1

SEAD MAHMUTEFENDI]

VELIKI I MALILJUDO@DERI

(BACCHANALIA MODERNA)

KOLUMNE I ESEJI

2

3

Samo slijepi mogu da ne vide tragi~nusituaciju u kojoj se na{la ljudska vrsta kad jepo`eljela da uzme svoju sudbinu u sopstveneruke i da ukloni slu~aj. Pot~inila se Historiji - aHistorija je okrutno bo`anstvo. Naredbe kojepadaju iz njegovih usta su glas lukavih sve}enikaskrivenih u njegovoj praznoj unutra{njosti.

^eslav Milo{, Zarobljeni um

�Bakice, reci, ho}e li i nakon ratavrijediti deset Bo`ijih zapovijedi?�

Dje~ije pitanje

4

5

KOLUMNE

6

7

KULTURA JAVNOG DIJALOGA

Dovoljno je pratiti rubrike ~itateljstva udnevnoj {tampi � to su riznice dokaza zanedostatak kulture dijaloga i tolerantnosti, to suprete~e novog ideologiziranja i totalitarizma bezumije}a kontraverznih diskusija, izbjegavanjabla}enja, sumnji~enja sagovornika, odustajanjaod gnusnih argumenata ad personnam i gdje bise trebao razvijati smisao za nijanse.

Politi~ki, moralni, dru{tveni, ekonomski iduhovni problemi su osnovna pitanja koja ne silazes dnevnog reda bosanskog dru{tvenog `ivota.Propovijedati istinu me|u organiziranim la{cima,huljama, glupanima na �moralnim� i �pozitivnoza-konskim� osnovama, literaturama, pogledima iuvjerenjima, usred bezglave zbrke i to sve kroz{tampu, u bezizlaznoj zbrci pojmova i predmeta, ukojoj se normalna ljudska pamet osu|uje, u takvimprilikama je posao nezahvalan i po `ivu glavuriskantan. Tamo, obi~no, kru`e maglene, veoma~esto sentimentalne fraze o ~ovje~nosti i o mo-ralnim principima. Te se ~ovjekoljubive frazerazvodnjuju od slinave retorike, do dekorativnihmisti~nih slabosti. U ~itateljstva tad valja ~ar{afimabrisati suze i farizejski prevrtati o~ima nad stvarnimstanjem fakata.

8

Borave}i gotovo ~etvrt stolje}a u Hrvatskoj,pratio sam u takvim rubrikama jednu vrlozanimljivu personu, koja se javljala svako-tolikosvojim komentarima, koji su se doticali obi~nihstvari, pa sve do otvorenih pisama predsjednikuTu|manu. Sve sam to znao i privatno, pa sam gas te strane bolje poznavao.

Bio je to obrazovan ~ovjek s jednom,mo`da, pretjeranom intelektualnom crtom. Imaoje nevjerovatno o{tro ~ulo za moralne, ljudske,profesionalne i politi~ke slabosti drugih. Bio je,tako|er, sposoban shvatiti jednu politi~kusituaciju u svoj njenoj potpunosti. Njegov neobi~-ni intelekt podudarao se s vje~ito budnim ins-tinktima grabljive `ivotinje. Uvijek oprezan naopasnost i spreman djelovati brzo i nemilosrdno.[to god je njegov instinkt osjetio da je korisno, apotom, ako je bilo i potrebno, odbacivao je istombrzinom. [to god je izgledalo suvi{no ili nago-vje{tavalo i najmanju opasnost ili nezgodu, od-mah je uklonjeno. Kao kriti~ar spadao je u vi{ired. Gdje god se nije uplitala njegova vlastitareligija, pokazivao je bistro rasu|ivanje. Kad bise ona umije{ala, pokazivao je punu mjerulakovjernosti, koja je u dobroj mjeri vladala unjegovih sunarodnjaka.

Jedina njegova slabost bio je njegovneobuzdani seksualni prohtjev. Sav bi mu se

9

predao bez ikakvih ograni~enja ili obzira. Onajprora~unati nadzor, koji ga je obilje`avao usvemu ostalom, tu ga je u potpunosti napu{tao,no uvijek je na kraju uspijevao povratiti dovoljnuprisebnost da bi sprije~io ozbiljne posljedice.

Toliko o njemu.Danas se na stranicama javnih listova

odigrava javni dijalog izme|u zapjenjenih juno{a,koji kao da jedini imaju cilj da onima koji to ~itajudi`u dijafragmu, `ivce i kompletnu utrobu i danas uzbude kao glas Gospodnji. Nema vi{e datrepere intelektualni soprani, osim ako to nisudecibelni i zamorni monolozi opijeni{treberskom narkozom tako da nad horizontomostane jo{ vi{e maglenijih i otrovnijih oblaka,plavi~ast dim misli sapet mre`om predrasuda, tekojima zamaraju jedni druge, dosa|uju jednidrugima i tako postaju sumnjivi i antipati~ni jednidrugima. Provala temperamenata, idenje�|onom� jedan na drugog izbija iz njih, a tadeksplodiraju i rije~i, a od ovih eksplozija naj~e{}esmo svi uni`eni. Kroz tu spisaniju u povi{enojtemperaturi ne provla~i se kontemplativna nota,sordinaran ton, vi{e aktivnost nego {timung, vi{emr`nja nego samilost, vi{e fanatizam ~ovjekaprevratnika i organizatora novog ljudskogporetka nego rezignacija i pesimizam.

10

11

ONI KOJI SU SE BORILIZA BOSNU

Devedesetih godina ovoga stolje}a krozbosanske `ivote, svim je patnja smetnjamauprkos, probijale su se do pobjede negativnaformulacija patnje; formulacija jednostavna iopravdana, pa stoga i ne vjerujemo da aksiom.Stolje}ima traje proces emancipacije bosanskihmasa s ustrajnom tendencijom da se otmu patnji.Bosanske mase su `ivjele u dubokom uvjerenjuda patnja nije aksiom. Islam propovijeda vi{unadljudsku pasibnost u patnji. Koliko jepokoljenja palo u te{kom i krvavom kretanjuspram svijetlih i ~ovjeku dostojnih predjelapameti? Postoji neka druga logika nadahnuta istotako bolom i patnjom i ta logika ne deklamiraeti~kim problemom jednostavno, dosljedno ijasno: borba za svoj `ivot, `ivot svoje porodice,borba za svoju dr`avu, domovinu i jezik. To jeborba za kolektivnu organizaciju u njihovuvlastitu interesu, opiranje zlu, jer ako to ne uradi,to }e za posljedicu imati pomor desetine hiljada`ivota. Stoga se, dakle, mo`e s prili~no sigurnostire}i kako ne vjerujemo da je patnja aksiom, jerznamo da se patnja mo`e poku{ati ukinuti,istovremeno ispisuju}i: �Ljubi i opra{taj, ali ne

12

zaboravljaj!� Ta logika nije sentimentalna; njomse jednostavno daju promatrati stvari, hladno iobjektivno.

Svi ti pokojni pojedinci svjetlaci su udugotrajnoj bosanskoj no}i. Oni su ponijetinerazgovijetnim ritmom smrti, ali svjetlaci kojisu svojim meteoritskim sjajem ipak sijevnuli utminama. Hiljade ovih na smrt osu|enihbosanskih svijesti, koje su pridonijele svoju li~nu`rtvu za pobjedu bosanske stvari, nestale suponijete crnim krilom najte`eg umiranja, a {etnjapo ovim {ehidskim mezarima govori da bi sve te`rtve bile beznadno neutje{ne kad njihova vjerada njihova Bosna i Hercegovina nije aksiom, kojaje sazdana, uglavnom, iz uvjerenja da taelementarna svijest o nepokolebljivoj pravilnostivlastite politi~ke orijentacije je uslovljena kodomsigurnosne i egzistencijalne kulture. Na~innjihova razmi{ljanja je jednostavan: ti aktivisti nesumnjaju u objektivnost bosanske stvarnosti.Njihovi moralni i duhovni profili su mrki i stamenikao {to su mrki puritanski profili rudara izpodzemlja bosanskih rudnika. Spram ̀ enskaste,tople i salonske zbunjenosti, te raznje`enostiintelektualnih i moralnih fakina i mangupa,nagrizenih moralnom i materijalnom korupcijomraznovrsnih politi~kih konjunktura, bosanskashema �raje� predstavlja puritansku jednostav-

13

nost bez najmanje korozivne sklonosti zarazumijevanjem takozvanih duhovnih nijansi uzapadnoeuropskom, dekadentnom smislu. Tonije pau~inasto i ekvilibristi~ko ma{tanje na crtioportunosti i na rubu poezije, ve} je to gruba idecentna radost svijesti o ispravnosti vlastitogpoliti~kog i ̀ ivotnog smjera. To je jednostavnostkoja zna {ta ho}e.

Orija{ki bosanski ~ovjek otarasio se svojepro{losti, po~e{ao se po svom zatiljku i tipi~nona bosanski na~in, iz svoje vlastite perspektivepljunuo na sve tzv. europske kuhinje {arlatanstvaá la David Owen, Wance, Stoltenberg & comp.,skandala i gluposti par excellence na ra~unBosne.

14

15

BOSNA U STANIOLU

Bosanska suvremena knjiga mogla bi vrlolahko postati `u~ljiva i otrovana knjiga pisana sranjenom utrobom u kojoj su likovi na{esuvremene glume, koju su odglumili tako `ivotako da je na koncu, uz sjaj bengalske vatre,planuo ~itav europski politi~ki teatar. Ti la`ovisu pjesnici, jer su svakom na{em prosjakuspremni pri{iti dugme, a njihova pri~a ne vrijediniti zvi`duka vrapca i ~iji je razum u drobini ilaktu i ona izgleda kao {ala na ra~un Bosne.Njihovo pona{anje izgleda kao pona{anje puncai punice naspram zeta kad se dogovore sk}erkom da }e nju karati, a sa zetom }e taktizirati,jer, zaboga, mi smo na{i, a zet se mo`e naljutitijer je on tu|a krv.

Svi ti �heroji� su krive monete. Oni se kre}ukroz ljudske utrobe kao kroz staklo. Njihovalogika samari}anskog davanja je groteskna ipobje|uje na svim linijama. Tu ne mo`e bitipobjede. To je posljedica arogancije i posljedicasamosvijesti pobjednika u goloj i o~ajnoj prazninisrca i du{e, dok druga strana mora igrati klauna,koji se jednim okom smije, a drugim pla~e unemogu}nosti da presko~imo vlastitu sjenku sonim infinitezimalnim linijama nostalgije i da u

16

dana{njem dru{tvenom ure|enju nosimo nasvojoj grba~i �gospodske� individue, ~iju la`ljivuhipokriziju mo`emo rasvijetliti jedino na osnovutre}eg korijena iz njihovog zakulisnog nastupa.

Gdje je ono njihovo djelo s dramatskompozadinom, prepuno sporednih lica, tragedija shipoteti~nim glavnim likom u ~itavoj svojojplastici. Ta mra~na dramatika bila bi smije{na dau sebi ne nosi, u svom mentalnom sklopu istrategiji, kod kulture smrti. Bo{nja~ka uobraziljami`e biti luda, taj teatar je scensko kopileoptere}en balastom materijalisti~kogceremonijalnog mutljaga. Oni su suvi{e mondenii snobovi da bi mogli potresti doma}e pehlivanei fukaru. Njima je va`niji teatar nego moralistika,to jest ona kobna igra, koja se ra|a od kontrastaizme|u `ivotnih i duhovnih pitanja. Kako oninisu dovoljno nadareni da lirski odjekuju u na{imsrcima, oni odista djeluju nakaradno. Elem, ~itavata dramatur{ka ma{inerija oko bosanskogspleena je dosadna, jer se oni usred barbarskihprilika, kojima su oni konce vukli, na sceni sekre}u kao poludivljaci me|u divljacima, pa ionda u onim trenucima kad prividno koketirajus onom stranom dobra i zla.

Sad smo skrojeni ta~no po mjeri njihovaukusa, a narod od scene ne o~ekuje drugo negoda se ceri ili da strijepi pred opasnostima. O Bosni

17

se vi{e ne mo`e pri~ati nikakvim drugimsredstvima nego teatarskim, panoptikumskimtrikovima ludila.

A {ta ho}e ovi oko nas? Da osvete svojeo~eve po zakonima krvne osvete, �oko za oko�,�zub za zub�, a kako su i pismeni poznate su imneke generalne ideje, ali tako da bi svoju osvetumotivirali osje}anjem pravednosti, zaboravljaju}ida postoje dvije vrste pravednosti: bo`anska iljudska. To vi{e nije duh, jer su opsjednuti idejomosvete, a osim toga ona se koleba izmedjuslaboumnosti i napada bijesa, luduju}i usljedritualnog krvoproli}a s perverznom namjeromda razori jednu zajednicu i samu sebe.

No Bosna nam je dokazala da sila nijeprotuprirodna pojava. Nije vrag valjda da je i ovadru{tvena zajednica djelo nastalo upotrebom sile,to jest Prava Ja~ega? Ko je upravljao ovim~oporima. Snaga je oduvijek bila jedini jamac ijedini regulator, ona vlada u jeziku, vjeri,zakonodavstvu, a da bi se opravdala takva sila inasilje, za to bi se osigurali potrebni mislioci iideolozi.

18

MADE IN USA

Od momenta kad je Amerika Bo{njacimapru`ila svoju vojni~ku i za{titni~ku ruku, ona jeu dubokom uvjerenju da }e svojom mo}i ivoljom, tvrdom kao kamenolom, nadvladati svezapreke na putu da zadovolji bosanskeopravdane zahtjeve za dr`avom. U isto vrijemeona je zapo~ela borbu da Bosna uhvati svojukakvu-takvu ravnote`u. Iz te neophodnostirazvio se golemi kvantitet bo{nja~ke volje,misaone dosljednosti u toj akciji i hladnokrvneuperenosti na cilj svih onih osnovnih elemenatapoliti~ke za{tite i strategije, koji je napokon Bosniubrizgao dobru dozu dr`avnog andrenalina, takoda je aktualni prvaci na vlasti u kom{iluku, islijeva i s desna, ne satru topovima uz pomo}svojih bosanskih �trojanskih konja�, koji joj seve} odavno rugaju koketiraju}i s njenimvje{alima i objavom njenih nekrologa.

Bo{nja~ko dostojanstvo sve je vi{e raslo usvijesti, uz grmljavinu im posmrtnih bubnjeva iuz po`are antimuslimanskih programa, truba ipogroma.

U Muzeju Bo{njaka sa slika i fotografijapromatraju nas o~i njenih branitelja. U njihovimsvijestima grme bubnjevi, bengalska teatralika

19

razgara magle nebuloza nekih politi~kihmanijaka i nitkova na ra~un Bosne. No me|utim,kada je ta pri~a, recimo, zasad skinuta s dnevnogreda i kada se danas osvrnemo na signale izdalekih, bogatih, financijsko-privrednih sistema,gdje je tehnika razvijena i gdje ve} umirupre`ivjele metafizi~ke slike o `ivotu u brzomrelativitetu ra|anja novih spoznaja, moglo bi sevrlo lako dogoditi da Bosna, fascinirana u prvimdanima djetinjstva materijalisti~kim patosom izanosom, zaboravi u toj svojoj prevelikojinferiornosti ispru`ene ruke prema svojimskrbnicima i hipoteti~nim svodnicima nakulturolo{ku i mentalnu matricu bogumilske iislamske kulture i da protuslovi jednoj takvojrazornoj tehnolo{koj mehanici, koja u sebi ni{timogu}nosti, da se ona uzdigne na vi{u kategorijuzbivanja.

Iz nemira bi nastao prividan mir, a u stvarisamo jo{ jedan odlo`eni duhovni i eti~ki nemir.U mozgovima i srcima Bo{njaka postdejtonskegeneracije morala bi se podignuti hipoteti~namonumentalna duhovna kupola, i po vertikali ipo horizontali, autenti~ne kulture i duha u op}embosanskom intelektualnom i moralnom svijetu,koji bi stvorio platformu i evropske i islamskeintegralne orijentacije naspram zamamnim

20

naljepnicama ameri~kog kulturnog imaterijalisti~kog imperijalizma za~injenogkokaliziranom stvarno{}u, terorom holivudskefikcije svijet i CNN-informacija s dugotrajnim ibolnim posljedicama koje bi bile markirane naovim prostorima na neodre|eno vrijeme. StogaBosni valja misliti na tu politi~ku i intelektualnushemu njenih sponzora. To ne bi bio samopoliti~ki program u kojem bi zamorac jo{ jednombila jedna mala Bosna, nego i jedna u nizu reckina bo{nja~kom negativnom iskustvu inegativnom uvjetnom refleksu jedne malenekr{}anske enklave, u doslovnom smislu terije~i.

Mala Bosna imala bi toliko toga nau~iti,primiti i razmijeniti s velikom Amerikom, ali poduvjetom da sa~uva svoje dragocjene male i velikevrijednosti. Ona ne smije dopustiti da pri tomode u drugu krajnost i da postane ne~ija pr}ija sprebogatim gostima i uskim slojem svojih lukavihi sebi~nih lokalnih {erifa, te masovnom bijedomna drugoj strani. Ona u svom autenti~nomduhovnom bi}u mora biti vo|ena idealimaLjepote , Istine i Pravde, te da uvijek ovisi odnjenih vlastitih ljudi i onih koji je budupredstavljali. To }e biti beleteristi~ki variranieti~ki principi kao egzaltacija njenih humanih

21

ideala, kao {to su, uostalom, prkosna svauvjerenja koja se ra|aju u ratovima i krvi kao vi{aljudska negacija tih istih ratova i krvi, {to bi –sasvim je mogu}e – moglo biti adekvatnimsofisticiranim formulatorom njenih budu}ihideja.

22

KOCKANJE SA STVARNO[]U

Ho}e li sloboda umeti da pevakao {to su su`nji pevali o njoj?

Branko Miljkovi}

Ne znam da li }e materija nagomilana uMuzeju Bosne ikad do~ekati svog Dantea, ali daEpopeja bosanskih krvavih dana, koji su trajaliod kasno-osmanske i austrougarske dr`ave, teNDH-a i obaju Jugoslavija, vapi za umjetnicimakoji bi imali dovoljno sikstinske fantazije daopjevaju ovaj �Posljednji Sud�, ove �DaneGnjeva� bosanske historije, to je izvan svakesumnje. Nije bilo bosanskog ~ovjeka koji u sebinije osjetio duboko uzvi{enu ratnu katarzu nadsvojom tragi~nom stvarno{}u. Posljednji uzdasipod sjekirama, o~ajna samoubistva i patnje poemigracijama, gigantski kvalitet najsuptilnijihnervnih energija, to je danas ona snaga kojomse Bosna duhovno i moralno elektrificira.

U bosanskoj Knjizi danas jo{ uvijek vladahaos prvih dana iz svetih knjiga, kada se svjetlostpred o~ima ~ovjeka odvaja od tame usveukupnom zbunjenom i bolnom previranjuaktuelne bosanske stvarnosti u kojoj jo{ uvijekpostoji masa pitanja.

23

Heroji savremene bosanske Knjigeobjavljuju se danas vi{e verbalisti~ki. Oni su vi{eretorika nego beleteristika. Danas je to vi{e{arenilo doga|aja ponijeto dinamikom socijalnihgibanja, vi{e dekorativna rasvjeta negoemocionalna analiza, vi{e propagandisti~kiplakat nego svedjedo~anstvo bosanskogd`ehenema, vi{e literarna gra|a nego odrazpoliti~ke i vojne stvarnosti, koja nije samo reflekstrenutka, nego formula i klju~ ~itave jedne epohei zeleni semafor za njene budu}e generacije.

To bi se moglo pokazati jednostavnomgrafi~kom tehnikom crno-bijelih kontrasta i spunom paletom monumentalno komponiranihslika, {to bi nagovje{tavalo poro|aj zvijezde-vodilje u simboli~nom smislu te rije~i.

Takvu jednu golemu odgovornost, odista,preuzimaju na svoja ple}a neki njeni �odli~nici�i prvaci, koji bi mogli ploviti u neminovnebrodolome, jer nisu vi~ni niti korektnimoreplovci, ve} varalice velikoga stila.. Nanjihovim dlanovim le`i ~itava tzv. �stvarnost�. Oniu svojim rukama dr`e masu ljudskih sudbina,koje se kre}u gradskim ulicama. Te ljudske rukekoje su se branile, branile ovu zemlju od onihkoji su je htjeli oteti, pucale, dr`ale djecu unaru~ju, pu{tali strojeve u pogon, dr`ali zastave,

24

umirali za slobodu Domovine, mahali palicama,~itali knjige i micali se ovim prostorima poputvode, gradili ku}e, ceste, kopali i orali tu istuzemlju koju su uvijek voljeli i branili. Ruke kojesu dr`ale pu{ke, kamenje, letve, tesarska djetla ioni ~ije su ruke bile krvavije od ljudske krvi. Ruke`uljave i okorjele, oni koji dr`e u rukama simboleove zemlje pobjedonosnim, otpornim i jakim se~ine i od same zemlje, nekad ve}e od na{eovozemaljske prividne pojave, te bi ljudskesudbine zna~ile poja~avanje razornogkoeficijenta, a ne da u`ivaju samo blijedesimpatije.

Slika u ogledalu ~esto je jasnija i od samepojave, koja se u staklu odra`ava. Naravno, o~itoje da je rije~ o borcima od kojih ih neki stvarajuglupanima po planu, a onda potom nije te{kovoditi diskusiju da oni isti �odli~nici� i prvaciispadnu poput najispraznijih brbljavaca idemagoga.

