ÈASOPISHRVATSKOG

PLANINARSKOGSAVEZA

GODIŠTE 96

ISS

N 0

35

4-0

65

0

VELJAÈAVELJAÈA

20042004

22

HP 02-2004 korice.qxd 21.4.2006 22:09 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898.Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

IZDAVAÈ

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

E-MAIL: hps@inet.hr

http://hps.inet.hr

TEL./FAX 01/48-24-142

TEL. 01/48-23-624

UREDNIŠTVO

hrvatski.planinar@vip.hr

http://hps.inet.hr/hp

UREDNIK

ALAN ÈAPLAR

PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB

E-MAIL: CAPLAR@VIP.HR

TEL./FAX 01/48-17-314

TEL. 091/51-41-740

UREDNIÈKI ODBOR

DAMIR BAJS

DARKO BERLJAK

VLADO BOžIÆ

TOMISLAV ÈANIÆ

MR. DARKO DOMIŠLJANOVIÆ

VESNA HOLJEVAC

FARUK ISLAMOVIÆ

ZDENKO KRISTIJAN

ŽELJKA LISAK

PROF. KRUNOSLAV MILAS

PROF. DR. ŽELJKO POLJAK

TISAK

»EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O.

DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650

PRETPLATA za 2004. godinu je 120 kuna (za inozemstvo 32 eura).

Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog saveza

2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici u rubrici »Poziv na

broj« obavezno treba biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata

za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX

25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje naljepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon izvršeneuplate, uz adresu æete moæi vidjeti naznaku o uplati, èime možeteprovjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena ievidentirana pri HPS-u (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebajuse pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani-narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu ibrojeve izašle od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec na svojuadresu redovno primati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati putem e-maila ili poštom. Krajnjirok za primitak priloga je 10. dan u prethodnom mjesecu (30 danaprije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i obradetekstova, posebno za duže priloge. Svi primljeni materijali se nazahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi popraæeni što boljimizborom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom for-matu (e-mailom, na CD-u ili disketi). Detaljnije upute možetepotražiti na Internetu na adresi http://hps.inet.hr/hp/upute.pdf iliizravno od urednika.

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

��������������������� ������������ �����������������

������������ ������������������������������������������������������������

���������������

� !���������"����� !���

�����# �$��% ���&�

� �����'(��)*)���)�+��� ���

�����# �$��% ���&�,-���.-/0123

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=120,00

2360000-1101495742

XXXXX

» H R V A T S K I P L A N I N A R «- È A S O P I S H R V A T S K O G P L A N I N A R S K O G S A V E Z A

HP 02-2004 korice.qxd 21.4.2006 22:09 Page 4

CARSTVO SAMOGRADSKOG POSKOKA 42JOSO GRACIN

DOLINOM RJEÈINE - OD TRSATA I

BANSKIH VRATA DO NJENOG IZVORA 45VLATKO O�TRIÆ

CESARGRADSKA GORA - MALA GORA

ZA VELIKE U�ITKE 49ALAN ÈAPLAR

ZAGREBAÈKI PLANINARI PRIJE 120 GODINA 53�ELJKO POLJAK

ÐURÐENOVAÈKI FOTO-DIA FESTIVAL 2003. 60

BAV�KI GRINTAVEC - MALENI VELIKAN

JULIJSKIH ALPA 62BRANKO BALA�KO

MJESEC I SNIJEG U PAKLENICI 65SLAVKO PATAÈKO

NOVA SKLONI�TA I OZNAÈIVANJE PRILAZNIH PUTOVA 69ZDENKO KRISTIJAN

IN MEMORIAM: LJ. STANIÈIÆ I M. DIJAÈIÆ 71

HRVATSKA PLANINARSKA OBILAZNICA 72

PLANINARSKI TISAK 76

TKO JE �TO U HRV. PLANINARSTVU: JOSIP ÈINKL 78

VIJESTI 79

KALENDAR AKCIJA 80

42 DINARA

49 CESARGRADSKA GORA

53 PRIJE 120 GODINA

62 BAV�KI GRINTAVEC

Godi�teVolume

Veljaèa - February 2004

BrojNumber96 2

SLIKA NA NASLOVNICI:ZIMA NA BIJELIM STIJENAMA, FOTO: �ELJKA LISAK

S A D R � A J

2, 2004 41

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 41

Neka krilata grabljivica �to se gnijezdi visokonad vijugavom kanjonskom dolinom tajanstvenogKrèiæa mogla je dolje u dubinama zapaziti voziloboje pra�ine kako starom makadamskom cestomnapreduje prema izvoru. Bezbrojni zavoji i jesenjatuga presu�ene rijeke. Renault 4, u njemu nas trojei miris avanture. Nedostaje nam èetvrti.

Iza nas odraz plavog praskozorja i mrtvakaskada Topoljskog buka, a ispred maglièastioblaci i sumnjivo �utilo izlazeæeg sunca. »Neæemovaljda imati ki�u!« Selo Krèiæ, zatvoreni prozori,uznemireni psi mje�anci i stoljetne ko�tele �to nad-svoðuju i cestu, i kuæe, i suho korito rijeke.

Kad sam prvi puta pro�ao pje�ice kroz to seloi ugledao tu ljepotu morao sam stati i tugovati: »O,za�to ne mogu tu ostati zauvijek!«

Svibanjsko zelenilo probodeno zrakama zlat-noga sunca zarobilo je i du�u i tijelo. Biserni sla-povi su kao zavjese padali preko rubova kaskada,voda se pjenila i vrtlo�ila udarajuæi u zidove ka-nala i staru mlinicu, a malo dalje krava na ispa�i istarica pokraj kuæe s pogledom na zasaðene vrto-ve i krunu bunara izraslog iz vode. A zrak, zrak jebio zaèaran blizinom planine i umiven svje�inomrijeke. Rekao sam: »Bo�e, ovo je raj koji ne za-slu�ujem!«

Stari Gojko Crnogorac, s kojim sam se tadaupoznao i koji jo� uvijek �ivi u Krèiæu, isprièaomi je kako su dvije ko�tele �to rastu ispred kuæestare koliko i ta »Napoleonova cesta« koja je ne-kad povezivala Knin i Vrliku (cesta je izgraðena1784. godine). Zatim je pokazao na treæu ko�telunevjerojatne debljine i rekao: »A ova, ova je sta-rija pedesetak godina i od ceste i od ove dvije.«

Selom sada vlada jesensko mrtvilo i lave� pro-buðenih pasa. Ni dalje, podno dolomitnog stupa,ni ispod kamenog mosta iz 1888. godine ne teèeni�ta. A onda, na kraju kanjona odjednom voda,izvire, �ubori i protjeèe pokraj opustjelih podi-narskih mlinica i provlaèi se ispod èudesnihlukova pa opet nestaje negdje u podzemlju. Lukovisu slièni onim s Kudinog mosta na rijeci Krupi zakoji se prièa da je star 1400 godina.

Iznad nas na sjeveroistoku, mjesto na�eg i�èe-kivanja, planina Dinara u sjeni jutra i cilj na�eg

42 2, 2004

Odmor foto: Joso Gracin

CARSTVO SAMOGRADSKOG POSKOKAUspon na Dinaru kroz najveæu st i jenu Hrvatske

JOSO GRACIN, �ibenik

D I N A R A

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 42

puta, impozantna i zastra�ujuæa jugozapadna sti-jena, najveæa i najdu�a u Hrvatskoj. Duga 6 km, unajvi�em dijelu visoka i do 700 m, uz to �to je naj-veæa vjerojatno je i najupeèatljivija, a sigurno naj-nepristupaènija i najtajnovitija stijena u zemlji.

Sve lo�ija cesta kao stvorena za mog »malogdiva« krivuda, penje se i spu�ta pustim Podinarjem.

Nakon svega, svje�ina jesenjeg jutra, kratkapriprema i beskrajna ti�ina. Na goleti podinarskoj,nas troje nasuprot velikoj stijeni. Preko »Redaka«upuæujemo se ravno prema samogradskom kuku.Red stijena, pa red o�tre trave i ljutog grmlja, redstijena, pa red� i tako u nedogled. Iza Redaka, nis koje strane vidljiva mala travnata visoravan »Ki-jevsko boji�te«. Pasi�te je to stisnuto izmeðu dvijuudolina koje se kao neki suhi klanci spu�taju odSamograda, jedna prema Krèiæu, druga premazemljanom iskopu u Suhom polju.

Razdvajamo se. Tra�imo Slavica peæinu.Oprezno gazim travnatim terenom i razmi�ljam o»�eljeznim gljivama«. Prolazim ispod kote 919 m,iznad mene greda »Srnine lastve«, kukovi, gudure,izboèine, otvori i rupe. Odjednom zec. Bje�iprema Samogradu. Bje�i od nas, od orla, od lisice,bje�i od svega. Dugo gledamo za njim. Za pre�iv-ljavanje u ovoj divljini mora imati brze noge.

�pilja u gredi, idealno skloni�te od ki�e i nevre-mena, skloni�te od buke, vreve i brzog �ivljenja.

»Zmija u rupi!« - zaviknu Stipe. »Koja je?« -upitam. »Neka �arulja« - odvrati. Na trenutak Sti-panova ruka nestane u otvoru i izvuèe najopasni-jeg stvora dinarskog bespuæa. Ovdje u »kantunudivljine« u ruci je dr�ao ljutog samogradskogposkoka èije su se �are stopile s bojom jesenjegokoli�a. Zmija je uzdigla ro�èiæ, izbacila ona dvazlokobna zuba i stala se uvijati oko Stipanovihprsta prijeteæi mu ugrizom. »Baci je!« - viknuh.Spustio ju je lagano na sivu liticu i smireno rekao:»Ne bojim se ugriza, ne mo�e mi ni�ta, znam �totrebam uèiniti ako se to dogodi«. Poskok je nesta-jao u svom carstvu samogradskom, a mi smo na-stavili hrptom grede prema gore.

U litici preko puta okrugli �piljski otvor. Mo�daje to Slavica peæina. Daleko je. Iznad nas Samo-gradski kuk, istureni kameni zub izrastao podnodivovske stijene Dinare. Gorostas stra�ari na ulazu

u kuloar, taj jedini prolaz uz moænu jugozapadnustijenu.

Dinara je od pamtivijeka bila prirodni bedemi granica izmeðu dviju klima (mediteranske i kon-tinentalne), dviju dr�ava i dvaju svjetova. Iznjed-rila je i dvije kr�ke ljepotice, Krku i Cetinu, a snjenih visokih vrhova i proplanaka planinske vilesu nam oduvijek slale buru da oèisti zemlju odbolesti, grijeha i zla.

Objed i sunèanje na zaravni ispod kuka.Jedem pancetu, pijem crno vino iz aluminijskogpotiæa i promatram okomitu liticu O�ljaka nadnama. Neopisiva je. Koliko je visoka ta stijena iz-brazdana vodoravnim crtama ne mogu odrediti.Mo�da 300 - 400 metara, mo�da 500, mo�da ivi�e. Ova ljepota je samo za odabrane. Veremo seuz kuk visok pedesetak metara. U sredini travnataudubina, bonsai crnog bora, orao visoko na nebui jato divljih golubova �to leti podno�jem litice.

2, 2004 43

Stijena Dinare najvi�a je u Hrvatskojfoto: Joso Gracin

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 43

Prvi mrazovi su veæ udarili po Dinari, ukrasiliklekovinu injem, omek�ali prve plodove mukinja iumrtvili poskoka. Svugdje oko nas mirisni vrisak�to ljubi kamen.

Pred ulaskom u �lijeb glasovi duhova. »�to jeto desno od velike kamene sipine?« Tajnovit i neis-tra�en grad isklesan u stijeni, neosvojiva zemljaKapadokija. Ne, ne mo�e biti, ovo nije Anatolija.Mo�da je ovo dinarska Kapadokija ili su to glaveplaninskih zloduhova. Ni jedno, ni drugo. Ovaskupina stjenovitih skulptura, to je carstvo dinar-skog poskoka, to je Samograd.

Penjemo se rubom sipine i ulazimo u �lijeb. S lijeve strane u samom dnu litice mala �pilja, ide-alno skloni�te za divlju zvijer ili nekog ludog pla-ninara. Dobro je znati za postojanje takvih zaklona.U �lijebu stisnuti golemim grudima planine napre-dujemo oprezno pazeæi da ne pokrenemo lavinukotrljajuæeg kamenja. U naju�em dijelu je i najstr-mije. Netko je, da bi olak�ao prolaz, dovukao veli-ku suhu granu i zabio u procjep litice dvije �eljezne�ipke i stari klin s pruge. U njedrima velike stijenena trenutak se osjeæa� sitan i nemoæan, a odmah za-tim osjeti� neku snagu i velièinu kao da si i sam diote planine po kojoj se penje� prema nebu.

Dr�imo se na okupu, ali Pegi je uvijek za ni-jansu ispred nas. Skoro svaki vikend je ili na nekojplanini ili u crnom bezdanu kakve jame golubinke.Ne pije vino, ne jede pancetu, veæ ma�e neke svojeèudnovate namaze i ima nedosti�nu kondiciju.

Da bismo izbjegli opasne sipine povremeno sepenjemo uz okomite stijene usjeka. Stijene su ispu-

cale, rahle i podmukle, a prsti nam zgrèeni i izra-njavani o�trinom nazubljenih bridova. Negdje prikraju uspona pod mojim se nogama pomaknuo ve-lik kamen i krenuo pravo niz �lijeb. Dugo je uda-rao, orljao i odzvanjao kotrljajuæi se stotinama me-tara i uni�tavajuæi sve pred sobom. Odjednomti�ina, a zatim zastra�ujuæa grmljavina iz dubine�lijeba. Ne znam �to je to bilo ali zvuèalo je kaotutnjava gromova u oluji. »Èovièe, sru�ija si pôplanine!« - dovikne mi Pegi. Ti odroni su najveæaopasnost u �lijebu i zato skupina ne smije biti veæaod troje - èetvero.

Duboko ispod nas samogradski kuk kao okr-njen zub, a ispred bespuæe valovite visoravni. Pro-lazimo rubom vrtaèe »Duboki klek«. Odmaramose u neizbje�noj klekovini zaklonjeni od tihog ilaganog, ali hladnog i neugodnog jugoistoènjaka.Temperatura je oko nule. Sve je stalo. Oslu�kujemoi èujemo samo zvuk ti�ine. Sluh nam nije naviknutna tako ne�to pa brzo razbijamo taj potpuni mir.Preko blagih padina i kroz klekovinom skrivenestaze napokon sti�emo na Sinjal, najvi�u toèkuHrvatske, 1831 metar iznad razine mora. Ovo mije peti puta da sam na vrhu, a ujedno sam ovimzaokru�io i uspon na Dinaru u sva èetiri godi�njadoba.

Hladnoæa nas �tipa za prste, a oko nas navr�cima klekovih grana i u udubinama izmeðu sti-jena tragovi nedavnog snijega. Daleko na zapadupiramida Svetog brda stoji iznad maglièastih obla-ka, Crnopac se nazire ispod nje, a �ator, Veliki Bat iTroglav kao da su nadohvat ruke. U izmaglici da-ljine moæno Biokovo, a ispred nas u popodnevnojsjeni Svilaja i Promina. Zaklonjeni iza grede, nameniju imamo isti izbor jela kao i jutros, ali i po-gled na Samar i slikovito pasi�te Duler. Nikad ni-sam do�ao iz toga smjera, ni pro�ao kroz Brezovac.Na vrhovima planina uvijek se raðaju novi planovii bude novi izazovi. Jedan od tih izazova bit æe iuspon na Dinaru u zimskim uvjetima kroz ovaj isti�lijeb iznad Samograda.

Spu�tamo se prema Podinarju. U daljini morei otoci u odsjaju zalazeæeg sunca koje ne vidimood oblaka i jato crnih vrana �to leti tamo negdjeprema carstvu samogradskog poskoka utonulog usmiraj dana.

44 2, 2004

Na Sinjalu, najvi�em vrhu Hrvatske foto: Joso Gracin

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 44

Rjeèina je privlaèila moju pa�nju zasvakog spu�tanja moderniziranom Lujzi-janom, mimo predgradskog naselja Ore-hovice u Rijeku i za svakog boravka uRijeci. Oèaravajuæi je urbanizirana zonadu� Rjeèine od Delte do zadnjih, èitavihili uru�enih, zgrada u tjesnacu, uzvodnood mostova - posebno za pogled povjes-nièara koji u suvremenoj slici prepoznajei jednu od najzanimljivijih urbanih trans-formacija u hrvatskim gradovima. A od-mah uzvodno od urbanizirane zone zapo-èinje prirodno oblikovana dolina èijojdivljini doprinose poveæe ru�evine �tostr�e iz zelenila. �elio sam je upoznati izbog pogleda iz autobusa ili automobilai zbog lektire o njoj - putositnica starog rijeèkogplaninara Valenta Hofera ili priloga u »Zbornikuplaninara seniora 1985-1995.« (Rijeka, 1996.).

