UVOD

Veji je etruanski grad koji se nalazi nekih 20 km sjeverozapadno od Rima. Grad se smjestio na prostranoj zaravni od tufa izmeu rijeke Piordo i potoka Cremere. Cremera se 10 km sjevernije od Rima ulijeva u Tiber. Veji je kontrolirao ue Tibera i zbog toga je imao privilegirani poloaj to je bio jedan od glavnih razloga njegovog sukoba s Rimom. U suvremeno doba na teritoriju Veja nalazi se selo Isola Farnese. Selo je nastalo u srednjem vijeku i pripadalo je obitelji Orsini. 1567. godine kardinal Alessandro Farnese kupio je selo od obitelji Orsini i ono je prelo u vlasnitvo obitelji Farnese. Najraniji tragovi naseljenosti datiraju se u 10. stoljee pr. Kr. u kasnom bronanom dobu. Etruanski grad razvio se iz klongomeracije villanovskih sela iz ranog eljeznog doba to se datira u 9. stoljee pr. Kr. Veji je bio otprilike veliine Atene i imao je oko 100 000 stanovnika. U Vejima nalazimo najstarije primjere etruanskih oslikanih grobnica, najistaknutije su Grobnica Pataka i Grobnica Campana. Takoer imamo ostatke etruanskoga hrama na lokalitetu Portonaccio, hram je znamenit po tome to je nosio terakotne skulpture boanstava meu kojima je najpoznatiji Apolon iz Veja.

POVIJEST VEJA I SUKOBI S RIMOMPrvi sukob Veja s Rimom dogodio se u 8. stoljeu pr. Kr za vrijeme vladavine prvog Rimskog kralja Romula. Sukob je izbio nakon to je Romul osvojio Fidenu .Da bi se osvetio Veji je zapoelo rat s Rimom ali je ubrzo poraen. Ptpisan je sporazum izmeu dva grada i Veji je dio svog teritorija prepustio Rimu,mir je potrajao sljedeih sto godina. U 7. stoljeu pr. Kr. Veji se priduuju Fideni u borbi protiv Tulija Hostilija ali je jo jednom poraeni. Sljedei sukob izbio je za vladavine Servija Tulija u 6. stoljeu pr. Kr. Vejima su se pridruili Tarkvinija i Cere ali su Etruani jo jednom bili poraeni. Sljedei bitni sukob zbio se u 5. stoljeu pr. Kr. U ovo vrijeme rod Fabijevaca bio je jedna od najmonijih obitelji u Rimu. Fabijevci su posjedovali znatnu koliinu teritorija izmeu Rima i Veja. Posebno vana strateka toka bila je Via Salaria na kojoj se nalazilo ue Cremere u Tiber. 476. godine pr. Kr. dolo je do bitke kod Cremere gdje su Etruani porazili Fabijevce. Dvije godine kasnije Etruani su doivjeli veliki poraz u pomorskoj bitci kod Kume te su jo jednom izgubili dio svoga teritorija. Sljedei rat izmeu Veja i Rima zapoeo je 437. godine pr. Kr. Povod ratu je bilo smaknue etiri rimska poslanika koje je zapovjedio kralj Veja Lars Tolumnije. Rat je zavrio dvije godine kasnije 435. pr. Kr. a Lars Tolumnije je izgubio ivot u sukobu. 406. godine pr. Kr. Rim zapoinje desetogodinju opsadu Veja. Do zavretka opsade dolo je kad su rimski vojnici preusmjerili odvodni kanal koji je dovodio vodu u grad, nakon toga su tim kanalom dospjeli unutar gradskih zidina Veja te su pustili su ostatak svoje vojske kroz glavna gradska vrata. Pad Veja pripisuje se rimskom vojskovoi i dravniku Marku Furiju Kamilu. Pad Veja oznaio je poetak kraja etruanske neovisnosti. Rimljani su unitili veinu grada, stanovnitvo je bilo otjerano ili porobljeno, a zemljite je podijeljeno rimskim graanima.