25

26

PRILAGODLJIVI IPRESTRA[ENI

(Taj cini~ni bo{nja~ki oportunizam)

Svjedoci smo, pa i ova generacija Bo{njaka,sad ve} vi{e s ironijskim gardom i teleskopomnego s konsternacijom, da se njih in statunascendi (u stanju nastanka) htelo (kanilo) postfestum civilizirati u vi{em bilateralnom srpsko-hrvatskom smislu s formulom nadnaravnepoliti~ke retorike. Usput re~eno, ti drugimaliciozni duhovi islamsku formulu u Bosnismatraju veoma pogibeljnim barjakom kaoprepreku pobjedi njihove vlastite kr{}ansko-hri{}anske mentalno-higijenske strategije.Napominjem i podvla~im, to nije samo taktika,ve} naprosto – dugoro~na somnobulisti~ka ifantomska strategija. To je samo jedno u nizuriganja i izljeva obostranih dru{tvenih spirinaimperijalnim nebuloznim imperativima doma}epoliti~ke vrhu{ke.

Takve paranoi~ne vibracije, u prili~nojmjeri, svojim knjigama i plamfetima oda{iljunjihovi pjesni~ki vlastelini. Ti fenomeni spadajuu razmi{ljanja o jalovosti bilo kakvih knji`evnihi publicisti~kih napora ve}eg stila.

27

No ovdje stvar ̀ elim fokusirati na bo{nja~kioportunizam, koji je u ponekim psiho-socio-kulturolo{kim segmentima takav da bi ga semoglo mirne du{e nazvati i cini~nim.

Cijeli jedan historijski luk, u najbli`imnjegovim dijasporama, od nekada{nje mimikrijedo sada{nje oportunosti, li~io je na dugu za kojuse vjeruje da ukoliko neko pro|e ispod nje,promijeni}e spol. Lirika, prozirnost, savr{enstvoforme vlastitog psihomodeliranja u svrhusocijalne, vjerske i nacionalne amnezije iinkubacije, gledaju}i iz dana{nje retrospektive,mogle bi se protuma~iti rezigniranim poluglasomfatumom na{ih sunarodnjaka. Od golemogbo{nja~kog repertoara mnogo toga nije ostaloni{ta zahvaljuju}i, ponajprije, doma}imfeudalcima i oportunosti domicilnog javnogmnijenja prema takvim stvarima. Mnogo toga jevremenom posivjelo kao na mezarju.

Osim nekih glasova o skidanju s dnevnogreda bo{nja~ke tematike iz hrvatskog Ustava, teprotokolarnih reakcija, ponajprije bosanskogveleposlanika u Zagrebu i ovda{nje doma}epoliti~ke vrhu{ke uz prijetnju da }e stvarinternacionalizirati, jasno je da se bo{nja~ka stvarna doma}oj sceni na neodre|eno vrijeme selipod razno, i da ona reakcija nad uspostavljenim

28

bo{nja~kim postanarstvom, kako u Ustavu, takoi u Hrvatskoj nije dio taktike, ve} strategije premaBosni i Bo{njacima. Ova posljednja gestahrvatskog Princepsa (Prvaka), koji dajeneozbiljna i duhovita obja{njenja u svezi njegovapovijesnog mi{ljenja i stava prema �Bo{njacima�doista je vrijedna o{trice Gogoljeve satire iz�Mrtvih du{a�.

Stvari, dakle, klize prema farsi.Bo{njaci su ve} sada prva nacionalna

manjina u Republici Hrvatskoj. Me|utim,zahvaljuju}i ovoj najnovijoj gesti, oni – intimno– u hodu su prisiljeni da mijenjaju svoju taktikuu svom deklarativnom iskazu ({to }e se najboljeo~itovati u narednom popisu stanovni{tva)postaju}i kriptobo{njacima, upravo zahvaljuju}itoj najnovijoj ustavno-pravnoj gesti hrvatskogVrhovnika, ali i svom oportunom, mimikrijskomi unutarnjem �sigurnosnom ventilu� u smislu oneda se �Vlasi ne dosjete�. Takva vrsta, a ona nijezanemariva, �ljube� samo svoju osobnu�slobodu�, a njihova osobna �sloboda� je u stvarisloboda pila~a drva, prodavaca leblebija,}evabd`ija, ko~ija{a koji slobodno bi~em biju posvojoj kobili. Oni u sebi njeguju ovu filozofiju:prema vani mi valja biti kao i ostali - doma}ompjesmom, jezikom, akcentom.

29

Dijalozi s njima o tim stvarima protje~u ukvrcanju samih kratkih spojeva. Oni brane ono{to se braniti ne mo`e, i to je vi{e formalni alibinego objektivno i ozbiljno izno{enje fakata. Onise doimaju, bez ikakva ponosa, dovedeni totalnou jedno nezdravo psiholo{ki shizoidno stanje, sJanusovim licem, dakle, jednog profila ka vani,a drugog ka unutra, poput neke novogradnje {toje mnogo obe}avala, jo{ uvijek obijena skelama,a danas se vidi sva ispraznost takve defanzivneretori~ki nacionalne i vjerske konstrukcije.

Kad bi bar uspjeli nekog prevariti, ni pojada, da to nije jo{ jedna u nizu tu`nih historijskihhronika koja }e ih iz `ivotnog rakursa i prostorana beleteristi~ki na~in prikazati u svojoj jadnojgolotinji, bez maske i {minke. Udesi njihovih`ivota prikaza}e se u svoj grozoti bezidejnogtrajanja. Na`alost, ono {to je ostvarivo samo uromanima, to je izvjesno i u njihovim `ivotima.

30

KNJI@EVNICI �KA@NJENICI�

�Du{u sam svoju potro{io� – stih je jedneGibonijeve pjesme.

U jezivom vakuumu vremena, da cinizampotkupljiva pera ne bi porazno podsje}ao nakonjunkturu, dana{nja knji`evnost ne smije bitipla}eni oglas i da ona ne smije biti simboldekorativne i unosne korupcije i dana{njihmnogobrojnih produkata in litteris et artibus.Po{to je drma izdahnula i zamijenila ju je druga,ho}e li ta promjene stvarnosne serve bitiza~injena njenom nemo}i ovisi o tome kakav }epjesnici izabrati rakurs i mizanscen za sve~anopodizanje zastora tako da topao ljudski glasprogovori iz pra{njavog arhiva krvavihsvjedo~anstava kada je kriminal zavladao ovimprostorima onako isto kao {to je to osje}aloobi~no ljudsko srce skriveno u podrumskommraku. Pjesnici mogu da znaju sve a da nemajure}i ni{ta, ve} vegetiraju kao ugledna gra|anskalica, no od svjetiljaka bosanska tmina ne}e postatiprovidnija. I kad bi joj se ne bi mogla odre}iiskrenost inspiracije, to ne zna~i da }e biti pjesnicivelikih raspona ako bi bili politi~ki pamfletisti iako bi bili otrovani, doista, zmijskom stvarno{}u.Opasnost le`i u tome i ako bi htjeli postati

31

ogledalom svoga vremena. U tom slu~aju oni }ese izgubiti u pateti~noj deklamaciji da ne bi sapologetskim kultom ostali pozla}eni feti{ kojemse klanjaju pokoljenja vi{e zbog Nacije nego zbogPoezije.

Svaka knji`evna pojava, dru{tvena imoralna, javlja se kao objavljenje nekogtajanstvenog bo`anstva, pa kao takva, razlozinjene pojave bi}e imanentni njenom zadatku.

Velike pisce ne smije zanijeti politika, pamakar se pravdali strahom pred okrutnomglupo{}u u koju }e oni ugraditi svojesentimentalne inspiracije i ~e`nje za idilom, zaslobodom individualne sre}e bez bilo kakvogiskrenog ili pak intimnog podsticaja u kojemnema ni srca ni vjere, kad pjesnici govorepovi{enim pateti~nim tonom, kad djelujudosadno, politikantski mudro i postojano,oprezno i zihera{ki poput pehlivana na konopu,kad se pi{e na crti politi~kog oportuniteta, podprotektoratom morskih pasa na vlasti, ili – jo{gore – pod protektoratom vlastitog straha(kaobi se to zgodno eufemisti~ki reklo – svoje vlastiteautocenzure)zbog svoje mizerne korice kruha.

Bosna je i danas jedna krvava, isklistirenadrama, koja nije ni{ta drugo do postojano idosljedno uni{tavanje po planu i sistemu. Kraljevi

32

iz [ekspirovih drama, rimski diktatori naspramnjene drame doimaju se poput neke naivnedje~urlije koju �grize� savjest u odnosu na nekeod ovih tu - s njene liojeve i desne strane strane– humanoidnih kobri i zve~arki. Ovdje jeo~uvanje du{e, u stvari, strepnja od straha predpaklom kad nedostaje politi~ke volje zbog ~egapostoji mogu}nost da narod skapava nanerazmjerno ni`em stepenu `ivotnih uslova odbilo koje doma}e `ivotinje. Kod bo{nja~kognaroda to ide i dalje, do samog podioka�kelvinove nule�, kad ga se dovodi do crteapsolutne politi~ke, kulturne i vjerskehibernacije.

Vra}aju}i se ponovo Poeziji i Duhu,knji`evnost ne smije biti, s jedne strane, nejsnaniti kona~na, niti se, s druge strane, pretvoriti ukonfekcijsku robu. Ona }e morati kroz svojbezazlen i {armantan d`enetski stid u svojojgolotinji postaviti svome vremenu, s prizvukomironije, valjana pitanja kako ne bi postala ne~ijibuvljak za najbanalniju potro{nju. Za to mogubiti �ka`njeni� {utnjom, gubitkom gra|anskihstolica i izbacivanjem iz {kolskih programa iantologija, a za sto godina da ti isti budu na dikunacionalnom duhu i kulturi naroda kojempripadaju. Sjetimo se sudbine D`ojsa kako ga je

33

u njegovo vrijeme aktualna Irska proklela pa jepoput Odiseja (Ulisa) lutao svijetom, a ve} danas,zajedno sa sv. Patrikom, predstavlja za{titni znaksvoje domovine. Sjetimo se slu~aja iz na{egkom{iluka: ko uz sv. Vlaha simbolizira rije~�libertas� s dubrova~ke zastave? Onaj prokletnikkojem su vlastodr{ci zabranili povratak u njegovrodni grad, pa je svoje kosti morao ostaviti uVeneciji gdje i dan-danas po~ivaju.

Rije~ je, naravno, o Marinu Dr`i}u, kojem idanas vise repovi te kazne {to je aktualne vlastiizba~en s crte`a na dr`avnom novcu.

34

KONDICIONAL O^UVANJABOSANSKE DU[E

Bi}e da ~udna unutra{nja vatra gori ubosanskoj du{i, kao uostalom i cijeloj bosanskojpri~i.Svjetlosti i sjene jo{ uvijek nisu date u punimkontrastima i tu jo{ Bosni nije dato ono {to jeBosnino, no to su u na{im relacijama svejednoprogramatske teze. Tu valja nastupati protivnacionalnih legendi s okomitom i uspravnompame}u za~injenu pobiberenim i posoljenimtekstovima o tim problemima, sa smionomsklono{}u za revizijom bilo ~ijih pateti~nihnacionalnih i romanti~nih la`i i poricanju bilo ~ijenacionalne mitomanije na Bosninra~un.Naravno, tu valja ra~unati s patriotskom ihistorijskom neravnodu{no}u spram ~asnihbosanskih predaka ali ne da bi sutra neki nitkovii karijeristi mogli od dosade da ~eprkaju posvojim gospodskim nosevima u kakvim tihimkancelarijama, pisali knjige, gradili sebispomenike, prolijevaju}i krv naspram podlosti,la`i, podvala, skandala, prega`enih `ivota,iznu|enih potpisa, zaklanih, neumoljivo okrutnozaklanih `ivota.

U takvoj vrsti intelektualno-moralnog

35

vakuuma oni bi se narugali svim eti~kimistinama, toliko uzvi{enim oko njihove decibelnei glasne retorike, koja bi jo{ vi{e povijalapramenove svakodnevnih magli.

U Bosni jo{ uvijek paluca plamen i ta }esvjetlost svijetliti jasno. Ona }e se sigurno kretatinaprijed. Za mene je Bosna sve~ani lirski prostoru lirski hlorofilom natopljenom zelenilu. Kadasam skoro rastvorio ta tajanstvena vrata iza kojeje ne ugledah tako mra~nu i beznadnu kako sume u~ili i uvjeravali njene isto~ne i zapadnekom{ije.

In{allah!Dakle, u neprozirnim koprenama misli i

morala, sve bi se zamutilo: odnosi ljudski,pojmovi o dobru i zlu, a naro~ito, pak, politika,koja je oduvijek bila okrutna i bezidejna. To bizna~ilo da su na sceni, doista, {arlatanskiprakti~ari, kojima bi bio jedan princip fantasti~nekozmetike i kojim bi se {epurili svojim {arenimpaperjem.Sve bi bilo na putu da podrije temeljnevrijednosti dru{tva, da otruje i potkupi pamet,srce, svijest; ne bi vi{e bilo unutra{njeg lika. Onbi o~ito umirao.

Sve bi bilo kao u izlogu, okrenuto vani raditrgovine i prodaje, dakle, radi prevare. To bi seosje}alo na svakom koraku: u dru{tvenom rasulu,

36

a nada sve u potpuno zbrkanom i naopakomna~inu razmi{ljanja o smrti i ljubavi. Intelekt imoral bi, usred ovog hipoteti~nog rasapa, bilipopuno zbunjeni ne snalaze}i se i {to bi im drugopreostalo nego da se predaju ~arolijama. Zanadati se da bi, u tom slu~aju, sve masovnijikrugovi prozrijeli jezivu prazninu tih frazazadavaju}i velike brige onima koji manipuliraju.

Politika je dijabolizirana.Sveukupnapoliti~ka i moralna stvarnost pri~inja seopsjednuta {ejtanom. Plodovi politi~kepropagande zavladali su fantazijom svijeta, a ovase kretala i pla{ila samu sebe kao sablast.

A politi~ari glume isto tako rutinirano. Toje definitivno postala neka istina kao neka iluzijao ljudskoj pravdi i ravnopravnosti. Ta �istina�zavela je politiku na opasne stramputice i ona sepretvorila u negaciju svoje osnovne misli. Politikane radi ni{ta drugo nego gubi moralne bitke, aipak joj ide, po svemu, dobro. Ona je oli~enjeintelektualne i moralne samovolje i zloupotrebe.

37

38

DOSADA � JEDAN OD ZLIHDUHOVA

Osim Italijana Alberta Moravije, te nekihislamskih teoreti~ara, jo{ niko nije ozbiljnoprogovorio o ovoj po{asti, koje je oduvijek bilo,a u suvremeno doba ona dobija svoje kosmi~kei teurgijske konotacije. U evropskoj knji`evnosti,umjetnosti i filozofiji se umire od dosade, ona jepostala stil ne samo bogatih ve} i onihnajsiroma{nijih i sve to mo`e imati katastrofi~neposljedice, onako isto kao {to je ta dosada ioholost razorila dru{tvo Zapadnog Rimskogcarstva.

A {ta se to dogadja u na{im avlijama gledena{ih bosanskih dosada?

Ko se to, dakle, dosadjuje i koji su repovidosade u nama?

Dosadjuju se od preobilja djeca ne vjeruju}ivi{e ni u {ta {to bi ih moglo odu{eviti noviminspiracijama. Neki ih tra`e u ~mavanju,gluvarenju, spavanju, uli~nim gangovima, LSD-u, alkoholu i ostalim {ejtanskim palijativnimdezodoransima. Oni su pasivni od naravi i spramsvakog te`eg isku{enja, ispoljavaju}i savr{enosvoju nemo} naspram zadataka {to ih pred njih

39

`ivot postavlja. Oni su obavijeni `ivotnimmaglama dodiruju}i svojim ticalima stvari okosebe u obrnutoj perspektivi od one od koje seod njih o~ekuje da }e reagovati i djelovati zaradsvog samopouzdanja i samopo{tovanja. Iznemo}i od svladavanja tih slika, oni postaju`alosne kreature kao posljedica lamentacijebole}ivog nihilizma u kojem ne vide da je i{tavrijedno poduzimati i hvatati se u ko{tac, akoni{ta a ono zarad svoje li~ne mentalne higijene.Oni se, dakle, kre}u u krletki svoje vlastitenemo}i po lirskom zakonu ̀ ivotinja. Oni osje}ajuraspadanje samoga sebe u sebi i svega oko njih,te na taj na~in pretvaraju sebe i svoje najintimnijeu svoj i dru{tveni emocionalni kompleks. Oniosje}aju prazninu na `ivotnim daskama kadaglumac ispada iz svakodnevne glume i umornose vu~e u svojoj vlastitoj sumornoj ulozi, ispijaju}isvoje do`ivljaje kao te{ke opojne otrove. Onipromatraju �kaoti~no raspadanje pojava� okosebe, u sebi umi{ljaju jalovu prolaznost slikaobmanjuju}i se masom svakodnevnih bizarnihdetalja.

Okrenuv{i svoje lice od stvarnosti, onipostaju u~esnicima raspadanja romanti~nepredod`be o svijetu, uz potpun estetskinihilizam.

40

Oni obmanjuju svoj opip te{kim mislima,koje ih ne vode ka otvaranju ̀ ivotnog pasijansa,svoj njuh ispunjavaju opojnim mirisima, tesuspendiraju svoja zadovoljstva na najmanjimogu}i priklju~ak sa `ivotom.

U njima su utjelovljeni demoni stvarnosti.Oni se mutno naslu}uju u talogu li~ne

nemo}i: pla~ nad ni{tavilom u sudaru sa sivombojom svakodnevnog oko nas i u nama. Onidublje ne mogu da zagledaju u dubinu smrti. Oni`ive u staklenom prostoru bez dna, oni stojebespomo}ni zbog vlastitog nereda, umorni i ustravi od Nepoznatog. Tu se u `ilama ni{ta nemi~e, niti {umi krv tjelesnog i du{evnog bunila.Oni nikad ne pokazuju sklonosti da rje{avajustvari time {to }e stati neposredno i razorno licemu lice s najsvakodnevnijom stvarnosti. Oni sudosadni i sebi i drugima kao nepravilni glagoli,latinske deklinacije i hrvatski pravopis koji nezna na koju }e stranu. Njihova dosada nije onaljupka i duhovita, otmjena nakon dobro uradjenaposla kad sebi insan dadne sebi malo }ejfadokoli~ariti.

Oni, dakle, istrajavaju u tome da se sviljudski napori dime u prostoru i vremenu poputpra{ine na cesti kojom prolazi ~ovjek ne snalaze}ise, niti se `eli potruditi da se sna|e u toj zbrci

41

uvjeren kako je taj njegov ljudski put naro~itoodabran po vi{em smislu obmanjuju}i se unajosnovnijoj predpostavci kao da je svrha ̀ ivotausredsre|ena na ~ovjeka ili pak na isprazneljudske predrasude.

On svakom svojom gestom �dokazuje� dau razvoju ljudskog napora nikad nije bilonijednog koji nije bivao ugro`en, a postojao je,zapravo, toliko dugo dok je pred opasno{}u dabude sru{en imao u sebi snage za odbrambeniotpor.

42

DEVEDESETE GODINE

Devedesete godine su sintagma kojapodrazumijeva generaciju ljudi koja ̀ ivi u sustavugdje je lak{e dobiti otkaz nego posao, gdje susocijalni stresovi i strahovi veliki (ra~unaju}inarkomaniju i sidu), u kojem je `ivot prepunpatnji i tjeskoba od hijerarhija iz kojih proizilazepuki nizovi opravdavanja za nacionalizam,rasizam, nejednakost i potrebe politi~kihstruktura za stalnim nadzorom. Sve je podideolo{kim pritiskom; i tijelo i du{a – jedini �izlaz�su sekundarna iskustva: ~itanje, gledanjetelevizije, Staloneovi i [varcenegerovi mi{i}i,Madonina zadnjica, politi~ki skandali i rat podovim nesretnim nebom. Devedesete godine – tosu mu{karci i `ene, koji i dalje `ive kao dvanepomirljiva pola, totalno kodirana kulturommu{ke-ma~o civilizacije. Devedesete su kriminal,seksizam i ~injenica da ̀ ivimo u demokratiji koja`eni ne priznaje pravo na odluku o radjanju.

Devedesete godine predstavljaju mnogesolidne garancije za likvidaciju politi~kihprotivnika i zato jo{ nije bilo nijednogpretendenta koji ne bi uznastojao prigrabiti sveatribute vlasti jednom jedinom rukom.

Devedesete godine su pri~a o politi~kim

43

karijerama ve}eg stila, koje najprije po~inju kao{ala, pa se onda prepri~avaju kao intriga ili pakkao anegdota na ra~un onih �{egatora�, alidesetine mrtvih glava ve} ulijevaju potrebnuozbiljnost u njihov posao u drugom ~inu i tostvara potrebni protokolarni razmak izmedjuonih �{aljivd`ija� i onih koji su te �{aljivd`ije�ubacili u igru.

Oni vi{e nisu obi~ni smrtnici, oni suprincepsi, polubogovi koji �uzdi`u nebo�. Onise od ~ovjeka, pred o~ima prezahvalnog puka,uzdi`u i pretvaraju u Boga. U o~ima svakog odnjih, koji se nekako na{ao u ulozi uzurpatora,javlja se intimna misao za{to ba{ on ne bi postaoBog jo{ za `ivota kada je po svojoj gradjanskojdu`nosti Vrhovnik, dakle, Zemaljski Namjesnik.

O, Bo`e, gleda{ li ti svoje kopije po zemlji?Je li te od toga spopada muka ili ti je ovo svestra{no smije{no? Nama, dolje, uop}e to nijenimalo smije{no. Ili nas od toga spopada bijes istid, pa nam ni{ta drugo ne preostaje nego da otome pri~amo i pi{emo.

