVAJ JA VIŠE NEMAM SNAGE,NI ŽELJE...MISLIM NA TEBE...I ČEKAM...:

persil:«dragi moj tose

sve na ovom svetu ima pocetak i kraj, od rodjenja moras biti spreman na sve. ucis iz dana u dan....cudan je ovaj svet, dobijamo i gubimo, zivimo sa tugom i srecom, cini mi se da ponekad i neznamo kako se treba ziveti. al kad gledam tebe andjele moj, znam kako bi trebalo, jer ti si bio pun zivota! pun ljubavi i energije! ono nesto posebno kraj srca, to si bio ti! taj osmeh, te oci, tako posebno i tako cu te se secati zauvek! eh da te bog nije uzeo tako rano ka sebi..... bol u grudima steze me al nedam se....jos ne.... nece te vratiti moja patnja i bol, zar ne? znam da nece.....sve ove suze prolivene nece te vratiti! o boze kad se setim kobnog dana i sve rane sto su ostale iza njega..izgubim dah.....al uzalud je sve! nece te vratiti.... nece, zar ne? ma da imam neki cudan osecaj...osecaj da si tu negde sa nama, samo te nevidimo!ako nas mozda vidis, nemoj biti tuzan kad vidis da tugujemo, znam da nisi hteo to, ali sta ces...sta je tu je...jedna rana ce uvek da ostane. al za tebe duso moja danas stavljam osmeh na lice, tako kako si ti to znao sladje najsladje! pamticu te po tom osmehu jedinstvenom! pamticu te po dobroti i po andjeoskom glasu. kad dozivljavam ljubav seticu se tebe jer ljubav nosi tvoje ime. zauvek si u mom srcu zarobljen! POTPISUJEM! pratim tvoj trag u beskraju, kad bog otvori vrata nebeska, bicu tu sa nadom da tebe ugledam.... a do tad andjele moj zivim za uspomene na tebe....»

rockyblack:»Dušo moja...Gledam danas nešto dugo ovu tvoju sliku na zidu i odjednom mi sine: mislim da je došlo vrijeme da te pustim da pronađeš svoj mir.Zapravo ne samo da mislim,nego sam potpuno sigurna. Ti jako dobro znaš zašto sam tako odlučila ,i hvala ti na tome .Shvatila sam poruku.A ipak ti moram još jednom reći da nećeš nikad biti zaboravljen,jer si se smjestio u onom malom kutku moga srca rezerviranom samo za najdraže osobe u mom životu.A kad se jednom tu nastaniš,nema nazad,znaš?.Evo obećajem ti da neću više plakati za tobom, jer znam da si uvijek kraj mene i da me pratiš.I da ćeš se držati one svoje "...ako padneš da te uhvatim..."Ako ipak ponekad prekršim ovo obećanje i pustim suzu,nemoj mi molim te zamjeriti.Nisam ni ja od kamena. Kad bih ti sad rekla da ću na tebe misliti 24 sata dnevno dok god sam živa i da ću vječno slušati samo tvoje pjesme-lagala bih ti. Živim dalje,ne samo zato jer moram zbog drugih,nego zato što to želim,zbog sebe.I znam da me čeka još mnogo lijepih stvari u životu,a ovaj put ćeš ti biti uz mene i radovati se sa mnom kad se one dogod .Sjećaš se kako sam ti par dana nakon što si otišao rekla da je obična glupost kad kažu da vrijeme liječi sve rane? Danas mislim drugačije. Moja rana zacjeljuje,polako ali ide. I nije me briga što će mi na duši

281

ostati ožiljak,kad znam od koga je.Ovaj mi neće smetati...

I na kraju dušo moja,neću ti reći zbogom jer znam da ćeš uvijek biti tu kad te zatrebam...odi i pronađi taj neki,toliko spominjani proplanak gdje ćeš provesti svoj vječni život...pronađi svoj mir...i ne zamjeri za ove proplakane suze.Bit će mnogo onih koji će još dugo liti suze,pa rekoh,barem da te ja poštedim svojih...»

Peliska: »I jutros se budim... Mislim na tebe... Pokušavam složiti kockice života... za dalje... Samo ne znam kuda i kako ići... Uz mene je moje jedino stalno društvo, moja najbolja prijateljica, moja želja za tobom... Prati me ona svaki dan i ne znam više bez nje.. Ujutro otvorim oči, pričam s njom, sa željom mojom za tobom o tebi, i ona mi se smiješi, razgovara, razumije me. Okrenem se iza sebe, a ona me prati u stopu stalno. Svaki Božji dan, svaki trenutak.Želja moja za tobom postaje ti, ali je ponekad tužna jer zna da je samo ona tu i da više ničim ne može pomoći.

I molila sam je da ode…Spustila bi glavu pokorno i otišla bi laganim korakom, pogledavajući preko ramena. Bolno sam je gledala kako prelazi prag mojih htjenja, ali obje bismo znale da je tako bolje.

Trajao bi njezin odlazak…trenucima, satima, ma ponekad čak i danima. Ali, vratila bi se odjednom, u nekom nevjerojatnom trenutku, sretna što si ponovo došla meni.I opet bi mi pričala bi mi o tebi, a ja sam slušala raznježenog lica, s osmijehom, skoro zavideći.Pričala mi je, moja želja za tobom, kako te je vidjela, tako divnog i jakog, nasmiješenog. Pričala mi je, kad nisi znao da te gleda, kako si dijelio svima radost… Pričala mi je kako si najnevjerojatnije biće na svijetu, anđeo… Pravio bi se da je ne vidiš, ali bi joj šapnuo na uho da javiš, ma da javiš svima, kako bi ponekad tako poželio sve radosne ljude na svijetu. Pričala bi mi kako si plesao, kako si svirao, kako si se radovao... Pričala bi mi kako je tvoja pjesma bila melem mnogim ranjenim dušama...Govorila mi je kome si sve vratio radost, pružio nadu... I polako mi vaćala vjeru u svijet... I zatvorim lagano oči, i osjećam kao da me obuzima mir, apsolutni mir čim pomislim na tebe. Pojavljuju se slike kao da sam ih baš ja doživjela, i odjednom shvaćam da si mi se već odavno uvukao pod kožu... I da sad živiš u meni, a ja već vidim u mislima tvoj osmjeh, tvoj zagrljaj, čujem tvoj glas….Osjećam da tvoje trepavice za trenutak miluju moje lice, vidim tvoj lik u izmaglici, pružam ruke... Dodirujem te...

I sad smo ovdje same moja želja za tobom i ja, već jako dobre prijateljice. Ipak mi stalno briše suze na licu, a nekad kad se vrati u moj život tako mi ih brzo stvori, jednostavno me slomi.... Moja želja za tobom i ja ne moramo se pogledati, mi znamo.

Gledam kroz prozor zvjezdano nebo, razmišljam o tebi... Zvijezde i ti... Sva težina samoće sjeda mi na dušu. Ima li ikoga blizu mene...osjeća li itko tu bol...I sjetim se tada onih mudrih rijeći „Kada umrem, ne boj se, znam što govorim. Kada umrem, pusti me iz srca. Pusti da odletim. Zavrtjet ću se kao Gagarin u orbiti. Razbiti ću se u milijarde niti. Bilo gdje da kreneš, bilo kuda da ideš, ja ću biti utkan u tvoje biće, ja ću živjeti u tebi."I prođu ti trenuci slabosti. A ona, moja želja za tobom, lagano mi namiguje s oba oka, dajući do znanja da je čitavo vrijeme bila tu, u meni, da nikuda nije otišla.Nasmiješim joj se. Izlazimo iz sobe. Znam, jako dobro znam što moram dalje!

282

Trebam nastaviti živjeti tvoju mladost! Tošinu mladost! Trebam volit do Neba! Treba ostati mlad do vječnosti! Trebaju ideali živjeti! Trebam imati „mrak“ ideje! Trebam ovaj svijet sablažnjavati svojom smionom dobrotom! I idem! Moja želja za tobom i ja! Otvaramo vrata i idemo vani, živjeti život koji si nas učio!I tko će tada imati hrabrosti reći da pretjerujem što volim Tošu?Ali, moram živjeti njegove snove žarom života koji nam je tako rado poklanjao!

Idemo, moja želja za tobom i ja... Ma svi mi! Idemo za tobom... Za tebe.........

Ma volim te zauvijek i još dalje..........»

*anna*:»Danas u nebo sam gledala. Neki cudan strah osjecala.... dok sam se pitala; sta je ovo sa ljudima ??? Sta ih to k nebu vuce, pa da svakim danom ode po jednom mlado bice!!!Danas dok sam u nebo gledala i ja sam pozeljela da krila imam pa da sa krlima poput ptica odletim kod svog andela. A on da mi rane zaljeci i bol u prah pretvori.... pa da slomim krila da se na zemlju vratit ne mogu da zauvijek ostanem sa andelom u raju!!!I danas sam nebo molila da mi krila da, al nebo krila daje samo velikima... da lakse polete medu andelima....I dok sam nebo oblacno gledala, i sa oblacima se pogledom borila.... opet mi neka cudna pitanja zaplovise mislima;Sto je zivot ovako okrutan!??? Sto igra ne posteno sa nama nemocnima!?? Kako shvatiti Boziju poruku kad ti uzme voljenu osobu!? Kako kroz zivot se boriti, kad te snaga napusti, kad te do kosti zaboli !??Ponekad me strah kad oci sklopim jer ne znam kad sljedeci put oci otvorim sta cu ugledati; dal lica poznata il svoga andela!? Ponekad me strah bude kad prode dan a nisam uspjela svima koje volim reci; volim vas!! a vec pada mraka i vrijeme mi je za san a nisam sigurna da li ce sutra biti prilika da kazem svima ovo sto danas nisam stigla.Tako me je strah zivjeti.... strah umrjeti..... bez tebe dragi, strah me i disati!!!Nikad se nisam bojala jutra kao sad. Jer neznam sta ce mi odnjeti ovog jutra novi dan. Dal opet neku voljenu osobu ili dragu uspomenu!??? Otkad te nema hvata me trma svaki put kad upoznajem nova lica, jer me je strah da ih ne izgubim ko tebe ja. Sta ako i oni jednog jutra odu kao ti bez pozdrava u nebo podu!!?? Ja nemam snage sve opet ponovo prozivjet a strah me je da ne mogu ovako zivjet; sve tvojim imenom zovem.... i svako lice me na tebe podsjeca...... tako se nemocno osjecam.... dok se tvog lika prisjecam....pa svaku tvoju rijec u sebi izgovaram !!Kako zivjeti sa strahom koji me ubija..... kako prihvatiti da te nema medu nama, tvog glasa ilika... tvog osmjeha !?? Sad samo ostaju sjecanja. I milijun istih pitanja.Ubija me ovaj bjas u grudima.... bjes sto te ne mogu vidjet ocima..... sto ne mogu te dohvatiti rukama!!Kako pobjediti strah i ponovo udahnut bez straha zrak. Kako tebe preboljeti.... kako te u san pozvati. Kako da hladnocu od sebe otjeram kako da ovu tugu vise ne osjecam !!??????Strah me je u nebo pogledati... stah od Boga ista vise zatraziti. Kako tebe ne voljeti... kako andele da sa tobom budem ne pozeljeti. Najljepsi dani zivota moga su dani kad si bi sa nama ljubavi moja i dala bi sve da mogu vrijem vratiti i ovaj strh ne osjecati....Vjeruj mi... strah me na glas svoje misli izgovoriti...Vjeruj mi.... kad bi moglo zamolila bi Boga da mene uzme za zamjenu, samo tebe da vrati na zemlju!!!Samo da ubijes ovaj strah u ljudima... da vratis vjeru .... da vjerujemo opet jedni drugima..pa da nam kazes koji putem treba do raja...da opet zapjevas nam kao nekada !!!!»

283

ASTRA: «Macak moj..Hehe..Jucer sam bila posebno puna energije…Za cudo jedno da sam se bar malo bolje osjecala...A da si me mogao vidjeti u subotu,da si me mogao cuti..Pa bio bi ponosan na mene(kako samo to kazem puna samopouzdanja).. Djecica u domu..Kakvi su ono andjeli lijepi...Pjevali su sa mnom "Pratim te",uljepsali mi zivot..Cijeli dan mi je bio puno ljepsi..Znas I sam kakav je osjecaj kada nekome pomognes,kada ti se raspolozenje popravi I kada si ponosan na sebe..Nisam nikako spavala...Prvo od tolikog uzbudjenja,a onda zbog Elene..Mozda kad saberem ono sto sam kunjala, ispadne sve ukupno sat vremena...Kada sam vidjela Eleninu poruku..Bolje da ti ne govorim kako sam se osjecala...Nisam znala sta da uradim,a onda su mi jednostavno dosle nekakve pozitivne misli i sve sam joj napisala sto mi na srcu lezi...Znas mene kada pocnem sa svojim “provalama”..A sto je najvaznije oraspolozila sam je…Prva njena poruka je bila :”Tonam vo bolka Meri..Nemozam veke..”..I poslije svega sto sam joj napisala,pocele su poruke ovakvog sadrzaja: “Meni se ne spava,ahahaha,ne budi blesava..” A vrijeme da ti ne spominjem..Sve do 6 smo se dopisivale. Onda sam joj rekla da se igramo igre “Ko ce prije zaspati”..Hahaha…Kamo srece da smo zaspale.. A sto je najgore morala sam rano ustati da se nadjem sa Zivkom,Josipom I ostalim drustvom..Osjecala sam se kao da sam pila cijelu noc..A smijeh nije prestajao ni u jednom trenutku..Nisam mogla vjerovati da imam toliko snage I da se bolje osjecam kada ne spavam..I jos mi padnu na pamet sve smijesne stvari koje sam dozivjela sa tobom…Ta me sjecanja uvijek oraspoloze..Najsmjesnije od svega mi je bilo kada si mi rekao da ti sjednem u krilo…A ja rekla NECU..Kako si me samo pogledao I rekao:”A neces,jesi sigurna??” I onda si me povukao za ruku I rekao “Eto, vidis da hoces” I poceo si se smijati…A onda u hotelu,gdje smo se I upoznali..Pitao si me kako se zovem,a ja sam te gledala i rekla TOSE…Kako si me samo zagrlio I rekao mi :”Ona cu ja da napisem Od Toseta,za Toseta..” ..Kako samo divne uspomene imam…Bolje da dalje ne pisem,jer cu zavrsiti u suzama..Hahaha,kad se samo sjetim gdje sam sjedila kada sam prvi put pricala sa tobom preko telefona..Hhaha..To nikada nisi saznao...A da si samo vidio izraz lica mog brata kada sam mu rekla da pricam sa tobom..Rekao mi je :”Ti si pukla 100% !A da malo dodjes sebi I prekines pricati gluposti??” ..Onda sam morala da mu dokazem da pricam sa tobom…I da znas da se danas I on sam dici mojim razgovorima sa tobom I tvojim porukama…A onda dogadjaji sa Eminom…Ona poludi kada vidi tvoju nogu…Da je samo vidis kakva izgleda,hahahaha…A njen monolog…I onaj “pseci” izraz lica..A da nas vidis zajedno,kada zavrsimo na podu I gledamo tebe kako pleses..Hahahaha…Boze moj,Emina samo sto ne udje u TV…I tako mene u zivotu drze sjecanja,divna sjecanja…Borim se sa tugom,a tesko je..Stvarno tesko..Pisem ti ovo,iako ne znam da li ces nekada procitati…Valjda je lakse kada samu sebe varam..»

Leki:»DRAGI TOŠE

Znam da pišem pismo koje ne može stići do tebe, ali mi je utjeha ta da će ga pročitati oni koji su te iskreno voljeli.Noć je. Meni se ne spava. U ovo gluho doba razgovara se samo sa anđelima i uspomenama, a ja evo razmišljam o poljskom cvijeću, sobi za tugu i igri bez granica. Razmišljam o životu, i o strašnom kraju koji te zadesio.

284

Pišem, a pitam se da li i mene jednom čeka neki sličan kraj u ovom svijetu. Jer ta kuga s kosom (tako zamišljam smrt) putuje svijetom i nikada nismo sigurni kada će nas stići.

U prekrasnim noćima, punim mjesečine, ti si naslutio tu neman i govorio si o njoj. Mi te nismo razumjeli. Govorio si o njoj i u svojim pjesmama, ali ni tu je ne prepoznasmo.Jednog jutra ti si je i vidio.Crna, strašna neman s kosom postala je realna, ovozemaljska.

Ostvarila se mora.

Nakon tvog odlaska stalno sanjam crne dželate koji me odvode.Više se ni smrti ne plašim. Ne. Jer znam da ću biti bliže tebi.Pitam se, ko su ti dželati? Jesu li i oni došli po tebe i odveli te?

O, Bože, kako smo samo zajedno pjesmom zaneseni pjevali o ljubavi, čežnji, nadi.

Na satu književnosti pričala sam o pjesniku Šantiću. Kada sam čitala njegove stihove bio si pored mene. Sasvim blizu. Nisam sigurna ko je od nas dvoje govorio riječi:"O, mili časi, kako ste daleko..."Da. Sve su dalje i dalje ti divni časi.

Ali prije nego me odvedu crni dželati, ta neman s kosom, želim da napišem priču o ljudima. Dobrim ljudima. Tu priču su mi ispričali davno i ona u meni raste, cvjeta.Eto, o tome bi bila moja priča, a ti bi najbolje znao da je istinita, i da se u ovome ne može izmišljati, a pogotovo se ne mogu izmisliti dobri ljudi. Mi, dobri ljudi, nastavljamo tvoju priču.Pomažemo i združujemo duše svih ljudi.I uvijek, uvijek ćemo s tobom biti.Još uvijek nije iskovana sablja koja može sjeći našu ljubav za tebe, sjećanja na tebe, sve sretne i tužne trenutke.

Zbogom, dragi moj.»

Ima li dan za nas:«Kazu nam otisao si... Ne milo naše nisi... Provirite u nasa srca i vidjeti cete da je tamo zauvijek s nama da nasa srca kucaju kao jedno da kucaju za njega...Ti si naša najsjajnija zvijezda koja je promijenila mjesto ali nije izgubila svoj sjaj, nasa si zvijezda vodilja koja nas vodi putem ljubavi i srece nezelis da patimo da tugujemo znamo... ali nasa srca to ne shvacaju... znaj andele nas da cemo se truditi svim silama da nastavimo krociti tvojim putem...Rekao si da je tvoja misija siriti dobro, pomagati ljudima... mi smo sada tu da nastavimo da barem probamo nastaviti koracati tvojim putem... Toliko je osjecaja sada u nasim srcima ali povrh sve ove tuge i boli znamo da si tu s nama i znaj mi smo uvijek tu s tobom, u srcu mislima dijelima te nosimo... Tvoje pjesme tvoje rijeci zauvijek ce odzvanjati u nasim dusama... zauvijek cemo ih pjevati svima.... Tvoje prekrasne oci sjaj u njima nam osvjetli put kad smo tuzni kada nam je potrebna utjeha, tvoj predivni osmjeh nam topi srca tvoj cijeli lik nam je oborio dusu... svaki clan ove velike obitelji ti je darovao srce i znamo da ces nam ga cuvati bas kao sto i mi cuvamo tebe...Volimo te i voljeti cemo te uvijek i znaj po svemu najboljem pamtiti cemo te zauvijek... Zato nemojte nam govoriti otisao je, ne pogledajte tu je sa nama osjetite posebu toplinu kojom samo on zraci..gleda nas i s osmjehom kojeg je uvik nosio nas cuva zato u spomen na njega pomazimo jedni drugima...»

285

Princes_SPLICANKA_Iva_Forumašica_samo ja_sound_mix:»Dragi naš Toše..Otkad si ušao u naše živote očarao si nas koliko ljubavi ima u svakom tvojem pokretu. Od trenutka kad smo prvi put čuli tvoju pjesmu znali smo da nisi običan. Od dana kad smo vidjeli tvoj osmijeh privukao si nas njegovom ljepotom. Od prvog puta kad smo vidjeli tvoje oči ugrijao si nas njihovom toplinom. Premda te neki od nas nisu imali prilike upoznati, svi ljudi, pa tako i mi, mislili smo:ako ovaj mladić ne bude sretan, onda nitko neće biti. Sada svi koji su te htjeli upoznati, vidjeti, čuti..svi molimo Boga za tebe svakog dana i ne shvaćamo zašto nam te sakrio. Shvaćamo samo koliko značiš ljudima oko sebe, shvaćamo koliko te volimo, koliko si istinski dobar..Hvala ti za sve..za osjećaj sigurnosti koji osjećamo kada smo uza te, dok nas vodiš kroz život..Zbog tebe nam se vraća vjera u ljubav, u ljudsku dobrotu i humanost, zbog tebe shvaćamo da još ima nade za ovaj svijet, da nije sve tako crno i da ima dobrih duša koje su uvijek spremne pomoći u bilo kojem trenutku..Iz srca se nadamo da vidiš koliko se promijenio ovaj svijet..zbog tebe..trudimo se više nego ikada da nastavimo tvoju misiju, da zbog tvojih riječi VE SAKAKM SITE kad god možemo pokažemo ljubav koju svi imamo u sebi..a imamo dosta ljubavi jer si nam ti pokazao kako se voli..Želimo ti iz srca sretan rođendan, a za poklon ti šaljemo ljubav, toplinu..nadamo se da ju osjećaš..nadamo se da si sretan tamo gdje si sada..da ti je toplo pri srcu kad osjetiš svu ovu silnu energiju koja večeras ovdje struji samo za tebe i zbog tebe..i šaljemo ti jedno obećanje..nastavit ćemo slaviti tvoj lik i djelo..širit ćemo ljubav onako kako si nas naučio..Plačemo, ali trudit ćemo se da zbog tvojih mnogu ubavih riječi NEMA PLAČKI i to jednog dana prestane..jer nije za tebe tuga, nisu suze..samo radost i sreća..Hvala ti za sve..hvala što si doveo gđu Ljiljanu u naše živote, ona nam je omogućila da ti i na ovaj način pokažemo koliko te volimo, a mi ćemo joj pružiti snagu i potporu, tako da zna da će uvijek biti nekoga tko će joj pružiti utjehu, jer nije bez razloga ona tvoja "druga majka".. «

Makana:«Andjele moj najmiliji,sta da ti kazem sto vec nije receno ili sto vec ne znas.Sigurna sam da odozgo vidis koliko te volimo i svi patimo za tobom jer je tuga prevelika a suza dovoljno da ispune okean ceo.Mnogo sam tuzna otkad te nema,otkad si tako naglo otisao bez pozdrava.Sad mi je svaka tvoja pesma tuzna i svaki tvoj osmeh mi tera suze na oci.Sad vise nista nema smisla na ovom svetu jer nema tebe u njemu.Ti si bio i ostajes nesto najbolje sto nam se svima desilo.Naucio si nas kako da se volimo,kako da zaboravimo gluposti i kako da se smejemo iskreno.Bio si i ostajes nase sunce.Tvoj osmeh mi mnogo nedostaje.Nadam se da kad dodjem kod tebe,onog dana kad odem odavde a potrudicu se da zasluzim da dodjem na to mesto gde si ti sad,da ces mi se nasmejati,onako kako samo ti umes.Da cu te zaista pomilovati po obrazu dok mi se smejes i kazem ti koliko me dusa boli zbog tebe.Spavaj mirno Mali Prince i pogledaj nas,ponekad,nas tuzne,obasjaj nas ponovo tim osmehom jer nam je svima to jako potrebno. «

dzeny_sj:«Sve su želje lepše kad namignu izdaleka

Zelim…Tako zarko zelim…A znam da je to samo pusta zelja,a ja bih I svoj beznacajni zivot dala samo da je ostvarim…Tvoj odlazak ostavio je ogromnu prazninu u mom srcu I u mojoj dusi…Ali,ne samo u mom srcu,vec I u srcima hiljade ljudi na Balkanu…A ja samo zelim da te vratim,da ponovo vidim ono andjeosko lice,da opet cujem tvoj osmeh,da me ponovo pogledas onim sanjivim ocima,da

286

opet jednom zapevas I smiris I sastavis moje uzburkano I na komade podeljeno srce…Ali,toga nema I ne postoji…Ipak,u meni tinja plamen nade da svaka prica ima srecan kraj I da se svaka zelja moze ostvariti….I moze…Znam da me nisi napustio I da si ostao uz mene..Mozda mnogi misle da sam ja samo jedna petnaestogodisnja balavica koja jedino ume da masta, ali-NE…Moja zelja mi se svake veceri ostvari I to mi omogucava da lakes prebrodim dan…Svake noci,kada sklopim oci,ja te vidim,cujem tvoj smeh….Iako znam da je to samo san,tada se osecam srecno I ispunjeno…Svake veceri lezem sa novom nadom da cemo se opet sresti..I tada ,kad sklopim oci,moje zelje postaju stvarnost,ali neka lepa stvarnost,a ne surova,kao ona u kojoj provodim ove tuzne dane ,znajuci da te nema….Tada se zajedno smejemo,pricas mi o svemu dok hodamo polako,I onda…Ono sto ja najvise volim….Pevas samo za mene…Tvoj andjeoski glas siri ljubav I pozitivnu energiju…I ja se osecam kao da sam u raju…I moje srce poskakuje u grudima od ogromne srece….I dok se budim,shvatam da ti je gore mnogo bolje,da si srecan I da si pronasao sve ovo sto nisi ovde…Andjele,konacno si pronasao svoj mir….I tvoj svet je sada onakav kakav si oduvek zeleo da bude ovaj svet u kome mi danas zivimo….Ovaj svet surovosti,zavisti I zla,zamenio je svet ljubavi….Jedini svet koji ti zasluzujes…I pitam se,kako mogu biti tako sebicna I zeleti nesto samo da bi se ja osecala bolje,ne razmisljajuci,sta bi,zapravo,ti zeleo….I sta bi se desilo kada bih uspela ostvariti svoju zelju?Ti nikada nisi pripadao ovde…I samo Bog zna sta te je ocekivalo….On ima svoje razloge zasto te je uzeo sebi u narucje…A I mozda te nikada ne bih srela,a ovako znam da si ti uz mene I da si ti moj andjeo cuvar…I znam da je uvek sladje zabranjeno voce,I da su uvek najlepse zelje,zapravo one,koje se nikada ne mogu ostvariti…»

«Reci mi, šta misliš vidi li Toše sve ovo?», upitala me Smrt pomalo skeptično. Kao da nije htjela da shvatim da zaista ne zna odgovor na ovo pitanje.«Znaš, jednom je ušao u moje odaje i nagnuo se da vidi šta čitam», rekla sam joj, nakon čega me začuđeno pogledala. «Bio je tužan, ali eto, nakon teškog uzdaha, vratio se pjevanju i kao da se oraspoložio. Zasigurno mu je teško jer suze padaju zbog njega, i vjerovatno bi se vratio da može, ali vjeruj mi, koliko god zvučalo čudno, u neku ruku mu i zavidim. Lijepo je kad znaš da te ljudi vole, još kad te ljudi ovoliko vole, e to je zaista dokaz da si … anđeo. A to da li vidi sve ovo? Mislim da vidi, i mislim da trenutno i sluša ovo što čitam. Zar nisi primijetila da je njegova pjesma utihnula? Kao da osluškuje.»

Ništa mi nije rekla na ovo. Primijetila sam da je njena zamišljenost nanovo nastupila od kako sam spomenula temu ljubavi. Vidjela sam da misli o istim stvarima kao i ja. Pitale smo se «Kako li je to kada te neko voli?». A tada me ona prekinu :»Nastavi molim te, želim da čujem još».

287

* * *

IVANAZG: »TOŠE BLIŽI NAM SE TVOJ ROĐENDANSVI TE VOLIMO HVALIŠ NAMJAKO NAM HVALIŠ ...TEKSAD VIDIM DA JE ROĐENDAN TUHVALE NAM TVOJI KONCERTI SVAKIDAN DRUGI GRAD -IMAO SI VELIKO SRCEI SAD ONO KUCA -PRETVORILO SE U VELIKI FORUM I SVI TE VOLIMO -SRETAN TI ROĐENDAN»

Čini mi se da sam odaje prijateljice Smrti vidjela i na Zemlji. Mislim, ono što sam vidjela me podsjetilo na njene odaje. Osvanuo je 25. Januar 2008. i svijeće su se zapalile. Svijeće na zemlji. Našle su se poredane u obliku Tošetovog imena, u obliku srca i u obliku broja 27. Da, da nisam presudila tako kako jesam, Toše bi danas napunio 27 godina života. I kako da ne mrzim svoj posao?

Hladni januarski vjetar je šibao lica ljudi. I ona mlađa i ona starija. I ona zanesena i ona zrela, zamišljena. Na mnogima je lebdio smiješak što vide prijatelje sa foruma, dok su neka tiho palila svijeće koje su se gasile od hladnog vjetra, puštajući pokoju suzu.

«Jesi li zapalio svijeću?», upitao je maleni, sitni dječak onog nešto krupnijeg. Krupniji se počeša po razbarušenoj kosi plave boje i reče :»Nisam još. Čekam da ove djevojke zapale, pa ćemo mi.»«Tako je, mi smo svakako došli poslije».Dva dječaka su stajala smireno gledajući u oveći papir sa Tošetovom slikom na istom i nekoliko pjesama. Na istom je velikim slovima pisalo SRETAN ROĐENDAN TOŠE. Onaj sitniji dječak se progura kroz masu, uze u ruku skoro pa otopljeni upaljač sa betona i zapali svijeću. Bio je ponosan. Potom se približio ovećem plakatu i prošaputao : «Sretan ti rođendan prijatelju».Kada se okrenuo pogledao je svog pratioca plave kose. Stidljivo, da ga niko ne vidi, dječak plave kose je zagnjurio lice u jaknu, krijući ga iza velike kragne. Rukavom, evidentno mu velike jakne, obrisao je suzu.«Nemoj plakati. Njemu je sada lijepo gore. Ljepše nego nama. Gore sigurno nije ni hladno kao kod nas na Zemlji.»«Ne plačem, ne pričaj gluposti», rekao je plavi dječak šmrcajući. «Hajdemo kući. Mama nas čeka na ručku.»

288

Da. Toliko je svijeća zapaljeno tog dana da sam ostala u čudu. I suze su opet pale. Uzdasi su se opet oteli. Tek pomalo zaliječena srca su počela opet da pucaju, poput previše ispečenih bakinih kolačića. I naravno, ja sam opet proklela sebe i svoj posao. I tada sam , zasljepljena sjajem, ovog puta svijeća sa Zemlje, čula Tošetov glas. Pjevao je. Glasno i sretno.«Mora da slavi rođendan», pomislila sam.

LudaMala:«Sretan rođendan...

Dragi Toše,

Još jedna noć odlazi u prošlost. Još jedno danas postaje juče. Još jedna prazna stranica papira pretvara se u priču, molbu, želju. Još jedan uzdah sakriva bolni jecaj. Nedostaješ mi...jako... Nedostaje mi tvoj topli osmijeh, opojni glas i najljepše oke. Nedostaje mi tvoje srce, tvoja dobrota i nada koju si mi pružao. Nada u bolje sutra, nada da ovaj svijet nije tako loše mjesto.

Želim da si sretan tamo gdje si. I da pjevaš, da se ponovo smiješ i da ne osjećaš koliko te je ovaj svijet željan. Koliko je ovaj svijet pust bez tebe. I koliko žalim što te u njemu nisam upoznala. Zato svaku večer izgovorim molitvu Bogu, i nadam se da ćeš je i ti osjetiti i tamo negdje, daleko ali blizu, svojim najslađim osmijehom ponovo nasmijati. Samo za mene. Jednu blesavu sanjarku kojoj je san iskliznuo iz ruku onda kada si ti odsanjao svoj san...ali koja još uvijek sanja da će te nekada negdje, u ljepšem i sretnijem svijetu sresti, možda čak upoznati.

Do tog trenutka želim da uživaš u tom svom svijetu. Ja ću uživati u tvojim pjesmama, i uspomenama koje imam. Ponekad ću i plakati jer nisi tu, ali ne brini....Uvijek ću Bogu zahvaljivati što mi je dozvolio da znam da postojiš....I bit ću sretna što mi nedostaje neko tako poseban kao ti.

Sretan ti rođendan i neka te dragi Bog dobro čuva, i barem ponekad dozvoli da mi dođeš u san.»

«Znaš», rekla mi je Smrt kada sam napravila neku spontanu pauzu u čitanju, «sve to što čitaš, mogu da zamislim. Kao da mogu i da osjetim. Mnogo me promijenilo iskustvo koje mi je dato. Znaš ono kada sam bila jedan period čovjek?».

Dala sam joj jedva primjetni znak da znam o čemu mi priča.«Pored toga što sam prvi dan, kada sam shvatila da sam u ljudskom obliku, gledala satima svoju dugu plavu kosu, i bez daha posmatrala zelene krupne oči, gledala sam i oko sebe. Moja soba, tačnije, soba djevojke u čijem tijelu sam bila, je odisala toplinom. Jednostavna i jako skromna. Drvene police pune sitnica, plišanih igračaka, razglednica i čestitki. Mala drvena stalaža koja je primjetno izgubila sjaj i ono bogatstvo drveta, oštećena na ćoškovima je na sebi držala stari televizor i kasetofon. Krevet malen, prekriven kariranom dekom boje breskeve prekriven jastucima, od onog najmanjeg, pa do onog najvećeg. Od najdjetinjastijeg oblika do onog najjednostavnijeg, klasičnog, četvrtastog. I do njega, dvokrilni ormar iz kojeg je izbijao miris lavande. Jednostavno, a lijepo, puno topline koja je dodatno ulazila kroz mali prozor sa bež zavjesama putem sunca.

289

Znaš, ustvari čitav stan je bio takav. Moji roditelji, to jest roditelji djevojke u čijem sam tijelu bila, su ga uredili tako da se baš moglo vidjeti da u domu vlada harmonija i idila. Nije bilo traga luksuzu, ali se osjećalo prisustvo bogatstva.Kako, ne znam, ali od kako sam udahnula po prvi put kao čovjek, znala sam svaki detalj iz života te djevojke. Nakon što sam udahnula nanovo svaku sitnicu u svom novom domu, izašla sam ispred te sive zgrade u kojoj sam živjela kao ona. Fasada je na nekim dijelovima otpala, prozori su bili simetrično raspoređeni u odnosu na blakone. Na pokojim su se klatile bijele plahte sušeći se. Stajala sma na oštećenom trotoaru, sjećajući se kako je djevojka u čijem tijelu sam ja, tu pala kada joj je bilo 5 godina. Spontano sam podigla lijevu nogavicu hlača i prešla jagodicama prstiju po lijevom koljenu ispod kojeg se vidio mali ožiljak od tog pada. Ispred mene su bile 3 breze. Kao i uvijek, ispod njih su se vidjela udubljenja u suhoj zemlji od igre klikera glasnih dječaka. Hm… Lijepo je biti čovjek. Imaš sreću pa ti nije bilo namijenjeno u sklopu posla da to osjetiš. Nikada taj period neću zaboraviti. Tada sam se osjećala najljepše od kako postojim. Ma, da ti ne prepričavam sitnice sada. Ima ih mnogo.»

Shvatila sam da ta soba o kojoj mi je Smrt pričala, ta njena soba, baš odiše nečim što je ona. Ona nije Smrt koju svi opisuju kao surovu i crnu. Ne, ona je baš takva, svijetle kose i očiju, skromno namještenog svog svijeta, u bež tonove okupane sunačevim zrakama. Čudno je to kako nas male stvari kojima smo okruženi govore mnogo nama. Istina je da čovjek u sve za što se veže unese dio sebe. I tada sam se zapitala da li sam ja zaista prazna poput mojih odaja. Da li je Smrt tako tamna poput njenih odaja, a opet puna svjetlosti, poput one što ostavljaju njene svijeće?A ko će znati da li se na nas apstraktne figure odnosi ono što se odnosi na ljude.

sanja_kt:«POSJETA KRUSEVU Evo i mene sa nekoliko riječi...

Krenuli smo iz Zagreba popodne, putovali cijelu noć...oka nisam mogla sklopiti, cijelu noć bila budna. Nisam bila ni svjesna gdje idem dok se na putokazima uz cestu nije počelo pojavljivati Skopje i broj kilometara do tamo... Onda je počela trema, preplavili osjećaji, i tuga i sreća. Došli smo u Skopje ujutro, otišli do hotela Holiday in ispred kojeg nas je čekao autobus za Kruševo kojeg nam je organizirala naša draga Ljilja!Emocije su počele čim smo ušli u taj drugi autobus...samo je jedna riječ bila u glavi "Kruševo"..."idemo u Kruševo, Tošino Kruševo". Na radiju su svirale Tošine pjesme. Pjevali smo, ali glas baš nije izlazio iz usta. Suze su tekle same od sebe. Guši u grudima, steže se grlo. Sunshyne baby i ja smo sjele kraj vozača na stepenice. Dan je bio predivan, bez i jednog oblačka, samo čisto sunce koje je grijalo zemlju, topilo snijeg. Slikale smo tu divnu prirodu. Božanstvena je...kao da ste u bajci. Nešto neopisivo!!! Ravnica, planine, proplanci, vrhovi pokriveni snijegom...potoci, izvori, vinogradi! Oduševila sam se krajolikom! Iz Prilepa kroz koje smo prolazili...na vrhu jedno brda, naziralo se Kruševo.Srce se steglo i riječi više nisu izlazile iz usta... Penjali smo se autobusom prema Kruševu. Iz Prilepa smo ga vidjeli, ali kada smo krenuli onim krivudavim cestama nestao je sa vidika. Samo cesta, zavoji predian pogled sa visine... Odjednom iza jednog zavoja KRUŠEVO! Nešto smo sunshyne baby i ja pričale gledale ispred sebe i kad spazih kuće samo sam uspjela izgovoriti KRUŠEVO... Suze su krenule, riječi više nije bilo... To božanstveno mjesto, predivno na prvi pogled... Na prvom ćošku grada Tošin plakat i tako na svakih nekoliko koraka slike, plakati, pjesme. Osjeća se na svakom koraku.

Izašli smo iz autobusa, bilo je negdje oko 10 sati... Neki su htjeli ići nešto pojesti, popiti kavu,

290

ali mi iz Hrvatske smo odlučile krenuti odmah pješice do Toše. Tako je i bilo. Koračale smo tom glavnom ulicom...oduševljene gradom, slikale smo svaki detalj, oči su bile pune suza. Osjećate ga na svakom uglu, na svakom koraku...kao da će svaki čas proviriti iza nekog ugla... Oduševljena sam tim gradom, ljudima... Ma svakim milimetrom...u srcu mi je za uvijek.Da vam ispričam detalj kad smo izašli iz busa, morale smo na wc... Tražile neki kafić gdje bi to mogle obaviti. Sretnemo čovjeka koji nas pita što tražimo i mi mu kažemo. A on nam kaže idete kod mene... Čovjek nas uvede u svoju kuću i mi obavimo wc, da bi saznali da su oni Tošini kumovi... Njegova žena nas pozvala da dođemo na program koji su organizirali u domu kulture (djeca su trebala čitati pisma i još nešto, više se ne sjećam točno), ali na žalost nismo mogli otići jer je to bilo u isto vrijeme kada i program u Makedonijumu. Eto toliko da vidite koliko su ljudi divni, bez da ih pitate sami vam pružaju pomoć i velikodušno se daju... PREDIVNI SU!!!I tako koračamo dalje ulicom...snijeg se topi, preljepi dan... sve više i više se penjemo ulicom, pogled na Kruševo veličanstven... Odjednom ugledasmo preko kuća na brijegu mjesto gdje naš Toše spava... To je bio trenutak koji vam ne mogu opisati riječima... Strašna bujica emocija, tuge, grč u tijelu, srce se stislo, riječ i da hoćete ne možete izgovoriti...

Teško mi je... ne mogu više pisati sada... Ali nastavit ću obećavam! Ve sakam site!!!…

Dragi moji...evo skupih snage i želim vam ispričati do kraja o mom boravku u Makedoniji, u Kruševu!