Ipak, nije bilo zgodne prilike i svojoj sam ra-doznalosti samo djelomice udovoljio hodajuæi odsela Kukuljana prema izvoru Rjeèine, dokle semo�e doæi - lijevom obalom do brklje na cesti pre-ma vodovodnom postrojenju, a desnom lijepomstazom do ograde tik pred izvorskom �piljom.

S velikim sam zadovoljstvom proèitao obavi-jest Miljenka Pave�iæa o novoj markaciji dolinomRjeèine, s reprodukcijom karte (Planinarska �et-nica uz Rjeèinu, HP 11-12/2001, str. 337). Nakontoga, u HPD »Zagreb-Matica« uvrstili smo izletdolinom Rjeèine u godi�nji program izleta, te gaostvarili 21. travnja 2003.

OD TRSATSKE KULE

DO DNA TJESNACA

»�etnica uz Rjeèinu« zapoèinje na Trsatu, namalom, trokutastom Frankopanskom trgu u sre-di�tu tog »grada u gradu«. Dobar je za poèetak iugodan domaæi kafiæ na trgu. No ja sam �elio za-poèeti razgledom s najvi�e trsatske tvrðave. Impre-sivan kru�ni pogled s njenog prsobrana obuhvaæai veæ spomenuti tjesnac u koju vodi �etnica. Po-gled u nju dobra je vizualna priprema za hodanje.

S trga hodamo domaæom primorskom ulicom,a zatim strmijom stazom kroz �umarak do Lujzi-jane, vrlo blizu starog usjeka u stijeni (Banskihvrata) i novog kratkog tunela. Skretanje s ceste nagraðenu stazu dobro je oznaèeno markantnimputokazom. On je pobudio moju radoznalost iranije, u prolazu autobusom. Na�a je staza, gle-

2, 2004 45

DOLINOM RJEÈINE � OD TRSATA

I BANSKIH VRATA DO NJENOG IZVORA

VLATKO O�TRIÆ, Zagreb

P L A N I N A R E N J E U Z R I J E K U R J E È I N U

Trsatska tvrðava foto: Zoran Medvedoviæ

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 45

dajuæi uzvodno, prvi put za pje�ake koji se �eleuputiti iz grada u dolinu. Usjeèena je u stijene, nastrmini iznad rijeke. S desna uoèavamo stjenovitupregradu. Nekoliko koraka uspona na nju otkrivaponor. Te�ko je reæi kolika mu je prirodna dubina- u njega je padalo kamenje, ali i otpad. Dalje jenad stazom kuæica, oèito nekoga tko ne trpi gra-ðevnu papirologiju, no prije nje silazimo strmo dovode. Tu je bio kameni most, no sada prijelazanema. Biramo skupine kamenova za preskakanjerijeke. �ivahna je, a samo malo nizvodno èinioveæi slap. Cilj: doæi preko, ma i bez elegancijepokreta. Na drugoj strani treba se malo uzverati dotrase nekada�njeg puta. Veæ smo u podruèju indus-trijskog mlina �aklja. Sagraðen je jo� 1839. go-dine, a odvojak ceste i most povezivao ga je s Luj-zijanom. Godine 1865. sagraðena je nova �estero-katnica. Od 1894. mijenja namjene, zapu�taju ga, anova dr�avna granica na Rjeèini, po ugovorima iz1920. i 1924. godine, presijeca mu jedini kolnipristup. Sada prolazimo kroz vrlo impresivankompleks ru�evina. Uru�avanje du� prozorskih osidaje mu, prièinja mi se, neki »�tih« staroegipatskihgraðevina. Dovoljno su stare za prijelaz iz ru�noæenove u slikovitost povijesne ru�evine.

�akalj vrijedi razgledati, no Hrvatske vode,koje su sudjelovale u ostvarenju �etnice, trebale binaèiniti pje�aèki most - slièan, na primjer, mostukod Sopota na Medvednici.

IZNAD RJEÈINE DO BRANE HIDROCENTRALE

Sve do mosta kod Pa�ca hodamo iznad desneobale. Preko puta su u zelenilu kuæe Orehovice. Iztoga prigradskog, dosta poveæanog naselja, vode -po karti - jo� dva prilaza na�oj �etnici, no ne pri-mjeæujem nikakve mostiæe. Valjda i tu treba pre-skakati. Na lijevoj su obali bili, po karti, Mate�iæevmlin i mlin Binovsky, no prema povijesnim po-dacima (izgorjeli su 1863. i 1907.) to su samolokaliteti, a ne vidljive ru�evine. Na�a je strana ne-naseljena i planinarski lijepa. Zelenilo bjelogorice,pod drveæem trava, a staza vidljivo vijuga i po-stupno se penje. Ima zanimljivih tragova povijesti.To su granièni kamenovi Kraljevine Italije i Kra-ljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1924. kada je,po Rimskim ugovorima zavr�en pokus sa Rijeè-kom dr�avom (po Rapalskom ugovoru 1920. go-dine) i Rijeka, zapadno od Rjeèine, anektirana,tada veæ Musolinijevoj Italiji. Na�a je staza vjero-jatno nastala kao pogranièni puteljak. Vidi se igdje granièni kamenovi zaokreæu ulijevo, dalje odRjeèine, jer je granica opisivala velik polukrugoko Rijeke, a zatim oko Kastva, jedinog istarskoggradiæa dodijeljenog Kraljevini SHS. Saèuvana jei jedna stra�arnica.

Pa�nju mi privlaèi i odvojak markacije, lijevouzbrdo. To je veza na�e �etnice s putem iz Rijekena vrh Luban, 499 m (opisuje ga �. Poljak u vo-

dièu »Hrvatske planine«, Za-greb, 2001, str. 352). Jo� jedna�eljica za neku drugu prigodu.Poveæava je, na daljnjem putu,pogled na Veli vrh (432 m), skapelicom, na pola puta doLubana (Veli vrh spominje iPoljak na str. 352 i 353).

Sada æemo na�om plani-narskom stazom jo� malo na-prijed do atraktivnog prijelazapreko Rjeèine. To je most kodmjesta Pa�ca, nekoliko deseta-ka metara iznad korita rijeke.Padine su vrlo strme, s kr�jemi zelenilom. Na�alost, neki suuz lijevu strminu »iskrcavali«otpad. Na�a posla.

46 2, 2004

Pogled s Trsata na Rjeèinu foto: Zoran Medvedoviæ

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 46

Hodamo makadamskim putem uz lijevu obalu.Primièemo se brani. Na ovom dijelu se bolje vidida hidrocentrala ostavlja Rjeèini, nizvodno odbrane, manji dio nekada�nje kolièine vode. U ko-ritu ima sprudova i grmlja - na�alost »ure�enog«plastiènim krpama. Ma�tam o krèenju tih »ukrasa«.Malo prije brane prelazimo dva pje�aèka mosta ipenjemo se stazom, desno od brane, do njenoggornjeg ruba.

OD JEZERA NA RJEÈINI

DO �PILJSKOG IZVORA

Iznad brane otvaraju se vidici na »drugu Rje-èinu«: ona je najprije jezero bogato vodom tam-nozeleno jezero, a zatim bujna kra�ka rijeka, punabrzica i manjih slapova. Drugo je obilje�je na�egdaljnjeg puta prela�enje kroz naselja - Valiæi,Drastin, Luke�i i jo� nekoliko drugih. Ona suslikovita i uredna, pa je i hodanje kroz njih ugodno.Dru�tvo se putem razvuklo (posebno zbog sporogi trapavog prela�enja Rjeèine prije �aklja), ali sespontano odluèilo za marendu u Luke�ima, na jed-noj livadici izmeðu ceste i podzidane rijeène obale.Dobro odabrano mjesto. Teren je od Pa�ca do Ku-kuljana veoma raznolik. Od na�eg odmori�ta i»marendali�ta«, na primjer, hodamo neko vrijemepo obalnom zidu. Da markacije nisu dobre bilo biorijentacijskih pote�koæa.

Na ponekom se mjestu osvræem i gledam nabrdu koje nam ostaje otraga, istoèno od Rjeèine,stari grad. Èaskom moram razmi�ljati je li to Grob-nik, jer ga vidim sa suprotne strane nego inaèe!

O�ednio sam. U pravi èas pojavljuje se gostio-nica u Martinovom Selu, malo desno od mostakoji moramo prijeæi. Terasa gostionice lijepo jeotkriæe: tik je nad rijekom, desetak metara desno�umi slap preko cijele �irine Rjeèine, malo ulijevoje kameni most. Uz hladno piæe, savr�eno odmo-ri�te. To je jedini ugostiteljski objekt na cijeloj �et-nici (ne raèunajuæi, dakako, Trsat).

Slijede jo� dvije dionice izmeðu naselja: liva-de, �umarci i proplanci izmeðu Martinova Sela iTrnovice, pa od Trnovice do Kukuljana.

Dalje æemo poljskom i �umskom stazom uzdesnu obalu, koja je planinarima od ranije dobropoznata. Na njenom kraju mo�emo gotovo zavi-

riti u izvorsku �pilju. Tu je ograda i zakljuèanavrata. Unutar ograðenog prostora je pje�aèki mostpreko netom - »roðene« Rjeèine. Uvijek �alim �tone mogu preko njega. Imam za to i jedan povjes-nièarski razlog: most je bio planinarski objekt!

2, 2004 47

Shema �etnice uz Rjeèinu

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 47

U Kastvu je 1929. godine osnovana HPD-ova po-dru�nica »Uèka«. Odmah su se latili posla, koris-nog i za izletnike i za bli�a naselja, npr. za Studenu.Sagradili su i 11. kolovoza 1929. sveèano otvorilimost ispred izvora. U Kukuljanima je bila upisnaknjiga za posjetitelje. (Podaci o tome: �. Poljak iV. Bla�koviæ sa suradnicima. Hrvatsko planinar-stvo, Zagreb, 1975 - Hrvatske planinarske organi-zacije..., 238; Planinarski objekti..., 266; �. Poljak,Slike iz povijesti hrvatskoga planinarstva, Zagreb,1987, 116 - slika otvorenja mosta).

Kad se hoda dolinom prema izvoru, na nje-nom se kraju pojavljuje, a zatim sve vi�e osovljuje,gotovo okomita, podosta stjenovita strmina sizrazitim vrhom. Kako se primièemo izvoru, svevi�e dominira, ali i gubimo pregled nad njom, jerse sve jaèe »nadvija«: izvor je u njenom podno�ju,pa vidimo samo stijenu iznad izvorske �pilje. To jevrh Kièelj (606 m). Dojmio me se veæ prvi put ipotaknuo �elju da dospijem gore (iznad izvora jenepristupaèan, no karte pokazuju pristupe sa sje-verne strane). Razgovarao sam o toj zajednièkoj�elji s Ivom Pevecom, tada na�im najboljim vodi-èem, ali je nismo stigli ostvariti.

Sada, po prilici na pola puta od Kukuljana doizvora, nailazimo na raskri�je markacija: lijevo jeoznaka za Kièelj. Jo� jedna �elja sada se mo�elak�e ostvariti.

»�etnica uz Rjeèinu«ipak nije (samo) �etnica,nego pravi planinarski put.Ukupna du�ina Rjeèine je17,3 km (naravno, ne ho-damo uz nju od u�æa, negood �aklja). Vi�esatno ho-danje tra�i ne�to praveplaninarske izdr�ljivosti iotvorenost dobrom raspo-lo�enju prema cjelini putai ponekoj dionici koja jemanje privlaèna od drugih(korito Rjeèine prije bra-ne). U tome je nebitna vi-sinska razlika (izvor je326 m nad morem). Bitnaje raznolikost hodanja ikrajolika.

Dobra je strana »�etnice« �to pobuðuje jo��eljica: proæi je ponovo, vjerojatno nizvodno, us-peti se na Veli vrh, Luban, Kièelj... Ne bih htioprihvatiti stajali�te nekih planinara i planinarki»Sve sam veæ vidio; bio sam tamo jednom, neæuiæi opet...« S godinama se primièemo takvom sta-jali�tu, ali ipak - radoznalost treba saèuvali �to dulje.

LITERATURA

(UZ SPOMENUTU U TEKSTU)1. �etnica uz Rjeèinu, PD HPT »Uèka« - Rijeka

(karta, mjerilo 1:50.000, ekvidistanca = 20 m, Le-genda; Zemljovid izradio Alen Tadijaniæ; na pole-ðini zanimljiv tekst o Rjeèini)* lijep prospekt. Design: A. Tadijaniæ i Simon Radiæ.

2. Mlinovi uz Rjeèinu. Planinarsko dru�tvo HPT»Uèka« Rijeka. Tekst i fotografije: Simon Radiæ.»Ovaj promotivni materijal prikupljen je i objav-ljen povodom PRVOG POHODA planinarsko-izletnièkom stazom �ETNICA UZ RJEÈINU, sjednim ciljem i porukom: DA SE NE POZABI...«18 str., �apirografirano.

3. �. Poljak, Hrvatske planine, treæe preraðeno izda-nje, Zagreb, 2001, 7. �etnica uz Rjeèinu, 353.

48 2, 2004

Rjeèina foto: Zoran Medvedoviæ

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 48

2, 2004 49

Na samome zapadnom rubu Hrvatskog za-gorja, veæ nadomak Sloveniji, nalazi se malena, alizanimljiva i privlaèna gora. Radi se, ako se nevaram, o najmanjoj hrvatskoj gori. S jednog senjezinog kraja na drugi mo�e doæi za manje od dvasata hoda, dok za �etnju du� hrpta ne treba ni polasata.

Pa ipak, rijeè je o gori koja ima gotovo sve �totreba da bi bila planinarski privlaèna i pristupaèna:staru gradinu, planinarsku kuæu, vidikovac, izvor,

slikovite livade, vinograde i �ume, vrh, markiranestaze i kulturno-povijesne znamenitosti. Sve tomo�e se obiæi u poludnevnoj �etnji, no u okolici,pod njom, ima jo� zanimljivosti, pa se lako moguizvesti i lijepi cjelodnevni izleti. Opisat æu ovdjeukratko njezine zanimljivosti kao prijedlog za zgo-dan izlet, jer mnogi na�i planinari za ovu goru nine znaju, neki su na nju i zaboravili, a lako je do-stupna. Uostalom, o njoj (i sliènim gorama) go-tovo da nema ni rijeèi u na�emu èasopisu.

CESARGRADSKA GORAMALA GORA ZA VELIKE U�ITKE

ALAN ÈAPLAR, Zagreb

H R V A T S K O Z A G O R J E

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 49

50 2, 2004

Cijela je gora ime dobila po staroj gradini kojastr�i na najstrmijem dijelu, Cesargradu. Moglo bise i prigovoriti onome tko je prvi upotrijebio iodabrao naziv Cesargradska gora, jer je gora bilatu i mnogo prije nego �to je na njoj podignut gradi vjerojatno je imala drugaèiji naziv. Na mnogimzemljovidima Hrvatskog zagorja neæete na tommjestu naæi nikakav toponim, vjerojatno zato �toje gora zapravo suvi�e malena da bi se na nju mo-gao ispisati cijeli naziv. Na nekim zemljovidimanaznaèen je pak naziv »Cesarsko brdo«, koji nijeuobièajen ni meðu planinarima, a ni meðu stanov-nicima okolnih naselja.

Smatra se da je Cesargradska gora zapadniogranak Kostelskog gorja, premda je ona priliènoizdvojena i smje�tena ju�no od izdu�enog hrptaKuna gora - Vinagora - Veliki Tabor koji pred-stavlja okosnicu Kostelskog gorja. Na drugu sestranu Cesargradska gora naslanja na Marjetnuodnosno Kun�per�ku goru, koja je malo vi�a, aliima mnoga slièna obilje�ja. Od nje je Cesargrad-ska gora strogo odijeljena dubokim klancem Zele-njakom kojim protjeèe Sutla, danas dr�avna gra-nica izmeðu Slovenije i Hrvatske.

Cesargradska gora pru�a se smjerom istok�za-pad u du�inu od 3 kilometra. Okru�ena je gustonaseljenim krajem, s brojnim vinogradima i po-ljima, koji sa sjeverne i istoène strane se�u sve dovrha. Sa zapadne i ju�ne strane, padine su posvedrugaèije: strme i �umovite.

Markirani prilazi vode iz Zelenjaka i Klanjca,a kao ishodi�ta za izlet mogu poslu�iti jo� Kum-rovec i Tuhelj. Klanjec, Zelenjak i Kumrovec sutri zadnje �eljeznièke postaje na pruzi iz SavskogMarofa. Na toj pruzi je, na�alost, prije dvije go-dine prestao voziti vlak zbog premalog brojaputnika, tako da sada umjesto vlaka iz SavskogMarofa do Kumrovca voze �eljeznièki autobusi,èiji je vozni red usklaðen s vlakovima iz Zagrebaza Savski Marof. Takvo putovanje vlakom i auto-busom traje oko sat i pol, a cijena povratne karteje èetrdesetak kuna, dakle slièno kao i za izlete izZagreba u Samoborsko gorje.