Najprije je, dakle, valjalo biti smije{nipehlivan dok se on ne bi pretvorio u mrtva~kumasku nakon {to je pobio hiljade svojih glupana.Potom ih se prikazuje kao dostojanstvenobalzamirana trupla na pateti~nom odru bez

44

obzira {to djeluju kobno i negativno. Kroz ovajnjihov konzularni zulum smanjen je koeficijentgradjanske sigurnosti na {a~icu pepela na kojegni ptice ne `ele vi{e da slete.

Devedesete godine su godine kadbestidnosti postaju najvi{e krijeposti i moral kaonajvi{i oblik bezumnosti, naivnosti i gluposti.

Devedeste godine, s druge strane, to jeodista ~ovjek koji stupa vlastitim nogamaudahnuv{i sebi du{u, kad on uistinu hoda, jer ganosi vlastita volja, kad najednom postajepredstavnik uzvi{ene ljudske vrste i ~ovjeka kojise ne}e dati skrenuti s puta Bo`jeg, a s Bo`jimputom i ljudskog, i svog historijskog puta, kadne ostaje banaliziran ne dozvoljavaju}i da budesveden ispod svoje vlastite mjere kako ne bipostao svoje vlastito poglavlje ki~a, te da ne biDvadeset i prvo stolje}e o njemu govorilorezigniranim poluglasom i o njegovoj zbilji isnovima, koji su bili i ostali ono {to se vulgarnonaziva - `ivotna mizanscena, ili kako bi to na{narod lijepo rekao - pozornica.

45

46

GRADI] DEJTON � GRADI]PEJTON

Rije~ ameri~ka, puna stravi~na mitosa,sazdana na bosanskom iskustvu. Sve su vojne,koje su kidisale na Bosnu, zavr{avalepodignutom zavjesom nad posljednjim ~inom.Opet smo jo{ jedamput pora`eni historijom. Radise kona~no o na{im glavama, kojima Bosna pla}asvoje historijske uzmake.

To je `alosna i siva djetinjasta crta koja zaposljedicu ims SFOR u kojoj se krije neprekidnaopasnost od samoubistva. U vrijeme izumiranja�romanti~ne� Bosne, koja svakodnevno sve vi{enestaje u sudaru sa savremenim Strojem istrojovno{}u na{ega vremena, u tomuznemirenom stanju sudara svjetova:romanti~nih, metafizi~kih, izvanstvarnih,slikovitih i strojevnih, prepunih te{kih zakonitostiStvarnosti, Bosna stoji izme|u tih svjetova kaozavr{etak jednog vremena koje je nepovratnootputovalo u politi~ku pro{lost. U polusjajunjenih politi~kih retorika, ~itav ceremonijal njenelirike grbova, predsjednika, potpredsjednika,polupredsjednika, sve je to postalo skupocjenomdekoracijom odabranih nacionalnih krugova svih

47

`ivih provenijencija.U mnogim svojim politi~kim odrazima,

Bosna stoji ve} dvije godine kao kakva ugla|enaformula po kojoj svako ima svoje zakonematematike, politike, geodezije i ustavnog prava.Ona svojom naprahanom maskom i svojimmiomirisima i toaletom kandi{e raznobojnimesencijama i slikovito predstavlja konac, ili pakpo~etak ~itave jedne epohe budu}eg srazakonfesionalno-nacionalnih kultura.

Pojaviv{i se u najgnjilijem spleenugastronomsko-politi~kih kuhinja, stavljaju}idoma}u vrhu{ku pred svr{ene ~inove, Bosna jeprili~no sita svoje nametnute prljave stvarnosti:oslonjena, s jedne strane o stvarnost natu-ralizma,suvi{e osjetljiva, iscrpljena, ̀ iv~ano istan~ana, tejo{ uvijek lirski postojana a da se sve tomnogoliko i {areno politi~ko talasanje, zavr{enou Dejtonu, ne bi odrazilo i u njenom disanju.

Bosna bi mogla stajati u predve~erjegrimiznog evropskog po`ara poput blijedog iuznemirenog neurastenika, koji naslu}ujeagoniju, a bespomo}na je da se makne od silnogStroja i strojnosti okolo nje. Bosnu pudraju prednjihovim ogledalima kao kakvu pari{kukurtizanu iz osamdesetih godina pro{log stolje}a,a iza te cure u mirisima zijevaju njene

48

ognjenorumene dubine. Bilo bi to mra~noizgaranje u mra~nom vremenu, koje je svojimmra~nim priklonima, neprekidno i sve te`om imra~nijom te`om sve dublje vu~e zrakoplovnedejtonske rije~i {to se otkidaju od stvarnosti kaomjehuri od sapunice. Neprekidno zvoniti unjenom razbijanju, neprekidno savladavati svojenemire sve opasnijim trovanjem i la`nimobmanjivanjem zna~ilo bi kretati se obaveznim isigurnim smjerom humora i posljednjerezignacije.

Pasivni od naravi, a mo}ni spram svakestvarnosti, veliki svijet dr`i je u patu, smogu}no{}u sofisticirana mata, nastavljaju}i sei`ivljavati nad njom. Obavijena maglama imiri{ljavim, opojnim dimom jedne politike, kojase preko pari{kih i londonskih salona dimi upoliti~kim sobama sve do Va{ingtona i Dejtonakao kakva televizijska pejtonska sapunica.

49

50

VODA KAO METAFORA@IVOTA

Nad svim glupostima, bolestima,gadostima, blatom i smradom (ukratko, nad svimnegativnim `ivotnim izraslinama), nad svimprljav{tinama i strahotama {to se otvaraju pred~ovjekom, zijevaju ravno u njega i podsje}aju gana ogavne blatne principe, nad svim postoji kaojedan od principa ̀ ivotnog libida ~ista voda kad~ovjek u susretu s njom osjeti radost i sre}u kojace u njegovoj intimi osvijetliti silne `ivotnedubine, visine, daljine i dimenzije.

Na tempo razvoja socijalne svijesti naspramvode ne utje~e samo tehnika, nego isto tako imoral, bilo da se to socijalno objektivira uokvirima ~itavih veoma slo`enih sustava (obitelji,pravo dru{tvenih odnosa ili javnog mnijenja iprivrednih relacija). Ovo heuristi~ko sredstvo nepodnosi nikakvog nasilnog iskorjenjivanja, jer`ivi i uspijeva isklju~ivo pod veoma osjetljivimmoralnim podnebljem.

Odnos spram vode, da ljudski `ivot ne bigubio dra`, treba da bude sav protkan intimnomtemperaturom kako bi ona u njegovom ljudskomiskustvu dobila dublji smisao, a ne da je on

51

do`ivljava bezidejno i mehani~ki kao {to znapromatrati cijeli svijet kao vrpcu industrijskeprodukcije.

Sve je to u sklopu karike, zagonentnoglanca sastavljenog od svemirskih logaritama. Aupravo ljudska nesre}a, bude li se onterminatorski odnosio prema njegovimpraizvorima ̀ ivota i radostima, pitanje je koje nebi trebalo ni za trenutak ukloniti iz centra njegovepa`nje.

Nema danas na svijetu ni~eg, {to se ti~e~ovjeka, da ne mo`e biti izobli~eno. Takva stvarje, hipoteti~ki, sa ovom nasom vodom –ljepoticom. Vulgarna pragmati~nost naspram njemo`e da bude pomanjkanje ukusa, a to u ovomslu~aju zna~i i pomanjkanje pameti, jer ne{to s{toje prirodno uslovljeno ne mo`e biti nego skladno,puno, `ivotno – drugim rije~ima – ljudsko.

Rijeka izaziva radost, {to se podudara sugodnim uzbu|enjem samo stoga {to je ono u~vrstoj korelaciji i komplementarnosti s moralom,s ~vrstom logikom, s eti~kim principima, spogledima na svijet ili pak s estetikom.Neposredno – ugodno ili ne – dakle: DA ili NE,to je stvar ukusa.

Da se ne dogodi da o ranijim do`ivljajimaove jedinstvene vode, koja nam se jedanput

52

davno objavila kao otkri}e, mislimo sutraporazno. Kome se nije desilo da se nad nekompoznatom dragom slikom pita iznenada, zar samje zaista smatrao dostojnom ~u|enja da bi je sutrave} uni{tio?

Sve su ovo vje{tine u okviru estetskogsnala`enja, duhovite brzine ocjene,improvizirane brzine sposobnosti prosu|ivanjanaspram jalovih i licemjernih moraliziranja iprepricavanja sivih i dosadnih fakata.

[ta mo}nici smatraju prakti~nim,harmoni~nim, ukusnim, moralnim ili lijepim,naj~es}e se pokazalo voluntaristi~kim ili –narodski re~eno – nakaznim, odvratnim iizobli~enim.

Kad ljudi principijelno odbacuju neku idejuzbog njene tendencije, oni se ne odre|uju kriti~kispram doti~ne ideje, nego spram tendencije {toje ta ideja propovijeda. Stvar je to prije svegali~nih sklonosti i dara, a potom elemenata ve}davno poznatih: znanja, vje{tine i ukusa.Tendencija bez moralnog pokri}a, uz politi~kusujetu i amneziju veoma je podesno sredstvo zaideolosku, politi~ku i trgova~ku propagandu.Ogromna masa svjedo~anstva mogu ve} sutra bitispomenikom ljudske gluposti i ludosti. Ovakavpoliti~ko-ekonomski ki~ opasna je narkoza

53

naspram iskrenih i istinskih emocija, jer se onaprogla{ava za markentisko-estetsku dogmu, jerumjesto emocije i srca uzdi`e najodvratnijefrazerstvo i farizejstvo do visine politi~kog diktatai navodne koristi.

Sarajevo, 2. IV 1999.

54

ESEJI

55

56

ZAGREBAVANJE ZAGREBA

Kao i uvijek, tako i danas, rat i psihoza rataubiru svoj katastrofi~ni danak. U borbi za golinacionalni opstanak i u pejza`u siroma{tva cvjetalo{a umjetnost, bolje re}i neumjetnost. Svjedocismo sna`nog trenda novokomponiranoghistoricizma i novokomponirane sakralneumjetnosti. �Velika pri~a� o hiljadugodi{njemnacionalnom snu prekrila je gotovo sav duhovniobzor.

@ivimo u svijetu s kojeg je skinuta ~arolija iopsjena obe}anog ovozemaljskog raja. Prestanakte magijske amnezije donijelo je sa sobomgubitak hrabrosti, {to je opet imalo za posljedicucini~no zatvaranje u sebe, te dovodjenje na scenui vra}anja iz zaborava starih i zaboravljenihmotiva.

@ivimo, dakle, u vrijeme paranteza, uvrijeme izme|u dvije epohe, nakon {to sudotada{nji ideolozi definitivno optu`ili stvarnostza prevaru, ne upitav{i se nikad gdje su se oni toprevarili, a novi centarfori su ve} na sceni, s istimmentalnim sklopom onih ranijih samo razli~itapredznaka. Klatno je sad odletjelo sasvim nadrugu stranu, potvr|uju}i time razmi{ljanjepoljskog disidenta Michnika da je nacionalizam

57

posljednji stadij komunizma. Kako suprotnestrane mogu li~iti jedna na drugu kao sijamskiblizanci, recimo, kao {to kr{}ani i komunistiimaju jednu zajedni~ku sperantsku crtu: prvivjeruju u uskrsnu}e poslije smrti a drugi vjerujuu rehabilitaciju, tako|er poslije smrti.

Zemlje Isto~noga bloka nisu poputZapada, koji je iz modernizma u{ao upostmodernizam, ve} su iz komunizma u{le upostkomunizam. To }e, ujedno, biti njihovbudu}i latentni �isto~ni grijeh�, koji }e senametati, globalno, kao najte`i. Sve }e se to jo{dugo nalaziti u sredi{tu intelektualne, politi~ke,kulturne, gospodarstvene i ekolo{ke pozornosti,a Zapad }e i dalje njima ~initi iste gre{ke kao {toje ~inio prema Latinskog Americi, crnoj i ̀ enskojAmerici, Aboriginima, Indijancima, ju`noj Africi,pa ako ho}ete da idemo i po staroj gramofonskojplo~i – europskim patarenima, ili kako netko volire}i – hereticima. no dolazi vrijeme kad }emoshvatiti da je Istok na Zapadu, a Zapad na Istokui da smo svi u istom loncu. Do tada nam valjagledati shizoidne ~estice davno izgubljenecjeline. Ne ~uju se, dakle, samo isto~ne, ve} izapadne teme. One se, naime, me|usobnoprepli}u poput fuge. Jedna od posljedica jedepresivna iscrpljenost na Istoku.

58

Slogani o �iscrpljenoj demokraciji�pripremaju mo`da teren za neku drugu diktaturu.Tome prije svega kumuje nedostatak osobnementalne odgovornosti, kao i sklonost pojedincada kroz {estu kopiju svoga narcizma projiciravlastitu �nacionalnu veli~inu�. Umjetnici iintelektualci vje~ito moraliziraju i preuzimajuulogu �politi~ke korektnosti�. Skupine koje seponose svojom hrvatskom atribucijom izrodilesu skupine koje se ponose {to ne nose takvuhrvatsku atribuciju, upadaju}i, eventualno, une{to sli~no, {to opet ima za posljedicekompletno kino bez ulaznice.

Vra}amo se, dakle, u kulturnu icivilizacijsku ̀ abokre~inu ne znaju}i povu}i onunevidljivu nit i distinkciju izme|u patriotizma inacionalizma, daju}i na taj na~in civilizacijskiobol i dignitet nacionalnom identitetu, svojojtradiciji, ba{tini i destiliranim osje}ajima koji iduuz sve to. Te se reference, na`alost, prebacuju ina plan gdje je najmanje po`eljno da se ta ciljananespretnost i traljavost prenose. Tad imamojednu perverznu simbiozu kad se umjetnost imoral prigodni~arski povezuju. Ponovno se,dakle, pojavljuje negda{nja instrumentalizacijaknji`evnosti u politi~ke svrhe sa svojom tezom�literaturi kao oru`ju�. Dapa~e, knji`evnost nije

59

aran`iranje izloga u nekom butiku, {minka ikrinka, ve} je ona najelementarnije pravo naosobnost, a na politi~ka i vjerska retrogradnapastorala ispred dru{tvenog pandemenija koji sediluvijalno sru~io na Croatiu daju}i legitimitetpoliti~kom licemjerju naspram onoga {toknji`evnost hipoteti~ki mo`e imati veli~ajnukulturolo{ku iskaznicu pred tom autisti~komme|unarodnom zajednicom. No tuknji`evnicima doista nitko ne mo`e narediti {toda pi{u, te nemaju moralog prava da se izvla~ena politi~ke direktive. U igri su njihovi vlastitiinteresi i snovi. Oni prvi za debele novcepregovaraju s nebom o krupnim stvarima iz kojihse izlu~uju ideolo{ki i svjetonazorski vodvilji, {tosve zajedno cijelu stvar ugurava u okvirfantasti~ne, dodatne traumaturgije.

Kani li hrvatska aktualna knji`evnostprovrtiti svoje mjesto u memoriji europskih isvjetske knji`evnosti? Ho}e li mi netko slu~ajnospo~itnuti da tra`im ne{to nemogu}e? Dr`im dase ta delikatna zada}a mora obaviti i da }e jeobaviti veliki a ne diletanti, koji }e zbog svegaovoga dignuti graju poput kreja.

Ako avangardne pojave u Hrvatskoj nakonII svjetskog rata to nisu mogle sebi priskrbiti,vezuju}i tu europsku kulturnu inventuru i tranzit

60

iz pravca CRO-EU hladnoratovskim carinama, zatako ne{to u dana{njim prilikama nemamonikakav ~vrsti alibi. Od plakanja i ronjenja suza,bolje je vjerovati i raditi. Samo tako }e se spasitioni kulturni identiteti i religije, koje nisu samona{ ponos, ve} na{a najozbiljnija i najte`aodgovornost.

Mnogi su izgubili svoj cilj, jer ne vide protiv~ega se valja boriti. Mnogi znaju protiv ~ega sevalja boriti odabrav{i pri tom samo jednogprotivnika, kojeg su dobro satanizirali, naravno,stavljaju}i kanoniziraju}u aureolu oko svojeglave. Tre}i su se povukli u kreativnu izolacijusvoje intime.

Hrvatska knjiga, naspram onoga {to svijetumo`emo ponuditi kao svoj prepoznatljiv znak,ima uglavnom dekorativno zna~enje i na razinije knji`evno-povijesnog dokumenta. S drugestrane, {to nije u uskoj svezi s ovim ranijeizre~enim, sve je protiv nje: oseka ~itateljevepozornosti, pisac je definitivno postao prosjak,potom akviziter, kome }e na koncu dr`ava polapojesti, {to je svojevrsni psiholo{ki parangal.

Stoga preporu~am da i za njih se osnujefond kao {to ga imaju ratni invalidi i prognanici,jer u takvoj ̀ alosnoj socijalnoj kantileni samo onis moralnim i intelektualnim profilom i

61

kontinuitetom mogu pred Bogom ostati skralje`nicom u obliku slova I a ne oni kojima jeona ve} kao slovo C.

[to se ti~e tema, barem hrvatska zbilja vri{tinjima, a ono {to knji`evnost obavlja valjanije biobavljali povjesni~ari, arheolozi i ini ~asnicihrvatske znanosti tamo kamo tim temama ipripada mjesto. Rekoh, uglavnom prevladavaprozni etnofolklor, preferira se pamflet i plakatu kritici dru{tvene zbilje, kao {to se forsirajudiletanti na ra~un velikana, jer naravno da ihHrvatska ima, samo ih valja izvu}i iz naftalina.Javno, oni vi{e ne mogu derivirati iskustva svojihprethodnika, jer je sve do`ivjelo svoju inventuru,a u paranoji, i svoju autocenzuru tako da sesvatko snalazi kako zna i umije: jedni birajusopstvene putove, njeguju}i smisao za jetkuironiju, imaju vlastita esteti~ka mjerila uz prili~itukoli~inu gra|anske hrabrosti i onih moralnih iintelektualnih atributa koje sam maloprijespominjao. Drugi su na vodilici dr`ave, vjere inacije, a nacional-fundamentalisti seobra~unavaju s ovim prvim, jer se, vrlo lako jemogu}e, prepoznaju u djelima onih prvih,osobito nakon {to odu na pojedina mjestasastaviti pete. U njih je bilo previ{e marljivosti ito upravo ondje gdje bi dobro do{la lijenost i

62

nerad, {to je tako|er jedan svojevrsni fenomenliterarnog mazohizma.

Mi, naime, (za{to da ne budemo otvoreni),nemamo zrelu i rasnu prozu i poeziju. Esej nijevrijedno ni spominjati. Vi{e smo nacional-romantici nego klasi~ari da bi i mi imali svojliterarni shoping i svoje proizvode u sklopueuropskog knji`evnog bazara s naznakom Madein Crotia. No za tako ne{to, doma}a knji`evnostvalja kopati i rovati po tvrdom terenu iizlogaritmirati muku, patnje i opravdani bijesprognanika, ratnih invalida, bejrutskufaktografiju registrirati, gdje je na jednoj straniluksuz iz Santa Barbare, a na drugoj stranidickensovske realije, izo{triti ta sje}anja da se tadrama nikad ne zaboravi jer to hrvatski narodnije zaslu`io u ovom herojskom razdoblju svojepovijesti, ali po tom vulkanskom orkanu valjaloje upravljati, ne kormilom, ve} obi~nim veslomnaspram licemjernih zapadnih vlastodr`aca ibogata{a. E, pred takvima, ne valja izigravatiprkosnu nevjestu ve} biti moralan i to }e predtim moralnim nakazama biti najve}i kapital i jack-pot u njihovim {ugavim ra~unima kao {to su imuvijek {ugavi bili na ra~un malih naroda. Tajeti~ki segment, hrvatska knji`evnost moraodigrati sa svojim najboljim igra~ima ili }e samo

63

ostati zabilje`ena kao djevoja~ki pjesmuljci poo~evim rokovnicima. Hrvatska knji`evnostjedino {to ~ini je da rezignira i bez katarzikatalogizira zbilju na razini crno-bijelog izri~ajaemocija s mra~nom moralnom susptancom, bezsmisla za nijanse sivoga i da tamo zavla~i svojjezik. Ona je konzervativna u idejama, teprovincijalna i traljava u izvedbi. Pisci su masivnodezertirali iz zbilje tako da je i to jedan od razloga{to je knjiga u Hrvatskoj obrala bostan. Za nju bivaljalo odrediti kriterij, ali ne klanovski i politi~ki,ispod kojeg se ne smije padati, kanimo li ostati ukatalogu svjetske memorije i europske super-lige. Kako je dirljivo polit-komesarsko forsiranjena{ih �umjetni~kih dosega� u svijetu. Na`alost,na{a knji`evna amnezija je na zabrinjavaju}emstupnju sve dok nam barjaktari bududrugorazredi pisci s onakvim moralnim profilimakojima se nu|a zbilja u obliku besplatnih dionicai harema s time da ostanu u funkciji literarniheunuha, hermafrodita i isturenih politi~kihkriterija. Knji`evnosti se na taj na~in dodjeljujepogre{na uloga da bude lakmus-papirpastoralizacije domoljublja onih koji je ispisuju.Sve se to provincijalizira srozavaju}i je nanacionalne predromanti~arske faze. U tomslu~aju, pisac postaje ni{tavnim saveznikom

64

politici, a u odnosu na knji`evnost pona{a se kaola`ni vjernik pred sakramentima. Neki od njih~ekaju da im se odredi granica mi{ljenja (politi~kai pravopisna), pa je on naj~e{}e lomljen izme|ulojalnosti i ̀ elje za �subverzijom�. To govorim izrazloga da se opet ne bi uspostavio odnos dr`avei kulture kako se ne bi stvorila dirigirana kulturnapolitika s novim disidentima, bijegovimaumjetnika u dijasporu, marginalizirali pojedincii skupine, te osiroma{ili umjetnici na jednoj, astvorila dr`avna umjetnost i dr`avni umjetnici nadrugoj strani.