Kad smo ugledali groblje, vidjeli smo da je već tamo jako puno ljudi..nastavili smo hodati dalje jer zračnom linijom groblje se činilo blizu, ali ima se još za prošetati do tamo. Na parkiralištu prije groblja stajao je naš autobus kojim smo došli, u nutra su bili naši plakati, tweety, i sve što smo donjeli u želji da ostavimo Anđelu. Jedva pronađemo vozača da nam otvori bus da uzmemo sve to...kupile ruže i sa svim time uputile se prema Anđelu! Pošto je on na samom ulazu u groblje koje je ograđeno zidom i na ulazu su vrata...puštali su ljude na kapaljku u nutra da ne nastane velika gužva... Uspjele smo ući Anja i ja...ostale nisu pustili dok ih nismo otišli zamoliti da ih puste jer su i one sa nama... To je ogroman šok!!!! Stali smo kao ukopani... Jedan te gura kud da ideš, drugi viče brže, novinari kao zvijeri se guraju iza nas, neki dečko daje svijeće svakome da zapali... Ne znate kud, šta i kako... Samo dignete pogled ispred vas sjede roditelji, sestra... Srce mi se slamalo, nisam ih mogla gledati. Suzu nisam mogla pustiti, pred njima nisam mogla, osjećaj da je tvoja bol pored njihove ništa... Samo sam se počela tresti! Jedva smo u onoj brzini i šoku uspjele ostaviti plakate, tweetye, slike... Sestra uzima jedan od naših plakata pred sebe i majku, počnu jako plakati, otac govori kroz jecaj "Sine moj"... Te njegove riječi nikad neću zaboraviti. Ne mogu vam riječima opisati osjećaj u tom trenutku. Boli da bi se raspali na 1000 dijelova...Požurivali su nas da se maknemo da drugi ljudi priđu... Kao da se to ne događa vama, totalno izvan sebe... Izletile smo iz gužve i svaka na svoju stranu se makla i suze samo idu...najradije bi vrisnula iz sveg glasa! Toliko boli, toliko tuge...Horde ljudi stižu, svi plaču...Netom iza nas došla je Ljilja sa svojim prijateljima...položila je gitaru koju mu je kupila za rođendan na onu ogromnu hrpu medvjedića, slika, cvijeća... Gitaru mu je obećala prije nego se sve ovo dogodilo i obećanje je održala...Počela je propovjed vladike koji nije dugo pričao...Ali koliko sam uspjela čuti govorio je jako lijepe stvari o Anđelu!Jedva smo se odvojile od tamo i krenule u Makedonijum... Na putu za tamo pored nas su izveli roditelje jer je ocu bilo pozlilo. Bila je užasna gužva ispred. Mislile smo da nema šanse da uđemo u nutra i vidimo šta se dešava. Ipak smo se progurale Anja i ja prve, za nama su

291

došle SingSong i sunshyne baby i cure iz Slovenije, ostale cure nisu uspjele ući. Uz sve ono što smo doživjele na groblju ovo je bio još jedan šok... Tamo je Tošin bend svirao njegove najljepše pjesme. Gospodin koji se sa nama vozio u autobusu iz Skopja za Kruševo je držao govor, on je inače glavni u odboru zaklade Majke Tereze... Stvarno je divna osoba! Dodjelili su sestri portret. Kristijanu je Šola dodjelila nagradu koju je Toše dobio od Media servisa, Ljilja mu je poklonila bubnjeve... I na kraju je Kristijan svečano otkrio bistu...Bilo je tužno....pre tužno.... Tako su lijepo svirali Usni na usni, Igru bez granica... Samo očekujete da će on od negdje ispustiti glas i zapjevati...ali mikrofon je stajao prazan...samo ljudi koji su bili u dvorani tiho kroz suze pjevaju...Jako puno ljudi je ostalo vani ispred Makedonijuma, bila je strašna gužva...da ne povjerujete koliko se tamo ljudi slilo sa svih strana svijeta da se dođe njemu pokloniti za njegov rođendan!Na povratku iz Makedonijuma smo opet otišli do groblja, stali smo i tješile jedna drugu... Mada niti jedna riječ u tom trenutku ne pomaže. Novinari iz Glorije i Nove tv su nas vrebali, ali smo im valjda ubojitim pogledima dali do znanja da nam se ne približavaju...Jedva smo se odvojile od tamo...ali samo je jedan razlog bio u glavi... Idem sada, vratit ću se u neko doba noći kad se maknu ove horde ljudi da mogu biti sama sa njim (ne doslovno, jer nikad ne možete tamo biti sami, ali ono što je bilo preko dana je strašna gužva).Otišli smo do autobusa u kojem su nam bile stvari...dolazi čovjek do nas i govori da sada idemo u Tošinu kuću... To je bio vrhunac. Hodali smo do tamo... Ideš, a nije ti jasno ni kuda i šta te tamo čeka... Samo hodaš i milion stvari ti leti kroz glavu! Dolazimo na jedan ugao i ulazimo u usku uličicu iza prve kuće odmah smo ugledali njihovu kuću! Njegova slika na vrhu, gleda te gdje god se makneš...onaj pogled...neopisivi osjećaj. Stojimo tamo, čovjek nas pušta u dvorište... Ne znaš dal da ideš ili ne...osjećaš da ćeš se raspasti ako još i to doživiš, ali bodrimo jedna drugu i ulazimo u dvorište. Odlazimo do Basa... Predivno stvorenje, milo, tužno, zbunjeno, razigrano, pitomo. Toliko me dirnulo u srce dok sam ga mazila, kad te pogleda onim okicama... (sjetite se priče koju vam je Anja ispričala, kako je ljubio Tošinu sliku kada mu je pokazala)Tako stojimo pored Basa, iz kuće počinju izlaziti dečki iz benda, pa stric pa za njim otac... Otišli su negdje u garažu i vraća se otac nazad pogleda nas....o bože taj pogled neću nikada zaboraviti...kaže nama tiho "dušički moji" okrene se i ode natrag u kuću... Ali iako bi tada vrištala od plača dok ga gledam, ne mogu... Tako su redom izlazili majka i sestra, otac, Ljilja... Tek nakon što su oni napustili kuću, tj. otišli u manastir nas su pustili u nutra.Ja sam išla prva od mojih cura...Kao glavom kroz zid ideš, a ne znaš možeš li više i to podnjeti... Penjem se uz stepenice kroz hodnik, njegove slike, priznanja svuda naokolo... U hodniku na katu oči u oči sa novinarima sa Nove Tv i mislim bože kakav će sad trač napisati ili reći...žašto moraju svugdje kopati!Ušli smo u dnevni boravak i kuhinju, po slikama već znate kako to otprilike izgleda... Svugdje njegove slike, kud god se okrenete gleda vas... Njegove stvari, sveci, ikone, gitara, trenirka, japanke, patike, neraspakirani ruksak, priznanja i nagrade, klavijature, trosjed gdje je sjedio, stol gdje je jeo, prozor kroz koji je gledao... Sve to gledam još u nevjerici da sam stvarno u njegovoj kući, da stvarno diram njegove stvari... Žena ljubazno dijeli svima bajaderu, uzimam za Tošinu dušu, takav je tamo običaj. Uzimam fotić i slikam saki detalj... Novinari snimaju, škljocaju aparatom, ne želiš da su tamo... Izbjegavaš ih... Do trenirke se nisam ni približavala dok nisam izlazila iz te prostorije van...samo sam na izlazu uhvatila rukav i pomirišala... Ušla sam u spavaću sobu, opet njegove stvarčice, još jedna gitara... Opalila sam par slika i izletila van!Mada su me na hodniku dočekale horde ljudi koji su nagrnuli u kuću, jedva sam se dočepala izlaza... Još jednom podragala Basa i izašla iz dvorišta. Okrenula se jednom prema kući pogledala sliku i okrenula se i otišla za ostalima...

292

Vratili smo se u autobus koji nas je odvezao do centra...tamo smo izašli mi koji smo ostali u Kruševu, a ostali su nastavili put za Skopje.Ušli smo u jednu pizzeriju, napokon sjeli i naručili jelo... Bila je tamo Ljilja, Sunce naše i ostalo njohovo društvo, dečki iz benda...Tek kad smo sjeli smo malo došli k sebi, od umora, iscrpljenosti, emocija, možda i gladi koju nismo osjećali, ali bila je prisutna. Isprva nismo puno pričali... Simona i Ljilja su sjele za naš stol, pričale smo sa njima malo... Pokušale su nas malo nasmijati, i uspjele su u par navrata...Došao je jedan dečko do nas i podjelio nam majice sa Tošinom slikom i piše da za nas postoji samo datum njegovog rođenja! Sjeo je par trenutaka sa nama i najavio nam da je rezervirao stol za nas u Planetu tu večer da nas čeka!Iz pizzerije smo otišli u kuću gdje smo bile smještene... Cure su otišle odspavati sat-dva, ali ja nisam mogla! Gledala sam tv sa curama iz Slovenije jer se stalno na nekom od programa prikazivalo nešto vezano za Tošu...Spremile se i krenule u Planet... Prvi doživljaj u Planetu neobjašnjiv...opet vas gleda iz svakog kuta...osjećate ga u svakom milimetru! Okružile jedan stol i počela je pjesma! Svaka druga pjesma bila je Tošina! I suze i smijeh, pjesma sve nas je na valove obuzimalo... S obzirom na sve toga dana...malo nam se diglo raspoloženje! Bile smo tu mi iz HR, Slovenke naše drage, stefano, despina, kornelija, is this love, još 2-3 cure iz Makedonije i Tošin prijatelj! Stvarno su sve divne i odma smo se skompale kao da se već od prije znamo...Poslje Planeta oko pola 3 pravac do našeg Anđela da se napokon u miru poklonimo i zapalimo svijeću. Što se više približavamo sve manje govorimo svima emocije naviru. Dolazimo gore, padamo na koljena, palimo svijeću, poljubimo križ i svatko u svoju stranu stane da ima trenutak za sebe, za molitvu, za razgovor sa Anđelom.Suze same idu... Iako uopće nemate osjećaj da tamo on počiva. Jer to nije tipično mjesto, to nisam doživjela uopće tako... I kad gledam onaj križ nevjerica...ne želim si još priznati...ne želim vjerovati! Bilo je jako hladno, nismo htjele ići od tamo, najradije bi tamo ostao i danima se ne micao, toliko te nešto vuče, ali ipak smo odlučile da idemo i da se vraćamo rano ujutro prije nego idemo u Skopje kod Ljilje u Zlokućane. Tako je i bilo...došli smo u kuću, odspavali 2-3 sata, ustajemo i odlazimo Anđelu ponovo. Opet isti osjećaj me obuzima....kao da sam tamo po prvi puta!Na povratku sa groblja svraćamo u Planet da popijemo nes prije nego krećemo za Skopje. Naručimo nes i konobar nam donosi čašu u kojoj je nes hladan, sa ledom! Nismo znale šta nam je to zapravo donio, ali smo shvatile da je Toše to tako pijo i da tako poslužuju... Jako je ugodan taj Planet, stvarno ste kao doma... Taj dan smo u Kruševu u pošti čak uspjele naći makice i razglednice...to nas je baš razveselilo...Krećemo za Skopje... Dolazimo u Zlokućane! Ljilja nas dočekuje i vodi nas upoznati sa Gagijem... Taj kompleks Zlokućani je kao iz bajke, umjetno jezero, vodopadi, potoci, mostići, patke, labud...predivno... Voda žubori 24 sata na dan!Ljilja nas je provela po kompleksu, cestom gdje je Toše trčao... Dovela nas pred vrata njegovog stana! Opet stojim kao zakopana...suze nekontrolirano idu... Ljilja nas pozove u svoj stan, posluži nam kavu, pizzu i sok... Porazgovarali smo sa njom...čak nam je i dogvorila prijevoz nazad za Kruševo jer da smo išli redovnom linijom autobusom mogli bi biti kod nje jako kratko.U 6 sati dolazi kombi po nas....vraća nas u Kruševo... Selimo se u novi smještaj, ostavljamo stvari i odlazimo u Planet! Tu večer smo bili ljuti na dj-a... Nije nam htio puštati Tošu kao prvu večer! Sve dok mu se nismo popeli na glavu sa narudžbama onda je popustio i bio je skoro samo Toše do kraja večeri! Opet je bilo i suza i smijeha...emocije variraju iz trenutka u trenutak... Pred kraj večeri u Planetu pustio je dj neku malo tužniju Tošinu pjesmu, ne sjećam se sad točno koju... Svi smo se rastužili. Okrećem se na trenutak i iza mene stoji Vesna Petruševska i ništa vratim pogled još više me pjesma ponese i osjetim iza mene i Ive netko

293

prilazi i grli nas... Okrenem se i ugledam Vesnu! Došla nas je zagrliti i utješiti! Na kraju pjesme nas je pomilovala, nasmijala se kroz bol i otišla stati dalje... Na kraju sam joj ponovno prišla i pitala dali bi se htjela slikati sa nama, naravno pristala je... Zahvaljivala nam se što smo divni, što volimo Tošu! Divna je...Dok su nas gotovo pomeli van iz Planeta opet smo se zaputili do našeg Anđela...znali smo da je to zadnji put za sada da idemo k njemu. Da se moramo oprostiti za ovaj put..., a tako to ne želiš, želiš tamo ostati zauvijek pored njega... Bio mi je to najteži odlazak... Emocije su me jako pukle...Oprostila sam se od njega... Krenuli smo u kuću gdje smo bili smješteni, šokirani što je na displeju velikom u gradu datum 16.10., a do jučer je stajao na 15.10.... Ništa nam nije bilo jasno, ni dan danas nije u vezi toga što se dogodilo sa tim satom. Legli smo spavati, premorena sam zaspala odmah... Kao da sam spavala 5 minuta, već dizanje pakiranje, lupi te u glavu da odlaziš od tamo... A ne želiš..., a moraš...Odlazimo u Planet prije odlaska za Skopje i puta za Hrvatsku... Ispijamo ness, Tošin ness...gledam svaku onu sliku u Planetu, uživam u posljednjim trenucima... Izlazimo, i u knjigu koja stoji tamo i upisujemo da se vidimo uskoro da se vraćamo ponovno u njegovo Kruševo...Sjedamo u kombi, stižemo u Skopje, ulazimo u bus za Zagreb i opraštamo se od Makedonije za sada...»

294

* * *

«E, gdje smo ono stale juče?», upitala me je Smrt pomalo zadihano. Očekivala sam da će doći ranije, ali eto, očito se pojavljuje u kasno popodne jer je imala posla. «Došla bih ranije, ali, nekoliko svijeća se ugasilo u mojim odajama, pa sam imala posla. Ma, znaš kako to ide.».

Slušajući je kako mi se u neku ruku pravda, shvatila sam da mi je Smrt od «ne baš dobre prijateljice», postala jako dobra prijateljica. Hm… To uopšte nije čudno, s obzirom da je i jedina. Opet sam nas zamislila, ali ne kao starice sa očima okupanih borama, nego kao mlade djevojke. Zamislila sam da smo dugogodišnje prijateljice. Ne, zamislila sam da smo sestre. Živimo na istom mjestu, soba do sobe, i ona je sada svratila u moju sobu da uz šoljicu kafe pričamo o stvarima o kojima pričaju mlade djevojke. Zamislila sam je baš onakvu kakva je i bila jednom, sa dugom plavom kosom i krupnim zelenim očima, kako u vitkoj šaci drži rozu šoljicu iz koje se pušila crna kafa. Bez šećera i mlijeka. Sebe sam zamislila kao sitnu, ali vitku, tamnoputu djevojku, kratke dječačke frizure i krupnih tamnih očiju. U mojoj mašti, pila sam veliku kafu sa mlijekom i jednom kockom šećera oko koje se kovitla mala pruga pare iz duguljaste šolje sa ljubičastim dezenom.

«Hajde, čitaj», prekinula me Smrt nestrpljivo. Kao da je željela da nađe spas u tom čitanju. Kao da je sebe tješila da njen posao da povede Tošeta svojim putem i nije bio tako loša ideja. Kao da se nadala da je to bio jedini način da se svi ti ljudi na forumu toliko zbliže, da Toše shvati koliko je ustvario bio i jeste voljen. Po zahtjevu svoje plavokose prijateljice, opet sam počela da čitam.

edienio»Znam da češ viječno živjeti u srcu svakog siromaha komu si nesebično pomogao, u nama koji smo te pratili s toliko ljubavi kroz tvoju prekratku karijeru i u srcima tvojih bližnjih kojima si davao veselje, toplinu i ljubav. Svi smo se ujedinili u boli radi tebe. Počivao u miru najdraži moj anđele. Ljepo je bilo imati te, teško je bilo izgubiti te, a najteže je živjeti bez tebe.»

rockyblack

295

"Najdraži moj Toška...zaista ne znam kojim riječima bio opisala ovu bol koju si mi ostavio kad si otišao...vrijeme ne liječi ovu tugu kao što mi mnogi govore,zapravo mi je sve teže.No iako si otišao,znam da me nisi i napustio,jer svake večeri razgovaram s tobom,otvaram ti dušu i osjećam da si blizu i da me čuješ...znam da bi volio da ne plačem,ali ne mogu ti ispuniti tu želju...znam da bi volio da se smijem i veselim dok te se sjećam,ali ni to ne mogu...Mnogo toga znam,ali kako preboljeti tvoj odlazak-to neću nikad znati I zato, zlato moje,počivaj u miru i čuvaj mi gore jedno mjesto kraj sebe,a ja ću se kroz život truditi da to mjesto i zaslužim...»

sanda:«Jos uvek ne mogu da verujem da te vise nema.Otisao si tako brzo,za sobom ostavio samotugu i bol.Sigurna sam da ceo svet pati za tobom,jer je otisao jedini koji vredi.Svakog dana sebudim i lezem misleci na tebe.Zasto je moralotako da bude?Zasto bas ti?Zasto tako brzo?To supitanja koja muce sve nas koji volimo tebe itvoju muziku.Ziveces vecno u srcima nas koji teiskreno volimo i bice tako sve dok bude bilo i nas.Zaborav za tebe ne postoji.Necu ti reci zbogom,jerznam da cemo ponovo biti na tvojim koncertima,da ces nam ponovo pevati,mi cemo te s radoscuslusati i pevati sa tobom.Samo ne ovde,vec tamo,u mnogo lepsem i neiskvarenom svetu gde mrznjane postoji.Pocivaj u miru andjele nas,vecna ti slava.ZAUVEK TOSE!!!»

Elen4e »Ah be Toska nas.. pominaa skoro 4 meseci.. 1/3 godina odkako zamina.. Vo ovie 4 meseci sekoj den mi bese ist.. prazen.. ispolnet so solzi.. taga.. I seuste nemozam da poveruvam deka te nema.. veke 4 meseci se nadevam deka ke se razbudam od ovoj grozen son i deka ke bide pak 16 oktomvri denot na koj ke odis vo Hrvatska da snimis spot za edna od moite najomileni pesni… na koj ke se raduvam ko malo dete i ke placam od radost kako sto placev i za spotot na Aria so Gianna. Mesto da placam od radost i da se veselam na tvoi novi pesni, na novi spotovi.. novi sliki.. novi nastapi.. jas placam i mi se kine srceto samo na pomislata deka veke ne si megu nas… sega placam gledajki stari sliki, stari nastapi.. slusajki stari pesni… no ova definitvno ne se solzi radosnici.Se sekavam .. posledniot den vo Krusevo.. koga znaev deka nema da mozam da se vratam tamu vo brzo vreme.. sednav vo avtobusot placejki .. i celo vreme gledav nakaj vlezot od avtobusot… Nesto vo mene bese tolku sigurno deka ke vlezes vo avtobusot .. nasmean.. "Kade e Elence..?? Aaa ete ja .. zosto places Elence.. ne placi .. tuka sum.. eve me" samo toa mi treba.. samo da te vidam uste ednas .. bar vo son.. da ja pocustvuvam tvojata prisutnost.. da gi vidam tie oci.. taa nasmevka….. no ni toa go nemam.. Koga otide.. ko da mi gi odnese I snistata so tebe.. nemam sonuvano ic.. samo ednas.. eve ke ti go raskazam sonot:Ova bese veke koga se vrativ od Krusevo.. Vo sonot mislam deka bev vo Krusevo.. i odev po nekoi skali .. ja sledev sestra ti .. oblecena vo crno.. edno malo dete vo obleceno vo belo ja vlecese za raka nagore.. ne znam koe dete bilo toa zosto samo od pozadi go gledav .. liceto ne mu go vidov.. I taka odev celo vreme po sestra ti I ona naednas se svrte I pocna da mi place na ramo… a deteto samo ja vlecese nagore.. koga se isplaka sestra ti pak trgna so deteto

296

nagore.. ja ja sledev do vrvot na skalite I se razbudiv.Neznam koe znacenje ima sonov.. ili dali voopsto IMA znacenje… no sega ako razmislam mislam deka toa deteto bese ti… Ajde be Tose.. zar ne gi slusas moite molitvi navecer.. koga te molam da mi se pojavis vo son.. da mi kazes deka si ok .. deka ti e ubavo tamu gore.. Go nemam toa.. I mnogu me boli. Veke 4 meseci nemam sonuvano.. a tolku se nadevav deka vo krusevo ke mi se pojavis vo son da pozborime malce.. da ti kazam kolku mi bese tesko toj den.. da te prasam dali stvarno TI se pojavi na slikata ili bese toa slucajnost.. Znam deka ne e ubavo da si ljubomoren no ja im zaviduvam na site sto te sonuvaat…Duri i sestra mi te sonuvala.. Bila vo nekoja soba lezela na krevet.. i naednas ti si vlegol vo sobata… si gi poglednal slikite na zidot.. megu koi bila i edna slika so mene i tebe .. i si i rekol na sestra mi : Sestra ti e HEROJ ! Da znaes!" HEROJ .. HEROJ!! TAKA TE VIKAM JA TEBE.. sestra mi za toa nema pojma… oflele slusaj me so zboram.. pa ne mi se veruva.. vikam deka sakam da te sonuvam … jas stvarno “nesakam da moram da te sonuvam, da moram da se molam, da molam da bide sve ko sto bese “ SAKAM DA SE VRATIS DA BIDES TUKA !! SO NAS !! DA NI PEES !!! DA NI KAZES DEKA NE SAKAS !!! …Te nema.. te nema go nema mojot heroj… Baram znaci Tose.. baram dokazi deka iako ne si fizicki megu nas deka sepak si tuka, samo da mi bide polesno malce.. da mi olesni.... Gi baram nasekade .. “Te baram vo muzikata te baram vo sekoj stih, te baram nasekade vo zvezdite nebeski. ” no nema znaci.. ili gi nema.. ili ne gi gledam.. ili AKO prakas znak go ignoriram.. mi se kine srcevo pisuvajki.. pa Boze.. pa ne e fer… kade otide :’( zosto otide.. cel Balkan place po tebe..Jas nemozam veke da sedam tuka vo Holandijava Tose.. mnogu mi e tesko.. moram da bidam tamu poblisku do Makedonija.. do Skopje.. do Krusevo.. Tebe…. Samo za toa planiram da studiram vo Bugarija.. sepak univerzitet priznaen vo Evropa ama poblisku do tebe... Se potesko mi e ..neznam veke sto da pravam neznam ni sto pisuvam… se nadevam deka citas.. deka ke stignat zborovive nekako do tebe..Se sekavas li na pesnata sto ja napraviv za tebe… Tetka Biberce ni kaza deka si ja slusnal.. se nadevam deka e taka.. se nadevam deka si svatil kolku te sakam.. i kolku ni znacis na site nas.. Sega ti napraviv uste edna pesna Tose … se vika Bez Tebe.. tek odkako ja napisav doznav deka i ti si imal pesna sto se vika isto taka (znak ?! ili sepak slucajnost ??) eve go tekstot se nadevam deka ket i se sviga poveke kazuva nego celovo ova pismo…

Kako da gi otvoram ocive koga veke ne si tukaKako da prodolzam.. kako uste srce da mi cukaKoga se za sto ziveev go snema.. ko prav na veterEden mig smeni se, vo mene umre duhot DeteEte povtorno solza prelienaPregolema bolka mi e vo dusava skrienaNemozam da najdam mir, barem troska mir vo meneZosto sto i da pravam se me podseka na tebeMi trebas, ni trebas, vo kogo da ja baram vinata?Celiot Balkan e prekolnat so PrazninavaUste edna nasmevka, eden pogled da mi frlisEdna pesna, da ti go cujam glasot kako grmiKe bide se ok.. ke pomine si mislam sekojpatNo seuste boli ko koga zamina vo nepovratBez tebe mi e se bezveze, zivotov mi snema bojaMoeto vcera, denes i utre zasekogas tvoja

297

I can not go to the oceanI can not drive the streets at nightI can not wake up in the morningWithout you on my mind.

Nesakam da moram da te sonuvam ,, da moram da se molamDa molam da bide se ko sto bese.. no dzabe zboramZosto nema nazad... kolku i da sakamSe bi dala i napravila da mozam da te vratamNo ti zamina bez zbogum.. bez posleden baknezBez pak ni kazes ko i sekogas deka mnogu ne sakasTe sakam.. ke te sakam i te sakav celo vremeKoga dobi krila i letna ti zema del od meneTe baram vo muzikata, te baram vo sekoj stihTe baram nasekade vo zvezdite nebeskiTe baram no te nema daj daj mi bar eden znakDa svatam deka si tuka.. i seuste megu nasBlagodaram na sve.. muzikata i mudrostaSto pokaza kako da odam po patot na ljubovtaTi si eden i edinstven... i vo misli vo sekoj migTi si nasata gordost... Sinot Makedonski»

Ima li dan za nas : »Gdje, kuda, kako?Čemu živjeti kad prokleto boli jako...Što će ti sve kad to ne želišKad se ničemu ne raduješ ne veseliš...

Čemu živjeti kad ne pronalaziš sreću Kad ti novi dani donose bol sve veću i veću...U sobi sama sjedim satimaA znam da nova tuga čeka pred vratima...

Možda će jednog dana ova bol proćiAli hoću li ja sada smoći snage za dalje poći?Tko zna neka vrijeme napravi svojeJa ću samo sklopiti oči i sanjati oči tvoje....

Sta da vise kazem, napisem... Osjecan se kao da me niko ne cuje... mozda me Ti cujes a mozda se samo time tjesim... Ali mozda je i bolje tako mozda je i bolje da se tjesin time mozda i uspijen sacuvati ovaj mali dio srca sto je ostao... Sve se svodi na kraju na MOŽDA... ali... u jedno sam sigurna... sigurna sam da te volim i da cu te voljeti zauvijek nitko te nikada nece moci izbrisati, maknuti iz mog srca... Te sakam andele moj...»

NERICA:»Milo moje...najmilije...ova noc mi se cini kao vjecnost...kao da zora nikada nece svanuti...a zaspati ne zelim...jer znam da te necu sanjati...koliko god to zeljela...koliko god se za to molila...bol je tu,ne mice se iz srca...i to je razlog sto ti ponovo pisem...vise ne trazim da se

298

vratis...to sam obecanje ispunila...jer ti si to trazio...a za mene tvoja rijec je svetinja...ti si moja svetinja...ne krivi me sto jos uvijek trazim nacin kako da naucim srce da se smije,da se raduje novom danu,da osjeca bilo sta drugo osim ove boli...nemocna sam u tome...osjecam da polako gubim bitku sama sa sobom...otimam se,duso moja...znas to...ali poput putnika kojeg oluja zbaci s broda,gusim se u ovom moru tuge a plivati ne znam...ovaj put pismo je kratko,ali ne zbog toga sto nemam sta da ti zborim,nego zbog toga sto nisam dostojna stajati pred tobom ovakva...s licem mokrim od suza...s oziljkom na dusi...s ranom u srcu...znam,mili moj,nisam sama...poslao si mi moju porodicu...moje prijatelje na mjestu sto se zove forum ljubavi...ali ja bih prije rekla kuca ljubavi...jer forum nekako zvuci hladno,obicno...a mi smo familija...hvala ti,sunce moje...jos malo pa ce proljece...jos jedan mjesec,i zima odlazi...znas to,zar ne?...eee lopovcicu moj divni,a tebi je gore uvijek toplo...mnogo sam mirnija sa tim saznanjem...jer,iako ce ptice pjevati,moje usi tu pjesmu ne mogu cuti...bol je jaca od njihove pjesme...iako ce sunce sijati,u meni ce i dalje biti zima...jer bol zasljepljuje njegov sjaj...ali u onim trenucima kad osjetim posebnu zraku,bol ce nestati...u onom trenucima kad osjetim posebnu pjesmu...bol ce nestati...jer to ces biti ti...nasmijat ces se i sunce ce poprimiti poseban sjaj...sapnut ces mi nesto,a pjev ptica ce doprijeti do mojih usiju...povjetarac ce mrsiti moju kosu,a ja cu ga osjecati,jer to ces biti ti...u tom trenu ces proci pored mene i dotaknuti me krilima...i tada vise nece biti zime u mom srcu...znam da ce takav trenutak doci...jer i prije je dolazio...znas...u satima mastanja...tako da sam sigurna da ce takvih momenata biti i dalje...i to je ono sto me potice da nastavim dalje...da ulazem nevidjene napore kako bih pronasla nacin da umanjim bol...da prkosim suzama...i samim time da nastavim koracati tvojom stazom,jer mnogo malenih srcadi ceka na nasu pomoc...tvoju i moju...i mi cemo uspjeti...jer smo zajedno...sa mnom si i znam da,koliko god govorili da te nema,da sad spavas vjecnim snom,znam da si uvijek tu pored mene kako bi mi pruzio ruku da zajedno uspijemo svaki dan na barem jedno maleno lice izmamiti osmijeh...volim te,zlato moje...svjestan si toga,kao sto sam i ja svjesna tvoje prisutnosti u svakom momentu...i zato,kao i uvijek,ne zavrsavam ovo pisanje sa rijecju zbogom...ona ne postoji u mom rijecniku upucenom tebi,mili...zavrsicu sa: te saka tvoja malena... Kazu da vreme,vreme lijeci sve,al sta mi vridi vecnost bez tebe...Pevam u tami one nase pjesme,suze lijem rano moja,za tobom ceznem...Volim te beskrajno...»

Ima li dan za nas:»...Opet dolazim u nadi da cu rijecima pokusati smanjiti ovu bol... na trenutke ponekad jako duge trenutke zaboravim na gorku istinu svjesno ili nesvjesno... Znam da si tu sa nama, bez obzira sto te vise nevidimo .. sada te vise no ikada moramo osjetiti.. ali tesko je... znas ... toliko stvari u mom zivotu si promijenio trudim se postati bolja osoba a onda se zapitam pa ako sad sam jos na tom putu i biti cu zauvijek pa kakva sam bila do sad prije nego li sam shvatila neke stvari i onda pronadem ono malo snage koja je u meni samo zbog tebe i krenem, nastavim tim boljim putem... Znas li koliko sam ti zahvalna na tome? dala sam ti srce mozda nije puno ali... Znam da si tuzan kad vidis svu ovu tugu i suze ali i sretan kad vidis koliko srca kuca za tebe... Nemoguce si ucinio mogucim... To si mogao i mozes samo ti i nitko vise... Znas li koliko sam ti zahvalna sto si ucvrstio moju vjeru sto si mi podario sve ove divne ljude... U svome okruzenju ne pronalazim ljude koji me razumiju jednostavno su se pomirili s nekim stvarima mojim razmisljanjima ali im nisu jasna ali ni ne ocekujem previse dobila sam sto sam trebala ovdje na ovom divnom mjestu dobila sam podrsku i razumijevanje ovdje u ovoj drugoj obitelji ... Volim te zahvalna sam ti bila i biti cu do kraja zivota jer ti ces zauvijek biti dio njega a ja cu se truditi vratiti ti to time sto cu pokusati nastaviti krociti tvojim putem barem pokusati... Ti si nam dao ljubav dao si nam sebe nema rijeci kojom bi mogla opisati

299

ove osjecaje ali znam da ti svi mi mozemo to vratiti ako nastavimo tvojim putem putem ljubavi... Te sakam najdraze moje»

Elizabeth:«STA OSTAJE POSLE TEBE TOSEOstaju pitanja zar nisi mogao ostati do kraja, Ti Andjeo Bozji, Ti Morska Zvezdo nasa, koji si uvek bio s nama i za nas, a ko li te je sada tako munjevito, tako bolno i nepravedno sakrio od nas??? Neki kazu da Ptice umiru pevajuci, a zasto je tebe, Tajno nasa, san podmuklo i sakriveno, zagonetno ukrao od nas, pa je i nas kao tebe pokosio, prepolovio i otrovao duse nase balkanske... ? U cijim kosama ces spavati sada negde u noci ili tamo gde si otisao ne postoji noc!? Posle tebe ostaje mnogo nedorecenosti, mnogo umornih zivota, potrgane prazne stranice, koje ne verujemo da ce iko moci da dovrsi! Ima li dana i nade za nas sada posle tvog tragicnog odlaska, nade za tvoju familiju i za tvoje najblize??? Sada zvona zvone za Tebe, za nas i za sve one koji ih mogu cuti... A negde iznad tih zvuka odaziva se tvoj andjeoski glas, koji ostaje u nama i nad nama kao svedok za tvoja dela, za Tebe, za nas, da nas potseca na jedno vreme kad su Andjeli bili s nama...Boze, ti uzimas andjele kod sebe, ali dali si morao tako prebrzo i prerano uzeti naseg Toseta i tako sebicno zacuvati samo za sebe??? Cuvaj nasu zvezdu, cuvaj naseg andjela, cuvaj uspomenu na njega...»

*AngeL*: »Anđele...sta cu bez tebe?Sve me boli...Moje ce srce pukniti...Bez tebe nista nije vise isto...Nista!!Ostale su mi samo suze...i bol...Oprosti mi Anđele moj...Nemoj me gledati tako tuznu,molim te...Ne bi voljela da me vidis takvu...Znam,da i ti ne bi voleo da vidis sve ove suze...Daj mi snage,da se smijem,daj mi snage da budem vesela...Ne zelim biti vise tuzna zbog tebe...Dođi da te vidim samo za tren,molim te...Dovoljno si spavao Tose!! Dođi,zar ne vidis kako nam nedostajes?????»

*anna*:«ODAKLE IM PRAVO !!!Odakle im pravoDirati u uspomeneU jedino sto imam od tebeOdakle im pravoUzeti u rukeOno sto je meni svetoI da ne pitaju Kao da srca nemajuMa ne znaju oni Sta bol znaciNe, ne znaju oniDa ja vise nikad necu naciOno sto sam pronasla u tebiOdakle im pravoOsudit me samo zatoSto ne znam ti reci zbogomSto nemogu da se oprostim s tobomOdakle im pravoReci mi tek tako

300

„Nema ga vise Navikni se na to „Ne, ne znaju oniDa ti zivis u snovima mojimA Valjda imam na to pravoU ovom svijetuGdje je sve naopako !!»

Biljana PG:«Zar te više nikad zagrliti neću? Zar ću vječno 'vako ostati da lijem U samoći suze, i da čemer pijem? Zar te više nigda zagrliti neću?

Gle, suv jedan listak dršće na drveću, Ostavljen, pa tužno uzdiše sve jače: Tako moje srce raščupano plače Što te nikad više zagrliti neću.

Proljeće će doći i opet će laka Zavijorit ševa nebu pod oblaka Pjevajući jasno veselje i sreću.

Sve će novu radost osjetiti tada, Samo moje srce umiraće s jada, Jer te više nigda zagrliti neću... Pocivaj u Miru ANDJELE MOJ!»

marijja:«Zaboravila sam jutros pesmu jednu ja, Pesmu jednu što u snu sam svu noć slušala Da je čujem uzalud sam danas kušala; Kao da je pesma bila sreća moja sva, Zaboravila sam jutros pesmu jednu ja.

U snu svome nisam znala za buđenja moć, i da zemlji treba sunca, jutra i zore, da u danu gube zvezde bele odore; Bledi mesec da se kreće u umrlu noć, U snu svome nisam znala za buđenja moć.

Ja sad jedva mogu znati da imadoh san, I u njemu oči neke, nebo nečije... Neko lice, ne znam kakvo, možda dečije, staru pesmu, stare zvezde, neki strari dan. Ja sed jedva mogu znati da imadoh san.

...

Mozda spava sa očima izvan svakog zla,

301

izvan stvari, iluzija, izvan života, i sa njim spava, neviđena, njegova lepota; Možda živi i doći će posle ovog sna. Možda spava sa očima izvan svakog zla.»

dado:«Bio je kralj Balkanske estrade, Bio je svjetlo na kraju tunela, Al’ sada sve u vodu pade, Jer njega vise medju zivima nema.

Bio nam je kao Sunce poslije kise, Bez njega je sve tako tuzno, prazno, tiho, A mene srce boli, suza suzu stize, Legenda kao on nece postati nikada niko.

Bio je ponos Balkana cijelog, Nas prijatelj, nase blago, Nigdje neces naci kao njega nekog, Jer sad je medju andjelima nase milo, nase drago.»

anonymous:«Toshe...

Toshe...

Vishe nishta nije kao pre, jer tebe nema, nema te... Jednog si jutra ranog ochi sklopio ti. Bash u trenu kad sunce izadje..., sunce, koje ceo svet veseli, ti si, andjele zemaljski, zaspao za zivot celi. Nebo plavo pozvalo te da napustish nas u godine mlade, da ne vratish se nikada vishe, a sliku tvoju na grobu tvome da jesenje miju kishe...

Trava ce u prolece da ozeleni i prekrice zemlju crnu. Slavuji ce zapevati pesme svoje pune srece. Samo tvoja usta medna zapevati vishe nikad nece...

Jedna je ptica tog dana odletela, jedan glas utihnuo...

302

Jedna je dusha poslednju bitku sa sudbinom izgubila... Jer Bog nekad ne zeli da slusha nashe zelje, nashe nade tajne. On uzima shto mu drago, makar to bilo i najvece zemaljsko blago. Neko bezgreshan rano mora da ode, kako bi Raj mogao da traje. Zato Bog ne gleda nashe suze i ne chuje bolne jecaje.

Sutra ce neko drugi isto tako otici...

Ti si zeleo svet novi... Tamo gde si sada zelim ti najbolje sve. Tamo je sve lepo- ne znam, ali nadam se... Kad ne mozesh biti medju svojima, bar budi srecan gore... Za dobre ljude uvek dana ima, makar i u tom beskraju plavom. Dole, medju ljudima, ime je tvoje ovenchano slavom. Ti cesh u srcima nashim vechno da zivish kao cvet ljubavi, jer ljubav zeleo si ti, k'o izvor zivota, jer da zivish voleo si...

Naci ce se jednom glas jedan shto ce stopama tvojim da krene. Ali, veruj mi, nece uspeti da zameni tebe.

Ima neshto u zivotu, okrutno, nemilo. Sudbina neka, il' ko zna shta... I to shto s tobom se zbilo u srcima nashim dubok ostavlja trag...

Tebi se ovo ne svidja, znam- da tuzimo i velichamo ime tvoje, ali ti si chovek svima nam drag i zbog toga plache srce moje.

Nishta drugo reci ne znam. Suze prekrivaju lica nasha jer je tebe sudbina takva snashla. Chuvacemo svi lepu uspomenu na te. Pevaj, pevaj svima shto vishe nisu medju nama, chije dushe tela svoja tako rano da napuste nisu htele. Budi srecan, al' pomisli nekad na nas i pochivaj u miru, Andjele“

303

tasa:'' Ja kročih tamom života tražeći svjetlost tvoju al kad me ponese smrt ja shvatih gdje bijaše tad

Da ona je bila uz mene i vodila me kroz život smrt mi podiže zavjesu noći ja vidjeh tebe u ljubavi svoj

U naručje si me uzeo svoje Spoznaju otkrio novu Da kriste ja živim stobom Sretna i blažena sam sadKADA VIDIŠ DA ME POLOŽE U ZEMLJU JA NEĆU NESTATI!!!! ZAR SUNCE I MJESEC NESTANU KADA ZADJU.....?????? NEK TI JE VJEČNA SLAVA ANDJELE NAŠ SARAJEVO PLAČE ZA TOBOM A TAKO NAM JE MALO TREBALO

Evo opet sam se morala na ovo nadovezati, da mi je neko rekao da cu ovoliko patiti za tobom ne bih vjerovala Koliko mi samo nedostaješ i koliko mi fališ «

seljankasaproplanka:»U snovima......

U snovima ti vidim lice... uvijek isto ,u mene gleda, nevino i mirno, tako valjda anđeo izgleda....

U snovima ti čujem glas... uvijek isti ,šaptom zbori, nježan i sladak, tako valjda anđeo govori...

U snovima ti vidim hod... uvijek isti ,teče kao voda, siguran i čvrst, tako valjda anđeo hoda...

u snovima ti vidim ruku... uvijek istu ,u zagrljaj hrli, dječija i nevina, tako valjda anđeo grli...

304

U snovima ti slušam smijeh... uvijek isti, dušu grije, zvonak i iskren, tako se samo anđeo smije....

tvoj seljanka sa proplanka „

sanja_kt:“NOĆ JEDINA JOŠ ZNA, KAD DOĐEM SAMA DA ME DOČEKA. OSMJEH NJEN KORISTI, AL' ZNAM DA NISI TU, A JA UMORNA OD SVEGA SAM...

JER, BOL ISTA JE KOD SVIH, KOG’ TUGA UJEDE, TEŠKO PREBOLI… ĆUTIM S NJOM, DA ME NE ČUJU SJENE TE ŠTO NA TEBE SVE ME SJEĆAJU...

AKO TE NIJE PRONAŠLA LJUBAV, POTRAŽI ME, BIĆU K’O PRIJE, NA ISTOM MJESTU SVU LJUBAV SKRIĆU OD SVIH, DA NIKADA VIŠE NIKOGA NE ZAVOLIM…

A JA ISTA SAM KO SVI… KOG’ TUGA UJEDE, TEŠKO PREBOLI… ĆUTIM SAMA, DA ME NE ČUJU SJENE TE ŠTO NA TEBE SVE ME SJEĆAJU... „

*anna*:“OVO NIJE ISTINA !!!!!!

Ovo nije istina !!!!!! U mojoj sobi sad je tisina....Sve je stalo tog jutra...zavladala je tuga... Ne, ovo nije istina!!! da mi je Bog uzeo jedinog andela!! Ja jos ne vjerujem ljudima kad o tebi u prosloti govore. Nedam da me zavaraju lazim da rane na srcu prolaze... I nevjerujm svijecam sto gore za dusu tvoju... dok vrijeme bez pitanja tece... niko nemoze izljecit bol moju !! Ovo nije istina!!! Ko moze da u to povjeruje da sad cijeli svijet za tobom tuguje!!?? Jucer smo se sa tobom smijali i pjesme pjevali. Sad ti tuzne rijeci pisemo.. uporno se pitamo, kako da te vratimo!? Ovo nije istina!! Moj zivot se rusi tu pred mojim ocima!! Nista nemoze da mi bude utjeha, kad samoca zavlada u hladnim nocima!! A ti nisi tu medu nama.. da mi das snage... da vjerujem u snove svoje... kad se izgubi, da mi vjeru vrate rijeci tvoje...

305

Nista vise isto nije milo moje...“

*anna*:“Dragi tako bi voljela da znam Da li sa neba bacis pogled dole ponekad Da li nocu cujes Kako se nase duse muce Da li si sad sretan i nasmijan Da li te boli kao nas Ova ziva rana na nasim srcima Voljela bi da vidim sliku koju gledas kad na zemlju pogledas Voljela bi da znam da nas se sa smjeskom prijesjecas Voljela bi da znam Kako ti je gore medu zvijezdama!? Da li tugujes i jesi li sam Dragi voljela bi da znas Da za tebe se molim svake noci I neznam da li cu dalje moci da koracam zemljom bez tvoga koraka da zivim zivot a da znam da nema tvoga povratka Dragi neznam i nikad necu saznati Da li cu ikad ovu bol prezivjeti!!! „

*anna*:“Vec danima moja dusa je neshvacena… Vec danima sam zbunjena… I osjecam se ostavljena... zauvijek od svijeta odbacena. U meni jos se gomilaju mnoga pitanja; Zar ovo moze biti volja Bozija !!?? Zar moze neko da ti nanese zlo !?? Da ucini tako sto srcu tvom velikom !!?? Zar je dom tvoj sada crna zemlja !?? Zar je mjesto dusi tvojoj medu oblacima!?? Zasto te nose od mene na rukama… zasto te ispracaju sa suzama!? Kao da nikad vise neces docekat zimska jutra… kao da nikad vise neces gledati nas tim ocima !! Zar je kraj stvarno dosao !? Zar ovo znaci da si zauvijek otisao!? Zar trebam da se pomirim sa time da rane ljeci vrijeme !? Zar sudbina ne spaja ljude !!??Zar ih ona ne spasava o tuge!!?? Sto te je onda od mene uzela !? Zauvijek te od nas rastavila ! Zasto ti ljudi kupuju cvjece… i nocu pale svijece… zasto ti se zahvaljuju… O tebi u proslom vrmenu razgovaraju !!??Zar treba da mi bude utjeha to sto ljudi govore jedni drugima; Da si sretan sada jer si medu svojima !! Zar je zivot tvoj doista utihnuo… zar si doista u dubok san utonuo !?? Sad kad si mi najvise potreban… zato si me ostavio na mukama… zasto si otisao bez pozdrava!?? Zbogom neumjem da kazem i svaki dan sebe lazem !! Zar zbogom znaci zauvijek od tebe se oprostiti!?? Ja to necu moci… jer dio si mene i tako ce i ostati !! Malo snage za sutra imam… malo nade da prezivjet cu ove dane… sad nepreostaje mi mnogo, ma skoro nista; da gledam te na slikama i druzim se sa tvojim pjesmama ! “

306

DivjiCvit:”Teško je.....probuditi se sa spoznajom da se on nije probudio... Teško je.... zaspati sa spoznajom da je još jedan dan prošao bez njega.... Teško je ....gledati kako se život nastavlja dalje, a opet u isto vrijeme biti svjestan da mora tako i nikako drugačije.... Teško je......raditi bilo šta drugo što nema veze s njim... Teško je......čitati vaše postove bez suza..... Teško je .....što ću za koji dan imati 27 , a on svojih 27 nije dočekao...... Teško je...... „

daentschi

“eh makedonijo ponosna budisa njim u srcu svom se budine placi,njegov si ponos i leka on tvoj andjeo dovek...on te cuva,znam da nas pazis tvojim imenom na pocinak odlaziosmehom mu se oduzi,molitvom uzvratiandjeo je bio,morao je da se vrati...

i ovo:

ostavi snove jos malo da zive,oci tvoje,glaspod oblake sivenemoj da ides,trebas mi timoje si sunce,sunce ljubavisunce moje,oblake skloniponovo osmeh meni pokloniuspavani prince,u satima kasnimil se ti probudiil cu ja da zaspim...”

dora1408:

“Anđel najljepšiPo ko zna koji put...