Posebno je zanimljiv prilaz iz Kumrovca.Jedina nevolja je �to autobusi staju samo na �eljez-nièkim postajama, tako da æete od napu�tene �e-ljeznièke stanice Kumrovec do samog mjestanepotrebno pje�aèiti dvadesetak minuta, premdaautobus prolazi kroz sam Kumrovec.

Kumrovec je maleno mjesto na kraju �irokekumroveèke kotline i ponajvi�e poznato kao rodnomjesto Josipa Broza. U sredi�tu mjesta je njegovarodna kuæa, a izmeðu 1979. i 1985. ureðene su iokolne kuæe i u njima predstavljeni stari obièajiseoskog �ivota u Zagorju. Tako je nastalo zanim-ljivo etno-selo, poznato kao »Staro Selo«. Za

Spomenik Antunu Mihanoviæuu Zelenjaku

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 50

2, 2004 51

�etnju, uz zavirivanje u svaku kuæu, vrijedi izdvo-jiti barem pola sata. U toplije doba godine, nedje-ljom se u nekim kuæama mo�e u�ivo vidjeti starezanate (kovaè æe izletnicima iskovati potkovicu zasreæu, a mo�ete vidjeti i izradu rubaca za tkalaè-kim stanom!).

Od Kumrovca se treba uputiti prema uoèlji-vom klancu Zelenjaku na ju�nom kraju kotline,odnosno prema Klanjcu. Lijevo nad klancem istièese crkva na brijegu Risvici i lijevo nad njim Cesar-gradska gora. Najjednostavnije je iæi cestom, noza svakog je planinara mnogo zanimljivije uspetise na bre�uljke na istoènom rubu kotlinei preko livada i seoskih putova uputiti seprema Risvici. Desno, sa slovenske stra-ne, pogled æe nam privuæi Svete gore iz-nad Bistrice ob Sotli (pet crkvica na jed-nom brijegu!) i ru�evine gradine Kun�-perk toèno nasuprot Cesargradu. Radi lije-pog vidika vrijedi se uspeti na Risvicu docrkve Majke Bo�je na vrhu. Od Kumrov-ca do Risvice mo�e se stiæi za sat i polhoda.

Na drugu stranu treba se s Risvicespustiti u Zelenjak: od crkve vratite semakadamom 5 minuta do zavoja, pa siðitedesno niz livadu do potoka i ceste. Dvje-sto metara prije Zelenjaka naiæi æete naraskri�je, markaciju i drvenu ploèu »Pod-gora«, no spustite se dalje cestom do ka-menitog spomenika u obliku obeliska.

Kroz Zelenjak prolaze cesta, �eljeznièka pru-ga i rijeka Sutla. Navodno je upravo ljepota Ze-lenjaka nadahnula Antuna Mihanoviæa da spjeva»Horvatsku domovinu«, pjesmu danas poznatukao himna »Lijepa Na�a«. U sredini doline, nanjezinom najljep�em dijelu, na pro�irenju zvanomMihanoviæev dol podignut je 12 metara visok spo-menik Hrvatskoj himni. Postavljen je 1935. napoticaj dru�be »Braæa hrvatskog zmaja« povodomstoljetnice njenog stvaranja. Bronèani reljef ispomen-ploèa djeli su kipara Rudolfa Ivankoviæa.Uz potok je, u ugodnoj hladovini, ureðeno izleti�tes klupama za odmor, a ne�to dalje je otmjen i pri-kladno skup restoran.

Odatle zapravo zapoèinje planinarska marka-cija, a tu se mo�e ostaviti i automobil. Od obelis-ka se treba uputiti 200 metara prema Tuhlju doraskri�ja, a na njemu skrenuti desno 50 metara domjesta gdje markacija ulazi u �umu. Slijedi 40minuta o�trog uspona do planinarske kuæe. Iakouspon nije osobito dug, na njemu æete se po�tenooznojiti u svako doba godine. Na tom putu imaosam prilike, �to me je osobito iznenadilo, jedne go-dine vidjeti srnu. Preskoèila je spretno preko stazei zaèas nestala u �umi, ostaviv�i cestu.

Sredi�nje mjesto na Cesargradskoj gori je pla-ninarska kuæa »Cesargrad« na visini od 460 me-tara, na lijepom zaravanku s vidikom na sloven-

Klanac Zelenjak i brijeg Risvica sa Cesargradafoto: Alan Èaplar

Planinarska kuæa »Cesargrad« foto: Alan Èaplar

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 51

52 2, 2004

sku stranu Zelenjaka. U prizemlju je malena bla-govaonica, a na tavanu dvije spavaonice s ukupno7 le�aja. Kuæa je u toplo doba godine redovitootvorena nedjeljom, a u ostalo vrijeme po dogo-voru s èlanovima HPD »Cesargrad« iz Klanjca.Domaæini su vrlo gostoljubivi i uistinu je lijepo vi-djeti koliko truda i ljubavi ula�u u svoju planinar-sku kuæu, tim vi�e �to se radi o razmjerno mladimèlanovima. Pro�le im je godine HPS na natjeèajudodijelio i namjenska sredstva za obnovu krovi�ta,�to æe jo� pobolj�ati uvjete u kuæi.

Premda se �igovi kuæe, Cesargrada i vrha Ce-sargradske gore mogu dobiti u kuæi, te toèke sva-kako valja obiæi. Do ru�evine Cesargrada sti�e seza 5 minuta, a do vrha Japice (zgodno ime, zar ne?)za 15 minuta.

Kako je Cesargrad nekoæ izgledao najboljepokazuje slika u blagovaonici planinarske kuæe. Ipo samim ru�evinama mo�e se lako zakljuèiti daje to bio velik grad. Do danas je samo jedna pro-storija ostala donekle saèuvana, toliko da se usluèaju ki�e, ako je kuæa zatvorena, mo�ete ipakzakloniti.

Grad se prvi put spominje 1399. godine.Poznato je da je za seljaèke bune 1573. godine bio

zapaljen, ali je nakon obnove slu�io do 17. stoljeæa.Za razliku od veæine starih gradova u kojima su segospodari èesto mijenjali, njime je ta èetiri stolje-æa neprekidno vladala obitelj Erdödy. Za planinareje zanimljivo i to da ga je godine 1933. otkupiloHrvatsko planinarsko dru�tvo i tako je postaoimovinom planinarske organizacije.

Uspon na vrh Japicu (519 m) jedva se mo�enazvati usponom, jer se �umska staza, koja zapo-èinje iza planinarske kuæe, tako blago penje da seuspon ni ne osjeti. Japica je najvi�i i zapravo jedi-ni vrh Cesargradske gore. Na samome vrhu stojitelekomunikacijski stup, a vidik se pru�a premasjeveru. Posebno se lijepo vidi Kostelsko gorje inije te�ko uoèiti Veliki Tabor, crkvu s cinktoromna Vinagori i planinarsku kuæu na Kuna gori. Udaljini pogled privlaèi Donaèka gora, prepoznat-ljiva po svojem �atorastom obliku, i lijevo od njeBoè s TV-tornjem na vrhu. Zanimljivo je da dosamoga vrha s druge strane se�u seoske kuæe,danas na�alost napu�tene.

Markacija za Klanjec vodi od planinarskekuæe uskom �umskom cestom ravno u gornji dioKlanjca. Pet minuta od kuæe nalazi se vidikovac»Pesji skok«, s lijepim vidikom na Zelenjak iSloveniju. Za silazak u Klanjec treba pola sata, aliza silazak kroz naselje do �eljeznièke stanice trebajo� oko dvadeset minuta.

U gornjem dijelu Klanjca nalaze se GalerijaAugustinèiæ i franjevaèki samostan s lijepomcrkvom Sv. Marije, zadu�binom obitelji Erdödy.U sredi�tu Klanjca (lijevo od glavne ceste) je spo-men-park s grobovima Antuna Mihanoviæa i Oto-na Ivekoviæa, dok je grob Antuna Augustinèiæakraj njegove galerije. Na �eljeznièkoj postaji Kla-njec valja prièekati autobus za Savski Marof, gdjese presjeda na vlak za Zagreb.

Razmi�ljate li o tome kamo na izlet, iskoris-tite zimski dan i posjetite Cesargradsku goru.Neæete po�aliti.

Na Japici, najvi�em vrhu Cesargradske gore

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 52

U planinarskoj zbirci Samoborskogmuzeja èuva se upisna knjiga »Gradskekuæe« na Sljemenu, prvog planinarskogdoma u Hrvatskoj. Njime je upravljaloHrvatsko planinsko dru�tvo iz Zagrebai, meðu ostalim, opskrbljivalo ga knji-gama u koje su posjetitelji upisivalisvoje dojmove. Prva takva knjiga po-stavljena je prilikom otvorenja 1878., adruga 1883. godine. Ovdje je rijeè odrugoj knjizi, koja ima 114 stranica for-mata 29x21 cm. Tvrdo je ukorièena, splatnenim hrptom i koricama na kojimaje natpis: HRVATSKO PLANINSKODRU�TVO 1883. Na prve tri stranicekrasopisom je ispisan Kuæni red s 13paragrafa, gdje je èak u dva paragrafanagla�eno da je zabranjeno pisati i urezivati napiramidu i po zidovih sobah, hodnika i zahoda,oèito na temelju iskustva iz prvih pet godina tekuæe. Kuæni red su potpisali svojom rukom 10.sijeènja 1879. predsjednik HPD-a Ljudevit Vuko-tinoviæ i tajnik Levin Schlosser-Klekovski, a 27.sijeènja odobrilo ga je Gradsko poglavarstvo, �toje svojim potpisom potvrdio zamjenik gradonaèel-nika gradski kapetan Plu�èec.

Knjiga je zanimljiva i kao povijesni dokumentne samo o poèecima na�eg planinarstva nego i opolitièkim prilikama u Hrvatskoj onoga vremena.Osim potpisa posjetitelja, ona sadr�i razne pri-mjedbe, onodobne politièke parole, crte�e, odkojih su neki prave umjetnine te, kao i danas, po-neku prostotu. Zanimljivo je da su tada�nji posje-

titelji bili jako skloni pjesni�tvu; vje�to su impro-vizirali stihove, veæinom dobro sroèene, ponekads usiljenom rimom. Veæina od njih slavi ljepotuprirode, ali rijetko koja nije ujedno i rodoljubna,najèe�æe uperena protiv ponjemèivanja i maðarona.Oko treæine potpisnika nosi njemaèka prezimena(!), ima i upisa njemaèkim jezikom, jedan èak iæirilicom. Zadnji je upis od 25. srpnja 1888., a naj-èe�æi je potpisnik èlan HPD-ovog vodstva prof.Mijo Ki�patiæ, inaèe poznat po brojnim knjigamaza popularizaciju prirodnih znanosti.

Iz te knjige donosimo u neizmijenjenom pra-vopisu, pa i s gramatièkim pogre�kama, mali izborrazlièitih citata koji mogu doèarati prilike na Slje-menu onoga doba (datum, primjerice, najèe�æe sepi�e ovako: 27/8 883).

2, 2004 53

ZAGREBAÈKI PLANINARI

PRIJE 120 GODINAIz upisne knj ige planinarske kuæe na S l jemenu

dr. �ELJKO POLJAK, Zagreb

N A � A P L A N I N A R S K A P O V I J E S T

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 53

U planini radja se èovjeku nieko ugodno èuv-stvo koje èovjeku sve dalje tjera u planinu. Kova-èiæ, uèenik IV gimnazije: 25.3.1885.

Ispod potpisa slavne glumice Marije Ru�ièka-Strozzi (1850-1937), koja je u kuæi boravila s jo�nekim glumcima 9/7 - 10/7 1884., netko ih je opi-sao u �aljivoj zagrebaèkoj kajkav�tini. O glumicika�e: Onda je bila jena gospa, veleli su joj Stru-cica, a popevala je kakti drozd.

Odjek nedavnog ilirskog preporoda (predsjed-nik HPD-a u to doba bio je ilirac Vukotinoviæ) oèitje u vrlo emotivnoj pjesmi koja zavr�ava tugomzbog germanizacije:

Oj ti listna goro zelena, èarna li si divnamilena!

Tuj mi du�a rajske slasti miri;Otad�binska ljubav plamenom usplamti!Samo jedna bol mi mlado srce kini:�to ni ovdje bli�e bogu, na visini, Hrvatice to mlade to stare�vab�tinom si udilj grlo kvare. K.K. 27/5 83

Buduæi dugogodi�nji predsjednik HPD-a ivlasnik sljemenskih �uma, �estinski grof Kulmerupisao je svojom rukom: Dne 2/6 1883 doja�ismopreko �estina na Sleme, te se vratismo prekoBliznice kuæi. Miroslav Kulmer

Anonimni posjetitelj nadahnut rodoljubljem,ali oèito i prijatelj »dobre kapljice«, protivnik jenjemaèke trezvenosti i propagira vino umjestovode sa sljemenskog zdenca:

Ba� je bila prava hrvatska krv ovdje.Dr�ite se ove:Jesem Hrvat, nisam Niemac,da bi pital gde je ovdje zdenac,hajde da napij, èa�u vinca spij!�ivio!

Sin Ivana Kukuljeviæa pl. Sakcinskog koji jeprvi u Saboru govorio hrvatski umjesto latinskoga,Bo�idar (1861-1927), buduæi osnivaè prve HPD-ove podru�nice u Ivancu, veæ ovdje pokazuje daæe postati pjesnik:

Oj bje�te sunca traci, iz te goreI sakrijte se u nebeske dvore,

54 2, 2004

Kuæni red Gradske kuæe, potpisan od predsjednika HPD-a Ljudevita Vukotinoviæa itajnika Levina Schlossera-Klekovskog te potvrðen od Gradskog poglavarstva

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 54

tud ljep�a danas sunca s oèjih sjaju�to u�gat srce, plamom �arkim znajuDa klièe miljem tajnim razdragano;�ivovat da je vjek mi ovdje danoU krasnom dru�tvu tom, i zrak taj disat,Slavulja danju, noæju èut biljisatU�ivat rajsku slast u svako vriemeSa divnog visa tvoga, milo �ljeme!27/6 83. - Bo�idar Kukuljeviæ

Sljedeæi upis dokazuje da se dru�tvo na putulo�e provelo, pa valjda zato da se njihovo prepo-ruka bolje zapamti, daju je u stihovima:

Oblaène, veoma neugodno tmiène veæeri 4kolovoza praæeni ki�om stigosmo oko 9 satihovamo, prenoæismo i proslavismo dan 5/8 na�ljemenu. Zato velimo:

Tko na �ljeme �eli poæi, Nek' se èuva tamne noæi, Jer u �umi, a po mraku, Nevolju æe trpit' svaku.Al' u zoru tko ustane,prije nego sunce granete se popne na vrh gorâVilinskijeh ovih dvora - i.t.d i.t.d.

Oèito je na tom mjestu anonimnom pjesnikuponestalo inspiracije.

Gjuro Pilar, pokretaè osnivaèkog sastankaHPD-a, imao je unuka Ivu Pilara (1874-1933), kojije kao 9-godi�nje dijete obolio i lijeèio se borav-kom na Sljemenu (pi�e: Prebivali na �ljemenu od8/7 do 23/7, zatim od 1/8 do 18/8 1883), oèito us-pje�no, jer je Gjuro na odlasku spjevao i upisaoovu pjesmu (dakle, iako geolog, imao je smisla iza poeziju, a ne samo znanost):

Oprost sa planinski dvoriOd �estoke boli jedno vriemeZdravlje bje�e oslabilo meni,Zato dogjoh ja na goru �ljeme,Da mi lice bliedo porumeni.Tu sprovedoh do trideset danâNa divotnom ovom gorskom vrhu;Zrak i voda, jednostavna hrana,

Pomogo�e, te postigoh svrhu.Zdrav i kriepak ja se vraæam sadaDomu svome u Zagreb grad bieli;Kod rastanka sve mi na um pada�to mi ovdje srce razveseli.Mila æe mi zato uspomenaOstat' vazda �ljeme zelengora.A najdra�a buduæih vremenâSladki dani iz planinskih dvorâ.Za Ivu Pilara

Djed Gjuro

Dodajmo da se mali Ivan poslije istaknuo kaopublicist i autor glasovite knjige »Ju�noslavenskopitanje« te da je ubijen pred svojom kuæom u Dal-matinskoj ulici u Zagrebu.

Neki anonimni posjetitelj nikako da shvatimladenku koja u romantiènom ljubavnom zanosu- vrlo lijepim rukopisom, ali bez potpisa - pi�e:

Nije blago, ni srebro ni zlatoVeæ je blago, �to je srcu drago!Pisala to dva mjeseca prije moje svatbe18/10 83

Mo�da zbog nekog pretrpljenog ljubavnograzoèaranja, taj anonimni �enomrzac komentiramladenkine uzdahe samo jednom rijeèju: »Guska«,a drugi, uviðavniji, poku�ava je ovako braniti:»Samo vol mogo ju je nazvati guskom«.«

I nekog �imu more ljubavni jadi, pa ni naSljemenu ne nalazi utjehe:

Ka�u da ljubav bolest je prjekaZa nju te�ko je naæi ljekaKa�u da od nje gine ti du�aKano kad cvietak opali ti du�a.A ja veæ eto godinu danaPrebolit nemogu te�kih ranaBorim se te�ko �ivotom smrtiNit mi je �ivjet nit umrtiitd.