URBANIZAM I GRADSKI PROSTORVeji je nastao iz konglomeracije sela villanovskog tipa koja se datiraju u 9. stoljee pr. Kr. Poput mnogih sela iz ranog eljeznog doba Veji se nalazi na povienom poloaju koji je povoljan za obranu. U sluaju da obronci nisu bili dovolji za obranu, kao to je bio sluaj kod Veja, za dodatnu obranu gradili su se terasasti zidovi. Najintenzivnije razdoblje gradnje ovih zidova je u 5. stoljeu pr. Kr. za vrijeme ratova s Rimljanima i Galima. Veji je postao urbano naselje na poetku 6. stoljea pr. Kr. kada je grupa trajnih graevina izgraena na akropoli grada na lokalitetu Piazza d'Armi. Na Piazzi d'Armi nalazimo jedini pravilni raster ulica, ostatak grada je nepravilno graen i izgled mu je uvjetovan prirodnim uvjetima. Prostor Piazze d'Armi definiran je vanjskim zidovima okolnih graevina. Cijelom duinom Piazze d'Armi pruala se cesta sve do sjeverozapadnih gradskih vrata, rije je ujedno o najstarijim gradskim vratima koja se datiraju u 6. stoljee pr. Kr. Nekoliko kua otkriveno je na lokalitetu Piazza d'Armi neposredno uz sjeverozapadna i sjeveroistona gradska vrata. Na sjevernoj strani Veja nalazimo ostatke kue koja je bolje kvalitete izrade. Iz ulice se u kuu ulazilo trijemom koji je imao pristupani iroki ulaz. Graevina je bile izraena u potpunosti od tufa a na zapadnoj strani imala je nekoliko nepravilnih soba. Ova kua pomalo izgledom podsjea na megaron i moemo je usporediti s pojedinim urnama koje oponaaju izgled kua. Arheolozi smatraju da je rije o domu bogatijih graana Veja. Jo jedan zanimljiv lokalitet na prostoru Veja je Ponte Sodo. Rije je o tunelu u stijeni, dugaak je 240 metara, irok 15 metara i visok 20 metara. Arheolozi smatraju da je tunel nastao radi olakanog protoka rijeke, te da bi se sprijeile poplave. Grad je napredovao kroz 5. stoljee pr. Kr. zahvaljujui razvijenoj agrikulturi. Godine 396. pr. Kr. nakon desetogodinje opsade Veja, grad je razruen i spaljen, a zemljite je podijeljeno rimskim graanima. U doba cara Augusta dolo je do pokuaja obnove grada, kroz augustov graevinski program, koji su nastavili i njegovi nasljednici. Veji je proglaen municipijem i dobio je naziv Municipum Augustum Veiens. Municipij je zauzimao samo dio nekadanjeg Agera Venetianusa kako su Rimljani nazivali teritorij Veja. Ovaj dogaaj popraen je izgradnjom hrama posveenog bogu Marsu, izgradnjom javnog kupalita Bagno della Regina , te izgradnjom Porticusa Augusta za iju je izgradnju zasluan Tiberije. Na forumu municipija pronaena je statua cara Tiberija, te je pronaeno 12 jonskih supova od mramora. Unato ovim pokuajima obnove grada, Veji je postepeno propadao te je na koncu naputen.SAKRALNA ARHITEKTURA U Vejima na lokalitetu Piazza d'Armi imamo ostatke pravokutnog hrama, on je jedan od rijetkih primjera rane hramske gradnje u Etruriji. Hram je bio dimenzija 15 x 8 metara, nije imao pronaos, graen je od glinenih opeka koje su bile obloene drvetom, a temelji su bili od tufa. Hram je naputen u 6. stoljeu pr. Kr. kad je njegovu ulogu svetita preuzeo hram na lokalitetu Portonaccio. Ruevine hrama na lokalitetu Portonaccio nalaze se na zapadnoj strani grada, na pola puta izmeu visoravni na kojoj se nalazio grad i doline rijeke Piordo. Ostatci ukljuuju temelje hrama, vanjski oltar i sakralni bazen, ostatci su opasani triangularnim zidom. Hram se datira u 510. g. pr. Kr. i vjerojatno je sagraen na temeljima starijega hrama. Hram je imao portik i 3 cele, najnovija arheoloka istraivanja ukazuju na to da je portik hrama imao samo 2 stupa a ne 8 koliko is prema Vitruviju treba nalaziti u idealnom obliku hrama. Sakralni