Spominjem ime njegovo njojodlazim u drugu dimenzijusuze samo što ne krenu

Ona me sluša i samo gledaništa ne govori,ništa ne govorisamo šuti i ne razumije

Pričam dalje...

307

bilo je jedno bićenajljepše od svihbila je jedna dušanajljepša od svihsada je jedan anđeo najljepši od svih

Ona sluša i ništa ne govoritraži drugu temuduša mi se lomisuština mi nestajesuze su krenule,a ona ne razumije

Pozdravljam... izlazim...sklapam ruke prema nebuljubim tvoju sjenu,govorim volim teosjećam te...

A ona...Ni osvrnula se nijeNi na riječi, ni na suze moje Ni na bol....Bol što mi dušu razdire...”

ledena1991

“Te ljubam

Anđele, dali znašda bez tebe propadamsvakog dana,sve više.

Moje srce ne može prihvatitida te više nikada neće vidjetine može shvatitida nisi tu...

Ja pokušavam shvatiti...da te više nemada te je Bog uzeo jer mu je trebao još jedan ANĐEO....

Ali shvati...shvati da bolishvati da ne mogu prihvatiti da te u mom životu više nema...da si nas sve prerano napustio...Anđele volim te!!!I zapamti, ostat ćeš zauvjek u mom srcu.

308

Tvoj likja sanjam kao ikonublistavunježnu, daleku.

Oh, da samo znaš što bih dalada te bar mogu probuditi,još jednom vidjetii samo riječ s tobom prozboriti.

Što bih dala...da mogu vrijeme vratitii spriječiti te da odeš.

Eh... znam da to nije mogućeali znaj da iako više nisi tu moja je ljubav prema tebi i dalje jednako jaka.”

TeSakame:

«Gledam u nebo,tražim zvijezdu,sjajnu poput tvoja oka dva.Eno je!Sjaji u zagrljaju noći,ljubi mjesec,čuva vječnost...Gleda naše korake,prati naše osmijehe,promatra naše suze...Na toj zvijezdi,upisano je ime tvoje,a u mom srcu bol.Raširio si svoja bijela krila,pa sad doletido mene,obriši mi suzui ugasi tugu,pa se tiho vratimeđu anđele ičuvaj nas u snu,u toj tmurnoj noći bez tebe...»

marija_ :«Stajala sam sama,i sjetila se tebe,rekla si,da te volim više i od same sebe.Koliko puta sam plakala

309

govoreći tvoje ime,i razmišljala ne zaboravi me.Svima sam rekla da te ne volim više,al samo mi tvoje ime u mislima piše.Ne mogu bez tebeal ne mogu ti to reći.Jer već sam tolike daneprovela govoreći.Al nikada tebi nego samo drugimajer lakše je to priznat drugim ljudima.I stajala sam takosama usred kiše,al tvoje i moje ime još posvuda piše.»

marija_ :«Zašto mi govoriš da me voliš?Jer ako to stvarno i ne misliš,jedino ti za mene postojiš.Želim ti reći to u liceali rekli su da je moje lice,lice izdajice.Tako su ti rekli svi oko tebeal barem jednom si mogao poslušat mene.Slušaj me kad ti kažem,da želim da mi vjeruješi da više ne pretjeruješ.Ne želim ti reći da se promijenišjer to i ne želim.Jer iako te nema višeja za tebe živim i postojim.»

marija_ :«Boli me sve jer nema mi do tebe

Prljavih lica,na svjetlu dana....Moja ulica....?Promijenjena, ali znana.

Provela sam puste dane i mjesece,bez tebe,i sad oko mene samo je tama.Nitko na moju stranu ne želi stati,otkad si ti otišao.

Hoću li ikada opet pronaći nekogakome će se sviđatimoja smeđa kosa,moje plave oči,moj osmijeh,moje lice....

310

Nekoga tko će meuvijek podržavati....Nekoga tko će me iskreno voljeti??»

Marija:

“Kada me život surovo kaznii duga izgubi boje,neće boljeti ovako jakoizgubih tebe,ko' nešto svoje.Nestade zvijezda vodilja,ode dječak anđeoskog lika.Duša mi je potpuno prazna.Nema glasa,ni krika...Utjeha nikad doći neće,vječno ću paliti svijeće,obasjati stazu anđelu tomda lakše pronađe novi dom.”

Marija:«Nema te višebez tebe sve je tiše,srce se polako slamai pita zašto više nisi s nama?

Prerano si otišao,zadnju pjesmu otpjevao,NEMA TE...

S anđelima vječno pjevaj tiho,tišeza sve tuge i boli kojih je svakim danom sve više.

Poslije tebe sve se mijenja.Ostaju pjesme i uspomene u srcu...Srest ćemo se jednom,a do tada u miru počivaj.....DOVIĐENJA!»

ASTRA:«Kada sam rekao da idem goreNi slutila nisi gdje cuOtisao sam u osvit zoreI nasao put za srecu

Zivot na zemlji je prolazanAli puno ljepsi sa tobomJedino zalim sto sam otisaoA nisam ti rekao zbogom

Nikada nisam trazio mnogoNi sada mi mnogo ne treba

311

Samo zelim da znas da sam dobroI da te gledam sa neba

Ovdje niko ne placeOvdje kisa ne padaSunce grije jaceA ljubav zauvijek vlada

Tuga ne postojiNje nema u RajuAl me najvise boliKada mi zvijezde svjetlost daju

Da ispod oblakaVidim samo suzeI cujem glasove„Boze vrati ga,zasto mi ga uze!?“

To me boliTo mi mira ne daNe mogu ti pomociA moram tuznu da te gledam

A kada noc padneKada sklopis oci u postelji mekojSanjas prosle daneMislis da sam daleko,daleko

I ne slutis Da sam kraj tebe cestoI ne shvatas Da mi pod zemljom nije mjesto

Nisam ja ispod zelene traveNisam ja ispod zemlje crneMoji su andjeli ptice plaveMoji su andjeli u sui srne

Tu sam ja...Mozda upravo sjedim kraj tebeTu sam ja...Ne brini..Cuvaj mjesto i za mene

A kada ti kazu da ne postojimKada ti kazu daleko samNe vjeruj,jer kraj tebe stojimTu sam nadu da ti dam

I kada ti suza iz oka sleti

312

Ne reci:“Nema ga vise!“Jer ja sada sa andjelima letimI tebi ove stihove pisem

Ponekad sjedim na oblakuI tamo pjevam za sveDocekam zoru,docekam danAli ne i osmijehe

A znas li sta sada radim?Sjedim kraj tebe i gledam te u ociTvoju dragu dusu pamtimDa dodjem i zagrlim te u noci»

senci01:«Bez tebeOvaj život mi nije suđen,nisam u njemu trebao ostati,ovakva osoba postati.Nisam se trebao tu zadržati.Ovaj svijet mi nije suđen,Jer ovo nije moj svijet.Jer da je ovo svijet kakav hoću,Onda ne bih bio budan noću,Ne bih suze ove lio,Ne bih patnju ovu krio.Kad bi ovo sudbina moja bila ,Možda sad bih slatke snove snio,A ne, kao svake noći, krvave suze lio.Ovo ne može moj život biti,Ne, ne smije,Jer ga neću poživjeti.Ovaj pakao ne smijebiti sve što imam neću ga živjeti,prije ću umrijeti,u nekom drugom životu sudbinu iskušati.Možda ću tamo preživjeti»

dora1408:

«HVALA TI, DRAGI NAŠ ANĐELE!

U ovoj neizmjernoj tuzi, želimo ti reći, jer znamo da nas čuješ:Prvo hvala što si nas spojio i svjetlošću svojom obasjao.Hvala ti na dobroti

313

I ljubavi koju si sijao,na skromnosti i davanju onima koji su trebali.Hvala ti na svakoj suzikoja nas je zbližila i tebi tako blizu dovela.Hvala ti na vjeri,Spoznanju i poniznosti.Hvala ti što si nas naučioSvemu što sveto ti je.Hvala na najljepšem osmijehu, najljepšim riječima,najljepšoj pjesmi.Hvala ti što si nam dozvolio da tvoju misiju dovršimo.Bit ćeš ponosan na nas,jer mi u tebi smo našli spas.Toliko te volimo da tuga guši svaki dan,ali izdignut ćemo se visoko i ostvarit tvoj san.I hvala tebi, dragi Bože što si nam posudiosvoje blago najvrijednije.Hvala ti dragi naš anđele što si nas volio, grlio i ljubio,i neizmjerno hvala što i dalje to činiš!»

levinja:

«Sad ti priznam

Bože šta da radim sadkad njega više nemakako da preživim daneBože sad ti priznamkako ga trebam

kako da zaspim kad dođe noču ovom krevetu punom mojih suzabez njegovog pogledaskroz ovaj život nemogu poč

Dani puni tugegledam hladan zida u njemu vidim tvoje očioči boje duge

Bože kad bih znala

314

da ču ga izgubitja bi zaspalasa strahom da ču se probudit.

Bože daj mi snageda preživim bez njegasad kad ga više nemaBože sad ti priznamkako ga trebam

Nada još u meni postojida sve je san i da vratit češ se tiza tebe svoj život dala bijer ne mogu živjetibez tebe moja ljubavi

Znam da više nema nade i proklinjem sve što te od mene kradekad u bodučnost gledamvidim sebe pored njegaa znam da to nije mogučezato Bože, svoju dušu ti predamBože sad ti priznam kako ga trebam.»

Tvoja_malena:

“O tebi…

Ne… Više nikada…Ti i ja… Kao nekada…

Sjećam se tvojih očiju,pogleda snenog koji govorio mi je sve.Nisi trebao napraviti ništa,Same tvoje usne ispunjavale su moje sne…Ono krasno lice, osmijeh prekrasan,Usred noći crne od hladnoće,Moj život postao je suncem obasjan.Kada sam te vidjela rekla sam – ne, to nije istina…Ne može se nikoga voljeti tako…No, ipak, nakon nekog vremena shvatila sam-Nisi ti nitko, već osoba koju volim jako…Neki dan sjedila sam zamišljenoSlušala ljude, a ne čula ništa…Otkad tebe nemaSvaki osmijeh, svaka srećaNije ništa nego puka mašta…Ne žalim zbog toga!Sretna sam kad patim,

315

Jer tako osjećamDa ću lakše da te vratim…Pjesme pišem, mislim – ma lakše tako bit će,Ne dam sebi da shvatim da sunce zamijenile su kiše.…teško je sjetiti seanđeoskog osmijehateško je sjetiti seočiju bez grijehateško je živjetis tim da ovdje nisi titeško je plakati,a još teže suze kriti……

Nekada puno je lakše riječima iskazati misli,Ali ipak ne prođe ni tren a da se ne pitam:“Kako je moj Toše? Toše gdje si? S kim si?!”Ne mogu sve riječima opisati,Baš kao ni osmijeh tvoj…Malko nade daje mi samoKad sjetim se da taj je osmijeh nekad bio moj…

Pokušavam ljudima rećiKoliko dobar bio si,Ali, nažalost, nije to moguće-Trebaju sami tebe vidjeti…Trebaju pokraj tebe stati…Trebaju tvoj obraz poljubiti…

Jedino onaj tko učinio je toZnat će kolika bol u srcu je mom…Taj me zasigurno kuditi neće,Taj će shvatiti razlog što ne mogu pronaći pravo lice sreće…”

Dana84:

«Kao andjeo po ovoj zemlji si hodaoZauvjek trag po nama ostaviosuze nemogu da smire ovu ranusve osjecanja sad nemogu u jednu rijec da stanu

i sve boli kad pomislim na taj dani samo zaplacem kad shvatim da nije ruzan sani boga molim da te cuva kao sina svoguvek ces ostati dio srca mog

andjele moj malicjeli svijet za tobom zalituga je neopisiva

316

kako je tek tvojim najblizima

nek bog nam daje snagu da prezivimo ove daneda znam da ti je dobro gdje si sad, bar leci malo ove rane.

znam da si sad negdje izemdju zvijezdicamai da pjevas za nas izmedju andjelima

u srcu te čuvamo zauvijek»

nejra:

«Ni u mom najgorem snuTi nisi imao ovakvu sudbinuNi u najcrnjim mislimaTi nisi ovako rano letio s andjelima.

Ni u najtuznijim nocimaNi zamisliti nisam moglaDa cu plakati za tvojim crnim ocima.

Nikada nisam snage smoglaDa kazem ti zbogomI pomirim se s tim da sada si s Bogom.

U mom srcu ti si jos ziv,Jos si tu i pjevas mi.Za mene niko nije kriv,Ali ti, ti ocajno trebas mi.

Trebas mi da te zagrlim,da ti kazem sve sto na srcu lezi miTrebas mi da mi kazes kako je ovo sve samo sanI kada prodje noc da osvanut ce novi dan,Dan u kojem ces pored mene bitiDan u kojem suze nece liti.

Cvijete moj,Mjesecima vec cekam tebe,Molim mjesecinu da obasja ti pute,Ali u srcu me nesto grebe,Bole ove rane ljute.

Mozak mi kaze da te nema vise,Ali srce i dalje za tobom dise.

Ako sve ovo nije san,Ako nece doci onaj dan,Onda vise nista bitno nije,Onda pusti tamu da me pokrije.

317

Ako se vise vratiti neces,Ako sada gore s andjelima seces,Onda me pusti da kazem srcu: „Gotovo je, sada se predaj“Rasiri ruke, uzmi me i nikada nikome me ne daj.»

Elen4e:»Gledas li Angelce,Bolkata, tagata, dali gi gledasGi brois li solzite na najbliskite,Ja gledas li prazninata sto vo nas e sega

Jas go gledam tvojot lik, Tvojata mila, nezna nasmevkaTe gledam, Bozjo Dete,Cisto, ko utrinska rosa na trevka

Gi gledam cvekinjata, mecinjata,Svekite koi samo za tebe goratPlacam i go gledam tvoeto ime, Otide moe najmilo, otide vo nepovrat

Slusas li Angelce,Mislite, molitivte, dali gi slusasGo slusas li placot na najbliskite,Od lugeto koi vo solzi se gusat

Jas ja slusam tvojata pesna, mojata najmilaIspeana od tebe, ti Sonce nase, so angelskiot glas,Spomeni se vrakaat, me ubivaat,Boze dali, dali ima barem uste eden den za nas

Gi slusam i tvoite, tvojata majka i tatkoKako zalat po tebe, nivniot Bozji dar,Gi slusam i tvoite drugari,Ne ostavi tuka, so bolka, ziveeme na zar»

floras:«Ponoc prosla je...Polako svi tonu u san.A tebi je , mila,ovo najtuzniji dan.Jedni drugimauz sampanjac i svecepoljupce darivajui zele mnogo srece.A tebi duso,tvoje najmilijena taj nacincestitati nece.

318

Skrivaju ganebesa visoka.Neka ti se Andjeo prikrade u san ,dodirne ti dlan i obrise suzu ispod oka.Neka tiobraze pomiluje lahorda ti bar malo umine bol.»

luda_mala 88:«MOLIM TE

Molim te....Čuvaj ju srećo od tamo gore,Nedaj da ju tolike tuge slome!Molim te....Daj joj snagu da se boriI da prebrodi sve ove boli!Molim te.... Vodi ju svojim svetim putemI da joj tvoj svijet podrška bude.Molim te....Dovedi ju mostom ljubavi k nama,Da joj sreća ponovo bude barem malo znana!Čuvat ćemo ju i pazit,I svu tamu i zlo zajedno pogazitAnđele naš tu smo za nju,Dovedi ju da joj pokažemo našu ljubav svu!»

@admh:«Sen

Spójrz mi w oczy, proszęTen ostatni razNie musisz nic mówićJa i tak wiem...

Nie zatrzymasz czasu, wiemNie cofniesz datNiech ta chwila trwaChoć jest tylko snem

Jesteś na wyciągnięcie dłoniA za chwilę znówPrzyjdzie obudzić sięI uronić łzę...

...

319

Wielka pustka pozostałaGdy pewnego rankaMiast wstaćZaszło nagleMacedońskie Słońce

english translationA dream

Look me into the eyes, pleaseThis one last timeYou don't have to say anythingI know it anyway...

You can't stop the time, I knowYou can't turn back the daysLet this moment lastThough it's only a dream

You are within the reach of my handAnd in a moment againI will have to wake upAnd shed a tear...

...

A huge emptiness remainedWhen one morningInstead of risingDescended suddenlyThe Macedonian Sun»

Boris P. 1993 / Bihać:«KRAJ

PREDSTAVA JE ZAVRŠILAI ZAVJESA SE SPUSTILASVJETLA SE GASE POLAGANOI SVATKO ODLAZI DOMU SVOM

OSJEĆAJ STRAHA I SAMOĆEMRAK I BLUES SA STARE PLOČEPOSLIJEDNJI DIM DRŽIM DUGOI BJEŽIM OD DOSADNE ISTINE

KRVAVE SLIKE RAZDIRU DUŠUBORIM SE PROTIV TIH OKOVAHTIO BIH VAN IZ OVOG BLATA

320

DA MI SE DOKOPATI ASFALTA

A POTREBNO JE SAMO MALO SVJETLAMALO ISTINE I PRKOSAPOTREBNO JE SAMO MALO DUŠEMALO LJUBAVI I PONOSA

UZALUD LUTAM TRAŽEĆI SEBEPROKOCKAO SAM SVOJ NAJBOLJI STIHOVO JE SIROMAŠNA STRANA TIŠINEZABORAVLJEN I PREVAREN BAŠ OD SVIH

MRAČNO NEZNANJE ĆE SRUŠITI BRANUGLUPOST ĆE OPET POTOPITI SVEZAR SMO JOŠ GLUHI, NJEMI I SLIJEPIDA NE VIDIMO GDJE TO SRLJA SVIJET

A POTREBNO JE SAMO MALO SVJETLAMALO ISTINE I PRKOSAPOTREBNO JE SAMO MALO DUŠEMALO LJUBAVI I PONOSA» Melly:«Tope se, nocas, moje rijeciOdlaze u slavu vjecnoj sreci.Sapcem molitvu sto mi srce gajiEden od topline i ljubavi sjaji.

Pate duse sto te voleRane na srcima za tebe se moleO Boze, zasto nas kaznjavas, duse nas bole.Eros i Amor stvorise ljubav i ljepotu, alSuze sve odnijese, utapaju dobrotu.Kivno moje srce, tuzne stihove piseI ne da iz njega da odes, nikada vise.»

seljankasaproplanka:«16.11.2007.U snovima......

U snovima ti vidim lice...uvijek isto ,u mene gleda,nevino i mirno,tako valjda anđeo izgleda....

U snovima ti čujem glas...uvijek isti ,šaptom zbori,nježan i sladak,tako valjda anđeo govori...

321

U snovima ti vidim hod...uvijek isti ,teče kao voda,siguran i čvrst,tako valjda anđeo hoda...

u snovima ti vidim ruku...uvijek istu ,u zagrljaj hrli,dječija i nevina,tako valjda anđeo grli...

U snovima ti slušam smijeh...uvijek isti, dušu grije,zvonak i iskren,tako se samo anđeo smije....

tvoj seljanka sa proplanka»

*anna*:»UTORAK!!!!!!!

Jos jedna utorak....Tu je da me podsjeti kako sam te izgubila....Dolazi da mi prkosi.... da mi srce jos vise lomi...jer zna da me jako boli kad jutrom se probudim i na kalendaru mi stoji - utorak mi dolazi!!Jos jedna zora....Kako sporo svice... moje srce kuca sve tise...i ponovo sa obraza suze brisem..pokusavam da se iz dna dnignem....pokusavam ka nebu ruke da podignem... da te dodirnem!!»

senci01:»Danas nas napusticijeli Balkan suzu pustiOn nam odeKad se najvece ljubavi prema njemu rode

Ljudi dodjoseU lijes te stavisei zauvijek zatvoriseu crnu zemlju spustisei ljudi vjenac poloziseoni odosemajka i otac ostasei suze padoseza tobom sto te nema viseOvo je preduga nocdali ikad jutro ce doc2

322

Smeška:»Nije smrt ta, koja nas razdvarai život ta, šta druži nas,močnije su vezi,a sitnice za njih su razdalje, kraj i čas.Ostaje vez, koja nas ne može razdvariti,koja nas družii povezuje u duši.»

LudaMala:«*****Oni što nam ga pokloniše*****

Oni što nam ga poklonišeSad olovne i teške snove snivajuNad ponorom strašnim sami bivajuBoli ih sveI srce i dušaI misao tamna, crna tmušaI suze što im tekuŠto u trenu stvaraju rijeku

Olovne misli ka dnu ih vukuSpasa niko ne pruža rukuRanjena srca i dalje pateDuše jauču, viču, žele da ga vrateA suze što im obraze smočišeSrca iznova utopiše

Željezna zavjesa biće im okivaU dušama praznina bolom se pokrivaU mislima njihovim pustoš se sakrilaSuza u vječnost srca je pratilaOne što nam ga pokloniše...Ti kаžаv sе i krај nе mаči mеi dеkа sum sеgа vеќе bеz dilеminе mоli mе i dај оtkаči sеi оdi si, sаmо оdi bеz prоblеmi

А rеšеn bеv јаs sаmо zа tеbе dа ginаmi ilјаdа i еdnа milја pеš dа minаmќе nаprаvеv dа imаš sе štо pоsаkаš»

Cristy:»SPOMINI

Spomini,v to ste mi življenje spremenili,v spominein žalost, ki ne mine.

323

Srce se joče,ni mu pomoči,odkar Tvojega glasuveč slišati moč ni.Kakor nož se je zarilavame ta silna bolečina.Tiho minevajo noči in dnevi,a ta čas,za mojo bolečino se ne zmeni.Vse naprej gre,v življenju daljemle meni zdi se,da ves svet obstal je.Takrat, ko moralzavedno zapreti Si oči,moj svet utonil je v temi.

Čeprav Tvoj glasnikoli bil namenjen ni le meni,še vedno slišim ga,je tu,v temi.»

hard_tears:«Suze moje Te suzedrugo ime u vidu okova,Tugo moja neprolazna!Sto mi pokaza sta je osmeh.Sta je sreca mir spokoj sjaj.Sto ode tamo gde moja dusa mozda nece.Amneziju teram od lepote secanja,Jer samo lose pamtim,A ti Ti si nestoNeopisivo...Najsladje...Andjele dani su Tek Sada glupavi i prazni,i sve mi se cini da ovaj zivot zivim po kazni.Pojavi mi se bar u snu.Da znam da si negdeTreba mi znak!Suze moje Suze TeProkletnice...Da bar mogu da te vrate sve,istekle i vec jos toce se...Nase ljubavlju obucene...Sto ode tamo gde moja dusa ni sada nemozeda navrati...Jer pala jePala je i ko zna kad ce ustati...Na koncimaU ponoru nemostibezutesna nejaka...I Kad nestane bice nedostojna tvojih dlanova...TUGO MOJA NEPROLAzna!»

324

melly:»Pjesma za naseg andjela

Andjele moj sto spavas mi tuNa mome malom srdascu.

Andjele s velikim krilima bijelimNajljepse ti snove nocas zelim.

Neka ti nebo bude domBeskrajno toplom srcu tvom.

Neka ti uspavanku pjevaju mir i tisinaDusu nek ti spokojnu grli nebeska modrina.

Srce nek ti griju cuvarice zvijezdeSvu toplinu svijeta nek u tebi gnijezde.

Tiho, tise, najtise u snovima i nas se sjetiPusti dobrotu svoju da na krilima ljubavi leti.

Spavaj, snivaj slatke snoveZivi vjecno zlato moje.»

angel.tose:«Tiha pjesma

Pjesme tvoje dok slušamSrce u meni se stežeSvaki dan dok ih puštamZnam da nešto jako nas veže

Riječi tvoje kad do uha dopru miOči suzama se napuneOne duboko dirnu meJer nisi tu, ne...

Lik tvoj sa mnom je uvijekPjeva, pleše, smije se, živiNo to samo moje mašte je tijekKoga da se krivi

Kad bar mogla bihNa tren te probuditiDa čujem tvoj glas tih Koji pjesmom rekao bi miSa mnom bit ćeš jednom ti!Martina Tomas(Zaprešić, Hrvatska)»

325

ASTRA:»Seuste go slusnam angelskiot glasSeuste posakuvam da te vidam jasSakam da odam so tebeDa pronajdam mir dlaboko vo meneBez tebe vo taga tonamI seuste nemozam da te sonamNesakam da krijam kolku te sakamAma zosto te nema..Toa nemozam da svatamZosto otide,zosto te nema??»

san: »Ne mogu

Nepravda... svud je oko mene...gde god da pogledam, tu je...želim joj pobeči...ne mogu

Sudbina... tu je kažu...prati nas u stopu...mrzim je...surovo se poigrava nama...želim je izbječi...ne mogu

Tuga... ubi me ovih dana...osečam se tako sama...dal če ikad da prođe...odgovor tražim, al da ga nađem...ne mogu

Praznina... i ona je tu...u mom srcu, umu i duši,sve me ovo polako guši...probam nečim da je zapunim...ne mogu

ANĐELE...samo tebe nema...sve je ovo tu, a ne treba mi...ono što trebam više neče biti...jer...nema te...želim da mi dođes u san...opet te nema...samo jedan osmeh i pogled tvoj bi htela...moja tajno mala...da te vratim i život bi dala...al opet shvatim...nemočna sam...ne moguZosto te Gospod kaj sebe zema?

326

Uste ednas..Sakam da te vidamI po tebe jas da otidam...Sekoja nok ja pustam solza ili dveNajmilo moe...Kolku dalecni sme..Pomina vreme i samo taga ostana..Angelu moj,zosto otide,zosto zamina??Bez tebe temno e se..Ne mozam veke..Nesakam bez tebe!»

selma5: »Anđele,zauvijek su se sklopile tvoje umorne očipoletio si s anđelima u vječni rajmolim te, podaj svima nama moćida shvatimo kako ovo nije kraj.

Oprosti ako ti moje suze kvare san,ako te moji jecaji bude u noćija samo još čekam našeg susreta danživjeti bez tebe neću moći.

Čuješ li, oslobodi me ove boli i tuge,ovog zla iz kojeg ne vidim spassreća je bila sluga za neke ljude druge,a prokleta za mene, za tebe, za nas.»

saraa:»Zasto?Otisao je poslijednji covijeku kolekciju mnogih pricaI dalje sece sjenkanjegovog lika....Za njim zvijezda,za njim vjetar,za njim osmijeh ljeta

Ostaje tuzni huk njegove pjesme,Odjekuje tup zvuk u prostorijiOn je precutao poslijednje rijeciOn je p......!I dalje, ce svako pricatisvoju pricu,I dalje,svako ce govoritipo neku laz.Cut ce se krikiz mnogih grla,al' on nikad nece cutidozivanje svog imena.Cut ce se prasakna domak njegova groba

327

i plac ce tiho upijatiisusena zemlja.Suze ce pasti na domaknjegova likaI ostat ce tuzna pricavekovima neshvacena....Zasto?»

Atlantis:»Doviđenja

Zbogom, to ti ne mogu reći,Ne mogu izgovriti te teške riječi,Radije ti doviđenja velim,Našem susretu ću da se veselim.

Tama će da pokuca na prozore moje,Ja sanjati ću tebe, dječače vječni,Blagi osmjeh tvoj, oči smeđe boje,Za mladosti tvojom pustit ću suzu koju,A ti zapjevati ćeš mi tiho onu pjesmu svoju.

Onu istu, koja o izgubljenoj mladosti pjeva,O nesipunjenom snu ostavljenom na vjetru,Onu o ljubavi koja olujama strašnim odolijeva,Pjevat ćeš mi srcem anđela oborenog u letu.

Nasmješit ćeš se, mangupe, pružiti mi ruku,Blagog pogleda povesti me u mirnu luku,A duša moja će da se smije i da plače,Da sluša pjesmu tvoju, od sreće da skače.

Tog dana, možda ću već starica bijela biti,Sa sjetnim očima, lica punog pjega i bora,Za nepovratnom mladosti ću tiho patiti ,Dok me budeš čekao na obali mirnoga mora.

Doviđenja anđele, duša moja tebi veli,Tugujem, a samo jednu stvar mi srce želi,Da tog dana, kada stigne vrijeme za poći,Ti budeš anđeo koji će po mene doći.»

seljankasaproplanka:»pijanist na mjesečini...

o Bože,koja tišina......kao da se cijeli svijet srami...O Bože, koja milina.....Predivan zvuk odzvanja u tami...O Bože, koja silina...

328

Pijanist,klavir i mjesečina sami....

O Bože,zašto jakonjegova tuga i mene boli?O Bože zašto takopuštaš ga da moli?O Bože,zašto svatkopati kada voli?...

O Bože,kako svira...koja bol iz njega teče...O Bože kako dira...ko žar,tuga ga peče...o Bože ,kako prebira...kako tužno je ovo veče...

o Bože ,gledaj pijanistu...slušaj tužan zvuk u noći...o Bože,gledaj artistu...pa poznaš ti te oči...o Bože,gledaj Tošu...i šapni mu da bol će proći...»

ešot:«Vsak večer pogledam v nebo,kjer zvezde žarijo svetlo.Tam zagledam tisto, ki razsvetljuje nam noč,ker ljubezen tvoja daje ji moč.

Zaprem oči in že vidim tvoj prečudovit obraz,že slišim ta tvoj angelski glas...Vse to odnese mi misli nekam drugamv ta tvoj svet ljubezni, ki nam je še neznan...

Tako zelo želim si priti k tebi,na to tvojo drugo stran,da povem ti, da vse kar storil si za nas na zemljiima zdaj svojo sled in da nič ni bilo zaman.

Čas neusmiljeno minevain zdi se, da tu si bil še včeraj,a vedi, da dokler bom jaz živelav mojem srcu ostal boš za zmeraj...

Do takrat pa bom živela, kot pokazal si nam ti:deliti pomoč in ljubezenmed vse zbrane ljudi...

Katja Švent, Slovenija

329

«Ne zaboravi nikad, na tvojoj sam strani.Da volim te nitko mi neče zabranit...»

Melly:«Sama u suzama

Usna je drhtala,Mokra u suzama.

Suza je kapala, Tiha i spokojna.

Dusa je zeljela, Tebe je voljela.

Glazba je svirala, Usrce me dirala.

Tvoj glas sam slusala,Al te nisam vidjela.

Tvoj poljubac sam cekala,I nikad ga nisam dobila.

Nebo i zemlju sam molila, Ali nisam uspjela.

Tebe nisam upoznala, Sama u suzama sam ostala.

Melita Brnad iz Rijeke»

luda_mala88:«Kako je moguće...

Kako je moguće?Jučer je sve bilo savršeno, jučer je sve bilo potpuno...Jučer si bio tu, ljubio nas, volio iz bliza...A danas?Danas si negdje daleko, daleko medju andjelima...Koliko samo puta sam se probudila misleći da sanjam, A onda minutu nakon shvatila da nije san nego java...Sve me podsjeća na tebeKako je moguće?Probuditi se u novom danu koji nosi nove izazoveznajući da se nemaš čemu veseliti jer je sve izgubilo svoj smisao...Kako je moguće?Da budućnost mora biti naslikana sivim bojama prošlosti?..Da svi lijepi trenuci,sve tajne,sva sreća,svaki osmijeh nestanu..Da sve stane onoga dana kada si usnuo...Jedina utjeha sada su mi suze koje peku...

330

suze koje spaljuju moje snove...Tvoja pjesma odzvanja danima, i para mi dušu...Cujem te, a ne vidim...volim te a neznam jel ti to znas...Oko mene je samo hladna soba sa pogledom na tmurnu noć, A na nebu jedna zvijezda koja se nadam da si ti...Sve sto mi je ostalo od tebe su slova na papiru I jedna divna uspomena...Uspomena na andjela kojem su nagloSlomljena krila...Kako je moguće ?u jednom trenu sve želje i snovi se asprše u trenu...Postanu sitna prašina pustih i neispunjenih ciljeva...Kako je moguće ?Baš ti anđeo balkana ,Postao prah iz kojeg si nastao u samo jednom trenu...Do danas sam se kajala sto ti nisam bila blizu, a od danas shvatila:Prekasno je za kajanja, prekasno za sne...jer tebe više nemaA bio si mi sve... «

TeSakame:«I.

Mala zvijezda po nebeskom svodu se šećeKa MJESECU ide putem srećeTu dušu anđeli prateSa Zemlje je u raj vrate.Toj duši ime je Toše,za njega nema ni rijeci lošejer na Zemlji anđeo je bioosmijeh svoj i pogled ni od kog nije krio...

II.

Zapalio si plamen boliMoje te srce još više voliA sada si s anđelima u rajukoji se dive tvojim očima i njihovom sjaju.Želim ti samo reći "Hvala" za svaki pogledkoji je sezao u nedogled.Za svaki smiješakza kojeg si dobivao pljesak.Za svaku pjesmukoja u našem srcu naglo blijesnu.Za svaku iluziju o čistoj ljubavi koju si nam dao,Anđele,hvala ti što si postojao.»

tvoja_malena:«O tebi…

Ne… Više nikada…

331

Ti i ja… Kao nekada…

Sjećam se tvojih očiju, pogleda snenog koji govorio mi je sve. Nisi trebao napraviti ništa, Same tvoje usne ispunjavale su moje sne…Ono krasno lice, osmijeh prekrasan,Usred noći crne od hladnoće, Moj život postao je suncem obasjan.Kada sam te vidjela rekla sam – ne, to nije istina…Ne može se nikoga voljeti tako…No, ipak, nakon nekog vremena shvatila sam-Nisi ti nitko, već osoba koju volim jako…Neki dan sjedila sam zamišljenoSlušala ljude, a ne čula ništa… Otkad tebe nema Svaki osmijeh, svaka srećaNije ništa nego puka mašta…Ne žalim zbog toga!Sretna sam kad patim, Jer tako osjećamDa ću lakše da te vratim…Pjesme pišem, mislim – ma lakše tako bit će,Ne dam sebi da shvatim da sunce zamijenile su kiše.…teško je sjetiti seanđeoskog osmijehateško je sjetiti seočiju bez grijehateško je živjetis tim da ovdje nisi titeško je plakati,a još teže suze kriti……

Nekada puno je lakše riječima iskazati misli,Ali ipak ne prođe ni tren a da se ne pitam:“Kako je moj Toše? Toše gdje si? S kim si?!”Ne mogu sve riječima opisati,Baš kao ni osmijeh tvoj…Malko nade daje mi samo Kad sjetim se da taj je osmijeh nekad bio moj…

Pokušavam ljudima rećiKoliko dobar bio si,Ali, nažalost, nije to moguće-Trebaju sami tebe vidjeti…Trebaju pokraj tebe stati…Trebaju tvoj obraz poljubiti…

332

Jedino onaj tko učinio je toZnat će kolika bol u srcu je mom…Taj me zasigurno kuditi neće,Taj će shvatiti razlog što ne mogu pronaći pravo lice sreće…»

*anna*:»KRUŠEVO....

Tog jutra kad sam tebi krenula U sebi sam se jos uvijek nadalaDa ova stvarnost nije istinitaAl nada nije dugo trajala....Ko led u meni da se stvaraDrhtim od nemoci i strahaMolim Boga da sanjamDa istina nije,ovo sto oci videZnas li... da htjela sam ti mnogo toga reci!??Znas li... Da borila sam se, al bol je bio jaci !!

Suze su govorile sveSuze su mi rekle da nema te !Stajala sam kraj groba tvogaCvjece ti mirisno donijela,Svjecu ti zpalila, Sliku ti poljubilaAl tebe nisam pronasla!!!

Tog trena, tuga mi je rekla sve Dala mi je odgovor umjesto tebe;Pokazala mi je slova tvog imena,sto su na krstu stajala.Tad bilo mi je mnogo jasnijePobjec ne mogu od istineOnog cega sam se bojala,u to sam sad gledala !!

Dosla sam da ti se poklonimDa te na koljenima zamolimda nam se vratisSuze su govorile sve,dok oci trazile su teU nebo sam gledala, Al tebe nisam vidjela !!

I danas se tog dana prisjecamI danas onaj hladni zrak osjecam

333

Nikad zaboraviti necu ime tog gradaNosim ga u sebi i sadVelikim slovima je pisalo:„dobro dosli u Krusevo“Ovdje andeli se radajui najljepse bajke nastaju !!Zauvijek srce mi je u njemu ostalo,tamo daleko..gdje spava moje maleno!! «

tuzna_cura:»Uvijek kad nekoga izgubim pitam te Boze zasto??? Ali, Ti mi nikada ne odgovoris...znam uzalud postavljam pitanja uzalud se budim svakog novog svitanja... jer odgovora nema...uvijek uzmes onog ko nam jako treba... Zasto uvijek uzimas one koji vrijede...mozda zelis da te tvojim putem slijede? Mozda ces im otkljucati vrata raja??? Mozda jos nisu dosli do svoga kraja?? Mozda ce postati tvoji sveci? Daj molim te...bar nesto reci... Mozda je moje pitanje okrutno i glupo ali zasto ne uzmes skitnicu ispod mosta?! O Boze dragi kada ce vec biti dosta!!!? Kada ce ljudi shvatiti sta im porucujes...kada ce shvatiti da Ti odlucujes?? Da li je to tvoja poruka??? Da shvatimo da je bas svaka Tvoja odluka?! Da nije bitno jesmo li dobri ili zli.... da o svemu odlucujes TI!! Koliko sam puta plakala zbog tako dragih ljudi Boze dragi milostiv im budi! Danas sam izgubila nekoga koga ustvari nisam ni znala a vec sam mu na neki nacin svoje srce dala.. Danas je jedno predivno bice izgubio cijeli svijet o Boze zasto si ubrao taj predivan cvijet!!!????????????

Posveceno Tosetu Proeskom...tako predivnom bicu zlatnoga srca....Iako te vise nema, zivjet ces vjecno!!!»

sarajevo07:«ANĐELE, spavaj u Božijim rukama nek nam te čuvaju Božiji čuvari da nam duša mira nađe, Da si u Rajskim odajama, da si s pjesmom i u miru, prešao taj put...

U mislima smo s tobom i uz tebe, cijelom svojom dušom i srcem, svijeću svako od nas pali,

334

Mi smo ranjeni, zbunjeni i slomljeni, jedina nam utjeha pjesma tvoja i tvoj ljubljeni lik...

Suze su gorke, teku kao nepresušna rijeka svijetom, ne pomaže, ne prstaje ta bol, ta tuga, taj očaj... Jedino nada ostaje, da SRESTI ĆEMO SE OPET svi, negdje, u rajskim odajama, tamo gdje dobri ljudi odlaze...

Jedini naš, dobri, voljeni, najbolji TOŠE!

POČIVAJ U MIRU ANĐELE!»

makedonija:«Ovo je tekst koi je Tose video jos 2004 godine jer sam mu ga ponudila kao teks za pesmu rekao mi je da je pesma predivna ali da je mnogo tuzan tekst jer se radi o devojci koja je umrla(i tekst jos stoi u mejlu kojeg sam mu poslala).Pa sad kad se sve ovo dogodilo pesmu sam posvetila Tosetu jer nema tuznije realnosti od toga da ga vise nema ,pesma ide ovako

SEDMA NEDELA

SEDMA NEDELA ZGAZENA OD VISTINA DISAM NE POSTOJAM NA NEBO BOI ZGASNAA NEGO GO UKRADOA

LJUBOV ME TERA DA VERUVAM TAMU GORE ZASPIVA NA DLANKA BOZIJA SOLZA TESKA OSTAVA PO NAS TOJ TAGUVA

DOZDOT ZNAK MI ISTURA NA PROZOR SILNO UDIRA ZA NEGO MI ZBORUVA EVE SEDMA NEDELA

SEDMA NEDELA SLUSAM PESMA NAJTAZNA ZIVOT NOTI NAPISA KOGA GO OTKINA KO OSTAR VETAR STO UBIVA CVET SOVRSEN ZA OVOJ SVET SOZDADEN OSMA NEDELA DOAGA..

SO POCIT NA "MASKOTO DETE"(tako sam ga uvek zvala)

Pokusacu da vam prevedem

335

SEDMA NEDELJA iSTINA ME ZGAZILA DISEM, NE POSTOJIM NEBO BOJE POGASILO KAD JE NJEGA UKRALO

LJUBAV ME TERA DA VERUJEM TAMO GORE SADA SNI BOG MU DLAN OTVORI DA SUZU TESKU OSTAVI KAD SE NA NAS PRISETI

KISA ZNAK MI PROSULA NA PROZOR JAKO UDARA NJEGOV GLAS ME DOZIVA PUNIH SEDAM NEDELJA

SEDAM NEDLJA TUZNU PESMU SLUSAM JA ZIVOT JE NOTE NAPISAO KAD JE NJEGA OTKINUO KO OSTAR VETAR STO UBIJA CVET SAVRSEN ZA OVAJ SVET NAPRAVLJEN. OSMA NEDELJA DOLAZI

P.S STO BI REKO TOSE VE SAKAM SITE....

Cuvaj nas ANDELE dok spavamo»

sunshine baby:»MOLITVA ZA ANĐELA

Pruži mi ruku, jer ti si dijete sreće Ne dam da te od mene odvuku TO NITKO NIKADA USPJETI NEĆE.