Stjepan Vukoviæ upisao je rujna 1883. pjesmu»Sljeme milo! goro krasna!« o gorskim ljepotama,ali na kraju ne mo�e odoljeti, nego uz rizik da za-vr�i na nekom sudu poput dana�njeg Haaga, skreæe

2, 2004 55

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 55

na sasvim drugu temu pa prilièno jasno poziva nalinè, a uz to jo� zaboravlja da Sljeme nije vulkan-sko brdo:

èuj me goro jo�te sadaèim ti dodje koj tudjinac,a on nije hrvat pravirazpni krilo! nek ga Tvoja lâva zadavi.

Netko je dodao svoj komentar: »Bravo! Bra-vo! pravi rodoljub hrvatski«.

Slika i prilika raspolo�enja zagrebaèkih pur-gera u doba kad je njihov grad bio napola poni-jemèen.

Iduæi pak posjetitelj ne mo�e smisliti maðaro-ne ni pe�tansku politiku u Hrvatskoj:

Oj krasni kraju, kamo li sreæe, da te magjarnaoku�io nije! 12/9 883. (neèitak potpis)

Èetiri dana poslije pridru�io mu se planinarkoji se s gorèinom ovako jada:

Na Sljemenu 16/9 1883Divni kraju, èastnog roda moga.Èastnog roda, roda hrvatskoga Oko moje tvom daljinom bludiKud god zapne krasan si mi svudi.�alostno je doba u kom to ti pi�emKud mi snaga da stanje to ori�emTudjin razpe stieg svoj nada TobomAl sinci tvoji neslo�ni medj sobom� Aleksandar Seljan

(Slijedi jo� 8 redaka, no iovo je dovoljno da vidimo �toti�ti pjesnikovu du�u)

A sada malo planinarskeprakse, temeljene na iskus-tvima: Upozoruju se svi oni,koji nisu vje�ti putu na Slje-me, da se ne odpute put Slje-mena od kuæe po podne oko-lo 5 ili 6 sati. Dogodilo bo seje, da je njeko dru�tvo za-bludilo, po�av tako kasno�Molimo da posjetitelji izvoledruge na to upozoriti.

I jo� jedan vrlo koristan savjet: Peèeni krum-pir sa maslacem! preporuèa se �tovanim posje-titeljima ovog zatoèi�æa. 16/9 1883.

Hrvatski pjesnik Josip Milakoviæ (1861-1921),tada tek poeta u razvoju, improvizirao je pjesmu iuresio je dekorativnim okvirom na kojem je i slikasljemenskog izvora:

Na SljemenuGoro divna, goro krasna, Bajni èar te kru�i svud; Oj tog èasa, sretnog èasa Miljem mi se puni grud! (Slijedi jo� 6 kitica)Josip Milakoviæ

Skupina planinara ovjekovjeèila je svoj posjetpotpisima koji su uokvireni dekorativnim okviromgotovo na barokni naèin, a u okviru pi�e:

Prenoæili 27./28. V. 1884

Slijedi pet potpisa, meðu njima LjudevitRossi, èije ime danas nosi skloni�te u Ro�anskimkukovima na Velebitu.

Izvrstan i sa�et prikaz morfologije Medved-nice iz jednog zapisa 8. lipnja 1884, u doba kad jejo� rijeè gora znaèila i �umu:

Prohtjelo nam se pregledati u okolo divnestrane mila nam Hrvatska, pak se popesmo evo navr�ak �ljemena Zagrebaèkih gora, da si zado-voljimo du�i.

56 2, 2004

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 56

Evo jednoga ponosnog lovca na rekorde prije120 godina:

Iz Liepe Vasi do gradske kuæe na Sljemenudo�ao za 1 sat i 50 èasaka dne 22/6 84.

Krunoslav Heruc

Za razliku od Heruca, ovom je planinaru tre-balo 40 èasaka vi�e, a uz to mu se i opasno osu�ilogrlo. Sreæom je u domu uvijek bilo »dobre kap-ljice«, jer se inaèe upis ne bi valjda tako dobrorimovao:

Dne 30 kolovoza 1884. prenoèili

2, 2004 57

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 57

I�li smo 2 i pol ureBilo za veèeru peèene pureKtomu �ganci mesto kruhaTad okriepismo grla suha.Janko Antolkoviæ

Posjetiteljica koja je oèito germanskog podri-jetla i jo� se u Hrvatskoj nije sasvim naturalizirala(dolje gramatika i sintaksa!) pi�e:

Ovdje je bila Katica Sonntag. Josipa je htjeladiæi, ali je zaspala keine moje dragi Ljudi. 18/884. Sleme.

Ovome remek-djelu pismenosti netko je do-dao primjedbu: Tko da pogodi �to je to.

Neki Franjo Solar, mo�da nadahnut Ma�u-raniæevim Smail-agom, ali i sadr�ajem baèvice �toju je imao sa sobom, pi�e:

Podi�e se èeta malaIz Zagreba, biela grada,U njoj jedva èetiri junaka,Na èelu joj od Solara Frane.Do�av èeta Sljemenu natjeme, Poèe praznit torbe i baèvice, Ter uz vince, premetala kipce

Slijedi jo� 33 stiha (kipaca),datum 22 i 23. rujna 1884 i nakraju poziv: »Mjesto za prim-jetbe!«. Evo ih nekoliko, a onepokazuju da èitateljstvo nijeimalo ujednaèen ukus: Vrlo jepoetièno, Nezgrapno, Èoravapjesma, ali i reakcija na kritiku:Pi�ite me...

Na drugome je mjestu nekièistunac ovako o�inuo pisca jedneneukusne primjedbe, koja danasnije vi�e èitljiva jer ju je netkopocrnio:

Ova tri zadnja retka pisao veliki magarac kojise na svoje rijeèi zaboravio ili mo�da sramio pot-pisati!

Turistièka propaganda u zametku:

Pribli�ili se hrvatski ljudi èim vi�e prirodnimkrasotam Hrvatske!

Mavro Herzog, jurista iz Zagreba

18/10 1884.

HPD-ov tajnik u ulozi inspektora pi�e: 2/3 i3/3 bio ovdje, pregledao dru�tv. na�astar i raèu-ne te sve u podpunome redu prona�ao.

Levin Schlosser Klekovski

Neki je skeptik iznad rijeèi »raèune« napisao:la�!

Zahvaljujuæi planinaru koji je imao smisla zagrafiku i 19 VIII 1887 u knjizi nacrtao staru drve-nu sljemensku piramidu, danas znamo kako je onaizgledala.

Drugog umjetnika, oèito he-donista i uz to rodoljuba kavan-skog tipa, nadahnula je mirisnapeèenka, pa je 29. rujna 1887. u�ivim bojama i vrlo realistièkinarisao �unku i jednu peèenu pra-seæu glavu ukra�enu vrpcama shrvatskom trobojnicom.

Ovaj izbor citata zaokru�itæemo na kraju poèetnim stiho-vima dviju pjesmica o ljepoti vi-dika sa sljemenske piramide:

Na Sljemenu s piramideZavièaja divni èarZatravljene oèi videUsplamèujuæ srca �ar!

Slijedi jo� 24 stiha, datum ipotpis: 25/5 884 F. M. J.

I druga, nepotpisana, a pisanakrasopisom:

�ljeme krasno, divno �ljemeSada motrim tjeme tvojeI bre�uljke obljubljeneDomovine krasne moje.

58 2, 2004

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 58

Zbilo se to jedne o�ujskenedjelje 2002. godine, za pro-hladnog i polumaglovitog prije-podneva na Bilogori. Monika,Ru�ica, Zlatko i ja obilazili smoèetverosatnu trasu planinarskogputa »Bilogorskim stazama«HPD-a »Bilogora«. Ova se obi-laznica ne mo�e (i ne treba)usporeðivati s onima na Vele-bitu, Biokovu ili Gorskom kota-ru, jer je Bilogora jedna od na-�ih najni�ih gora.

Ovdje je uvijek lijepo iugodno. Skrovite �ume, mirisnelivade, potoèiæi i puteljci, klijetii vinogradi, te mnogo toga dru-gog, daje svu ljepotu skladuoèuvane prirode, vrijednih ljud-skih ruku i du�e naroda.

Put ima èetiri kontrolne toèke. Od vrlo ured-nog i toplog planinarskog doma »Kamenitovac«(242 m), trasa je oznaèena uobièajenim planinar-skim oznakama. Kraj prve kontrolne toèke u za-seoku Borovljanima na drvetu, gle, iznenaðenja:umjesto planinarske marke doèekuje nas lijeposrce crveno-bijele boje. Je li to sluèajnost ili èinnamjere - nismo znali. No, kako bilo da bilo, svid-jelo nam se.

Nastavljajuæi trasom dalje prije treæe kontrol-ne toèke u Toma�u, na drvetu, opet uredno izraðenisti znak. Ovog smo puta znali da to nije sluèajno.Nakon kratke analize smisla i poruke znaka slo�ilismo se da je to ustvari planinarska marka »od srcasrcu«, sa svim sadr�ajima koji u dobroj namjerimogu iz nje proizaæi. Ovaj znak izradio je osnov-

no�kolac Marko Ljubanoviæ.Hvala mu za taj uradak!

Hvala i svima vama, plani-nari i planinarke, za lijepe tre-nutke dru�enja u planinama iplaninarskim domovima, hvalaza rad i djelatnosti u udrugama.

Molimo vas, da prihvatite iporuku ovog znaka »od srcasrcu« kojom vam za Valenti-novo, Monika svojim Plani-narskim sonetom, te osobno,snimkom srca s Bilogore èesti-tamo dan, kada se »ptièeki �e-nijo, maèki gledijo, ljudje vo-liju, a planinari èudaj vrhov si�elijo«.

PLANINARSKI SONET (ZA VALENTINOVO)Obukla si danas vjenèanicui stavila na glavu vijenac,spustila se niz brijeg u kapelicugdje ruke ti pru�i bor mladenac.

Za�arila sunèana naranèai prolila svjetlosnu svje�inu,iz grma izletjela ptièicada pozdravi proljetnu dolinu.

Kucaju srca velika i mala,�ure brze noge po stazama,ranac na leðima, smijeh na usnama.

Predveèerje - vjetriæ iznenadarasplete kose mirisne tvoje,opra�tamo se, planino, nas dvoje.

Monika Vorih

2, 2004 59

OD SRCA SRCU

MILIVOJ RIHTARIÆ, Vara�din

U Z V A L E N T I N O V O

Srce na bilogorskoj stazifoto: Milivoj Rihtariæ

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 59

U Ðurðenovcu je 6. prosinca pro�le godine odr�antradicionalni planinarski foto-dia festival. Organiziraloga je HPD »Sunovrat« iz Ðurðenovca s veæ uobièajenimtemama »Jedan izlet u 10 slika« i »Tri detalja s togizleta«. Na festivalu je ove godine sudjelovalo 18 autorasa svojim fotografijama i 9 s dijapozitivima. Mahom suto bili autori koji su veæ i pro�lih godina sudjelovali naovome festivalu, zapravo godi�njem susretu na�ih ponaj-boljih planinarskih fotografa.

Za najbolje fotografije u obje teme nagraðena je Sil-vana Markoviæ (HPD »Pliva«, Zagreb) za seriju snimakas uspona na Malu Poncu. Najbolje fotografije u prvojtemi imao je Zoran Knezoviæ (HPD »Mosor«, Split, »Nadvije rijeke u jednom danu«), a najbolje snimke u dru-goj temi Antun Ibriks (HPD »Bilogora«, Bjelovar,»�ivotinjski svijet ju�nog Velebita«). Kao najbolji debi-tant nagraðen je Sini�a Kne�eviæ (HPD »Ðakovo«).

Nagradu za najbolju seriju dijapozitiva ponio je Jas-min Sadikoviæ (HPD »Zanatlija«, Osijek) s temama

»Put u sredi�te Annapurne« i»Stanovnici potkrovlja svijeta«.Najbolje dijapozitive u prvojtemi imao je Tomislav Marko-viæ (HPD »Pliva«, Zagreb,»Oltar i visoki Rokav u Julij-skim Alpama«), a u drugoj temiVlado Obad (HPD »Zanatlija«,Osijek, »�to raditi u planini akovam se ne hoda«).

Iduæe godine odr�at æe seðurðenovaèki foto-dia festivaltakoðer prvoga vikenda u pro-sincu (4. 12.) uz iste teme.

Alan Èaplar

60 2, 2004

ÐURÐENOVAÈKI FOTO-DIA FESTIVAL 2003.

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 60

2, 2004 61

1 - Siluete na obzoru, foto: Jadranka Bukoviæ2- U dolini Vrata, foto: Silvana Markoviæ3 - Ari�, foto: Silvana Markoviæ4 - Bijele stijene, foto: �eljka Lisak5 - Pod Annapurnom, foto: Jasmin Sadikoviæ6 - Himalajski pejza�, foto: Jasmin Sadikoviæ7 - List u snijegu, foto: �eljka Lisak8 - Na Okre�lju, foto: Branko Bala�ko9 - U Julijskim Alpama: Biserka Lackoviæ10 - Pakleno, Jadranka Bukoviæ

5

2 8

10

6

1

93

4

7

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 61

Jo� davnih 80-ih godina, kada sam prvi putprelazio preko prijevoja Vr�ièa na cesti KranjskaGora - Bovec, unatoè mno�tvu prekrasnih prizoraoko mene, najdra�i mi je bio pogled na bijelo sti-jenje iznad zelenila �ume i planinskih livada uzabaèenom kutu doline Trente. Veæ tada sam sebiobeæao da æu se popeti na tu planinu, no sve do-nedavno Bav�ki Grintavec bio je samo san koji senikako ne ostvaruje.

I kad je pro�loga ljeta zavladala nesnosnavruæina, a komarci se stali nemilice naslaðivati naznojem natopljenom tijelu koje nikako nije moglopronaæi noæni mir, jednostavno rje�enje bilo je kre-nuti put Julijskih Alpa. Vrijeme je bilo idealno zaplaninarenje, sve gorje vidljivo kao na dlanu, asilazak niz Vr�iè s pogledom na moj cilj obeæavaoje lijep izlet.

Svih ovih godina poku�avao sam doznati �tovi�e o Bav�kom Grintavcu, ali, zanimljivo, o tojplanini ima malo podataka, a opis uspona jedno-stavno nisam nigdje prona�ao. Sam uspon je vi�enego zanimljiv, krije bezbroj zamki ali pru�a imno�tvo nagrada za svakoga planinara.

Auto sam ostavio u kotlini iza Koèe pri izviruSoèe, odakle zapoèinje glavni uspon prema Zave-ti�èu pod �pièkom i dalje uz velièanstvenu stijenuJalovca. Tamo zapoèinje i staza prema Bav�komGrintavcu. Za uspon sam odabrao »stazu èez pla-nino Zapotok« za koju po vodièu treba oko 6 sati,a za silazak stazu preko sedla Kanji, te travnatimpoboèjem Skutnika i Palcev u smjeru Zaveti�èapod �pièkom. To je dobra tura i predla�em jesvima koji se ne vole vraæati istim putom, a pogo-tovo onima koji se �ele jo� popeti i na Jalovec.

Staza od parkirali�ta prvo vodi desnom stra-nom korita, a onda prelazi lijevo do nekoliko kuæa

62 2, 2004

BAV�KI GRINTAVECMALENI VELIKAN JULIJSKIH ALPA

BRANKO BALA�KO, Stubièke Toplice

S L O V E N I J A

Stijena Bav�kog Grintavca foto: Branko Bala�ko

Kozorog foto: Branko Bala�ko

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 62

na livadi i pred sam uspon u �umski dio ponovnose prebacuje na desnu stranu. Markacija du� putaje nedavno obnovljena tako da s orijentacijomnema te�koæa. Ubrzo se sti�e do mjesta osigura-nog u�etom i klinovima, a dalje put vodi prekras-nim �umskim predjelom s ne ba� prestrmim uspo-nima. Nakon pola sata iznenadilo me raspelo ispodkojeg je u koritu tekla pitka voda. Pola sata poslije�um vode u slapu ispunjavao je èula, ali se s ovestaze do slapa ne mo�e. Do njega vodi vijugavastaza nekih stotinjak metara ni�e.

Cijelo vrijeme iza leða mi je Vr�iè s Prisoj-nikom, a ispred mene je stijena Grintavca. Nakonjedne slikovite planinske livade iznad �ume, zapo-èinje carstvo kamenja. Velike kamene gromadenapravile su pravi labirint i bez dobre markacijene bi se bilo lako kretati. Veæ se dobro vide Jalo-vec i Mangart, ali i Triglav s druge strane. Zapravoje to poèetak uspona na planinsku pozornicu s kojese pru�aju oèaravajuæi vidici na gorske velikane snove, do sada za mene nepoznate perspektive. Svisu tu - Kanin, Mangart, Jalovec, Prisojnik, �pik,Razor, �krlatica, Triglav, Krn...