Ako se pojedinac u okviru dru{tvenogprojekta ne bude u stanju �izraziti�, te ga ne budustimulirali kao individuu, ili mu se budespo~itavao njegov individualni rukopis irazmi{ljanje, {to }e re}i �ne budu mu dali do}ido svog entiteta�, on }e biti primoran svoj entitetpotra`iti izvan svoga indentiteta i izvan tzv.dru{tvene strukture kako ne bi bio gurnut podvodu poput podmornice bez periskopa ili, kakone bi po`elio da u prvoj brzini vozi stotku na sat.

Imamo li mi kondiciju za europskuknji`evnu radijaciju onako sli~no kako ju jeisijavao svojom gamom Maruli} �Juditom�, Dr`i}svojim Marojem, Kosor svojim �Po`arom strasti�,te Krle`a svojim esejima i svojim vanserijskim

65

Filipom, koji je imao �peh� da bude napisan najeziku malog naroda, ina~e, kako stoji stanjefakata, Latinovicz bi bio kamenom me|a{em ueuropskoj modernoj prozi a ne AntoineRoquentin iz Sartreove �Mu~nine�, samo stoga{to je napisan na jeziku velikog naroda. Naravno,da tu ide i Marinkovi}eva �Glorija� i �Kiklop�,koje se ve} pomalo zaobilaze u nekim {kolskimprogramima i sadr`ajima. U njima se osje}a, kao{to bi valjalo da se i u dana{njim djelima osje}ao{tar zrak sada{njice, politi~ko pero i kriti~kasjekira koja doista zasijeca vrat i utrobu Hrvatske,a ne kao {to je ova na{a, u najve}oj mjeri, doma}amakulatura, izuzimaju}i neke ~asne prosjeke istandarde, u kojoj su knji`evnici poput policijskihamaterskih sekundanata sa svojim jalovimtemama i rezignacijama, igraju}i crnim{ahovskim figurama, te dovoljno zihera{ki da nenalu~e obrve vlastodr{cima, {to sve spada upovijest be{~a{}a intelektualnog i moralnoggmizanja i pripuzni{tva. Ta na{a literarna faunasamo jo{ vi{e srlja u knji`evni {iprag, jer nije sezafrkavati s ne~ijim mo}nim JA, jer se to mo}noJA mo`e za~as pretvoriti i ispekulirati u zborsko,monolitno, homogeno i unisono MI kao {to subili glasoviti sovjetski zborovi od sto tisu}aglasova kad bi pjevali �Rjabinu�, pa sad golube

66

zucni ne{to. Frka, ba}o!A ~emu frka ako iza nje ne stoji la` i

nemoral, ve} moralni i intelektualni integritet?Elem, bude li hrvatska knji`evnost pristala

na takav estetski aran`man i �Samoupravnisporazum�, ona }e poput jastoga sama sebe jesti,osu|ena na neku vrstu autoparafraze, paliti samasebi svije}e i naru~ivati sama sebi mise, te dr`atisama sebi rekvijeme, navla~e}i na lice plinskeobrazine usred duhovnih i dru{tvenihmonoksida. Ako se to dogodi, a dr`im fige da seto ne dogodi, to }e postati dominiraju}im inaj~e{}im duhovnim obzorom, a knjiga kaoknjiga, i dalje }e i na ovim prostorima, osobitoako ~a~ka kao stomatolog po gnjilom zubu dabi ga oslobodio bola i smrada, i}i poput sladoledana Grenlandu. Danas su naj~e{}i na{i izlozi predsvijetom i pred sobom proizvodi faraon-arta bezikakve destilirane mjere i suptilnosti. Sve su torazlozi {to knji`evnost lagano klizi sa svojetradicionalne pozicije {to }e imati za logi~nukonzekvencu njenu dru{tvenu marginalizaciju.To }e tek biti u`asavaju}e i konsterniraju}e,nakon {to amnezija pro|e, za mentalno zdravljei higijenu ove dr`ave. Da paradoks bude ve} imorbidniji, tvorci takvih proizvoda zala`u se dase odr`i tradicionalni status ove knji`evnosti. To

67

}e se, naravno, doga|ati dokle god birokratebudu ravnale tim mehanizmima u svojimduhovnim i politi~kim sto`erima duhovneobnove dru{tva uz asistenciju duhovnog imoralnog arheologiziranja, pluskvamperfektnihsentimentalnih retrospektiva, uz prevelikuvezanost za naciju, religiju, zavi~aj, {to sve mo`evrlo lako odvu}i u �mentalnu grobnicu�, u meta-nasilje, intelektualni gulag. Ako se tome dodapiljarska retorika mnogih tekstova i pastirskigard, onda vrag doista po~inje dolaziti po svoje.To se sve odvija u krugu vulkanske opasnosti{to razara strahovitom gamom novog mentalnogustroja u glavi s partijom-pokretom na ~elu, kojastupa ne samo na prijestolje gdje je sama sebisredi{tem, kao {to je to Zemlja u Ptolomjevomsustavu ili pak Sunce u Kopernikovom. Ovomprostoru u`asno nedostaju intelektualni autoritetis moralnom gamom, ali ne stoga {to udarajupacke ovom stigmatiziranom dru{tvu, ve} stoga{to ga vole i po{tuju, {to kane zajedno s njegovim~asnim `iteljima s ponosom nositi njegov dres,ne{to sli~no, kao {to ni lije~nik koji se bavi TBC-om nije prista{a tuberkuloze ve} da do nje uop{tene do|e, ili pak, ako je ona ve} tu, da se {to prijeiskorijeni.

68

HRVATSKA NA ZAPADU

U dana{njoj Hrvatskoj sve se doima poputvanjskog i dekorativnog privida. Ekonomski jakai politi~ki podobna lica uzdi`u se do simbolanarodne konstante i tuma~e se kao formulenacionalne svijesti. Sve to spada u predsjedni~ko-dvorski rukopis radi �raskrinkavanja doma}ihla`i�. Oni su, dakle, ta otvorena vertikala iopomena nad svim stvarima i pojavama u zemljiCroatiji. Tome, naravno, u dobroj mjeri doprinosii intelektualna tromost i politi~ka oprtunost, kojahr~e u toplim pli}inama moralistike.

Kao {to jezik procjenjuje vrijednost opusa,tako politi~ki, intelektualni ukus procjenjujevrijednost dijela tih pojedinaca.

Mnogi od tih politi~kih decibelnikamaskirali su se ordenima i naslovima, novimfrakovima i cilindrima, promijenili partijskeprograme u svoje dekorativne, povr{ne ikarijeristi~ke svrhe. Jedna slika naslijedila jedrugu, opet, isklju~ivo dekorativno. Jedino {tose izmijenilo, to su zastave, grbovi i masovnabijeda.

U tom pomahnitalom ambijentu, `ivoto~ekuje svoje pjesnike, sociologe, psihijatre i inekoji }e djelovati poput motora, no oni u svom

69

malogra|anskom defetizmu, koji vje~no ne{topredpostavljaju u kondicionalu, u sumraku svojihvlastitih epskih i fingiranih {timunga, zatvoreniu svojim sobama i kabinetima, grizu se nad svimonim {to izaziva svrab i tra`i da ga se po~e{e.Konzervativne i lokalne ~estice knji`evne svijestimajstorski su se razvrstale.

Na hrvatskoj knji`evnoj i kulturnoj arenizavladala je prividna harmoni~na i pasivna ti{inau kvazisolidarnosti, glupost, blef ili intelektualnilirizam simulantstva, koji dolazi do punogizra`aja, a �knji`evna i akademska vrhu{ka�,relativno slabom glumom, simulira discipliniranusre|enost. Ona prepisuje u sjeni crkvenihtornjeva ono {to su nekad davno generacijeiskrenije i bolje o tome ve} izdeklamirale iispisale.

Nema mnogo poetskih prognoza da bi semogla naslutiti politi~ka smrt HDZ-organizma,premda se dramatska stvarnost dru{tvene imoralno-politi~ke agonije odvija pred o~ima~itave javnosti.

Pi{e se temperamentno pamfletskaliteratura, {to sve zajedno ~ini pojas masovnezaga|enosti intelektualnog i moralnog prostora.Politi~ki megalomani – parvenijevske pojave –govore o sebi u paranoidnim superlativima, uz

70

asistenciju |avolskih grabancija{a, prvakaparlamentarne komedije i trbuhozboraca, jer to,zaboga, nije njihova glavobolja. Sve su to samosvakodnevni raketni zaleti neobuzdane fantazijei to je i te kako u vezi s pojmom ne mnogo manjezrakoplovnim. A one jake i uzvi{ene svjetlostimirnog i gospodskog mozga, koji se probijajudo svoga boga na samotan i vite{ki na~in, odavnose nastoji smjestiti pod tepih. Njima ni{ta drugone preostaje nego da u tom galimatijasu{krabonja i bukvojeda stri`u u{ima kao fijakerskakljusad.

Nacionalisti~ki stimulantski, poputsinusoide, obmanjuju se nacionalnimekstremizmom vlasti na dobar dio naroda, {topodi`e narodni duh kao grmljavina na gljive kadone sablasno ni~u na sve strane i da pod korakomnjezinim zdrava pamet ostaje zgnje~ena poputmozga s jajetom na tanjiru. To je, odista,svakodnevno onesvje{}ivanje zdrave pametipred jajaro{kom nametljivo{}u politi~kih trubila,koji na crti najvulgarnije konjunkture ma~eveuma~u u tintu a pero u krv. Knji`evnost ne smijeimati nikakvu moralizatorsku tendenciju, nitireklamirati bilo {to. U tom slu~aju ona seatomizira, rastvara i termitska je.

Vrhovnik, u ulozi metteura en scene

71

upravlja svim tim koncima na kojima sumarionete, te s violinskim staccatom skidaljudska i manjinska prava kao evropsku ulaznicu,{to je sli~no kao kad bi ~ovjek zaboravio geslona no}noj stra`i. Ni najbli`eg pojma nema tajbezbo`nik, {to sjedi u prvom safu zagreba~keprvostolnice u vrijeme vjerskih blagdana, dagovori hrvatskim mu`evima i `enama da ga jesam Bog stvorio da vlada Hrvatskom �A recitemi, molim vas lijepo, tko bi drugi mogao vladatiHrvatskom umjesto mene? Ha, ha, ha.�

To je doista pona{anje seoskog prima{a izdonjih dru{tvenih predjela, {to sve spada udru{tveni i javni neukus, te uz ne~uvenukorupciju i kra|u ulazi u moralni rasap. [to je tonego sumrak pameti i brodolom dobrih javnihobi~aja. Grafikon nesumnjivo pokazujegrozni~avo stanje, a temperatura raste, jermegafoni progovaraju iz |avolskih utroba.Njegova ma{ta u politi~kim nebulozama djelujepoput ekrazita tako da ~ovjeku pred TV-ekranompo~inju {etati mravi tijelom.

To su govori Predsjednika generala, a nePredsjednika akademika, koji Hrvatsku stavljajuna ljulja~ku izme|u poluistoka i poluzapada.Njegova seizmografija misli i uvjerenja, smionostbez retu{a. Biti go uop}e nije ugodno niti onome

72

ko to izgovara, niti onome ko to slu{a kad se uu`arenoj tavi ~ovjek mora okretati kao pala~inka.Knji`evnost i novinstvo, uglavnom, na to gledajuiz `ablje perspektive.

Dana{nji hrvatski mu`evi rje{avaju to nasebi revolverom, sredstvima za spavanje,`enama, kartama, karijerama ili nekim drugimideolo{kim ricinusom. Predsjednikov odnosspram auditorija najnormalniji je odnos pastiraspram goveda.

A pisci, intelektualci i znanstvenici, kaopravi farizejski diletanti i uvje`bani poenteri,sveta~ki ~iste njegov `ivotopis, kojeg kasnije, umoralnom vakuumu, hagiografi prera|uju ulegendu. Ti kolibri}i duha na{li su se poneseniorlovskim krilima u nedogledne visinedegutantne dvorske snishodljivosti preddijalekti~kom hagiografijom generalskog duhapoput kakvih konferansijea uz grandelokventni�patriotizam� iz optike vulgarno-plebejskoggledi{ta, te tzv. pu~ko-demokratskog stajali{ta.Ti su zanosi ~esto povezani uz ni`e nagone.Zbrka u mozgovima je neizmjerna;valja ostatiuspravljene hrptenice.

Tzv. �lijepom knji`evno{}u� prevladavajuotrcane, vi{e-manje dosadne fraze, formalisti~kei dosadne preokupacije, uglavnom la`no

73

apologetske bez moralno-dijagnosti~kihelemenata, uz neke rijetke izuzetke, uz imitacijui polukolonijalno metanisanje, kao da se obra}ajuhomonkulusima a ne `ivim ljudima.

Prevladava duh provincijalizma. Dogodilobi se ~udo u literturi da ljudi od pera progovoresvojim `ivim jezikom iz kafi}a, kuhinja, riva ibo}ali{ta, pa da se digne zavjesa nad njihovimtabu-temama, da im se razotkriju njihoveskrivene misli i brige, njihove la`i i ambicije. Akoje u ~ovjeka – umjetnika mozak, ako iz njegaprogovara karakter, uz neke izvjesnekonzekvence, put ka politi~kom i javnom lin~uje zajam~en. Sve je to posljedica lijene, dosadnei duhovne vegetacije ljudskih egzistencija.

U poplavi snobizama, ludila novca,korupcije i politi~kog tiska, pisci pate odneizrecivo sive i dosadne samoizolacije, {to zna~ida su oni selja~ki dezinteresirani spram svega{to se zbiva okolo njih. Njihovi govori kane seuzdi}i do �mramorom izvajane besjede�, koja}esto nije drugo do zdravica ili politi~ka prevara.U tim propovijedima tjera se jalova retorika. ̂ inise da svijet nije stvoren na sliku i prilikuvrhunaravnih pojmova nego obrnuto. Zar,uostalom, mucava saop}enja HDZ-ovog sto`erana dan napada na Gotovca prilikom njegovog

74

govora u Puli u sklopu njegove predsjedni~kekampanje, ne predstavlja hrvatsku politi~kuzbilju i legitimaciju pred Evropom i svijetom igestu samoubila~kog poniranja u bezdan krvi istrasti, kada se politi~ki fanatizam zamra~io doslijepog uvjerenja u ono da se to ~ini u imedomoljublja. To je taj fatalni nacionalni fait-ac-compli.

Niko se od na{ih knji`evnika nije sjetioprikazati ovo na{e doba kakvo je ono doista –kriminalna i hajdu~ka mje{avina ekonomske ipoliti~ke anarhije sa veoma slabom socijalnompodlogom. Jedna satrapija zamijenila je drugu.

Sve su to mnogobrojni simptomi da moreoko predsjedni~ke la|e nije ba{ uvijek idili~nabonaca i da tu|manizam ne predstavlja nikakvumoralnu koncepciju, ve} Banku velikoga stila.

75

76

ETNOS I ETHOS:BUDU]NOST U

RETROVIZORIMA ILI PODDUGIM SVJETLIMA

(Manihejsko i pluralisti~ko kod

Bo{njaka)

- Antropolo{ki esej -

1.

Te{ko je i mnogo odgovornosti govoriti oBosni i Bo{njacima i njihovom zna~enju za na{unutra{nji svijet, jer {irina i snaga togjedinstvenog prostora i jedinstvenih ljudi tra`enovu mjeru.

Bosna nije ni{ta ako je ne pogledamoiznutra. Samo ovdje, posve u dnu, u onom {ta jeu na{em `ivotu vje~no i neizmjenjivo, korijen ukorijenu, mo`emo se ponadati da }emo se spojitis Bosnom. Njezin svijet stoji izme|u smrti i ludila,sna i `arke jasne stvarnosti. Njezin vlastiti prob-lem grani~i posvuda uz neki nerje{iv problem

77

~ovje~anstva. Njezina se sudbina ne da opisati izprve, ve} jedino iz svjesne ljubavi. Moramo,dakle, poku{ati da se opipom sami i bez vodi~aspustimo u srce tog lavirinta i da im na|emo nitdu{e i da je odmotamo s klupka svojih vlastitih`ivotnih strasti. Jer {to dublje zaranjamo u njih,to dublje osje}amo i nas same. Samo akostignemo do njihovog pravog bi}a, mi smo imse pribli`ili. Ko mnogo zna o sebi, zna mnogo io njima, koji su kao malo ko drugi bili posljednjamjera ove ~ovje~nosti.

Taj pohod ka njima vodi kroz sva ~istili{tastrasti, kroz pakao opa~ina, preko svih stepenicazemaljske muke: kroz patnju ~ovjeka, patnjuumjetnika, i onu posljednju, najokrutniju, patnjuAllaha. Mra~an je to put, pa se ~ovjek moraiznutra za`ariti u strasti i u volji da do|e do istinekako ne bi zabludio: najprije moramo pro}i krozna{u vlastitu dubinu prije nego {to se usudimoza}i u njihovu.

Kako spoznati sve te njihove ordinate iapscise i odrediti njihove asimptote, suverenohodati po njihovim logaritamskim tablicama iosje}ati se sigurnim u pouzdanom koordinatnomsistemu naspram onoga {ta mu se doga|alo unjegovoj krvavoj historiji, a posebno u novoj, gdjejo{ uvijek njegove otvorene rane zjape poput

78

vulkanskih kratera iz kojeg bi mogla eruptiratiu`arena lava iz njegova srca i uma. Kako stavititoliko Bosni u njemu u kojoj su na jednoj straniiskasapljena tijela, popljuvani bifei i javna mjesta,namrgo|eni tipovi u znojavim ko{uljama, kojisru~uju u sebe deseto pivo po redu, isparenjeidiotizma, te porodi~ne ku}e koje ni~u s objestrane puta, motorizacija, radnje prepunenamje{tajem, televizori, kompjuteri, gdje se utoku jednog sata mo`e pet puta pasti u o~ajanjei pet puta se mo`e postati optimista. Slika semijenja na svakom koraku. Na jednomkvadratnom kilometru nadrealisti~ka glupost seu`ljebljuje u dru{tveni zdrav razum. Sve jeisprepleteno i sraslo, gdje su se u pravu i moraluljudski pojmovi pretvorili u nakaze. ^ovjek kojije u stanju da demontira i sklopi najnoviji motorvjeruje u {ejtana kao spas za sebe i cijeli ljudskirod. Na{i odnosi prema stvarnosti dobivaju stalnonove impulse. Bacani smo na razne strane, ~estose nalazimo u raskoraku izme|u sumnje i nade,`ivci nam se naglo skupljaju i raste`u; odsvudanas okru`ava paradoksalnost sadr`aja. Ne znamoda li na dnu neke konkretnosti ne le`i fikcija i dali se fikcija ne}e izmijeniti u konkretnost. To nasrazbija. Sastojimo se iz dijelova koji nisu sigurniu sebe. Jedna misao je zapla{ena drugom,

79

trudimo se da hvatamo cjelinu, ali je upravocjelina isprepletena protivrje~nostima. Ponekadmi do|e da se smijem stranim novinarima kojilove �istinu o savremenoj Bosni�, osobito oBo{njacima. ^ak je ni mi ne znamo, tudvomilionitu istinu, koja pa`ljivo opipava svojnovi le`aj.

Hipokrizija, la`na skromnost, mr`njaprema slobodi, grimasa na zvuk rije~i�ravnopravnost� (hijerarhija i samo hijerarhija),pa ~ak i u braku, mr`nja prema inteligenciji kaoprema svjetovnoj i analiti~koj misli, neosjetljivostprema umjetnosti (~emu to slu`i?) i sumornirespekt prema naukama koje stvaraju tehnologijusnage – to je fizionomija savremenog mra~njakau Bosni, nezavisno od teksta kojeg izgovara uzmeku {ljivu ili pivo, ili za pisa}im stolom, spredikaonice ili pak sa govornice, s kojihzvi`dukaju fakini i {egrti po malim provincijalnimpublicisti~kim zahodima svoja blesava o-ojkanja,uz politi~ko-tendenciozni ki~ politi~kih boljara.

U bo{nja~koj komediji zabluda, konflikti sunala`eni u borbi razli~itih orijentacija umjesto usukobu razli~itih snaga. Na izvoru takvepsihologije nalazi se strah. Vjera u autoritet kaomoralno-tehni~ku snagu ne zna~i za njih ni{tadrugo osim garancije vlastite sigurnosti pred

80

onim ~ega se pla{e. Ma{ta, ljubav i sloboda,privr`enost prema dobru, nekoristoljubivost,dostojanstvo i smijeh – to je civilna smrtmalogra|ana. Malogra|anin je jedan. To je samona{a navika da ga dijelimo na dva dijela.

Ovaj fiktivni dualizam odavno predstavljanesporazum u na{oj historiji. Malogra|anin semo`e smatrati komunistom, ali u komunizmuvidi jedino kartoteku i rang; mo`e se, tako|er,smatrati muslimanom, jer je za njega islam samopravilo pona{anja vjernika. Savremeni ~ovjekrazli~itim putevima dolazi do tih istih patnji i imarazli~ite razloge da bi se na sli~an na~in mu~io.Strah od `ivota kao spolja{nje snage uslovljavamu volju i imaginaciju, a to je druga polovina20. vijeka.