bazen napravljen je od blokova tufa obloenih glinom i u potpunosti je sauvan. Neko su ga vodom opskrbljivale oblinje rijeke. Vjerojatno se nije koristio za lijeenje kao to se prethodno smatralo, ve je sluio u ritualu proiavanja. Vanjsko svetite nalazi se na istonoj strani lokaliteta, isto je izgraeno od blokova tufa i imalo je povieni pravokutni oltar i jamu u koju su se prinosile rtve. U blizini je neko stajala mala graevina ispunjena votivnim darovima posveenima boici Minervi. Postoji vie tumaenja u vezi toga kome je svetite posveeno. Pallottino smatra da je hram bio posveen Apolonu, emu u prilog ide injenica da terakotna skulptura koja je krasila hram identificirana kao prikaz boga Apolona. Ovu tvrdnju u pitanje dovode pronaeni ostatci bucchero keramike koja se datira u 6. stoljee pr. Kr. i koja nosi natpis posveen boici Minervi. Novije tvrdnje predlau da je moda rije o trijadi izmeu Minerve, Artemide i etruanske boice Turan tj. rimske Venere. Dok Torelli tvrdi da je hram posveen Apolonu i Minervi. Svetite je bilo u uporabi do 1. stoljea pr. Kr. nakon ega je naputeno.SKULPTURAHram u Portonacciu krasila je grupa terakotnih skulptura, pronaene su 1916. godine. Smatra se da ih je izradio majstor Vulka, koje mu se pripisuje i dio ukrasa na Kapitolijskom hramu u Rimu. Rije je o skulpturama koje skoro doseu prirodnu veliinu a bile su smjetene na krovu hrama u Portonacciu. Dvije skulpture identificirane su kao Apolon i Heraklo u trenutku sukoba oko arkadskog jelena. Figura Apolona skoro je u potpunosti sauvana. Prema legendi lov na arkadskog jelena bio je trei od dvanaest Heraklovih zadataka. Jelen je imao zlatne rogove i bronana kopita i bio je sveta ivotinja boice Artemide. Heraklo je progonio jelena godinu dana, u trenutku kad ga je ulovio suprotstavili su mu se Artemida i Apolon. Nakon to je Heraklo boici objasnio zato mora obavit zadatak Artemida ga je pustila, a Heraklo joj je obeao da e joj vratiti jelena. Jedna figura prikazuje boga Hermesa, od nje je sauvana samo glava. Godine 1939. otkrivena je i statua boice koja u naruju dri dijete, postoji vie teorija koga bi ova statua trebala prikazivati. Pallottino smatra da je rije o boici Leto i malenome Apolonu te da prikazuje trenutak kad Apolon ubija Pitona. Piton je bilo bie koje je imalo tijelo zmije i ivjelo je na planini Parnassus. Boica Hera bila je ljubomorna na Leto, te je poslala Pitona da progoni trudnu boicu kako ova ne bi mogla u miru roditi Apolona i Artemidu. Kasnije da bi se osvetio za muke svoje majke Apolon je potraio Pitona te ga je ubio srebrnim lukom i zlatnim strijelama koje mu je darovao bog Hefest. Brendel smatra da je rije o kurotrofnoj figuri ene. Jo jedna teorija koja se javlja je da je rije o prikazu Niobe. Nioba je bila kraljica Tebe, ona se je hvalila pred Leto kako je rodila etrnaestero djece dok Leto rodila samo Apolon i Artemidu. Da bi se osvetili za uvredu svoje majke Apolon i Artemida su ubili Niobinu djecu otrovni strijelicama. Grupa se datira oko 500. godine pr. Kr. Pronaeni su i antefiksi hrama koji prikazuju glave menada i gorgona. Na lokalitetu Portonaccio pronaena je glava kipa jednog mladia, te jo jedna statua mladog mukarca, datiraju se u 5. stoljee pr. Kr. a znaajne su jer se na njima da uoiti Polikletov utjecaj. U blizini hrama u Portonacciu nalazila se graevina ispunjena votivnim darovima posveenima boici Minervi. Pronaene su statuetice s prikazom ene i djeteta, branih parova te su pronaeni terakotni modeli maternice. U Portonacciu je pronaen sarkofag koji se datira u 2. stoljee koriten je za pokop rimskog generala koji je