Na raèvi�tu putova ostavljam markaciju kojavodi ravno kroz kamenje prema sedlu Kanji iskreæem lijevo kroz sipar prema vrhu. Na putu meiznenada presretnu tri kozoroga. Bio je to pomalo

zastra�ujuæi susret, u kom smo s obostranomradoznalo�æu promatrali jedni druge, s po�tova-njem ostavili prolaz za uzmak, ali i ispitivali sva-ki pokret. Sam uspon kroz stijenu, kroz priliènokr�ljivo kamenje, bio je pravi izazov. Trebalo sepenjati, preskakati, puzati, provlaèiti se, skidatiruksak, gmizati kroz pravi tobogan, visjeti nau�etu, tra�iti klinove iako su dobro postavljeni, nonoge su ponekad prekratke za pravi korak� Akotko namjerava iæi ovim smjerom, svakako trebanositi kacigu ili biti siguran da iznad nema nikogajer je gotovo nemoguæe proæi stijenu, a da se kojikamen ne pomakne pod nogom i ne otkotrlja.

2, 2004 63

Na vrhu Bav�kog Grintavca foto: Branko Bala�ko

Na usponu foto: Brigitta Fogec

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 63

S vrha je pogled velièanstven, pogotovo kadaje ovjenèan bojama zalazeæeg sunca. Duboko is-pod mene vide se svjetla Bovca, a daleko na jugutitrajuæa rasvjeta Trsta i Kopra. Takvo �to nitkovam nigdje ne mo�e dati, to se ne mo�e kupiti i utim trenucima osjeæam kako je posebno biti èo-vjek, tako malen a opet tako velièanstven. Toplinaljubavi ispunjava me kao plimni val i tad znam dasve ima smisla. Svaka travka koja �kaklja bose ta-bane u rosnim jutrima i svaka kap znoja koja na-tapa ko�u izmuèenog tijela. Sve je to dio �ivotakoji je samo zrnce svemira.

Silazim u kotlinu, no sad umjesto dolaznogsmjera biram put prema sedlu Kanji. To je pakposebna prièa jer uski dugi greben isprobava svaplaninarska iskustva i poigrava se psihofizièkimsposobnostima. Po izlasku iz stijene tek na trenu-tak sam u nedoumici hoæu li krenuti desno u sti-jenu Bav�èice, skrenuti desno u kameni labirint ilipak produ�iti jo� malo ravno pa se tek ondaspustiti desno. Ova posljednja varijanta bila je mojizbor i nakon kratkog silaska zapoèeo sam dugo-trajno hodanje po travnatom boku Skutnika. Turanije naporna, neopisivo je lijepa za oko, ali nije zaneiskusne, jer trava zna biti skliska kao led i ovaneizga�ena trasa mo�e biti vrlo opasna. U prvomje dijelu markacija dobra, no u zadnjoj treæini iz-gleda da je nestalo boja i tek stara izblijedjelamarkacija trebala bi biti putokaz. No, najbolji je

putokaz Jalovec koji kao golemi magnet naprostovuèe prema sebi. Kad ugledate kuæu pod �pièkomi mislite da ste veæ tu, slijedi opasno strmo spu�-tanje niz travnati teren, pa onda jo� po dobromsiparu do mjesta odakle se opet treba uspeti inadoknaditi sav taj gubitak visine. Lijevo premaZaveti�èu i Jalovcu, desno u kotlinu.

Planine su poput �ena, prekrasne u svojojnedodirljivosti. U�itak je ma�tati o njima proma-trajuæi ih iz daljine, no tek kad se stopite s njom,tek tada shvatite koliko je posebna. �elite li izbjeæigu�ve u planini, a u�ivate u planinskim posebnos-tima, krenite u ovom smjeru. Èeka vas prekrasnoiskustvo.

64 2, 2004

Pogled prema prijevoju Kanji, u pozadiniMangart i Jalovec foto: Branko Bala�ko

Sunèane zrake nad Jalovcem

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 64

2, 2004 65

Bura, sna�an sjeveroistoèni vjetarorkanske jaèine, karakteristièna je za na�epriobalje. Stvara se u visinskim slojevimaciklone, a onda se svom �estinom obru-�ava dolje na zemlju tjerajuæi ljude u za-klon svojih kuæa. Snaga joj je èesto tolikada su zbog nje zatvoreni mostovi i zabra-njen promet nekim cestama. Ba� takvu suburu meteorolozi najavljivali za vikendkada je �kola visokogorskog planinarenjaHPD »�eljeznièar« imala zavr�ni izlet uPaklenicu, podruèje gdje ona pokazujesvoju najgoru æud.

Bilo je oko sedam naveèer kad smo seprikupili na parkirali�tu kilometar-dva odulaza u Nacionalni park Paklenica. Ima nastrinaestero, a u Starigradu nam se priklju-èuje i �eljko. Ostavljajuæi Dubravka, kojije ostao petljati ne�to s ruksakom, upuæu-jemo se prema paklenièkom domu.

U dru�tvu Mjeseca, koji se tu i tamo pojav-ljuje iza oblaka, praæen �uborom Velike Paklenice,sti�emo lako do doma. Domar je jo� uvijek ValterMoroviæ, a cijena noæenja je 45 kuna.

Iduæeg dana Maja se dokazala kao vrsna do-maæica. Kad smo se mi jo� sneni oko 7 sati spustiliiz spavaonice u kuhinju, ona je veæ nalo�ila peækoja je zaèas prostoriju ispunila ugodnom topli-nom, a od �tednjaka �irio se zamaman miris vru-æeg èaja.

Upuæujemo se prema Ivinim vodicama gra-ðenom stazom koja vodi desnom stranom potoka.Za nekih pola sata markacija napu�ta stazu i desnose lagano di�e do prijevoja Martinovo mirilo. Toje pogodno mjesto za mali odmor od 10 minuta.

Kod Ivinih vodica je otprilike i snje�na gra-nica. �eljko nas napu�ta. Poku�at æe se popeti naSveto brdo, a potom se planira spustiti na skijama.Opskrbljujemo se vodom i nastavljamo dalje premaVla�kom Gradu. Snijega ima 10 cm, na nekimmjestima i vi�e. Sve jaèe pu�e, a povremeno isnije�i.

U toplom skloni�tu srdaèno nas doèekujeZvonimir �ariæ. Kratko se zadr�avamo, jer bismo�eljeli ipak poku�ati doæi na Sveto brdo. Staza jeu poèetku i vidljiva, no uskoro se gubi u zaleðenojpadini, pa se penjemo zasnije�enim stijenjem doprvog grebena. Naleti vjetra ovdje su najsna�niji,a i vidljivost je vrlo ote�ana niskim gustim obla-cima. Lijevo naziremo prolaz. Prvo se malo spu�-tamo u manje sedlo, a onda se uspinjemo �ibaniopakom burom.

MJESEC I SNIJEG U PAKLENICI

SLAVKO PATAÈKO, Zagreb

P L A N I N A R E N J E Z I M I

Pred skloni�tem »Vla�ki Grad« foto: Slavko Pataèko

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 65

66 2, 2004

Konaèno, izlazimo na vrh. Ali... nema kri�a!To nije Sveto brdo. Razoèarani gledamo oko sebe.No, uistinu, nema nièega osim snijega, oblaka i togstraviènog vjetra koji nas jednostavno �eli otpuh-nuti nizbrdo, odakle smo i do�li. Kamo sad? Svimsilama nastojimo u misli vratiti sliku planinarskekarte koju smo tako detaljno prouèavali u skloni-�tu. Lampica se upalila: treba iæi desno. Èetvero-no�ke svladavamo zadnje metre, a trenutak poslijegrlimo kri� postavljen na vrhu.

Uspijevam nekako malo razgrnuti rukavicu ipogledati na sat: 15 i 25 je. Poku�avamo se foto-grafirati, no moja se Praktika zaledila, a ni�ta boljenije pro�ao ni Dubravkov Olympus.

Poèinjemo se spu�tati. No nevolje nas i daljeprate: previ�e smo skrenuli lijevo i iza�li na gre-ben nama potpuno nepoznat. A kako zlo ne dolazisamo, tako su i Dubravkove dereze poèele pravitiprobleme. Mo�ete si zamisliti kako to izgleda kadpo nevremenu i hladnoæi morate popravljati raskli-mane dereze i to sve na ledom pokritoj strmini.Ali, onda je ipak stigla nagrada: na trenutak su seoblaci razi�li dovoljno da nam oèi uhvate obrisestijena Vla�koga Grada.

Na�i su nas, onako okovane u led, morali prvoprepoznati, a onda su nas mahnito stali snimati

svojim foto-aparatima. U toplom skloni�tu pljesaksvih prisutnih. A mi sretni.

Ujutro je Maja opet na djelu. Dok se neki jo�raste�u u vreæama i trljaju pospane oèi oslobaða-juæi ih zgrudanih krmelja, iz peæi se veæ èujeugodno mumljanje.

Vjetar je puhao cijele noæi i napadalo je dese-tak centimetara novog snijega. Ispod Ivinih vodicasusreæemo skupinu splitskih planinara na èelu svodièem Mladenom Japirkom. Sretno im bilo!

Snje�na granica spustila se ispod 1000 metara,no kako se sve vi�e udaljavamo od vr�nog gre-bena, ono èudo od vremena ostavljamo iza sebe ina na�u radost sad nas sve vi�e grije toplo i ugodnoo�ujsko sunce. S mjesta gdje se staza iza Jurlinaspu�ta u klanac, pogled se pru�a prema Vidako-vom kuku i vijugavoj stazi prema Manitoj peæi.

U�av�i u klanac do�ivjeli smo, hvala Bogu ipre�ivjeli, kulminaciju bure. Dizala nas je, vitlalalijevo-desno i poigravala se s nama kao da smolutke. Da èovjek ne povjeruje.

Dobro je. Jo� je jedna zahtjevna visokogorskatura iza nas. Sutradan, u ponedjeljak, javio mi se�eljko iz Gospiæa. Prije Èièine doline morao jeodustati i spustiti se, a skije iz ruksaka nije niskinuo.

Snijeg pod Svetim brdom foto: Zdravka Èulig

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 66

2, 2004 67

Sjeverno od Kranja, u Sloveniji, nalazi seplanina Stor�iè (2132 m) koja pripada masivuKamni�ko-savinjskih Alpa. Na ju�nom obronkuStor�ièa, na jednom prirodnom »balkonu«, po-dignut je planinarski dom Kali�èe. Mnogo je plani-narskih domova, no za ovaj se mo�e reæi da jePravi Planinarski Dom (namjerno pi�em velikimslovima).

Krenimo mo�da od naj-va�nijeg, a to su domari, toè-nije domarke, jer na Kali�èude�uraju dvije gospoðe. One�ive ovdje bez prestanka trimjeseca tijekom ljeta, a ostalidio godine su de�urstva vi-kendom i blagdanom. Èak izimi, kada snijeg napada doprvoga kata, ovdje postojide�urstvo. Domarka Marijapredstavila se kao prava oso-ba za ovaj posao. Vidi se dato radi s ljubavlju. Obièno sudomari ugostitelji koji poku-�avaju iz tog posla izvuæi �tovi�e novca, a istovremeno ihplaninarenje puno ili uopæene zanima. Sasvim suprotno,ovdje æe Vam domarka svo-jom ljubazno�æu i susretlji-vo�æu pokazati kako se vodiovakav posao. Posebno nas je odu�evila opæimplaninarskim znanjem i dobrim poznavanjemokolnih staza i vrhunaca. Zahvaljujuæi njenimpreciznim uputama nismo propustili neke bitnedetalje obilazeæi Stor�iè i okolne vrhunce. Kapadolje, gospoðo Marija! Zimi se gospoða Marija

seli na susjedni Krvavec i tamo de�ura u plani-narskom domu.

Do doma, koji se nalazi na visini od 1534metra, nema prilazne ceste, a za najbli�i pje�aèkiprilaz potrebna su dva i pol sata. Opskrba doma jerije�ena na vrlo elegantan naèin, teretnom �ièarom.U domu ima svega �to treba jednom planinaru: sve

vrste piæa, kuhana jela, pla-ninarske karte, planinarskidnevnici, razglednice, obi-laznice i - neæete vjerovati -tu se mogu kupiti i planinar-ski �tapovi. Mnogi na�i do-movi nemaju ni razglednice,a ovdje bez prilazne ceste, navisini od 1534 m mo�etekupiti �tapove!

Spavanje je u mnogimdomovima pravo muèenje:lo�i kreveti, velika vlaga,puno pra�ine, smrdljivi po-krivaèi, a posteljina znan-stvena fantastika. Ponekad setada osjeæam poput kakvedivljaèi koja se uvlaèi u svojsmrdljivi brlog. U Kali�èu jenekim èudom sve drugaèije.Dom ima sobe sa 4-6 kre-veta, no mi smo se odluèiliza skupno le�i�èe. Bili smo

prezadovoljni jer su u sobi bili madraci (nespu�va!) u vrlo dobrom stanju, jastuci, èistoæazadovoljavajuæa, a mo�e se dobiti i posteljina.

Prava je rak-rana veæine domova zahod. Obiènoje sve prljavo, neuredno, smrdljivo, a kronièno ne-

TOPLA VODA

FARUK ISLAMOVIÆ, Zagreb

D O M K A K A V � E L I M

Stijena Stor�ièa

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 67

68 2, 2004

dostaje toaletni papir. Ovdje je sve èisto, uredno iima toaletnog papira koliko hoæe�. Kao u nekojsretnoj prièi, gdje svatko doprinese pomalo, ipriroda je dala svoj doprinos. Pored doma se na-lazi sna�an izvor pitke vode koji nikad ne presu�ipa nije potrebno skupljati ki�nicu. Buduæi da jepriroda bila tako dare�ljiva odluèili su i ljudiuzvratiti dobrotom. Zahvaljujuæi donaciji Europ-ske Zajednice nabavili su proèistaè otpadnih vodakoji sprjeèava zagaðivanje izvora pitke vode udolini. Novca od donacije bilo je dovoljno pa sukupili i solarne æelije koje opskrbljuju dom stru-jom. Zamislite moje iznenaðenje kada mi je do-marka rekla da ne moram gasiti svjetlo na hodnikujer im tu struju daje sunce. Onome tko bi mi rekaoda postoji planinarski dom u kojem ne treba �ted-jeti struju i vodu, niti da otpadne vode zagaðujuokoli�, rekao bih da izmi�lja.

Unutra�njost doma ureðena je u pravom plani-narskom stilu, sve je od drveta, a zidove ukra�a-vaju fotografije. Puno je fotografija doma i oko-lice iz pro�lih vremena, ali tu su i nezaobilaznekarte �ireg podruèja i velik poster Triglava.

S terase ispred doma pru�a se prekrasanpogled. S istoka prema zapadu redaju se Krvavec,Ljubljana, Bled, Kranj, �kofjelo�ko polgorje, Po-kljuka i, naravno �eæer na kraju, krajnje desno,Triglav. Netko je u �ali rekao, cijela Slovenija.

Uz dom su vezane mnoge zanimljivosti.Privlaèna je Transverzala Stor�iè koja ima 9 kon-

trolnih toèaka i mo�e se bez pote�koæa obiæi zadva puna dana. Domarka nam je isprièala da svakedvije godine dolazi planinar iz Travnika BiH kojidr�i nedosti�an rekord: on je Transverzalu Stor�ièpro�ao veæ 30 puta. Taj put prolazi lijepim liva-dama i �umama, a �to je najbitnije, vidici se stalnootvaraju na sve strane. Mene se posebno dojmiopogled s Javorovog vrha (1484 m) na Grintovec(2558 m). Klub LJUbitelja KAli�èa ili skraæenoKLJUKA (na hrvatskom znaèi kvaka) posebna jeneformalna udruga planinara èiji èlanovi dolazezimi svakog vikenda. Èlanom ovog Kluba postajesvaki planinar koji, bez obzira na vremenskeuvjete, za vrijeme èetiri zimska mjeseca svakesubote, nedjelje i praznika doðe do doma postaje.Evidencija se vodi od 1998. kada je taj uvjet ispu-nio samo jedan planinar. Svake godine broj se po-veæava i 2002. ovaj je uvjet ispunilo sedam plani-nara. Ekstremnim prièama s Kali�èa ovdje nijekraj: postoji i natjecanje èiji je cilj u toku jednogdana (od svitanja do sumraka) popeti se iz dolinedo Kali�èa i spustititi �to vi�e puta. Pro�le godinepobjednik je uspio to napraviti nevjerojatnih 8puta! Na drugom mjestu bila su dvojica koji su seza jedan dan popeli »samo« 7 puta! Podsjeæam daje normalnim planinarskim hodom potrebno 2 ipol sata uspona, a ostalo mo�ete sami izraèunati.Na posebnoj oglasnoj ploèi postoje i o klubu Klju-ka i o ovom ludom natjecanju sve obavijesti,isjeèci iz novina i imena pobjednika.

U ovoj se prièi slobodno mogu zanemariti ovatri zanimljiva stor�ièka �tikleca te staviti ruku nasrce i reæi: Ovakav dom �elim!