Naspram njega stoji Zapad koji je svjestante cijene, kome je Prvi svjetski rat donio groznicumoralnog bankrotstva, deset godina kasnijeveliku krizu, koja je zbrisala povjerenje umaterijalne sigurnosti sistema, deceniju kasnijepoliti~ke zapovijesti liberalizma legle su u blato,da bi u sljede}oj deceniji do{lo na red: svijet jeprestao da bude siguran kao planeta. Dodajtetome strah od komunizma (~ak u smislu svjesnepropagande koja mobili{e strah u `eljenompravcu), onda }ete lahko razumjeti savremenog

81

junaka Zapada.Zapad do`ivljava svoj strah za svoju

supstanciju, strah Zapada ima neurasteni~ankarakter; to su opsesije zenita civilizacije kojapred sobom vidi strmoglav put navi{e i strmoglavput nani`e. Kibernetika, novi izvori energije,perspektive ograni~enja ljudskog rada i odlaskavan Zemlje – dobro! – ali u svakom slu~aju tonagovje{tava kraj stabilnosti, kraj odre|enogna~ina `ivota, krah dotada{njeg mi{ljenja ineminovnost nepoznatih kvalifikacija.

Bosna je izrasla iz velikih iskustava~ovje~anstva, ali i mi Bo{njaci imamo svojeiskustvo.

Nemam namjeru da koketiram sbo{nja~kim spleenom. Ne{to se s nama desilo.[ta se dogodilo Devedeset druge?

Za nekoliko godina pre`ivjeli smo ustrahovitoj skra}enosti ono {ta je negdjezahtijevalo hiljadu godina. Forum Romanumuni{tavan je lagahno, Sarajevo je pretvoreno upepeo. Na{i pojmovi o ~ovjeku raspadali su seod jednog udarca i u hodu smo lije~eni odzabluda.

Znate kako je te{ko izgraditi grad? Svudavu~emo za sobom unutra{nje ru{evine - na{e sazemljom sravnjene osje}aje. U nama se bore

82

razli~iti ljudi. Mi smo nepovezana masanepre`ivljenog, uspomena, bijesa, stida i bola.Sve {ta dobro funkcioni{e, {ta je dobroorganizovano, civilizovano, postaje oblast na{ihkompleksa. Za{to da lupamo glavu nad dvadesetvijekova iskustva kad smo mi to iskustvo stekliza mnogo kra}e vrijeme? Nisam Englez, imamsvoj bo{nja~ki ponos ispe~en a la minute. Probaosam ve} razli~ite izlaze. Cinizam je mojeposljednje uto~i{te. Licem u lice s patnjom iz kojese ra|a na{a kultura.

Europa, Europejac, europejstvo... To surije~i koje u nekim situacijama zvu~e moralno, au nekim geografski. One su naziv kontinenta inekoliko ostrva, ali mogu, tako|er, biti pojam iideologija. Ne postoji jedna Europa.

Kad neko ka`e: �Pravi Europejac!�, to zna~ida je odu{evljen ne~ijom nesebi~no{}u igalantno{}u. �Budi Europejac, Europa�, aistovremeno se `ali na egoizam Engleza,tvrdi~luk Francuza i lukavost Italijana. Mnogi bivoljeli da citiraju anegdote o japanskoj u~tivostii kineskoj kurtoaziji, ali kad bi ih neko zaka~io izaboravio im se odmah izvinuti, reagovali biodmah: �Pravi Azijat!�

Moj pojam Europe nije odve} �europski�.Historija tog kontinenta bila je bezo~na i

83

licemjerna. La`, egoizam, obmana, izdaja isurovost sazidali su tu lijepu kulu. Kad bi seuzimale samo ~injenice, historija Europe biizgledala odvratna.

Su{tina Europe sastoji se u `elji daprevazi|e samu sebe. U tom izobilju zlo~ina, utom primitivnom nedostatku moralnih ko~nica,nijednom nije zamro smisao za formu, za vi{iporedak, za krajnji cilj i smisao. Autoritativneizjave o mermernom obliku europske kulture.

Krepati od smijeha.Znate li {ta nama nedostaje? Nedostaju nam

pro{lost i budu}nost. Zamislite, `ivimo u graduu kome je pro{lost rekonstruisana, a u komebudu}nost jo{ nije potvr|ena. Druga~ije re~eno,kre}emo se u krugu podra`avane tradicije ilebde}e ma{te. Gradimo unazad, stanujemounazad, pijemo kahvu unazad. Boli ve} vrat odokretanja glave unazad i u pro{lost. Dana{njeSarajevo ̀ ivi u retrospektivnom kadru vremena,negdje izme|u Ba{~ar{ije i �Ljiljanove� zgrade napo~etku Ferhadije, negdje izme|u �Parka� iknji`are �Buy-book�; tu i tamo jedva sedoteturamo do dvadesetih godina na{eg vijeka.Pla{im se da nas to skupo ne ko{ta. Znamo likoliko se pla}a za nemanje savremenosti?Proizvodi civilizacije nisu samo zadovoljenje

84

prakti~nih potreba � to je novi, o{triji odsjaj ̀ ivotau kojima }emo se podmladiti i ugladiti na{epokrete.

Na`alost, mi ne stvaramo gestovesada{njice, najvi{e {ta mo`emo, to je da ihopona{amo. Mi smo mala zemlja koja moradobro da se organizuje i brani, da pla}a dugovei da se stara o unutra{njem poretku. Moramovoditi ra~una o sebi, da razlikujemo iluzije od~injenica, da znamo svoje davne gre{ke i sada{njenedostatke zbog kojih }e nam, ve} sutra, nekoprijetiti, o`ivjeti u sebi svoje historijsko mi{ljenje,kanali{te na{e bo{nja~ke osobenosti. Biti Bo{njakne samo zato {to je to tako sudbina htjela, negoi po ubje|enju, a ne da otkrivamo jo{ jednu fikcijus kojom }e nam ljep{e biti nego sa stvarno{}u.

Stoga nije uop}e istinita, ona ve}stereotipna maksima, da ako upozna{ svojuzemlju, da }e{ upoznati i samoga sebe. Istinazvu~i sasvim druga~ije: tek }e{ vani doznati kosi. Uzmimo ovu, pomalo bizarnu, ali objektivnusituaciju.

Recimo da ste na Ferhadiji vidjeli SeadaMahmutefendi}a. Ni u jednom trenutku ne}etepomisliti: �Susreo sam Bo{njaka�, ve} }etejednostavno re}i: �Eno, pro|e Mahmutefendi}!�No me|utim, ako biste istog tog Mahmutefendi}a

85

sreli, na primjer, na Place de la Concorde uParizu, prvi va{ gest bila bi pomisao: �Voila, leBosniaque!�, a tek zatim: �Mahmutefendi}�.

2.

Niko nas jo{ nije prikazao i niko nas ne}eopisati ne bude li se pristupilo savjesnoj i smionojmetodi u prikupljanju materijala. Sve na{esvakodnevne nerazmjere naspram nas i drugih,naspram nas unutar nas. Niko od nas ne osje}anerazmjere izme|u krvave istine i plitke {ale isam fakat da se rije~ima nadsvodi jeziv ponorkoji zijeva pod ovim paklenim tempom kaoDanteovi {ejtani.

I ja sam vidio u tom narodu vrelo|avolskog. Cornelius Agrippa von Nettesheim,pisac knjige o jalovosti nauke De vanitate etincertitudine scientiarum pi{e da demoniopsjedaju melanholi~are, jer su sokovimelanholi~ara za demone poslastica; za njihovsluh, njuh i vid.

Dok god budemo imali takav mentalnisklop koji }e nas deziluzionirati u sudaru sazbiljom, bit }emo skloni melaholiji, a smelanholijom demonizmu i da ne do|emo usituaciju da budemo tijelo bez kostiju.

86

Vrijeme postaje sve uznemirenije, a samimtim i ljudi u borbi sa svojim himerama. Pomisaona blistav, o{tar no` jedina mu je garancijaopstanka i zato oblizuje misterij gole sablje utrajnoj opasnosti da mu krvnici ne rasparajunjegovu ze~iju ko`u koju tako slaboumno ~uva.

Kod ocjenjivanja bo{nja~ke situacije, kojase pred na{im o~ima od godine l992. pretvara ume|unarodnu tragediju, trebalo bi uzeti u obzirjo{ jednu komponentu: intelektualci su preslabida idejno i vjerski kanalizuju haos, prekukavnida se opru struji svog vremena i suvi{ezaokupljeni svojim uspjehom da bi imalismionosti i snage da se spuste po paklenimzavijucima nose}i u ruci netaknut, ~ist znamensvog intelektualnog izraza i ondje gdje taj pozivizgleda najnezahvalniji: u ~i{}enju bo{nja~kihdru{tvenih i javnih tajni. U areni na{ih dana le`iapokalipti~na `ivotinja – kijametski hajvan – napolet spreman, s hiljade plamte}ih srdaca i maloko od nas zna kamo bi on trebao poletjeti.

Glavna oznaka savremenog stanjadijagnosti~na je: formulacija stanja i signal. Ujalovosti nemira, unutra{nja napetost pojedinihtalenata ukida se u bezizlaznosti, bez putokaza,u grozni~avom izgrizavanju, u ogor~enju i mrakupesimizma ili pak u totalnom politi~kom autizmu.

87

Papagajska logoreja vi{e za savremeno patuljastoi ropsko stanje ~ovjeka, litanije nad ranjenim~ovjekom i `enskasto naricanje i da se bar nekouzdigne nad dana{nje stanje stvarnosti.

3.

Nije li to opasniji narkoti~ni model od bilokakve agresije sa strane? To je doista dosadnosredstvo za uspavljivanje pameti. Time se bezizuzetka obmanjuje sebe i svijet svojimspecifi~nim manihejskim modelima razmi{ljanjai tako se vijekovima uvijek predstavlja ilipovi{enim ili sni`enim glasom u pluralisumaiesteticusu. Svijet niti je crn niti je bijel; ~aknije ni siv! Njegova se dramaturgija jedino mo`es pouzdano{}u opservirati u nijansama sivoga, ane da se potisnuti osje}aji pretvaraju u aktivnumr`nju, a onda se mr`nja demago{ki prenosi ustrastveno raspolo`enje i nju ne treba ignorisatikao bezazleno vrelo koje }e mehani~ki nestati.Ovi na{i bunari strasnih netrpeljivosti i strasnihzagrljaja veoma su duboki, a svi su otrovani i trujuse po planu. Nad tim se valja duboko, dobro isavjesno zamisliti, a to ve} spada u moralno-intelektualnu nacionalnu infrastrukturu, to jestu vi{u nadgradnju jednog dru{tvenog ambijenta.

88

No izgraditi solidno gornje spratove od zgradenacionalne misli, mo}i }e se jedino u slu~aju daona stati~ki po~iva na temeljima donjih spratova.No na{i prije sli~e barci na talasima nego nasolidnu zgradu sa nepokretnim temeljima.

E, sad je stvar pitanja da li me|u nama imaneko toliko intelektualno smion i sposoban, tebi smio reskirati da kao ~ovjek, �filozofskineodgojen�, izjavi da ne{to {ta je dio mentalnogi dru{tvenog koda proglasi blasfemijom i da sepozove da mi svoje intelektualne modele ve}jednom �pre{altamo� s manihejske napluralisti~ku podjelu svijeta. Uzmimo samoveoma svje` primjer posjete francuskogPredsjednika Fransua Miterana Sarajevu uvrijeme agresije. Kakvo o~ekivanje Bo{njaka ieufori~an do~ek, a kakvo razo~arenje kad je onpo svom povratku u Pariz izjavio da tu ne trebanikakva intervencija NATO-a jer je to �plemenskirat�.

Ne smijemo, dakle, biti poput naivne djecei da svijet gledamo u crno-bijelim kockicama, jerto ovakva vu~ija historija ka`njava kulturnim,biolo{kim i geografskim brisanjem s mapeljudskog roda.

Manihejska podjela svijeta ne podnosi ono{ta je izme|u modela te podjele, dok podnosi

89

oko sebe, po pravilu, gotovo isklju~ivo stvorenjaispod moralnog i intelektualnog prosjeka ako sedeklari{u za njegov model razmi{ljanja, ~ime sene ̀ acaju da stvari izvrnu u vlastitu korist fakata,kao {to to ratari ~ine s poderanim rukavima napti~ijim stra{ilima. Kod svojih istomi{ljenikanjeguju ni`e sklonosti pla{e}i ih uvijek pod-jednakom riskantnom opasno{}u zajedni~kogsloma. Ne smiju se pokazati znaci nelojalnekolebljivosti i neosjetljivosti naspram ljudskepatnje, ako ve} nije u pitanju samilost unajvulgarnijem hijerarhijskom poretku.

Sve {ta se mo`e imenovati vodi dualizmu,a dualizam tjeskobi (dobro-zlo, vje~no-povreme-no, materijalno-spiritualno). Neadekvatne ineta~ne rije~i uve}avaju tjeskobu i stvaraju novenesporazume, jer su posljedica zbrkanosti ipojednostavljenih misli. Ljudi, ina~e, volerazmi{ljati i stvarati zaklju~ke u crno-bijelimkategorijama, jer im je na taj na~in lak{e poimatii definisati svijet. Istina je, rekli smo, naj~e{}e unijansama sivoga, {to je najte`a kategorijaontolo{kog poimanja.

Ako je narod nau~io koliko su �dva i dva�,on je – logi~no – napredovao. Ako je nau~io�kvadrirati�, on je dalje napredovao, ali je tajpojam �napredovanja�, dakako, relativan. Kod

90

Bo{njaka postoji sorta vic-mahera i jalovihpri~ala. Da se ne bi pri~alo o onome o ~emu bise trebalo pri~ati, pri~aju se vicevi. Knjige ne ~itaniko; ova roba kod nas ne zanima nikog, no to}e se ve} neko dobrano pobrinuti da nam se too glavu razbije. I stru~ni razgovori pretvaraju seu sitni~avo bockanje, igra se zlobna {ah-partijaizme|u pojedinih klika i pojedinaca. O zavistimana{eg dru{tvenog `ivota mogla bi se napisatidobra komedija, ali bi u svakom slu~aju biloizazovno i riskantno, ako ne bi djelovala u okvirujednog dru{tvenog sistema koji jedva da jemkriti~ki pro~eprkan, jer jedno je htjeti a drugoumjeti. Samodopadno, osobito mo}nici, izri~u zasve svoje dragocjene sudove bez obzira na to dali su smije{ni ili ne. Njihova drskost podudara sesa njihovim �li~nim uvjerenjem� da oni �takomisle�. Ljudi socijalno bornirani, izobli~enimalogra|anskim predrasudama svog odgoja,konzervativnim uglavnom, prazno bezli~ni,uglavnom pojma nemaju o najosnovnijimkoordinatama a morali bi ih imati, i {ta je jo{`alosnije, o njima uzvi{eno ne vode ra~una, jerpojma nemaju da su te koordinate glavni razlogsvih na{ih historijskih neda}a. Govoriti nekomeda se danas radi o �biti ili ne biti� uzalud je, jer~itava na{a inteligencija je provincijska u~iteljica,

91

koja se �principijelno� ne bavi politikom i ne daim se, osim demago{ki, da su im na brizisvakida{nji svijet, du`nosti, interesi, brige i nadedo kojih se dolazi prosvrdlavanjem stvari, natemelju velikog mno{tva nau~nih iskustava imoralnih predpostavki na podru~jima pojedinih`ivotnih radosti, smutnji i oboljenja u kojimakriti~ki valja rasvjetljavati mandarizovanepoliti~ke grupe da ne bi kojim slu~ajem narediletro~etvrtinski takt u politi~koj muzici ako je on,objektivno, najgori i najnepodesniji. Oni }e bitipravi ukoliko im njihovi osje}aji za pravdu budupoput libele. Pravda nadlije}e vrtlog politike kaolibela. Da nema toga, survali bi se u poti{tenostsvoje nemo}i.

Bo{nja~ki narod mora ve} jednom izgubitisvaki smisao za svoje dje~ije zanose, naravno upoliti~kom, a ne religijskom i kulturolo{komozra~ju, da ne bi do{li u situaciju da potpadnupod dresuru izobli~ene logike politi~ke mo}i,koja u ovom opakom svijetu aksiomatski ineumoljivo s geografske mape bri{e cijele narodei tehnolo{kim in`enjeringom po rezonu �ko jeja~i, njegova je istina�. Stoga mu valja imati u sebimentalne, duhovne, nacionalne, religijske iintelektualne resurse, ali u civilizovanoj sferi, ane decibelno-barbarogenoj da bi ih neki politi~ki

92

biohemi~ari svrstavali u kategoriju egzoti~nih i{izoidnih antropolo{kih i sociolo{kih europskihendema. Ne bude li on to shvatio, naspramsofisticirano monstrumske logike europskementalne matrice, on }e doista infantilno uletjetiu igru na ruletu europskih i me|unarodnihkockarnica u kojima mu se mo`e dogoditi daizgubi ulog, a da potom krupjeima i kibicerimaobja{njava na koji je broj trebao staviti svoj ̀ eton.

Bo{njaci ve} jednom trebaju prestati bitistatisti i prestati se miriti sa svojomdrugorazrednom ulogom, nada sve, slabopla}enim aran`manom provincijskih glumaca ida ve} jednom prestanu biti posivjeli i otupjeliepizodi. Ako su oni jedan od najstarijih europskihnaroda, stariji su, recimo i to, od katoli~kih Finacai katoli~kih Ma|ara, koji su naknadno bahnuli uEuropu, ali ni za koga jo{ nisu bili upitni odakleoni na ovom kontinentu samo zato {to su im, ume|uvremenu, ideje, misli, obi~aji, vjera postalisli~ni s ostalima u njihovom okoli{u. Bo{njacipostaju upitni samo zato {to su im ti isti atributi,u me|uvremenu, postali razli~iti od onih ostalihu njihovom okoli{u. Europljani se ne mogu�vaditi� kao {to su to neko} radili Arapima u[paniji i na Siciliji da su oni odnekuda do{li. Mismo izniknuli na ovom teritoriju i Europa je na{a

93

ku}a. Ako nas uspiju navu}i na to, kao {to su toponekad i uspijevali, uz na{u pamet, bolje re}inepamet, uz na{e, one gore dje~ije zanose iindividualne samodopadnosti i samodostatnosti,mi }emo doista za sve na ovom kontinentu bitipermanentna i konstantna hrana za statistike,smjesa bijede, topovsko meso i ~injenice koje sesmatraju gnjava`om, jer zaboga, `ivot je sam posebi dosada ili okrutan, ne dajmo se gnjaviti iliuznemiravati; prema tome svirajmo opereteBosni. Nama ne smije biti svejedno {to statiramo.To statiranje je samo prividno i privremeno, jerbi samo na neko vrijeme odlo`ili osmrtnicu, doku stvari jo{ uvijek nismo skinuti s dnevnog redaeuropskih politi~kih mafija{a iz neformalnih iformalnih centara mo}i. Politi~ki segmenti na{ihsusjeda su samo direktni prljavi ~ista~i u toj,najprije krvavoj daktiloskopiji, a potomsofisticiranom poslu. Ko nije nau~io lekciju obogumilima, taj ni ne mo`e znati da je car go.

Nemojte mi, molim vas, spo~itavatikatastrofi~nost i apokalipti~ne vizije. Na to imampravo kao humanisti~ki mislilac, uz tjeskobuzbog vi|enja mnogih fakata, naravno, na {tetunas. Ako je pirinejska rekonkvista trajala od 8-l5. vijeka nad broj~ano ve}om islamskom~injenicom, koja je u svom mentalnom kodu

94

nosila fon visoke i njegovane kulture svjetskihrazmjera, dakle, duboku i organizovanu svijesto sebi, uz krajnju toleranciju prema onima skojima su `ivjeli u convivenzi, zar ~injenica daza ovih {est godina, nakon srpske i hrvatskekontaminacije bosanskih krajeva, kad smostjerani na 1/4 teritorija Bosne i Hercegovine, uzo~ite tigrovske i rasisti~ke namjere o ~emu ovdjepri~am, uz biolo{ku, psiholo{ku, dru{tvenu, pa iginekolo{ku devastaciju nacionalne matrice, kojadobija svoje obrise. Male zajednice, kao {to jena{a, moraju biti stro`e ure|ene po moralnimkodeksima unutar sebe, ali ne fetvama, ve}iznutra, iz na{eg duha i ku}nog odgoja, to jestna na~in da nam se daju proteze i nao~ale, jersve {ta se tu|im nao~alima mo`e ugledati,izopa~ena je karikatura stvarnosti, ve} na tajna~in da plijevimo, ~istimo, kr~imo u gu{tarimraka kako bi se usavr{io i proljep{ao na{ ̀ ivot,da budemo daleko od savr{enog drila ljudskepameti, da se na{ prosje~ni gra|anin potpunone izgubi u pasivnom mrtvilu i u `alosnomnesnala`enju u prostoru i u vremenu, da sesuprotstavi vladaju}oj politi~koj samovolji svojimautonomnim i pametnim politi~kim stavom, dase ne dozvoli porast intelektualne i moralnepomr~ine, jer bi to bio tihi pianissimo koji gasi

95

dostojanstvo ~ovjeka i da moralna depresija nepoprimi potpuno neuravnote`ene oblikeuznemirenih politi~kih ispada: samoubistva,izobli~enje prosje~nog gra|anina do krpe usredsamovoljnog i bezglavog bespravlja kad }eBo{njaci stupati kao savr{eno disciplinovanbataljon duha, kome }e se na ~elu nalaziti ljudi,a ne razbojnici i lude. Najve}e poni`enje za~ovjeka je {utjeti u sramoti usred zuluma na ~ijem~elu stoje povukodla~eni fantomi na{e stvarnosti.Ako to zaboravimo, to je sli~no kao kad bi ~ovjekzaboravio geslo na no}noj stra`i. Tek takvimcjelokupnim pro`imanjem i spoznajomnacionalnog, vjerskog i kulturolo{kog bi}a bit}emo backgroundom na{e dru{tvene pozicije uokvirima europske kr{}anske matice i u kojoj nasne}e osje}ati kao kapljice zejtina izdvojene napovr{ini vode u obliku kru`i}a, ve} kao ugodanza~in cijelom europskom duhovnom imaterijalnom mozaiku.