Pogledaj u mene očima punim sna otvori mi srce i u njega uđi Ne daj mi da potonem do dna Ono najbolje iz mene izvuci

Pusti svoj glas da i kamen zaplače Kada zbor anđela najboljeg izabere Zaboraviti te nikada ovo srce neće Dok god život iz mene izvire

I kada prođu godine i sati,

336

dođu novi ljudi, nove pjesme Tvoje ime će zauvijek da se zlati na raskrižju svake moje životne ceste

Zaboravi na bol, tugu i suze Dok živiš gore s anđelima Onog dana kada nam nebo te uze Ljubav tvoja našla je novi dom u nama.»

senci01:«Kazu da ima netko gore i da korak svaki nas prati. Sve ono dobro pise se, kazu, i sve ono zlo jednom se vrati. Negdje mozda gore,na tom velikom nebu izgleda drugacije nego sto nam se cini. Mozda dobri ljudi bas moraju ici prvi da pruze svoje ruke toj beskrajnoj visini. Jer ponekad mislim da On ne poznaje pravdu i da uzima bas one koji zivjeti znaju. Ponekad se pitam, zasto bas odlaze ti sto nisu zasluzili biti na kraju? Netko gore prati ovaj nas put i valjda Njegove oci taj put svuda slijede. Ali, reci mi, Boze, jesi li ti na nas ljut? Zasto nam uzimas one koji vrijede? Kazu da negdje gore postoji mjesto gdje vlada samo mir i gdje nema rata. Kazu da je gore svaki zivot vjecan i da ljubav i toplina otvaraju vrata. Ako toga ima, molim te, Boze, primi ih sve tamo koji nisu krivi, kojima je zivot negdje zapisao tako da vise nisu s nama i da nisu zivi. Pruzi im Ti ruku, shvatit cemo mi da si ih morao uzeti gore. Samo pruzi im vjecnost, pruzi im mir... Neka svoje sidro bace u Tvoje vjecno more. Kazu i da gore postoji spokoj o kojemu na Zemlji sanjaju svi. Ako vec nisu vise s nama, barem neka znamo da gore mirno sanjaju...i da cuvas ih Ti. «

*anna*:»MOZDA...

Mozda je ovo posljednja pjesma moja za tebe pisana jer vec dugo cekam odgovor na moga pitanja sto sam u pjesmama svojim te pitala al odgovora nema vec danima i sad shvacam price sto kruze medu ljudima: "Nema ga vise medu nama !!!

337

Otisao je andelima.... otisao je svojima!! A bio je tako mlad i mio mnogim !!! Sad kako izljeciti srca mladima Sto za njim provode noci u suzama Kako im vratiti vjeru u Boga?? Kad im je srce zarobila tuga!!?? " Sad shvacam nema odgovora. Kasno je za postavljanje pitanja. Dosla sam korak do ponora. Mozda sam previse ponosna da bi sebi priznala da me je ova bol duboko u srce dirnula. Mozda uspijem sakrit bjes koju osjecam u grudim Mozda uspijem obirisati suze sa lica i vrisnuti na glas da pokazem svima ko je bio medu nama covjek sa krilima!! «

2nko:»Suza pade, glas nestade, duša se ugasne, srce stade, NESANICA ode, više nećeš vidjet lice njeno, zora nam bol stvori, za tebe se sad moli.. Snivaj,mali,snivaj Nek ti bar taj san bude lagan.. Mi nećemo dati da umreš,nećemo dopustiti da nestaneš.. Uvijek ostaje uspomena,a na tebe je ona vječna..

Počivao u miru,bar ti,jer mi sigurno više nećemo.. «

LJILJANA- TREBINJE:»Gled'o sam te sinoć u snu, tužan mrtvog u dvorani kobnoj u idili cvijeća na visokom odru u agoniji svijeća gotov da ti predam život kao žrtvu. Nisam plak'o nisam zapanjen sam stao u dvorani kobnoj punoj smrti krasne sumnjajući da su tamne oči jasne odakle mi nekad bolji život sjao. Sve, baš sve je mrtvo oči, dah i ruke sve što očajanjem htjedoh da oživim u svjetlu sami i u strasti muke. U dvorani kobnoj

338

mislima u sivini samo kosa tvoja još je bila živa pa mi kaže MIRUJ, U SMRTI SE SNIVA!!!! «

Gost:»Bio je naše nadahnuce, Uzor mladih cijelog svijeta pozitivan, drag, vedar, da nabrajam još nisu izmislili toliko epiteta

Tvoje drago lice, mlado tijelo moglo je biti samo anđeosko dijelo Bog sebi bira samo najbolje što je stvorio I to si sam ti, Toše, ponekad govorio

Rekao si jednom da ne vjeruješ u zlo, da su svi ljudi čistog srca, neznam kako da vjerujem u to, kad je uzeo tebe, naš anđeo

Bio si velik čovijek, još večeg srca i naše samo za tebe kuca srest čemo se opet, gore, jednog dana, a do tada živjet češ , maleni, u nama...ZAUVIJEK «

ledena1991:»Za Tošu

Ti... koji si sada negdje gore... ti.... koji svojim anđeoskim glasom sada anđele uveseljavaš ti.... koji si nas prerano napustio....

Napustio si nas u cvijetu svoje mladosti... ti... koji si nam pjevao svojim anđeoskim glasom sada si otišao gore, Bogu.... zato što dobri ljudi kao ti ne mogu živjeti na ovoj okrutnoj i nepravednoj Zemlji...

Ali znaj jedno Toše... uvijek ćeš ostati u našim srcima i mislima... i tvoje pjesme, tvoja remek - djela će zauvjek živjeti dok god živimo i mi.... «

339

despina.mk:»PREKRASEN

Se umoriv, nemam veke sila da patam, a neznam sto drugo da pravam? Zosto volku tesko ni odi razdelbata? Se nablizuvaat 40 dena ... i ... sakam da se pozrdravam. Se e kazano ... Sakam samo da znaes deka luznata na srceto uste dolgo ke mi ja presekuva nasmevkata pred taa da se razlee po celoto lice, i ke frla senka vo ocite ... Cudno, neznam kako ke ti uspeva ... no znam deka ke mi izmamuvas nasmevka i istovremeno ke me drzis na rab na solzi ... zasekogas

Odsekogas se prasuvav dali prifakanjeto na sudbinata e samo nemo pomiruvanje so nestata ili najvisok izraz na borbenost vo zivotot ? Da se prifati sudbinata, se ona sto nosi zivotot, bez prasuvanje zosto, dali, sto ako... Ti ne se prasuvase dodeka bese ziv... ja prifati svojata misija kako sudbina sto svesno ja prevzema vrz sebe Veruvam deka ne se prasuvas ni sega Znaes deka prifakanjeto na sudbinata e najgolemata borba i najgolemata mudrost, najgolemata tajna sto ti ja shepna Onoj koj najmnogu go sakase. Ostanuva da ni pomognes i na nas da go svatime toa

Za vecno secavanje PREKRASEN,

PEJ I PONATAMU .... VO MIR «

Elen4e:»Da mozev da bidam do tebe, Ke ti kazev kolku te sakam, kolku mi znacis, Ke ti kazev sve za sebe, Da mozev, bi napravila se da se vratis

Da mozev da bidam do tebe, Da te vidam ke te fatev za raka i nemase da te pustam Ke te cuvav samo za sebe, Eh da mozev, barem uste ednas da te gusnam

Da mozev da bidam do tebe, Uste edna nasmevka eden pogled, Jas bi dala se od sebe, Za tvojot glas povtorno moeto srce da go dopre «

Maja from Ri:»Maleni...

Bio si naše nadahnuče Uzor mladih cijelog svijeta Pozitivan, drag, vedar, da nabrajam..

340

Još nisu izmislili toliko epiteta

Tvoje drago lice, mlado tijelo, moglo je biti samo anđeosko dijelo Bog sebi bira samo najbolje što je stvorio i to si sam ti, Toše, govorio

Rekao si jednom da ne vjeruješ u zlo da su svi ljudi čistog srca neznam kako da vjerujem u to kad je uzeo tebe, naš anđeo

Bio si velik čovijek, još večeg srca i naše samo za tebe kuca srest ćemo se opet, gore, jednog dana, a do tada živjet ćeš, maleni, u nama......ZAUVIJEK «

nijemijasno »Ja znam samo jedno...

JEDNOM KADA PRESTANEM DA PIŠEM O TEBI ZNAJ DA SAM ZABORAVILA BOJU TVOJIH OČIJU I TVOJ ANDJEOSKI GLAS JEDNOM KADA TE ZABORAVIM ZNAJ DA VIŠE OVIM NE DIŠEM SVIJETOM....

Vjecno nas andjeo...»

nejra....:«Nocas su prve pahulje na prozoru mome, a ja se pitam ko li se sada raduje osmjehu tvome. Nebo je nocas bijelo, A ja se pitam da li su to tvoja krila, Da li me to cuvas nocas, Da li si ti neka visa sila, Da li vidis moje suze, Vidis li moje rane, Bolne rane... Nocas trazim poentu na kraju drame, Pitam zasto bas ti, O Andjele najljepsi. Sanjam, Budna sanjam da si jos tu. Sve mi se cini tako nestvarno, Bez tebe sve mi je nerealno, Zemlja se i dalje okrece, I dalje raste drvece,

341

U svijetu i dalje negdje daleko od mene ima srece, A ja se pitam zasto, Zasto i dalje sve zivi, Kada je onoga utorka za mene sunce zaslo, I tek ce izaci, Onoga dana kada ja uspijem svoj put do tebe pronaci...»

_princes_:»Ko bi rekao da te oci vise gledati nece Radjanje jednog novog dana,u iscekivanju srece Da vise ni suzu ne mogu pustiti,makar snenu Ukocene zauvijek ostale su u tom bolnom,jezivom trenu...

I ko je zamisliti mogao da ce plemeniti pogled nestati Da ce to veliko srce da kuca prestati Da ce sve u jednom trenu obaviti tama I da ce Tosina oka dva ostati sama

Zbog najljepsih ociju ja placem tiho,jos tise Da me ne vide,da ne tuguju vise Ne zelim da im nanosim boli,jer ih volim Iako ne gledaju kada nad`amnom padaju kise

Zato im darujem suze svoje,da mogu plakati Pogled svoj,srce koje kuca ljubavlju,da im zivot vrati Darujem im sve carobne slike ovoga svijeta,buducnost neznanu Da nikad vise ne utihnu i ne ugledaju tamu... «

peolle00:»Anđeli sad placu zbog tebe suze su u raju sad te trebam vise nego ikad falis mi, jedina mi ljubavi

hoce li ikad vise usne tvoje ljubit moje, il’ ce mi sijecanja biti izvor ljubavi

trebam ta oka dva trebam usne te pogled tvoj i ruke mile od gore cuvaj me

nebo mi te odnijelo no ne sudim mu svatko bi tebe volio kraj sebe

noci hladne

342

provodim gledajuci nebo tvoje molim Boga da mi te pokaze zadnji osmijeh tvoj da mi otkrije vidim osmijehom svojim igras se

svaku zvijezdu pitam kako se zove u nadi da mi kaze lijepo ime tvoje

gledaj na mene najsajajnija zvijezdo gore dok po nebu andeoskim svojim koracima krocis

samo jedna prilika meni treba kad bila si kraj mene nisam znao minuta potrebna je sada da se izgovore rijeci volim te

koliko srece sad mi fali mozd’ da su to znali tvoja noga krocila bi jos ispod ovih zvijezda gore

andele spusti se dolje u postelju vec hladnu vrati se

suzom suhom tebe pozdravljam pa se pitam koliko jos dana imam hocu li opet imat’ sretne noci

daj da na kraju kraj tebe legnem da zadnji svoj san s tobom provedem

zvijezdo sjajna, vodiljo moja

kako je tuzno ovo sve.... mi njemu pisemo tuzne pjsme.. rijeci molitve da nam se vrati... rijeci zahvale na svemu.... govorimo mu kako je tuzno bez njega... o Boze dragi nikad nisam ni posumljala da ce ikad doci do ovoga!! Nebo nek te čuva moja zvijezdo jedina

343

vrijeme nek ti skrate naljepši stihovi pjesme anđela...

Znam ti me s neba gledaš i paziš očima svojim bisernog sjaja !! «

urshy: »EVO VAM:Visoko dignem pogled svoj,Na nebu tražim osmijeh tvoj,Na licu suze, tuga životna,U rukah nemir, beskonačna si molitva.Bez riječi vičem na sav glas, beskrajno želim da mogla bih promijeniti čas.Gdje si sada dušo, da me uhvatiš,U ovom bolu, da mi nadu vratiš?Ne prihvatam, kad govore da tvoj sjaj je pao,Ti nisi otišao, za mene nisi stao.Tu si, tu pored mene svaki dan,U srcih ljudi živis, da završiš svoj san.I kad mi život prolazi bez pomena, tvoj znak za mene je opomena.Kroz dan se trudim da napravim korak mali,a meni beskrajno tvoje prisustvo fali.Nisam svjesna kako da svoju obuzdam bol, kuda sve da nadjem tvoj balgoslov:U sjaju zvijezda koje pokazuju mi pravi put, U  žaru sunca koje grije lice posvud,U pjevanju ptica koje nose mi stihove za tvoj spas, u tihom vjetru slušam tvoj anđeoski glas.Uz prve jesenske kiše, da mi suze briše, U svakom uzdahu dok mi srce diše.U riječima onih koji mi izgubljenu nadu nude,  U rukama svih koji ljubavi ne sude,U zagrljaju onih koji samnom tugu nose, U očima svih kojima suze stalno rose.U  osmjehu onih koji ga i na moje lice staveu dodiru svakog ko mi snagu daje.Ne vjerujem dušo, da za tebe to je kraj,u skromnoj dobroti postoji tvoj sjaj.Od Boga poslan ali kratko trajase zivot tvoj,svojom dobrotom da promjenis ljudi na zemljoj toj,da pokažeš pravo lice ljubavi te,i kako se ljubi kada nepostoje granice.Sad samo spavaj angele, tajno moja,i ponekad digni nad mene krila svoja.Nek mi tvoja molovanja budu lijekDa kroz zivot nosim te u srcu zauvjek!» Joey:»OČI U OČI

344

Pitam se, što ću reći,kad se budemo gledali,oči u oči, ja i ti?Što li ću tada reći?

Hoću li izdržati,kad se budemo gledali,oči u oči, ja i ti?Hoću li moći izdržati?

Kad se budemo gledali, oči u oči,kad se budemo sreli, ja i ti,sjeti se da sam samo čovjek, a Bog da si ti.

Kakav li ću biti,kad se budemo gledali,oči u oči, ja i ti?Hoću li moći izdržati?

Kakav će to biti susret,kad se budemo gledali,oči u oči, ja i ti?Jedan čovjek i njegov Bog...»

dora1408:»KAKO DA TE NE VOLIM, KAKO DA ME NE BOLI,KAKO DA SE ZA TE NE MOLIM,KAKO DA OZDRAVIM,KAKO DA TEBE NE GLEDAM, KAKO DA NE PLAČEMKAKO, KAD OD BOGA SIKAKO KAD SVE SI UČINIOKAKO KAD MENE SI PODUČIOKAKO DA LJUBIMKAKO DA VOLIMKAKO DA SE SMIJEMKAKO DA NJEMU SE MOLIM

KAKO KAD OD BOGA SI ODABRAN!!»

jelena86:«Tog su nam jutra ukrali tebe,Andjeli bjeli, srebrnih krila,Srca su nasa ozvanjala tisinom,Sudbina od tebe jaca je bila.Spavao si mirno,ni slutio nisi,Da tvoj ce se plamen ugasiti tada,Da promjenis ljude , pokusavao ti si ,

345

Za tebe je uvjek postojala nada.Bio si covjek velikoga srca,Svojom si dobrotom usrecio ljude,Osmjeh je uvjek krasio ti lice,Zasto je sve ovako moralo da bude.Zivot je za tebe tek poceo da pise,Stihove srece, ljubavi i mira,Kroz pjesme si nama otvorio dusu,Koja je samo zeljela da svira.Nesebicnost tvoja uzor nam je bila,Oci koje sjaje ugodnom toplotom,Andjeoskog glasa, magican si bio,volio si zivot i to nisi krio.Pjesmama si svojim ispricao price,Sa velikim zarom opjevao rjeci,Sa vjerom u Boga gradio buducnost,Stazu punu trnja uspjeo si preci.Andjeo na zemlji za nas ti si bio,ostaces zauvjek da u nama zivis,pjesme ce se tvoje pjevati jos dugo,ali tebe nema da to sam i vidis.Nadam se da slusas molitve sve nase,Da dopiru do tebe ove nase rjeci,Prekratko sa nama ti si ovde bio,Ali hvala ti na svakoj izgovorenoj rjeci.Pamticemo uvjek tvoje ljepo lice,Sjecanje na tebe ugasiti se nece,Slobodno rasiri Tose svoja krila,Za tebe gore ove zapeljene svjece.»

ToseTeSakam:«On to uvijek zna

On to zna!Njegove godineNije pokrilo lišće.U njegovim očimaNisu zaspale jeseni.

U njegovim rukamaSnaga granita počiva,A obrve njegoveMudrošću se dodiruju.Usne, poput leptiraSa slašću se nadmeću..

On to zna!U njegovim venamaNastanio se izvor života,I oblaci sivi ne mogu mu ništa.

346

Jednim osmijehom, on uspijeSve njih potpuno rastjerati.

Ni kiše, ni oluje, Ni snjegovi, ni mećave,Njemu ne mogu ništa.Tek su izazovDa potvrdi samog sebe.

NAMA NI TO NEMORAMI ODAVNO ZNAMOKOME SMO POKLONILI SRCE. «

ToseTeSakam:«...Posljednje zbogom...

Bog je zaista čudan......prvo k sebi uzima anđele......i na tren postaje nemilosrdan,,..On mnogima priušti suze i ne izlječivu bol.....i ne...u ovoj pjesmi nema ljubavi...osim možda one prema ....prema glasu koji nikada više neće zapjevatiprema figuri koja nikada više neće mamiti uzdaheprema stihovima koji su zvali suze na očiu glavi se vrti pitanje zaštoa samo Ti znaš odgovor na njeganema prilike da se svijet oprosti s njimsamo je iščeznuoi bol se ne može iskazati riječimastojimo pred zidom iza kojeg si tia suzama ga nećemo srušitiprerano si otišao anđelei gledam u prazninui nevjerujem...nitko ne vjeruje...sada, anđele, ulaziš u vječnost.....tvoje ime odjekuje među zvijezdama...tvoj lik nikada više među nama...tvoja pjesma zauvijek u našim srcima «

Mostarka07:«Da te mogu vratiti

Sve rijeci podrske nista mi ne znaceBez tebe nista isto nijesuze peku me

347

Da se bar mozes probuditii svijetu osmijeh vratitivedrinom svojom sve ozarititugu nam sa lica skinuti

Kao da jos jucer bilo jerukom po kosi diram tei na svemu zahvaljujem se

Dusu bi vragu prodalasamo kad bi tebe vratilasuza si nasa i sreca vjecna»

jelena86:»Evo i nocas pokrivam lice,Suze ce opet biti prolivene,Na radiju tiho tvoja pjesma svira,Tuga se polako razliva kroz vene.Netaknut jastuk na bozur mirise,Stihovi tvoji opet me bude,Sa ulica ime tvoje saprale su kise, al ` svjece jos gore ,snazno se trude.Bio si voljen zelim da cujes,Vidis li ova uplakana lica,Svako nase srce za tebe ce da kuca, ti si bio nasa andjeoska ptica.Sapati za tobom,usne nase mole,Pored slika tvojih , polazemo cvjece,U potpunoj tisini , mislimo na tebe,Ovi teski sati sve nas isto bole.Trenutak nam je samo oduzeo vjecnost,Sjecanja na tebe pocinju da zive,Tvoj umiljati osmjeh ne cuje se vise,Ali svi te jos vole, svi ti se dive.Dobio si krila, poleti visoko,Gledamo u nebo, ovo nije zbogom,Rasiri i za nas Tose jedno svoje krilo Kada dodje vrjeme da budemo sa tobom»

miavlatko:«Svaki dan razgovaram s tobom, milo moje, u mojim mislima. Želim da znaš da te puno volim.Želim da znaš da te nikad neću zaboraviti. Želim da znaš da sam od tebe naučila što je dobrota. Želim da znaš da je dio mene otišao s tobom. Želim da znaš da i počinjem i završavam dan s mišlju na tebe. Želim da znaš da je nemoguće bez tebe živjeti. Želim, jedino što jače od svega želim je da si tu, ovdje dole s nama ! Za vječnost je premlad, Bože vrati ga !

348

Moja bol prelazi u očaj, ništa me ne može uvjeriti da je tako moralo biti, i da Bog zna što čini. Ovaj put je pogrešio ! Bože, vrati nam ga, svijet je ljepši i bolji s njim. on širi ljubav i dobrotu ! Toliko toga sam ti htjela reći, a nisam uspjela. Prvo sam zavoljela tebe, pa onda tvoje pjesme. I da nisi pjevao, ti si za mene savršenstvo- samo pogled i osmjeh je dovoljan da osjetim tvoju čistu dušu. Znam da znaš da mi nedostaješ. Znam da osjećaš koliko te volim. Znam da mi želiš pomoći, znam da mi govoriš- imaš obitelj, trebaju te. Ali ja znam da mi trebaš samo ti, ja znam da si svemu ti davao smisao. Kako sam bila ponosna na tebe kad govoriš o Makedoniji ! Kako sam učila moju djecu da trebaju što više učiti od tebe! Znam, neki će te zaboraviti, i sjetit će se samo na neke datume... Ja znam da neću nikad, sigurna sam da ćeš uvijek biti u mom srcu. Pričaću o tebi svima i svagdje, i dok sam živa neće proći dan da ti ne kažem koliko te volim. Molim te, samo mi daj neki znak da znam da si dobro. Biće mi dovoljno s time čekati trenutak našeg ponovnog susreta. Sunce moje malo, znam da znaš koliko te volim.

Dragi Toše, potpisujem zauvijek.»

ilda_tz:«MENI HVALA NIJEDNO a znam da sam ti bila sve,tvoja MALA i JEDINA,Sada me napustas i samo hladno rijecima ZAO MI JE me ostavljas..CUJES LI moje jecaje u ovoj hladnoj noci?LEDENA je moja postelja a tvoju vec druga grije ..LOSE TI STOJI kada me lazes,jer znam da te RANE NA USNAMA nisu moje…Ova MJESECINA u noci budi sjecanja na sve nase trenutkes tobom je sve bilo NAJ,NAJ,a srusilo se kao kula karata…Sada se vracas istosen i gresan,molis za oprost i trazis jos jedan DAN ZA NAS…Kazem ti ovo je sve ILUZIJA i IGRA BEZ GRANICA jer mi NIKADA necemo biti mi..NAJLJEPSE MOJE,zbogom...»

angel.tose:»Da barem život ne traje kratko Bole me tvoje pjesme, bole me tvoje riječi.

Tvoj pogled me proganja, I kad se okremen, nestane.

Među nama više nisi, u bolji svijet požurio si.

Da barem život duže traje. Da ti moje srce kaže koliko se kaje.

349

Kaje se što ti nikadsvoju ljubav pokazalo nije.I sada se opet od svega krije.

Da barem život ne traje kratko,Ti bi se još uvijek smiješio slatko.

Da barem život ne traje kratko, Bar ne za onoga tko toliko ljubavi svijetu daje».

Angel.tose:»Zvijezda koja je prerano pala

Pogledam gore i vidim teTo si ti, tako sjajna zvijezdaNa nebu si, visoko gore, ali blizu meneSretna sam, vidiš li to?

Pogledam opet gore i nema teTražim te...gdje si?Bojim se, plačemŠto ću sada kad nema te goreZvijezdo koja prerano si pala

Pogledam gore u nevjericiBlagi osmijeh obuzima mi usneNa nebu si, visoko gore, ali dalekoTako daleko da ne vidim te...Ali osjećam da si tu

Martina»

BiljanaPG:«Andjele,neka te moje suze ne zaboleda ne naruze tvoj mili likneka te moji jecaji ne probude i tvoj osmijeh najljepsi od svihpusti nebom da se prolomida prsne sjaj u moru zvjezdicana toj bini od tuge i snacuje se samo ''Igra bez granica''...»

jelena86:«Cujes li vjetre sada te molim,Odnesi taj oblak koji ga skriva,Pusti da sunce ugije lice,Andjela dragog koji sad sniva.Prestani kiso ne kvasi vise,

350

Postelju toplu njegove duse,Molim te grome zagrmi jos tise,Nemoj da tvoji zvuci snove mu ruse.Neka mu zvjezde cuvaju strazu,Mjesec u svoje primi ga krilo,Ptice neka odcvrkucu pjesmu, Rosa nek lice umije milo.Suzo sto padas sapni mu tiho,Da srcu je tesko, tuga da vlada,Da ce ga opet vidjeti oci,Duboko u meni postoji nada.Spavaj sad mirno andjele dragi,Nese ti misli nek zagrljaj pruze,Ostaces u nama zauvjek da zivis,Ljubavi draga, nase najdraze.»

AnOra:«..::ToŠe znam, suze ne volišali osmjeh ti pružit nisam mogla.Previše je boli, previše...onoliko koliko te moje srce voli.Ti si sada daleko,ali vjeruj miu snovima si mnogih.Moje nemire hvataši misli zarobljuješ.Gutam riječi koje izgovorit ne mogujer bol biva bolnija oda same boli.I pitam se, vjeruj mi tOšE,zašto?Ali odgovor mi pružit nitko nije mogao!Jedino što preostajejest ono u što ne vjerujem-nada...Nada da živiš svoj san!Jer kažu da se snovi ne ostvaruju na Zemljiveć u Zemaljskom Raju!Prijatelju, vrijeme prolazii vjeruj mi- ne liječi rane.Moje vrijeme odcjeljuje rane!Da mi nedostaješ, vjerojatno znaš,da te volim, i to znaš,da me boli- znašali koliko- to ne znaš::..»

ElaG:»Cistoj dusi

U ocima iskreni sjaj, na grudima topli zagrljaj, i osmjeh na usnama!

351

Nije bilo tesko voljeti ti,i nece biti tesko pratiti te,tvojim putem ljubavi!

Nebeske visine,i svemirske daljine,vukle su te k sebi...

Andjeoski zvuci,i vjetrova sumci,mamili su te...

Andjele...»

AnOra:«...::Za tebe ToShIcE::...

...I danas kiša lije,nebo suze kroz oblake vije,poput lišća što sa stabalajesenju pada,tako i nebo od radostiza anđelom se nada.

Nebeske kapi radosti zbog dobitka anđela-to je plač zemaljski zbog gubitkačovjeka.I dalje pada ta kiša ljetna,i dalje cure kapi s lica i ništa se ne mijenja...

pUno te lolim ToŠe...i nikada te neću zaboravit...LOLIM TE»

milas_lacrymosa »I nakon svog ovog vremenaMnogo pitanja ostaje bez odgovora:Zašto baš ti?Zašto anđeo? Zašto ZRAK koji udišem?Zašto sunce moje?Zašto mi te ne vrate?Zašto su te uzeli?Nisam znala što imam dok si bio tu...Sada ti ne mogu reći zbogom.Milion suza se slilo niz moje lice...Skupljam djeliće duše...A srce se iznova raspada...I posljednji udisaj bit će pokušaj da dođem do tebe...Posljednja želja ostat će tvoje lice...Hroptati ću kroz život tražeći tebe- moj zrak.Proklinjat ću Boga, zvijezde, i nebo

352

Što su mi te uzeli... što te drže za sebe...A opet ću tražiti utjehu u njima...Jer ti si tamo...Tražit ću tebe u njima... Snagu, i anđela...Iz dana u dan... go molam neboto da mi te vrati...»

Vixen»To know know know himIs to love love love himJust to see him smileMakes my life worthwhileTo know know know himIs to love love love himAnd I do «

pulcinella »Kao davni greh,uvek mi se ista javljas.Odzvanja ti smeh,cipele u prozor stavljas.

I vecno sanjas,svetom putujes bez putovanjaa Badnje vece dolazi.

Mogla si mi basi reci neke reci nagle.Oci su mi, znas,pune one iste magle.

Al' suprotnost susta,sad u meni tuga koren pustaa badnje vece prolazi.

To je bilo nase zadnje,sad opet zvona zvone - slusam to.Ne, nije svako vece Badnje,al' ovo danas, sasvim slucajno - Badnje je.

U poslednji cas,kao uvek na to vece,gospodja do nasunucima kolac pece.

U mojoj sobisamo stari veker vreme drobia Badnje vece prolazi...

To je bilo nase zadnje,sad opet zvona zvone

353

- slusam to.

Ne, nije svako vece Badnje,al' ovo danas, sasvim slucajno -Badnje je.»

sunshyne:«Je ena pot življenjska,le eno ognjeno srce,ena so pota človeška,težke so naše steze.

Spomin,ki je v nas kakor dar iz neba,težek je izhod v temi,edinstveni je jok iz srca.

Črta, ki sklene pot,tegobna,mračeča,težka,hrepenečazaključi se v raju dolgih zmot.

Telo je samotno,kri ni več človeška je le voda gmotnaiz visokih gora šumeča.

Kakor kapljice v oceanu,grenke so na naših licih solze,srce je kakor mračen pristan,ki v soju luči sije zaman.

Sedaj si le odmev preteklosti,tistih sedanjih radosti.

Ostale so le misli,pesmi,besede ki v srcu bodo za vekomaj živele.Tiho je mirno v duši vihar,srce nemirno težek je novi dan.

Toše dragi po tebi hrepenimo,kličemo te vabimo živeti s teboj si želimo.

Toše vrni nam se,pogrešamo te....angel si bil angel si in angel boš ostal!Radi te imamo***»

suziana:«MOJ DILBERE

Moj dilbere,kade li otide?zosto sam ,dilberezosto i mene ne me povede.Moj dilbere,kade li zamina,

354

kade vo utroto tivkobez pozdrav ,bez zbornevino i vo son.Moj dilberego slusna li lelekot,go slusna li placotpo tebe.Moj dilbere ja vide li tagata,ja vide li bolkata za tebe.Moj dilberezosto otideZOSTO dilberete sakame ,zarem ne videni trebas ,ni falis ...te barame nas dilbere.

prosti mi

Prosti mi no luta sumotide bez pozdrav,bez zbogumotide tivko vo sonkako vo bajka na zaspaniot princ.Otide a jas dolgo, dolgo posakuvav toa da e los vic.I ako tvojot edinstven grev ,e stone se pozdravi.Jas ti prostuvam.No moram da ti priznaammojot grev mnogupogolem e!Se lutev na Boga , milose lutev so seta moja sila.I dodeka vo usimi odeknuva onaa"Gospod dava, Gospod zema"jas ne mozam da se pomiram deka te nema!Prosti i na ovaa moja gresna dusa sto umot odbiva da go slusa .Jas odbivam da prifatamdeka ne si tuka.Prosti mi drago dete moeno toa cuvstvood mene posilno e!»

suziana:

355

«porakaUtroto uste denot ne go vide,a tebe te zede.Zorata rana ,usteso sonceto ne se pozdravi ,a poraka ni ostaviPoraka nevideno tazna,poraka koja molevme da e lazna.I dodeka vo vtornikot .prokleto dolgcekajki na vesti vo grc i molkRazbravme deka nasata vistina e taga,i vecen neprebol.I dodeka nokta nemo pagasevistinata nesakana prokleto napagase.O Boze , zarem mozno e?O Boze, zosto TOJ da e?O Boze ,ova kosmar eve molam razbudete me, razbudete me...

Da si bar....

Da si bar ovdje i sad,Da otisao nisi tako mlad.Da se bar mozes vratit na tren,i vidjeti kako nam nedostajes,mozda se predomislis pa ostanes.Al , neces se vratiti,niti ostati,Andjeo Ti ces postati.Tamo gore na nebu,sve je tako cisto i plavo,Tamo je tvoje mjestou vjecnom nezaboravu!»

bosilkamitrevska:«Koga se lazam samata sebesi koga si veruvam vo lagataja goltam tagata od toa utroosudena na osama...Za ovoj kratok zivotprikaznata e mala,zelbata go ubiva covekotod smrtta i besmrtniot se plasi.No, sega samo tvojata pesna e vaznataa r' ti vo sekoja pora od mojata koza.Tvojot lik blazen,nasmeanlekuva i najbolen covek.Niknat cvekinja na karpi

356

noke si zboruvaat so zvezdite...Rascveta tvojata cresa,vo utrobata tazna tajna krie.Se razminuvaat covekot i tagata,zaminuvaat  vo  tisinataza utre pak da se sretnat... Zirni niz klucalkatavlezi mi vo srceto,ako mozes,ako sakas...Vnatre ke najdes bolka,pustos.Kaci se na vrvot od planinataraspej se vo korijata...Pred tebe neboto se razvedruvasonceto se smee, pee so tebe.Nemoj,ne odi si...Sonceto zaoga ko tazna nasmevka se krie,nokta paga...na zapad go snema neboto...ti zamina so nego. « bosilkamitrevska:«SENKAVremeto minuvago meram so cekorite na senkatai sonot i javetose pretvorija vo senka...Vo nejzinata siroka utrobase nazira mojot kosmar.Taa vecno ne pridruzuva...nautro mojata sovest ja razigruvanavecer ostava luzni vo dusata.I sonot i javetose pretvorija vo tvojata senka...Angelu preubav razbudi mekazi mi deka seto ova e samo son!

    CRESAOd pripekot na majskoto soncevo edna ubava prolet,rascveta nad domot tvojcresata tvoja natazena...Pusti  granki izvieniod tezinata na rodotdo zemjata svieniso raka covecka ne dopreni.Taka nazalenazaboravena,taguva i na vetrot stoi

357

ceka da i zapeesda ja pogalis so svojot nezen glaso, Angelu javi se bar za cas!»

Нина Кочанкова:»For the Angel who left us too soonYou were my strenght,my passionWhit youre smile everything was easyOne day all this gone to hellYou left us..went in heavenand my heart went there with youI love your smileI love your eyesI love your faceI love your soul,pure like a childI love YOUNow fly and sing my AngelSing for us,sing for Hersing for your life when you were with usWe will listen the songs that you gave us,when you were herewe will cry for that you're gonewe live - like youwe will be better - like youand we try to make that place better - like you wantI know that youre looking us from heavenso I want to tell you only one thing,my Angel-People will never forget you,and your songsand every good thing,which you have done!»

Николета Тодорова:»Къде е той?С болката на прималяло цветев пазвите на ранна хладина,ден и нощ аз питам ветроветеи неверната луна:Странници, от път неуморени,не узнахте ли дали над мененявга пак ще прозвъни,светлий глас на оня принц далечен,който след притихнала тъгав сън ми се яви и ме обречесамо на мъка и роди в мен скръбтта?Той склони над мен усмивка тиха,и едва ръката си ми подаде,зли тъми ревниво го прикрихав свойте ледени недра.Къде е той? – Аз чакам оттогава,горя в пожар неугасим -ту искра сърце ми озарява,ту го мрачи тъмен дим,

358

и кога в очи ми той възлезне,моето сърце, безмилостно скърби.СбогуванеНяма ли да дойдеш пак?Последно като за раздяла?!И душата потънала в мрак,поне за миг да бъда пак засмяна.Няма ли да ме прегърнешза последно с твойте милички ръце?Аз знам, че няма да се върнеш,Това разкъсва моето сърце.За последно се сбогувай,целуни ме и си тръгни,и този спомен нека да остане вечен,прилежно запечатан в паметта.Ще те помня аз като човека,който ме научи да обичам,и омразата погреба в мен,научи ме безпомощно да страдамнаучи ме да НЕ наранявам! Още колко?В очите ми – сълзи на болка,на устните ми само тишинавъпросът ми е още колкоще продължавам така?В душата ми – угаснал пламък,в очите ми – безброй сълзи,в сърцето ми е паднал камък, молбата ми към теб: Върни се ти!Ръцете ми – две студени длани,често по бузите трият сълзи,Душата ми изпълнена с рани,От устата ми се чуват едва, само звуци на тъга, моля те: Ела….!

Веселина Минкова  »Болката от загубата е огромна ..... Времето минава,но тя остава неизличима ..... За пръв път видях Тоше с появата на песента "Магия" по една българска телевизия ....За съжаление не беше много популяризиран тук,но за таланта на Тоше няма граници ! Нашият ангел е известен не само с невероятния си талант,а и с доброто си сърце !!! Затова толкова много хора го обичаме и страдаме за него ! Когато разбрах за случилото се бях шокирана и още не искам да повярвам ! Тошенцето си отиде по незаслужено жесток и ужасен начин  ... !Ангелче,никога няма да те забравим !!! Винаги ще си в нашите сърца !!! Тоше,липсваш ни много !!! Обичаме те невероятно много !!! Обичам те,Тошенце !!! « Силвия Иванова Матейчина»Изстрадала земяАнгеле зaслушай се сега,

359

заслушай се в тази тъжна музика,как хората по цялата земя,плачат в търсене на твойта светлина.Не бе сълза,не бе ни плачне бе ни ден,не бе ни два,откакто в сън дълбок заспа,не мигва цялата изстрадала земя.О,чуй ти ангеле тоз земен плач,от как те няма-ден и здрач,един със друг не се менят,и сълзите в душите ни звънят.И всяка сутрин с надежда,зачитам всяка новина,да чуя че си пак сред наси пееш с чудния си глас.Но пак те няма,пак са празнимножеството тъжни новини,очите са така безстрастни,отново болка ги цеди.И колкото и дни да минат,не вярвам аз в тази зла лъжа,че никога сред нас отново,не ще я има твойта доброта.Навярно приживе се бе помолилза още мъничко живот,но писано бе толкоз млад да отпътувашза там от дето връщане не съществува.И тъй и ние някой ден ще легнемдо тебе в рохкавата пръст,и писаното пак ще се повтори"пръста отново се превръща в пръст!"»

 Юлия Димитрова РадковаJulia Dimitrova Radkova:»За Тоше........

Полудяло от ревност Небето,че Земята те пази и топли,страшно бързо те грабна от нея,оглушало за нейните вопли.Знам звездите, че влюбени бяха,много дълго, нещастно по тебе,че заложиха своя си блясък,да откупят ти земното време.Аз не знаех, че в мене е хладно,много лято ми даде с гласа си,бих продала душата си даже,да те виждам за малко в съня си.Колко птици умряха от болка,че не могат да литнат до тебе.

360

Кой реши да те пусне за малко,да ни стоплиш и пак да те вземе?»

Марина Красенова Георгиева:»Преди няколко години забелязах две песни на един млад мъж от Македония (Nemas ni blagodaram и Magiq).Естествено песните ми харесаха.Радвах се,когато ги пускат и разбира се забелязах красотата на певеца,но само до там!Едва през лятото на 2007 година (юни месец) случайно чух по телевизора песента Gromovi na dusa и реших да си я изтегля от интернет!След това започнах да търся още и още....Накрая се оказа,че стоя на компютъра с часове и се ровя за някоя песен,новина,клип или фотосесия на певеца!Заспивала съм с песните му и цяла нощ докато съм спяла съм слушала песните му!Всички ми се чудеха на акъла,но бях изклучително щастлива,че се докоснах до тази музика.И така....слушам си само това и до днес....Просто ничия друга музика  не ме вълнува така, както тази.../ Всички знаете,че говоря за Тоше Проески.Всички знаем какъв е бил и какъв глас е имал....Съжeлявам искрено,че не съм успяла да се докосна до музиката на Тоше по-рано...Но това не ми пречи днес и утре,той да е част от моя живот.Всеки ден Тоше е в мислите ми и всеки ден си пускам няколко негови песни!Ако днес примерно не чуя нито една песен вътре в мен ще е празно.Песните му ме карат да се чувствам истински щастлива! / Ето,че дойде време да кажа колко е несправедлив живота ни... На 16.10.2007година всичко мина както обикновено до момента в който една приятелка ми писа по Skype...Тя ми каза:"Миме,съжалявам много, но имам една лоша новина за теб!Тоше тази сутрин е загинал в тежка катастрофа!"...Аз естествено не повярвах и се засмях,а отвътре все едно нещо ме прониза!...Когато видях една статия за станалото,чак тогава разбрах,че всичко е истина!Все едно някой ме беше вкарал в някакъв кошмарен сън!Болеше,много болеше...Веднага си пуснах телевизора на PINK и даваха Тоше...Даваха части от концерта в Арена и на екрана пишеше IN MEMORIAM... Като го гледах очите ми се пълнеха със сълзи,не можех да повярвам.Стоях вцепенена и нищо не можех да кажа.Тогава сестра ми със сълзи на очите ме попита:"Кога ще се случи поне едно хубаво нещо?"Аз не знаех какво да кажа?Думите са излишни пред голямата болка... / Мъчно ми е за усмивката му,за очите му..Те никога няма да се върнат,а така се нуждая от тях...Мъчно ми е,когато гледам концертите му!Мъчно ми е,защото всички крещят неговото име,а днес той не излиза на сцената!Мъчно ми е ,защото любовта,която струи от всички днес е само една болка...и въпреки това пак има любов,но любовта не е същата...и боли...Мъчно ми е,защото няма да видя вече засмените лица на хората и очите им пълни с искри...Днес се виждат само тъжни лица и очи пълни със сълзи!И сълзите ще продължават да текат,защото душите са поразени от болката,а сърцата са разкъсани на две-Нашият Ангел Тоше Вече Го Няма.... / Днес,след толкова месеци,си мисля,че никога не съм виждала толкова болка на едно място.Мисля си,че животът е несправедлив и се питам:"Защо?".Но нямам  отговор на този въпрос...И въпреки че знам,че Тоше не е сред нас,аз все още не мога да го приема!Все още си представям как съм на негов концерт на сцената до него,как пеем,как ме е гушнал и как ме целува по бузката.Знам,че няма да се сбъдне,но аз мечтая,защото Тоше е и винаги ще бъде жив в моето сърце! / Прекланям се пред таланта на Тоше,пред делата му и пред работата му!Надявам се,че сега той е на по-добро място и от там ни гледа и ни закриля! / Тоше,почивай в мир!След теб остава едно творчество,което вечно ще ни топли вместо теб!Дано си щастлив там,където си и дано в този миг се усмихваш!Те Сакам!»

361

* * *

«Sada nas mrze još više», rekla mi je Smrt tihim glasom stojeći na pragu mojih odaja.«Ko nas mrzi? Zašto?», pitala sam je kao tek probuđena.«Pa, ima li nešto na forumu? Pišu li? Jesi li čitala?».«Imala sam puno posla u posljednje vrijeme, pa nisam dugo čitala, a i čekala sam tebe, da čitamo zajedno. A šta se desilo?», pitala sam je pomalo panično, jer zaista nisam htjela da nas neko mrzi. To što se desilo sa Tošetom, obilježilo nas je za čitav… za čitavo naše postojanje.

«Još jedna svijeća se ugasila u mojim odajama. Ugasila se svijeća jedne djevojke sa foruma. Jedne lijepe djevojke. Evo, samo što sam je uzela za ruku i odvela do novog prebivališta. Zaista, lijepa djevojka tamne, kratke kose, krupnijih očiju. Pričljiva čak. Nisam imala problema sa njom za vrijeme našeg kratkog putovanja. Hm… Mislim čak da bi mi mogla biti prijateljica, da sam čovjek».

Čuvši opis tek ugašene svijeće, brzo, ali sa napetošću sam se nagnula i tada pred monitorima ugledala šokirana i plačljiva lica, a ispred njih naziv teme : ODLAZAK ŠVICARSKE.Tada mi se upalila lampica. Radmila. Radmila je sebe na forumu tako nazvala jer je tamo živjela, a sada … Smrt je zaista u pravu. Sigurno nas svi mrze još više.