U svojoj kratkoj planinarskoj »karijeri« nisamvidio puno domova, ali jo� manje dobrih domova.Nakon 12 godina planinarenja, od toga èetoriaktivno, ovog trenutka potpisujem neka svi domo-vi budu kao �to je na Kali�èu. Mo�da postoje ibolji, toènije reèeno, mo�da postoje »planinar-skiji« domovi od ovoga, ali pristajem na kompro-mis i prihvaæam ovakav dom.

Na kraju, u ovoj prièi o »luksuzu« u domuKali�èe nedostaje jedna stvar. U domu nema toplevode. Mirne du�e mogu reæi da je u ovom domu»topla voda« veæ davno otkrivena.

Dom na Kali�èu

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 68

Kasno je ljetno poslijepodne, a mi silazimo svrha �atorine. Na stazi susreæemo èetvoro dobronatovarenih planinara koji su krenuli od Alana inamjeravaju se sa �atorine spustiti do Kugine kuæena noæenje, �to je dobra cjelodnevna velebitskatura. Pro�li su preko Ograðenice, gdje je prije dvamjeseca postavljeno novo skloni�te. Pitamo ihkako im se sviða skloni�te, ali ne mogu namodgovoriti. Nisu ga vidjeli, premda je lijepo vri-jeme. Pro�li su pored njega a nisu ga zapazili, jerse zelenom bojom toliko uklapilo u pejza� dadoista ne privlaèi pozornost. Pitamo ih zar na stazinisu vidjeli kakav putokaz prema skloni�tu, aliodmahuju glavom - ne, nisu ga vidjeli!

Skloni�te je udaljeno svega 300 m od kri�anjaPremu�iæeve staze s putom koji s Mlini�ta vodiprema �atorini. Graðenim odvojkom sti�e se doskloni�ta za 5 minuta. Iako je dio puta kroz �umunedavno prokrèen, ne treba zapravo èuditi �to nisuprona�li skloni�te jer odvojak nije markiran, a nikri�anje nije oznaèeno.

Svi se slo�ismo da je dru�tvo koje je navedenona skloni�tu kao upravljaè trebalo oznaèiti kri�anjei markirati odvojak. Putokaz ili natpis koji upuæujeprema skloni�tu, s oznakom vremena hoda, potreb-no je postaviti na uzdu�noj Premu�iæevoj stazi kododvojka za �atorinu i na vi�e kri�anja iz smjera�tirovaèe. Zapravo, sve je to trebalo biti oznaèenoistovremeno s postavljanjem skloni�ta. Va�nostoznaèenog prilaza do skloni�ta se poveæava slo�im vremenom, maglom, vjetrom, a osobito ponoæi.

Drugi primjer. U kolovozu 2001. sa skupinomsamoborskih planinara planirao sam noæiti u no-

vom skloni�tu na Strugama. Krenuli smo od doma»Paklenica« i preko Vla�kog Grada, Svetog brdai Vaganskog vrha stigli u prvi sumrak do vode naMarasovcu. Veæ umorni, krenuli smo prema Buljmitra�eæi prvi odvojak za Struge, no nismo ga na�lijer tada nije bio oznaèen. Znali smo za preporukuda se u tom podruèju zbog posljedica rata smijekretati samo po markiranim stazama i bili smopresretni kad smo pred Buljmom konaèno na�li u

2, 2004 69

NOVA SKLONI�TA

I OZNAÈIVANJE PRILAZNIH PUTOVA

ZDENKO KRISTIJAN, Samobor

P L A N I N A R S K E K U Æ E I P U T O V I

Odvojak za skloni�te »Ograðenica«: skloni�te je tu,ali - vidite li ga? foto: Zdenko Kristijan

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 69

70 2, 2004

mraku oznaèeni drugi odvojak za skloni�te. Kre-nuli smo za novim markacijama, ali su ubrzo ne-stale. Zadnjih 10 minuta oprezno smo slijedili tra-gove vrijednih graditelja skloni�ta i tako stigli nanoæenje.

Treæi primjer. U Stubièkim Toplicama otvo-rena je nova pl. kuæa »Vidikovac«. Vi�e mi se pla-ninara po�alilo da je nisu mogli pronaæi iako poglavnoj ulici vode markacije. Pitali su za plani-narsku kuæu, ali nitko nije ni znao da postoji. Nigdjenema putokaza niti natpisa, a kuæa je svega 10minuta udaljena od �eljeznièke postaje, skrivena

u �umi na obli�njem bre�uljku. Samo treba s glav-ne ceste na pravom mjestu skrenuti lijevo prekomostiæa i dalje je opet put do kuæe markiran. Ali�to to vrijedi, kad nedostaju putokazi od autobusnei �eljeznièke postaje te na mostiæu?

Èetvrti primjer. Skloni�te »Crnopac« je novoi nedavno je cijelo to podruèje predstavljenoèlankom u »Hrvatskom planinaru«. Prije ljeta pro-�ao sam cestom iz Graèaca prema Obrovcu inisam tada namjeravao iæi na Crnopac, ali samhtio vidjeti gdje zapoèinje markirani put kako bihlak�e mogao planirati izlet nekom skorom prili-kom. Prije tunela na prijevoju Prezidu ugledammarkaciju uz cestu i natpis »Crnopac«. No, veseljezbog pronaðene markacije brzo je okopnilo jersam se nekoliko stotina metara na�ao dalje preddrugim natpisom »Crnopac« i mjestom gdje zapo-èinje drugi put. Tek sam poslije doznao da jednimprilazom ima do skloni�ta sat i pol, a da drugim,koji vodi preko vrha Crnopca, ima tri puta vi�e.Na tom mjestu, tko nije veæ obi�ao te putove, nemo�e znati koji put da odabere, a tu nema kogapitati za obavijest. Sve ovo se mo�e lako rije�itinatpisom za skloni�te Crnopac na jednom mjestui natpisom za vrh Crnopac na drugom, uz naznakuudaljenosti.

Da zakljuèim! Slabo oznaèeni prilaz do noveplaninarske kuæe mo�e prièiniti velike pote�koæe

Ni planinarsko skloni�te »Struge« nije lako pronaæi foto: Aleksandar Gospiæ

Na ju�nom Velebitu foto: Aleksandar Gospiæ

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 70

2, 2004 71

LJUDEVIT STANIÈIÆDana 26. studenoga 2003. preminuo je u Za-

grebu Ljudevit Stanièiæ, meðu planinarima po-znatiji kao Lujo.

Roðen je u Za-grebu 4. kolovoza1926. godine. Na-kon osnovne �kole i�kole uèenika u pri-vredi, zaposlio se1946. godine na �e-ljeznici, gdje je ci-jeli svoj radni vijekproveo na vi�e raz-nih radnih mjesta.Od 1. lipnja 1956.do smrti bio je èlanHPD »�eljeznièar« u Zagrebu, u kojem je obav-ljao niz du�nosti. Prvih godina radio je u Gospo-darskoj komisiji na obnovi i ureðenju doma naO�trcu, od 1959. bio je upravnog odbora, desetakgodina tajnik, a od 1966. do 1980. i od 1983. do 1984.predsjednik dru�tva. Od 1980. bio je �est godinapredsjednik Koordinacijskog odbora planinarskihdru�tava �eljeznièara u biv�oj Jugoslaviji.

Za svoj doprinos planinarskoj organizaciji,primio je velik broj priznanja i odlikovanja, meðukojima je najveæe Plaketa Hrvatskog planinarskog

saveza. Planinari �eljeznièari, a i mnogi drugi,pamtit æe ga kao po�rtvovnog organizatora brojnihdru�tvenih i meðudru�tvenih akcija.

Alan Èaplar

MILAN DIJAÈIÆ (1926.-2003.)U ponedjeljak 24. studenog 2003. karlovaèki plani-

nari ispratili su na posljednji poèinak svojeg dugogo-di�njeg èlana Milana Dijaèiæa.

Milan Dijaèiæ roðen je u Virovitici 1926. godine.Nakon �kolovanja u Zagrebu, 1954. godine dolazi uKarlovac gdje se trajno nastanjuje. Godine 1972. uèla-njuje se u PD »Dubovac« èiji èlan ostaje do svoje smrti.Veæ 1974. godine do Ive Otta preuzima brigu o Karlo-vaèkoj obilaznici, 1980. godine pi�e dnevnik i vodiè, a1990. novi dnevnik i vodiè bez dijela trase koja prolazikroz Sloveniju. Uz to, trasirao je i markirao Dubovaèkiplaninarski put, te 1983. godine napisao dnevnik i vodiè.

U PD »Dubovac« obavljao je niz odgovornihdu�nosti. Vi�e puta je biran za èlana Upravnog odbora,Nadzornog odbora, Suda èasti i Komisije za dodjelupriznanja. Sudjelovao je u svim radnim akcijama »Du-bovca«, èesto je de�urao u na�im planinarskim kuæamate je organizirao mnoga predavanja. Obi�ao je mnogevrhove Hrvatske, Slovenije, BiH, Italije i Austrije. Za svojdugogodi�nji predani planinarski rad primio je najvi�apriznanja HPS, meðu kojima i Plaketu HPS. Svim plani-narima koji su ga poznavali ostat æe u trajnom sjeæanju.

Vitomir Murganiæ

svakom planinaru koji tuda ide prvi puta, pogo-tovo ako nedostaju oznake na kljuènim mjestimai naznake udaljenosti. Nevolja je jo� i veæa akovodite skupinu planinara koji vide kako se prezno-javate tra�eæi pravi put. Tijekom gradnje noveplaninarske kuæe, doma ili skloni�ta mora se ozna-èiti bar jedan prilaz, najkasnije do dana otvorenja.Poèetak markiranog puta i kri�anja treba dobro

oznaèiti jasnim natpisima ili, bolje, putokazima iliploèama. Gradnja kuæe u planini mukotrpan je,slo�en i dugotrajan posao i prava je �teta ako do-bru namjeru da se na taj naèin planinarima omo-guæi lak�e posjeæivanje nekog podruèja, pomutelo�e oznaèeni ili neoznaèeni prilazi. A sve to semo�e rije�iti za jedan dan, s jednim kistom i dvijekantice boje.

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 71

72 2, 2004

BRONÈANA ZNAÈKA185. Mira Valio Dubovac, Karlovac186. Vitomir Murganiæ Dubovac, Karlovac187. Milivoj Turk Dugi vrh, Vara�din188. Zvonko Mu�a Zagreb-Matica, Zagreb189. Katarina Linariæ Zagreb-Matica, Zagreb190. Edita Nunoviæ Visoèica, Gospiæ191. Vlatko Svetiæ Visoèica, Gospiæ192. Milan Klobuèar �eljeznièar, Gospiæ193. Milan Meden Maribor-Matica, Maribor194. �eljka Lepan Ericsson N. Tesla, Zagreb195. Jadranko Stilinoviæ Japetiæ, Samobor196. Milan Vujnoviæ Zagreb-Matica, Zagreb197. Dra�enko Fabijaniæ �eljeznièar, Zagreb198. Darko Prebeg Zagreb-Matica, Zagreb199. Iva Buriæ Islamoviæ Zanatlija, Zagreb200. Hrvojka Sudar Bilogora, Bjelovar201. Loredana Rojniæ Glas Istre, Pula202. Marija Grobenski MIV, Vara�din203. Ivanka Tomac MIV, Vara�din204. Vedrana Popijaè Sisak, Sisak205. Marija Horvat Japetiæ, Samobor206. Sergej Stipanièev Kamenjak, Rijeka207. Damir Ple�ko Susedgrad, Zagreb208. Ljiljana �abiæ PK Scout, Samobor209. Branko Curi� Gradina, Konj�èina210. Tomislav Èaniæ �eljeznièar, Gospiæ211. Mario Bratkoviæ Susedgrad, Zagreb212. Damir Kuzmaniæ Ericsson N. Tesla, Zagreb213. Nevenka Graèan Ericsson N. Tesla, Zagreb214. Marko Zoriæ Tikvica, �upanja215. Ratomir Draganjac Dubovac, Karlovac216. Jadranko Popoviæ Obruè, Jelenje217. Darko Kolarec Kamenjak, Rijeka218. Vladimir Jagariæ Zagreb-Matica, Zagreb219. Darko Picek ---220. Branko Geriæ Obruè, Jelenje221. Mladen Stjepanoviæ Tikvica, �upanja

SREBRNA ZNAÈKA87. Vladimir Rojniæ Glas Istre, Pula88. Ines Buntiæ Japetiæ, Samobor 89. Vlatko Svetiæ Visoèica, Gospiæ

HRVATSKA PLANINARSKA OBILAZNICA7. POPIS OBILAZNIKA (srpanj-prosinac 2003.)

PRIZNANJA HPOU 2003. GODINI

U 2003. godini do-dijeljeno je 56 bronèanihznaèaka, 41 srebrnih i28 zlatnih. Na sveèanojsjednici Komisije za pla-ninarske putove HPS 12. prosinca uruèeno je 19posebnih priznanja za 100 KT, a nekoliko danaposlije na sveèanoj Novogodi�njoj sjednici Izvr�-nog odbora HPS desetoro planinara je primiloVisoko priznanje HPO za 125 KT. Meðu njima jebila i Ena Mraku�iæ (1990.) iz Jastrebarskog s rodi-teljima, najmlaða planinarka s Visokim priznanjemHrvatske planinarske obilaznice.

Evo i statistike priznanja u 2003. godini:

Planinarsko dru�tvo BZ SZ ZZ PP VP uk1. Japetiæ, Samobor 4 9 4 1 1 192. MIV, Vara�din 6 7 3 1 - 173. �eljeznièar, Zagreb 4 4 2 3 1 144. Zagreb-Matica, Zagreb 7 2 2 1 1 135. Ericsson N. Tesla, Zagreb 4 3 2 3 - 126. Jastrebarsko, Jastrebarsko - - 3 3 3 97. Dugi vrh, Vara�din 2 - 2 2 - 68. Kamenar, �ibenik 2 2 1 - - 59. �eljeznièar, Gospiæ 2 2 - - - 4

10. Susedgrad, Zagreb 2 - - 2 - 411. Grebengrad, Novi Marof 1 1 1 1 - 4

Ostala dru�tva imaju 3, 2 ili jedno priznanje.Na popisu za 2003. su 32 planinarska dru�tva.Meðu njima su prve Bronèane znaèke primili plani-nari iz ovih planinarskih dru�tava: »Kamenar«, �i-benik; »Visoèica«, Gospiæ; »Petehovac«, Delnice;»Skradski vrh«, Skrad; PK »Scout«, Samobor i»Maribor-Matica«.

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 72

90. �eljka Lepan Ericsson N. Tesla, Zagreb91. Dijana Tudoriæ PK Split, Split 92. Lovro Vido�a �eljeznièar, Zagreb93. Jadranko Stilinoviæ Japetiæ, Samobor94. Darko Prebeg Zagreb-Matica, Zagreb95. Mladen Pavkoviæ Psunj, Pakrac96. Marija Kljaiæ Zagreb-Matica, Zagreb97. Nada Canjuga MIV, Vara�din98. Dragan Turkalj MIV, Vara�din99. �elimir Vinkoviæ �eljeznièar, Zagreb

100. Katica Jurièev Kamenar, �ibenik101. Dragutin Lokmer Japetiæ, Samobor102. Ana Èop Miholek Velebit, Zagreb103. Miljenko Miholek Velebit, Zagreb104. Josip �tajduhar Vr�ak, Brod Moravice105. Josip Marincel Vr�ak, Brod Moravice106. Marija Horvat Japetiæ, Samobor 107. Branko Curi� Gradina, Konj�èina108. Kristina Mihaliæ Japetiæ, Samobor109. Tomislav Èaniæ �eljeznièar, Gospiæ110. �eljko Horvat �eljeznièar, Zagreb111. Dominik Horvat �eljeznièar, Zagreb112. Damir Kuzmaniæ Ericsson N. Tesla, Zagreb113. Nevenka Graèan Ericsson N. Tesla, Zagreb114. Sergej Stipanièev Kamenjak, Rijeka

ZLATNA ZNAÈKA50. Danica �oiæ MIV, Vara�din51. Milan Bo�inoviæ MIV, Vara�din52. Milica Mi�kulin MIV, Vara�din53. Berislav Tkalac Tikvica, �upanja54. Jadranko Stilinoviæ Japetiæ, Samobor 55. Damir Mahoviæ Zagreb-Matica, Zagreb56. �eljka Lepan Ericsson N. Tesla, Zagreb57. Mladen Pavkoviæ Psunj, Pakrac58. Darko Prebeg Zagreb-Matica, Zagreb59. Zdravko Antolkoviæ Kamenar, �ibenik60. �elimir Vinkoviæ �eljeznièar, Zagreb61. Stjepan Han�ek Belecgrad, Belec62. Alojz Kranjec Gradina, Konj�èina63. Damir Kuzmaniæ Ericsson N. Tesla, Zagreb 64. Ludmila Petriæ Torpedo, Rijeka65. Boris Petriæ Torpedo, Rijeka 66. Andrija Pinju�iæ Japetiæ, Samobor67. Branka Pinju�iæ Japetiæ, Samobor

2, 2004 73

STATISTIKA DODIJELJENIH PRIZNANJA

OD 2000. DO 2003. GODINE

Planinarsko dru�tvo BZ SZ ZZ PP VP uk1. �eljeznièar, Zagreb 41 21 13 12 5 922. Japetiæ, Samobor 20 13 8 4 3 483. Zagreb-Matica, Zagreb 19 5 4 3 1 324. Dugi vrh, Vara�din 12 6 5 2 - 255. MIV, Vara�din 11 8 4 1 - 246. Ericsson N. Tesla, Zagreb 10 6 4 4 - 247. Stanko Kempny, Zagreb 5 5 3 3 2 188. Jastrebarsko, Jastrebarsko 3 3 3 3 3 159. Dubovac, Karlovac 8 5 1 - - 14

10. Susedgrad, Zagreb 4 2 2 2 - 10

Slijede HPD »Gradina« iz Konj�èine s 9 pri-znanja, »Obruè« iz Jelenja i »INA Trgovina-Bjelo-lasica« iz Zagreba s 8, a »Torpedo« iz Rijeke i »Diljgora« iz Sl. Broda sa 7 priznanja. �est priznanjaimaju PK »Split«, »�eljeznièar« iz Gospiæa,»Sisak« i »Velebit« iz Zagreba itd. Na popisu su 53planinarska dru�tva, od toga dva iz Slovenije a triobilaznika nisu èlanovi planinarskog dru�tva.