Na takve vizije ne bi bilo racionalnodozvoliti da djelujemo hirovito, djetinjasto,smije{no i zavidno jedni naspram drugih, {to je -bojim se ustvrditi - mentalitetna osobina na{eg~ovjeka, koja ide najprije do opstrukcije, a potomi do destrukcije. I tu vidim manihejske natruhepromi{ljanja naspram pluralnog i suptilnog. �Ko

96

ne misli kao ja, glup je i opasan. Ako je opasanza mene, opasan je i za dru{tvo, jer moje li~nomi{ljenje treba da bude i javno mi{ljenje. Ko mislikao ja, simpati~an je i vrijedan moje pa`nje.�

Nije ovakav model razmi{ljanja prisutansamo me|u obi~nim ljudima. Nema, vjerujem,niko od vas koga nije okrznula i ovakva re~enica{to nosi u svom malicioznom elektricitetu nabojmonstruoznog, ali i neodgovornog cinizma: �Ako}e on do}i na taj i taj sastanak, ja ne dolazim.��Ako }e on u~estvovati u tom i tom projektu, jaizlazim iz njega.�

Ko dozvoljava demonstraciju takvemonstruzne arogantnosti? Bog, svakako, ne.Logos, svakako, ne. Intelektualna i moralnasavjest, svakako, ne. Dakle, taj mehanizam, kojinam u prvi plan stavlja nagone da vladaju namau ime javne odgovornosti valja potisnuti nekimdruga~ijim modelom promi{ljanja, a ne da namreligijski, kulturolo{ki, obrazovni kodovi buduformalizovani u tolikoj mjeri da su svedeni naobi~nu ikonografiju i folklor u kome }emo seprepoznavati i fascinirati po statusnim simbolima,lan~i}ima, tespisima, {to formalno nekoj idejiidemo na poklon da se javno negdje poka`emoi glasno izjasnimo ili pak farizejski pred sobomdr`imo tu ideju jedino na jeziku, a ne nosimo se

97

njezinom energijom u srcu, {to cijeli ovaj prob-lem zna, bogme, dovesti do dramati~ne lakrdije.

Pitajmo se sad kao narod, koji je, skoro,trebao biti na biolo{kom i duhovnom odstrelu,{ta je preostalo u pam}enju od jedne skora{njegungule osim nekih detalja i nekog mete`a, a umemoriji me|unarodne zajednice osim nekogdosadnog bosanskog svraba? Gdje to odgovornoi objektivno pi{e, a i ako pi{e, ko to, gospodo,uop}e i ~ita?

U svojoj knjizi Memorandum zarekonkvistu, Zagreb 1995. apostrofirao sam dana{ narod nema u svom bi}u izgra|en kodsigurnosne kulture, jer je on lahkovjeran,lahkomislen, a to lahkovjerstvo on pateti~nopoku{ava alibirati i staviti u staniol merhameta,kojeg se ne dr`i kad taj merhamet mora imatisvoje mjesto u njegovom srcu, jer za~as umijepre}i iz poniznosti u okrutnu bahatost ako muokolnosti idu na ruku. Koja ironija, jer rije~�musliman� ozna~ava nekog koji je �ponizan�.Tu poniznost sam uvijek dr`ao da ona treba daizraste iz vrline a ne iz straha. Dakle, ta rije~ omerhametu ima samo djelimi~no istine, ali ne i uonom obimu kako bi to neko htio ustvrditi. Iskazisu proturije~ni, detalji se nagomilavaju. Tidramatski sudari, uzbudljivi u svakodnevnim

98

komunikacijama i enervantni, kao i dana{njehisteri~ne sva|e po parlamentima, po klubovima,politi~kim sastancima, kad ljudi nisu sabrani, amanihejci su, jer kod nas postoje samo dvijekategorije interpersonalne i intergrupnekomunikacije: polilog i monolog (~itaj: sva|e ipropovijedi). Pitamo se {ta se sve od te zbrkemo`e pouzdano upamtiti osim detalja? Ispitujposlije nekog nervoznog doga|aja prisutne kadaje prasnula bomba usred gomile mrtvih, kada supadale kletve i prijetnje, kada se vikalo s lijeva is desna, {ta od te smjese preostaje kao pouzdanosvjedo~anstvo?

Ne valja nekog fikcijom frustrirati, jer tostvara {ovinizam, a mi smo osjetili na svojoj ko`injegove razorne silnice, ali valja pisati iobjavljivati ih s punom intelektualnom, nau~nomi moralnom savje{}u u njihovoj bijednoj golotinjio kojoj valja voditi ra~una kao o trajnoj opomeni.Polukolonijalan narod bez svoje politi~ke iekonomski razvijene gra|anske misli, koja jesvjesna svojih gra|anskih zadataka. Mi seBo{njaci ne snalazimo dovoljno predproblemima koje je ovaj rat izbacio na dnevnired tzv. �visoke politike� Velikih Sila. Napad nanas je tipi~an produkt zapadnoeuropskepoliti~ke i duhovne misli, te intelektualne

99

moralistike, a kao takva od zapadnoeuropskefilozofije i politike, historijske pro{losti isada{njosti neodvojiva je i bez nje nezamislivaje, a to je da se pojavila politi~ka pametnaoru`ana topovima. Mi ne smijemo da budemoizgubljeni na stramputici pred zvjerskimopasnostima i ne smijemo dozvoliti da seizgubimo u nejasnoj i ogromnoj koli~ini pitanja.

Ilid`a, 7.11 � 1.11.1998.,pisano pri stalnoj temperaturi tijela od 38,3oC.

100

ANTIKNJIGE I ANTI^ITAOCI

Knjige se ~itaju ve}inom iz radoznalosti.Zanimljivo je pratiti tu|i `ivot sa strane, iako sene vjeruje svemu {to je napisano. Svaka knjigagovori o ne~emu drugom, svaka ima svoju istinu.A u ̀ ivotu je, uglavnom, sve jednostavnije. @ivotune trebaju lijepe rije~i. Cijeli `ivot se iska`enajprostijom formulom. Neko se odnosi premaknjigama kao vjernik prema svetim stvarima. Zanjega je knjiga putovo|a kroz slo`eni lavirint`ivota. On je sav nabijen idejama. Njegova du{amogla bi se uporediti s glavicom kupusa: svakije list ideja.

Dobra knjiga sadr`i u sebi iskustvo cijelogpokoljenja. Zahvaljuju}i knjigama, ~ovje~anstvose razvija u geometrijskoj progresiji.

Ko ima prakti~an pristup knjigama, ondaje bolje da uop}e ne ~ita. Mi{ljenje je luksuz, ana Balkanu tim prije. No, tu luda~ku hrabrost zaknjigu moramo da imamo. Ho}emo dazabilje`imo svoju bijedu, drhte}im rukamamo`da, ho}emo da je postavimo pred sebe, ukamenu, tinti ili notama, u ne~uvenim bojama,u jedinstvenoj perspektivi, sabrano, nabrojano isakupljeno, i to }e onda biti knjiga od dvijestotine stranica. Ali u njoj ne}e biti ni{ta do

101

nekoliko primjedbi, obja{njenja i zabilje`aka,oskudno izlaganje, nikad obja{njenje, jer dvijestotine stranica su samo komentar od dvadesethiljada nevidljivih stranica. Ali na tih dvadesethiljada nevidljivih stranica na{e knjige napisanaje grotekstna oda, smije{na epopeja, najtrezvenijii najprokletiji roman: na{ poludjeli, loptasti svijet,sijevanje na{eg srca, na{ `ivot! To je knjiga na{eizbezumljene, bezobrazne, zastra{ene usamlje-nosti kao {to je to no} nad mrtvim ulicama.

Neki vrli statisti~ari uzeli su olovku iizra~unali da je od Gutenbergove Biblije dodanas objavljeno knjiga toliko da bi ih se moglonaslagati od podno`ja pa do samog vrhaHimalaja. Dakle, {tampaju}i danas knjige silinomhaoti~ne stihije, one u neku ruku postajunegacijom svega onog {to se vi{estoljetnimkultom ustaljenih estetskih kanona smatralogi~nom i nepokolebljivom zakonito{}u vje~nihumjetni~kih i stvarala~kih principa.

Bezbroj je pisaca svakakvih vrsta knjiga kojise kao mladi poenteri bacaju u vatru i vodu saslijepim pasjim elanom, koji nju{e ljudsku krvna potpuno drilovan na~in kakav se njeguje pomnogobrojnim {kolama smrti. Smisao svegaovoga {to se zove ljudsko, sveden je u ovim{kolama zlo~ina na tehni~ki najjednostavniji

102

elemenat ubijanja. Ovakvi profesionalci nisupisci, to su oficiri. Gospoda su idealna formulazlo~ina, oberlajtnanti moralnog kretenizma,odgojeni da hu{kaju na ubijanje po na~elu�osje}aja patriotske du`nosti� u ime �nacionalnogi vjerskog dostojanstva�.

Apriorno je vjerovati u ljepotu i eti~kuporuku knjige, koja danas veoma ~esto otkrivasvu bijedu onog ili pak onih koji su iza njega.Zbog toga, njen moralno-intelektualni {arm jo{vi{e sija intenzitetom obzirom kroz {to je moraosve pro}i pisac ako nije djelovao po na~eluubijanja iz �osje}aja patriotske du`nosti� i u ime�nacionalnog i vjerskog dostojanstva�.

Nije rijedak slu~aj da se upravo takva djela,takve ru`e progla{avaju bastardima inacionalnom sramotom par execellence. Sve ono{to se lijepi uz pojam manjevrijednog, ne~eg {tonije bilo nikad podudarno ni sa kakvim moralnimprincipom, ne{to {to se di`e kao negacijapo{tenja, ljepote i nade za spas ljudske du{e, {toje bastardno u manjevrijednom smislu, sve ono{to se lijepi kao smrdljiva krpa na zastavu i pokretkoji ho}e uzdignuti ~ovjeka do punog ljudskogdostojanstva, sve {to je truhlo u moralno-dru{tvenom pogledu i {to `eli ~ovjeka srozati usuterene njegovih snova nastoje}i ga oboriti na

103

koljena, ali ne u teolo{kom, ve} u socijalno-pravnom smislu pred ja~im, mo}nijim, surovijimi sirovijim.

Mnoge knjige su iza{le samo zato da se unjima pe~e kajgana u cilindrima za va{arskablebetala. ^itaocima je uvijek bilo drago da sprepredenim ~arobnjacima putuju dalekimpredjelima uobrazilje, a ako iza takve uobraziljestoje politi~ki fantomi, a iza tih politi~kih fantomadesetine hiljade mrtvih, zaklanih, silovanih,prognanih, onda su to samo prosti ~arobnja~kitrikovi ~iji tvorci promaljaju zadovoljno svojekoketne glave likuju}i ustalasanom svrhomsvojih ~arobnja~kih trikova. To su danas,pomo}u takve vrste knjiga, bolje re}i antiknjiga,uz sekundiranje ~italaca, bolje re}i anti~italaca,dobrano postali zanatski recepti i tajne pojedinihvelikih majstora, bolje re}i alkemija pojedinihkuhinja.

Vodoravne ili okomite pa~etvorineisprecrtane dijagonalama iz lijevog donjeg uglau desni gornji i obrnuto, u lijevi donji ugao izdesnog gornjeg, sa centralnim `ari{tem iz kojegse kao zapaljene lu~i vitlaju u vertikali novikompozicioni elementi, dekorativno nezavisniod si`ea, te knji`evne i politi~ke asimptote su sepretvorile u majstorske radionice vlastitog stila

104

na otvorenoj sceni, a ne na nekoj zatvorenojsalonskoj predstavi, s pi{toljima iz kojih se dimiiz prevrelih cijevi a ne onim kojima se divimozbog dr{ki od sedefa, knjiga koje obra|ujuraznovrsne motive po narud`bi bez obzira na toda li je njihova idejna tematika eti~ko-estetskogili totalitaristi~ko-zaumnog karaktera. U tomsmislu takve knjige nikad nisu indiferentne sprambilo kakve dru{tvene problematike, niti prividnouzvi{ene iznad socijalnog mete`a.

105

106

�UKLETI HOLANDEZ�Poetica mahmutefendica

Ima velikih pisaca, koji su u nastojanju dama {to reknu o knji`evnosti dirljivo nesposobni,skoro bi se moglo re}i, nevjerovatno nemo}nipojmovno uhvatiti ~ak i ono {to sami stvaraju.No veliki pisac nije du`an biti veliki teoreti~ar,njegovo ga djelo potpuno iskupljuje. S druge pakstrane, postoji soj pisaca s teorijskim potrebamakoji za svoju knji`evnost trebaju apologiju,odnosno nadgradnju: njima filozofiranje trebakao opravdanje vlastita na~ina pisanja. Zapanjujedo kakvih prefinjenih i logi~ki perfektnih teorijadolaze pisci koji `ele svoj na~in pisanjainaugurirati i prikazati neophodnim ili pak na}ialibi za eventualne nesporazume sa svojim~itaocima i tuma~ima. Ta teorija zna biti izvorna,zanimljiva, gotovo bi se moglo re}i, napeta, teistodobno dosljedna, potpuna i bez pukotina, noona va`i samo za njegovo pisanje.

Moja knji`evnost potje~e iz najopasnijihponora vlastite prirode, naravno, uz asistencijudemonske ma{te. Mislim da je malo ko s tolikoiskrenosti govorio sebi kako sam ja to ~inio.Stvarao sam knji`evnost u kojoj sam nizao

107

isklju~ivo {okantne ~injenice s dovoljno ludosti,hrabrosti i drskosti da se igram s pri~om - kao{to se Aska igrala pred vukom (u Andri}a) ili pak[eherezada pred svojim krvnicima. Uvijek tra`imnajekstremnije situacije u kojima se ljudi moguna}i, promatram u tim trenucima najtananijereakcije njihovih tijela, njihove spolnosti, njihovepsihe. Moja knji`evnost je nastojala bitivivisekcija zla, i to do krajnjih granica, do atoma.Do sad su postojali, ponekad, izvjesninesporazumi koji su mi spo~itavali da mi jeliteratura himna Sotoni, no dr`im da su tomaliciozne i povr{ne ocjene. Mislim da je onadoista vivisekcija zla. Zlo je ne{to {to jeimanentno ljudskom bi}u, a kao takvo je iprolazno, jer sve {to je ljudsko to je i prolazno.Jedino onaj koji vjeruje u dobro, makar ono biloi utopijsko, on je u stanju prevazi}i i nadi}i zlo.

U svojoj poetici nastojao sam inauguriratijedan osoben literarni svijet, koji je po~ivao natraganju za �pokidanim� identitetima,tematiziraju}i psihologije gubitnika, usamljenikai �zabranjenika� u svijetu bez iluzija i osloncapremre`enim agresivnim ideologijamasvakodnevnog i reificiranim demonizmompovjesnosti. Nastojao sam se obru{iti na nasiljedr`ave, kolektiviteta i jezika svjedo~e}i

108

autenti~nu autorsku i ljudsku vertikalu. Stoga sui moji likovi uglavnom usamljenici, ali s bogatimfantazmagori~nim parasvjetovima - tolikosli~nima ovom na{em bijednom, ~amotnom,krvavom i vulgarnom ̀ ivotu, prepunom nau~enei glumljene koreografije. Svi su oni opsjednutismr}u i paroksizmom mogu}e apokalipse, ali tutjeskobu razbijaju monstrumskim instrumenta-rijem smijeha i ma{te. Stoga su moje pri~e rizniceo`iljaka, poraza, `rtvovanja, a kad govore oljudskoj sre}i, one s gorkom sjetom opisujuprolaznost svake sre}e i krhost na{ih osmijeha.

Na{a stvarnost doista nudi sjajne knji`evneteme, ali se treba dobro ~uvati opasnosti crno-bijelog pristupa, onako kako je to nekada ~inilaromanti~arska knji`evnost. Dakle, literatura nijepozvana da daje odgovore, jer ona nijeprosvjetiteljstvo. Dovoljno je da u pravomtrenutku postavi valjana i mu~na pitanja od kojihse dobija moralna i intelektualna glavobolja. Onane smije biti didakti~na. Prema tome, u svojojknji`evnosti sam pisao o ovom na{emindividualnom i neponovljivom `ivotu, koji seodvija na relaciji izme|u na{eg srca i na{eg uma,te izme|u na{eg anusa i na{eg jezika. A da bi setakva tema �knji`evno obgrlila� u svojojcjelovitosti za to mi je poslu`io ironijski diskurs

109

koji je za tako ne{to najprikladniji, najbezbolniji,najugodniji i najubojitiji rakurs.

Ako su moje rije~i kao pucnji iz pi{tolja,ako su moje pri~e poput istinskih ljubavi, akosam uvijek naslu}ivao da je knji`evnostnemilosrdna poput prirode, da ne poznaje nimilosti ni isprike, da pro`dire sve spoznaneistine, da je knji`evnost naj~e{}e prokletstvo kao{to to zna biti i ̀ ivot i da }e nas ona jednog danapro`drijeti kao stari ma~ak svoje ma~i}e, zbog~ega ja to sebe izla`em takvim pogibeljnostima?Stoga {to su samo dvije mogu}nosti da mojaknji`evnost bude istinita: da vlastitomdeformacijom govori o deformaciji svijeta i davlastitim poretkom tjera u la` dru{tveni poredak.U prvom slu~aju njena spoznaja je u odr`avanju,a u drugom u kritici stvarnosti. Zato je mojaknji`evnost istinita i vjerodostojna samo zato {toje nevjerovatna i paradoksalna. A da bi bila takva,ona je bila, i mislim da }e ostati kao proza,uvjerljiva i zamamna interpretacija koncentracijeseksa i zla, tuge i ljudske usamljenosti. Blje{tavieros u mojim pri~ama je patarenstvo. Bedra mojih`enskih likova temeljitije su teze od onih koje suu tezama svetih knjiga, stoga {to se moji likovipodi`u na razinu pogleda na svijet. U tom slu~ajumoja je ma{ta morala djelovati poput ekrazita, ili

110

da budem slikovit, poput violinskog staccata.Neko je za mene rekao da sam ja pisac

visoke volta`e rije~i uz minska polja smrti i erosa,pisac koji pru`a otpor i tajnik ljudske gluposti iludosti s pogledom na neko predstoje}e~ovjekovo isplovljenje, da je moja knji`evnostistina kroz opsjene, da je to knji`evnost bezpardona, dok maliciozniji duhovi su sklonijivjerovanju da sam ja pravi sotonski pisac. Ja sam,me|utim, samo fotograf tamne strane ljudskepsihe ili, ta~nije re~eno, rendgenolog koji imaurednu rendgensku snimku pravog stanjaoboljelog tkiva. Dakle, da budem sasvim jasan:ludilo privla~i, ali ne op~injava, ono upravljasvime na svijetu {to je lahko, veselo i bezbri`no.

Kako objasniti da postoji ne{to do krajanepravilno u diferencijalnom ra~unu, kvantnojteoriji, ili u opscenim i tako obrednim ordalijamaza pomicanje svakodnevnice prema naprijed.Korijen cijele umjetnosti i duha nalazi se u strahuod smrti. Stoga su moje pri~e bile o ukletimljubavima, paklenim brakovima, utuljenim~e`njama, propalim egzistencijama, otrovanojmladosti, prokletstvu zakulisnog obiteljskogpakla, smionim snivanjima o slobodi potisnutihli~nosti usred kasabalijske ~amotinje, teproplamsaja plemenitih nadahnu}a. Stoga su i

111

moji likovi `ivjeli privremeno, provizorno ina~elno u vremenu koje je vremenito ivremenom bremenito. Oni su ̀ ivjeli povremenou ona dva-tri trenutka, koja su zavrijedila da ih`ivotom smatramo. Naravno, ti trenuci su bilimetafizi~ki kad sam tra`io slu~ajnost ako im tadva-tri trenutka do njih doplutaju. U takvimtrenucima kroz svoju poetiku gradio samsocijalne odnose izme|u prijatelja, mu{karca i`ene, te ~ovjeka sa samim sobom koji su stvarorganske prirode koliko i ontolo{ke ignoseolo{ke, jer me|u njima uvijek vladaizvjesna hemija. Vanjski okvir sam nastojaokonstruirati na univerzalnoj ravni i u kozmi~kimrelacijama mada su se njihovi odnosi kretali unacionalnim okvirima jer, smatram, da svakanacija ima svoj vlastiti pojam prirode. Da bih topostigao, prikazuju}i njihova ekstremnaraspolo`enja i stanja duha, nastojao sam dao~ajanje ne bude moj stil, jer mi je odavno bilojasno da je `ivot komedija ako ga promatramosa razumom (bez u~e{}a prizemnih katova srca)i da je potrebno puno crnog humora da ga sepodnese.