~ Usnulo Sunce ~

»Drage Moje Forumašice,

Pre odprilike 10 minuta saznala sam jednu veoma tužnu vest! Naša draga Švicarska pridružila se našem dragom Toši na badnji dan ove 2008 godine.Vest je objavljena i u novinama..Draga Radmila,nadam se da si srećna ma gde bila..Uz Pedra i našeg nikad prežaljenog Tošu..Uvek ću te se sećati..Voli te Usnulo Sunce»

362

nijemijasno :''posto danas putujem i nema me skoro mjesec dana-

Samo otvoren um prima mudrost,samo otvorene ruke primaju darove,samo otvoreno iskreno srce prima ljubav i samo drage osobe primaju ovu cestitku:SRETAN BOZIC OD SRCA ZELIM SVIM KATOLICIMA I OSTALIMA KOJI GA SLAVE 25.12.DA VAM BOG PODARI ZDRAVLJE;BLAGOSTANJE;SRECU I SVE STO SEBI I SVOJIMA ZELITE

Neka Vam snovi postanu stvarnost,neka Vam zdravlje postanetrajnost,neka Vas ljubav kroz zivot vodi uz sveti pozdrav:MIR BOZIJI HRISTOS SE RODI SVIM PRAVOSLAVCIMA KOJI BOZIC07.01.2008 SLAVE

A sada za sve Vas dragi moji:

Kad sat stane u pola noci ruku Vam pruziti necu moci zato Vam saljemporuku ovu i ZELIM SRETNU GODINU NOVU...U novoj 2008 Vam zelimmore zdravlja,jezero srece i rijeku zadovoljstva,potok njeznosti,kisu ljubavi i nijednu jedinu kap boli i nezadovoljstva...

Cuvajte mi se,voli i ljubi Vas Radmila''

ZA DJEVOJKE IZ SARAJEVA I OKOLINE-ZA 10-AK DANA SAM U SARAJEVU PA AKO NEKO ZELI DA SE VIDI SA MNOM BILO BI MI JAKO DRAGO A I TE BAKLAVE ME ZOVUPOSALJITE MI SMS NA MOBILNI PA CU VAM SE JAVITI.BROJ CH MOBILNOG JE:+41 76 430 90 62Pozdrav svima...

Ovo je bila njena oprostajna poruka svima nama koju je napisala na forumu prije nego sto je otisla na vjecni pocinak.... Bila sam jedna od mnogih koji su imali priliku da upoznaju tu divnu osobu i da se pozdrave snjom prije nego je otisla...

Draga nasa Radmila, ne brini cuvat cemo se, ali eto vidis koliko god se cuvali Bog za nas ima planove.....Znamo da te nas andjeo Tose docekao rasirenih ruku i pozelio ti dobrodoslicu.......Pocastvovana sam sto sam imala priliku da te upoznam.....Vjecno tvoja, nijemijasno....

~ Usnulo Sunce ~Plačem već sat vremena. Ne mogu doći sebi. Mi smo se čule svakodnevno preko poruka,sve do 5 januara.Sve je bilo ok! Pitala me šta ima novo po forumu,kako preživljavamo dane.Požalila se početkom godine da joj nije bilo dobro,kaže jela pitu pa joj bilo loše i ona se prepala.Ne umire mi se još reče i ja iz zezanja Nemoj i tebe da nosim na duši..Nasmejala se....Rekla mi je da ide na Jahorinu i da se videla kada je bila u Sarajevu sa nekim od forumašica..Bilo je lepo..Na Badnje veče i Badnji Dan nismo se čule..Danas joj pošaljem

363

poruku na bosanski broj i posle nekog vremena,tj 5 minuta zvoni mi telefon.Javim se a nepoznati muški glas Dobro veče ovo je broj pokojne Radmile..Ja Kako pokojne? Radmila je umrla na badnji dan.Ovde njen otac. Znam samo da sam rekla da sam u šoku,izjavila saučešće,počela da plačem,izvinila se što plačem..Pitala da li mogu da ga pozovem nekad da pitam kako se desilo..On je meni rekao možeš..Mi živimo u inostranstvu..Imala je ona dosta prijatelja i iz Beograda cele EX YU vest je objavljena i u Politici i u drugim novinama..Ništa dalje nisam razumela samo sam pitala Gde se to desilo i kako..Rekao je Na Jahorini Infarkt! Nije hteo da čita poruku samo je želeo da mi javi..Eto!

majka :»NEKA JOJ LAKA ZEMLJA...NEZNAM JE, ALI OVDE JE POSTALA MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ.JAKO MI JE NEDOSTAJALA OVIH DANA,ZNALA SAM DA JE U BOSNI KOD SVOIH,DA JE NA SKIJANJE...ZNALA SAM I DA SE TREBALA VIDETI SA NASIM CLANOVIMA...MOZDA JE HTELA DA SE OPROSTI OD NAS,NEZNAM...DOGOVORILI SMO SE LETOS DA ZAJEDNO ODEMO U KRUSEVO NA NEKOLIKO DANA...NIJE HTELA DA SAMO NA KRATKO BUDE SA TOSETOM....ETO TA ZELJA JOJ SE ISPUNILA...POCIVAJ VO MIR...MOJA DRAGA PRIJATELJICE...SADA IMAMO I TEBE DA PAZIS NA NAS...*anna*:»BOZE DRAGI JA NE MOGU DA VJERUJEM...SVA SE TRESEM..JOOJJ RECITE MI DA NIJE ISTINA !!!!!!!!!!!!!!!!!

NEMOGU DA PRESTANEM DA PLACEM...PA PRIJE NEKOLIKO DANAS SMO SE UPOZNALE SJEDILE SMIJALE SE.. SLIKALE.. BOZE MOOJJJ STOOOOOOO !!??????????ZASTO BOZE DRAGII !!?????????

BJESNA SAM NIJE MI JASNO !!!!!!!!!!!!!

ANDELE NAS CUVAJ JE ZNAS I SAM KOLIKO TE JE VOLJELA !!!!!!!!»

ASTRA:»Nema te sa nama, ali si u vjecnosti zauvijek!Ovo je znak, to vjerujem.. Otisla si za Badnjak, otisla, zaspala.. Sigurna sam da to znaci da si otisla u Raj... Uzivaj u najljepsem svijetu, u najljepsem daru Bozijem, sa andjelima.. Uzivaj.. Vidimo se jednom!!!Neka te Bog cuva, neka ti salje andjele svoje! A Tose neka ti pjeva, pjeva i gleda nas sa tobom!

Volim te crna moja!!

Usnulo sunce , znas li gdje je ukopana?Zeljela bih da je pozdravim posljednji put na ovom svijetu...Da joj odam pocast...Ja i sve cure..»

Krusevo:»POCIVAJ VO MIR DRAGA MOJA

NEMAV PRILIKA TA TE ZAPOZNAM, NO ZNAM DEKA SI BILA POLNA SO LJUBOV

364

STOM SI BILA NA OVOJ FORUM.

EDINSTVENO NA STO TI ZAVIDUVAM E DEKA SEGA STE ZAEDNO SO MOJOT NEPREBOL.»

kysh :»Neopisivimo mi je žao....Iako ju nisam poznavala osobno neizmjerno mi je žao jer se ipak radi o članu naše obitelji...Pokoj vječni njenoj duši...neka bude sretna u Tošinom zagrljaju...»

TeSakame :»Nisam je poznavala,ali ovo što se dogodilo je strašno...Nije ni čudo što sanjam smrt...O moj Bože,čuvaj je...Neka bude sretna gore...S Tošom»

ASTRA »Zasluzila si da ti pjesmu posvetimZasluzila si i mnogo viseAli sada ne mogu nista osim tuge da osjetimPa ti ove stihove pisem

Ko bi rekao da te nema sa namaDa ces na Badnjak oticiDa ces otici na sveti dan samaI u vjecnost pobjeci

Sada si na nebu sa njimSada si nasmijana kao i onaj danKoliko zelim da te zagrlimPa nek mi kazu da sve je san

Nadam se da si mu rekla sveDa ga volim najviseDa se molim za njega svaku nocI da cu vam jednom u vjecnost doci

Ovo nije posljednji pozdravTo zelim da znasJer ti si u vjecnosti sadaA ja u zivotu koji je laz

Vidjet cemo se opet jednomA ti cuvaj osmijeh stariBudi sretna tamo gdje siI za drugo nista ne mari

A sada spavaj lijepo RadoZivis u mojim ocimaPusti dusu neka ideI neka u miru pociva»

365

moonlight »O Bože...već se par dana pitam,a pogotovo danas cijeli dan što je s njom, zašto se ne javlja...eto zašto...mirno počivaj draga švicarska, utjeha mi je što si sad sa Tošom u vječnosti, zagrli ga čvrsto i za nas...zauvijek u našim srcima...sigurno sjedite nasmijani na oblaku, a Toše ti priča kako je na nebu... gdje cvijeće ne vene, suze ne teku i prijatelji ne odlaze...»

Lelly »Ne,zaista ne mogu da vjerujem i neću da vjerujem....kao da je sada gledam,onako lijepu,vedru,nasmijanu,punu života i pozitivne energije koju je širila naokolo....toliko smijeha je bilo onoga dana,nismo se nikako mogle rastati,kao da je maximalno produživala svoj boravak i ostanak sa nama...Drago mi je što smo provele nezaboravan dan zajedno,vječno će mi ostati urezan u sjećanju,nikada te nećemo zaboraviti Rado naša....Ušla si u naša srca iznenada i ostala tamo zauvijek...Kako sam se samo radovala ponovnom susretu sa tobom,očekivala sam da nam se javiš ovih dana i da ponovimo izlazak,da se opet smijemo i sa sjetom pričamo o našem Toši...Toliko si ga voljela,sa toliko emocija si pričala o njemu i nadam se da ćeš mu prenijeti sve naše emocije i osjećaje,sve naše poruke,da ćeš mu prenijeti koliko ga volimo....Zavoljele smo i tebe Rado naša i još uvijek sam u šoku i ne mogu da vjerujem da nema više onog tvog gromoglasnog smijeha,da nema više one pozitivne energije koju si nam davala....moju tugu si uspjela pretvoriti u radost,dala si mi neke nove smjernice za život,jer ti si unatoč svojim padovima i gubicima ustala kao fenix i gledala očima punim budućnosti....Bila si zaista nevjerovatna i toliko pozitivna i hvala ti drugarice naša,hvala ti za svaki trenutak koji si sa nama provela!Sada si napokon kod svog ljubljenog,sada si i kod našeg Anđela i odozgo nas gledaš i smiješiš nam se...Nadam se da si napokon našla svoj mir i svoju izgubljenu sreću....Počivaj u miru mila...i srest ćemo se opet nekad i negdje....kada za to dođe vrijeme...Ostaćeš nam uvijek u prelijepom sjećanju,nećemo te zaboraviti!!!!

P.S. Nadam se da ćemo uspjeti saznati gdje je pokopana i da joj odamo zadnju počast i pomolimo se za njenu dušu....A slika na žalost nemamo,jer su sve ostale zabilježene samo na njenom aparatu....slikala nas je sve vrijeme,bila je tako vesela,tako sretna....Rekla nam je da će nam slike dati na sljedećem izlasku,ali nažalost,taj izlazak nikada više ne dočekasmo.... «

nikita12su »ne mogu da verujem...zaista..pre neki dan sam pomislila na nju,i bas razmisljam da mi fale njeni postovi...ne poznajemo se,ali valjda je to ovaljubav koja nas je spajala na ovom forumu..draga radmila,pocivaj u miru..sada si sa nasim Tosicom..zaista sam u soku...»

splićanka-sanjarka »Draga Radmila, teško mi je što to ovdje uopće pišem.........Potresena sam i ne znam odakle da kažem, i napišem......Počivala u miru......R. I. P.»

drago milo »U jednom postu Radmila kaze: srce ce mi opalit od tuge...za Tosom...da li jeTosina smrt uticala da nasa draga Rada umre od tuge...ja mislim da..srceosetljive duse nije izdrazalo...Pocivaj u miru Rado ...sad si sa svojim dragim Tosom»

366

seljankasaproplanka »draga Radmila,nismo se nikada upoznale,ali ja sam te svejedno mogla vidjeti,toliko si nas sve tješila i gurala naprijed.......kažu da najbolji odu prvi...neka ti je laka zemlja,sekice...»

nejra »Ja stvarno ne mogu da vjerujem...imala je cijeli zivot pred sobom...bila tako vesela i nasmijana uprkos tome sto je zivot nije mazio...nikada necu zaboraviti kada je rekla da bi joj bilo draze da je ona poginula umjesto Toseta...samo da je on jos tu... Najdraza moja Rado, zauvijek u mom srcu ostaju urezani svi trenutci provedeni sa tobom, svi osmijesi...cuvam te u srcu, tamo odakle te niko ne moze uzeti.....volim te mila moja, pocivaj u miru...

P.S. ja sam sigurna da cemo uspjeti saznati gdje je ukopana Rada i otici joj na grob....

*anna*»Ponekad je dovoljan samo tren da zavolis nekoga... ponekad za neku osobu ne treba ti mnogo da je upoznas..... dovoljno je da ima ono nesto i da ti legne na srcu.. meni je bilo potreban samo jedan njen osmjeh onaj topao zagrljaj i brizan pogled da zavolim tu djevojku. Tako malo sam znala o njoj i ona o meni a otovrile smo srca jedna drugoj.. ponasala se kao da se znamo cijeli zivot. Taj dana kad smo se upoznale slucajno upoznale izgledao mi je kao najkraci dan u mom zivotu sati su trcali jedan za drugim nismo ni primjetile da se smijemo vec satima sto je za mene bilo nemoguce ...bilo je ljepo se podsjetiti tog osjecaja potisnuti tugu i opet se nasmijati nisam odavno.... trudila sam se i mnogi su se trudili da mi stave osmjeh na lice i nisu uspjeli a eto njoj je krenulo za rukom. I kao da mi je nesto govorilo da njoj mogu vjerovati.... nije mi se islo tog dana kuci htjela sam jos ostati imala sam osjecaj da bi mogla sanjom danima ispijati sok od narande i prepricavat sve zgode i nezgode naseg andela pricat o zenskim i muskim temama ... na sve imale smo komentar .... ponasale smo se kao da smo same dok su ljudi setali oko nas i zagledali nas.. hrpica djevojaka zamor osmjeha nekih cudnih poza ponasale smo se kao da smo holivudske zvijezde svaki nas pokret je slikala kao da je htjela da nas zapamti u svakom pokretu da nas ima kod sebe i kad nismo tu.I neznam zasto me je ovaj val tuge opet zahvatio... zasto placem za osobom koju sam tako kratko poznalava zasto ne mogu da prihvatim da se vise necemo vidjeti da joj vise necu sjediti u krilo.... da me vise nece zagrliti reci mi vise ni rijec.... stalno je ponavljala da smo preljepe da smo divne.... a kakvu je tek ona prirodnu ljepotu imala.. a tek srce za koje sam misliala da je dovoljno snazno bar je tako izgledalo na licu joj je pisalo da ima snage sve izdrzati divila sma joj se na tome, a ipak nije nije tako bilo ipak to srce veliko nije izdrzalo.... toliko toga imam da joj kazem...da joj ispricam.... a nije mi dalo vrijem nisam stigla sve joj reci... ne sjecam se ni dal sam joj rekla zbogom kad sam odlazila samo sam joj mahnula rukom i rekla vidimo se..na sta mi je odgovorila vidimo se... i opet onaj smjesak... i trebalo je biti tako... trebale smo se vidjet opet..... i nije pogrijesila a nisma ni ja kad sam joj to rekla.. vidjet cemo se mi jos jednom... znam da me cuva mjesto gore na nebu jedno mjesto izmedu andela i sebe.....I neznam dal da je zalim sto joj se zivot ugasio tako brzo ili da joj zavidim sto kraj sebe ima najljepseg andela.... mozda bi se vise brinula za nju da je nekom drugom vrijemenu otisla i mozda bi je vise zalila al sad kad znam da je gore sa najljepsim andelom nemam zbog cega da se brinem kako je .... voljela ga je svim srcem mi smo to znali a znao je i on... sad kad je

367

kraj njega on ce joj pjevat svoje pjesme a ona ce se smijat kao nekad sa nama.. i znam da ce povrmeno da bace pogled na mene i znam da ce mu reci sve ... koliko ga volim... znam da ce mu ispricat sve koliko ljubavi na svijetu zivi samo zbog njega. I n eznam zasto placem dok pisem ove rijeci o njoj...ona nebi zeljela da suze krase moje lice vec osmjeh... rekla mi je da imam lijep osmjeh zasto ga onda od nje skrivati zasto onda na ovo tuzno lice ne stavim osmjeh to je jedino sto joj mogu sad pokoloniti to je ono najmanje za nju sto mogu uciniti.Znam jednu goru stvar od smrti jedan ruzniji osjecaj od osjecaja da te nema vise na zemlji a to je zaborav... i ziv covjek moze biti mrtav ako niko na njega ne misli ako mu niko ne poklanja ni minutu srece i radosti ako nema nikog kraj sebe kad je tuzan.... a ja znam da nasa Rada nikad nece biti zaboravljena.... nikad nece biti sama...zivjet ce u uspomenama !!!Nikad necu dopustiti da umre !!!Rado volim te ......Iako ti to nisam stigla reci sad ti govorim i znam da nije prekasno jer rekla si mi da i oni na nebu sve cuju i vide !!! Dovoljno je samo da kazes na glas !!! Da pomislis na tu osobu i ona je vec kraj tebe ne vidis je al je mozes posjetiti !!!

Ljubim te !!

LJEPO SPAVAJ PRIJATELJICE MOJA !!!»

Gocac »Dragi Radmilini prijatelji,svi oni koji su je upoznali i svi oni koji je nisu upoznali,

ovdje je Radmilina sestra Goranka sa familijom. Izvinjavamo se da Vam se tek sad javljamo, ali nismo mogli smoci snage, da Vam se javimo.

Iz dubine nasih dusa ispunjenim velikim bolom i tugom zelimo da Vam se duboko i sa velikom cascu zahvalimo za vase tako iskreno saucesce, za tako tople rijeci sa puno utjehe i za tako iskrene molitve za nasu Radu. Mnogo Vam hvala!

Mnogo smo ponosni na nasu Radu, na njen duh i njeno srce, koji su toliko ljubavi i topline dali i davace vjecno ljudima koje voli, njenim prijateljima i cak ljudima koje nije znala, kojima je davala utjehu i snagu u mnogim momentima u kojima je sama trebala utjehu. Ponosni smo na nasu Radu, da je za tako kratko vrijeme tako puno ljudi upoznala, i toliko puno ljudi su je za tako kratko vrijeme u svoje srce primili. Jos jednom Vam bezkrajno hvala, sto toliko mislite na nju, sto se nje toliko sjecate i sto se molite za nju.

Za sve one koji bi mozda zeljeli da je posjete za 40 dana, zelimo da Vas obavjestimo, da 40 dana tacno od 06.janura pada na 14.februar (cetvrtak). Prvo smo to mislili da ce biti 16.februara, posto je subota i mnogi ne rade subotom, ali saznali smo da se pomen za 40 dana ne smije odrzavati poslije, moze samo prije. Tako cemo povodom 40 dana nasu Radu posjetiti dana 09.februara (subota) u 10 sati na mjesnom groblju sela Stari Dulici, opstina Gacko. To ce biti takoder objavljeno u naredni ponedeljak u novinama (Avaz, Vecernje Novine i Politika).»

ASTRA »Nijemijasno i majka , su me zamolile da napisem nesto o nasoj Radmili, da bi to stavili u knjigu..Nadam se da ce vam se svidjeti..

368

LJUBAV SVA VRATA OTVARA-to nam je Tose pokazao,mi treba samo da ga slijedimo i nastavimo njegovim putem...“ , rekla je i otisla zauvijek sa nasim Tosetom, nasa draga Radmila...

Koracala je snaznim koracima prema nama, sa osmijehom koji je obasjavao sve.. Crna, jaka kosa padala je na njeno bijelo i lijepo, izrazajno lice.. A drage oci, odavale su vedrinu u njenoj dusi i srcu.. U toku njenog dolaska, ja sam palila svijecu za Toseta, podigla sam se i pogledala je pravo u oci... Pruzila mi je ruku i cvrstim stiskom se pozdravila sa mnom.. Bila je puna samopouzdanja i zracila je pozitivnom energijom..Dok smo isle prema kaficu u Skenderiji, pitala nas je gdje moze naci Tosetove CD-ove, jer zeli da ih kupi svojim prijateljima.. Bila je sigurna da ce se njeni prijatelji obradovati kada vide njene poklone, a ni slutila nije da ih nikada nece dati...

I kroz pricu smo sjeli u obliznji kafic, u Skenderiji... Ona, onako nasmijana pitala nas je da li pusimo i da li nam smeta ako zapali.. Naravno, nije nam smetalo... Ali meni je „zapala za oko“ ona cigareta u njenoj ruci.. Nisu se slagale, nisu pristajale jedna drugoj, nikako.. Imala sam osjecaj da od svih briga i tuge pusi.. I kasnije sam saznala kroz njenu pricu, da je stvarno tako... Pricala nam je o svom zivotu, o velikoj ljubavi koju je izgubila.. Pricala je o svemu, ali najvise o Tosetu.. Govorila nam je kako joj je on vratio zivot, kako joj je pomogao da tuga bude manja.. Pomogao joj je da nastavi zivjeti, a onda otisao i ostavio jos vecu prazninu i bol nego prije...

„TOSE JE JEDAN I JEDINI , ORIGINALAN I NEZAMJENJIV!“

Smijala se... Ali u dubini duse, osjetila se bol, tuga i dva neprezaljena bica..Stalno na je govorila da zeli ici u Krusevo, da zeli u Krusevu pronaci neke odgovore, da mora mnogo toga rascistiti sama sa sobom... Slikala nas je stalno... Zeljela je da ima uspomene na nas, zeljela je da uvijek bude sa nama...

I bice.. Zauvijek sa nama, u nasim srcima..

Nasa Radmila nas je pozdravila rijecima: „Vidimo se kad se vratim sa Jahorine! Zelim sa vama da uradim jednu humanitarnu akciju, zelim da osjetim tu srecu i velicinu kada nekome pomognem!“

I nikada se nije vratila... Nije se vratila nama, ali jeste Bogu... Otisla je u vjecnost, za svojom vjecnom ljubavi i za nasim dragim Tosetom... Otisla je tamo gdje cemo i mi svi jednom...

A nama ostaje uspomena na nju, njenu ljepotu i veliku dusu, na njenu hrabrost i borbu.. I ostaju nam njene rijeci:

„NA POCEKU I NA KRAJU SVEGA OSTAJE DA LEBDI KRIK I SAMO JEDNO JEDINO PITANJE-ZASTO SI BAS TI MORAO TAKO RANO OTICI,ZASTO NAS BOG KAZNI,ZASTO NAM BAS TEBE UZE,ZASTO BAS TEBE???“»

nijemijasno»Duso moja,

Evo nas veceras na tvojoj temi.... Nebrini, zazivit ce ova tema kao sto ces i ti vjecno da zivis u nama. Pojavila si se na tren u nasim zivotima, u ovom cistilistu dusa nasih.... Ostavila si

369

najsjajniji trag mila nasa prijateljice...Na nebu si jos jedna najsjajnija zvjezda odmah pored zvjezde naseg andjela... On nas je spojio... A nismo ni znali da ces od svih nas bas ti biti ta koja ce imati privilegiju da ga prva vidi od svih nas....

Drugarice moja, ponosna sam sto sam te poznavala i sto je bas moj post bio poslednji koji si napisala prije nego sto si otisla na daleki put u vjecnost..... Sretnice jedna....

Jos malo pa ce proci ovaj danasnji dan... Evo nas tu smo pored tebe.... Drzimo te za ruku, dok nam brises suze, kao sto si uvijek cinila....

Draga nasa Radmila, poljubi nam andjela u ime svih nas...(voli on poljubce i da ga se bakna stalno, sigurno se nece buniti kada ih dobije odjednom 7000)A i ti moras da se strpis dok te svi izljubimo, vidi koliki je red......

Mila nasa Rado......Nikada te necemo zaboraviti..........»

Nijemijasno:»Prijateljice nasa mila,

Hvala jos jednom si nam bila svjetlost mudrosti koja nas je danas vodila na pravi put...Dovidjenja najdraza nasa... I nebrini, dok je nas, tvoja tema ce da postane jako aktivna.....

Znamo da si uvijek uz nas, kao i nas andjeo sto je.....

Ljubimo te najvise....»

azizor:»Draga Radmila... Zelim reci da se iskreno nadam da ti je Tose pevao za tvoj rodjendan, negde u nebeskom rajskom vrtu, jer verujem da je za tebe to najlepsi rodjendanski poklon i da si srecna.Postao/la majka dana sub vel 02, 2008 1:35 am TVOJA ZELJA BICE SPROVEDENA,NECEMO NIKADA ODUSTATI,SAMO NAM DAJ MALO VREMENA...»

nijemijasno:»NA DANASNJI PRAZNIK JE I MJESEC DANA OTKAKO JE NASA RADMILA ZAKORACILA U BOZIJE CARSTVO...Draga nasa Radmila ovde na temi koju si ti pokrenula postavljam ti ove stihove na danasnji dan...

Život teče, prolazi životni vijek, Dani su čovjek, a čovjek je slijep. Njiše se klatno staroga sata, Život lagano zatvara vrata. Tek što si krenuo, već si pri kraju, Sve bliže raju. I svako zrnce pješčanog sata Bježi, baš, iz inata.

370

Suza za dusni dan...

Svaka je Čista I blista. Pada Iz oka Bez skoka. Brzo se Suši, Ali dugo Ostaje U duši.

Milan Radić

Falis nam Rado nasa........»

Sheeba:»ZVIJEZDA VODILJA

Zašto je tako moralo da budekad svojim odlaskomotvorio si mnoge putove tuge.

Svjetlost, tvojih očiju sjajspojio je nas male ljudeu tvoj zagrljaj.

Osmjeh na tvom licu, iskren i dragostavit će u mom srcu neizbrisivi trag.

Anđeo te pozvao i ti si se odazvao,nesebično i njemusvoju ljubav si poklonio.

Skromnost poput tvojemoja duša ne poznaje,uvijek će moja suza tebe da oplakuje.

Bez tebe više ništaneće biti isto,jer samo tvoje srcebilo je iskreno i čisto.

371

Kad pogledam u nebo japomislim na anđela,ti si moja nadamoja zvijezda vodilja.SNJEŽANA ŠAGU

* * *

Kada je Toše umro, mnogo toga sam pročitala o tome kako su ljudi reagovali, kako su se osjećali… Trudili su se opisati riječima bol i tugu, i pisali su i pisali, vjerovatno jer su bili ubijeđeni da ne mogu dočarati riječima razmjere svega toga.Nakon određenog vremena, počeli su komentari i sve učestalije rečenice poput : «Zamišljaću da je on na turneji i da će se zadržati duži period, tako mi je lakše.»Zaista, nema ništa ljepše kada čovjek ima svoj svijet u kojem živi i koji ga čini sretnim. Pa, tako čak i ja. Imam svoj svijet i u njemu svoje prijatelje. U njemu ću da doživim stotu sjedeći na verandi sa Smrti i gledaćemo jedna drugu. Ja njene zelene, a ona moje smeđe oči ukrašene borama smijalicama oko istih. Očito nisam jedina koja ima svoj svijet, imaju ga i forumaši. I drago mi je zbog njih. Iako kažu da je bolja najgorča istina od najslađe zablude, ne bih se složila. Kome može škoditi nečija sreća, zasnovana na nečem što nikoga ne vrijeđa?Mašta i ljubav čine čuda. E pa evo jedne lijepe priče o ljudima, koji su da bi se spasili tuge stvorini jednu kraljevinu. Kraljevinu u kojoj vlada ljubav, mir i sreća.

Dance:«Kraljevina Tošeslavija

Glavni grad: Toševo

372

Zastava

Himna: Pratim te

Dan kraljevine: 25.01.

Svečana zakletva:

Danas kad postajem Toseholicar dajem časnu toseholicarsku rijecda ću marljivo učiti i raditii biti dobar podanik.

Da ću voljeti našu samoupravnu domovinuKRALJEVINU TOSESLAVIJUDa ću razvijati bratstvo i jedinstvoi ideje za koje se borio Kralj TOSE

Da ću cijeniti sve ljude svijetakoji žele slobodu i mir..

Zivio nam Kralj TOSE!

KRALJ: Toše, naravno...KRALJICA MAJKA: teta Ljiljana Petrović

ANĐEO ČUVAR KRALJEVINE TOŠEVO: Radmila

Premijerka: Sanja_kt

Koordinator svih ambasadora: AzizorZamjenica koordinatora svih ambasada: nijemijasno Zamjenica zamjenice koordinatora svih ambasada kada bude na neplaćenom dopustu: Samo ja (Magdalena)

373

Savjetnica za pravne i odvjetničke poslove svih ambasadora: AlmariAmbasadora za Nizozemsku: ElenaAmbasadora za Crnu Goru: Biljana - pomoćnica: Ickica Ambasadora za Hrvatsku: Anja - pomoćnice: Iva_777, Rency, Forumašica, Sanja_Kt, Visonni, Sarah, Nixa 007, SingSongAmbasadora za BiH: Meri - pomoćnica ambasadora za BiH: ToseTheAngelAmbasador Srbije: Usnulo sunce - Prvi sekretar: nikita12 - Drugi sekretar: floras - osoblje ambasade: Jovana 2991, Joe_C, Kayolina, NS58Ambasadora za Njemačku: Leteći medvjedić - Zamjenica ambasadorice Njemačke: Sejla-minhenAmbasadorica za Sloveniju: Cristy - pomoćnice: lina88, slo.pio., *angel*, Mirjam, Drejch, pinapana1 - Prvi sekretar ambasade Slovenije: ines87 - Drugi sekretar ambasade Sloevnije: From_SlovenijaAmbasadorica za Makedoniju: Elena10 - Glaven sovetnik po socioloski prashanja i kontakti so nadvoreshniot svet vo Ambasadata na Makedonija: IVANCE - Prvi sekretar ambasade Makedonije: PiScEs - PR ambasadora Makedonije: kruševo - Savetnik za kulturu Ambasade Makedonije: natasa_okaidi - Konzul Ambasade Makedonije: katence - Zamenik Konzula Ambasade Makedonije: Maja_MKDAmbasador Poljske: admh - Prvi sekretar ambasade Poljske: yenneAmbasadorica za Austriju: GarfilijadaAmbasadorica za Australiju: SnezzyAmbasadorica Amerike: jasnadm - Konzul Amerike: raindrop26Ambasador za Norvešku: NordicAmbasadorica za Italiju: sanjivaAmbasadorica za Bugarsku: julijaAmabasador za Beograd: katarina_rinaAmbasadorica za Split: LedenaAmbasadorica za Rijeku: MirtachAmbasadorica za Vukovar: Kate-VuAmbasadorica za Slavonski Brod: *nina* - Prvi sekretar ambasade Slavonskog Broda: obozavam_TosuAmabasadorica za Slavoniju: PersilAmbasadorica ljubavi: Sunshine babyAmbasadorica mira: KikicaMinistrica vanjskih poslova i službena osoba za odnose s javnošću svih ambasada (PR): Samo ja (Magdalena) - pomoćnica službene osobe za odnose s javnošću (PR): angeltose - Službena osoba za odnose s javnošću (PR) za humanitarne akcije: Sonj4eMinistrica unutarnjih poslova: TeSakameMinistrica kulture i obrazovanja: Sweetkana

374

Ministrica sporta: Malena1901Ministrica turizma: NellaMinistrica financija: sanda - Glavni blagajnik: Selesta - Drugi blagajnik: SandraCeMinistrica za očuvanje okoliša: KyshMinistrica zdravstva: Despina.mk - Glavni kardiolog i psihijatar: toše_u_srcu_4EVERBorac protiv korupcije: AlminaPredstavnica maloljetnih: Ima li dan za nasPredstavnica punoljetnih: SPLIĆANKAFini predstavnik naroda: pulcinellaSlužbeni zastavar: Is_this_loveSlužbeni čuvar pečata: IvanceSlužbeni simultani prevoditelj: Anna1Služebena zamjenica službenog simultanog prevoditelja: ivakocSlužbeni novinar: milkaSlužbeni tekstopisac: nijemijasnoSlužbeni političar: DanceSlužbeni Kraljevski fotograf: Urshy - pomoćnica službenog Kraljevskog fotografa: MalaJana - zamjenica službenog Kraljevskog fotografa: Shansa05Službeni slikar: lekiSlužbena predstavnica glazbenih nada: CherrySlužbeni muzičar: AvangardSlužbena predsjednica društva pjesnika: crna333 - pomoćnica službene predsjednice društva pjesnika: macaSlužbeni plaćeni zabušant: KayolinaSlužbena osoba za pronalaženja dobra iz "U svakom zlu, neko dobro": hard_tearsSlužbeni mirotvorac: Krešimir_20Službena trenerica aerobika: tenchySlužbeni poštar: MunjaSlužbeni stručnjak za vina: TanjaMSlužbeni DJ: stagli_zdCeremonijal majstor za organizovanje zvanicnih prijema u svim ambasadama: Splićanka-sanjarka - pomoćnica ceremonijal majstora za organizovanje zvaničnih prijema u svim ambasadama: aMilica - pomoćnik službene osobe za pripremanje proslava svih ambasada: kdesaCeremonijal majstor za cvjetne manifestacije: ttaniaGlavna koordinatorica za humanitarne akcije: platonska ljubavGlavna direktorica humanitarne organizacije: Lina63Glavna kuharica: toseonce - pomoćnica glavne kuharice: SogancicGlavna vrtlarica u Toševrtu: bojana1977 - pomoćnica glavne vrtlarice Toševrta: Maja_bgdGlavni zabavljač na važnim društvenim događanjima: Malecka (povremeno)Glavna glumačka uloga: glumicaGlavni provodazija i maticar za brakove sklopnjene u Tosevu: eli_maliGlavna bibliotekarka: _princes_

375

- pomoćnik glavne bibliotekarke: MaiiaŠef caffe-a "Toeštova Planeta": DaentschiMaskota FanCluba : fallen_angel, Kikica

BODYGUARD te ministrica za državnu sigurnost i čuvanje dražvnih tajni: MajkaElitna majčina bodyguard jedinica: - Prvi bodyguard: Snježana368 - Drugi bodyguard: Did@ - Treći bodyguard: Joey - Četvrti bodyguard: *anna* - Peti bodyguard: milas_lacrymosa - Šesti bodyguard: Moonlight - Sedmi bodyguard: suziana - Osmi bodyguard: Bocky026 - Deveti bodyguard: Ledena1991 - Deseti bodyguard: još jedna splićanka - Jedanaesti bodyguard: PokahontasVođa elitne jedinice Bodyguarda: Claudio14Vojni atase: drago miloSpecijalni agent za tajne operacije: Luda_mala 88Kraljevska garda na ulazu u Kraljevstvo: stefano81 i Suza_Zg

Počasni građani: Antonija Šola, Miroslav Rus, sunce moje

Službena dijagnoza svih stanovnika Toševa: Neizlječiva ljubav prema ToševuSlužbeni lijek: ForumcilinSlužbeni naziv Naroda Tošeslavije: Fantoš (muški stanovnici) i Fantošice (ženske članice)Službeni pozdravi: Noktoše (laku noć) i Utrotoše (dobro jutro)

Službene zapovijedi: 1) NIKAD NISTA NE OSTAVLJATI ZA SUTRA2)SIRITI LJUBAV3)TVOJE MALO ZA NEKOGA JE VELIKO-(humanitarni rad)4) KAD SLUSATE (CITATE) DRUGE, UVEK CE TE NESTO NOVO NAUCITI5) KAD SAMO PRICATE (PISETE) NISTA NECETE NAUCITI, JER TO STO PRICATE (PISETE) VEC ZNATE.

Službeni dan žalosti Kraljevine: 16.03.2008. (svaki 16.u godini)

U ime cijelog svijeta i Tose Proeski Fan Club-a dodjeljujemo mu zvjezdu Hollywood walk of fame. Zasluzio je da njegova zvjezda zauzima posebno mjesto na najpoznatijem setalistu na svijetu Bulevaru u Holivudu!!!Cijeli svijet mu je zvanicno dodjeljuje!!!

376

Dragi moji andjelcici,Rekao sam da cu da se potrudim da se cesce javljam pa odlucih da vam se javim opet. Da znate da cu uciniti sve sto zelite, samo mi nemojte biti tuzni, molim vas...Nekada neznam kako da vam ugodim, placete kada nisam tu, placete jos vise kada se javim...Nekada mi je tesko da Vas razumijem, iako pokusavam da shvatim ali neide nikako...Pitam se, mozda je do poklona za valentinovo, jer sam se bas potrudio da bude orginalan. Znate da od mene i nemozete dobiti nista sto nije sa djelicem moje duse... Jer dusa ste duse moje....

Osjetio sam da vam se poklon mnogo svidio i da je to najljepsi poklon za valentinovo koje ste dobili ikada. Znam jer tih dana su stalno padale kise, koje nikako da stanu. Znao sam da sam ih ja uzrokovao.Dragi moji zar nije ljepse da me stalno grije sunce?A vi ste ti koji uticete na vremenske prilike ovde kod mene.Iako volim kisu nekada zna da lije ko iz kabla, pa pocne da nervira ljude oko mene. I onda i ja jadan se priklonim masi, jer me boli sto pate kada negrije sunce... Dragi moji nemojte pretjerivati, da nebude ko u onom mom vicu o medi i papagaju, kada je medo na kraju shvatio da ipak nemoze da leti...Hahahaahahaha svaki put kada se sjetim tog vica ja se smijem ko lud....Uh...izvinjavam se...(ona moja ruka na ustima, obecavam necu vise)

Vidite da cinim sve samo da vas nasmijem...

Znate sta mi nije jasno? Neznam ali stvarno neznam sta se vi svi ovoliko pitate? Bezveze rasipate energiju na pitanja na koje ce svako od vas dobiti odgovore jednog dana kada dodje vrijeme za to.... Zivite zivot punim plucima, sadasnji trenutak, jer sve sto ode nizvodno vise se nevraca nikada.... Stoga nemojte traciti vrijeme.

Bas mi je drago sto ste poceli da se informisete o mojim korjenima. To mi je velika cast. Vidite kako sam bio zaboravio na mog djeda koji je bio glumac... Hehehe, ima toga u krvi, ima...Doduse ja sam imao sporednu ulogu u jednom filmu, ko zna u kojem smjeru bi se to razvilo da nisam morao da odem...Lijepo je se sjetiti mog djeda. Hvala vam na podsjecanj..Moj grad je ubavina jedna jelda? Vidim da ste iskopali dosta toga i opet kazem : ja sam preponosan na vas mili moji....

I nemojte da se nervirate nikada ni zbog koga. Rekao sam Vam prosli put da neko uvijek baca kamen na slavuje... I tu nema ravnoteze, kamenja je uvijek jako puno oko nas, a slavuji su rijetki. Vi samo nemojte nikada dozvoliti da utihnu pjesme slavuja, ni da te prelijepe ptice neko ikada ukalja....

377

Imati slavuja koji ce vam svako jutro zapjevati ispod prozora je blago nevidjeno...

Jos zamislite kako ustajete sa najdrazom knjigom u rukama dok vas njegova pjesma zove da izadjete u vrt....Nisam mislio na knjigu o meni koju pisete. Cujem da je pri kraju... Znate kako mi srce igra u grudima? Znate li vi ikako drugacije nego da mi stalno priredjujete iznenadjenja? Ja sam mislio da cete polako vremenom da shvatite da cete ipak knjigu pisati o nekome drugom. Npr: Imate jako puno ljudi koji bi bili sretni da budu spomenuti u knjizi, i kojima je potrebno da se spomenu u knjizi,a ne ja... Nemojte molim Vas da me isticete, molim vas...(evo kleknuo sam na koljena)

Slazem se samo u slucaju ako cete zbog mene se vi osjecati fino i ako necete plakati. Eh onda sam uz Vas....

Meni je bas drago i pocastvovan sam sto obilazite moj dom, moj grad. Ali cemu suze mili moji? Zar mislite da ja mogu da nestanem tek tako? Ima li smisla da ja isceznem i da me nema nikada vise?... Dragi moji zapamtite da su djelici mene u svakom od vas i da dok disete svi vi, disat cu ja kroz vas....

I na kraju krajeva uvijek ima ovaj nacin komunikacije, ako slucajno zakazu znaci prepoznavanja i znakova. Samo me potrazite ja cu odma da vam se javi...

Ako vam se nejavim odmah znajte da moj nadlezni upravo tada spava, pa nezelim da ga budim dok suskam hartijom koja se nalazi iznad njegove glave...

Znate moram da krijem od njega da vam pisem, jer ako skonta da je to ovako cesto radim moze da me vrati nazad. Ali ja jos uvijek ovde imam posla, tek sam dosao...

Znate sta trenutno radim. Pravim za svakog od vas nebeske kuce. Znate da ja volim da gradim rukama i nikada me nije bilo sram, pogotovo kada je nesto ovako u pitanju. Uvijek imam pomoc oko svega...

Malo smo stali ovih dana zbog ovih silnih kisa koje nas ometaju (tako da sam vas zamolio da mi malo izadjete u susret, neka nam malo grije sunce moze li?) Evo poslat cu vam koliko god treba nasmevki, samo mi ispunite tu zelju

Toliko vas ima, tako da nigdje ne zurim, dok svima vama napravim dom... A svaki pravim sa takvim gustom i uz nase pjesme...

Ako vas zanima koliko je kuca izgradjeno do sada, pogledajte u nebo. Vidjet cete ih jako puno, ali uvijek ima jos da se gradi. Nemojte da me pitate koji je vas dom, jel onaj sto najvise svjetli ili onaj cija svjetlost tinja. Neznam vam reci iz vase prespektive. Odavde gdje sam ja, sve se vidi savrseno... Zar sumnjate u moj ukus?Kao sto ste rekli da je knjiga iznenadjenje za mene, tako isto i ovi nebeski domovi u cijoj gradnji ucestvujem su jedno veliko iznenadjenje za sve vas...

Posto cete dolaziti jedan po jedan, tek kada vas pozove moj nadlezni (kao i mene sto je pozvao) nadam se da ce do tada sve da se zavrsi...

378

Jedan veliki baknez mili moji,

Idem sada da pomognem u istovaru materijala dok je jos ovog lijepog vremena....

Pusa velika i cujemo se mili moji najdrazi,Ve sakam»

379

Četvrti dio:«Najbolji su dio čovjekova života njegova mala, bezimena nezapamćena djela dobrote i ljubavi - William Wordsworth»

* * *

»Srce kao Tošino ne može a da ne dotakne srca sviju koji su ga ikad barem jednom čuli. Najprirodnija stvar na svijetu bila je nastaviti u njegovo ime, pružiti ruku svima koji je trebaju.Ovaj forum satkan od čiste ljubavi učinio je upravo to; otrljao suze s lica i odlučnošću dostojnom ljubavi koja nam je darovana nastavio Tošinim anđeoskim stopama.Pokrenute su brojne akcije širem Balkana i dalje. Podržane su postojeće a duh dobrote širio se ovim prostorima poput jutarnjih zraka sunca.