sudjelovao u ratovima Marka Aurelija. Sarkofag pokazuje neke slinosti sa stupom Marka Aurelija.NEKROPOLE I GROBNICEVeji je grad koji je okruen nekropolama. etiri nekropole se datiraju jo u villanovsko doba: Grotta Gramiccia kod sjeverozapadnih gradskih vrata, Valle La Fata na junoj strani grada, Vacchereccia i Quattro Fontanili koje se nalaze nasuprot sjeveroistonih gradskih vrata. Naknadno su dodane nekropole: Casale del Fosso i Oliveto Grande na zapadnoj strani grada, Casalaccio i Monte Campanile na junoj strani, Macchia della Comunita na istonim obroncima visoravni i Monte Michele koja se nalazi nasuprot sjeveroistonih gradskih vrata. Grobnica Pataka (Tomba delle Anatre) otkrivena je 1958. godine na prostoru Veja koji nosi naziv Riserva del Bagno, grobnica se datira u 680. godinu pr. Kr. Grobnica strukturom svoje odaje podsjea na ator. Za slikanje su koritene samo crvena, crna i uta boja. etiri stropne povrine naizmjenino su obojane crvenom i utom bojom. Grobnica je dobila naziv po figuralnom frizu koji se nalazi na stranjem zidu odaje. Rije je prikazu stiliziranih pataka crvene i crne boje na utoj pozadini. Patke su bile omiljeni motiv u etruanskoj umjetnosti ovoga vremena, javljaju se na oslikanim vazama, na bronanim titovima, zlatnim fibulama te pektoralima. U grobnici je pronaena italo-geometrijska i srednje proto-korintska keramika. Grobnica Campana (Grotta Campana) dobila je naziv po markizu Giampietru Campani koji je otkrio grobnicu 1842. godine, grobnica se datira u 7. stoljee pr. Kr. Sa Grobnicom Pataka ona je jedna od najstarijih oslikanih grobnica u Etruriji. Grobnica se nalazi na nekropoli Monte Michele. Rije je o monumentalnoj grobnici s dvije odaje, na stranjem zidu sredinje odaje nalaze se vrata koja vode u manju stranju odaju. Na ulazu u grobnicu sa svake strane vrata nalazi se skulptura lava. Stranji zid glavne odaje podijeljen je na 2 friza. Na gornjem frizu imamo prikaze dva konja koje pjeice prate mukarci, dok donji friz sadri prikaze sfinge, pantere te magarca ili jelena. Na prikazima se vidi utjecaj polikromne tehnike i orijentalizirajueg stila, te se uoavaju slinosti s etrursko-korintskom keramikom toga razdoblja. Na bonim stranama glavne odaje nalazile su se kamene klupe na kojima su bili poloeni skeleti. Desni skelet identificiran je kao ukop ratnika jer su pronaeni ostatci prsnog oklopa. Na lijevoj klupi se vjerojatno nalazilo tijelo njegove ene. Ispred kamenih klupa nalazile su se keramike posude koje su sadravale incinerirane ostatke pokojnika, vjerojatno je rije o ostalim lanovima obitelji. Jo su pronaena bronana zrcala, te antropomorfne figurice. U manjoj stranjoj odaji pronaene su brojne keramike urne. U sredini grobnice nalazio se bronani kotao koji je sluio za spaljivanje miomirisa i parfema. U stranjoj odaji oslikan je samo zid koji se nalazio nasuprot vrata, i ukraene je prikazom est diskova ije znaenje nije razjanjeno. Grobnica broj 5. nekropole Monte Michele je centralna grobnica od ukupno est grobnica koje su odvojene od ostatka nekropole. Rije je o prinevskom ukopu srednjeg orijentalizirajueg perioda i datira se oko 670.-650. godine pr. Kr. Sastoji se od centralne odaje koja sa lijeve i desne strane ima po jednu manju odaju. Sadrava etiri ukopa vjerojatno lanovi iste obitelji. U lijevoj odaji nalazi se skelet djeteta bez grobnih priloga, u desnoj su naeni kremirani ostatci mukarca. Sredinja odaja sadravala je skelet ene koji se nalazio u lijevom dijelu odaje i bio je okruen grobnim prilozima koji su ukljuivali nakit i keramiku. Desno se nalazila bronana urna sa ostacima mukarca.