U tome sam bio divlji i mrzio sam pravila.Stoga se u mojim djelima provla~i moral bez Bogauz konstatu cjelokupnog mog opusa �estetike

112

gubitka�. Uz spoj ameri~ke konkretnosti ievropske spekulacije, hiperdinami~an i uvjerljivstil, koji nije smio biti jednodimenzionalan, uzmonta`u, metanaraciju, poetiziranje i esejiziranjeprotkano rezignacijom i melanholijom, mojaliteratura imala je u meni grotesknog kerbera, tepoput gibraltarske stijene branila jedan svijetpotpuno ogoljen naspram onoga ispred nje kojise doimao idili~nim, bleferskim i folirantskim,ne{to poput kokakolizirane zbilje, perverznogu~inka sje}anja izme|u slika stvarnosti CNN a islika fikcije Holivuda. U tome sam morao bitidjelotvoran samo u slu~aju ako sam ostaonedosti`an. A nedosti`nim se moglo ostati akosam u tom kontrapunktu zadr`ao drugi glas uodnosu na zbilju, te ako sam ostao glas strasti iuvida. U tom slu~aju kao pisac morao samzadr`ati glas ~ovjeka koji spava na dnu svakog~ovjeka. Moj govor nije bio govor politi~ara, nipolitologa, ni tehnokrata, nego suprotno: to jebio govor cini~nog i diletantskog utopista. Nisamnastupao u ime nekog mno{tva ili kolektiva.Meni u tom slu~aju nije bilo potrebno iza sebeimati stranku, dr`avu, naciju, klasu, korporaciju,akademski svijet. Sve {to sam radio, radio samza svoj ra~un, apsolutno sam u sredini koju samodabrao. Nikome nisam bio du`an polagati

113

ra~un; to je bio moj li~ni pothvat i samoodbrana.Uprkos mojih vlastitih uvjerenja i fizi~kih

okvira, morao sam uvijek biti individualist. Moraosam se razlikovati od drugih i biti vi{e kriv odve}ine ljudi a ponavljanje rije~i dr`ao sam zanjihovo sramo}enje.

Neizmjerna je oholost knji`evnosti naspramsmrti. O smrti sam mogao govoriti najprije uromanu, jer je roman druga planeta. U njemu samje uspio nadvladati, jer sam vi{e-manje tamo biopostojan. Tu sam stvarao fiktivnu stvarnost,mijenjao objektivnu stvarnost jer sam joj stalnomogao ne{to dodavati. Samim tim, uloga mene -�strvinara� nije bila negativna. Ja nisam tu `elioukazivati na mra~ne sile objektivne stvarnosti.Moja uloga je bila pozitivna u smislu stvaranjanove, eventualno bolje i svjetlije stvarnosti.Stvarna stvarnost samo je bila polazna ta~ka ustvarala~kom ~inu. Ona je predstavljala gra|ukoju sam pod dejstvom svojih �demona�, li~nih,historijskih i kulturnih �demona� propustio krozsvoju pripovjeda~ku materiju. Oni su fiktivnustvarnost osamostalili tako da su iz sferepojedina~nog oni prelazili ponovno u sferukolektivnog iskustva, te je na taj na~in ta fiktivnastvarnost bila ubjedljiva i uvjerljiva. Tako jeizme|u ove dvije stvarnosti uspostavljen

114

dijalekti~ki odnos. Stvarnost je u mojimromanima ovim postupkom postala dublja ireljefnija.

Sa stanovi{ta leksike upotrebljavao samrije~i kojima se intuitivno naziralo zna~enje, jerje svaka provjera u rje~niku izazivala ~u|enje izabunu. Rije~ je, naravno, sama po sebi bilazanimljiva u okviru sklopa, u slu`bi drugih rije~ikoje su se javljale u re~enici. Razbijaju}i odre|eneustaljene strukture, nastojao sam ostvaritileksi~ku revoluciju koja se ogleda u igri samorfologijom, fonetikom, fonologijom isemantikom. A sve je to, ~ini mi se, doprinosilostvaranju jedne nove vizije stvarnosti. Moj romannije bio zanimljiv samo zbog svoje tematike,`ivopisnosti i egzoti~nih elemenata u `ivotuglavnih junaka, ve} upravo zbog sposobnosti dauobli~i stvarnost polaze}i od objektivnih datostii sposobnosti da objektivnu stvarnost razbijemvremenski i prostorno.

@ive}i dugo vremena u Hrvatskoj, sva svojadosada{nja djela ispisivao sam na hrvatskomjeziku, ponajprije iz tehni~kih razloga kako bihudovoljio ustavnim, jezi~nim pravilima ku}a ukojima sam objavljivao, no to ni u kom slu~ajunije moralo zna~iti da sam se i denacionalizirao,ne{to sli~no kao kad Amerikanci ka`u da govore

115

�engleski�, a da se time nacionalni i politi~ki neidentificiraju s podanicima kraljice Elizabete.

Pedeset godina ~ovjek protra}i nose}ibe`ivotni le{ oko vrata. Bezglavo ore po literarnojzemlji poput kakve krtice, a u glavi mu zuji odrije~i maloumnih u~itelja dok jednog dana nedo|e Gospodar Podzemlja zatra`iti na{e sandalekoje su se poderale. To }e se uistinu jedinodogoditi u na{em `ivotu uz jezik, koji nam se,prije nego {to smo progovorili, prilijepio uznepce. A {to mi danas radimo? Mi ne znamo niu`ivati a kamoli da to znamo ~initi s patnjom,koje se bojimo kao vraga, jer nam je onaparadigma oporih i omalova`avaju}ih frustracija,a ne preduvjet za budu}u katarzu, koja }e nasjo{ vi{e alibirati pred povije{}u. Na{oj civilizacijiu`ivanje je, jednostavno, popu{tanje napetostibilo putem droge, seksa, alkohola a ne putemljubavi. Vi{e nego ikad `udimo za do`ivljajemkoji }e prevazi}i jednolikost; neki ga tra`e ujazzu, neki u klasi~noj muzici, neki u heroinu, aneki u LSD-u. Uvijek sam se gnu{ao mase kojojje s jedne strane misa a s druge strane seks kaopsihi~ki, odnosno tjelesni ritual. U takvimokvirima kre}e se sudbina mojih likova. Da nemanikog iznad njih, u njima se krila fantasti~nazamisao slobode. No valjalo im je odr`avati

116

utopiju ideja, ina~e bi se pretvorili u `ivotinje. Asloboda je bila nagrada za takvo njihovorazmi{ljanje zbog koje je mogla stradati samojedna stvar � njihova glava.

[to ih tjera da ideje pretvaraju u praksu ipotom da bivaju frustrirani neuspjehom i o~ajem?Nisu li dovoljni samo njihovi snovi? Zar je ikomogao strijeljati snove, naravno osim tirana,diktatora i, u ovom slu~aju pisca kao ja, koji suznali okupiti sve one za koje su sumljali da susanjali o propasti njihove dr`ave, njihova Carstvai moje Literature.

^ini mi se da su u mojoj poetolo{koj prirodipostojale tri razine. Kroz prvi rakurs sam djelovaokao prijazna i le`erna osoba, kroz drugi kaosubverzivna, anarhoidna i hereti~na,nepopustljiva, a kroz tre}i kao naivan i malide~ko. Sve te tri optike djelovale su na razli~itimpodru~jima moga knji`evnog rada i sve tri suizbijale na povr{inu ovisno o situaciji iokolnostima. A u tome smo mi Bosancinevjerovatni, autenti~ni i neponovljivi. Samo zato{to smo uvijek dolazili tamo gdje ima ptica. To jeza mene bio znak da su tu mir i ljubav, jer senikad ne cvrku}e na pepelu.

Moja kolumnistika je zasijecala, u dobrojmjeri, stvari koje su se s Bosnom doga|ale. U

117

njoj je valjalo progovoriti o �azijatskoj�nekulturnosti iz koje sve do sada nismo mogliiza}i niti mo`emo iza}i bez ozbiljnih napora.

U isto vrijeme bio sam suo~en s porazno{}uone lako}e kojom su ljudi iz intelektualne sfere(pisci, znanstvenici, akademici) u tren okanapu{tali krhki, rizi~ni i usamljeni~ki, alinezamjenljivi individualni, kriti~ni glas i otkliznuliu mi - govor, krivo alibiran jakim okolnostima(rat, patnja naroda, interesi nacije, potrebedomovine). Ovo na{e vrijeme scena je mentalnoguru{avanja.

U svemu tome osje}ao sam se kao cirkuskipehlivan na konopu, koji }e se svaki ~as survatiiz svoje blistave visine budem li se zaustaviosamo za jedan jedini trenutak. To je zna~ilo bitiodre|en Bo`jom voljom za ne{to iznimno. Iz toguvjerenja sam crpio snagu za podno{enjenajve}ih intelektualnih i moralnih isku{enja. Atakvi pojmovi vrlo lako se mogu reflektirati kaovlastita parodija u trivijalnosti na{ih `ivota.

Svoje sam �ja� cijeli ̀ ivot tra`io s ~udesnomsnagom i s ~udesnom odlu~no{}u. Neki tvrdeda sam u tome uspio i otkrio ko sam kada me je�heppiend� sudbine kaznio zato {to sam joj seis~upao. Generalno, moje djelo je ispovijest kojazavr{ava odre{enjem. Za svog `ivota ja ni{ta

118

nisam `elio biti drugo nego kuranist, jer i nisamimao za ni{ta drugo smisla nego za Rije~.

Pi{u}i svoje knjige, ja sam do`ivo katarzu:crtaju}i bolest, ponovo sam stekao zdravlje. @eliosam biti maksimalist kako ne bih bio sekundarnimediokritet, kako ne bi bio vojska ve} general.Vjerujem da me je zbog tih atribucija jedanzagreba~ki kriti~ar nazvao �Ukletim Holandezomna{e proze�.

Ako sam po{teno govorio i pisao, jezik ipero }e mi se us~uvati. Jao meni ako sam gdjepogrije{io! @ali Bo`e vremena i prohujala ̀ ivota.

119

120

ANTIKNJI@EVNOST

Uvjetno re~eno, antiknji`evnost nastaje kaoposljedica op}e mentalne zaga|enosti u dru{tvu,te kao logi~na konzekvenca i strukturauniformiranog modela pseudomi{ljenja u kojemcrno-bijela tehnika suprotstavlja ne pojedince,ve} kolektivitete, ~opore, na krajnje iracionalanna~in, kad iz njih govori mr`nja, navijanje, ve}unaprijed zauzet grad, a ne smisao za nijanse ikonzistentan suosje}aj za pojedina~nu sudbinu.Pisci postaju aproksimativni u prevladavanjuanimoziteta.

Antiknji`evnost nije bijeg u aliterarnost, ve}iznala`enje novih mogu}nosti artikuliranarazmi{ljanja na eti~koj crti svojevrsna autonomnai konzistentna moralnog kodeksa. Ona je zahtjevza {to manje dnevne politike u stilu �tko }e koga�,odnosno da se izbjegne intelektualna podvalapreru{ena moralisti~ki za novu porciju vlasti ilipak mo}i, nove dru{tvene tehnolo{keodgovornosti protiv mentalnog zaga|enja narubu farizejskog legitimiteta, koji ne promatrabudu}nost kroz retrovizore i od mita i tradicijene pravi monstrum-politiku. Onaj tko se nererspektira na putu je novog revolucionarnognasilja �crvenih brigadista�, pa makar i uz iskren

121

zanos, odani~ku uslu`nost da dokon~a svoju�misiju�.

Antiknji`evnost je uvijek upit o sebi i svojojodgovornosti prema javnoj rije~i i javnosti. Akoparadigmu preuzmemo iz Evan|elja, onda je onaupravo odgovornost prema Bogu i njegovojljubavi prema ~ovjeku bez obzira... itd. To je upito vlastitoj sposobnosti, prepoznavanju svojihsposobnosti i mogu}nosti u kriti~kom ogledalujavnosti, problematiziranje mo}i mo}nih, jakostijakih, odlu~ivanje izabranih, ljubavi i suosje}aja- inteligibilno, tj. odgovorno pisanje bezvulgarnosti i instrumentaliziranja uz stroge ineoborive argumente, a ne uz kafanski diskursi fakinsko brisanje cijelih naroda kao drvenihkegli po kuglanama.

Antiknji`evnosti valja lupiti vrata prednosom malim domoljupcima, koji su �u ime vi{ihciljeva� uistinu okrenuti sebi, samodostatni su,netalentirani su, frustrirani, jalni; ona }e biti ne{tosuprotno njihovu izazivanju �ratnih sukoba�svojim tekstovima. Oni jednostavno nisu na~isto{to `ele: rat ili mir, pregovarati ili pobje|ivati? Tiknji`evni fi}firi}i }e biti odgovorni za izazivanjedoslovnog pakla na zemlji kad god pisac odknji`evnosti poku{a napraviti nebo, ~isto odsvakog i u svakom pogledu osim za jedan narod,

122

za jednu religiju, za jedan svjetonazor i za jednustranku. Taj njen antiintelektualni servis, u kojem}e ona biti nacionalni navija~, nije CIVIS, ve}ETHNIKOS vojnik spreman poginuti, ~lanstranke, depersonalizirani pisac iliti po pu~kire~eno – {krabalo, gregaristi~ki1 reduciran.

Pisanje tih osoba, koje se ne moguotrijezniti od strana~ke i nacionalne euforije,doista je `alostan gubitak vremena, ponajprijeza njih same, a uz to i za �nacionalnuknji`evnost�, kojoj oni misle da pripadaju. Usvojili takve duhove ta �nacionalna knji`evnost�, ondaje to geto u odnosu na {iru kulturnu ba{tinu ukoju se ta knji`evnost `eli integrirati. Ako su toknji`evnici, ja ̀ elim biti antiknji`evnik, jer dr`imda knji`evnost ne smije biti bojni pokli~ u borbina `ivot i smrt. Takvi knji`evnici smatraju takvuantiknji`evnost slabo{}u u smislu prilago|avanjaliberalnim tradicijama, preziru je samo stoga {toteme i motivi nisu problematizirani i iscrpljenido kraja.

Netko je, jednom prigodom, lijepo rekaoda nije dovoljno boriti se za mir, misliti na mir,ve} se valja za njega izboriti, odgovorno i mirno.

1997.

123

124

BO@ANSTVENA TRAGEDIJA

Kad je Bog vido da je ljudsko nevaljalstvoveliko na Zemlji i da su im sve misli zle, zbogtoga se Bog pokajao {to je stvorio ~ovjeka naZemlji i bilo mu je ̀ ao u srcu koji ga je vrag tjeraona to. Tad je odlu~io sa Zemlje istjerati sve ljude,jer se pokajao {to ih je stvorio.

Da li se Bog ozbiljno latio gigantskog poslazbrisati ~ovjeka s lica zemaljskog? Izgleda dajeste. Ako je tako, ~ovjek ako je uistinu ~ovjek,morat }e raspolagati filozofijom pomo}u koje }ese nositi s tom situacijom.

Gdje izlaz? U mentalnim naslagama u na{ojkulturolo{koj i civilizacijskoj svijesti koju su namnamrle gr~ka mudrost, Kristova ljubav i suosje}aj,hebrejska i islamska etika, uz znanstveni iterapeutski pristup ~ovjeku.

Mi smo se, dakle, otisnuli, oslobodili smose slojeva analogija, sli~nosti i obilje`ja da bipokazali otkrivene linije i povr{ine koje im jedosad pridavao Bog i ljudski pogled. O jednomte istom ~ovjeku razli~ito }e se iskazati putnik,povjesni~ar ili pravnik. Ono {to su oni o njemupro~itali ili slu{ali, ne mogu izjedna~iti s onim{to su vidjeli. SVaki ~ovjek je izraz jednog zakonakoji svjedo~i o pravilnosti svijeta.

125

Dosad se to povezivalo s Bogom, du{om ikozmosom. Ho}e i odsad, ali se tu vi{e,definitivno, ne radi o iznala`enju znakova koji uspektakulativnoj tajnosti svjedo~i o prvobitnimnamjerama prirode. Stvar je samo koliko je ustanju proniknuti u prirodu ljudski um, a iubudu}e, da se uspostavi debata izme|u ~ovjekai vanjskog svijeta. ^vor radnje se tu pomjera,najprije, od bo`anske volje na ljudski um. Vi{ese ne}e promatrati, naga|ati i tuma~iti priroda,ve} }e se ona dekriptirati.

Priroda je ispisana u Velikoj Knjizi koja jeuvijek otvorena pred na{im o~ima. Mo`emo jerazumijeti kad se potrudimo prethodno razumjetinjen jezik i upoznati slova kojima je pisana. Onajkoji eventualno {ifrira, povla~i se pred onim kojito de{ifrira. Nije toliko va`an kôd koji se koristiza stvaranje prirode koliko kôd kojeg ~ovjek tra`ida bi je razumio. Oba se ne moraju poklapati.

Vi{e nije toliko va`na bo`anska volja, kojau tajnosti raspore|uje bi}a i stvari, koliko znanosto prirodi koja se bavi otkrivanjem {ifre.

Bog je mogao stvoriti svijet; mo`e biti damu je dao inicijalni impuls i da je odlu~io onjegovom budu}em pona{anju. On je predvidiointervenciju svake nepo`eljne sile, �lo{eg duha�,koji je isto toliko lukav i varalica koliko i mo}an,

126

koji }e upotrebiti svu svoju umje{nost da prevariBoga.

Sve mogu}nosti koje je ljudska ma{tasagledavala bile su ostvarive bo`anskom voljom.U klasi~no doba svijet biva podre|en izvjesnojpravilnosti, nekim pravilima ili skupu pravilnosti,koje nitko, pa ni sam Bog, vi{e ne mo`e mijenjatii ~ija se logika uklapa u poredak prirode. Bilo daje prirodne zakona nametnula ili ne, nekabo`anska volja, u prirodi se sve raspore|uje,povezuje i uskla|uje, ne vi{e izvana pod uticajemneke tajanstvene sile, ve} iznutra samompovezano{}u zakona. Saznanje se vi{e ne temeljina Bo`joj propovijedi, ve} na ~ovjekovoj.

Ti izrazi su pomalo enigmati~ni, a njihovsmisao su mogli razumjeti samo upu}eni, a to seostvaruje sustavom zakona, ~ije je tragove Tvoracostavio u stvarima da bi omogu}io ~ovjeku daotkrije njegove namjere od kojih su najzna~ajniji,najprije oni metafizi~ki, a odmah potom i onimatemati~ki, ono za {to je Galilej tvrdio da jeKnjiga Prirode napisana �jezikom matematike aslova su trokutovi, krugovi i druge geometrijskefigure�. Da bi se povezala mehanika neba smehanikom Zemlje, valjalo je staviti fizi~kuveli~inu u matemati~ki oblik, {to bi moglo dovestido novog prihvatanja intervencije neke

127

misteriozne sile, recimo, gravitacije, ~ije jepodrijetlo nepoznato. Umjesto dvosmislenosti ibeskrajnog tuma~enja svetih tekstova,matemati~ki jezik fizike unosi jasno}u i kohezijura~unanja. Zar }udi maj~ina ma{tanja, uticajhraneili snova na stvaranje djeteta, ukratko, sveneobi~nosti, sve nepravilnoti koje pomu}ujunormalan tijek stvari nisu u skladu s harmonijomuniverzuma i zakonima prirode. Jedini aspektprou~avanja razvi}e jeste sadr`aj sjemena, to~nijere~eno, kako to da neke ̀ ivotinje legu jaja, a nekeproizvode `iva bi}a?

Univerzum u punom svom sustavu iza{aoje iz ruku Boga potpuno sklopljen sa svim svojimdijelovima. Sve je uzeto iz ni{tavila njegovomvoljom. Svaki planet, svaki kamen, svako bi}ekoje treba nai}i u budu}nosti formirano jedefinitivnom i okon~anom kreacijom. Po~ev odprve zvr~ke, sustav funkcionira s pravilno{}ukoju pokazuju zakoni prirode, bez neke drugebo`anske intervencije. Planete se okre}u,kamenje pada, bi}a se ra|aju. Ka`e se da je~ovjek stroj i da su `ivotinje strojevi kao i satovi.Me|utim, stavite stroj @enu i Stroj Mu{karca jednopored drugog. Kao rezultat dobit }emo tre}i maliStroj, dok }e dva Sata biti jedan pored drugogcijeloga ̀ ivota a da nikad ne}e napraviti tre}i Sat.

128

Sva priroda je postala Povijest, ali takvapovijest u kojoj se bi}a nastavljaju na stvari ukojima ~ovjek stoji usporedo sa `ivotinjom.Slu~ajnosti u `ivom svijetu predstavljaju zabiologiju isto {to i �sve je dozvoljeno� za IvanaKaramazova. U ̀ ivih bi}a nema vi{e oblasti kojau na~elu izmi~u saznanju. Nema vi{e bo`anskihzakona koji bi odre|ivao granice bo`anskomeksperimentiranju. U univerzumu, oslobo|enombo`anske kreacije, ambicije biologije vi{e neznaju za granice. Ako se `ivi svijet kre}enasumice, ako u njemu nema nikakva finaliteta,onda ~ovjek treba zagospodariti prirodom. Onje taj kojem valja uspostaviti red i jedinstvo, kojeje do tada tra`io u biti `ivota.

1997.

129

DJEVI^ANSKI MIKROBI ILIZVJERI APOKALIPSE

Danas trebamo prostodu{nostda bi ne{to uop}e mogli re}i.

E. Becker, The Danial of Death(Poricanje smrti)

O ovom problemu nema pribli`ne ideje oodgovoru usljed bezbrojnih prljavih ratova,promjenjene klime, ozbiljnih nesta{ica hrane ienergije. Gledati na Hitlera, Staljina i GATT istoje kao {to i danas gledamo s jednakomraznje`eno{}u s kojom danas bacamo oko naClintona, Colla et comp., dakle, na te frajere kojiobe}avaju nadu, uz Hollywood, televiziju,megaizdava{tvo, slabljenje ozbiljnih urednika,forsiranje, te nametanja fantastike i �nastavak-slijedi� serija niskih standarda best-sellera, SF-filmova i stripova. To je evidentna la` koja jeplasti~na. To nije knji`evnost, mozak i srce, ve}papir, blef i elektronska la`. Ono je konjunktura,profit i reklama, {to je, najjednostavnije re~eno,prodavanje rogova za svije}u, anticipiratifreudizam, psihoanaliza veoma mudro

130

pretvorena u moralno-politi~ku {pijuna`u, azatim i u du}an. La` je postala kozmi~ki medij.Ona i sad narkotizira utopljenike kao {to ih je,uostalom, narkotizirala stolje}ima.