OVO JE PRVA HUMANITARNA AKCIJA KOJU SMO POKRENULI U IME TOSE

Dragi moji,

Svi vec znamo da je Tose darovao djeci u domu svake godine medvjedice i igracke za Bozic, tako smo i mi htjeli da ove godine djeca ne osjete da ih nas andjeo nece posjetiti.Pa smo odlucili da nastavimo ono sto je nas andjeo zapoceo...Elen i devojke iz Skoplja u srijedu nose medvedice koji su dio humanitarne akcije koju smo pokrenuli u ime naseg andjela Tose.Posto tekst kojim bi se obratile djeci nije pripremljen,

380

molim Vas da napisete ukratko nesto u ime foruma. Posto vec u srijedu nose medvjedice, nemamo puno vremena nego samo do sutra navece. Pa pozurimo molim Vas...Dakle forum se obraca djecici u ime Tose....

Ovo su slike meda koji su stigli do sada... Ima ih oko 150 ako negrijesim...»

«Tekst pisma za domMozemo probati ovako

Dragi moji andjelcici,saljem vam i ove godine poklone za novu godinu i bozic iako ne mogu biti sa vama. Nemojte biti tuzni, radujte se svakom novom danu koji dolazi. Budite uvijek nasmijani i srecni a ja cu vas cuvati u svakom snu. Onda kada pozelite da mi nesto kazete cvrsto zagrlite medu i recite njemu a on ce mi to prenijeti. Necete me moci vidjeti jer ja sam sada ne jednom lijepom mjestu i druzim se sa andjelima. Kad padne noc pogledajte u nebo, u najsjajniju zvijezdu i ja cu vam poslati poljubac za laku noc!

Voli vas najvise na svijetu i za vas zivi

Vas Tose!»

Nijemijasno:«Evo objavili su informaciju o nasem pismu i medvjedicima koje smo poslali za Dom...Малите пријатели на големиот човекПоради трагичниот октомвриски настан, и ним оваа Нова година им беше посебно тажна. Веќе не можат да се надеваат на ненадејните посети на својот миленик и идол. Но, фановите на балканската мегаѕвезда не ги заборавија децата од Домот „11 Октомври“ и од името на клубовите на обожаватели од нашата држава, Хрватска, Србија, Црна Гора, Словенија, но и од Австрија, Холандија, Либија и Полска ги

381

посетиле и им донеле подароци. Слични на оние кои редовно ги добивале од Тоше. Но, нешто посебно ги трогна. Писмото залепено со марката со ликот на момчето што го обожаваат, во кое фановите им пишуваат:

„Мили наши ангелчиња, Тоше и оваа година ви праќа подароци за Нова година и за Божик. Немојте да сте тажни, радувајте се на секој нов ден што доаѓа. Бидете секогаш насмеани, а тој ќе ве чува во секој ваш сон.

Тогаш кога ќе посакате да му кажете нешто, цврсто прегрнете го мечето и кажете му нему, а тоа ќе му пренесе се'. Нема да можете да го видите, зашто тој е сега на едно прекрасно место и се дружи со ангелите. Кога ќе падне ноќ, погледнете во небото, во најсјајната ѕвезда и тој ќе ви прати бакнеж за добра ноќ. Тој ве сака најмногу на светот и ве чува. Вашите пријатели од http://www.tosefаnclubforum.com и http://www.milenici.com.mk“....

poradi toa sto ova ne e celiot del od tekstot koj e za nas eve go ostanatiot del koj falese a e za nas i nasiot forum, koj kako i vrabotenite ke ve rasplace i site vas .......

Pismoto potpisano od fanovite od poveke zemji gi rasplaka i vrabotenite vo Domot. Gi raznezni faktot deka momceto koe i nim im prirasna za srcata ostavilo pozitivna traga vrz mladite, deka tie go sledat negoviot primer na dobrotvor, koj ne gi zaborava onie na koj im e potrebno vnimaniteto i ljubovta postojano im nedostasuvaat. «

«Bočicama nade slali smo svoju ljubav dječici koja je trebaju više od ikogBocice Nade - AkcijaDaDoT:Akcija je pokrenuta spontano početkom godine i odlučeno je da će se bočice dijeliti djeci 15.veljače. 2008. povodom «Nacionalnog dana djeteta oboljelog od malignih bolesti» u Republici Hrvatskoj. Bočice se ukrašavaju polimernom masom (fimo, sculpey) u veselim i zanimljivim uzorcima i bojama, a unutar svake će se nalaziti papirić s različitim porukama nade za dijete

U Još jednom kliku za gladne i Pažnja! Samo jedna klik!!! pokušavali smo nahraniti i ozdraviti svijet.

Pažnja! Samo jedan klik!!!claudio14:http://www.solvay-pharma-cee.de/ecards/ecard.php?id=10

Со секој клик на оваа адреса Solvey Pharaceuticals ќе донира 0,50 евра за Здружението за цистична фиброза ЦФ во Македонија.

Nisam siguran kome se pomaže, ali navedena firma plaća 0.50€ za svaki klik na ovu stranicu!Znači čas posla, pa klikćite sunarodnjaci pozz

P.S. You are now supporting the Macedonian CF–Foundation with the purchase of diagnostic instruments and the treatment of children suffering from Cystic Fibrosis.

jos jedan klik - za gladne

382

pulcinella:"Klik" mišem za gladne

London -- Uz pomoć igre pogađanja reči, postavljene na Internet, već je prikupljeno dovoljno pirinča da se nahrani 50.000 ljudi.

Kako je saopštio Svetski program za hranu (WFP), sajt je postavljen pre mesec dana s ciljem da se prikuplja pirinač za pomoć gladnima. Igra "besplatni pirinač" na sajtu http://www.freerice.com nudi učesnicima višestruki izbor značenja pojedinih reči, a za svaki ispravan odgovor prikupi se po deset zrna pirinča za WFP, izveštvava Rojters.

Tvorac ovog vebsajta je Džon Brin, pionir prikupljanja sredstava posredstvom Interneta. Računa se da će prihod od reklama namiriti troškove nabavke pirinča za gladne.

Prema rečima izvršne direktorke WFP-a Žozet Širan, pomenuti vebsajt predstavlja pravi marketinški uspeh, budući da je za samo mesec dana prikupljena milijarda zrna pirinča za gladne u svetu.

Patnju najmlađih jednostavno nismo mogli ignorirati a dobri ljudi su nas podsjetili na dio onih koji nas trebaju kroz teme:

Pomozimo Margareti Matijević!kikica_10:Margareta ne može sama ni jesti ni hodati!Kada plače, ja samo mogu pogađati i naslućivati zbog čega je to. Ni jedne minute ne možemo je ostaviti samu. Ona ne može ni hodati ni sjediti, niti može sama jesti i piti. Na razini je bebe od tri, četiri mjeseca i ima samo 18 kilograma - kaže Gordana Matijević iz Oljasa pokraj Požege o svojoj kćeri Margareti koja će za nekoliko dana napuniti 11 godina.

Pomozimo trogodišnjem Tomislavu Kaićujoš jedna splićanka:Pozivam vas da pomognemo maleckom Tomislavu. Na skromnom stolu šesteročlane obitelji Kaić iz baranjske Suze za minulih blagdana nije bilo slasnog jela, a niti je bilo svečanog raspoloženja. Kaići jedva da su i primijetili sav taj prosinački sjaj koji je prekrio gotovo svaku jelu i ulicu u Baranji. Kroz njihove se misli već duže vrijeme provlači jedna te ista mora: Kako do lijeka koji bi njihovu trogodišnjem sinu koji boluje od tumora bedrene kosti produžio život?

POMOZIMO SEDMOMJESECNOJ TINIluda_mala 88:Ovu temu otvaram sa knedlom u grlu i suzama u ocima....a jedino kako bi mogla nesto reci bilo bi kroz stihove ''Moj si anđeo to znam''....dragi moji budimo i mi njezin andjeo, i pomozimo joj....

TROGIR, 8 siječnja

SEDMOMJESEČNA TINA ŠPIKA IZ SEGETA POKRAJ TROGIRA BOLUJE OD TEŠKE METABOLIČKE BOLESTI NEDOSTATKA ENZIMA. ONA JE JEDINA U HRVATSKOJ KOJOJ JE DIJAGNOSTICIRANA TZV. BOLEST POMPE.

383

KROZ CJEVČICU TINA PRIMA ENZIME ČAK ŠEST SATI NA DAN. NEDOSTATAK ENZIMA POTREBNOG ZA RAZGRADNJU GLIKOGENA ZNATNO JOJ JE OŠTETIO SRCE, JETRA, BUBREGE, MIŠIĆE, PLUĆA, OSLABIO SLUH.MJESEĆNA DOZA ENZIMA STOJI 110 000 KUNA. ZA SADA GA DONIRA TVRTKA IZ VELIKE BRITANIJE JER U NAS NIJE REGISTRIRAN. USUSRET JE IZAŠAO I KBC REBRO KOJI OSIGURAVA POTREBNO CJEPIVO.

APEL ZA POMOĆ SANJI CAVDAREVOJplatonska ljubav:Dragi moji prijaelji, molim vas pozorno pročitajte tekst koji ću vam priložiti i molim vas da u okviru vaših mogućnosti pomognete.Bilo bi dobro da obavijestite i vaše prijatelje da naprave isto. Ja sam izvršila uplatu prije Božića, odrekla sam se slanja cestitki i još nadodala i puna srca ušla sam u Novu godinu.Djevojka je inače moja MySpace frendica a pobliže možete vidjeti ako pogledate slijedeći linkHelp Sanja's Blurbs About me:

Pocituvani,

Vi se obrakame so nadez deka ke naideme na razbiranje za teshkata zdrastvena sostojba vo koja, ne po svoja vina, se naoga nashata kerka Sanja Cavdarova. Sanja strada od „QUADRIPLEGIA SPASTICA - PARALISYS CEREBRALIS“ – bolest koja e bezmalku neizleciva, no, za koja, vo zavisnost od stepenot, se primenuvaat hirurshki intervencii za namaluvanje na posledicite od istata i podobruvanje na samostojnosta vo funkcioniranjeto na zaboleniot.Tolku posakuvanata intervencija za Sanja treba da se izvrshi vo Moskva, na Megunarodniot Institut, i cini 42 000$. Prognozite se deka sostojbata na Sanja bi mozela da se podobri za 70%.Sanja ima 21 godina i se naoga vo ekot na mladosta. Tokmu zatoa, za da i ovozmozime dostoinstven zivot, posvetla idnina i nadez za utre, Ve molime da ja izrazite Vashata humanost preku donacija.

Spasimo malog andjela _princes_ dana:Pomozimo Farisu!10. 01. 2008

Malom Farisu tek je sest mjeseci, a vec se bori sa velikim bolestima. Odmah po rodjenju dijagnosticirana mu je urodjena mozdana mana sa epilepsijom i poremecajem metabolizma mozga. Hrani se na sondu, ne smije se, ne prati predmete pogledom, niti obavlja druge radnje karakteristicne za njegovu dob …

Potrebno mu je izmjestanje u Ljubljanu na dalje pretrage. To se, naravno, placa … A roditelji malog Farisa nisu u mogucnosti to sebi priustiti. Zato mole sve ljude dobre volje da im pomognu da ovog malisana odvedu u Ljubljanu, da mu pokusaju omoguciti normalan zivot…

Pomozite i vi malom Farisu da se nauci smijati …

Apel za pomoć Kenanu Baćiću

384

leki dana:Kenan Baćić iz Puračića, kod Tuzle, rođen je 9. aprila 2007. godine. Zbog urođenog teškog oštećenja sluha na lijevom uhu mora što prije početi koristiti odgovarajući slušni aparat za koštanu provodljivost kako bi pravilno mogao izgovarati riječi. Radi se o govornom procesoru čija je vrijednost 10 270 KM, a za dvije do tri godine trebao bi koristiti drugi čija je vrijednost oko 30 000 KM. Kenanovi roditelji su bez stalnog zaposlenj i bez mogućnosti da sami obezbijede neophodna sredstva.Ovim apelom se obraćam svim humanim ljudima da pomognu malom Kenanu i svoje novčane priloge uplate na žiro-račun

Pomozimo Merimi!!ilda_tz:Jednim pozivom na broj 090 291 008 darujete 2 KM za dvanaestogodisnju Merimu Mujkic iz Banovicakoja mora na hitnu operaciju tumora na mozgu!!!!Budimo humani!!

I NJOJ TREBA PRUŽITI ŠANSU !Elen4e:http://www.sumeja.jelah.ba/ (Sumeja Jelah je dvanaestogodišnjakinja sa urođenom bolesti unutarnjih organa koji uzrokuje smrtonosno zakazivanje rad jetre.)

claudio14:Naravno, već sam negdje ranije naišao na tu akciju, i učestvovao u njoj, a sada bih da dodam još jednu u ovoj istoj temi, da ne otvaram novu, jer se radi o sličnoj akciji...

Luna Osmanagic ima godinu i po, i na zalost ima rijetki tumor limfnih zljezda. Ova bolest se javlja u omjeru 1:3 000 000 ljudi. Luna je rođena kao normalno i zdravo dijete, bolest je otrkivena sa godinu dana.Danas je Luna izmjestena je u Minhen, gdje vec prima hemoterapiju i ostalo potrebno ljecenje. Liječenje je dugotrajno, može trajati godinu dana, ali ovo je jedina specijalizirana ustanova za liječenje ove bolesti.Porodica je skupila dio sredstva za početak liječenja, i sada trebaju našu pomoć.

Pomozimo im....dajmo maloj Luni šansu.

Na žalost maloj Luni nismo mogli pomoći...

pulcinella:Luna se pridruzila nasem andjelu... Pocivaj u miru...

Joey:«Morali smo pronaći način da Tošin manastir u njegovom voljenom Kruševu postane sve ono što je on sanjao...»

Manastir u Krusevubebulina:Pozdrav svima,a narocito osnivacima ovog foruma!Postoji li mogucnost da clanovi Tosinog fan kluba organizuju neku humanitarnu

385

akciju,koncert ili sl. da se zavrsi gradnja manastira u Krusevu koji je Tosi mnogo znacio a znamo i da je donirao velika sredstva za tu svrhu?Mislim da bi i administratori ovog foruma trebalo da razmisle o ovoj ideji jer bismo svi na taj nacin oduzili se covjeku koji je bio veliki humanitarac i pomagao svima kad god je imao priliku.Voljela bih da cujem i druga misljenja.

majka:dobro nam dosli...vidi se da ste novi na forumu...svakako da razmisljamo o humanitarnih akcija...to mi radimo svakodnevno...negde na forumu je i tema o organiziranjem koncert ...zapoceta je i knjiga foruma od koi ce sav prihod otici u manastir...svakodnevno pokusavamo da napravimo nekoga malo sretnijeg...ako imate neku ideju ali za koju znate kako bi se mogla organazirati,slobodno kazite...hvala

Krusevomerlotica:Ziro smetka otvorena od semejstvotot Proeski za doizgradba na manastirot Sv Preobrazenie vo Krusevo.STOPANSKA BANKA AD SKOPJEFILIJALA KRUSEVObroj na smetka: 200000000012602povikuvacki broj: 0016370490

Ideje kako i kome pomoći su prštale na sve strane...

Aukcijski blogkikica_10:Ja sam zamislila sljedeće:Da se otvori aukcijski blog na kojem bi naši forumaši stavljali stvari koje im nisu potrebne na aukciju i sav prihod koji bi skupili da ide u humanitarne svrhe-nekoj bolnici ili tako nešto.

Što vi mislite o tome?

Paketici za sve*Sandra*:Evo, ja ne tipkam tako cesto, ali redovno posjecujem forum i drago mi je sto vidim toliko ljubavi na jednom mjestu. Zaista je divno znati da na ovom svijetu jos ima ljudi koji znaju da brinu o drugima i sto je najvaznije to rade sa ljubavlju, a ne radi licne koristi. Nazalost, doslo je vrijeme u kome su ljudi postali sebicni i sve je u stilu "ja, ja i samo ja". Zahvaljujuci Tosetu, naucila sam da je jedan osmijeh dovoljan da nekom uljepsamo dan. Ili bolje receno, shvatila sam da ne treba da odustajem i da se ugledam na ljude oko sebe, vec tjeram svoj "film". Nikad se necu pomiriti da ga nema, on je za mene jos uvijek tu, u mom srcu, mislima, i svako jutro me budi njegov osmijeh i pjesma. Sve sto radim, zelim, ali Tose mi daje snagu da ne posustajem. Bas sam danas spremala paket koji cu da posaljem za Makedoniju, i bila sam zaista ispunjena, presretna zbog toga.

Sa obzirom da dolaze praznici i da mnoga djeca nece uspjeti da dobiju paketice, mislia sam da mi mozemo da se ukljucimo u akciju "Paketici za sve". Mislim da je to zaista divno, i mozda bi mi mogli doprinjeti tome. Ne bi trebao biti problem, a ucinicemo dosta djece sretne.

UNICEF-ove čestitkeSmrki:

386

Mislim da bi ove godine svi trebali slati isključivo UNIOEF-ove čestitke za Božić i Novu Godinu !!!

za cure iz Splita: obavezno pročitajte!ledena1991:evo ovako... meni je palo na pamet da i mi u ovo božićno vrime napravimo nešto humanitarno u Splitu, pa vas molin da se javite sa svojin prijedlozima...

5.1. ZA HITNO DAVANJE KRVI mail od ZAKLADE ANA RUKAVINAIVANAZG:PROSLJEĐUJEMO VAM MAIL SA ZAMOLBOM ZA HITNU POMOĆ

Poštovani, za našeg kolegu Tomislava Miletića (rođen 1971.g.) koji je iznenada obolio od leukemije hitno se traži krvna grupa AB +. Na Rebru gdje je hospitaliziran, na zalihama nemaju ni kapi te krvne grupe. Nula nije baš podesna jer je u lošem stanju i doktori traže baš njegovu krvnu grupu koja je najrijeđa. S obzirom da je već u tretmanu, HITNO je preblaga riječ, stoga Vas molim da ovaj mail proslijedite svojim prijateljima i poznanicima ili ako netko ima tu grupu i voljan je dati krv, neka se javi gospođi Jasminki Dugandžiji Mašović na broj .

Big brother, big sister, Angel networkJoey:Većina nas je ionako na webu danonoćno. Otud dolazi ideja, i naravno od tete Oprah. Ameri su izmislili sve što se izmisliti da na tom području. Al nemaju balkansku dušu. Moj prijedlog je organiziranje online instrukcija, pomoći u školi, savjetvovanja, ma program Big brother, Big sister, na naš način. Naravno to zahtijeva vrijeme, s druge strane tehhničku podršku al je moguće. Ajmo razradit strategiju ljudi... Ideje?

Toliko toga mi se mota po glavi ne stignem jednostavno sve to preobličiti u rečenice...

Podsjećali smo jedni druge na izvor naše želje i ljubavi...

TOŠE JE REKAO: SKROMNOST JE VRLINA DOBRIH LJUDIdora1408:OVA REČENICA TJ. MISAO MI JE STALNO U GLAVI, A REKAO JU JE NAŠ TOŠICA U JEDNOM INTERVJU U MAKEDONSKOJ TV.PUNO STVARI KOJE JE REKAO SU MI SE USJEKLE U PAMĆENJE, A OVA POSEBNO. NIJE ON TO SAMO REKAO, ON JE TAKO ŽIVIO. I SVE ŠTO JE IKAD REKAO IMALO JE SVOJE MJESTO U SUŠTINI NJEGOVOG ŽIVLJENJA. KOLIKO JE SAMO HUMANITARNIH STVARI NAPRAVIO, A PUNO NJIH ZA TO NIJE NI ZNALO! TO JE TA NJEGOVA VELIČINA!!!TO JE NAŠE SUNCE!!!!DANAS, PUNO ESTRADNJAKA POKUŠAVA RADITI ŠTO I ON, GOVORITI ŠTO I ON, PONAŠATI SE KAO ON I TO ME STRAŠNO LJUTI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!SVAKA ČAST ONIMA KOJI SU ISKRENI, ALI ONI SE MOGU NA PRSTE IZBROJATI!!!NEKI DOSLOVNO PONAVLJAJU NJEGOVE RIJEČI!KAKO SE USUĐUJU!!!!NISU DOSTOJNI!SKROMNOST JESTE VRLINA DOBRIH LJUDI! SLAŽETE LI SE? SAMO ONI DOBRI ĆE ODVOJITI OD SEBE I DATI ONIMA KOJI NEMAJU! ZNATE, NEKAD JE TO LAKO REĆI, A TEŠKO UČINITI!NEKIMA! MI NISMO TI!ZATO SE SVAKI DAN TREBA SJETITI NJEGOVIH RIJEČI I DJELOVATI.MALO,

387

POMALO!

CITATI IZ BIBLIJE (NOVI ZAVJET): Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg oca koji je na nebesima.Kad dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom,kako to čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili.........

.........Ne zgrćite sebi blago na Zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.....

SJETITE SE SAMO KAKO JE DJELOVAO I ZNAT ĆE TE DA JE ON TAJ KOJI JE POSLAN OD BOGA DA IZVRŠI SVOJU MISIJU KOJA JE ZAVRŠENA TAKO RANO....SVE ZBOG OVOG OKRUTNOG SVIJETA, PREPUNOG METEŽA, IZGUBLJENIH DUŠA, GRIZODUŠJA, ZAVISTI, MRŽNJE.....ONI SU KRIVI.....

ZNAM DA IMATE PUNO TOGA ZA REĆI O OVOJ TEMI!SAMO NAPRIJED!!!PUNO VAS VOLIM!Djeca kao djeca prvi prepoznaju čistu dobrotu pa su tako razgalili naša srca svojim mislima...

Djeca mole Djeda Mrazapulcinella:Nadam se da se necete ljutiti sto sam zapocela novu temu, ali ovo me je tako raznjezilo da sam jednostavno morala, ne bi li svi vidjeli. Na vec pomenutoj priredbi u Mjedenici moj muz ce biti Djed Mraz. Djeca su mu, vjerovali ili ne, poslala pisma sa zeljama. Napisacu tekst od tri pisma, a kad se nadjemo prije priredbe ponjecu i da vidite. Pisma cu prepisivati bukvalno, izostavicu imena, i uzmite u obzir da se radi o djeci sa posebnim potrebama, pa ne zamjerite na njihoj nedorecenosti

pismo 1.Dragi Djeda Mraze.Kaces donjeti paketic.Kaces Doci nama.Jate puno volim najvise.Ne svetu. ja ko puno.Ali ocu paketic.

pusavolimteja ko te volimja sam bas dobra.cestitam bajram

E sad pazite ova dva:pismo 2Dragi Djeda MrazaMolimte donesi mi cd od toseta ja ga puno voli m (molim te donesi mi cd od Toseta ja ga puno volim)

388

pismo 3DjedamrazeCijelu godinu sam bio dobro dijete pa te molim da mi doneses puno poklona

Donesi mi Tosetov cd

Ma mislim... ja sam se rasplakala. Odoh danas kupiti jedan CD, da li bi mogao jos neko donjeti bar jos jedan. Moj bi muz prozvao djecu koja su trazila bas to i urucio im, izveo bi neki skec gdje bi smo i mi bili ukljuceni, a evo, ja cu ponjeti kameru i snimiti. Samo molim vas nek neko donese jos jedan, eno u Mercatoru original Igra bez granica 8 i po maraka...

ljubim vas

Joey:«Vođeni Tošinim ;"Ne razumijem kako netko tko ima ne osjeća potrebu da poklanja nekome tko nema." forumaši su pretvorili njegove riječi u svoja djela.»

Humanitarni rad ovog Foruma:moze?? «

Asja :»Prvo da obavijestim Slovenku da smo se nadovezale na onu njenu ideju u postu "skupimo medvjedice"...Ja i Lelly smo iz Sarajeva,i upravo na osnovu Slovenkinog posta smo dosle na ideju da ovu akciju prosirimo na sve zemlje Ex-YU,u ime naseg andjela,zna se ..Ideja je da su svim gradovima obidjemo osnovne i srednje skole(ne moramo sve,njih par)..da se konsultujemo sa direktorima,da im objasnimo da to radimo ispred ovog Foruma(u nadi da nastavimo bar mali dio onog sto je Tose radio)..da odemo u par razreda zamoliti ucenike koji su voljni i koji mogu da donesu neke igracke,bojice i tako to,i da te skupljene stvari odnesemo ,recimo u Dom za nezbrinutu djecu,ili u bolnicu na djeciji odjel(to cemo se naknadno dogovoriti).znaci nista presirokih razmjera..Ja sam se danas raspitala kod nekih djevojaka,i rekle su mi da bi to skole podrzale..pogotovo ako je u ime Foruma Tose Proeski..i da se ova humanitarna akcija pokrene u svim gradovima ispred Foruma(nek se nadju clanovi koji su iz istih gradova)..ovo mozda zvuci komplikovano,al lagana organizacija i da se svi skupimo nece bit probelm..a taman sad pred Bozic,Bajram i Novu Godinu..i da,da PRVENSTVENO UCESVUJEMO U PRVOJ ZAPOCETOJ AKCIJI,KOJA JE OBjASNJENA U POSTU "SKUPIMO MEDVJEDICE"..jel moze?? ako imate neki prijedlog,ili nesto za korigovat ,slobodno napisite..ovo je nama palo na pamet i samo je ideja jer cekamo vase misljenje i zajednicku odluku...ljubim vas... «

Lelly:»Asja,mislim da bi već trebale početi sa akcijom prikupljanja u narednoj sedmici,jer praznici se bliže i dok se to skupi,upakuje,odnese....Ja sam razmišljala da pored navedenih igračaka,bojica i sl.,spomenemo i odjeću koju većina sigurno ne nosi,a stoji u ormarima,zatim knjige,nakit koji ne nosimo,časopisi i slično...Mislim da bi mnogo obradovali mališane

Što se tiče područja Sarajeva,da se ovaj put fokusiramo samo na jedan dom,a sljedeću akciju na neki drugi,jer ne znam koliko će nas učestvovati u ovome...Šta ipak mislite o Dječijem domu Bjelave?Da njih darujemo prvo?Ja ću alarmirati i komšije da učestvuuju u akciji,staviću obavještenje na svoj ulaz,pa ko može

389

neka pomogne...Eto,svaki prijedlog je dobro došao! Mislim da bi bilo lijepo da se i cure iz ostalih gradova/država organizuju na ovakav način i da djelujemo u ime Foruma Toliko sam ponosna na sve nas,toliko sam ponosna što idemo Tošinim stopama i širimo ljubav,humanost i dobrotu Cure iz Sarajeva neka se jave sa prijedlozima,kako bi započele sa akcijom posjetama školama i predstavljanjem našeg rada!Ne začatavamo temu "Skupimo medvjediće",ta akcija ostaje i tu obavezno učestvujemo svi,ali bilo bi lijepo da se ova akcija realizuje i u ostalim gradovima i državama,da naša ljubav stvarno nema granice.... «

ASTRA:»Ja sam ovaj prijedlog vec dala u temu "Skupljanje medvjedica" ali nisu mnogi na to obracali paznju,pa mi je drago sto je moja Asja otvorila temu u vezi toga..Bas kao sto sam maloprije sa njom pricala,mozemo da prosirimo skupljanje medjvjedica po cijeloj Ex Yugoslaviji,jer djece bez roditelja ima svugdje...Ja sam uvijek za...I krecemo u akciju cure!!! «

Almina:»ideja je odlicna!!! sto se tice pomoci na mene mozete racunati u potpunosti.. svaka vam cast cure.. a ja sam prosli mjesec bila u Domu Bjelave i nosili im igracke, pa su rekli da oni najvise vole "kolace pravih mama".. jer nemaju pravu mamu.. ako razumijete.. pa eto.. ako sam pomogla.. barem malo.. ljubimm»

pulcinella»Evo, ja mogu sutra nazvati direktoricu skole na Cengic Vili, iznad Dejtona na Otoci, ne znam kako se zove (mislim skola) i dogovoriti da primi nekog od vas. Moja prijateljica radi kao nastavnica u gimnaziji u Ilijasu pa mogu i nju pitati. Samo jedan mali prijedlog, pokusajte da uvrstite i odgojno obrazovnu instituciju Mjedenica, to je skola i dom za djecu sa mentalnom retardacijom, moj muz radi tamo i rijetko ih se iko sjeti, a toj djeci svega treba, jer, ko god radi humanitarnu akciju prvo ide na Bjelave. A u Mjedenici je takva situacija da je moj muz kupovao igracke i odnosio ih, jer oni tamo nisu imali skoro nista. Mi smo sad to malo popravili, sto nekim incijativama slicnim ovim, sto iz naseg djepa. Toj djeci najvise treba edukativnih igrica, tipa ubaci kocku u kocku, zetoni, bojice, plastelin i slicno... Super ste stvarno, ljubim vas sve...»

nejra:»Ideja je ODLICNA!!!! Ja idem u Drugu gimnaziju i mi imamo obicaj svake godine nositi paketice, odjecu, hranu, skolski pribor itd u razne domove, to je kao neka tradicija...ove godine takodje pred novu godinu znaci ubrzo pravimo paketice i nosimo ih u domove....ja mogu naci dosta osoba u Drugoj gimnaziji koje bi dale nesto vrlo rado, ali samo ako budemo jako jako uporni uspjet cemo...jer za mnogo humanitarnih akcija nije skupljena neka velika kolicina odjece, novca itd jer nije bilo upravo upornosti...ovo vam govorim iz licnog iskustva jer sam ja bukvalno proganjala ljude po skoli da mi daju novac....znaci sve sto nam treba je upornost ja vec u ponedjeljak pocinjem s proganjanjem ...Asja mozda bi mogli obici i djecu s posebnim potrebama...za njih mozda neki novac skupiti jer znam da njima treba jako mnogo novca za one neke sprave, lopte i sl za vjezbanje....cure uljepsale ste mi dan s ovim ....pusaa»

Zara:»Ovako drage moje.... i ja sam NARAVNO isto za .... iskreno sam i sama razmišljala da vas

390

pitam da tako nešto potaknemo..... ali eto bile ste brže....Mislim da je sada najbitnije da one cure koje mogu primiti te medvjediće da nama ostalima pošalju svoju adresu jer mislim da je glupo skupljati po gradovimo,(jer trenutno nemamo vremena) treba biti jedna iz Hrvatske, jedna iz Slovenije, jedna iz Bosne, jedna iz Srbije, jedna iz Makedonije.... i jedna iz Crne gore .. i već od kuda se prijave .... i onda mi sve njima šaljemo, nakon toga se odluči koje 3 ili 4 cure kreću u Makedoniju (jer mislim da bi bilo uredu da počnemo od Makedonije.... ) i naravno mislim da bi trebalo skupiti novce njima za put, jel razumijete ... nemojte sada siriti temu na odjecu, skolski pribor, počnimo sa medvjedićima jer nakon toga kad se vidi kako će to funkcionirati onda ćemo i ostale stvari slati.....Najvažnije da se sada dogovori ko će skupljati, ko će ići ili bi se slalo curama u Makedoniju recimo busom pa onda 3-4 Makedonke odu u dom odnijeti..... Po meni trebalo bi kontaktirati nekoga da se napravi neka zaklada ili nešto tako i da nosi ime našeg Toše... Sutra je ponedjeljak.... možda da se nekog u Makedoniji kontaktira ??!!!

Koliko ima aktivnih članova foruma???? pa neka nas 1000 pošalje po jednog medvjedića to je 1000 medvjedića.... može se odnijeti 500 u jedan 500 u drugi nije važno, kako se već dogovorimo.....

neznam , meni se čini da bi tako bilo najjednostavnije...?! javite komentare....

p.s. nemojte šta zamjeriti ali mislim da se nikako nismo dotakle važnosti ove akcije, jer ako nekrenemo slati medvjediće na neku adresu ni nećemo... AJMO SE POKRENUTI:::::»

Asja:»ljudi moji,moja Astra je digla grad na noge..ja cu poslati mail na Radio "M"...ako neko zeli da nam posalje neku igracku il nesto,nek se javi...ja cu vam dat svoju adresu..sve je dobro doslo..jos jedna splicanka,"odleti"na prvu stranicu,procitaj i sve ces ukapirat...Lejla i ja sutra idemo u osnovne skole...e da,Sarajke..kao finalni dio..svi pravimo kolace i nosimo u Mjedenicu i Bjelave... bice ovo super,akoBogda...Tose,znam da nas vidis..i znam da si ponosan na nas...ovo je u tvoje ime... ljubim vas sve...»

pulcinella»Asja je napisao/la:svi pravimo kolace i nosimo u Mjedenicu i Bjelave...

Mislim da ne bi trebali nositi kolace u Mjedenicu. Ok, zena na Bjelavama je rekla da oni to primaju, mislim da u Mjedenici od hrane nece primiti nista sto nije upakovano i nema deklaraciju. Oni imaju jako dobru kuhinju, i toga im ne manjka. Kao i sva djeca (kao i neki od nas velikih ) najvise vole cokoladu. Znam, puno je njih, ne moze se svima kupiti cokolada, ali se moze kupiti recimo 5 onih Dorininih runolista ili kako se vec zove, one sto je svaka kocka posebno upakovana, i tako bi svako dobio po malo «

ASTRA:»Kako predivni i tako neiskvareni...Tako slatki i prelijepi...Djeda Mraz me rasplaka sa onim Tosetovim CD-ovima.. I sa onim rijecima:"Hvala Tosetu sto nam je ostavio svoje pjesme!"»

391

pulcinella:»Vratio se Djed Mraz (pisem vam sa Sjevernog pola ), kaze da se ona druga curica kad je dobila CD toliko uzbudila da se pocela tresti i zamalo upiskila, a Miki stalno prica kako mu je seka dala paketic (to je bila Astra za neupucene). Svi u Mjedenici (osoblje) su odusevljeni sto smo donjeli CDove, a djeca su toliko odusevljena harmonikom i sintisajzerom sad ce probiti glavu sviranjem. Snimka ce najvjerovatnije biti, ali o tom potom. Elem, svi su odusevljeni i zahvaljuju se na poklonima i posjeti.ljubim vas»

ASTRA:»Drage cure, (kao da pisem pismo)

Moja zelja i zelja vecine cura iz Sarajeva je da idemo u dom za djecu bez roditelja kada nikoga ne bude,kada ne bude guzve..Ljepse je tako,jer cemo biti zapazene..A onako,kada oni imaju priredbu bice mnogo "poznatih"(da ih drugacije ne nazovem ) i onda ce na kraju ispasti da su oni sve donijeli..Tako da je moja mama zvala dom i pitala kada je najbolje da dodjemo,kada nikog nema..Dogovorili su se da dodjemo 29.12. u 12:30 i rekli su koga cemo traziti..I da ne zaboravim..Ime doma je promijenjeno,vise se ne zove "Ljubica Ivezic",vec "Dom za djecu bez roditelja Bjelave"..Ako ima nekih pitanja samo pitajte...

Ljubim vas sve redom.. «

ASTRA:»Dragi moji forumasi,danas je nasa prva akcija za dom Bjelave zavrsena...Za one koji nisu mogli ici sa nama evo mali izvjestaj...Svakako nocima ne spavam,al sinoc nisam spavala od tolikog uzbudjenja...Jutros kada sam krenula srce mi je lupalo kao onog dana kada sam isla sa Tosetom da se vidim..Toliko sam bila sretna i zadovoljna,a i sad sam..Ana i ja smo dosle malo ranije,tamo nas je docekala ekipa NTV Hayat..A onda su dosle i ostale cure..Kako nase cure sa foruma bas ne zele da bude pred kamerama,na meni je ostao sav posao... Ali nema veze,meni je drago bilo..Pricala sam o nasem forumu,o nasem Tosetu i njegovim djelima...Kada su vidjeli CD i moju majicu,djecica su samo govorila :"Tose,vidi Tose!"..Na kraju sam morala i da pjevam sa njima..A onda su suze same krenule...Ljudi moji,kakve su to emocije..Gospodja iz doma nam je pokazala nekoliko odjeljenja..Vidjeli smo bebe..Jedna od beba je,da kazem,tek rodjena..I pitam se kako je neko ono divno stvorenje mogao da ostavi,onog malo andjela sa crnom kosicom..A tek ono bucmasto,sto je izbacilo noge kroz krevetic i stavilo prst u usta..Kako su sam slatki..Vidjeli smo i malo stariju djecicu..Nismo se mogli igrati sa njima,jer im je bilo vrijeme rucka..Ali sve u svemu hvala mnogo domu Bjelave sto su nas primili i pokazali nam sve to..Uskoro ce sve to da bude na TV-u..Toliko od mene.. «

Nejra: »Ej cure evo i mene Masho kakva sramota najvaznije je da si ti dosla Lelly obavezno nam snimi to, hvala ti....i klasicni aparat je najjaci

Eh sad znate sto smo se dogovarali za onu porodicu ako ne znate sram vas bilo uglavnom danas sam u Avazu vidjela sam nesto...evo vam tekst:

392

"Novu 2008. godinu sedmeroclana porodica Malagic iz Otesa docekala je u mraku i hladnoci. Njima ovaj praznik ne predstavlja nista jer nezaposlena Eldina i njen suprug Besim, koji je 60-postotni invalid, jedva prezivljavaju i prehranjuju svoje petero djece. I struja i grijanje su im iskljuceni jer nisu mogli platiti racune. U hladnom stanu borave vec 2 godine, a struje nemaju mjesec. Kako nam je ispricala Eldina, zive samo od Besimove invalidnine i djecijeg doplatka, ali to nije ni blizu dovoljno za zivot. Jedino bih bila sretna ako bih u novoj godini imala topli dom za svoju djecu, ali nazalost na nas niko ne obraca paznju. -Za praznike nam je na vrata jedino pokucala komsinica Jasmina Zunic koja nas je obradovala vecerom-kaze Eldina. Dvanaestogodisnjeg sina Kenana prije nekoliko dana ujeo je pas, pa ga roditelji svakodnevno vode u bolnicu na previjanje.""Svi dobri ljudi koji zele pomoci ovoj porodici mogu to uciniti uplatom novca na ziroracun u Raiffeisen banci 1610000000000011 na ime Eldina Malagic"

Pa eto kako hocete...javite se...»

ASTRA:»Cure moje,

Danas je moju mamu zvala jedna zena..Trazili su broj u Hayatu i oni su dali broj moje mame..Zena kaze da je gledala sinoc emisiju..Pita da li mi mozemo pomoci i njima,da li pomazemo ugrozenim porodicama..Ona zivi sa djetetom i muzem....Ne rade ni ona ni muz,a moraju da izdrzavaju dijete..Koliko sam shvatila dijete je manje..Pred Novu godinu su isli u merhamet da uzmu paketic da ga obraduju,jedva su ostali zivi kolika je guzva bila..Mislim da bi trebali i njima da pomognemo,pa makar kad bi samo djetetu nesto kupili...Njima je sve dobrodoslo,svaka pomoc,pa makar i ona najmanja...Kad vec pomazemo i mozemo,onda mislim da bi i njima trebali pomoci..»nejra:»E ovako, skupljamo odjecu za te porodice, onu iz novina i onu sto je zvala Hayat...ja sam mislila da imm jos kupimo hranu, pa ako hocete skupljajte i pare, ja sam se vec bacila na posao, a trebali bi to sve brzo da zavrsimo jer pocinju ispiti ovim fakultetlijama «

ASTRA:»Ljudi ne smijemo vise ni dana cekati!Moramo ove akcije odraditi sto prije..Poglodilo me u srce kada sam vidjela onu sedmeroclanu prododicu na TV-u .. Da ste vidjeli tu djecicu, da ste vidjeli iskrenih suza.. Bes struje, vode i hrane.. U frizideru se vidi samo margarin, a pitanje je da li ista ima u kutiji od maragarina.. Djecak place, kaze da zeli samo da se kupa u kadi a ne u lavoru, da zeli grijanje da njemu i njegovoj braci ne bude hladno. Da vidite gdje spavaju.. Boze moj.. Koja tuga! Racuni su im preveliki, sve su im iskljucili.Cure pokrenite se!Ja sam skupila odjece, imam novca svoga i novac tetke Lile ( tetka Lile hvala Vam na pomoci) . Sa Nejrom sam mislila ici sutra u kupovinu. Da kupimo namirnice i odnesemo to sve..

Ajdeeee ljudi, nemojte spavati, tim ljudima je stvarno potrebna nasa pomoc!»

natasha_okaidi:»zdravo decki...zosto sum nova,ke probam vaka...citav nesto od ovaa tema i moram da kazam mnogu mi se sviga se ona sto go pravat devojkite zatoa sto stvarno nesto pravat, e sega ne znam kolku od makedonija ke go procitaat ova ama sakam da prasam dali ima nekoj zainteresiran ili predlog da se pocne i kaj nas nesto slicno,vo makedonija?

393

se nadevam deka ima,bi bilo super koga toa bi se prosirilo,a navistina ne treba nisto posebno...samo dovolno da se sakaeve jas bi prevzemala odgovornost za da se zapocne malku vo makedonija pozz» Postao/la *anna* dana sub sij 19, 2008 4:55 pm eee cure moje drage bas mi je bilo lijepo danas sa vamai drago mi je sto smo i ovo zavrsile...ti ljudima je stvrano potrebna pomoc....u kakvim uslovima zive, nebi nikom pozeljela.... upravu si astra ako se to mogu nazvat uslovi...

HVALA SVIMA KOJI SU UCESTOVALI U OVOJ HUMANTARNOJ AKCIJI

"Kad se male ruke sloze sve se moze !!"

nejra:»I meni je drago sto smo ovo zavrsile...ne mogu da vjerujem da im niko do sada nije pomogao...tuga...upravu je Meri ono nisu uslovi za zivot...grozno... Hvala vam cure moje sto ste tako divne i Tose hvala ti sto si napravio od mene bolju osobu...»

nejra:»Eh cure moje...ovako... treba se angazovati u skupljanju odjece...ja ne znam imam li jos ista, sve sam dala, ali potraziti cu...one koje imaju nek pocnu skupljati...imamo 150 KM za hranu...i da za nekoliko dana odemo pomoci onoj porodici sto je zvala Hayat...javite mi da skontamo kad nam je najbolje da odemo...ljubim vaas»

Pulcinella:»S troje djece, bez hrane i struje

Zamislite život s troje maloljetne djece, 84 marke dječijeg doplatka mjesečno, bez struje i hrane, bez kupatila, bez ičega, a sve to u suterenskih 30 kvadratnih metara. Upravo u takvim uslovima, u Ulici Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka 1, već deset godina živi Kadira Brutus, samohrana majka Edina, Elvire i Eldine. Čitav rat provela je zarobljena u Semizovcu. Radila je u Osnovnoj školi "Petar Kočić", gdje je nakon rata dobila otkaz, uz objašnjenje da joj je to donio Dejtonski sporazum. Od tada ne radi, bolesna je i ne čuje dobro, a uskoro će na operaciju. Suprug je napustio i nju i djecu. Nikada je ne obiđe da upita kako je, kako su djeca. A nisu dobro. Žive u vlažnom prostoru nečega što bi trebao biti stan. Nedavno je pukla i vodovodna cijev, pa su zidovi mokri. Zvala je Vodovod, rekli su da će doći, ali da imaju još intervencija. Tu joj je umrlo dijete.