Dodjela posebnih priznanja HPO 12. prosinca 2003.

Kratice: BZ.= bronèana znaèka, SZ = srebrna znaèka (50 kontrolnih toèaka), Z.Z.= zlatna znaèka (75 KT), PP = Posebno priznanje (100 KT) i VP = Visoko priznanje (125 KT).

Napomena: U popisima objavljenim u Hrvatskom planinaru do�lo je do ovih promjena: - HP10/2001, bronèana znaèka br. 30, umjesto Ericsson N. Tesla treba upisati Stanko Kempny, Zagreb.- HP 2/2002, bronèana znaèka br. 72. umjesto Tomislav treba upisati Domagoj.- HP 3/2003, bronèana znaèka br. 149, nije upisano PD, naknadno se upisao u HPD »�eljeznièar« Zagreb

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 73

74 2, 2004

Ohrabrena pribavljenim donacijamau 2001. i 2002. godini, Gospodarska ko-misija HPS poèetkom 2003. krenula je uakciju za pribavljanje jo� jednog objekta.Znajuæi da poduzeæe »Crosco« raspola�ekontejnerima za svoje potrebe, vjerovalismo da bi se mogao naæi i jedan kontej-ner koji bi nam »Crosco« mogao donirati.I doista, nakon nekoliko telefonskih raz-govora, pozvan sam da doðem pogledatikontejnere i auto prikolice koje se trenut-no ne koriste, a uz zalaganje g. MladenaDo�ena u Ivaniæ Gradu odobrena je usvibnju pro�le godine donacija kontejneradu�ine 6 metara i �irine 2 i pol metra,pogodnog za planinarsko skloni�te.

Na sastanku Gospodarske komisijeHPS odluèili smo da prikolicu ponudimo PD »ImberMosor« kao zamjenu za izgorjelu planinarsku kuæuna Omi�koj Dinari, �to su omi�ki planinari spremnoprihvatili.

Trebalo je nadalje prikolicu pripremiti za trans-port i organizirati prijevoz, �to zbog udaljenosti ipolo�aja odredi�ta, nije bio jednostavan zadatak.Mnogo su nam pomogli radnici Naftaplina koji suuklonili podvoz i pripremili prikolicu za transport, aveliku pomoæ su nam pru�ili i prijatelji iz poduzeæaSTS-1 koji su besplatno svojim �leperom prevezlikontejner od Ivaniæ Grada do »Croscove« baze uZadru. Zahvaljujuæi susretljivosti ljudi u Zadru kon-

tejner je prièekao da èlanovi PD »Imber-Mosor« pre-vezu kontejner do podno�ja Omi�ke Dinare, tj. domjesta odakle æe kontejner biti helikopterom prene-sen na Omi�ku Dinaru. Postavljanje i ureðenje kon-tejnera bit æe dovr�eno tijekom ovoga proljeæa, èimeæe nakon manje od godinu dana Omi�ka Dinaraponovno imati planinarsku kuæu.

Ovim putem �elim zahvaliti svima koji su po-mogli u ostvarenju ove vrijedne donacije, a posebnoMiljenku Duèiæu, Vilimu O�eckom i BranimiruOdickom, te ponajvi�e g. Mladenu Do�enu iz »Cros-ca« bez èije pomoæi ova donacija ne bi bila ostvarena.

Luka Adamoviæ

Donirani kontejner za Omi�ku Dinaru foto: Luka Adamoviæ

»CROSCOV« KONTEJNERDOLAZI NA OMI�KU DINARU

POSEBNO PRIZNANJE (100 KT)33. Dragutin Bogojeviæ MIV, Vara�din34. Jadranko Stilinoviæ Japetiæ, Samobor35. Damir Mahoviæ Zagreb-Matica, Zagreb36. �eljka Lepan Ericsson-N. Tesla, Zagreb37. �elimir Vinkoviæ �eljeznièar, Zagreb38. Donat Ga�ljeviæ Susedgrad, Zagreb39. Branka Oèiæ Susedgrad, Zagreb40. Milivoj Rihtariæ Dugi vrh, Vara�din41. Monika Vorih Dugi vrh, Vara�din42. Damir Kuzmaniæ Ericsson N. Tesla, Zagreb43. Marija Sele�i Grebengrad, Novi Marof44. Gordan �erkiniæ POK Sljeme, Zagreb45. Boris Petriæ Torpedo, Rijeka

VISOKO PRIZNANJE (125 KT)11. Zvonimir Brka�iæ �eljeznièar, Zagreb12. Miroslav Popijaè Sisak, Sisak13. Ena Mraku�iæ Jastrebarsko, Jastrebarsko14. �eljko Mraku�iæ Jastrebarsko, Jastrebarsko15. Nina Mraku�iæ Jastrebarsko, Jastrebarsko16. Jasna Bingula-Kosoviæ Zagreb-Matica, Zagreb17. Biserka Horvat-Nik�iæ Stanko Kempny, Zagreb18. Josip Majnariæ Stanko Kempny, Zagreb19. Dra�en �tifter Obruè, Jelenje

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 74

Neka mi bude opro�teno �to se usuðujem dodatineka svoja razmi�ljanja dijelu zanimljivog i provoka-tivnog sadr�aja 11. broja HP 2003. Mislim na èlanak»Mitska planina u jednom dahu« s nadnaslovom »Ve-lebitski pustolovni treking« i komentarima ranijeg dugo-godi�njeg i sada�njeg mladog urednika. Koliko samrazumio, postojala je podvojenost u uredni�tvu o pri-kladnosti objavljivanja, a komentari su svemu zapravodali pravu dra�.

Dok je dr. Poljak nastojao sa zdravstvenog stajali-�ta objasniti patologiju »pustolovnih utrka«, urednik jedosta hrabro zagrizao u kiselu jabuku planinarske ideo-logije pledirajuæi za toleranciju, kao jedno od temeljnihnaèela planinarske etike! Jasno da su oba komentaraneizbje�no morala zakvaèiti (prvi manje, a drugi vi�e)nejasnoæama bremenitu ideologiju planinarstva!

Bilo bi korisno da, prije bilo kakve razmjene misli,budemo svjesni èinjenice da se u povijesnom pojavlji-vanju i razvoju svih onih brojnih djelatnosti, koje sudanas skupljene pod kapom planinarske organiziranosti,dogodila nemoguænost definiranja planinarstva niti jed-noznaèno niti vi�eznaèno po istim etièkim kriterijima.Postojeæe definicije su ili nepotpune ili nespretne, uglav-nom tek djelomièno prihvaæene. A planinarom sepostaje upisom u planinarsko dru�tvo! Zar su onda èudninesporazumi?

Tvrdnja da je temeljni cilj planinarenja unapreðenjezdravlja je, na�alost, samo na�a lijepa lijeènièka �elja.Dobro je znano da je zdravlje najveæe bogatstvo samoonima koji su ga izgubili. Prije toga zdravlje je slabmotiv za pozitivno djelovanje u smislu njegovog oèu-vanja i unapreðenja. Zar nije uobièajeno pona�anje ljudiopæenito, a planinarske èeljadi posebno, prema jelu ipilu u pravilu u suprotnosti sa zdravstvenim principima?Budimo iskreni pa si priznajmo koliko je na�ih izleta ipohoda bilo oko granice fizièke ili psihièke izdr�ljivosti,a da nam ni na kraj pameti nije bilo da razmi�ljamo oposljedicama za zdravlje. Da se ne govori o tome kako

je u visokogorskim i ekspedicijskim pothvatima zdravljezadnji motiv. Posljedice, èesto neugodne i tragiène,kompenziraju se drugom, duhovnom stranom èovjekoveliènosti. O tim osjeæajima i autor èlanka lijepo pi�e.

Dakle, sa zdravstvenog gledi�ta, o opisanoj utrci nemo�e biti dvojbe ni dvojakih zakljuèaka! Ali zato sgledi�ta filozofije, psihologije, sociologije i duhovnostiopæenito, zakljuèci ne da æe biti dvojaki veæ mnogo-struko razlièiti. A koliko je ne�to od svega planinarstvo,moæi æemo se dogovoriti tek ako se budemo htjeli imogli dogovoriti o tome �to je planinarstvo. Ponuðenanam je ovdje jedna, hedonizmom obojena definicija;mo�da upotrijebljena rijeè »u�itak« nije najsretnije oda-brana, ali u svakom sluèaju mislim da je neprimjerenosve one brojne djelatnosti, koje je te�ko i nabrojiti, a bezkojih planinarstva kakvog poznamo ne bi bilo, svestipod osobni u�itak. Premda je mo�da toèno da je svatkood nas imao neki svoj posebni motiv da krene u plani-narenje, ipak se u zajednici formiraju, po èesto kompli-ciranim sociolo�kim zakonitostima, odreðene skupine istavovi, èesto dobro definirani, tako da ne mislim da jetoèno kako svatko od nas planinari iz posve drugaèijihrazloga.

Promatrao sam godinama skupine koje su poèinjalesvoje pohode negdje na sjevernom dijelu Velebita da bi,po planu, za 4 ili 5 dana stigle do Paklenice. Natovarenipreko mjere, pognutih glava i umorna pogleda, prokli-njuæi zlu sudbinu i tvrdoæu velebitskog kamena, pro-lazili su prelijepom planinom. Jedina mjera uspje�nostii zadovoljstva bio je sat (�toperica) i ponos, koji seposlije mo�da pretvorio u ono �to urednik zove osob-nim u�itkom. Kako se opisana »pustolovna utrka« razli-kuje samo kvantitativno od ovoga o èemu govorim,jasno je da je pojava stara veæ barem toliko koliko imarkacije VPP-a. Do�ivjela je tek razvojni-dijalektièkipomak.

Kako �ivimo u vrijeme nesluæenog razvoja tehno-logija, koje imaju sna�an, èesto poguban utjecaj na

2, 2004 752, 2004

PRILOG RAZMI�LJANJU O PLANINARSTVU, ZDRAVLJU I ETICI

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 75

76 2, 2004

IZDANA KARTA ZPP-aMeðudru�tveni savjet Zagor-

skog planinarskog puta izdao je pla-ninarsku kartu ZPP-a u nakladi odtisuæu primjeraka, izraðenu u boji i umjerilu 1:200.000. Karta prikazujecijelo Hrvatsko zagorje i Prigorje, au njemu je ucrtana trasa Zagorskogplaninarskog puta i 25 kontrolnihtoèaka na kojima treba u dnevnikeotisnuti �igove kako bi se potomdobila znaèka, a posebno je prikazandio trase ZPP-a u Meðimurju od Èa-kovca do Mohokosa. Valja istaknutida su planinarska dru�tva, koja dje-luju na tom podruèju, otkupom odre-ðene kolièine karata osigurala novac

za njeno tiskanje, a zauzvrat im jena poleðini karte otisnuta malenareklama za planinarsku kuæu iliznak dru�tva. Karta se mo�e nabav-iti u HPS-u u Zagrebu, Sredi�njiciZPP-a u Ivancu i u dru�tvima èlani-cama ZPP-a po cijeni od 10 kuna.

Cvjetko �o�tariæ

LIÈKI PLANINARZadnji èetvrti broj »Lièkog

planinara« za 2003. godinu, izdanu vrijeme bo�iænih blagdana, do-nosi po obièaju niz velebitskih temai zanimljivosti. U ovome broju po-sebno je zanimljiv èlanak Vladi-mira Jelaske o geologiji Velebita, a

2, 2004

èovjekovu osobnost, zastra�ujuæe je i razmi�ljati o svimonim moguæim idejama koje bi mogle tra�iti svoju reali-zaciju u planinskom okru�ju, pri èemu Velebit, zbogsvojih osobitosti, mo�e biti posebno tra�eno i cijenjenoodredi�te.

Mislim da bi ovdje bilo korisno prisjetiti se na�eplaninarske pro�losti, kada su se koplja lomila oko togaje li orijentacijski �port, koji je kod nas zaèet u okviruplaninarske organizacije, planinarska disciplina ili nije.Ova mi prièa izgleda kao nagovje�taj planinarske ori-jentacije u novom ruhu.

Upla�io me urednik tvrdeæi smiono kako je toleran-cija jedno od temeljnih naèela planinarske etike. Da nijenastavio navodeæi ne ba� posve prikladne primjere, nebih se na to osvrtao.

Svakako plediram za njegovanje tolerancije, jer jenjena prisutnost izraz razvijenog morala. Ona je visokovrijedna uljudbena steèevina koja je, na�alost, predmetzanimanja uglavnom duhovnika i filozofa. Zbog toga jei tako nerazvijena. Nakon mnogih svojih planinarskihiskustava skeptièan sam prema toleriranju idejno pa ietièki nesukladnih stavova i pona�anja pod istim kro-

vom u ovakvom obliku organiziranosti. Ako nije smjero-kaz prema samoraspadanju, svakako je izvor nezado-voljstva, koje ne mo�e biti generator zdravog napretka.Ne znam za�to bi prihvaæanje razlièitosti bilo temelj ba�planinarskog morala (ako nismo zaboravili osnovnoznaèenje rijeèi etika).

Razvijajuæi svoju misao o planinarstvu g. Èaplariznosi zanimljivu tvrdnju koja pokazuje kako je pridjev»dobar« posve neprikladan za opisivanje na�eg djelo-vanja. Tamo naime gdje poèinje njegovo stupnjevanje(bolji, najbolji), po njemu, trebalo bi prestati planinar-stvo! U svakom sluèaju, vrlo poticajno za razmi�ljanjeo ideologiji i toleranciji.

�to se tièe ocjene i procjene na�e prisutnosti i djelo-vanja u planini, èini mi se korisnim razmi�ljati nasljedeæi naèin: a) do�ivljavamo li planinu prvenstvenokao objekt koji nam pru�a neiscrpne moguænosti izra-�avanja na�ih poriva, htijenja, ideja, dokazivanja itd.,manje vi�e neka�njeno ili nagraðeno, ili b) kao subjektdru�enja u kojem, po�tujuæi njenu osobnost, tra�imoistinu o njoj i o sebi. To je mo�da poèetak puta premauklanjanju nesporazuma i razvoju tolerancije.

dr. Nenad Vaðiæ

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 76

2, 2004 772, 2004

ni�ta manje zanimljiv nije ni nasta-vak prièa iz podzemlja Sreæka Bo-�ièeviæa. Uz taj èlanak, speleolo-gija je zastupljena jo� i èlancima oKiti Gavranu�i i jami Meduzi.Jagoda Muniæ predstavila je aktiv-nosti Zelene akcije na za�titi Vele-bita, a Kre�o Frankiæ kori�tenjeGPS-ureðaja. Ostatak prostora po-sveæen je uglavnom velebitskombiljnom svijetu i putopisima.

Alan Èaplar

15. BROJ BRODSKOGPLANINARA

U listopadu pro�le godine iza-�ao je novi broj »Brodskog plani-nara«, èasopisa koji izdaje HPD»Dilj-gora« iz Slavonskog Broda. Na èak 66 stranica èa-sopis se bavi èitavom lepezom planinarskih, ali i zabav-nih neplaninarskih tema. Veæina tekstova prikazuje

pro�le izlete èlanova dru�tva. Impre-sivna je lista posjeæenih planina, odnepoznatih lokalnih staza pa sve donajvi�ih vrhova Europe. Svakako trebaistaknuti zapis o usponu na MontBlanc koji korisnim informacijamamo�e poslu�iti drugima kao osnovaza planiranje uspona, a zanimljivi sui èlanci o planinarenju po VisokimTatrama u Slovaèkoj te po Vla�iæu iBjela�nici u BiH. Posebno su vrijednizapisi o nastanku i �ivotu planinar-skih kuæa na Dilj-gori.