Istodobno, stvara se velika klasasiroma{nih, dok se srednja klasa gura natrag upotpunu ovisnost. Ve}ina se marginalizira,osiroma{eni humanisti i u~itelji, nesrazmjernosastavljeni od ̀ ena, pod prijetnjom izgladnjivanjai metaka u nokturnu morala i pameti i ubrodolomu svih intelektualnih i humanisti~kihvrijednosti.

Kako do}i do srca, do pameti i politi~kesvijesti i da iza|emo iz ovog politi~kog kijameta?Nije, valjda, vrag da }e maliciozniji duh pomislitikako je to svijest osamljenih fantazija, kojevidovito naslu}uju stvari oko sebe u mra~nomtrenutku ratne agonije kada nije bilo ni korekruha, kada ~itava Bosna nije imala ni iglu zaza{iti ga}e, kada su na sve strane provirivaleru{evine, trupla i le{evi kao jedini putokazi.Historija nije bila nikakav jamac za politi~kupobjedu, a valjalo je biti svjestan svoje izazovnei riskantne Samo}e.

Rekti: historija i histerija!Mogu}e je da hitamo u dru{tvo s vi{e

ra~unala, vi{e seksa i vi{e cinizma za vi{e klase.

131

Ho}e li se to dogoditi novim ratom ili sporim�uru{avanjem� po modelu dana{njih hladnihnacionalnih i religijskih tenzija. Nije ovo dobaindividualizma i slobodnog tr`i{ta. Sada{njica jepoliti~ki i vulgarno kolektivizirana, a zbognesigurnosti ta }e svijest jo{ vi{e oja~ati. Bujajukolja~i, sekte i mistici u kojih je bo`anska milostjo{ jedna droga. Jeremijin pla~ nad Jeruzalemom,dekorativne la`i povampirenih malogra|ana uzpoliti~ku spekulaciju i asistenciju dr`avnog{treberluka koji djeluje na alkoholizirane masepoput cukervasera.

^ovjeku valja razmi{ljati onako da tevibracije nose sa sobom sjemenje `ivota, nopostoje i drugi vidovi razmi{ljanja pohranjeniduboko u na{im umovima sa sjemenjem sveop}esmrti. Na{a mjera prepoznavanja tih dvaju vrstau raspoznavanju na{eg uspjeha mogla bi,doslovce, biti mjera na{e budu}nosti bilo da seradi o `enama, radnicima, u~enicima ililjubavnicima. Bio bi to na~in razmi{ljanjapobjedonosne a ne militantne Crkve,franjeva~kog poverella, a ne dominikanskoginkvizitora. U tome je golem paradoks: kakomo`emo sanjariti da smo pobjedni~ki sve}eniciu trenutku Antikristova trijumfa? Antikrist jenu`an uvod u Mesijino tisu}lje}e.

132

Pred nama je jedini mogu} trijumfsada{njice: nula-trijumf, apsolutan trijumf nu`nesocijalne pravde opstanka homo sapiensa, bi}akoje jo{ jedino preostaje, u dugotrajnojperspektivi da nam sudi, i to rezimiraju}i i tu`bui obranu. Brecht, Benjamin i Blach dijagnosticiralisu neiskorjenjivi Princip Nade, ~ak i podGestapoom ili pod imperijalnom birokracijom\uga{vilija. Zbog toga ne valja robovati la`nimkategorijama: osobno tijelo intimno oblikujepoliti~ko tijelo i obrnuto. A tko god padne u la`nekategorije, `ivi la`no. Povu}i se individualno usan rousseauovske seksualne Arkadije,nemogu}e je u dana{njem reklamnom,masmedijskom zaga|enju; dana{nje tijelokolonizirano je modom, kozmetikom, sportom,rekreativnom industrijom, a sve {to je preostalood intenzivnih ljubavi, jeftini su ljubi}i iliadolescentni tehnosnovi o virtualnomsuperseksu. Svi ti smrtonosni otrovi prodaju seu staniolu i ta tragedija pretvara se u velegradskeizloge s lutkama. Sve se, dakle, la`e u ime profitai postotka.

Kako iza}i iz svoje staklene kugle i iz svojedogmatske uspavanosti? Nevino{}u? Slobodom?Iskreno{}u? Javno govoriti o onome {to se de{avau na{em `ivotu? Pokloniti javnosti svoj osrednji

133

duh koji se razlikuje od la`nog lika kojeg sustvorili mediji i vlada. Dati primjer, biti model,nasuprot generalnoj desenzibilizaciji idepersonalizaciji.

Suo~eni smo s dvije vrste robe - s diskursomproze i estetike s diskursom tijela. Oba su prijekopotrebna na{im `ivotima, oba su potrebna zarazumijevanje svakog od njih ponaosob, kao injihovog proizvoda - politike. Obi~nom ~ovjekuostaje jedino oportuno saznanje �mo`e{ mipopu{iti, frajeru!� - stil s ~ime se osigurao da senitko ne �zeza� s njim.

Preplavljeni smo s tehnikom, mehani~komreprodukcijom i hipertehnologijom, a istodobnose ispiranje mozga pove}ava u onoj mjeri u kojojse na{i domovi ispunjavaju elektronskom. Danasdjeca vi{e provedu ispred televizije nego sroditeljima. Dakle, autoritet je televizija.

Pustinjsko tlo ogoljeno od Hollywooda,televizije i pohlepnih izdava~a, koji nesretnepisce tjeraju na prokrustovske trilogije s �{to vi{efantastike� sa �{to vi{e vampira� u op}enju sa {tovi{e ku}anica. Zli glasovi govore da najve}i brojljudi poslije srednje {kole prestaje ~itati. Ako biparafrazirali Dostojevskog ({to bi ga navelo nakiseli osmijeh) da je �socijalizam mrtav, sve jedopu{teno�, izrasla je u teroristi~ku hegemoniju

134

koja nepokornike ka`njava nedostatkomprihoda, karijere i slave.

Sad ostaje pitanje je li �pregrijano� dru{tvobolje od �hladnog� dru{tva? Imamo manje te{kograda, ali vi{e pogubne besciljnosti, koja ima zarezultat ubijanje drogom i pi{toljem. Imamo WC,ali i AIDS. Na sve strane smo stvorili monstrumefrankensteinovskog tipa. Na sve strane masovnapatnja i umiranje od gladi. U izvjesnom smisluplanet i AIDS su sli~ni. Njihov imunolo{ki sustavne mo`e se suprotstaviti ljudskom virusu, koji sedoima poput djevi~anskih mikroba. Milioniinformativnih kodova se zbog njih uni{tavaju ubiljnom, `ivotinjskom svijetu i ljudskoj vrsti.

1:0 protiv proze!Entuzijazam elite prema birokratiziranom

i prema profitu okrenutom racionalizmu, kojiizaziva nepovjerenje i u`as masa pokre}u}inevjerojatne iracionalizme.

Proza kona~no nokautirana! Danteovskopretvaranje odre|ene stvarnosti u pakao,infernaliziranje `ivotnih slika i prilika koje sezovu |avolija: diablerie. U svemu tome imahumora kao vlastito predbacivanje samome sebi{to nisam poludio kod svog zdravog mozga kaosvjedok suvremenih stvari i doga|aja. Tu sebeznadno spaja ludost i razum. One, kojima to

135

uspije, valja smatrati za diskretne heroje jedneepohe, koju valja, potom, prepoznati kaomudrace pred Golemom i GrimiznomBludnicom. Da ne bi ̀ ivjeli u ̀ alosnoj horizontali,valja tu Kabastu i Rumenu Rospiju demistificiratiikarski, prometejski, titanski i gigantski, - kakose to radilo u antici - ahasferski, manihejski,patarenski, katarski, bogumilski - kako se toradilo u kr{}anstvu ili pak faustovski, kako se toju~er radilo u dana{njoj Europi, odnosnodadaisti~ki i nadrealisti~ki, kako se to danas radi.

Ostalo je sve dodvoravanje novimposlodavcima.

20.10.1997.

136

VRIJEME MO@E ^EKATI

^ovjek je zaronjen u vrijeme preko glave,pliva u njemu, ono ga kao rje~na masa nosi, onpliva ili se davi u njemu; ono je teklo davno prijenjega, te~e i danas, a te}i }e i dalje ako njega i nebude, no {to }e vrijeme bez onoga koji ga neregistrira, ne pla{i se, ne frustrira ga, ne{to sli~nokao {to bi obi~nu kapljicu, kad bi ona mogla misliti,morao frustrirati ocean, oluja, pa i najobi~nijipovjetarac, {to }arlija njegovom povr{inom.

Jedino {to `ivot mo`e u~initi je to da se uvremenu kupa, da pliva natopljen njegovomenergijom i pro`et njegovim fluidom. @ivotnioblici pojma nemaju da je to sve samo od sebe ipo sebi u u`asnoj me|uovisnosti, koji se,ponekad tromom i ta{tom duhu i svijesti mo`e~initi hendikepiraju}im u odnosu na vrijeme, kojeprolazi i stalno }e prolaziti, a oni }e, u svom o~ajuneuhvatljivosti i nezaustavljivosti, lajati poputglupih seoskih d`ukela na jure}e automobile,lome}i vremenom svaku subjektivnu volju i utrkus njim. Protiv vremena se ne mo`e, kao {to se nemo`e protiv Boga. Drugim rije~ima, podreditisebi vrijeme, kao i podrediti sebi Boga,najobi~nija je maloumnost umi{ljenih ni`ihkatova svijesti; s njima valja `ivjeti u ljubavi i

137

mudrosti a onda }e nam kao takvi �slu`iti� i ne}enas frustrirati. Na taj na~in }emo biti izmjereniestetskom mjerom, koja ljudskim mjerilima,naj~e{}e, nije uhvatljiva niti izmjerljiva.

Vrijeme je normativni pojam, pak se prematome logi~ki gubi u relativnosti odnosa, koje,izmjereni tre}im ili trideset i tre}im mjerilommo`da i nisu tako kao {to nam to neki vragsugerira. Ova likovna organika zanimljiva je kaosvjedo~anstvo vremena, te njegove vidovitemetamorfi~ne temporalne orkestracije. Bogatainstrumentacija nije drugo nego vremenskirukopis bogatog lirskog, epskog i dramatskog`ivotnog kontrapunkta prolaznosti svih ̀ ivotnihoblika, {to se zrcali u njima beskona~no, te kaotakvo, ono mo`e uvijek ~ekati, satanski cini~nokao da je `ivot, u stvari, bo`ansko prokletstvo.

Sve je to itekako va`no za ovu likovnuarmaturu, koja pjeva ditiramb iluziji bez suvi{nai neukusna patosa o jedinstvenu i neponovljivuoratoriju vremena kao Bo`jeg Stvoritelja iliUni{titelja i onih {to mu se moraju prepustiti,snizuju}i na taj na~in, u metafizi~koj spoznaji,koeficijent patnje i bola na minimum {to je totako i {to mora biti tako, i nikako druga~ije.

25.5.1997.

138

GLADIJATORI

Snaga i energija vladaju kao {to vlada sve`ivo na Zemljinoj kori. Sve je u gr~u potpuneopijenosti svojih i inih nagona. Mi{i}i se vladajuefeminirano, kao kurtizane: promatraju}i uzrcalima u`ivaju u svojoj ljepoti. Njima se klanja~ovje~anstvo, tirani, jaki, da bi od njih stvorilidu}ane, politiku, karijere i tako dalje i tako vje~noukletu krugu {to uz biofilnu himnu ̀ ivotu znadepostati farizejskom trgovinom mesom, kadastralna ljudska snaga postaje igra~kom,karikaturom vlastite ni{tavnosti kao �fizi~keefemeride�.

Pod tom snagom ~ujem urlike opijenemase, koju dijeli dlaka od odu{evljenosti zbograskomadana mesa, prolivene krvi i razjarenihlavljih ralja do obrnute perspektive u kojoj }edominirati ljudska snaga na kraju balade, kojavlastitu smrt nije otklonila, ve} samo na trenutakodlo`ila. Nad tragikom smrti, takva efemerida jeklimati~na do paroksizma, nakon ~ega onaprolazi poput prolazne ki{e.

Gladijatorskim arenama je tekla krv {to jepredstavljalo herojsku afirmaciju svega onog {tose zvao Rim. Kao likovi, oni su na sceni trajnokrvavi. Ova tragedija koja se odvija po cini~nom

139

na~elu Panem et circenses, trajala je nekolikostolje}a u pateti~noj instrumentacijitotalitaristi~ke izreke i odanosti onome gore ucarskoj lo`i: �Ave Caesar, moriture te salutant!,{to je samo bila retori~ka fraza kad sve po~injerasti oko njih kao mra~no i olujno more, kojeprijeti neminovnim brodolomom uz�plebiscitarni� urlik rulje i prstom tiraninovimupravljenim prema gore ili dolje, ve} samim time{to je onaj jadnik dolje, u areni s lavom u~inio ilinije, te uz non{alantnu i prezirnu gestu, pozapatricijsku i aristokratsku dezinteresiranost,podmukli naspram tu|eg straha i obi~aja,zakr`ljale ~ovjekoljubivosti, neznalice moralnihi vjerskih istina, veliki u zanemarivanju moralnihdu`nosti, nenadma{ni u lukavstvu, sebeljubivi usvom podmuklom na~inu mi{ljenja koje jeudaljeno eonima od bilo kakva plemenita ivelikodu{na osje}aja.

Gladijatorstvo je reklama ̀ ivota i snage, noujedno strah i o~aj nad ljudo`derstvom i ne~ijimoholim bezobrazlukom. S barbarskomnaivno{}u, gladijatori o~ekuju da ih fascinirala`na i prividna svjetlost i da se opiju novimekstazama, koje im na trenutak odr`avaju zanos,odla`u}i, tako|er na trenutak, neminovnu smrt.Ta bezimena masa reflektira se na izrazima

140

njihovih blaziranih lica. Mada ih mi ne vidimo,mi ih itekako osje}amo.

Ima li kakvog smisla poricati ta krvava imra~na stolje}a vizualnog i auditivnog terora, ukojem se ~uje `amor mase `eljne krvi iraskomadana mesa. Tu bogova, onih dobrih,bogami nema osim intendanata ove karnalneorgije, koja je bila najobi~nija po osnovnimzakonima elementarnog instikta ~ovjekoveborbe za goli ̀ ivot, {to izaziva nelagodan osje}ajzbog jednostavnog in`enjerijskog problema.

Kult tijela i njegova snaga dobijaju kontureolimpijskog seksa, ako ni{ta, neogladijatorstvau klasi~nom smislu rije~i. Kao starorimskogmedija par excellence vi{e nema, a Rim je tamogdje `ive gladijatori kao {to je [panjolska tamogdje su korida i flamenco.

Od cijele geografije i duhovne ba{tineRima, ostali su devastirani amfiteatri i stisnutipal~evi razularene rulje; ostao je jedan nejasniressentiment.

Igra nedostojna ~ovjeka.Neponovljivost sudbine pojedinca.Gladijatorstvo u sebi nosimo kao sliku

minulosti. Me|utim, kad bi ova slika bilaamnezirana, zale|ena i zatamnjena, iz duhovnebiografije svijeta bile bi izbrisane neponovljive

141

sudbine pojedinaca. To je bio prostor hranjenki~om ispraznom ritualnog mita. Banalnost je uovom slu~aju ra|ala zlo kao {to je to banalnostuvijek ~inila, ~ini i danas, a ~init }e i ubudu}e.Autenti~na ljudskost bila je zamijenjenametafizikom titanâ, Herkula, poluboga. Te`e jebilo biti gladijatorom u areni nego Titanom urimu. Sve sami titani okolo nas, samo na`alostne na pravom mjestu. Banalnost je stanje kojedozvoljava, opravdava i tolerira zlo. Kao i stolje}ekasnije, ono }e biti s onu stranu Gulaga,Auschwitza i Bosne. Elita politi~ke banalnostijedino zna birokratski jezik, staviti se u poziciju�drugog� niti mo`e niti `eli; ona problem neartikulira, ve} ga instrumentalizira. Stoga sebanalnosti valja bojati vi{e od brutalnosti.Banalnost emocije ne poznaje i s onu je stranubilo kakva razumijevanja. Zlo je banalno jer jeljudski neautenti~no i neartikulirano. S ljudimaimperatorovih mentalnih i moralnih sklopova nemo`e se suosje}ati, jer suosje}amo samo s onima,u ovom slu~aju gladijatorovim, ~ija su djelarazumljiva na{em srcu. Stoga tragedija banalnostiostavlja i nas ravnodu{nim, jer i nije ni{ta drugodo groteska povijesti.

Izabrati pojedin~eva stradanja i bez upitaodigrati duel sa sudbinom, napor je i zahtjev.

142

Preko paroksizma i katarze gladijatore u odnosuna zvijeri i razularenu arensku masu ̀ eljnu krvi imesa. Sve su to ̀ ivotno dramski savezi u kojimazloslutno cmok}u poljupci ugro`ena ~ovjeka snadiru}im tangentama smrti.

21.5.1997.

143

144

ANTIRIJE^I

Grafiti, natpisi na zidovima, svjetle}ereklame, te promid`be u pokretu po stijenkamaautobusa i tramvaja, transparenti pobunjenih, jo{su preostali oblici farewall-literature. Odpreostale koli~ine rije~i samo se jo{ vi{e pati zbognjihova isprazna gomilanja. Smisao takvih rije~ije odavno apsolviran, pa ih, kao takve, vi{e netrebamo rabiti, jer ~inimo potpuno apsurdanposao. Olovke, strojopise, sve valja pribiti na kri`.

Olovka je samo da se {ilji � ona ionako vi{enije ni{ta u stanju napisati. Jo{ jedino postojigumica da izbri{e njen trag kao neku vrstunevolje, {ale vrijednu, te umjetnikoveodgovornosti da razgrani~i igru od zbilje. No i taigra mora imati svoje granice da umjetnik neupadne u shizofreni~nu situaciju kako bi znaokamo one doista spadaju i kako bi im znao datiime. Tad }e odgovorna osoba mahnuti homoludensu.

Litaratura je odista na samrtnoj postelji, nodaleko od toga da }e umrijeti, jer ona svojuzada}u nije izvr{ila. Ona vi{e ne postoji nego kaousputne pjegice ili pak to~kice na predmetima.Tek toliko da zavede, zanese ili obmane. Jedino{to je priznala je to da su njene �velike tajne�

145

bile njene polula`i ili poluistine, kojima ona,umjesto da olak{a du{u, jo{ je vi{e optere}uje izbunjuje. Bog, `ivot, tijelo, du{a, smisao, ni{ta -sve je to, uistinu - ni{ta. To je, ustvari, duhovniauspuh za autsajdere. Rije~i, rije~i, i bla-bla; to jesve jo{ je preostalo od �velike knji`evnosti� injezina glamoura. One su toliko nisko pale nazemlju i mi se njima, u nemo}i, nabacujemo jedanna drugoga, kao {to se bijesni ljudi nabacujukamenjem, kao {to se zava|enivojnici naciljavajustreljivom. Ako smo pak dobre volje, onda terije~i profaniramo kao objekte na{e igre. Te rije~iu na{im ̀ ivotima nemaju vi{e takav dignitet kao{to smo im davali nekad, u vrijeme kamenihspomenika. Pona{anje na{e civilizacije, nejedanput, posvjedo~ilo je i potvrdilo je o tome.Posljednji mohikanci poku{avaju ih povratiti spoda gdje se s njima napucava i igraju se siluzijom da ih mogu semanti~ki i ljudski�napuniti�, te im osigurati autenti~no zna~enje iizdignuti ih na povi{eno i povla{}eno mjesto.Oni sami moraju rje{avati pitanje o po~etku ikraju rije~i, te njihovim istinskim imenovanjem.Ni{tica je po~etak i svr{etak bilo koje igre, pa iknji`evnosti.

10.8.1999.

146

BILJE[KA O PISCU

Sead Mahmutefendi} savremeni bosanskii bo{nja~ki romansijer pripovjeda~ i esejist(Sarajevo, 1949.). Diplomirao filologiju nabeogradskom Univerzitetu. Predaje u srednjim{kolama, ali uporedo pi{e za ~asopise i novinebave}i se prevashodno narativnom i esejisti~komprozom. Od 1991. izlazi mu niz knjiga u uglednimhrvatskim nakladnim ku}ama. Njegovi projektimahom psiholo{ki, freneti~ni, groteskni iburleskni romani, pripovijetke, eseji i kolumneizraz su pobune protiv dru{tva, njegovogsocijalnog anga`mana (Memorandum zarekonkvistu, 1995.), i samo njemu svojstvenifantazmagorijski svijetovi koje prikazuje vrloeksplicitno (Knjiga opsjena i privida, 1991. iKnjiga sna i nespokoja, 1994.), vremena u kojemdominiraju seks i droga, tjeskoba, problemikomunikacije s najbli`ima i sa svijetom uop}e,zagubljenim i pogubljenim identitetima izaboravljenim avetima pro{losti (Kelvinova nula,1993., Ribe i jednooki Jack, 1995., Centrifugalnigra|ani, 1997., Zezanje Salke Pirije, 1997., teRuske lutke, 1999. – duologija romana SuzeDauta Arfad`ana i Demoni).

147

NAPOMENA:

Sve su kolumne objavljene u sedmi~nikuLjiljan tokom 1997. i 1998. godine, dok su esejiobjavljeni u ~asopisu Lica u istom periodu.

1 Gregarizam � stado, kredo, jato; osobina

pojedinih `ivotinja da `ivi u ~oporima