"Prije osam godina od upale pluća i bronhitisa. Imao je dvije godine. Troje djece koja su mi ostala su bolešljiva. I ne bila u kakvim uslovima živimo. Neko nam pomogne, donese hrane, uzmemo hljeba iz narodne kuhinje. Općina Centar nam ponekad da koji dinar, dali su djeci besplatne knjige za školu, oni uče i trude se, ali...", kazala nam je Kadira.

Najteže joj pada što nema struje. Bivši stanar je prije deset godina umro i ostavio neplaćen račun od hiljadu i trista maraka. Elektroprivreda ne želi uključiti struju dok se dug ne plati. Po zakonu sigurno, ali moralno nikako. Neće Elektroprivreda propasti bez te hiljade maraka,

394

neće ni bez milion, ali uporni su - nema para, nema struje. Dolazi zima, nema drva, jer je cijelo ljeto morala ložiti. Kadira očekuje da će neko čuti njenu tužnu priču, da će neko u mjesecu Ramazana pokazati humanost. Svi koji joj žele pomoći mogu to uraditi lično na gore pomenutu adresu ili broj (koji je dobila od komšinice) 062-071-009.

Jucer u dnevnim novinama SAN je izasao clanak o ovoj zeni, medjutim male su razlike u informacijama. U ovom clanku iz SAN-a stoji da je sin koji je umro (Almedin) imao 9 godina, da ona prima 56KM djecijeg doplatka i subvenciju za grijanje od KS u iznosu od KM 50, kao i da od opcine Novo Sarajevo primi jednokratnu pomoc svake godine u iznosu od KM 300. Struje nemaju, pa je dovukla od komsinice. Ni vrata nemaju. Hrane se u javnoj kuhinji.

Ovo je sa jednog drugog foruma...Nesto smo se ulijenile, hajde da se organizujemo slijedece sedmice, da pomognemo ovoj ili onoj drugoj porodici, svejedno, ali da djelujemo, ljudi su gladni...Meni odgovara bilo koji dan slijedece sedmice, hajmo, prijedlozi...»

SANELITA:»drage moje veliko je govora o tem kako se bojo izvajale razne humanitarne akcije v čast našemu tošetu po hrvaškem makedoniji....pa dejmo mi neki lepega naredit!!!!naša deželica je majhna tako da nam ni teško niti se dobit na kavici in premisliti in se pogovoriti o tem!!pa še tko bi rada spoznala nekoga, ki čuti- trpi kot jaz, ker na žalost makedonija in druge države so daleč pa dejmo se vsaj mi spoznat med sabo!!!kaj pravite?meni bi to veliko pomenilo!!!!!ljubčka vsem vas imam rada!!!!

isabela:»Ja, bomo staknile glave, pa se kaj humanitarnega spomnile . Za začetek pa lahko:- pošljemo plišasto igračo v Makedonijo ( glej temo Sve ostalo u vezi Toše- Sakupimo medvjediče)- kupimo cd Ako me pogledaš v oči, izkupiček katerega gre v humanitarne namene- žal se dobi le na Hrvaškem- za novo leto pošiljamo Unicefove čestitke, saj je bil tudi naš angel Unicefov ambasador- itd...

Glede srečanja pa- enega smo že imele 1.12. Naslednjič bi se lahko recimo dobile na Tošetov rojstni dan. To bi bilo res lepo. Bom po Novem letu magari jaz prevzela organizacijo. Še boljše, če bi to storile v troje. Mirjam in merlotica bosta ziher ZA . ok, čim prej po Novem letu vaju peljem na kaficu, pa bomo kaj pogruntale , pred Novim letom mi pa ne bo uspelo, imam preveč delovnih obveznosti.»

pety013:»Hej, hej Toliko, da se javim, da lahko v vsem (sploh kakršna koli humanitarna dela...) računate tudi name.Nekaj igračk, pobarvank, barvic, itd. sem jaz že pošiljala v Makedonijo - Eleni... Mislim, da je to nekaj najbolj preprostega kar lahko vsak nardi, da pošlje, v okviru svojih možnosti, kakšnega "plišeka", kakšno igračko tem otrokom, ki so zagotovo vsega neizmerno veseli- plus tega je to v imenu in Tošeta in našega foruma...Me pa zanima, če katera ve za kašen dom pri nas? Mislim, da je (kar se Slovenije tiče) dobra ideja kakšen materinski dom ali kaj podobnega...

395

Javljajte se s svojimi predlogi,... Kar pa se tiče kakšne kavice in pogovora, pa se lahko magari enih par dobi, ki so blizu skupaj (npr. okoli Lj), pa drugih par, npr. s Štajerske, pa Primorske... vsaj za začetek!

Pozdrav vsem in tudi jaz vas imam prav vse zelo rada «

Mirjam: »No, jaz se dogovarjam z dvema puncama iz Ljubljane (Maja in Alenka, tiste ki ste bile v soboto se ju mogoče spomnite) da bomo odnesle igrače nekam...ne vemo še kdaj, niti kam, ampak jih bomo!

V materinskem domu v Šiški baje imajo igrače, sicer niso od otrok, ampak so v lasti doma. So jim pa na razpolago da se lahko vedno igrajo z njimi in tko...Če ma kera kak predlog kam bi lahko odnesle nej se javi!

Se pravi, kar sem hotla povedat je, da se nam seveda pridružite v čim večjem številu! Samo da se zmenimo kam in kdaj...pa super bi blo če bi se to nardil pred novim letom.

Zdej pa predloge na plan! «

salso:»Živjo!Upam, da punce (govora je samo o nežnejšem spolu) medse sprejmete tudi nasprotni spol, ki ga je za glasbo Tošeta Proeskega ( s tem, da me je vlekla na premnoge nastope) navdušila njegova boljša polovica, ki je nekje z mano, vendar delujeva pod mojim geslom in imenom. Pa priznam, da se me je v teh letih Tošemanija pošteno prijela ...

V glavnem, sva iz okolice Šentjurja pri Celju.

Kar se tiče pošiljanja igračk (in ostalih reči) v Makedonijo, sem pisal na Veleposlaništvo republike Makedonije ter na Društvo slovensko-makedonskega prijateljstva, če nam lahko pri tem (in ostalih dejavnostih) nudijo malo podpore. Pa počakajmo na odgovor ...

Drugače pa je na uradni strani Narodne tehnike mesta Kruševo ( http://nt.krusevo.org/ ) tudi stran o samostanu Sv. Preobraženje, katerega se meščani trudijo dograditi (česar velik pobudnik je bil Toše sam). Če katerO zanima tovrstno humanitarno udejstvovanje, imajo na strani tudi bančne podatke, kjer zbirajo denarna sredstva za sokončanje samostana.

Pa lep pozdrav in pohvale za res pozitivno iniciativo!»

.Maiia°.:»No, midve z Alenko sva danes svoje nesle v mestno pediatrično oz. otroško kliniko (na pediatrični so namreč ravno dobili šest vreč...) in so jih bili kar veseli. «

SANELITA:»drage moje slovenke, slovenci in pa vsi ki to niste pa živite v sloveniji:)nekaj bi vam predlagala!!verjetno ste že slišale za akcijo rdečih noskov gre za skupino skrbno izbranih zdravnikov ki hodijo po bolnišnicah in bolnim otrokom narišejo nasmeh na obrazkee!našemljeni so v klovne in njihovo delo je res že obrodilo sadove otroci so kljub bolezni boljše volje in nasmejani!!!za Vse to pa oni potrebujejo sredstva da bi lahko še naprej to počeli zato

396

vas prosim vas VSE dobre ljudi da pošljejo sms NOSKI na ŠT 1919 in tako boste darovali 230 tolarjev oz nekaj manj kot 1€!jst sm jih danes poslala že 12:)sej zarad tega nebomo revniRADA VAS IMAM!!!!!!!!!!!!!»

salso:»Takole!

Spet sem nazaj po dolgem času, ko mi internet spet normalno dela in je dela malce manj. Za vse, ki se še zanimate za pošiljanje česarkoli v Makedonijo, sem z Društva slovensko-makedonskega prijateljstva dobil naslednji odgovor:

rca Spoštovani,

Hvala za vase sporočilo. Naše društvo je organizator ali se aktivno udeležuje različnih humanitarnih akcij v povezavi z otroki in mladimi družininami s posebnimi potrebami (npr. humanitarni koncert Vlatka Stefanovskega v Ljubljani leta 2001 http://www.slo-mak.com/slo/projects/project1.html kjer smo zbrali več deset tisoč takratnih nemskih mark ipd.)

Glede vaših posebnih želja priporočam, da se čim prej obrnete na predsednico našega društva mag. Biljano Stanovnik, ki je trenutno v Makedoniji in bi vam znala svetovati o konkretnih projektih ali naslovih s konkretnimi potrebami. Dosegljiva je še 2 tedna na tel +389-70-353-414, kasneje pa v Ljubljani na 040 454 454. Njena e-mail naslova sta mailto:biljanaS123@gmail.com ali mailto:biljana.stanovnik@slo-mak.com.

Naj ob tej priložnosti omenim, da je ga.Stanovnik zelo dobro poznala g. Toše Proeskega. Gospod Proeski kakor tudi naše društvo delujemo na humanitarnih projektih, ki se z razliko od številnih drugih humanitarnih projektov razlikuje v eni bistveni stvari, t.j. darujemo iz srca in v ljubezni do Boga, in obvezno z samo najnujnejšo medijsko pozornostjo. Upam, da ste pri vašem forumu tudi zastavili cilje, ki delujejo na omenjenem temelju.

Vljuden pozdrav in srečno v letu 2008.

Mateja Zupanposlovna sekretarka društva

Gospe Biljani sem že poslal mail in glede na to, da so zelo prijazni in resni, v kratkem pričakujem tudi odgovor.

P.S. Karta do Skopja trenutno (po "naključju" sem izbral datum 25.1. za let tja in 28.1. za let nazaj) stane med 280€ (najcenejša karta z omejitvami) pa do 530€ (poslovni razred). Ne ravno poceni. Ampak tako pač je. Skopje je večinoma destinacija poslovnih pornikov, pa še na letalo (oz. letalce) zabašemo največ 50 potnikov in temu primerne so tudi cene. «

salso:»Predsednica Društva makedonsko-slovenskega prjateljstva je izrazila željo, da ji posredujem svojo telefonsko številko, da bi se dogovorili o vsem potrebnem (o dobrodelnih akcijah v Makedoniji. Sami so med drugim sodelovali s Tošetom in poznajo nekaj akcij, v katerih je bil dejaven). Številko sem ji že poslal. Za tiste, ki bi vas zanimalo, da kakšno stvarco (odvečne plišaste in druge igračke, oblačila, šolske potrebščine, "finance" itd. itd.) pošljemo v

397

Makedonijo oz. v teh akcijah sodelujemo (mislim, da gre tukaj seveda tudi za UNICEF) bi prosil, da mi sporočite svoje e-mail naslove na moj mail (mislim, da ga lahko vidite v mojem profilu. Če ne, sporočite). Sam sem pripravljen zadevo koordinirati oz. če bi slučajno to resno zalaufalo, rad sprejmem kakšno pomoč

Aja, sem klical na Makedonsko ambasado in tudi tam je možno, da bi nam pri čem pripomogli. Moram kontaktirati sekretarko, katere naslov in številke so mi dali.

Še vedno pa so tule tudi podatki, če bi kdo želel (hja, predvsem finančno) sodelovati pri dograditvi samostana Sv. Preobraženje v bližini Kruševa, katere zelo pomemben iniciator je bil Toše. http://nt.krusevo.org/content/view/40/51/lang,mk

Pa lep vikend (sploh tistim, ki ne boste delali)»

NOVO-KRUPNIM KORAKOM NAPRED U HUMANITARNOJ MISIImajka:»Ovo sam vec napisala na temu o humanitarnih akcija ovog foruma,ali opet mislim da je bojle da otvorim novu temu.Danas sam stupila u kontak sa jednom svetskom humanitarnom organizacijom pod imenom'Leger de Heils'ili u prvodu "Nebesna vojska".Pri razgovorom sa njima sam iznela socijalne probleme koje imaju zemlje sa bivse Jugoslavije.Voljni su da pomognu ali meni su potrebne konkretne ustanove s kim bi se kontaktiralo,sta im je najvise potrebno i slicno...Moram se tamo vratiti spremna, sa ozbiljnim dokazom da to uistinu je potrebno.Zato vas molim ako mozete stupite u kontakt sa sto vise ustanova gde je potrebna pomoc,pitajte sta im je potrebno,potrazite njihovu elektronsku postu da bi se brze kontaktiralo ...Valjda cemo uspeti da nesto uradimo.Ja vam obecavam da cu biti dosadna,uporna,tvrdoglava sve do tada dok nasa decica ne prime to sto im je potrebno.Drago mi je sto idemo krupnim korakom prema putu koi nam Tose pokazao.A da, jos to.Nisam mogla da spomnem Tosevo ime na razgovoru.Ipak to je bilo prvi put,a ja sam upala unutra bez zakazivanje(to se samo prostim ljudima moze dogoditi ovde u Holandiji,ama neka neka samo dobijemo,pokazacemo mi i nasu kulturu].Razmisljam na koj nacin bi mogla da povezem ovo sa Tosetom,a to mi je jako bitno.Ipak mi ovo radimo u njegovo ime.Ma moram smisliti nesto...ako imate ideju kazi teve saka tetka Lile»

Biljana PG:»Ima jako puno ustanova, ne znam na koje ste mislili. Sto se tice Makedonije imate adresu Doma za djecu gdje saljemo medvedice, kod nas u Podgorici postoji centar za djecu sa specijalnim potrebama a u Igalu je Dom za nezbrinutu djecu, ja mogu naci te kontakte. Ali nesto sto me jako pogodilo a o tome sam citala poodavno to je Djecja bolnica u Zagrebu-odsijek za onkologiju. Bio je clanak u novinama o toj djeci jer je njihov poznati fotograf napravio izlozbu sa njihovim fotografijama i prihod od toga je isao za njih. Najvise me je zaboljela recenica na kraju ''Dok ovo citate i gledate njihove slike, mnogi od ovih andjela su nas vec napustili.'' Grozno...plakala sam nedeljama posle. Da bih ljetos to dozivjela u svojoj blizini kad je jedan djecak kojeg obozavam obolio od leukemije. Ima samo 5 godina. Trenutno je na lijecenju i molim se Tosi za njega svake veceri! JA SAM ZA SVAKU AKCIJU! Samo mi kazite koje informacije treba da vam se obezbijede!A sto se Tose tice pomenite im da je bio ambasador unicefa, pomenite koliko je humanitarnih koncerata imao, koliko je zivota spasio, koliko je puta dobrovoljno dao krv i recite im za ovaj forum i za sve sto mi radimo u ime Tose Proeski! Ako to potkrijepite i sa njegovom muzikom,

398

kupili smo ih do kraja zivota!»

Majka:»Potrebna mi je email sa bilo koje organizacije gde je potrebna pomoc.Jedino sto znam da ova organizacija ne pomaze u parama,donira ono sto je tacno potrebno.Mozemo pokusati...Ja bi htela da im dam sto vise ustanova da sfate da je na balkanu i te kako pomos potrebna.Email mi je potreban da bi ja licno imala brze kontakte sa direkcijama.A u vezi sa Tosevim imenom,smislicu ja nesto,samo znam da nece ni jedna pratka otici bez slogana"VE SAKAME SITE-PRIJATELITE NA TOSE''Postao/la majka dana pet pro 14, 2007 2:41 pm mnogo mi je zao ali nista nisam uspela sa ovom mojom humanitarnoj akcii,pisala sam svuda ali odgovora ima samo za dve organizacije.Ja u ponedeljak imam sastanak,pa cu morati da pricam samo za ove dve ustanove...zao mi je sto me nisu shvatili seriozno,ali ja sam svoje pokusala...hvala svima sto su mi pomogli da mi daju adrese sa ustanove.Valjda cu uspeti da bar decice sa ove dve ustanove napravim za tren srecne...»

kdesa:»"neka nocas grmi i nek se dusa mrvisamo da ti cujem GLAS....."

glas.....Tosin kroz Njegove pjesme i rijeci..Tosin kroz Njegova djela, plemenitost, humanost...kroz Njegovu dobrotu i nesebicno davanje......

Glas koji nikad nece nestati........Upravo ovaj koji nas poziva da budemo jos bolji ljudi, jos tolerantniji, humaniji...Glas koji nas vodi putevima dobrote....Glas Andjela zivjet ce vjecno

Njegovim putem idemo upravo slusajuci Njegov Glas, Njegovo ime postujuci radeci upravo ono sto je ON radio..pomazuci svima kojima je pomoc potrebna......od najblizih pa sire.....stalno davajuci sebe i dijeleci ljubav, dobrotu i pomoc...»

majka:»nikita12su je napisao/la:U Srbiji zivi 150.000 neuhranjene dece. Cak 200.000 malisana zivi na ivici siromastva,najugrozenija su romska deca,zatim deca izbeglica,deca sa seoskog podrucja i ona ciji su roditelji bez posla. Alarmantan je podatak da 46 odsto romske dece nema jedan obrok svakog dana...ove podatke sam procitala jutros u novina.nemam komentar

ZATO MORAMO NESTO POD HITNO PREDUZETI,BAR JEDAN DAN NEKOLKO OD NIH BUDE MALO SRETNO...DAJTE LJUDI,POMOGNITE NA NADJEMO NACINA DA OTVRIMO RACUN,DA MALO POMOGNEMO NASEM DECI NA BALKANU...SKORO SVUDA JE ISTA SITUACIJA...I U SKOPLJE SE NE MOZE PROSETATI GRADOM,SVUDA SU GLADNA DECA,TRAZE PARE,HLEBA,DA MOGU PRODUZITI MALO DAN,DA NE CRKNU OD GLADI...JA SE UVEK MOLIM BOGU DA DOBIJEM NA LOTO I TO NE MALO NEGO NEKOLIKO MILIONA EVRA DA BI MOGLA STO VISE DECE DA POMOGNEM...MA NE TREBA MENI TOLIKO,DOVOLJNO MI JE OVO STO IMAM,KROV NA GLAVU,HLEB NA STO...A ONI JADNI...»

IVANCE:»majka je napisao/la:U PLANU JE DA SE PRIDRUZIMO TOSEVOG FONDA...SAMO

399

TREBA JOS DA NAM JAVE DALI MOZEMO...MISLIM DA NECE BITI PROBLEMA...Tetka Lile da znaete deka Andrej bratucedot na Tose e odgovoren za fondacijata Tose Proeski ima nas broj na tel sto znaci deka nie ke bideme izvesteni za sekoja aktivnost na taa fondacija i na nase ogromno zadovolstvo nie kako forum sme zamoleni da im pomogneme»

MEDVEDICI ZA DJECU BEZ RODITELJA IZ BIJELE-CRNA GORABiljana PG:»Uz pomoc ickice i svih Vas na forumu nadam se da ce nam i ova akcija uspjeti kao i akcija za djecu u Skoplju!Dom za nezbrinutu djecu u Bijeloj je jedini dom u Crnoj Gori. Nalazi se blizu Herceg Novog gdje je nas Andjeo pjevao Tajno moja i Sonce vo tvoite rusi kosi i osvojio nasa srca zauvijek! U Domu zive djeca svih uzrasta tako da mozete slati igrackice za one najmladje, mozda garderobu koju imate od svoje djece a da njima vise ne treba, skolski pribor, knjige, sve sto Vam padne na pamet da njima moze trebati. Zajedno cemo odluciti kada cemo im to odnijeti. Ne mora da bude neki poseban dan, njima je uvijek praznik kad im neko dodje sa poklonima.

Ostavljam adresu na koju mozete poslati vasu posiljku a sjutra ujutru cu otvoriti ziro racun za sve one koji su daleko i koji bi radije poslali novac. Od tog novca cemo opet zajednicki odluciti sta da im se kupi. Hvala Vam mnogo sto ste prihvatili ovu ideju i sto cemo jos jednom pokazati koliko dobrih ljudi ovdje ima. Sa Tosem u srcu nastavljamo njegovu misiju!Hvala svima unaprijed a evo i adresa:

Basovic BiljanaSteva Boljevica 38Zabjelo b lamela 1681000 PodgoricaCrna Gora

P.S. Ja cu se potruditi da na dan odlaska u Dom obezbijedim i kamermana iz televizije koja se nalazi u sklopu sistema u kom radim da to sve zabiljezi za Vas!»

ickica:»posto vidim da Bilja nije tu , evo ja cu sebi dati slobodu da ti odgovorim . Akcija je tek zapoceta , i ima vremena da sve stigne , tako da nikad nije kasno poslati , samo javis Bilji ili meni kad si poslala , i to je to .

a evo da vam malo priblizim o kome se radi:Dječiji dom’’Mladost“ u Bijeloj je jedni dom za djecu bez roditeljskog staranja u Crnoj Gori. Dom ima ukupno 119 školske djece, od čega 56 djevojčica i 63 dječaka. Ima oko 60-oro djece predškolskog uzrasta, čiji se broj i struktura mijenja zbog zahtjeva za usvajanje. Postoje troje štićenika koji su pod njihovim starateljstvom na studijama,dvoje studira u Beogradu (diplomatija i kulinarstvo) a jedno u Podgorici (elektrotehnički fakultet). Djeca su u Domu organizovana u grupama u tzv.’’porodicama’’ kako ih oni zovu. Svaki sprat doma posvećen je jednoj porodici.

Ve sakam ! Te sakam Biljana!»

Biljana PG:

400

»Evo sam ustala iz kreveta da vam se javim. Ambasador vam je umotan u cebe kao vekna i sunja se po sopstvenoj kuci da bi dosla ovdje! Ickica vam je priblizila malo o cemu je rijec. Morate priznati da su mi asistentkinje zakon! Tetka Lile da nema nas Crnogorki ovi se nasi muski ne bi umjeli pocesat' a kamoli sto drugo! Ha ha ma dobri su oni! Makar su zgodni ako nista drugo!

Neki su mi pisali pp i jako su zainteresovani za akciju! Bas sam srecna. Ogroman je posao pred nama ali ja se radujem, nadam se da vam ne smeta da ukljucim i neke ljude van foruma jer su zainteresovani da daju sve sto imaju a da im ne treba! Igalo je nekih 3 sata voznje od Podgorice zato se sve mora isplanirati kako treba. Ja cu organizovati prevoz igracaka i svega sto stigne do Igala a ko god je zainteresovan da toga dana bude sa nama dobrodosao je. Ako ima neko iz Dubrovnika moze brzo da dodje, cak je blize nego iz Podgorice !

Oko datuma cemo se jos dogovoriti, pa danas je tek nastala ova ideja. Mozda bi trebali da kazemo ljudima da se sprema jos jedna akcija jer puno njih ne dolazi u ovaj podforum. Pa ih alarmirajte s vremena na vrijeme kao sto sam ja danas uletjela u temu *ambasador foruma*.

Volim Vas sve i cujemo se ujutru kad budem otvorila racun!

Laku noc porodice moja!

Biljana»

KAD SE MALE RUKE SLOZE...IDEJE!!!!de_zg:»-STO JE TO STO BI MI , KAO FORUM, A BOME NAS JE PUNO, MOGLI NAPRAVIT - DA NESTO POKRENEMO,DA KAO FORUM DAMO SVOJ, MAKAR MALI DOPRINOS I PODRSKU, -ne znam sto bi to konkretno moglo biti - PA AKO NETKO IMA BILO KAKVU SMISLENU IDEJU NEKA JE OVDJE IZNESE, A NADAM SE DA CE SE NACI I ONIH KOJI MOGU BILO KAKO POMOCI I U REALIZACIJI !!!! NEKA TOSE PROESKI ZAUVIJEK BUDE SIMBOL HUMANOSTI I DOBROTE- MORAMO NEKAKO NASTAVITI NJEGOVU MISIJU, I NE DOZVOLITI DA SE ZABORAVI, A LAKSE CEMO ZAJEDNO , SAMO MORAMO SMISLIT NESTO DOBRO I OSTVARIVO !!!!! mozda je malo nerealno al vidjet cemo...elen4e vec ima nesto u planu, ajd sad i vi ostali koji imate neke prijedloge- vezano za tv,koncert u tosinu cast,mailove podrske, ma bilo sto!!»

yenne:»Kao sto sam vec pisala ako forum bi htio pomoci u organizaciji koncerta onda bi trebalo napisati uime foruma Toniju i izdavackoj kuci. Mora to biti jedna osoba koja ce u nase ime komunicirati sa njima i kojoj bismo mogli slati nase ideje.

Mislim da bismo mogli organizirati neku ustanovu gdje bi fanovi koji zele volontirati mogli se skupljati, organizirati razne akcije . Naravno ustanova bi nosila Tosino ime da se zna ko nas je sve ujedinio. Ne znam kako to izgleda sa pravne strane ali sto se financija tice mogli bismo probat sa UE ili Tosinim sponzorima.»

401

majka:»Mozda je moja ideja glupa ali...Mozda bi mogli nekako da se organizujemo,da svako ko moze, normalno ako se sakupimo u dovoljnom broju,zajedno otici do Krusevo na nekoliko dana i uredimo na primer dvor manastira...Finansije ne bi trebalo da budu problem ako otvorimo nas ziro racun i ko kolko moze donira sredstva u njemu.Nadam se da cemo naci i sponzore koje ce pomoci.I netreba da se stane samo na ovo.Puno gladnih usta cekaju na nas...Puno bolesni cekaju na nas.Mozemo i pravno otvirite firmu koja ce u Tosevo ime uraditi puno toga.Mora se odnekud krenuti...Tose a i ovaj forum u kome ima puno njegovih sledbenika zasluzuje to.Dajte da kad legnemo da spavamo,svi budemo ispunjeni toplinom i srecu,znajuci da smo pomogli nekome...»

majka:»Ma svaka nasa ideja se moze ostvariti,samo treba da smo uporni.Moze se stupiti sa radiotelevizijama,pa i pisanim medijuma,istaknuti nase ideje.Pisati gradonacelnicima iz Skoplje,Krusevo...Verijem i da ako smo ozbilni nacicemo i sponzora...Elena moja je pocasan clan mladinske organizacije Massum,koja je bila ukljucenau organizacijom za Tosevog zadnjeg koncerta.Mislim da i oni bi nam se pridruzili,da ostvarimo nase ciljeve.Jedino se bojim da ne splasu ideje da se nesto uradi.Sa puno elana se pocelo i sa pricom oko Oprah show.ali mi nekako to iizostaje,a bila je predivna ideja.»

yenne:»Majko predivna ideja. Mislim da zasad neka svako iznese svoje ideje ovdije pa da se je razmotri a poslje moramo se zdogovorit sto i kako nac odgovarajuce osobe koje ce biti odgovorne za to. Ja sam mislila da ako vec napravimo neku ustanovu da pomazemo dijeci iz domova, beskucnicima, po azilima za zivotinje, mozemo se podcepiti i pod neke dobrotvorne organizacije i snjima suradivat.Napocetku moglo bi se to organizirat u gardovima gdije ima najvise zainteresiranih a poslje prosiravat.Na jednom forumu radimo svake godine akciju Bozic tako da saljemo siromasnoj dijeci poklone. Mozda bismo od toga mogli pocet?

Sto se tice novaca trebalo bi kontaktirati Tosine sponzore i kad vec budu papiri i UE. Samo treba nam pravnik da kaze kako to izgleda koje papire trebamo i slicno. Mislim da bi trebali isto imati podrzku Tosine familije. Iako mislim da oni nebi imali nista protiv.»

andjelcici:»mzda bi bilo dobro da svako u svom gradu organizuje (gde vas je vise lakse je) malo pozoristance sa zajednickim nazivom za ceo Balkan (cak mislim da nije tesko registrovati pravno takvu (volontersku) organizaciju, ali to je sad vec druga prica, od drzave do drzave). Ako zbog zastite prava i imena ne bude Tose Proeski moze i neko drugo (da potseca na Njega ili za Njega karkteristicno) ali da njegovo ime stoji ispod, i da se pomaze onima koje je i On najvise voleo i pomagao. Tako recimo se mogu organizovati predstavice, uz njegovu muziku, za bolesnu decu po bolnicama (ne treba puno sredstava, samo puno osmeha i dobre volje). Pa ako to zazivi lako je siriti kasnije na vece humanitarne akcije. Tako bi i najmladjima priblizili njegovo zivotno delo (i ostavili im neso za secanje na njega, da ne bi vremenom izbledelo kod njih), a nastavili bi njegov put.Ideja vam je odlicna, mada ima nas koji cemo tesko moci otici u Krusevo (ne kazem nikad, ali mnogo kockica trebe da se slozi, svaka cast ljudima koji su na sebe preuzeli odgovornost organizovanja...imam losa iskustva). Verujem da ce svako od nas iskoristiti prvu priliku da ode u Krusevo i poseti njegov grob i sve ostalo.Posto je Noddy kod nas trenutno popularan

402

crtac za klince, imam ideju za pretstavu... Kad sam procitala post ova slika mi je bila pred ocima, a mislim da nije tesko ostvarljiva...Svaka cast za ideju, super je.»

Dee_Toronto:«a cuj uvijek je bilo tesko doci do tih nekih estradnih osoba ako se ne kreces u njihovom krugu. Mislim da je najbolje da se mi sami organiziramo jer dok mi uhvatimo tamo nekog Tonija Cetinskog od toga nece biti nista.

Sto se tice organiziranja koncerta ne znam kako se to kod vas tamo radi no ja sam ovdje radila sa kanadskim glazbenicima i nekako sam upoznata sa organizacijom nekih malih koncerata (ili kako oni to zovu - shows), pisala sam press release za njih i sta vec ne. Npr. za pocetak mozda bi trebalo kontaktirati neke underground glazbenike u smislu lokalne bendove koji se tek probijaju i koji su popularni kod mladih i ne trebas platiti veliki novac da bi ih doveo jer oni ce drage volje da sviraju kako bi ih sto vise ljudi culo. I naravno kada se tako neki mali koncert organizira sve od prodaja za karte ide npr. za obnovu Tosinog manastira ili se novac da bolnicama. To nece biti neka velika suma novca ali za pocetak i ne bi trebalo jer vazno je da se krene a poslije kada vise ljudi cuje za to onda ce to da ide samo od sebe.

Sta treba je kontaktirati one koji iznajmljuju neku manju dvoranu ili neki lokal bi bio dobar a ako je ljeto moze i na otvorenom, nekoliko dana prije naprave se posteri i onda se polijepe po gradu, flyers, itd., da se privuce paznja...na koncert povedete sve prijatelje...I cuj ja mislim da bi se ovo moglo izvesti. Sigurno poznajete nekoga tko svira u bendu ili pjeva i taj netko isto zna nekoga i tako se onda ljudi dovedu na jedno mjesto.

Time bi nastaviil Tosinim stopama a u isto vrijeme pomogli i talentiranim glazbenicima koji ce ja sam sigurna pristati da sviraju i bez velikog novca. Tose je zivio za glazbu a mi bi nastavili ono sto je on zapoceo a paznja bi se stekla kroz humanitarne male koncerte.

Ne znam mozda ovo nema nekog smisla vama ali eto to je jedan od mojih prijedloga jer ja zivim za glazbu pa tako i razmisljam. Naravno ja cu pomoci u svakom smislu pa racunajte na mene nema veze sto sam daleko jer sve se moze kada se hoce. Mogu ja i doci;-)»

malena1901:«Palo mi je nesto na pamet...ja jako puno volim umetnost i sama dosta crtam,vajam i tako to...Jeste da svi mi nismo podjednako nadareni za te stvari, ali sigurna sam da kada bi se bar malo potrudili to bi bilo ok.A predlog je da svako od nas osmisli neku vrstu dizajna koju bi kasnije mogli da iskoristimo kao podlogu za neku vrstu cestitke ili razglednice...to moze da bude i neki stih itd...To bi bilo nesto kao na foru UNICEF-ovih cestitki koje bismo mogli da saljemo u dobrotvorne svrhe (npr. deci bez roditelja) i time bi im pokazali da neko misli na njih To je bila moja ideja, a vi razmislite pa napisite svoje komentare...ja sam voljna da dam svoj doprinos tome «

platonska ljubav:»Evo meni je sinula jedna ideja - humanitarna, za koju ne treba ni ziro racun ni brdo para, samo srce puno ljubavi i malo dobre volje.Dakle opet se vraćam na to koliko je naš Toše volio pomagati djecu, posebno onu u domovima. To je nešto najplemenitije.Ja sam mislila da bi mi u Splitu mogle napraviti slijedeće: Ovdje u Splitu postoji Dom za nezbrinutu djecu Maestral. Bilo bi lijepo da mi koje to želimo iz

403

Doma uzmeno neko dijete, odemo s njim u šetnju, odvedemo ih na dječja igrališta, možda neku predstavu i slično.Isto tako bilo bi lijepo nekoliko puta godišnje posjetiti djecu u Domu i odnijeti im nekakve poklone( mislim da to ne treba biti za Uskrs i Božić jer tada ih se sjete državne institucije i posjećuju ih i poklanjaju im). Normalno da se ne može dijete iz Doma tek tako uzeti, no ja povremeno surađujem sa Centrom za socijalnu skrb i tamo bi vidjela koju proceduru treba proći da bi se takva dopuštenja dobila. Bitno je da znam koliko ljudi i tko je zainteresiran za ovo. Kada bi se oko toga dogovorili mogli bismo i skupno to napraviti nekad,družiti se mi i ta djeca....Mislim da je najvažnije činiti dobra djela, nije uopće važno tko za njih zna, bitan je njihov učinak. Dakle zainteresirane splićanke javite mi se na meilmailto:platonska-leo@hotmail.com. To je prvi korak , a recimo neka to bude do 15. 12. Ajmo cure, ako se slažete «

SANELITA:»Svako može početi od sebe!!!ja vam kažem mlada sam a več sam bila na rubu smrti prilikom bolesti koju imam i znam šta znači dobar razgovor i pametan savjet pa zato ja u dogovoru sa svojim doktorom prilikom svakog novog bolesnika koji oboli za bolešču koju imam ja pa pogotovo kad je to neka mlađa osoba porazgovaram sa njom u kontaktu sam sa tim osobama jer to bolestnom detetu ili odrasloj osobi puno znači jer znam ja kolko je meni falilo da mi neko s mojim sličnim problemom objasni neke stvari!!!!»

bojanke za decudaentschi:»evo upravo je moja mala rodica bila kod mene pa smo zajedno gledale slikovnice i bojanke...znate na sta mislim?to su one sveskice sa lepim crtezima koji se bojaju..uglavnom ona je tako uzivala radeci to,ima 6 godina...pa mi je palo na pamet da bismo mogli da pokrenemo i jednu takvu akciju..to su tanke sveskice,stanu u kovertu,nije problem poslati...bilo bi lepo kada bismo ih mogli poslati do 25og,ali i kasnije ako stignu nema veze,sigurna sam da ce se deca obradovati..e jedino mi je tesko da se odlucim gde bismo mogli to da posaljemo...toliko je puno gradova,toliko puno domova za nezbrinutu decu...razmisljala sam da to prvo bude skoplje,kasnije se naravno kao i sa medama akcija moze nastaviti po drugim gradovima...eto ta mi je ideja pala na pamet,pa me je zanimalo sta mislite?

ljubim vas»

daentschi:»e ovako dragi moji...muz od nase pulcinelle radi u domu za decu sa posebnim potrebama..kao sto ste vec spomenuli,ta decica bi se tome neopisivo obradovala..pulcinella se ponudila da da svoju adresu,i da njoj saljemo bojanke koje bi onda ona odnela...znaci pulcinella ostavi ovde adresu,a mi krecemo u postu naravno svi ostali koji zele da pomogne u nekom drugom domu,vrticu,u svome gradu ili negde drugde neka se jave...ve sakam puno

Osim želje da ispunimo sve želje našeg anđela poželjeli smo ispuniti, na žalost sviju nas, posljednju želju naše Rade...

Postao/la svicarska dana sri pro 12, 2007 3:12 am Neznam dali je vec neko dao ovaj prijedlog,nemam mnogo vremena da citam uvijek i redovno

404

sve-ukoliko jeste izvinjavam se i molim obrisite-ukoliko nije evo moga prijedloga...Mogli bi da osnujemo fond,iz koga bi mogli pomagati tamo gdje je najnuznije i time bi dok god smo clanovi tog fonda mogli stalno ciniti dobra djela u Tosino ime...Na forumu nas ima preko 5000,kad bi svako mjesecno uplacivao samo po npr.5 km(Bosna);to je 25 000 km(maraka)mjesecno...x12mjeseci=300 000 km godisnje...ako neko moze npr i vise neki mjesec da uplati,a sigurno nas ima koji bi to mogli...mnogo nas je i kada se to sakupi mogli bi mnogo s tim novcima uraditi,a mislim da bi svi mogli mjesecno odvojiti po bar 5 km ili oko3 eura od sebe-to za pojedinca nisu nikakve pare a kao sto rekoh kada se sakupi razmislite koliko korisnih bi stvari s tim novcima mogli uraditi na prostorima citave bivse Juge...Naravno za to je potrebno otvoriti fond-konto,morali bi se organizovati,mislim da bi to kontrolisati i rukovoditi mogla Tetka Lile,naravno ukoliko bi se ona sa time slozila,jer kao sto sam dosada mogla primjetiti svi na forumu u nju veliko povjerenje imaju al to bi se sve naravno morali svi dogovoriti ukoliko vam se prijedlog dopadne...mislim da je jako dobar jer s tim novcima su nam otvorene sve vrste pomoci,npr.bar dio da se neko operise,da se nekom omoguci nesto sto nije u stanju sam a neophodno mu je-odjeca,obuca,knjige...za napustenu djecu npr neki izlet negdje...ma ima tu milion ideja-samo su potrebne pare na jednom mjestu-FOND-odakle bi se to moglo finansiratiJako bi me obradovalo ako bude veliki odazov na ovaj prijedlog...VE SAKAM SITE...Radmila

Postao/la svicarska dana sri pro 12, 2007 3:23 pm -Za pomaganje ljudima i djeci u nevolji nisu nikad i nigdje bile potrebne nikakve dozvole,da li Vam i kao pojedincima treba dozvola da ucinite neko dobro djelo,da nekome dadnete svoje novce...-Mi bi to radili u svoje ime pa nam tako ni dozvola njegovih roditelja netreba,pa i za osnivanje ovog foruma koji nosi njegovo ime nikome nije trebala njihova dozvola,a fond moze imati i drugo ime npr.-fond"ve sakam site"...i slogan npr.-"slijedimo Tosin put,pomazemo ljudima i djeci u nevolji,pomozite i Vi Vasim skromnim prilogom..."-Za organizovanje citave akcije je naravno potrebno vrijeme i Vasa saglasnost,tako da bi sigurno prosla minimum godina dok bi prikupili nesto novaca i mogli poceti sa radom-A sto se tice povjerenja netreba zato niko da se plasi jer sve sto bi se radilo bilo bi dostupno svim clanovima na uvid,svi bi imali kontrolu nad uplacenim novcima,kome bi se pomagalo pravili bi anketu glasanja pa bi tako odlucili-tu nema da bude nikakvih skandala jer bi svi imali dokaze crno na bijelo-Vincent van Gogh je rekao:"STA BI ZIVOT BIO KAD NE BISMO IMALI HRABROSTI NESTO U ZIVOTU RIZIKOVATI?"-Goethe je rekao:"AKO ZELIMO SRETNI U ZIVOTU BITI POMOZIMO DRUGIMA DA BUDU I ONI SRETNI;JER RADOST KOJU DRUGIMA DAJEMO VRACA SE U NASA SRCA NAZAD"-Seneca je rekao:"NE ZATO STO SU STVARI I ZELJE NEOSTVARLJIVE NEUSUDJUJEMO SE OSTVARITI IH VEC ZATO STO SE NEUSUDJUJEMO NESTO URADIT ONE OSTAJU NEOSTVARLJIVE"-Mahatma Gandhi je rekao:"AKO STALNO SEBI GOVORIMO DA NEMOZEMO OVO ILI ONO ONDA STVARNO NECEMO BITI SPOSOBNI TO URADITI;AKO U SUPROTNOM CVRSTO VJERUJEMO DA TO STO ZELIMO DA TO I MOZEMO;ONDA CEMO SA SIGURNOSCU DOBITI SPOSOBNOST ZA TO IAKO JE NA POCETKU NISMO IMALI"-Tose je rekao:"VE SAKAM SITE"-Pozdrav svima...Radmila

405

Postao/la SANELITA dana čet pro 13, 2007 1:19 am ma ideja je super!!!ja mislim da bi se i moglo realizovat jer sigurna sam da če svako donirati ta 3 € ma i ako nakraju i ispane 300€ opet je dosta da se nekom pomogne a i tokom vremena ljudi če shvatit da je to to i biče sve više donacija!!!nisu ljudi verovali ni donirali ni unicefu na početku...razmislite....ja prva ču donirat svaki mesec više d 3 € ma najmanje 15 to obečavam!!!!!!!ajmo ljudi napravimo to

Postao/la svicarska dana čet pro 13, 2007 5:58 am dragi moli hvala vam na reakcijama,drago mi je da Vas ima jos koji dijelite moje misljenje...ukoliko se dobro organizujemo,na vidno mjesto npr na pocetak seita ovo postavimo,dobar slogan napisemo milion posto cemo imati uspjeha a koliko god uspijemo prikupiti s vremena na vrijeme mozemo obradovati neko ili cak nekoliko djece-PA JEL ZNATE VI KOLIKA JE RADOST DJECIJA I KOLIKA SE ZAHVALNOST IZ NJIHOVIH OCIJU CITA KADA IM POKLONITE NESTO-A DA NEPRICAM AKO SU GLADNI PA IH NAHRANITE-ljudi moji toliko gladnih kod nas-bivsa Juga-posle onog prokletog rata ima,a mi u toplom i suhom,siti sjedimo i placemo za Tosom-sto je normalno-prva ja oci nesusim od placa i bola za njim-ali mnoga djeca placu jer nemaju dovoljno da jedu a kamoli sta drugo...i sami smo bili djeca,pa zar smo zaboravili koliko smo se radovali ako nam je neko samo cokoladu poklonio a kamoli nesto vise...A KOLIKA JE TEK NASA SRECA DOZIVJETI TOLIKU ISTINSKU RADOST DJECIJU...To je Tose jako dobro znao zato i jeste toliku djecu usrecio...Cvrto vjerujem da bismo imali i vise nego uspjeha ukoliko se odlucimo za ovaj korak...

-MOLIM I APELUJEM NA VASU HUMANOST U SRCU I DUSI-

3 Eura mjesecno manje u dzepu nece nas osiromasiti a par stotina Eura mjesecno nekoga ce jako usreciti i pomoci mu u nevolji...

-NECEMO LJUDI NISTA U GROB SA SOBOM PONIJETI-

-Volim vas...