U ovom èasopisu mogu se proèi-tati i èlanci o aktivnostima �est plani-narskih dru�tava koja nemaju svojaglasila. Poput fine niti u tkanini krozcijeli se èasopis provlaèe poetski za-pisi. Èitajuæi èasopis, pjesme doðu

kao naruèena pauza izmeðu dvaju tekstova i doista valjaèestitati glavnom uredniku Josipu Èinklu na tom vrijed-nom uratku.

Od 1. sijeènja ove godine novi èlanovi koji seuèlanjuju u planinarska dru�tva, kao i oni koji su is-punili svih 6 mjesta za èlanske markice na svojimstarim èlanskim iskaznicama, dobivaju iskaznicenovoga dizajna. Podaci kojise ispisuju na iskaznicamasu isti kao prije, a nove seiskaznice razlikuju samopo dizajnu. Na njima jepredviðeno vi�e prostoraza upisivanje podataka, tesu a�urirani podaci HPS-ai znak UIAA.

Bitno je znati da stareèlanske iskaznice dalje vri-jede i da æe svi vlasnici sta-rih iskaznica novu dobitikada ispune svih 6 mjestaza èlanske markice (stareèlanske iskaznice ne za-mjenjuju se svima kojiobnavljaju èlanarinu u svo-

jim planinarskim dru�tvima ove godine). Iskaznicuje izradila Komisija za promid�bu i izdavaèku dje-latnost HPS.

Alan Èaplar

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZCROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

Kozarèeva 22, 10000 Zagreb, Republika Hrvatskatel./fax 01/48-24-142 - tel. 01/48-23-624 - hps.inet.hr

È L A N S KA I S KA Z N I C A

ime i prezime

mjesto i datum roðenja

prebivali�te i adresa

èlan od datum izdavanja

Member of

NOVE ÈLANSKE ISKAZNICE HPS

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 77

78 2, 2004

Kao èlan PD »Dilj-gora« imaosam se prigodu upoznati i godina-ma dru�iti s jednim samozatajnimplaninarom, koji za sobom nemauspon na Mont Blanc, koji nijeosvojio stotine vrhova niti obi�aostotine planinarskih domova. Me-ðutim, on svojim perom veæ nizgodina �iri planinarsku ideju, kakou Slavonskom Brodu, tako i �ire.Rijeè je o Josipu Èinklu koji je ustudenom 1998. pokrenuo list»Brodski planinar«, a koji od tadapopunjava moju, ali i mnoge kuænei gradske biblioteke te èitaonicediljem Hrvatske. Od tada pa do da-nas ukupno petnaest brojeva djelosu ovog entuzijasta.

Ka�em entuzijasta, jer uglav-nom sam prikuplja, pi�e i »ganja«druge èlanove dru�tva kako bi dalisvoje tekstove nakon povratka splanina. No, u »njegovom« se listune javljaju samo »domaæi« autori,jer je kroz godine uspio okupiti i suradnike iz plani-narskih sredina sa svih strana, od Osijeka do Zagreba iSarajeva. Tako nas je Josip uspio upoznati s mnogimljubiteljima planinarenja, ali i planinarskom pisanom ri-jeèju. Ne treba posebno nagla�avati kako su slaganjeteksta i skeniranje fotografija, prijelom, lektura, korek-tura, veze i dogovori s tiskarom, kao i sama prodaja, nje-govo djelo.

U »Brodskom planinaru«, osim èlanaka o izletima,nalazimo vijesti o radu na�eg planinarskog dru�tva, opovijesti brodskog planinarstva, objavljuju se �ivotopisi,postoje posebne rubrike mladih planinara, znamenitostii zanimljivosti iz prirode, prilozi i pisma èitatelja, zatim�aljiva rubrika i kronika svakotjednih dogaðaja udru�tvu. Posebna je zanimljivost èasopisa objavljivanjepjesama znanih i neznanih autora, kao bisera koji jo�vi�e oplemenjuju du�u èitatelja i planinara.

Godine 1999. pokrenuo je i iz-davanje zbirki pjesama sa Susretaplaninara pjesnika, koji se odr�a-vaju veæ niz godina na Sovskomjezeru. Biblioteku »Jezero« tako jedo sada popunio sa sljedeæim iz-danjima: Suze na licu Panonika(2000.), Iskre na jezeru (2001.),Sovini hukovi (2002.), Zvona uhrastiku (2003.), a u pripremi su iOkamine u ti�ini, koje æe izaæi ti-jekom ove godine. Iako je u Dnev-niku kru�nog puta po Dilju iz 1999.naveden niz koautora, nije te�kozakljuèiti da je upravo on jedan odglavnih »krivaca« za taj dnevnik.Kao registrirani markacist, redovitoobilazi postojeæe i markira noveplaninarske putove na Dilj-gori.Takoðer, bio je jedan od graditeljaplaninarske kuæe »Pljuskara«.

Josip Èinkl roðen je 27. velja-èe 1942. u Slavonskom Brodu, di-plomirani je in�enjer strojarstva, a

svoj radni vijek proveo je u »Ðuri Ðakoviæu«. Mirovi-nu je doèekao na rukovodeæem mjestu u odjelu speci-jalnih vozila, bio je predsjednik Udru�enja alatnièara ikoautor struène knjige Bravarski i alatnièarski alati uteoriji i praksi. Godine 1979. inicirao je osnutak lut-karske scene »Ivana Brliæ Ma�uraniæ«, te bio njen du-gogodi�nji glumac, animator i kronièar. Svoj lutkarskirad okrunio je knjigom o povijesti brodskog lutkarstvapod naslovom Dolazak lutalica iz ormara ma�te.

Otkako je 1984. postao èlanom PD »Dilj-gora«(aktivni su planinari supruga mu i djeca) obi�ao jeveæinu hrvatskih, bosanskih i slovenskih planina, a svo-jim radom u dru�tvu, svirkom na gitari, pisanjem i pjes-mom nebrojeno puta pokazao da se i na ovaj naèin mo�e�iriti ljubav prema prirodi.

Davorin Molnar

JOSIP ÈINKL - UREDNIK »BRODSKOG PLANINARA«

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 78

SPK »MARULIANUS«U PRO�LOJ GODINI

U 2003. godini èlanovi splitskog Sportsko-penjaè-kog kluba »Marulianus« bili su vrlo aktivni u raznimdjelatnostima, od promid�be i odr�avanja penjaèkih�kola do sudjelovanja na natjecanjima.

Uspje�no su odr�ane dvije penjaèke �kole i pri tomje klub dobio dvadeset i jednog novog èlana. KlupskaKomisija za �kolovanje uredila je i unaprijedila penjaè-ka skripta i zavr�ni ispit za naslov Sportski penjaè-pri-pravnik, a sve u skladu s novim programom �kolovanjakoji je usvojila KSP HPS-a. Klub redovito predstavljasvoje aktivnosti u medijima, ponajvi�e u »Malom oglas-niku« Slobodne Dalmacije, gdje jednom tjedno izvje�-æuje o dogaðajima u sportskom penjanju u Hrvatskoj isvijetu.

Tijekom pro�le godine otvoreno je 15 novih smje-rova, od kojih 12 na Markezinoj gredi iznad Klisa. Uzto je obnovljeno dvadesetak sidri�ta na domaæem penja-li�tu Marjan - Santine Stine. Ostvareno je preko stotinunovih uspona, od toga èetrdesetak izmeðu ocjena 7a do7c+ i pet smjerova ocjene 8a. Ispenjano je i nekolikodugih smjerova, od kojih je najznaèajniji Brid klina visok350 metara u Aniæa kuku u Paklenici s ocjenom 7b+.

U natjecanju za Kup Hrvatske èlanovi su osvojiliprvo mjesto u �enskoj, a drugo i treæe u mu�koj kon-kurenciji, u natjecanju za Prvenstvo Hrvatske osvojilisu, jednako tako, prvo mjesto u �enskoj, a drugo i treæemjesto u mu�koj konkurenciji. S ponosom mo�emo reæida SPK »Marulianus« i dalje dr�i primat najboljegsportsko-penjaèkog kluba u Hrvatskoj.

Daniel Piccini

SKUP�TINA PD »ZAVI�AN« U PLANINARSKOJ KUÆI »SIJASET«

PD »Zavi�an« odr�alo je 14. prosinca 2003. u pla-ninarskoj kuæi »Sijaset« redovnu godi�nju skup�tinu.Dio èlanova po ugodnom je vremenu na Skup�tinu do-pje�aèio od Senja preko Ronèeviæ doca do Sijaseta, aneki su se i pje�ice vratili u Senj.

Izvje�æe o akcijama u 2003. godini podnio je pred-sjednik �eljko Matijeviæ. Dru�tvo je organiziralo vi�eizleta na Velebit, Prominu, u Hrvatsko zagorje, a èlanovisu redovito odlazili u manjim skupinama na izlete. Mili-voj Rihtariæ odr�ao je dva predavanja (o VPP-u i o MontBlancu), a organizirana je i planinarska �kola koju jezavr�ilo 27-oro na�ih èlanova i 2 èlana HPD »Rajinac«iz Krasna. Planinarska kuæa »Sijaset« opremljena jenovim kuhinjskim inventarom, u dnevnom boravku ure-ðen je i obojen pod, a sanirano je i o�teæenje krova. Veædrugu godinu ureðujemo za planinarske potrebe diobarake na Mrkvi�tu koju smo dobili za kori�tenje od Up-rave �uma Senj. Pro�le godine oèi�æena je cisterna, ure-ðen krov i �lijeb, kuhinja opremljena �tednjakom i in-ventarom. Kuæa raspola�e s 12 kreveta u spavaonici iprostorijom za dnevni boravak. U kuæi se veæ sada mo�eboraviti (preko ljeta organizirat æe se de�urstva viken-dom), a kljuè se mo�e posuditi kod predsjednika dru�tva.

Skup�tina je usvojila plan rada za 2004. godinu ukojem se navode planirani izleti, odr�avanje kuæe u Si-jasetu, nastavak radova na Mrkvi�tu, ureðenje novihstaza i obnova postojeæih, kao i pojaèan rad s mladimèlanovima. Nakon skup�tine, na zajednièkom ruèku na-stavljeno je dru�enje do veèernjih sati.

Mirko Belaviæ

2, 2004 792, 2004

Planinarska kuæa »Sijaset« senjskog PD »Zavi�an«foto: Alan Èaplar

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 79

80 2, 2004

SKUP�TINA HPD »STANKO KEMPNY«U Zagrebu je 25. rujna 2003. odr�ana izborna skup-

�tina HPD »Stanko Kempny«. U iduæe èetiri godinedru�tvo æe i dalje predvoditi Tomislav Pavlin kao pred-sjednik. Za dopredsjednike Skup�tina je izabrala Tomis-lava Kovaèiæa i Nenada Po�gaja, za tajnika DomagojaPavlina i za blagajnicu Biserku Horvat-Nik�iæ.

U proteklom razdoblju, dru�tvo je postiglo mnogorezultata: organiziran je niz izleta i pohoda po hrvatskimi drugim planinama, odr�ane su èetiri planinarske �kolekoje je zavr�ilo gotovo stotinu planinara, a u okvirukatolièkog planinarskog djelovanja predvodili smohodoèa�æa i pohode u Kra�iæ, Hvar, Meðugorje, na Veli-ko Rujno i u Mariju Bistricu. Markacisti su redovito ure-ðivali planinarske puteve na Medvednici, Samoborskomgorju, �umberku i Velebitu, a pomagali su i drugimdru�tvima po potrebi. Dru�tvo odr�ava planinarsku obi-laznicu »Zagrebaèki romarski put« koju je dosad pro�lostotinjak obilaznika, a vi�e èlanova primilo je priznanjaHPO. Deset godina dru�tvo se brine o planinarskoj kuæi»Veliki Lubenovac« na Velebitu (ljeti se odr�avajude�urstva, a izvan sezone moguæ je smje�taj u zimskojsobi.

Dru�tvo djeluje u okviru �upne zajednice sv. Ni-kole Taveliæa u zagrebaèkoj Kusto�iji, gdje se u �upnojkuæi èetvrtkom od 19 sati odr�avaju dru�tveni sastanci.

U iduæem razdoblju dru�tvo æe i dalje provoditi ka-tolièke i planinarske akcije, kako je to prije pedeset go-dina èinio Stanko Kempny.

Tomislav Pavlin

186. SAVJETOVANJE ZPP-a186. savjetovanje Meðudru�tvenog savjeta ZPP-a

odr�ano je 7. prosinca 2003. u planinarskom domu»Lujèekova hi�a« na Pokojcu, a domaæin je biloHPD »Milengrad« iz Budin�èine. Od 28 dru�tavana savjetovanju su bili predstavnici iz 18 dru�tava,koji su dogovorili plan zajednièkih akcija u 2004.godini. To su uglavnom proslave dana ili obljet-nica pojedinih dru�tava, akcije HPS-a i zajednièkiplaninarski pohodi. Utvrðeni su i domaæini za svaèetiri savjetovanja u 2004. godini dok æe domaæinSleta planinara ZPP-a biti HPD »Lipa« iz Sesvetakod svog planinarskog doma na Lipi 13. lipnja.

Plan rada za 2003. ostvaren je u cijelosti, da-paèe, bilo je i vi�e akcija nego �to je planirano. Nasavjetovanju je Sredi�njica predstavila planinarskukartu ZPP-a za koju je reèeno da æe jako dobroposlu�iti planinarima i izletnicima. Novim èlani-cama ZPP-a postala su planinarska dru�tva »Za-gorske steze« iz Zaboka i »Runolist« iz Oroslavja.Sljedeæe savjetovanje odr�at æe se 7. o�ujka 2004.u planinarskom domu Belecgrad, u organizacijiHPD »Belecgrad« iz Belca.

Cvjetko �o�tariæ

2, 2004

Èlanovi HPD »Stanko Kempny« na putu za Veliki Lubenovac

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 80

TELEFONSKE KARTICE SMOTIVIMA IZ HRVATSKIH PLANINA

Tijekom ljeta 2003. godine Hrvatski Telekom iz-dao je seriju telefonskih kartica s motivima iz hrvatskihplanina. Izraðene su ukupno èetiri kartice: Dinara,Velebit, �umberak i Papuk s poznatim motivima na�ihplaninskih nacionalnih parkova i parkova prirode, a pre-mda su iza�le u 2003. godini, bile su posveæene 2002.

godini, Meðunarodnoj godini planina. Premda bi semoglo prigovoriti izboru snimaka, jer se meðu planina-rima zasigurno moglo pronaæi i atraktivnijih snimaka imotiva �umberka i Velebita, valja pohvaliti i podr�atiovaj atraktivni naèin promid�be na�ih planina.

Alan Èaplar

UPI�ITE SE U VISOKOGORSKU�KOLU HPD »�ELJEZNIÈAR«!

Visokogorska sekcija HPD »�eljeznièar« izZagreba poziva sve zainteresirane planinare koji�ele nauèite sve �to treba za ugodan i siguran bora-vak u visokim planinama, da se upi�u u �kolu viso-kogorskog planinarenja. �kola zapoèinje 26. velja-èe, a zavr�ava 22. travnja. Program �kole sastoji seod devet predavanja i 7 izleta u najljep�e hrvatskei slovenske planine. Sve obavijesti mogu se dobitièetvrtkom na sastancima Visokogorske sekcije»�eljeznièara« èetvrtkom u 19:30 sati u Trnjanskoj5b (iza Lisinskog) ili od voditelja �kole SlavkaPataèka 098/16-33-515.

Slavko Pataèko

������ 3ODQLQD¢TNL�SOHT+QUGN��.C�UGN����.C�UGN�/VM�K¥

3'�}0DOD�ND|��.D�UHO�6UD¢L0CLMQWK¯�.CUG����������������������

������ 0HPR¢LMDO�PL¢D�����[LP��VTSRQ�QD�%MHORODTLFV%LGNQNCTKEC

+3'�}%LMHOH�TULMHQH|��0¢NRSDOM5UCPKTNCW�+QSC±GM���������������T�JQSCEGM#JK�JUPGU�JS

�������������� 9LTRNRJR¢TND��NROD�+3'�}�HOMH[QL�D¢| +3'�}�HOMH[QL�D¢|��=DJ¢HE5NCWMQ�3CUC±MQ���������������

���������� }.ROLMHWNRP�K¢WDUTNH�G¢�DWQRTUL|0GIFCP���.NKT���RN��FQO�3VUCNL�K�RN��MV¥C�3QF�.QNVFSQO

+3'�}$QUH�%HGDORW|��.D�UHO�.DPEHORWDF-QTKR�3GL¥C�����������

���������� 2UR�QD�RSKRGQMLFDRN��MV¥C�5W��*CVFGPU

+3'�}2TR¢��LFD|��0DOL�/R�LQM0CS±GNC�%CFVSKPC�������������

������ %HOH�NL�¢RPD¢TNL�SVU%GNGE���0CSKLC�%KTUSKEC

+3'�}%HOHFJ¢DG|��%HOHF8GSKEC�+CWQK¯����������������������������

HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 81

HP 02-2004 korice.qxd 21.4.2006 22:10 Page 8