Postao/la majka dana čet pro 13, 2007 10:01 amideja je predivna ,ali kao i uvek kad se radi o parama malo i problematicna...prvo hvala ti na poverenju da bih ja mogla kontrolisati i rukovoditi sa novcem,ali ja to nemogu prihvatiti...to je ipak novac i bi me pogodilo strasno ako neko i pomisli a kamo li da kaze da zloupotrebljavam taj novac...jednostavno ne mogu tu obavezu da prihvatim...najbolje je da neko iz osnivaca foruma to preuzme na sebe...ili pak neko drugi koi se razume u finansije...to je moj problem[ogroman]moje pare suvise brzo nestanu iz dzepa...ne moze tu da nastanu malverzacije zato sto mozemo da otvorimo temu na koju bi napisali broj uplatnice i kolko para...pa posle kad dodje izvestaj svi bi imali na uvid dali je uplatnica proknizena i sa koliko para raspolazemo...ne treba da se bojimo da neko moze da nas izigra sa parama...a onda bi svi zajedno resili sta cemo raditi sa parama...tu ne moze a i nesme da bude nepoverenje...a mozemo puno uciniti...jedino ja bi promenila iznos sa tri evra,moze svako uplatiti kolko moze i ako moze,nije to uopste bitno...ima ljude koi su u malo bolje finansisku situaciju i mogu da doniraju vise ,a ima i neko ko nemoze nista...ne treba da gledamo ko je i kolko je donirao,svako ako moze...ovo je samo moj predlog,podrzavam akciju i uvek sam tu da pomognem...ve saka tetka Lile...

406

Postao/la svicarska dana pet pro 14, 2007 2:22 pm ZELIM JOS JEDNOM POTVRDITI DA SE NEMORATE BOJATI NICEGA JER CE SVE BITI NA FORUMU DOSTUPNO SVIM CLANOVIMA NA UVID-KO JE KOLIKO I KAD UPLATIO;SA KOLIKO NOVACA RASPOLAZEMO A POSLIJE BI ODLUCIVALI GLASANJEM STA DA URADIMO SA NOVCIMA...ZA POCETAK BI RECIMO MOGLI SKUPLJATI DA NAPRAVIMO NEKI MANJI SPOMENIK U IME NAS I NASEG FORUMA...ve sakam

Postao/la majka dana pet pro 14, 2007 5:37 pm NESTO JE OVO STALO,PISITE STA MISLITE O OVOJ IDEJI...JA MISLIM DA MOZE DA SE REALIZUJE,BEZ NIKAKVIH PROBLEMA...CEKA SE NA VAS...OVIM NACINOM CEMO IZBECI PROBLEME KOJE SADA IMAMO KAO NA PRIMER U SKOPLJE

Postao/la svicarska dana pet pro 14, 2007 9:17 pm NIJE MI JASNO DA LI OVO NEVIDITE;NECITATE PA IZ TOG RAZLOGA NEREAGUJETE ILI TU IMA NEKI DRUGI RAZLOG-MOLIM PROSVJETLITE ME-NIJE MI JASNO...!!!!!!!!!!

Postao/la Biljana PG dana sub pro 15, 2007 1:01 pm Nisam bila u gradu nekoliko dana pa nisam vidjela temu. Podrzavam ovo u potpunosti. Vec sam ranije na forumu pomenula da se otvori racun za prikupljanje para tako da sam ja ZA!Ja radim u banci tako da vam moram reci da se prvo moramo dogovoriti u kojoj banci (zemlji cemo otvoriti racun), racun se moze otvoriti na fizicko ili na pravno lice druge opcije ne postoje. S obzirom na to da mi nemamo neko udruzenje koje je registrovano moramo otvoriti racun na nekoga od nas. Za pravna lica se trazi puno dokumentacije za otvaranje racuna, trebalo bi nam rjesenje o registraciji iz privrednog suda, PIB broj ili maticni broj, rjesenje iz statistike, karton deponovanih potpisa (tj. ko moze podizati novac sa racuna ili prosledjivati na drugi racun) ima puno toga a to je u svakoj zemlji ista procedura. Njegov lik i djelo je zasticeno tako da se ne mozemo registrovati pod njegovim imenom. Jedino rjesenje je da se racun otvori na fizicko lice u nekoj banci. Kad se utvrdi u kojoj ce to zemlji biti treba traziti od banke instrukcije za placanje jer nas ima iz puno zemalja tako da i za to postoji posebna procedura koja se zove devizno placanje (tj placanje prema inostranstvu). Ali nista nije nemoguce i dajte da postignemo dogovor oko otvaranja racuna a onda sve mnogo lakse ide!!!

JAVITE SE!

Mozda bi moderatori mogli ovu temu da stave na pocetnu stranu kako bi je svi vidjeli posto nisam sigurna da bas svi ulaze ovdje!

Postao/la svicarska dana sub pro 15, 2007 6:50 pm ach,hvala draga Biljana...ma od kada sam postavila temu pokusavam na raznim mjestima na forumu pisanjem da se-humanitarne akcije prebace na vrh stranice-pisala molbu moderatorima,otvorila temu pod-sve o Tosi,pisala pp Leili- ali nista se nazalost nedesava...nadam se da ce vec jednom neko od odgovornih na forumu to vidjeti i prebaciti citavu temu na vrh...JA SAM MILION % UBIJEDJENA DA CE OVO FUNKCIONISATI-samo da uspijemo naci nacin da otvorimo konto...moj dobar prijatelj-Svicarac- je direktor banke ali jos ga nisam uspjela vidjet-on je u Zenevi a ja sam u Zürichu-a nezelim ga na tel.pitat-moze biti da on zna kako to funkcionise sa humanitarnom pomoci-da li mozda postoji mogucnost da se na ime citavog foruma nesto moze uradit...ali nista neznam dok ga nepitam...moram stupiti

407

i sa ovom djevojkom u kontakt sto je dobila Ljiljin tel.broj-tu bi nam Ljilja bila od goleme pomoci-ona bi sigurno znala kako najbolje i najlakse ovu ideju u djelo pretvorit mozemo...ve sakam site...Radmila

Postao/la svicarska dana ned pro 16, 2007 1:46 am -draga moja "Pulcinella" OPROSTI ako si nesto u mojim textovima shvatila kao da sam se uvrijedila ili naljutila-Boze sacuvaj-NISAM i nemam duso razloga,ne ljutim se ja tako brzo a na tudje misljenje nikada se u zivotu nisam naljutila-demokratija ti je kod mene uvijek bila-svi ljudi na svijetu imaju puno pravo na svoje misljenje-pa to je i lijepo ,nebi bilo interesantno kad bi svi na istu stvar isto mislili ili kad bi svi sve znali...zato i jesmo ovde da razmjenjujemo misljenja i pomazemo se i dopunjujemo u nasem znanju-jedan covjek je ogranicen u mogucnostima ali kad nas je vise lakse se nalazi rjesenje i ostvaruju ideje...Hvala ti na reakciji i misljenju a posebno hvala na tvojoj spremnosti da pokusas pomoci ostvarenju ovog projekta koji je slazem se s tobom sve drugo nego lagan ali zato je jako vrijedan i mislim da se sve moze samo strpljenja,truda,ulaganja,vremena...za sve po mom misljenju ima rjesenje ali nije ga uvijek lako naci ali ako nepokusamo necemo ni uspjeti a ako dadnemo sve od sebe postoje velike sanse...te sakam-draga moja Lile,hvala ti na svemu,to mi je naravno jasno da nesmijemo Tosino ime koristit-nisam ni mislila-postoji toliko naziva koji se mogu dati:nezovu se po Tosi ali asociraju na njega,npr.ve sakam site...Ljiljanu nebismo ni mjesali mislila sam samo da djevojka koja ima njen tel.zna o ovoj ideji pa ako bi se Ljilja javila da je djevojka obavjestena jer nikad se nezna sta nosi dan a sta noc-Ljilja sigurno zna kako to ide i samo bi informacije bile pozeljne i nista vise ali ni ja nezelim da je se sad uznemirava samo eto da ta djevojka to zna...te sakam

ZELIM SVIMA NAPOMENUTI DA JA NIKAD NIKOGA U ZIVOTU NIZASTA NISAM ZA SEBE MOLILA;ZELIM DA NA TO MISLITE MOLIM VAS I SVE STO VAS OVDE MOLIM NIJE ZA MENE VEC ZA TOSU I SVE NAS I DA NEUZIMATE LICNO MOJE TEKSTOVE JER JA NEMAM PRAVO NI NAKOGA DA SE LJUTIM UKOLIKO NE PRIHVATI OVAJ PRIJEDLOG IAKO BI ME NEOGRANICENO RADOVALO DA USPIJEMO JER BI TAKO MOGLI MNOGO URADITI-U TO SAM SIGURNA-VE SAKAM SITE- RADMILA

Postao/la majka dana ned pro 16, 2007 1:59 amNIJE ZLATO JOS SVE ZAVRSENO CEKAMO BILJANU DA SE DOIZJASNI U VEZI TOGA,A MOZDA CE DA DODJE NEKA DRUGA IDEJA...MA NE PREDAJEMO SE MI TAKO LAKO...I JA CU DO POSTE OTICI DA SE RASPITAM.NEMAM OVE NEDELJE PUNO VREMENA,SPREMAM DECU ZA MAKEDONIJU,PA ZNAS KAKO JE KUPUJ POKLONE,PAKOVANJE,KROZ KUCU ...RAZUMEM JA TEBE ZASTO HOCES DA OVO PROFUNKCIONISE...CEKAJU PUNO DECICA NEKA MALA POMOS OD NAS ...

I JAS TE SAKAM,ZNAES NELI

Postao/la svicarska dana ned pro 16, 2007 2:14 am znaem znaem moja Lile...i jas te sakam...Ama i ja sam ti u takvom vremenskom skripcu,idem u petak kod sestre u Stuttgart,posle kod mojih za Berlin,pa onda svi za Sarajevo...pokusavam da se nekako organizujem da odem do Kruseva al sve je tako komplicirano kad se nema vremena-eh sto nisam ptica...BEKNEZ

408

Postao/la svicarska dana ned pro 16, 2007 2:35 am hvala draga...hajde sa mnom pa cemo skupa za MK-malu turneju da organizujemo...BILO BI LIJEPO...bas mi je zao da nemozes ici s djecom dole,sigurno radis...ach-pusta tudjina...kako Santic rece-"Ostajte ovdje,sunce tudjeg neba nece vas grijat ko sto grije vase..."

Postao/la svicarska dana ned pro 16, 2007 2:39 am predhodni text je bio za majku...a sada hvala i tebi SANELITA...vidim da si iz Slovenije,pa izvoli u goste-Sarajevo nije ko sto je bilo ali ima jos uvijek svoje cari,jos uvijek je meni-uz sav respekt prema vama-ali meni je jos uvijek najljepsi grad na svijetu...

Postao/la is this love dana pet sij 04, 2008 7:14 pm Niste nadam se odustali,bilo bi šteta prava mi smo familija porodica i može svatko od nas bar pomalo,nije bitno ni koliko nas je trenutno aktivno baš se unaprijed radujem nečem dobrom što bi mi zajedno mogli napraviti,to bi nas još više ojačalo,ma divna smo mi porodica a zajedno možemo brege valjati,što bi lile rekla,malo smo se uspavali,pa ja priznam,budimo se,ljudi moji ,ovdje ima strašnih ljudi i kad kažem strašnih mislim u pozitivnom smislu,ja sam uz vas i daj bože da napravimo nešto,s takvim bi žarom uplatila na naš račun da pojma nemate,kolko toliko al od srca,puno uspjeha i držim nam fige a pogotovo vama koji ste pokrenuli ovu akciju

Postao/la majka dana pet sij 04, 2008 8:01 pmNESMEMO DALJE,NEDAJU ADMINISTRATORI...MISLIMO DA KRENEMO MALO OZBILJNIJIM KORAKOM,DA SE SVE DOBRO RAZMOTRI I U SKLOPU SA FONDACIJOM TOSE PROEVSKI...VIDECEMO...JA NARAVNO NISAM ODUSTALA...TESKO ODUSTAJEM KADA NESTO ZAPOCNEM..

Postao/la *anja* dana ned sij 13, 2008 12:40 pm Ljudi, oživimo ovu temu našoj Radmili u čast i spomen... Ja sam poslala poruku Suncu mojem u temi Podrška za Ljilju molbu da prenese Ljilji Radmilinu ideju jer me ona tako zamolila... Nadam se da će nam Ljilja možda moći pomoći....

Postao/la majka dana ned sij 13, 2008 1:00 pmadmenistratori su rekli da nema sanse da ovo uradimo sami,u ime foruma...pokusala sam sve da sa njma porazgovaram ,ali to je to...zadnje sto je bilo je da ce pokusati da se spojimo sa Tosinom fondom...meni se i ova ideja dopala,ali jos neznam sta je uradjeno...znam da je svicarka imala veliku zelju da se ovaj nas fond realizuje...zajedno smo razgovarali o tome...neznam sta ce da bude...administratori treba da rese...

Postao/la nijemijasno dana ned sij 13, 2008 6:48 pm svicarska je napisao/la:hvala na podrsci draga"nijemijasno"...poljubac i tebi a i svima ostalima...

Molimo vas moderatori da razgovarate sa administratorima,da nam pomognete da ispunimo ovu njenu poslednju zelju molim vas!!!!!

Cast mi je sto je sto sam bila jedna od nas koje je imala priliku da podrzi njenu ideju i sto je moj post bio poslednji na ovoj temi koju je nasa Radmila pokrenula.....»

409

majka:»ZELIM SVIMA NAPOMENUTI DA JA NIKAD NIKOGA U ZIVOTU NIZASTA NISAM ZA SEBE MOLILA;ZELIM DA NA TO MISLITE MOLIM VAS I SVE STO VAS OVDE MOLIM NIJE ZA MENE VEC ZA TOSU I SVE NAS I DA NEUZIMATE LICNO MOJE TEKSTOVE JER JA NEMAM PRAVO NI NAKOGA DA SE LJUTIM UKOLIKO NE PRIHVATI OVAJ PRIJEDLOG IAKO BI ME NEOGRANICENO RADOVALO DA USPIJEMO JER BI TAKO MOGLI MNOGO URADITI-U TO SAM SIGURNA-VE SAKAM SITE- RADMILA»

EVO,OVO JE NASA SVICARKA...HTELA JE SAMO DA POMOGNE,AJDE DA ZAVRSIMO OVO STO JE ONA POCELA...»

IVANAZG:»S OBZIRMO DA JE OVU TEMU OTVORILA NAŠA ŠVICARSKA KOJE NAŽALOST NEMA I NEMOGU VJROVATI -MISLIM DA JE ZASLUŽILA DA OVA TEMA OSTANE OTVORENA UVIJEK JER JE POKAZALA SVOJE VELIKO SRCE «

majka:»ma ne samo da ce ostati otvorena nego moramo sve uciniti da bi joj ispunjli njenu zadnju zelju...ona je to zasluzila...»

SEKA 90:»JA SAM PRVI PUT SA VAMA... I SAMO ZELIM DA VAM KAZEM DA U POTPUNOSTI PODRZAVAM OVAJ PREDLOG... MORAMO DATI SVE OD SEBE DA OVI SNOVI O HUMANOSTI POSTANU STVARNOST... KOLIKO SAM SHVATILA GOSPODJA KOJA JE POKRENULA OVU TEMU NIJE VISE SA NAMA... MORAMO BITI UPORNI NEMA ODUSTAJANJA JER KADA JE OVAKAV CILJ U PITANJU I NAS ANGEL I GOSPOD CE POMOCI DA SE OVO STO JE POKRENUTO I OSTVARI... NE SME NAS POKOLEBATI TO STO SE TESKO STIZE DO OVAKVOG CILJA, BITNO JE DA SMO SE RESILI I USPECEMO SIGURNA SAM... POGLEDAJTE STA JE ON OSTAVIJO IZA SEBE UJEDINJENA SRCA KOJA SE TRUDE DA POMOGNU DRUGIMA... MORAMO NASTAVITI NJEGOVU MISIJU, MORAMO GA USRECITI KAO STO JE ON NAS USRECIVAO... VOLIM VAS VI STE SVI DIVNI, KOLIKO DOBRIHLJUDI NA JEDNOM MESTU, KOLIKO SLEDBENIKA NJEGOVE MISIJE...»

BITNO!!! MEDVJEDICI PUTUJU ZA SKOPLJE U TOSINO IMEnijemijasno:»Dragi moji,

Svi vec znamo da je Tose darovao djeci u domu svake godine medvjedice i igracke za Bozic, tako smo i mi htjeli da ove godine djeca ne osjete da ih nas andjeo nece posjetiti.Pa smo odlucili da nastavimo ono sto je nas andjeo zapoceo...Elen i devojke iz Skoplja u srijedu mose medvedice koji su dio humanitarne akcije koju smo pokrenuli u ime naseg andjela Tose.Posto tekst kojim bi se obratile djeci nije pripremljen, molim Vas da napisete ukratko nesto u ime foruma.Posto vec u srijedu nose medvjedice, nemamo puno vremena nego samo do sutra navece. Pa

410

pozurimo molim Vas...Dakle forum se obraca djecici u ime Tose....»

* * *

Nakon mnogo godina, sjećam se trenutka kada sam pomislila da se više ne osjećam isto u svojoj pojavi kao što sam se osjećala ranije. Ranije sam samo bila prožeta osjećajem da nemam tijela, da ne osjećam, da obavljam svoj posao, i da, ponekad mi moj posao nije bio drag iz razloga što i sama mogu prosuditi da li se nešto kosi sa pravilima dobra na svijetu. Ali onda sam naglo osjetila promjenu.Iako to do sada nisam izgovorila na glas, morala sam priznati da sam već duže vremena razmišljala o sebi. Nekako sam počela da osjećam kao da sam se nakon toliko milijardi godina promijenila. Rekla sam kako nemam potrebu za snom, hranom, odmorom… I zaista nisam imala, ali sve sam više počela sama sebi da nalikujem čovjeku. Ma, ne kaže se uzalud : s kim si, takav si. Pa eto, u zadnje vrijeme toliko je bilo slobodnog vremena, da sam se nekako stopila sa svim tim ljudima na forumu. Ko zna? Možda sam počela da nalikujem na njih? «Da, da, mora da je to», jednog sam dana odlučno izgovorila. Tada mi je naglo postalo jasno zašto su mi uputili onu informaciju.Rekli su mi da je vrijeme da se odmorim od svog posla sudbine, i to zauvijek. I tada su na moje mjesto postavili nekog mlađeg. Nekoga ko očito nije bio toliko opterećen tom profesijom kao ja. Ali, kada se malo osvrnem, to je sasvim normalno, jer ipak, ja imam mnogo milijardi godina života i rada iza sebe. Prestala sam i da brojim.

Hm… Pitam se kako je Smrt podnijela ono što su njoj rekli, jer sjećam se da je prije mene i ona bila na razgovoru. Pozvali su nas zajedno i rečeno nam je da ćemo obje dobiti neke bitne

411

informacije o nama samima. Dobivši tu informaciju, bilo mi je drago, jer iako nisam osjetila neki poseban umor, osjećala sam težinu. Vidjela sam da nešto nije u redu sa mnom čim sam nekoliko puta osjetila tugu, pretjeranu radost, čim sam se nasmijala tako glasno da sam probudila svoju nekada ne baš dragu prijateljicu Smrt u drugoj sobi, ovdje na nekom našem apstraktnom prebivalištu. Stvarno sam počela da ličim na čovjeka. Ne mogu da se izjasnim da li mi je drago ili ne. Mogu reći da se osjećam čudno i da mi je u neku ruku drago što me ljudi neće psovati kada im se desi nešto loše i što me neće više pretjerano uzdizati kada im se desi nešto lijepo. Eto, vidite. Zaista nije normalno da figura poput mene ima takve osjećaje. Da ima osjećaje uopšte. Ma, to sam trebala shvatiti onog dana kada se tuga rodila u meni po prvi put, tog 25.01.1981. Ali eto… Čovjek se uči dok je živ. Hm… Da li bi ta rečenica trebala i na mene da se odnosi? Ipak, ja nisam čovjek, iako se počinjem tako osjećati.

Tu noć sam vidjela svoju zamjenicu u odajama do mojih kako lista moju prašnjavu, milijardama godina staru knjigu. Upoznavala se sa metodom rada sa klijentima. Gledajući nju, osjetila sam neku vrstu umora. «Da, zaista mi je lakše što je to iza mene», pomislila sam. I tada sam osjetila potrebu da zijevnem. Pitala sam sama sebe :» Ali, čime da zijevam? Kako to da izvedem?» Po prvi put od kako postojim, usnula sam, i što je najčudnije od svega, sanjala sam.Sanjala sam čudan san. Sada shvatam zašto ljudi kažu da se sanja ono čime si opterećen i o onome o čemu mnogo misliš.

San je bio jako vjeran. Kao da se zaista to desilo. Sjedila sam na krevetu i osjetila sam svrab na glavi. Mahinalno sam podigla ruku i počešala dio tjemena ispod kose. Tada sam shvatila. Ja sam čovjek. Ili ne… Ja sam zarobljena u tijelu čovjeka? Nisam mogla da shvatim šta se dešava. Podigla sam glavu i ispred sebe vidjela vitku tamnoputu ženu. Sjedila je na krevetu u dugoj bijeloj spavaćici dugih rukava sa volanima. Sitno stvorenje je imalo zbunjeni izraz lica. Češalo se po glavi prekrivenoj kratkom crnom kosom. Ispod nje su se jedva nazirale lijepo oblikovane, male uši. Tada sam ustala sa kreveta i vidjela sam da i ona ustaje. Prišla sam joj bliže i tada sam uvidjela da gledam u sebe. Stajala sam pred ogledalom bez rama. Kao da sam bila okružena njime u toj svijetloj prostoriji tamnih zidova. To vitko, sitno stvorenje, male glave, kratke crne kose i nježnih crta lica sam bila ja. Gledala sam svoj novonastali, tačnije prvi ikada viđeni, odraz u ogledalu krupnim smeđim očima i tada sam shvatila da sam se oduvijek zamišljala u takvom ljudskom obličju. Nasmijala sam se i ispod mojih malih punim usana se ukazao niz bijelih zuba. Svidjela sam se sama sebi. Učinila sam se sebi tako jednostavnom, a tako posebnom. Nisam mogla, a da se ne zapitam da li sam u duši isto tako jednostavna, a posebna kao što mislim. Tada sam vidjela u ogledalu da mi je neko iza leđa, a svojim novim i prvim ušima sam čula kako je neko sjeo na krevet sa kojeg sam maloprije ustala. Hitro sam se okrenula, iako sam očekivala da ću se strovaliti sa svojih, meni nepoznatih nogu, kao lane koje uči hodati, jer zaista, to je bilo ustvari moje prvo koračanje.I da, na krevetu je sjedio on. Crn momak, krupnog torza, gledao je svojim smeđim očima u moje novonastale smeđe i nasmijao mi se u krivo, onako kako su ljudi sa foruma govorili da ima običaj. Nasmijala sam se, i to baš nekako od srca. Kao da to radim cijeli život. Tada je on ustao i polako mi prišao. Stavio je svoje šake na moje tanke ruke i ja sam tada po prvi put u životu osjetila nečiji dodir, kao i drhtaj srca što je taj famozni dodir došao od njega samog. Od čovjeka kojeg su ljudi nazivali Anđelom.

Instinktivno sam ga pitala :»Toše, da li me mrziš što sam ti odredila takvu sudbinu?»

412

Uputio mi je značajan pogled. Kao da se iznenadio što sam ga to upitala, a potom se nasmijao svojstveno sebi i izustio :»Ne, nemam razloga. Naprotiv, zahvalan sam ti. Toliko ljudi se na svijetu zavoljelo, spojilo, sprijateljilo, zahvaljujući tvom i mom savezu.»I tada sam nakon dugo vremena osjetila olakšanje, jer sam od njega samog čula da se ne ljuti na mene što sam obavila svoj posao. Laknulo mi je.«A Smrt? Je li bila dobra prema tebi? Od nedavno smo malo bolje prijateljice, ali mogu je nagrditi ako je bila gruba ili…».«Ne, ne, sve je bilo u redu», rekao je kroz glasan smijeh.

I eto, gledala sam to divno stvorenje svojim smeđim očima. Bio je preda mnom i osjetila sam veliku čast što sam stajala ispred njega, te što je on sam od sebe stavio ruke na moju novonastalu kožu. A tada mi je rekao :»Nije ovaj posao bio za tebe svakako. Doduše, trebalo ti je milijarde i milijarde godina da naiđeš na mene da bi bila spašena nečeg što ti nije suđeno. Ti si ovdje osjećala da ovo nije za tebe», rekao je stavljajući mi svoju desnu ruku na lijevi dio grudi. Tada sam osjetila po prvi put od kako sam dospjela u tu prostoriju da moje srce kuca. «Reci mi, kako bi bilo moguće da sudbina plače, te da se iskreno smije ili da se raduje i žali, ako nije imala od samog početka srce?».Kada je upitno podigao obrve, shvatila sam šta hoće da mi kaže. I eto, tada sam po prvi put kao čovjek zaplakala i zagrlila svoj spas koji me gledao smeđim očima.«A sada, dodijeljen ti je drugi zadatak koji ćeš, vjerujem, obaviti jako dobro, kao i ovaj prije njega. ««Nisam sigurna u tvoje riječi… Kako da to uradim sama?», rekla sam spuštajući glavu.«A ko je rekao da ćeš biti sama?», rekao mi je zavodljivo se smijući, a potom je glavom pokazao na krevet na kojem sam se prvi put ugledala. Ni otkuda, na njemu se pojavila visoka, mršava djevojka krupnih zelenih očiju, koje su zbunjeno gledale ispred sebe kroz plave pramenove ravne kose. Imala je istu spavaćicu kao i ja.«Ne znam da li ti je poznata, ali ona je već bila u ovom obličju. A sada idi, svoju prijateljicu ćeš vidjeti već».

* * *

«Što si ti tako zamišljena?», majka je upitala bosonogu djevojku koja je još uvijek u pidžami izlazila iz sobe trljajući svoje snene oči.«Ma, sanjala sam čudan san. Ali, nije mi prvi put da ga sanjam. Doduše, bio je nejasan kao i svaki put prije.», počešala se po kratkoj tamnoj kosi.«Pa čega se sjećaš?», upitala je zainteresovano majka.«Sjećam se neke svijetle prostorije tamnih zidova, i nekog kreveta, sebe u dugoj spavaćici, a onda nastupa magla.», zamišljeno se počešala po tananom struku. »Ma, nije ni bitno uostalom».«Nego», nastavi majka, «koji ćeš čaj? Onaj od brusnice ili od majčine dušice?»«Ma», izusti hitro tamnoputa djevojka približavajući se velikom ogledalu uramljenom u drveni okvir, «ruku na srce, ne znam koji mi je draži.», nastavila je stavljajući malu ruku na lijevi dio grudi. Tako stojeći ispred ogledala, instinktivno je otkopčala prva dva dugmeta i razgolitila dio grudi na lijevoj strani. Na njenoj mladoj tamnoj koži se, baš na dijelu na kojem je držala ruku, baš tamo ispod koje je kucalo srce, ukazao tamni mladež malih dimenzija u obliku nečijeg otiska dlana desne ruke.

«Mama, jesi li se ikada zapitala, odakle meni ovaj mladež? Jesam li ga od nekog naslijedila?»«Pitala sam i tvog oca da li neko od njegove porodice ima išta slično i odgovorio mi je da nema. Još kao dijete smo i tebe i sestru vodili ljekarima da ispitamo šta je u pitanju. Rekli su

413

samo da nije ništa opasno i da to posmatramo kao prirodnu fleku na tijelu, kao mladež ili kao biljeg prirode, što bi se reklo.»«Aha», rekla je djevojka i dalje zamišljeno gledajući u znak na svojim grudima. «Da, zaista čudno pa ga i seka ima.»

Tada se na pragu, na kojem se maločas pojavila tamnoputa djevojka, pojavi zelenooka plavuša. «Hm… Imala sam čudan san.», reče sneno, gotovo mumljajući. Gledajući sestru ispred ogledala reče gotovo podrugljivo :»Šta? Opet gledaš u taj mladež? Ma, pomiri se s tim da je to samo mladež i gotovo. Imam ga i ja, pa ne provodim toliko vremena analizirajući ga.»«Mama, koji je danas datum?», upita tamnoputa sestra ignorišući monolog one plavokose.«25. Januar.»

Čuvši taj datum djevojci zasuziše oči, te joj iz istih krenuše dvije suze , dok se sestra plave kose lecnu i stavi ruku na lijevi dio grudi, nesvjesno na mladež o kojem se do maloprije vodila diskusija «Šta ti je? Zašto plačeš?», zabrinuto joj je prišla majka koja je hitro nakon što je to uočila ustala sa kauča.«Vjeruj mi da ni sama ne znam. Preplavio me neki čudan osjećaj kada si spomenula taj datum». Sklonila je malu ruku sa grudi, pri tom primijetivši da njena plavokosa sestra sa istim položajem ruke gleda u jednu tačku na stolu, njome obrisala suze koje su je zbunjivale, i plaho rekla :»Nego, daj mi taj čaj dok se nije ohladio. Baš imam osjećaj da će mi prijati.»«I ja bih jedan dok je topao», doda plavokosa sestra gledajući zelenim očima zbunjeno u tamnoputu sestru preko puta sebe.

Lični podaci forumaša:

1. CRISTY, Kristina Virant, Slovenija, Krško2. MAJKO, Lile Poposka, Holandija, Skopje3. NIJEMIJASNO, Minja, Bosna i Hercegovina4. LUDA_MALA 88, Nera Pavičić, Hrvatska, Osijek5. ANA, Ana Horvatek, Hrvatska, Donja Stubica6. SANJA_KT, Sanja Kovačić, Hrvatska, Kutina7. SNJEZANA3682, Snežana Lončarić, Hrvatska, Bjelovar8. SPLIĆANKA-SANJARKA, Sanja Ercegovič, Hrvatska, Split9. KIKICA_10, Klaudija Knjaz, Hrvatska, Igrišće10. POKAHONT@S, Arijana, Čopelj, Bosna i Hercegovina, Mostar11. KARLA, Karla, Hrvatska, Zagreb12. NELLA, Nela Vilović, Hrvatska, Split13. DAISY, Dea Sadiković, Hrvatska, Jastrebsko14. TENCHI, Tena, Hrvatska, Zagreb15. SANDRACE, Sandra Milivojević, Srbija, Smederevo16. ELI_MALI, Elena Matovska, Makedonija, Skopje17. JOEY, Kristina, Hrvatska, Zagreb18. INES87, Ines Radi, Slovenija, Krško19. SUMI, Suzana Miceva, Makedonija20. LUDA_MALA, Eva Perčić, Hrvatska, M.Središće (Međimurje)

414

21. DANCE, Daniela, Makedonija, Skopje22. ANNA1, Aneta Gorgievska, Makedonija, Skopje23. PERSIL, Suzana Obradović, Hrvatska, Slatina24. AZIZOR, Zorica Pejak, Libija, Benghazi25. NATASHA_OKAIDI, Natasha, Makedonija, Skopje26. STEFANO81, Ljiljana Lovadinov, Srbija, Subotica27. AMRAAMRAAMRA, Amra Dervić, Bosna i Hercegovina, Novi Travnik28. NERICA, Neria Prnjavorac, Bosna i Hercegovina, Zenica29. SARAH, Sara Perković, Hrvatska, Zagreb30. ROCKYBLACK, Marija Lijović, Hrvatska, Zagreb31. MARLOTICA, Martina Zupančič, Slovenija, Ljubljana32. DORA1408, Renata Šimunov, Hrvatska, Zadar33. MAJA_BDG, Marija Nastanović, Srbija, Beograd34. JOVANA2991, Jovana Petrović, Srbija35. MILAS_LACRYMOSA, Sanja Milas, Hrvatska, Slovenski Brod36. ATLANTIS, Andrea Čondrić, Bosna i Hercegovina, Sarajevo37. SPLIĆANKA, Antonija, Hrvatska, Split38. ENIDA, Enida, Hrvatska, Rijeka39. JOE_C, Jovana, Srbija, Niš40. IPRUGO10, Sanja, Hrvatska, Kutina41. *ANNA*, Ana, Bosna i Hercegovina, Sarajevo42. MALENA1901, Nevena Tomašević, Srbija, Kraljevo43. JEDINAKK, Katarina, Hrvatska, Zagreb44. NEJRA, Nejra Suljović, Bosna i Hercegovina, Sarajevo45. KATENCE, Katerina Popova, Makedonija, Skopje46. ASTRA, Meri Kolpa, Bosna i Hercegovina, Sarajevo47. LEKI, Lejla Kurtić, Bosna i Hercegovina, Tuzla48. PLATONSKA LJUBAV, Živka Zanki, Hrvatska, Split49. ALMINA, Almina Mrnđić, Bosna i Hercegovina, Sarajevo50. AVANGARD, Ivan Pervan, Bosna i Hercegovina, Čitluk51. DINCHA, Tadeja, Slovenija52. IVA_77, Iva Kušić, Hrvatska, Sveti Ivan Zelina53. EŠOT, Katja Švent, Slovenija, Dobrna54. NANO, Ivana Jerković, Hrvatska, Split55. ANTIGONA, Slavica Petrović, Srbija, Kraljevo56. ANGEL.TOSE, Ivana i Martina Tomas, Hrvatska, Zaprešić57. SUZIANA, Suzana Georgievska, Makedonija, Strumica58. SHANSA05, Nataša, Hrvatska59. *PiScEs*, Katerina, Makedonija60. ZELJKA, Željka Vid, Hrvatska, Bjelovar61. FLORAS, Svetlana Miladić, Srbija, Bačka Palanka62. DRAGO MILO, Dragoslav M, Makedonija63. CEMA, Nemanja Cvetanović, Srbija64. NS58, Branka Vranić, Srbija, Novi Sad65. ANDJELCICI, Aleksandra, Srbija, Beograd66. TANJA M., Tanja Maksimović, Srbija, Beograd67. DEANTSCHI, Dejana, Švicarska68. KDESA, Desa K, Hrvatska69. SLAGANA, Regina Slagana, Makedonija, Stolevska70. SOSO, Zoran Kostovski, Makedonija, Skopje

415

71. KAYOLINA, Katarina V., Srbija72. MILKA, Milena Janjac, Hrvatska, Zagreb73. SUNSHINE BABY, Antea Vujević, Hrvatska, Zagreb74. FUNGIRL18, Sanja Benković, Hrvatska, Karlovac75. DANA84, Tamara Jovanocić, Švajcarska76. NALE, Nadja Majstorović, Srbija77. MIRJAM, Mirjam, Slovenija, Ljubljana78. STAR18, Monika Šakić, Hrvatska, Karlovac79. TESAKAME, Hana Mehonjić, Hrvatska, Rijeka80. ANGEL, Petra Klobucar, Hrvatska, Zagreb81. SELMA5, Tihana, Hrvatska82. *NINA*, Martina, Hrvatska, Slavonski Brod83. HARD_TEARS, Ana, Srbija84. DOLORES, Dolores, Hrvatska, Šibenik85. SWEETKANA, Ida Novoselič, Slovenija, Brežice86. MIMMI, Milica, Slovenija87. OBOZAVAM_TOSU, Josipa Martinović, Hrvatska, Slavonski Brod88. DIINNAA1, Nikolina. Hrvatska, Čakovac89. TOSETHEANGEL, Sanja Nevesinjac, Bosna i Hercegovina, Vogošća90. GAGICA99, Dragana Drobnjak, Crna Gora, Podgorica91. SANDA, Sanda Grgić, Hrvatska, Osijek92. TAŠA, Tatjana, Bosna i Hercegovina, Sarajevo93. EMANUEL, Milena, Hrvatska, Zadar94. LELLY, Lejla Islamović, Bosna i Hercegovina, Sarajevo95. DANČI, Danijela Škulić, Hrvatska, Rijeka96. DANIELAJA, Daniela Jakimova, Makedonija, Skopje97. BOJANA1977, Bojana Kopajtić, Hrvatska, Rijeka98. BRESKWICA, Vildana Islamović, Bosna i Hercegovina, Sarajevo99. IVANOC, Ivana, Srbija, Beograd100. IVANAZG, Ivana, Hrvatska, Beograd101. IM_ZGB, Marija, Hrvatska, Zagreb102. MALAJANA, Tamara Špacapan, Slovenija, Tolmin103. NEZA, Neža, Slovenija, Ljubljana104. MACEDONIA, Branka Ranđelović, Hrvatska105. IS THIS LOVE, Martina Perić, Hrvatska, Dubrovnik106. ILDA_TZ, Ilda Rahmanović, Bosna i Hercegovina, Tuzla107. CRNA33TP, Barbara, Hrvatska, Zagreb108. RIALDA_C, Rialda Coralić, Borås, Švedska109. ELEN4E, Elena Poposka, Holandija, Skopje110. SUNSEEKER, Nataša, Hrvatska, Rijeka111. FALLEN_ANGELL, Ines, Hrvatska, Vinovci112. IVANA01, Ivana, Hrvatska, Labin113. ELENA10, Elena Petrushevska, Makedonija, Skopje114. IVANCE, Ivana Nachevska, Makedonija, Skopje115. MOREO, Marijana, Hrvatska, Zagreb116. TINAB141, Tina, Hrvatska, Lepoglava117. *ANGEL*, Vivien Cipranič, Slovenija, Škofja Loka118. LINA63, Majda Rusman, Bosna i Hercegovina, Lukavac119. SANJABELA, Sanja Cvjetanović, Hrvatska, Dubrovnik120. PELISKA, Jelena Radovanović, Hrvatska, Orebić

416

121. LILIAN, Lilijana Mržek, Slovenija, Izola122. ELJALOVE, Elja Muhović, Bosna i Hercegovina, Sarajevo123. DUALCORE, Bojan Despodovski, Makedonija, Ilinden124. DACE, Milenka Finta, Hrvatska, Osijek125. KDESA, Hrvatska126. VESNAS, Vesna Spasovska, Makedonija, Skopje127. JUST, Biljana Jovanova, Makedonija, Skopje128. MARIJA 0712, Marija Kolarić, Hrvatska, Križevci129. BLACK ANGEL, Ines Komljenović, Hrvatska, Koprivnica130. LUCKYICA, Sofija Vujović, Crna Gora, Cetinje131. URSHY, Urška, Slovenija, Ljubljana132. .MAIIA°, Maja Kalaš, Slovenija, Ljubljana133. RAINDROP26, Rea Banscak, Hrvatska/USA, Zagreb/NYC134. EVELYN, Ivana, Crna Gora, Niksić135. FROM_SLOVENIJA, Kristina Lazarević – Padar, Slovenija, Ljubljana136. ALCINA, Azra Bostandzić, Bosna i Hercegovina, Tuzla137. JOŠ JEDNA SPLIĆANKA, Ana L., Hrvatska, Split138. GLUMICA, Marina Tomasović, Hrvatska, Split139. GANA123, Ivana Robić, Hrvatska, Zagreb140. EX5, Sanja Jakovčić, Hrvatska, Krajevica141. CHERRY, Brigita Bajan, Hrvatska, Slavonski Brod142. HRISTINAD, Nevena, Srbija, Priboj143. NATAŠA, Musulin, Hrvatska, Zagreb144. SA.SHKA, Saša Odović, Srbija, Beograd145. EDIENIO, Andrea Remata, Hrvatska, Rijeka146. TOSINAZAUVIJEK, Sonja, Hrvatska, Zagreb147. ANGELTOSE, Jelena Bokun, Hrvatska, Zagreb148. VILA, Gorana, Hrvatska, Split149. TOSETESAKAM, Mirela Grisevic, Austrija, Grac150. MELLY, Melita Brnad, Hrvatska, Rijeka151. SUNSHYNE, Staša Lužan, Slovenija, Ljubljana152. SEJLA-MINHEN, Sejla Filic, Njemačka, Minhen153. PEPERUTKA26, Roze Daniloska, Makedonija, Resen154. LALI, Larisa Franić, Hrvatska, Rijeka155. CARPE DIEM, Tatiana Radovanović, Hrvatska, Rijeka156. IVAANAA, RS, Banja Luka157. SNOW_WHITE, Snezana, Makedonija, Skopje158. *STUDENA*, Rozeta Markovska, Makedonija, Veles159. OLIVERAS, Olivera Stojcevska, Makedonija, Skopje160. AIDAA, Aida Cano, Bosna i Hercegovina (Njemacka) Livno (Frankfurt)161. ZARA, Ingrid Š., Hrvatska162. TODOR ANGEL, Sanja Bareša Panič, Slovenija, Griže163. EMEMCA, Elizabeta Memca, Texas, USA, Houston164. LJUBAV, Ana Bogdanović, Bosna i Hercegovina, Banja Luka165. KIKICA, Sladjana Popović, Srbija, Beograd166. TAMARABM, Tamara Ajkičić, Bosna i Hercegovina, Bijeljina167. SIDHARTA, Biljana i Bojana, Srbija, Novi Sad168. JELENA86, Jelena Knezević, Bosna i Hercegovina, Gradiska169. BOZILAK, Aleksandra Eichhorner, Svicarska170. SANJCI, Sanja Hojsak, Hrvatska, Koprivnica

417

171. MILKY111, Milka Vasiljević, Srbija172. TGRI, Antonija Zupcic, Hrvatska, Rijeka173. DADA1977, Davorka M., Bosna i Hercegovina174. LEDENA, Sanela Stupar, Hrvatska, Koprivnica175. LUDAMALA, Nadina Balagić, Bosna i Hercegovina, Sarajevo176. LUCILU, Lucija L., Hrvatska, Zagreb177. KLARA, Klara Klarić, Hrvatska, Brela178. *MALA*, Klara S., Slovenija, Ljubljana179. MUNJA, Valentina. Hrvatska, Sisak180. PETQ, Petq, Bulgaria181. DREJCH, Andreja Crnković, Slovenija, Kočevje182. KRISS, Kristina Grozdanovic, Srbija, Beograd183. SHANSA05, Nataša Mihalić, Hrvatska184. MARIJA_IMOTSKI20, Marija, Hrvatska, Imotski185. TADIJA, Tadeja Zivkovic, Srbija, Beograd186. ELAG, Arabela, Svedska187. NIKITA12SU, Tamara Mitov, Srbija, Subotica188. SAMO JA…, Magdalena, Hrvatska189. SHEEBA, Snježana Šagud, Hrvatska, Zagreb190. TAJA, Tatjana Mitrovic, Hrvatska, Zagreb191. DESPINA.MK, Vesna Cibreva, Makedonija, Skopje192. SANJABELA, Sanja Cvjetanovic, Hrvatska, Dubrovnik193. DRAGANCE, Dragana Spasovska, Makedonija, Kumanovo194. GABICAAA, Gabrijela Andrejas, Bosna i Hercegovina, Tuzla195. *NATASA*, Nataša, Srbija/Bosna i Hercegovina, Prijedor196. SOGANCIC, Emina Suljić, Bosna i Hercegovina, Sarajevo197. ELIZABETB, Elizabet Osmijeh, Makedonija

418